Što ti se čini, „Avvenire" ? Oh kako ti taj pro-
kleti Švabo ima poć uz nos! Ne, ne, moj dragoviću,
ravnatelj Glavinić ko malne svi ostali profesori spljet-
ski poznaju dobro hrvatski; oni su sposobni hrvat-
ski predavati, isto ko se vidjelo da su sposobni bili
i profesori dubrovački i kotorski, premda i oni izu-
čeni na talijanskom jeziku.
Kad pak pročitah sto govoriš o školskih hrvat-
skih knjigah, bilo mi je puknut od smieha na tvoje
jezikoslovno znanje. Hoćeš mi suditi o hrvatskom
jeziku, a neznaš da „coecus non judicat de colore".
Upuštaj se u razglabanje južnih talijanskih narječja,
možda ćeš koju pogodit, ali što se tiče našega je-
zika, tebi je zaniemiti do sudnjega dana. Kažeš da
se prihvatile knjige hrvatske testi croati — pa to
da je zlo, jer narječje slavjansko-dalmatinsko (slavo-
dalmato) bliže je srbskomu neg hrvatskomu; a Bog
te vidio, narječje dalmatinsko nije li hrvatsko? Pi-
taj prvoga težaka, seljanina, bodula što ti trefi : ti ko-
jim jezikom govoriš? svi će ti odgovorit: a bome
hrvatski. U Dalmaciji dakle govori se jezik hrvat-
ski-croato te croato; zaludu ti je nehtjet čut. Da ima
koja zazlika izmedj narječja dalmatinskoga i onog
u Provincialu hrvatskomu, to je naravno, jer nigdje
nećeš naći ni dva mjestanca, a kamoli dvie pokraji-
ne, ma kako ona jedno drugom blizu bila, u kojih
se uprav jednako govori. Prevezi se iz Supetra u
Spljet, te koja razlika u narječju! kreni u Kaštela,
opet čuješ drugo narječje; ajde u Trogir, opet dru-
go; i tako da obidješ vas slavjanski jug, koliko mje-
stanca toliko ćeš malne narječja naći. Ali su sva ta
narječja, od jadranskog mora do Drine, hrvatska,
jer puk po tih mjestih kaže da govori hrvatski. Uz-
mi koliko ti statistika drago, pa ni u jednoj nećeš
naći da je narječje dalmatinsko kakav oseban je-
zik, da se u Dalmaciji govori jezik dalmatinski, jer
taj može biti za neke i talijanski, nego uviek hr-
vatski. Dakle knjige tiskane u Provincialu niesu
drugim jezikom pisane, nego onim istim kojim se
govori u Dalmaciji hrvatskim. Nu, možda ćeš pitati:
kojim narječjem toga .hrvatskoga jezika, jeli dalma-
tinskim ili onim što se govori u Hrvatskoj-Croazia?
Ako onim u Hrvatskoj, kako i je, zašto ne na
našim dalmatinskim? Kojim? bodulskim, dubrovač-
kim, trogirskim, kojim li? Gdje se to školske knji
ge pišu djalektom? Znam da u Siciliji, ko i u Lum-
bardiji školske knjige pisane su, ne dotičnim dja-
lektom, nego književnim talijanskim jezikom, koji
se osniva ponajviše na toskanskom narječju, al iz-
ključivo toškanski nije, jer k sebi prisvaja sve što
je dobra i od ostalih djalekta. Tako i kod nas, škol-
ske hrvatske knjige — testi croati — pisane su ne
djalektom nego književnim hrvatskim jezikom, koji
se osniva zanajviše na dubrovačkih pisaocih, dakle
dalmatinskih, i na narječju hercegovačkom. Dakle vi
diš, moj dragi „Avveniru", da su hrvatske knjige
—- testi croati — pisane baš po tvojoj želji narječ
jem dalmatinskim i hercegovačkim, kojida luiatinskom
naliči, i po tebi, ko jaje jajetu. Uzmi koliko te volja
knjiga štampanih u Hrvatskoj-Croazia —, pa ni u
jednoj nećeš naći vladajuće tamo narječje kajkajsko.
Može se dakle reći da su Hrvati preko Velebita —
Croati — primili naše narječje, a ne da su nam
nametnuli svoga, Predja dakle, moj dragoviću, koju
si zapreo, gnjila je i kidljiva, niti ćeš njom mnenje
obeinstva zavesti. (Sliedi(.
D o i & i.
B&nići, dne 16 listopada.
Veleučeni Gospodine Uredniče, molim vas da
uvrstite na obću korist ovo malo redaka u cienjenu
„Katoličku Dalmaciju"; tim bo ćete mnoge od na
pasti i štete osloboditi.
Mnogo se priča o pustiem vrlinama ciganskog
skota, ali razborit čovjek neće svaku da vjeruje,
svjetina bo Često od dlake gredu čini; nego da se i
najpoštenija duša uvjeri, da opačine i himbe cigan-
ske nadmašuju svaku priču; evo priobćujem što sam
glavom pretrpio od toli pogubne i sramotne družine.
U prošli četvrtak dopuze ovamo velika četa riš-
ćanskieh cigana, vodom, kažu, iz Grčke: kukavno
su goli, habavi, da ti gad dodje, a uz to u čudo pu-
ni novaca. Po svojoj navadi popev čadore, razidju
se po selu u kalašluk i prevaru; i premda ih se
svak čuva, ide im ipak za rukom naš dobri i siro-
mašni puk skloniti da im udieli, ako ništa ^ na put
božiji, te se punom torbom pod šator vraćaju.
Više njih je i mene pohodilo, te sam se i bra-
nio kako sam mogo. Jučer s rana jutra puhao sjever,
bilo po nešto hladno: ustajemo, a neko kuca na
vrata, te drhtajući plačućiem glasom viče: Pornozite,
gospodine, za sebav; sirota jetrva mi rodila je no-
ćas dva čeda, a nema u što da ih povije: dajte za
Boga koju rutinu. Na to moja majka skoči, skupi
što je mogla i brižno poda tužećoj ciganki. U ve-
čer istoga dana opet netko kuca; došo nas pohodit
ciganin. Prva mi je bila pitat ga za novorodjena
čeda; ali na čudo bi mi odgovoreno da odamna ni-
jedna njihova žena nije rodila. A da što ti tražiš?
upitah. Seljaci, gospodine, uzjahali mi na vrat da
im dug platim, a nemam u sitnu; za sebav razmie-
nite mi dva napoleona. Strašim se prevare, uzimljem
pružene mi napoleone, gledam, zavirujem jih: zdra-
vi ko zdravi. Na to uvedoh ga u kuću, donesoh 20
fiorina; nabrojiv devet fiorina u deseticam i dvae
sticam, ponudih ciganina da smiče sa stola; a on će
ti: jedan.... osam; stani, tu je više, rekoh i primih
novce natrag. Opet brojim i nema nego 8 fiorina u
sitnu a 11 u tvrdu: u sve devetnaest fiorina. Bit ću
pogriesio, šesterica nas gleda, na ciganina nije ni
posumljiti.
Po drugi put, nudim ga da smiče, te kad je
skupio ono 8 f. u sitnu, dobrajam mu do 18 fio-
rina, i držeć devetnaesti pitam: koliko još da ti
dam? Još smo daleko, odgova.ia ciganin, u Bosni na-
poleoni idu po fior. 12:60, te ako mi nećete po to
platit, vratite mi napoleone natrag. Na to ja oštro:
vrati pare ; te iz šake u šaku pružih njegove a pri-
mih svoje. Netom ciganin primi napoleone pospiešno
otide, a ja stadoh iskati tobož zametnuti fiorin; a u
to brojim povraćene mi novce, i nabrajam mješte 18,
fiorina 15:50; ciganin mi ukrade fior. 3:50 bez da
se je itko od prisutne šesterice stavio. Iznebušen,
smeten zovem kutnju čeljad; kažem im: svak se
snebiva i čudi. Zatim dozvah seoskog glavara, te
s velikom mukom dobih natrag samo 3 fiorina, o
staviv lopovu 50 novčića za riedku njegovu vrlinu.
Ab u no dl sce omu as. K. M.
Sebenico, 19 ottobre.
Riaperta con pompa solenne al culto divino
questa antica Chiesa dei Minori Conventuali di S.
Francesco in Sebenico, del che venne giá fatto cen-
no nella nostra „Kat. Dalm.", dopo quattro mesi di
assiduo ed imponente lavoro, il sottoscritto Guar-
diano sente il bisogno di esternare, nel miglior mo-
do possibile, la sua viva gratitudine, e renderepub-
blici ringraziamenti a quegli abitanti di questa gen-
tile Cittá e del Borgo di Terra, che con le loro ge-
neróse obblazioni animarono i Religiosi a sostenere
la forte speaa di piú migliaja di fiorini nel grandio-
so ristauro clella propria Chiesa, la piú ampia e mae-
stosa, dopo la magnifica Cattedrale, raro monumen-
to d'arte, di quante &'attrovano in Sebenico, e tradi-
zionalmente cara a questi fedeli, che preferibilmente
si portano al loro S. Francesco per soddisfare ai do-
veri di cristiana pietá.
Se il ristauro di questo Tempio in ogni sua
parte, e specialmente nel suo nuovo salciato di mar
mo riusci bello, di generale soddisfazione, e tale da
dare un altro aspetto a tutto il sacro edifizio, molto
mérito, come dissi, ne hanno i buoni Sebenzani i
quali in questa circostanza mostrarono una volta di
piú quanto sia in loro profondamente radicato il sen-
timento religioso, e come sieno sempre pronti a nuovi
sacrifizii ove si tratti della fede cattolica e della
gloria di Dio.
II Signore, che nella Sua infinita bontá non 1 a-
scia senza ricompensa alcuna cosa che si faccia per
amor Suo, si degni, per 1' intercessione del Seráfico
nostro Padre S. Francesco, spandere su tutti i pii
oblatori e sulle loro famiglie le piú elette benedizioni,
e renderli telici in questa e beati nell' altra vita.
Ella, egregio Signor Direttore della nostra ca-
rissima „Katolička Dalmacija", si compiaccia d' in-
seriré queste poche linee nel di Lei pregiatissimo
giornale; del che antieipatamente La ringrazio.
Fra Celestino M.a Fattuta Guardiano
dei Francescani Min. Conventuali.
koliko prije moguće, dok se naime nijesu
razmetla slova; naznačujuć broj zahtievanih
primjeraka.
Čujemo od pouzdana izvora da je prošlog če-
tvrtka bio na okupu dio zadarskoga svećenstva, da
vieća o najboljem načinu kojim proslavit nedaleku
25. godišnjicu biskupovanja N. P. gosp. Nadbiskupa.
Bio je, kako nadalje doznajemo, jur k stvari poduzet
prvi korak, izborom dotičnog Odbora, sastavljena
većinom od kanonika ovog preč. Metropolitanskog
kaptola. Uvjereni smo, da će god N. Preuzvišenosti bit
proslavljen svom onom ljubavi i odanosti, napram
duhovnim Starešinam, kojom se plemenito naše ka-
toličko svećenstvo uprav odlikuje i od koje nikad,
ni uz najteže i najnepovoljnije nepogode i smetnje,
ne odustaje. Jubilej pada u ožujak dojduće g. 1881.
RAZLIČITE YIE8TI.
Zgotovljeno je i već razposlano obećano
posebno izdanje okružnice „Grande Munus"
s latinskim izvornikom i s hrvatskim prevodom.
Od svili strana došlo nam je pravo ranožtvo
naručaba. Dalmacija dakle, hvaljena, ujedno
s Hrvatskom, ob fidei constantiam vicissitudinem
que officiorum, ona se barem nije oglušila
glasu Isukrstova Namjestnika ; koji toliko
peli i želi da Njegova rieč u svakom sla-
venskom srcu odjekue. Ovaj jednodušni,
obći let hrvatskog naroda naše katoličke
slavne pokrajine k Rimu, a u doba kad se
Glava cielog kršćanskog svieta stavlja u neku
na čelo podhvatu za preporod slavenskih ple-
mena, sjajan je dokaz da naš narod dobro
shvaća, Bogu hvala, zamašaj svetoga pokreta,
te zaslužuje da i ovdje prednjači ostalim su-
suplemenicima.
Da se s naše strane što bolje odazovemo
tolikomu uzhitu našega naroda, pobrinuli smo
se da u svako poglavitije mjesto odpošaljemo
po koji iztisak. Predvidjamo, da će se razpačat
sve što imamo razpoloživa, te da će bit po-
trebito i druge izdanje. Molimo zato naše pri-
jatelje da nara slučajne nove naručbe priobće
Da qualche tempo per ogni piú piccola cosa
salta la mosca al naso dell' Avvenire. Deve essere
divenuto orribilmente irritabile. Due nostre osserva-
zioncelle, fatte cosi per diporto sul terreno giornali-
stico, ma del resto esattissime, perché sulla base di
detti e fatti dell' Avvenire stesso, lo hanno talmente
punto, da farlo strabiliare e saccheggiare a mani
piene il suo omai famoso frasario. Delle sue espetto-
razioni non ci curiamo né punto ne poco ; esse ri-
tornano sempre íedelmente al lore deposito princi-
pale. Olim, prima cioé che avessimo fatto il ritratto
dell' Avvenire, potevamo dolercene, per gli inesperti
ed i miopi almeno, ma ora che anche dell' Avvenire
al pari del Dalmata si sente tanto rispetto da par-
íame col cappello in mano, degli insulti terremo tut-
to quel conto di cui sono meritevoli. Ci occuperemo
pero di quando in quando del resto, almeno per di-
mostrare che VAvvenire é rimasto sempre quel tale:
la menzogna e la contraddizione personifícate.
Nel nostro numero 76 abbiamo detto due pa-
role sul Consiglio Comunale di Spalato detto dal
Cittadino, ultimo baluardo dell' autonomía. L' Avve
ñire, nel suo ripicco, dice aver noiparlato del Comune
di Spalato. Noi abbiamo previsto la possibilitá di
questa malafede dell'^w, perché niente affatto rara;
laonde ripetendo piú giü le parole Consiglio Comu-
nale, le abbiamo fatto stampare con carattere corsivo.
Ma i ciechi hanno gli occhi per non vedere, sieno
poi essi ciechi per nascita o per elezione. Consiglio
Comunale o Comune non é tutto lo stesso, questa
prima espressione non indica se non una parte del
Comune, ed il suo significato non puó venire esteso a
tutti i pertinenti del Comune. La seconda espressione
poi é genérica, atta é vero anche ad indicare il
Consiglio Comunale, ma únicamente laddove non vi
puó essere alcun dubbio sul vero significato attri-
buitole di caso in caso da chi parla o da chi scrive.
Diré quindi che noi abbiamo parlato del Comune
dove parlavamo espressamente del Consiglio Co-
munale é un parlar da Avvenire, peí quale ogni modo
di scrivere é buono purché esso conduca alio scopo.
Ma e „il municipio di Spalato" di cui si parla piú
giü? E una correzione che non ta conoscere ai let-
tori le precise parole da noi proferite, e tanto basta
perché la slealtk dell' Avv. resti intatta.
„II Municipio di Spalato, rappresentando la
grande maggioranza della popolazione" ecc. (v.
1' Avv., 20 ottobre). Possibile?! proprio 1'attuale ?!
Quel municipio che si onora di avere a portavoce
un organo, il quale, come l'abbiamo dimostrato se volete
a sazietà, si é eminentemente anticattolico, antipa-
triottico ed antiaustriaco ? Lo neghiamoreeisameute.
Gli uomini che amano essere rappresentati da un
Avvenire potranno essere di fatto e legalmente anche
rappresentanti della Sicilia, ma veri rappresentanti
di Spalato non mai. L' immensa maggioranza di
quella solerte popolazione è eminentemente cattolica,
patriótica ed austriaca, e chiunque non li rappre-
senti in questo modo sará sempre forse un rappre-
sentante per oppositd ma nulla piú.
Senza entrare in merito della questione, abbiamo
accennato nel n. 76 del nostro giornale come l'Avv.
non ostanti i vincoli di fraternité col Dalmata „com-
batte indirettamente Zara-capitale11. L' Avv. dice
che noi abbiamo voluto malignare sulle sue parole.
Peré aggiunge a nostra confusione le seguenti pré-
cisé parole „che zaratino non converrebbe perfettamente
con noi in codesta opinione ?" Bravo l'Avvenire !
Eppure nega esservi qua il caso che esso parli „a
svantaggio di un' altra città" ! E lo nega subito dopo.
Ignora dunque anche esso, come il Daim., dieci righe
più giù quello che ha scritto dieci righe più su?
Prosit !
Il ministro della giustizia ha nominato l'ag-
giunto di giudizio distrettuale in Drais Antonio de-
gV lvellio a giudice distrettuale a Vrgorac, gli ag-
giunti di giudizio distrettuale pel raggio giurisdizio-
nale del Tribunale d'appello Dalmato Marcello Lju-
bi¿ e Constantino Jurkovid ad aggiunti di giudizio
distrettuale il primo a Drais, il secondo ad Imoski,
Br. 16 Zadar, Poneđjelnik 28 Veljače 1881. God.
«sfo t
Veritatem facientes in eharitate, crescamns in
illo per omnia, qui est caput Christus.
('S. Paul. Eph. IV. 16)
Izhodi u Poneđjelnik i u Četvrtak Ego interim olamito: Si quia Cathedrae Petri jnngil*r, rueuii est.
(8. Hieronym. Epis. A VI. ad Dam. I
roborandis,..
Vos ipsos. auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenéi salutari Ecclesise doctrina, animisque in Religionis amore et in verse fiđei profession«
(Pio I.T. ii papinitk. listu, 21 veljače IS7S pisnocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikoni i
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo,
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
za' nastajueu godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju
— Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma mzku cienu. Svaki broj
SS&bĆl&Lir, 28 veljače. radi gorostasne promjene temperature vrlo r<e-
,r . . v .. , , , . ... | dak) može iztiskati samo 6 miljuna, financijalna Magjan su počeli uvidjat, da ce im niinove' J , 4 ,»Ann AAA CJ . . . .. ,&J r „ .. . .v \ r. ! uprava proguta 1,0000.000 for., t. i trećinu nepraede naprama Hrvatim sve to vise otud 11— < ... , v, ,. , . j .. J. ! dohodka, onda tu mora biti mnogo toga sto e vati ove došle na viernne i najpouzdanije im i t , , . .. ,T . . . .. ., v • . . •• , i trunio i nevaljano. Kada bi posebnik, koji u saveznike. JNu mjesto da, uvidiv svoje nepravde,; ,. . r . , 1 . , ' : ,... « ' j i 7 i nnihnliam clii<>;tm nri etTnrra nnciona mr»r>« nnhiri
nastoje ih popraviti, oni se samo na Hrvate
ljute i u svojim Jistovim razdrazuju proti njim
ugarsko javno mnenje. Tako na primjer piše „Pesti Napio": „Proti Hrvatim morali bi nas
najboljem slučaju od svoga posjeda može dobiti
6000 for., potrošio 1600 for. na svoj dohodar-
stveni ured., onda bi njegovo dobro do skora
došlo pod bubanj, a pošto se pokrajine nemogu
licitirati kao privatna dobra, to sliedi u sličnom zastupati jaki, znacami muževi, a ne mameluci. , v . , . c n . ,. , , TT u . i • ,. . ' i v • ,•> slučaju katastrofa. Bude li se gladnomu Herce Hrvatsku proigrali su magiarski državnici. J3a- J .. . v 0 ... , . .. 1 f| , , . .. v . v. i govcu radi dužnog poreza njegova zadnia koz dava tajimo, Hrvatska vec nije nasa, unija sluzi ^rniinv
jedino probiti i koristi Hrvatske, mi neimamo
od nje nikakova dobra. Ali ni sadanje nekori-
stno za nas združenje nema trajnih vlastitosti,
jer Čim se više revidira nagodba, tim nam više valja
popuštati, jer nijedna vlada nemože biti bez hr-
vatskih glasova : inače propala. Ustroj Hr-
vatske nije drugo, nego priprava, da se od
nas posve odciepi, a Hrvati čekaju samo na
sgodan čas, da to učine. Po tom će proglasiti
svoju državnu samostalnost. Mi Magjari neradimo
mudro, što prije njih netražimo odciepljenje.
Barem im nebismo pomagali gotovim novcem.
A drugčije to i neće biti; po utjelovljenju kra-
jine zahtievati će Dalmaciju, Rieku, Bosnu, Her-
cegovinu i uzkrsnuti će ilirsko kraljevstvo, a
to sve pomoću Magjara proti interesim magjar-
skim. Mi mirno držimo ledja, a oni poskaču i
tuku nogama. Sva nagadjanja bila su pogriešna,
a najpogriešnije treće pod Tiszom, koji je za
nekoliko glasova dao krajinu Hrvatim. Stvari,
kako krajina, nedaju se badava. To je bilo po-
sljednje oružje u našim rukama. Još bi mogao
pomoći sabor, ali on loga učinili neće".
Njemačko-narodna stranka počima uvidjati,
da nemože ići dalje onim putem, kojim je do-
sada išla. „Sehl. Z." donosi dopis iz Beča, u
kojem se uvjerava, da će narodno-njemačka
stranka odstupiti od svoga dosadanjega stano-
višta, pa se u tu svrhu izradjuje pozitivni pro-
gram. Dogovaranja glede togu programa posve
su tajna, pa zato se i ništa pozitivna nezna o
tom pozitivnom programu. Dotični dopisnik stavlja
zato u „Schi. Z." vlastite misli i nazore, kako
da se poprave pogrješke, da narodno-njemačka
stranka postane opet sposobna za vladu. Stranka
morala bi svoriti takav program, da uz nju ne-
pristrane samo onaj dio žiteljstva njemačkoga,
koji se za sada nalazi u taboru protivnika, već
da si pribavi simpatije u svemkolikom carstvu
i nenjemačkom!
0 stanju u Bosni-Hercegovini priobćuje
„Pester Lloyd" sliedeće izvješće iz Sarajeva:
Utjerivanje poreza u zaposjednutim pokrajinam
koje je prošle godine provelo novoustrojeno
zemaljsko financijalno ravnateljstvo kao samo-
stalna oblast, nosi već svoje žaloslne plodove,
tako doduše, da će oni u Hercegovini po naj-
novijim viestim valjda biti krvju omašćeni. —
Ako se točno gleda na odnošaje zaposjednutih
pokrajina, onda se u ostalom nije moći čuditi
takovomu rezultatu. Jer ako u zemlji, gdje se
najvećom — odaberimo rieč: nekršćanskom po-
rabom poreznog šarafa jedino u godini vrlo
povoljne žetve (kako je slučaj u ovim pokra-
jinam poradi klimatičkih odnošaja, odnosno po-
6 a njegova zadnja koza
prodavala i time on i njegova obitelj izvrgavali
pogibelji, da umru od gladi, onda su ondje,
uprkos tomu, što u ovoj jadnoj evropejskoj
Arabiji petrea oružničtvo na mjesec 36.000 for.
stoji, ustanci neuklonivi. Toliko ozloglašena oto-
rnanska vlada dielila je u Hercegovini svake
godine tako zvani tain ('žito za kruh i sjeme
za stradajuće), a mi im trgamo od usta po-
slednji zalogaj. Željeti je, da ovi redci dopru
do mjerodavnog mjesta i da zavlada osvjedo-
čenje, da ce uz ovaj način uprave zaposjednute
pokrajine za nas uvjek biti izvor neprilika. Te-
meljitija reforma uprave jest conditio sine qua
non ne samo po obstanak zaposjednutih pokra-
jina, nego i po upliv Austro-Ugarske na čita-
vom Iztoku. Jerbo ako dvima pokrajinama ne-
možemo pribaviti mira i prosvjetom uvjetovanog
blagostanja, onda je logični zaključak, da susjedi
nemogu dobiti previše povjerenja prema takovoj
vladi, a izvrgavati se takovoj mogućnosti —
ipak je za velevlast, kakova je Austro-Ugarska,
radi 25 ili inakar 250 financijalnih stražara jedno
malo nepolilično. Dapače to bi pod okolnostim
moglo biti tako opasno, da se šteta nebi mogla
popraviti nikakvim propisivanjem poreza ili od-
mjerivanjem pristojba, već bi se moralo uzeti u
pomoć krv i željezo, da se uzmogne opet za-
dobiti rdjavim linancijalnim gospodarstvom iz-
gubljeni upliv.
„Memorial Diplomatique" opominje obćin-
stvo, neka nesvaljuje na Gambeltu odgovornost
za članke ili govore o vanjskoj politici, koji
potiču od njegovih prijatelja, jer da je Gam-
belta uvjek uvjeravao, da je miroljubiv. Ali to
je nevolja, neće mu da vjeruju.
knpljeno medju pukom: f. 2; svi prosec sv.
Blagoslov.
Ukupno fior. 4, novč. 81 !/2.
Po prijašnjim Imenicam f. 338:19, 22 '/2
franka, 1 skud i po kr'žaniee.
Svega f. 343:00%, 22% franka, 1 skud
i po križanice.
KAČIĆ SPOMENIK.
Imenica X.
čč. 2g.:kati. ¡)oii Mihovio Pavlinovic f. 5, 0
August. Zubac f. 3, l).n Mirko Bitanga f. 2;
D.u Frano Ivanković f. 1, D. Andrija Kriofokai
f. 1.
Ukupno f. 12.
Po prijašnjim Imenicam f. 226: 55
Svega f. 238:55
Za dan 5 srpnja 1881
XXI Imenica.
Sakupljeno u Kalih kod Zadra.
„Sveti Ćirile i Metode, prosite nam od Sve-
mogućega, da se što prije iz puni za slavenske
narode evangjelska rieč: Bili ce jedno stado i
jedan pastir:"
Selem pop Vice župnik f. i, Dančevic A-
polonija udovica Selem n. 50, Ivoš Mate n. 10,
Blaslov Šime pok. Martina n. 20, Vitlov Ante
i obitelj n. 30, Mišlov Mate pok. Šime n. 10,
Longin Martin pok. Jure i obitelj n. 20, Franov-
Jurin obilelj n. 10, Ivankov obitelj n. 20, Kon-
čurat Sime pok. Male s obitelju n. 11 Sa-
Biskupi dalmatinski i okružnica
„Grande Munus"
Javili srno u predjašnja dva broja, kako
je Njeg. Preuzvišenost preč. Gosp. Nadbiskup
Metropolit Petar Dujam Maupas, u svom pastir-
skom korizmenom Listu, dao izraza plemenitim
čuvstvima i uzornoj odanosti napram vječitom
Rimu, obzirom na Okružnicu „Grande Munus".
Evo nas po obećanju, da i danas nešto, na hr-
vatskom našem jeziku, odatle izerpimo.
Pošto visoki crkveni dostojanstvenik spo-
mene kako je Isukrst Petru i njegovim nasljed-
nicim dao nalog za širenje prave Crkve, i po-
što iztakne nastojanja sv. Rimske Stolice u tom
smislu; osvrne se na slavenske zemlje, a nao-
sob na našu Dalmaciju, predočujuć letimice nje-
zinu crkvenu poviest prije dolazka Hrvata i
posije. Došav na svetu bracu Ćirila i Metoda,
nastavlja:
„Istom revnosti, polovicom devetoga vieka
Injac Carigradski patriarka, koji, sliedeć stope
velikog Zlatoustnika, stao je čvrsto vjerom i o-
danosti uz Petrovoga nasljednika, dade nalog
Solunskim svecenicim braći Cirilu i Metodu, da
kod raznih slavenskih naroda navieštaju Isukr-
stov nauk, kako je to potanko iztaknuo kralju-
jući sv. Otac Papa u učenoj i premudroj svo-
joj Okružnici „Grande Munus". Za tim nado-
stavlja:„Ova dva prava revna Apostola posje-
tiše gradove i pokrajine u Istoku i Sjeveru,
svedj spravili dokazat čistoću propoviedanih
nauka, ako bi jih tko za to pitao, i zakonitost
svoga apostolovanja. Njihovo je apostolovanje
postiglo vrhunac zakonitosti kada, kakono li preo-
dani sinovi Poglavice Crkve i obćeg Pastira,
odoše u Rim, na poklone Papi Hadrijanu IL i
za njim Ivanu VIII., koji jih obodri da nastav-
ljaju svoje apostolovanje, dopustiv jim ujedno
vršenje bogoslužja u onom jeziku kojim su sla-
venske narode obraćali."
„U to doba Metod, nastavljajuć po Ćirilo-
voj smrti svoja putovanja po Moravskoj i Bu-
garskoj, uvjeri po svoj prilici i pogranične nam
pokrajine, jj) • ni jJ^jlBj'IL ,j<L£jroskih Papa po-
Br. 18 Zadar, Ponedjelnik 7 Ožujka 1881.
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
ilio per omnia, qui est caput Christus.
($. Paul. Eph. IV. 15.)
Izhodi u Ponedjelnik — i u Četvrtak
Ego interim elamito:
Si quia Cathedrae Petri jnngit«r, mens est.
(8. literonym, Epit. AVI. ad Dam.J
rolborandis,.
Voa ipsos. atuiliante Deo, in dies alaoriter operam Vestram impensuros in taeala salutari Ecclesis doctrioa, animieque in Religionis amore et in Ter« fidei profeasioa«
(Pio IX. u papimk. listu, SI veljače 1872 pisaoeim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti pređbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva ia
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se pređbrojnikom i za nastajuću godinu. — Pređbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalj11
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvcstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma mafeu cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Nijedna slavenska pokrajina nije po-
kazala ovako bujue katoličke i ujedno
slavenske sviesti. i poduzetnosti kako o-
va mila slava: hrvatska naša Dalmacija.
Ponosimo se ! Da; svemu slavenstvu vje-
rom i narodnim duhom prednjačimo:
glas naših preč. Biskupa, uzhit našega
svećenstva i puka; novac, štampa, znan-
stvenici i pjesnici, sve je listom ustalo, da
s harnosću prihvaća i slavi neumrlu rieč
tu skoro od Sv. Otca Pape Slavenstvu
uporavljenu. I stoje po nas joŠ Častnije:
ovaj jednodušni polet k svetom barjaku
naše katoličke-slavenske prošlosti i buduć-
nosti^ s vrh vječitog Vatikana najsveča-
nije, pred cielim svietom, razvijenomu; ovaj
silni polet srdaca i umova ne pada, ne-
go raste: Evo nova sjajna dokaza:
„Štovanim Svećenikom
po Dalmaciji.
Na prvotn listu kulturne poviesti plemena
slavenskih sitiju se zlatnimi slovi napisana ime-
na dvaju slavnih Apostola, Ćirila i Metoda, pr-
vih i najvećih dobrotvora svih Slavena.
Njihovim providencijalnim pojavom bjehu
ovi narodi prevedeni iz tmina neznanstva na
polje evangjelske prosvjete, i upućeni stazom
vodećom u kolo kulturnih naroda zapadne E-
vrope. Ne imade učena čovjeka, koji nebi pri-
znavao, da bi plemena slavenska stojaia danas
na stepenu napredka veoma sjajnijem, i zauzi-
mala mjesto puno častnije medju prosvietljeni-
mi narodi, kad bi ona bila sgradu svoje kultu-
re nastavila na temelju njim položenu od one
Sv. Braće. Ista vjera, ista crkva imala nas po
njihovu nastojanju i namjeri okupljati i na o-
kupu uzdržavati; isti jezik i jeziku podobno i-
zumljena pismena, imao u nami gojiti i kriepiti
slogu u misli i u radu; uzporedjen jeziku grč-
komu i latinskomu, imao nam jamčiti za naš
neodvisan, a ujedno grčkoj i latinskoj kulturi
sličan razvitak. Slavenska crkva mogla je po-
stati, ako i najmladji ali ne manje znamenit treći
čimbenik u evropejskoj kulturi. To se na žalost
ne dogodilo.
Dobro sjeme sv. Braćom posijano ne u-
rodi željenim plodom. Pa tko bi mogao procie-
nili neizmjernu štetu takova neuspjeha po nas
Slavene, da i po cielo čovječanstvo?
Nije nam ovdje okrivljivati nikoga, a sa-
sviem no Rimske Pape. Oni jedini, bez zavisti
i bez bojazni, preporučivali, podupirali, blago-
sivljali djelovanje svetih naših Apostola. Ako li
ćemo koga kriviti, to krivimo same nepovoljne
naše okolnosti, našu neslogu, naš nemar. Ciela
je tisuća godina minula nad našimi glavami, a
malo se tko sjećao znamenitoga onoga početka,
kad se Slavenstvo pojavilo na obzorje prosvie-
iljene Evrope; malo tko ikad promišljao kako
bi se djelo one sv. Braće nastavilo, i tim Sla-
venstvo zauzelo ono dično i slavno mjesto, što
mu je bilo odredjeno a rimski papa Lav XIII,
nasljednik prvasnjih prijatelja slavenskih, Nikole
i., Hadrijana II. i Ivana VIII, Okružnicom „Ve-
liki Nalog" evo sada, sjećajuć nas na gubitke
pretrpljene, pozivlje nas svetčanom rieći, da
preuzmemo našom krivnjom i uepovoljnimi o-
kolnostmi prekinuti rad, i da uzdižemo novu
sgradu, na temelju nam postavljenu od naših
svetih Apostola: sgradu veliku, slavnu, Bogu
ugodnu.
U ovoj nam se Okružnici napominju za-
mjerna djela sv. Braće ćirila i Metoda: koliko
su oni pretrpjeli za pokrštenje te spasenje Sla-
venstva ; koliko su nastojali, da ga privedu na
pravu prosvjetu i naobrazbu, i kako su, služeći
se njegovim jezikom, položili temelj njegovu u-
mnotnu razvitku; a vjerom Krstovom obezbie-
dili obiteljski i družlveni život u krilu crkve
Krstove, izvan koje, može biti kratka sjaja i
napredka, al neima obće sreće, ni trajne slave.
I zaista, ovo je polje, na kojem, daleko
od medjusobnih zadjevica, od inonarodnih uti-
caja, mogu se sakupljati u bratskoj slogi i brat-
skom radu sva plemena slavenska okolo svojih
predvodnika i dobrotvora Sv. Cirila i Metoda.
Ova Okružnica, veliki spomenik Otčinske
brige prema cielomu Slavenstvu, svuda bi poz-
dravljena i primljena velikim štovanjem i pono-
som. Red je sada na Slavenstvo, da se odazo-
ve Papinu glasu, da se zauzme za budućnost i
sreću svoju.
Sada, kada no mržnji izmedju lztoka i Za-
pada, prouzrokovanoj njegda povjestničkim raz-
vitkom i medjusobnimi nepovoljoimi odnošaji
izmedj Rima i Bizancija, razloga neima; sada,
kada se na ruševine presahnuloga bizantinskoga
stabla stali navrćati ogranci čila Slavenstva, koje,
ni hriro ni dužno, izmedju ovih dvaju boricca
vele stradalo i u politici i u vjeri s njihovih za-
djevica; sada, kada istočni Slaveni živo počeli
osjećati potrebu zapadne kulture, koja njim naj-
bolje može prispjeli kroz srodna njim plemena
slavenska, u zapadnoj kulturi odgojena; sad,
kada su nam ukupne okolnosti prijaznije, kad su
naukom pojmovi razbistreni, sada je vrieme sgod-
nije nego ikada, da se nastavi rad ujedinjenja
slavenskih plemena u pravcu i duhu sv. naših
Apoštola Cirila i Metoda.
Mi dalmatinski svećenici u prvom redu po-
zvani smo na rad. Mi smo velikom našom sre-
ćom uz mnoge nepovoljne okolnosti, sačuvali do-
bar dio rada svetih Apoštola. Mi smo s Rim-
skom Stolicom, s Lavom JfHI, u onom odnošaju,
u kojem su sv. Braca stojaia s Nikolom I. Ha-
drijanom II i Ivanom VIII. Mi i danas imamo,
i dielom rabimo u crkvi, pismena i jezik sv.
Braće, posvećenu glagolicu, kojom su oni i nji-
hovi nasljednici navještaji Krstovu vjeru Buga-
rom i Moravcem, čehom i Poljakom, Srbom i
Hrvatom: ovu sponu, koja je njekod vrstna bila
spojiti sve Slavene nevidljivim vezom u jedno
bratinstvo i u jednu crkvu. Prije tisuće godina
odobren i priznat za službu božju, taj je jezik
evo opet od Rimskoga Pape pohvaljen i prepo-
ručen kao njegda. Što li ga se nebi ponosilj,
svećenici drugih naroda, kad bi imali oval
povlasticu ? Nam ju dakle valja sada obćenito
zagrliti, nebi li nam ona vremenom postala nova
spona za ostvaranje vjerskoga ujedinjenja u jed-
nokrvnoj slavenskoj braći, nebi li postala novim
pozivom svemu Slavenstvu, da se povrati na
misao i na djelo svojih svetih Apoštola.
Na to nas upućuje Okružnica „Veliki Na-
log", na to odgovor Sv. Otca Biskupom Dal-
matinskim, na to napokon božjom providnosti
predvodjeni pokret u cielom Slavenstvu, a oso-
bito začeti preporod na Slavenskom Jugu- Sva
slavenska plemena imati će u nami živi i tvrdi
dokaz, da se mi možemo našim jezikom pridru-
žiti Krstovoj Crkvi, kao treći dio, dio slaven-
ski ; svi će se moći osvjedočiti, da Rimski Papa,
Nasljednik Petrov, Slavene ljubi i njihov jezik
štuje ne manje, nego jezike grčki i latinski.
Uz ovakovo jamstvo slobode i časti za sla-
venski jezik, uz primjer sv. Ćirila i Metoda,
koje sva slavenska plemena štuju, zar se ne-
možemo, s božjim blagosovom, nadati, da će
nadoci nova doba, doba sloge i zajednice za
svu braću slavensku?
Ljubav prama glagolici nije dakle časoviti
zanos mladenačkih srdaca, već je potreba duša,
koje obuhvaćaju cielo Slavenstvo pod zakrilje
Krstove Crkve; duša vatrenih, koje prate pom-
nim okom velebne staze božje promisli; duša
koje shvaćaju prošlost čovječanstva; koje vje-
ruju i hoće da djeluju.
Odazovimo se braćo, ovoj visokoj duž-
nosti, koja izazivlje našu djelatnost! Naše uz-
višeno svećeničko zvanje iziskuje, da mi prvi
tom zahtjevu odgovorimo, sliedeći trag slavnih
slavenskih Apoštola.
Mi dakle, kojim je na duši i na srdeu uje-
dinjenje stada Krstova, okupimo se oko rada
sv. Braćom započeta: sgrada našega duhovnoga
ujedinjenja razviti će se velebna i sjajna. Usta-
nimo: naši su Biskupi s nami, Papa je s nami
i Bog je s nami.
Iz Splitske Biskupije, iz ove njekočmitro-
polije Hrvatske kraljevine, gdje je glagolica i-
mala održati najžešći okršaj, pravo je, da se
danas dignu sinovi« nadahnuti kršćanskim i do-
moljubnim žarom, da podignu što je klonulo, da
poprime što je zanemareno bilo.
Nadahnuti ovim čuvstvom, mi podpisani po-
zivljemo sve svećenstvo po Dalmaciji da:
1. obćenito prigrli u božjoj službi jezik
sv. ćirila i Metoda;
2. da ga počme dojdućim dnevom 5 Srp-
nja na blagdan sv. Braće rabili u crkvi.
Nedvojimo nimalo da će ovaj poziv naći
žive odjeke po cieloj našoj pokrajini, a još
manje da će ove svete namjere biti od Boga
blagoslovjene. U to ime grlimo vas,u bratskoj
ljubavi.
U Splitu na Obraćenje Sv. Pada Apoétola 188i.
Sveć. Bulić Frano gimnazijalni profesor iz
Vranjica.
„ Kurtić Andrija došobrižnik iz Makarske.
„ Škarica Nikola dušobrižnik iz Staroga.
„ Ravlić Ilija dušobrižnik iz Makarske.
Rilan Ante dušobrižnik iz Splita.
kovič Josip dušobrižnik iz Šla-
skoma Odbora one, koji bi se odlučili pridružit
se hodočašća.
Od Biskupskog Naredništva
U Kotoru na dan Usašašća Gospodinom 1881.
* Kažimir Biskup.
Za dan 5 srpnja 1881.
XXXVII. Imenica.
Sakupljeno u iupi Vodičkoj: Biskupija Šibenska.
cc.
gg,: Zurić pop Nikola Nadžupnik Vo-
diški for. 5, Roca Ante Vodiški glavar f. 1,
Fržop Grgo crkovinar for. 1, Kranjac Josip
crkovinar u. 50, Mačukat Pobro Šime crko-
vinar n. 50, Fržop Jure crkovinar n. 50, Ćićin
Šajio Martin- crkovinar n. 50, Srdarev Mate p.
Vicka crkovinar n. 50, ćićin Sajin Grgo i. 1,
Grgurević Božo pomorski čuvnr for. 1, Ćorić
Stipe p. Marćola f. 2, Ćorić Ivan p. Ante f. 2,
Škočić Šime for. 1, Jurićev Barbin Šime f. 1,
Grgurev Mise p. Ive f. 1, Srdarev Kata ud. p.
Tome f. 1
, Roca Tomica ud. p. Paške n. 70,
Ćićin Šajin Enrik n. 60, Poljicak Mate p. Fi-
lipa n. 50, Birin Blaž p. Petra n. 50, Španja
Roko p. Šime n. 50, Jedna bogoijubna žena n,
50, Jarićev Ivićin Stipe p. Ive n. 50, Trcin
Kata n. 42, Jurićev Ivićin Ante p. Ive n. 40,
Kranjac Marko p. Mate n. 40, Alfirev Enrik
p. Mate n. 40, Crljenkov Ivka n. 33, Samohod
Ante p. Mate n. 30, Dunatov Eoko p. Jakova
n. 25, Rodin Nikola p. Jure n. 25, Roca Jušta
p. Josipa n. 22, Trleta Marko p. Josipa n. 20,
Ivas Blaž p. Ante n. 20, Alfirev Stipe p. Ive n. 20,
Šprljan Bene p. Mate n. 20, šprljan Ivan p.
Mate nov. 20, Ćićin Šajin Vica n. 20, Barešin
Mate p. Jakova n. 10. Trcera Andrija p. Mar-
ćoia nov. 10, ćićin Šajin Luka n. 10, Markoč
Marija p. Ante n. 10, Grgurev Iva n. 10, Ju-
rićev Barbin Šunka nov. 10, Jurićev Malija p.
Spire n. 4, Crljenkov Niko p. Vicka nov. 30,
Lag&n Zorobabel Antica ud. p. Mise n. 50. Ukopno f. 28:91.
XXXVIII. Imenica.
Sakupljeno u Starom Gradu.
Veleč. Dominikanski Samostan for. 3, 0.
Albert Gamulin Nadstojnik f. 2, 0. Jerko Via-
hović f. 1, 0. Konstancij Stanojević f. 1, M.
P. gosp« Bartul Iiiić privr. žup. f. 1, M. P. gosp.
Ivan Plančić žup. pomoćnik f. 1, M. P. gosp.
Ivan Duboković žup. pomoćnik for. 1, Antica
Garbati Stalio n. 40, Kate Garbati Budrović n.
50, N. N. for. 1, N. N. for. 2, Obitelj udove
Klare Garbati for. 1, Ivan Vranjican posjednik
for. 1, Dinko Zaninović f. 1, Jerka ud. Marin-
ković n. 60, Ljudevit Vitali trg. n. 40, Josip
Vranković posjed, for. 2, File ud. Fabrio f. 1,
Vinko Selem c. k. porez. prig. n. 60, Bernardo
Dančević c. k. bivši pisar f. 1, Kamila Stalio
posjed, f. 1, N. N. f. 1. Ivan Jelineo trg. n.
50, Ante Dobrovoljić trg. n. 30, Lukrecija ud.
Franetović f. 1, Antica Stalio pok. Petra n. 50,
Juraj Matijević trg. nov. 50, Juraj Ostoić trg.
for. 1, N. N. f. 1, Petar Matković trg. n. 80,
Dinko Rossini pomor. kap. n. 50, Kate ud. Sr-
janović n. 50, Lavra ud. Buić f. 1: 60, Jeli-
sava ud. Iiiić n. 60, Petar Lušić trg. n. 50,
Petar Bervaldi trg. f. 1, Ante Bervaldi trg. n.
30, Ante Kovačević trg. n. 50, Mandaljena ud.
Jelinić f. 1, Kate ud. Daletis f. 1, N. N. f. 2,
Ivan Ljubić ljekarnik nov. 50, Nikola Iiiić trg.
f. 1, Ivan Ljubić pok. Jurja posjed, n. 40, Ante
de Denaro c. kr. pisar for. 1, Juraj Vranković
pom. kap. n. 40, Andrija Ljubić trg. f. 1, Mate
Vranjican gostionik for. 1:50, Braća i Sestre
trećeg reda sv. Dominika i svet. Frane f. 11:83,
N. Matulović c. k. porezni prijamnik f. 1.
Ukupno f. 58:23.
XXXIX. Imenica.
Sakupljeno u Zloselih.
M. P. Petar pop Gabrić župnik for. 3. Od
svojih župljana sakupio for. 2:4:2.
Ukupno f. 5: 42.
XL. Imenica.
Preko preč. i presvietlog Biskupskog Ureda
u Dubrovniku.
Korčula f. 13:36, Lumbarda f. 2, Žrnova
f. 2:03 Blata f. 1:60 Lastovo f. 11.
Ukupno f. 30:05.
Po prijašnjim Imenicamf. 713:87 '/2, 22 %
franka, 1 skud i pd križanice.
Svega f. 836:48 % I '/„ franka, 1 skud
i pd križanice.
' • J
Ođborov rad primiče se svrsi. Hrvatska
adresa je izgradjena, te će se ukusno vezati,
a njezin sadržaj uhvamo da će naći odjeke
od Vatikana do najdaljeg kraja domovine.
Prepisuje se stara hrvatska misa, po našemu
zaslužnomu Kuhaču našasta, te će se nastojati
da bude pjevana i u župnoj crkvi Sv. Marije
u Zagrebu, i u Basilici Sv. Klementa istog
dana 5 srpnja. Svaki dan prijavljuju se novi
hodočastnici. Sva želježnieka i parabrodarska
društva obališe tko više tko manje vozarinu.
Središnji odbor u Rimu piše nam, da on na-
stoji iste polakšice dobiti od tamošnjih zelje-
žničkih družtva, koja se pokazuju takodjer
sklona obaliti ciene vožnje. Ona bi bila spra-
vna, kad bi bio dovoljan broj hodočastnika,
staviti na njihovo razpoloženje posebni vlak
u Jakinu, te je sva prilika da će dalmatinski
hodočastnici uživati tu pogodnost prvo od
naših, koji neće skupa putovati, a malo ih je
koji se uhvaju povjeriti moru, makar bilo
ljetno vrieme. Sprema se deputacija Bošnjaka
i Hercegovaca, a na Čelo im Biskupovi, Dolazi
s njima i jedan bogati Bošnjak muhamedanac,
a odovle krenuti će takodjer koji vjernik grčko-
istočne crkve. Cesi i Poljaci 25 i m. -biti
će u Beču, gdje će se sastati, pak će u Trst,
a odovle u Jakin, da stignu u Rim za Pe-
trovdan. I naši hodočastnici nastojati će za taj
svečani dan biti u „Caput mundi," da apostolskim
poglavicam izruče potvrdu svoje vjere u dan
njihovim mučeničtvom u vječnome gradu po-
svećen. Svakako pakjur je uročen prm sastanak
svih hrvatskih hodočastnika dne dne 1. Srpnja
pod večer u svetojeronimskom zavodu, koji je
velikodušnim načinom došo u susret na razne
načine siromašnijim hodočastnikom, osobito
sveštenikom. Naša zviezda predhodnica, Pre-
uzvišeni Strossmajer, pozvan iz Rima, sutra
će Zagrebom proći, ostati će dva dana i sa
predsjednikom našega odbora preč. RaČkom
odputovati će u Rim. Njegovome Velikome
srcu, koje je čeznulo vazda za sjedinjenjem
braće jedne krvi, Providnost Božija priuzdr-
žaje najljepše i najdostojnije zadovoljstvo u
vječnom gradu, da predvodi Otcu kršćanstva
sva slavenska plemena u izpovjedanju jedne
spasujuće vjere. Sprema se u Vatikanu sjajna
akademija^ o kojoj pjesnici iz svakoga ple-
mena slavenskoga zapjevati će hvale slaven-
skim Apostolom, i uzveličitelju njihove slave
Lavu XIII. Tu će i Hrvat zapjevati svoju
pjesmu, a taj pjesnik pozvan po našemu od-
boru jest Vaš i naš Mihovil Pavlinović. Pohi-
tite, braćo, u Rim, da posije svakojakih borba
pretrpljenih posije toliko poniženja zadanih
slavenskim narodom po mognćnicih, uživamo
pred najsjajnijim i najsvetijim priestoljem
ove zemlje uživamo jedan dan nepomućenog
zadovoljstva, rajskog raskoša, kršćanskog i
narodnog ponosa. U Rim!
Zagreb, 7 lipnja 1881
Izvršujući odbor za slavensko hodočašće u Rim.
-———-»oofg-oo.-.-— —
Javit nam je, u ime Slavnog ovdješnjeg
Odbora za hodočašće u Rim, da mu nije mo-
guće odazivat se privatnim pismima na razne
upite i razjašnjenja, što je u ostalom i suvišno,
buduć se odbor starao da svaku točno priobći
u našem listu. Upozoruju se ujedno gospoda
hodočastnici na nuždu da se drže, u koliko je
ustanovljeno, javljenih naputaka, ako žele da im
odbor takodjer bude raogo sa svoje strane iz-
vršiti zadata obećanja.
Poljaci u Šlezkoj podnieii su grofu Taaffeu
spomenicu, koja se tiče ravnopravnosti u Šlez-
koj, iz koje vadimo: Žiteljstvo poljsko zahva-
ljuje vladi za njeno dosadanje nastojanje i iz-
riče joj svoje povjerenje. Govoreći o ulozi mi-
nistarstva, da uvede ravnopravnost svih narod-
nosti u državi, priznaje, da vlada veći obzir sad
azima na seosko žiteljstvo, na koje je dosele
malo pazila. „Nu pri svem tom — veli spome-
nica — tišti poljsko žiteljstvo u Šlezkoj jedna
nepravednost, koja je u drugim austrijskim zemljani
odstranjena budi posve budi samo donekle. Sve
naše molbe kod suda moraju se podavati jezikom
njemačkim, nam nepoznatim, šio je spojeno
s gubitkom vremena i novca. Ujedno se svi
propisi i proglasi sudova i drugih ćesarsko-
kraljevskih ureda izključivo izdavaju na jeziku
njemačkom, te moramo podpisivati listine kojim
neznamo za zadržaj radi tudjega jezika, u kojem
su napisane. Nedostatak narodne ravnopravnosti,
kakovu ipak temeljni zakoni svim narodim
monarkije zajamčuju jednakom mjerom, tišti nas
na svakom koraku, donosi nam preveliku, ne-
izrecivu štetu moralnu i materijalnuMa koncu
stoji molbo, da ministarstvo uvede narodnu ra-
vnopravnost u Šlezkoj, da ukine prije toga
naredbu ministarstva nutarnjih posala od 25
rujna 1851 broj 4665, dalje naredbu ministar-
stva pravosudja od 3 studenoga 1851 broj
13.470, napokon naredbu istoga ministarstva od
22 srpnja 1861 broj 6099. Spomenicu podpisalo
je do 50 starešina obćina iz kneževstva te-
šinskoga.
Srbska skupština bi zatvorena priestolnim go-
vorom kneza Milana, koji isti dan krenuo na
put u inozemstvo, da najprije posjeti Njegovo
Veličanstvo cara u Budimpešti, a zatim nje-
mačkoga cara u Berlinu. Iz Berlina odputovat će
knez u Petrograd, da pozdravi novoga cara.
Kako se s više strana uvjerava, knez ovom
sgodom kani kod tri carska dvora potaknuti
pitanje o uzdignuću kneževine na kraljevinu.
Depeša, koja je na 1. o. mj. došla preko
Biograda o stanju stvari u Arbanaškoj, svjedoči,
da ustanak arbanaški piše Obzor, nije još
sve dosele ugušen, a istom sad da će u istinu
buknuti. Dosadanje viesti, koje su došle iz Ca-
rigrada o ngušenju arbanaškoga ustanka slične
su valjda onim, koje su dolazile u svoje vrieme
o ustanku u Hercegovini.
f^C
U oči izbora u Hrvatskoj.
Svakomu iskrenomu Hrvatu predleži evo
opeta prilika i dužnost, da svoju ljubav prema
domovini zasvjedoči. Kako je dužnost pojedinaca,
da jedan dragomu dobrim savjetom, dobrim pri-
mjerom, dobrom riečju bude kod te stvari na
uslugu: tako je i dužnost patriotičnih listova,
koji su pozvani da brane vjero i prava domo-
vine, da takodjer takovom prilikom gdje koju
dobru prozbore. I „Kat. Dalm." koja nesudi
ljude samo po osobam, nego više po vrlim dje-
jim, drži si za svetu domoljubnu dužnost, da
lom prigodom svoje misli i čuvstva iztakne. Da
joj je moguće prodrieti i u najzabitniji kafić
mile Hrvatske, svakomu bi Hrvatu na srce sta-
vila : da, ugledav se u primjer vrlih naših otaca,
brani u ovo nevierno doba svoju vjeru, ali da
isto takovom odvažnošću i zanosom, u isto ovo
prama domovini sa mnogih strana nevjerno doba,
brani ona prava mile domovine, što nam jih
dodatak
ACIJI
Br. 17 Četvrtak 2 Ožujka 1882 God. XII.
je bliže neprijateljima okupacije no pri-
jateljima. To je stanovište ono koje u
obće zovemo srbskim stanovištem... 0-
slonile se na Srbe, pa će sve ko po
loju — to vam je mnenje Montievo,
koje on nazad godina iznio i koje i
Klaić, oko i nešto opreznije, ponovno
očttova.. Eh ! da Pavlinovič još sjedi u
zastupničkoj kući, nebi mukom mimoišao
današnje Montieve rieči."
Šio kaže Narodni List ? Od prilike:
Anzi prudenteraeote, infin ch' io posso,
Vorrei restarmi a cavalcion dei fosso. —
S loga je možda i izsuko sve ilirske,
slavjanske, slovinske, srbsko-hrvatske,
zemaljske i — narodne predje, te u
lom poslu, još nenašo vremena da hr-
vatsko klupko razmola.
Znamo, da smetaju tiskanice, i t. d.,
što bi u tom slučaju imale manje ku-
paca, ali ruku na prsi, pa recite: jeda li
u interesu tiskanica i t. d., leže najhi-
tniji interesi hrvatskoga prava i naroda ?
Dnevne viesti.
Pri glasovanju zakona o privremenom
porezu na kavu, čaj itd. dalmatinski za-
stupnici bijahu edautni.
Sjednica zastupničke kuće carev, vieća
od 24 pr. mj. bila je neobično burna.
Na dnevnom redu zakon o povišenju ca-
rina, naročito povišenje carine na kafu
od 24 na 40 f. Njemačka opozicija na-
valila je lim povodom svom bezobzir-
nosti i neobičnom oštrinom na Taaffeovu
vladu, predbivcujuć joj da je njezin gospo-
darstveni sustav proti ubogim. Treba riet
i umriet: njemačka opozicija neima baš
sasvim krivo. Pila se samo, hoće li vlada
Taaffeova za tolike žrtve odšleliti narode
čvrstim ustavnim slobodšlinam i njihovim
međjusohnim izmirenjem. Samo tim u-
spjehom mogle bi se opravdati nove
žrlve, koje „era pomirenja" svaki dan
namiče narodim Cislajtanije.
Beč, 26 veljače: Carinski odbor ras-
pravljao je danas predlog o carinskom
cjeniku, te je prihvatio jednoglasno pred-
loge zastupnika Hallvvicha i Chlumeckoga,
po kojim se imade izabrali izvjestitelj,
kojemu će se naložili, da učini predloge
o formalnom postupanju sa vladinim pred-
logotn. Za izvjestitelja izabran je Meznik.
Na 23 tek. prikazalo se je Sv. 0.
Papi mnogobrojno belgijsko hodočašće.
U Kranjskoj i u dolnjoj Štajerskoj mno-
gobrojne obćine poslalo 8u peticijo na care-
vinsko vioee, da se u Ljubljani ustroji pri-
zivni zemaljski sud i kod sudova uvede slo-
venski jezik, i da se ustroje srednju sloven-
ske škole.
Iz Bavarske. Dne 18 veljače većina za-
stupničke kuće primila je predlog Hafen-
bradi a, da se ukine sedma školska godina
kod pučkih učiona, uzprkos dugom govoru
popečitelja Lutza. Pljuska za pljuskom, ali
ipak tvrdoglavi Lutz još je na svom mjestu.
N. Presse kaže da je to dobro, dočim bi
htjela da Taaffe odstupi samo s toga što
ima proti sebi nekoliko fakcioznih zastupnika.
Takovi su ti slobodnjaci!
U Srbiji, Ristićeva stranka namje-
rava podkopati temelj sadanjemu mi-
nistarstvu, prijaznomu Austro-Ugarskoj,
preuzeti vladu, te započeti iztočnu ak-
ciju. Iz kabineta izključen je ministar
rata, gjeneral Lešnjanin, jer da nije
dosta odlučan pristaša sadanje vlade.
To mjesto ponudjeno je tu skoro ime-
novanomu gjeneralu Tihomiru Nikolicu
i pukovniku Horvatoviću, sada posla-
slaniku u Petrogradu.
U svbskoj skupštini narasla je opozicija
na 57 glasova. Proti vladinomu predlogu, da
joj skupština odobri naknadno svotu od
25.888 dinara (franaka), koju je prekoračila
u budgetu za razne činovničke diurne, burno
se podigla opozicija. Predlog vladin je ipak
jio prihvaćen, ali je glasovalo proti 57 za-
stupnika. Opozicija je predbacila vladi da
razbacuje državne novce. „Narodna obrana"
piše o vladi Piroćančevoj : „Vaši čini i vaša
strast oduzeše vam svu čast, te ste izgubili
u narodu i skupštini sav ugled svoj. Kad
sam predsjednik ministarstva govori u skup-
štini drhćućim glasom, ogorčen i razdražen
sveobčim nezadovoljstvom, te kad je rezultat
glasovanja 57 glasova proti, i osim toga
vladina stranka gubi kotar za kotarom : to
Jedino zoaliepljenost vladino »trArrko noridi,
da se ministri drže na svojim stolicam samo
„poznatom radošću", te jih treba samo malo
potresti, da se sruše s njih. Da će se to
brzo dogoditi, svjedoči to, što je opozicija
narasla na 57 glasova".
Kriza u ministarstvu rata riešena je tim,
što je general Tihomir Nikolić primio ponu-
djenu mu listnicu.
„Novoje Vremja" javlja, da se pogovara,
da će srbski poslanik u Petrogradu pukovnik
Horvatović biti pozvan natrag u Srbiju, a
na njegovo mjesto da će poći Ristić (?)
Medjunarodni obvauički sud „družlva
za mir" u Londonu zaključio je, kako
brzojavljaju „Pest. Lloydu", da će su-
podpisati proglas na Eoropu: prvo, da
se neprijateljstva u Krivošijam i Bosni-
Hercegovini obustave'; drugo,' da se sa
zove europejski kongres, koji bi po
načelim pravednosti riešio preporna pi-
tanja sa uvaženjem zahtjeva i tegoba
naroda u Bosni i Hercegovini, saslušav
prije njihove odaslanihe. Proglas pod-
pisali su takodjer: Englezka medjunarodna
liga mira i slobode, talijanska liga i
radničko družtvo mira u Francezkoj! —
Ova čeljad neće da metu izpred svoje
kuće!
Journal Officiel donosi da su francu-
skim poklisarim u Londonu i Carigradu
imenovani Tissot i Noailles.
Po žici šalju iz Pariza, 23 velj.: „Rusko
poklisarstvo priobćilo je Skobelevu naredbu,
da se namah vrati u Petrograd. Ruska ko-
lonija u obće i ona neodobrava Skobelevov
govor i nada se da ova neugodna epizoda
neće pomutit dobre rusko-austro-njemačke
odnosaje".
Petrograd, 23 veljače: Sudbeno razprave
proti Trigonji i drugovom počele su na 21 ve-
ljače. Od 21 obtuženika došlo ih je 20. Ob-
tužba proti Tičiniću opozvata je. Na dotično
pitanje predsjednika izjavljuju neki obtužo-
nici da su atheiste, drugi priznavaju samo
glas saviesti, treći, kojih je malo, kažu da
su pravoslavne vjere. Obtuženi prosvjeduju
proti nadležnosti suda, jerbo da je vlada u
ovom slučaju sama stranka i zahtjevaju, da
im sude zastupnici naroda. Radi drzovitosti
obtuženih bio je predsjednik prisiljen, da
im zaprieti kaznom, ako se nebudu mirno i
pristojno vladali. Obćinstvu je pristup za-
branjen.
Berlin, 26' veljače: Ruski poklisar u Pa-
rizu, Orlov, došao je ovamo, gdje je viećao
sa Saburovom. Zatim bio je primljen od ca-
revića, cara i carice. Na' večer bio je na
objedu kod Bismarka.
Pariz, 26 veljače: Viest „Agence Havas"
iz Kaira: U kabinetu vlada nesloga; Arabi
bey biti će valjda predsjednik ministarstva.
Khedive je bez autoriteta. Red medjutim
nije poremećen ; Europejci in negrozi pogibelj.
Pariz, 23 veljače: (Iz komore.) Frey-
cinet dokazuje, da je Lawrow, koji je
poremećivao sigurnost prijateljske vlade,
zakonilo izagnan. — Sporazumak euro-
pejskih vlasli u egipatskom pitanju da
je jamstvo proli skrajnim posljedicam.
Francezki agent upućen je, da uzdrži
gospodujući položaj Francezke u Egiptu
Od kabineta da se nelreba bojali, da će
voditi pustolovnu politiku.
Viesti o ustanku.
Iz Hercegovine, 25 veljače: Ustanak
nije ni sada onakav, kako se je mislilo u
početku siečnja o. g. Nadalje iz početka se
je mislilo, da je hrišćana većina u ustanku;
dočim sada — ako i nezna i neće znati za
oto g. Slavy — kolo vode Turci. Središte je
ustanku Zagorje, kod Foče, Uloka, Kalinovika,
Trnove. Smeta im Foča, harainbaša Stojan
zadao je vjeru, da će Foča doskora pasti, nu
nije pala ni neće. Sraiešno, što i hrvatski
listovi, recimo „ Vienac", donašaju sliku her-
cegovačkoga vodje (?) Stojana K. Kakvoga
vojvode? Zar so i u Hrvatskoj tako slabo
poznaje Hercegovina, da se što takva u oz-
biljnom listu pisati može?! Stojan, da bude
vodja?! Da samo to čujete i čitate, možete
uvjereni biti: da, imadem pravo ; kad ne sma-
tram organiziranim ustanak, nit ni izdaleka
onako opasnim, kako novine pišu. Ta onda:
novine, čini mi se „N. List", pišu o neka-
kvih bitkah kod Gacka; kojih nije bilo. Pače
isti „Vaterland" piše, da je Gacko u ustaških
rukuU I Do&ira, hvalo. Svevišnjemu, u naših
je; što nije neznatna zasluga vojvode Zimo-
vića pa serdara Grgura, i drugih. Dobro jc
znati, da je neko vrieme sam srdar Grgur
su svojih čini mi se 50 pandura — od kojih
nije dosada nikoji uskočio — bio u posadi
gatačkoj; dok nije stiglo pojačenje. Pa onda,
da je glavni stan ustaša kod Gačka. Gdje?
Istina je, da Stojan krstari po gatačkom ko-
taru i okolo njega, da narod uzbuni: što mu
do sada nije pošlo za rukom: njemu rodje-
nomu u Srdjeviću visa-vis Gačku. Dakle toga
velikoga, glavnoga vojevodu ne slušaju ni
njegovi domorodci. Dobro je i to znati. No
čujte i ovu. Forta — HadžiLoja ovog ustan-
ka — i on buni ovud, pokazivajuć pisma
Derviš paše, gouvernera Albanije, starog kr
vopije i izkopajnika hercegovačke raje: neka
ustaje. Sad možete znati zašto ustaju pogla-
vito Turci, zašto jnastoje održati se prema
Foči, na blizu Albanije, i zašto pustahije
kova Stojanova i Tunguzova od hrišćana
kolo vode?! To barem neće vam biti zaku-
často, zagonetno.
Po ovih evo viesti, koje su istinite — u
koliko možemo saznati istinu — opet muti
turska vlada; možda, jer naslućuje aneksiju.
Gdje je ona mirno, lojalno što takva dopu-
štala ? S toga nije pokret spodoban prijašnjim,
osvetničkim.
Ovih čhna kod Čemerna imali smo poboja
sa samim Stojanora Kovačcvićem. I samo
tomu, što se je pazilo na crnogorsku grani-
cu, i možda krivo mislilo, da utekoše i on
četa mu preko granice — kakovih 50 —
ima se zahvaliti: što nisu i on i četa po-
hvatani oli postrieljani. Dočim ih i tako do
10 što ubijenih, što ranjenih; od nas jedan
ranjen. Sada se opet četujc oko Korita.
Beč, 2G veljače: Službeno se javlja: na-
stalo je napadno kretanje vojske prama Za-
gorju. Po objavi glavnog zapovjedništva u
Sarajevu dne 19 tekućega, u dogovoru sa
podmaršalom Jovanonićem, na 20 i 21 teku-
ćega krenuše četiri vojna sbora pod gene
ralom Leddihnom, pukovnikom Arlovom,
pukovnikom Haasom i generalom Sckulićem,
iz Trnove i Foče, kao i iz Mostara i Neve-
sinja, i iz Gacka. Tako se uputiše, da se svi
ti sborovi vojske na 24 veljačo imaše sdružiti
kod Kalinović-Mjehovine. Svi sborovi bijahu
providjeni brdskim baterijam. Padanje sniega
i nepovoljno vrieme nesklonuše glavno za-
povjedništvo da promieni izdane odredbe.
— Sbor Leddihnov imao je dne 21 tekućega
žestoku bitku od 3 sata sa jakom ustaškom
četom, koja uzmakne stranom prama Jaho-
rini-planini, a stranom prama Jeleci, osta-
vivši 6 mrtvih. Vojska je imala 6 vojnika
težko ranjenih. — Sbor Arlowov nadje na
21 tekućega mjesta Dobropolje, Krbljina-
han, Rogoj, Varoš većim dielom bez stano-
vnika, a obronke Vratla i Krbljinahana ob-
sjednute od ustaša. Vojska so ograniči na
potraživanje, i dodje samo do kratka pu-
canja. — Sbor Leddihnov na 22 tokućoga
stigne u Poljica, nesusrev ni jednog ustašu.
— Dvie satnije sbora Arlowa susretoše iz-
pod Maljeva-ravna 300 ustaša, i obkoliše ih
poslie kratke bitke. Ustala mjesta na visini
Maljeva-ravna bijahu pedepsana, od vojske
nije nitko poginuo. Koliko je neprijatelji po-
ginulo, nezna se. — Po nepovoljnom "vremenu
i maglovitom sniegu, sbor Sekulićev, na
putu iz Gackog prama Javor-planini, do-
dje do neprolaznog zemljišta pri biesnećoj
oluji, te je morao obustaviti putovanje u
Fojnicu. — Sbor Haasov sukobi se na
22 tekućega kod Glavatičeva na Neretvi
su okolo 600 ustaša, koji su držali na obiom
obalam Neretve čvrste položaje. Ustašo
s obiju obala bijahu sasvim razagnani. Nji-
hovi su gubitci znatni, a ponesoše sa sobom
mrtve i ranjene. Vojska imala je 1 častnika
i 1 vojnika težko, a 3 vojnika lahko ranjena.
— Pukovnik Arlow javi dne 23 u večer:
uzpostavljena je sveza sa sborom Leddihno-
vira, a neprijatelja nije ni čut ni vidit. —
Leddihn javlja iz Kalinovića dne 23 u ve-
čer: uzpeli smo se na visine Zagorja. Borjo,
Jclaška, Kalinović i ostala mjesta sa okoli-
com slobodna su od ustaša. Uzpostavljena je
sveza sa sborom Arlowim. Sutra ću potražiti
prama Hotolju da uzpostavim svezu sa Haa-
som. — General Obadić javlja iz Foče dne 23:
potražnasatnija vrh Loja prama Brodu u istok
Foči napadne na ustašku četu, i nastane živa
bitka, koja je trajala 6 ura, i u koju stigne
još jedna satnija i p6 ea brdskom batarijom.
Dočim je dio vojske držao ustaše na južnom
obronku Crnogvrha, ostala vojska udari na
sjeverni izlaz Broda. Ustaše na vas mah
prebrodiše Drinu, i odmah sa lieve obale
zasuše živu vatru. Ali ipak bješe prisiljeni
ostaviti obalu, i uzmaknuti u dolina Bistrice,
i u kuće na desni obronak Zakmursa. Ko-
načno bijahu i odtud izagnani. Pješaci pre-
nesoše vatru sa iicve na desnu obalu Drine,
do same Foče. Pri bitki okolo kuća na lie-
voj obali Drine, izgori mnogo kuća. Mno-
gobrojne detonacije gorućih kuća dokazuju,
da je ne malo praha i ol'ova bilo u njima
sahranjeno. Od vojske jedan oficir težko, a
3 vojnika lahko ranjena. Ustaše imadoše 40
mrtvih i preko 60 ranjenih.
Beč, 27 veljače: Zapovjedništvo 18. odiela
pješačke vojske javlja na 25 tekućega u ve-
čer: sbor pukovnika Haasa, napredujuć sa
sjeverne strane Glavatičeva iza Krstae-pla-
nine, dne 23 tekućega, boreć so od 10 pred
podne do 7 u večer, proti 1000 ustaša, ob-
drža sjajnu pobjedu. Ustaše uzmakoše i po-
nesoše sa sobom mnogobrojne mrtve i ra-
njene, a ostaviše na polju 4 mrtva i dva za-
robljena. Pukovnija broj 71 imala je 2 voj-
nika mrtva, 4 težko a 2 lako ranjena. —
Glavno zapovjedništvo iz Sarajeva javlja dne
25 obnoć: pukovnik Arlovv izvješćuje dne
24 po podne: danas na podne bi uzposta-
vljena sveza iz Kalinovića sa sborom Lad-
dihnovim. Krbljina-han i obronak Vratio
bješ zaposjednuti. Uzpostavljeni Su poljski
znakovi za svezu sa poljskom brzojavnom
postajom u Trnovi. — Generalmajor Led-
dihn javlja da se traži svezu sa sborom liaa-
sovira. — Generalmajor Obadić javlja iz
Foče: obavljena su potraživanja dne 24 te-
kućega u dolini Drine i naprjed prama Ba-
novi i dolini Dragočane. Prvi sbor doznao
je, da je ustaški vodja Kovačcvić bio na
23 tekućega u Bunovi pri početku bitko, i
kod Broda, ali da je nakon malo pošao sa
svojom četom prama Bastači.
Beč, 1 ožujka: Osamnesti odiel vojske
javlja na 27 p. m. u večer: da se obuhvate
ustaše, koji su izbjegavali napadajim proti
Zagorju i Uloku, iz Novesinja i Antovca po-
slano je nekoliko vojske. Dvadeset i šesta
satnija lovačkog bataljuna podje naJugović,
na sjevero zapadu Pako3a. Na 25 tekućega
u večer zametno bitku sa okolo 150 ustaša
na zapadu Kokorine. Na 26 tokuecga u ju-
tro rano lovačka satnija udari na visoko
položaje zaposjednuto i branjene od ustaša,.
Pretrpi nekoliko gubitaka: jedan vojnik osta
mrtav a dva ranjena. — Glavno zapovjod-
ništvo u Sarajevu javlja na 27 tekućega ob-
noć: general Leddhin javlja iz Kalinovića,
da je na 26 tekućega uzpostavljena sveza
sa pukovnikom Ilaaseom. Ovaj u večer sti-
gne na llotovlje i Zagorje, većim dielom
opustošeno. Knez Zagorja vrati se i podloži
se, žaleć da su ga ustaše bili prisilili na
odpor. Kaže da su se ustaše izmakli iz gor.
nj cg predjela Neretvansko doline. Mjesto op.
tičkog brzojava izmedju Trnova i Kalino
KATOLIČKOJ DALHACIJI
Br. 4 Četvrtak 18 Sieènja 1883 God. X1Y.
Na 7 tek. u Sinju rekao je mladu sv.
Misu O. Ivan Milošević, Bin onoga kraja,
unuk pok. O. Miloševića, vitežkoga franovca,
koji je na Klisu za Napoleona I. borio se
Eroti Francuzu, iztičuć na kliškim bedemim rvatsku zastavu. — Evo dakle novog sina
i novog radiše, a Bože ih umnažaj sve to
više, jer više brani domovinu od moralnog
zla jedan sam samostan nego deset tvrdjava
od dušmanina.
Primamo iz Spičke okolice, 10 sječnja:
Dozvolite, g. uredniče, da i ja, premda nije
sam pop nit me se njihova žalostna ekono-
mička sudbina directe tiče, obaviestim Vas
o jednom faktu, malovriednu al značajnu.
Uvjeravaju me od dobra izvora, da je a-
mošnjim grčko-istočnim parosim od c. k.
austrijske vlade doznačeno f. 12 na mjesec
za držanje parokijalnih knjiga, rodjenih, mr-
tvih i vjenčanja. Naši župnici nijesu u to
ime primili ništa. Rad šta ta razlika?! Zar
naše svećenstvo ne podnosi vas pondus diei
et aestus ko i grčko-istočno ?
„Gospodarski list dalmatinski" počeo je
mladim ljetom izlazit tri puta na mjesec (na
5, na 15 i na 25).
Pišu nam s Jelse, dne 10 siečnja: Uz sve
obće negodovanje radi ostavke velezaslužnog
načelnika viteza povelitelja Dubokovića,
nemožemo a da i mi ne izrazimo svoje ne-
zadovoljstvo pri ovom neočekivanom dogo-
djaju No ovaj po Jelsu nepovoljni i žalostni
slučaj daje povod nekoj poznatoj trojici, da
izbljuva svoj gad na obće ljubljenog i što-
vanog našeg D. Mata Gamulina, hoteć na
svaki način na nj svrnuti svu odgovornost
čina, sbivših se ovih dana u ovoj varoši
(vidi ,,N. L." br. 2). Razlog s kojega na-
čelnik g. N. Duboković dade ostavku, to je
njemu samo poznat; sve ostalo puke s,^
mišljotine i zagonetke; a hoti<^ u ovom kri
-lAiM.šega dobrog ^r^&fcog D. Matu, to
dokako °dtamnu pamet i nepokoreno
srce kivnih i urotnih njegovih neprijatelja.
Oast i ljubav što nosimo vitezu Dubokoviću,
čini nas premučati neke okolnosti, te zašte-
djeti same njegove tobožnje branitelje. 0-
vim smo spravni na vidjelo, ako nesmotre-
nost gorirečene trojice dodje do toga, da bu-
demo usilovani obezbiediti revno, požrtvovno,
dušobrižniČko postupanje d.n Mata Gamu-
lina, koje bi se hotjelo stavit u odnošaj sa
ostavkom načelnika Dubokovića.
Nekoliko JelŠana.
tražbe pisane hrvatskim jezikom, jer da je
službeni sudbeni jezik talijanski. Visoko c.
k. Sudište da je dalo pravo dr. Radmanu i
naredilo da se odbiju hrvatske tražbe. Uslied
ovih ponovljenih povrjeda pravd hrvatskoga
naroda u Dalmaciji, koja su mu i temelj-
nim zakonima carevine zajamčena, biva, da
mu se pravda dieli u narodnom jeziku; mi
još jednom izrazujemo čvrstu nadu, da će
naši zastupnici u Beču podignuti svoj glas
na obranu narodnoga prava i iznieti pred
zastupničku kuću nepravice, koje se čine
hrvatskomu narodu u Dalmaciji, i koje smo
mi, a i drugi listovi pokrajine, u toliko na-
vrata spomenuli. Vigilantibus jura!
Danas, grčko istočno bogojavljenje, bio je
obhod u Zadru. Učestvovao je med ostalim
i namjestnik Njegovog Apošt. Veličanstva
preuzv. gosp. bar. Stj. Jovanović u podpunoj
uredovnoj paradi!
Žekete de Belafalva. Ovo nam je ime nekog
novog činovnika Magjara. Čitamo bo u br.
4 „Obj. Dalm". da je taj gospodin (došle
bio u Sarajevu) imenovan kotarskim povje-
renikom u Dalmaciji. Imenovao ga je, kako
kaže isti službeni list, g. namjestnik.
Što hoće reć nFeketefu Upitasmo ovako nekog našeg prijatelja, koji se razumije u
magjarski. Znači „crnac" odvrati nam. Za
ostalo, ut supra.
Primamo sa Silbe, da je sprovod pok. Š.
Lovroviću (v. Razl v, br. 3) bio kakva se
odavna ne siećaju Silbljani; staro i nejako
pohrlilo je bilo u crkvu. Mn. P. župnik iz-
reko je vrlo ganutljivo 'slovo.
Ie Spljeta pišu Dalmcti, da je d.r Rad-
man uložio utok proti, tomu, što je gradski
sudac g. V. Milić, kS što je dužan, primao i
Sutra na 11 pr. p. bit će, ovdje u crkvi
sv. Frana svečana mrtačka Misa za pok.
Šim. Lovrovića,
Služba poštarskih štedionica po zakonu
28 svib 1882 uvedena je u Dalmaciji za sada:
u Zadru, u Dubrovniku, Kotoru, Cavtatu,
Neumu i Spljetu.
Činovnici, g. Iv. Brčić imenovan je ko-
tarskim povjerenikom, a g. Antun Botteri
namjestništvenim perovodjom.
Natječaji-, za učitelja u Sukošanu,
Pišu iz Rima, da nije još ondje riešen
priepor presv. vrhbosanskog nadbiskupa
D.ra Stadlera sa velezaslužnim franjevačkim
redom u Bosni. Prepošt. O. Ilija Cavarović,
državnik bosanskih franjevaca, odputovao je
nazad vremena i on u Rim, da brani fra-
njevačka prava na župe. Na putu svratio
se je u Nj. V. Kralja i Nj. Uz. Nuncija Va-
nutelli
Po nekoj statistici do iOO godina pučan-
stvo bi naše države sa 38 imalo narasti na
80 milijuna a pučanstvo ciele Europe na
600 milijuna, od kojih skoro polovica od-
padala bi na Rusiju, jer da će njezino pu-
čanstvo, sudeć po onom kako sada raste, bit
do 100 godina trostruko mnogobrojnije!
5 mora. Pišu iz N. Yorka, 24 prosinca.
Kap. Perčić, barka Achille F., stignuv ov-
dje iz St. Nazairea, javlja da je u prelazu
nabasao na silovit smorac, zapadnjak, i
izgubio dio jedara — Bordeaux 5 sječnja
Kapetan Piskulić, barka Amor Bvaterno,
dojedriv iz Trsta, javlja da je u putu uslied
loša vremena izgubio sa palube dio dugžL
— U Malom Lušinju usidren je (13 tek.)
b. Tartaro, k. Peselj, sa Rieke put Marsilje.
— Sukhumkalč, 11 sj. Grom je udario u
bark Tre Cugini, kap. Beban, dok je krcao;
oštećen je sa svih strana; voda mu probila,
te nemože da nastavi krcanje. — Iz Cadi-
Xa javljaju da su sasvim popravili b. lm-
peratrice Elisdbetta, k. Hreljić, te da je
postavio put.
Kot. sudac u Rabu L. Barbi eri i tajnik
vieća kod. priz. Sudišta u Zadru N. Košta
imenovani su savjetnicima pri okružnom
sudištu u Kotoru.
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.50 — 9.51;
dukati: 5.60 - 5.61; sterline: 11.90 — 11.92;
london: 119.35 — 119.90; bankanote. talij:
47 — 47.10; dohodak ustrij. u papiru: 77.10
~ 77.25; u srebru: 77.70 — 77.90. Ulje
Dalmatinsko po 42 for. kantar.
Pišu nam, da je pedagogijsko-književni
sbor u Zagrebu imenovao u sjednici 28 pro-
sinca prošle god. svojim pravim članom u-
čenog i radišnog g. Vuletića V., učitelja
gradj. škole u Korčuli.
Književni Natječaji.
„Matica Hrvatska" razpisuje u smislu za-
kladnice iz zaklade Dušana Kotura književnu
nagradu za god. 1883. od tri sto (300) for.
a. vr. „za jednu izvornu pripoviest (novellu
ili roman), koja obsiže barem deset tiskanih
araka ili dramatski proizvod bez obzira
na obseg".
Natječaj traje do konca mjeseca decembra
god. 1883., do kojega se roka imadu ruku-
pisi u običnoj formi podaieti „Matici Hr-
vatskoj" na ruke njezina tajnika.
Po odboru „Matice" nagradjeno djelo po-
staje vlastničtvom „Matice Hrvatske", koja
ga je u smislu zakladnice dužna tiskati' teča-
jem godine dana, pošto je nagrada dopitatia.
U Zagrebu 6. januara 1883.
Odbor „Matice Hrvatske",
„Matica Hrvatska" kao upraviteljica za-
klade grofa Ivana N. Draškovića za nagra-
djivanje valjanih hrvatskih knjiga razpisuje
ovim natječaj za nagradu god. 1883., koja
će iznositi preko 800 for. austr. vr.
U smislu oporuke zakladateljeve od 10.
decembra god. 1855. točke C. imade se kod
dopitivanja nagrade osobito na to paziti : „da
se od natječajućih se rukopisa prednost dade
onomu, koji je kadar najviše doprinieti k
pravoj poduči puka o praktičnih predmetih,
te time unapriediti njegovo duševno i mate-
rijalno stanje. Kod dopitivanja nagrade neće
se ipak gledati samo na absolutnu vrstnoću
spisa, nego se nagrada može dopitati i ono -
mu spisu, koji prema sadašnjemu stanju hr-
vatske književnosti zaslužuje u njoj odlično
mjesto, i vrstan ju je podići".
Ciela nagrada će se dopitat rukopisu
samo takovomu, koji uz svoju absolutnu
vrstnoću iznaša bar petnaest tiskanih araka;
— ato i'žuo&i mifti-je, iiopftfct hj%t>
manja nagrada. Ako nebi bilo valjana iz-
vornika, tad će se i prevodi vrstnih pro-
izvoda stranih literatura razmjerno nagraditi.
Rukopisi imadu se najkašnje do 31. de-
cembra g. 1883. podnieti „Matici Hrvatskoj"
na ruke njezina tajnika.
Piscu, komu bude nagrada dopitana, neće
se ista izplatiti u smislu oporuke točke H.
odmah, nego tokar onda, kad djelo svoje
„Matici Hrvatskoj" podastre tiskano.
U Zagrebu, 6. januara 1883.
Odbor „Matici Hrvatske*.
Per I' alfabeto latino
Aile Osservazioniper Valfabeto glagolito del Rev.mo
C. A. Paršić, canonico di s. Girolamo a Roma, risposta
del sac. Giovanni Danilo.
Dove, quando e da chi sia stata promo ssa la
questione, se non sarebbe opportuno, nei libri liturgici
slavr di rito romano sostituire all' alfabeto glagolito il
latino, qui non occorre indagare ; a me basta constatare
il fatto, che al principio di luglio 1881, giunti a Roma
compagni del pellegrinaggio slavo, trovammo agitarsi
nei circoli ecclesiastici la detta questione e la leggemmo
accennata nella traduzione italiana di M. G. D. P. del-
r opuscolo sloveno di Matia Majar sui ss. Apostoli
slavi, pubblicato per quell' occasione. Era naturale, che
simile questione intéressasse tutti i sacerdoti slavi, spe-
cialmente i croati, e principalmente noi della diócesi
di Spalato e Makarska, ove l'uso della liturgia slava
è anche ora maggiormente esteso.
1) Pubblichiamo anche qaeste controosservazioni, per
debito d'imparziaiità, e nel vivo desiderio di veder una buona
volta risolta questa questione e sospinta la diffusione della
lingua paleoslovenica, scritta in quali caratteri che sieno. Perciô
la causa impeliente, che ci muove ad aprire le nostre colonne alle
disquisizioni sull' opportunité della permuta dei caratteri, deve
essere ricercata únicamente nella speranza che nutriamo che
queste disquisizioni tra dotti varranno a tener desto V amore
che dobbiamo alia coltura ed all' uso della liturgia in lingua
glagolitica. Di lí è chiaro che la responsabilità pel contenuto
di questi come dei precedenti articoli inlendiamo lasciarla ai
flrmatarii degli articoli stéssi. N. d. R.
I sacerdoti di quella diócesi, al ritorno dal pelle-
grinaggio, portarono seco il quesito a Roma raccolto,
10 comunicarono ai confratelli, lo discussero fra di sé
a voce e in iscritto, e dopo parecchi mesi di ponde-
razione, decisero di presentare ail' autorità ecclesiastica
una Memoria, pregando che la questione venisse risolta
a favore delP alfabeto latino. E' eontro la Memoria che
mons. Parčić dirige le sue Osservazioni. Poichè quella,
da presentarsi al Rev.mo Ordinario di Spalato, doveva
poi essere discussa a Roma, per facilitarne la cogni-
zione ai dignitari ecclesiastici, che dovevano emettere
11 proprio voto in proposito; fu dessa compilata in i-
taliano e ail' uopo stampata in un numero limitato di
copie.
In tutto questo tfon v' era alcun segreto, nè oc-
correva vi fosse ; ed appena si riseppe della detta Me-
moria, alcuno prima ancora di averia veduta stampata,
altri dippoi, la annunziorono pei giornali, e qualcuno
espresse anche il suo giudizio sull'argomento. Fra que-
sti ultimi il primo che trattasse la questione pei gior-
nali, fu riteniamo mons. Parčić stesso, sotto il pseudó-
nimo di Prekomorski Hrvat (Croato d' Oltremare), nel
n.r 43 della Katolička Dalmacija, 9 giugno 1882, con-
dannando le tendenze dei sacerdoti Spalatini. Più tardi
un articolo senza firma nello stesso giornale esponeva
brevemente i petiti deila Memoria, rilevandone l'inté-
resse. Dippoi I. V. da Sebenico, nel raedesimo perió-
dico, senza esporne il contenuto, si dichiarava in tutto
e per tutto consenziente colla stessa, meno che in una
frase, spiccata dal contesto, sulla quale, non sulla que
stione trattata dalla Memoria, si scambiarono due ar-
ticoli polemici fra di luí, e due sacerdoti spalatini fir-
matari di quella. Finalmente nei n.ri 88-93 della Kat.
Dalm. nel mese di novembre dell' anno passato, com-
parvero vari articoli in croato del preiodato monsignore,
firmati del suo nome, e poscia ristampati in opuscolo
separato, col titolo: Per la conservazione delV alfabeto
glagolito. Osservazioni intorno alia Memoria sulla con-
versione dell' alfabeto glagolito nel latino pei libri li-
turgici slavi di rito romano.
Questo era necessario di premettere per poter va-
lutare convenientemente quello, che le Osservazioni por-
tano per introduzione. II chiarissimo autore dichiara
da principio, che non intende discutere o piíi davvicino
apprezzare il contenuto della Memoria, portante in fronte
la marca di edizione privata; poiché peraltro é dessa
uscita in pubblico e fu annunciata nei giornali, quasi
per richiamare a sé 1' attenzione ed apparecchiare forse
1' opinione pubblica alio scopo cui tende; trova giusto
e necessario di discutere qualche cosa, qualche altra di
allegare e chiarire, e refutare anche le inesattezze che
v' incorsero, per vedere se forse 1' opinione pubblica
non amasse meglio alzare la sua voce per 1' alfabeto
glagolito.
Sia vero, che il ch. A. sotto i nomignolo di Croato
df Oltremare abbia il primo trattato in pubblico 1'argo-
mento della Memoriat da nessuno di nuovo discussa
fino a lui, e che quindi egli sia 1' único, che ció abbia
fatto; — sia invece che lo discuta per la prima volta
nelle Osservazioni, poiché lo fa alio scopo di ricbiamaro
1' attenzione pubblica a questo argomento ; — rifengo che
egli vi sia particolarmente interessato, e posso quindi
eda se drugi budu ugledali u njihov pri-
mjer, na korist prave vjere Isusove.
Supetar, ova gostoljubiva varoš, po smrti
oplakanoga župnika Tomića, dobi svoga
dičnoga zamjenika u osobi vrlog župničkog
upravitelja mn. pošt. D. Luke Pappafave.
Nakon pet godina neumornog rada i revna
župnikovanja, nas D. Luka stekao je bez
hvalisanja obće štovanje, iskrenu privrženost
i neizbrisivu ljubav kod svih srdaca; jer
nadaren ljepimi darovi uma i srdca. Bistrim
svojim razumom, pronicavim svojim okom,
i riedkom govorničkom vještinom, ne žaleć
truda i muke, božansku rieč Spasitelja bo-
goljubnomu puku propovjedako pravi apostol,
da mu se isti puk divi uz najiskreniju za-
hvalnost. Netraži druge naslade, neg onu,
koju mu pruža kriepost i pobožnost, dobro-
tvornost i milosrdje. Tu skoro najvećom
odvažnošću i pogibelj u svoga života pošao
je tješiti kužne umiruće bolestnike, koji
dragovoljno na smrtnoj postelji slušahu nje-
gove spasonosne opomene i uspješne rieči.
Toga radi želimo mu i nadalje svako Božje
blago. k. n.
Hrvatska Vila, kako s radošću doznajemo
iz najnovijih hrvatskih listova, nastavlja
svoj rad. Već je izišo prvi (u Zagrebu)
svezak.
Fran Folnegović, zastupnik stranke hrvat-
skoga prava stigo je u Dalmaciju i jučer
odputovao put Spljeta. Sretno putovao po
ovom dielu hrvatske kraljevine!
Članovi „Hrvatske" u Gracu. Čitamo u
„Slobodi": gg. pop Ivan Matešan, N. Matu-
lić i Luka Karaman, sva tri iz Dalmacije,
usposobljeni su tečajem zimskoga polugodi-
šta na sveučilištu u Gradcu pravimi učitelji,
i to prvi iz struke povjestničke, a druga
dva iz prirodoslovlja. G. Matešan već je na-
mješten za nasliednika Budmanieva u Du-
brovniku. Sva trojica odlikovali su se i kao
članovi gradačke „Hrvatske" čistim otacbe-
ničtvom i liepim značajem, te plemenitošću
svojih načela, tako da odaju preliepih nada
na polju praktičnoga rada u zvanju koje
su si odabrali.
Bili svagdje na čast rodu, i na korist na-
rodu i unesrećenoj našoj otačbini !!!
Plovidba Lloydovih parobroda. Primamo
od Ravnateljstva pošta, dakako u talijanskom
službenom jeziku, oglas da će se dojdućega
mjeseca travnja na plovitbi Hrvatska uzpo-
staviti sliedeći ljetni red plovitbe: Polazak
(od 6 travnja) sa Rieke svakoga petka 7
u j., sa Raba svake subote 3 u jut., sa Paga
svake sobote 8 u j.; — dolazi na Rab sva-
koga petka 4.45 pos. p., na Pag svake su-
bote 7.30 u j. u Zadar svake subote 2 pos.
p. — Povratak (od 10 travnja): Iz Zadra
svakog utorka 2 u j.? sa Paga 8. 30 u j.,
sa Raba 1.15 pos. p.; — dolazi na Pag
svakoga utorka 8 u j., na Rab svakog u-
torka 1 pos. p., na Rieku sv. ut. 11.15
pos. p.
Ploviiba Gruž-Metkovići i obratno. Odlazi
svakoga ponedjelnika, utorka i četvrtka: iz
Metkovića 7 u j., s Drača* 10 u j., iz
Maloga Stona 12 u p., iz Velikoga S. 1.10
pos. p., iz Šipanjske Luke 2.40, iz Slanoga
3.30, sa Lopuda 4.40, iz Trstenoga 5.10 pos.
p.7 — dolazi na Drače* 9.50 u j., u JMali Ston
11.50, u Veliki S. 1 pos. p., u Šipanjsku
Luku 2.30, u Slano 3.20, na Lopud 4.30,
u Trsteno 5, u Gruž, 5.50 pos. p. — Odlazi
u dneve kao gori: iz Gruža 7 u j., iz Tr-
stenoga 7.50, sa Lopuda 8.20, iz Slanoga
9.30, iz Šipanjske Luke 10.20, iz Velikoga
Stona 11.15, iz Maloga S. 1 pos. p., s Drača*
3.15; — dolazi u Trsteno 7.40 u j., na Lo-
pud 8.10, u Slano 9.20, u Šipanjsku Luku
10.10, u Veliki Ston 11.40, u Mali S. 12.50
pos. p., na Drače 3-5, na Metkoviće 6.35.
* Stovarište za Janjinu i Trstenik.
Biljegovina na listove. Prošlog utorka u
razpravi o proračunu ministarstva financa
pri stavci „biljegovina" digo se je ljevičar
Roser da govori u prilog ukinuća biljego-
govine za političke listove i napomenuo je
prošnje koje su svake godine u tom smislu
podastrte i predloge d.r Fuchsa i d.r Fan-
derlika, na koje je vlada uvjek odgova-
rala, da nemože biti bez dohodaka od li
stovne biljegovine. Govornik nasuprot misli,
da bi mogla. „Kod svih naprednih država,
zaključio je, od davna je bila ukinuta Ii-
stovna biljegovina, jedino u Austriji i Ru-
siji još obstoji. Austrija nebi imala ostati
po krmi drugim prosvjetljenim državama i
u tom bi sve stranke imale koristi, te bi
svakomu dobro došlo ukinuće listovne bilje-
govine". (Evala! evala! na ljevici) — Ko
mora dakako nije ništa odlučila; ali koliko
bi koristi to nanielo novinstvu i obćinstvu
vidjeti je iz toga, što se sedmi ili osmi dio
predplate troši za samu financnu biljegovinu,
neračunajuć dakako poštarsku biljegovinu.
Talijanski konsulati. Dandanas svi tali-
janski podkonsuli i poslovači u Dalmaciji
spadaju pod obći konsulat u Trstu, te sve
svoje spise valja da šalju kroz taj konsulat.
Buduć da se pako sad razpravlja u Rimu od
posebnoga povjerenstva kako da se uredi rad
talijanskih konsulata u inozemstvu, Diritto,
vladino glasilo, prima dopis iz Dalmacije,
gdje se zagovara da, kao što je nedavno
riečki, tako sad i dalmatinski konsulati budu
odciepljeni od tršćanskoga, te da samostalno
obavljaju svoje posle i izravno obće sa ta-
lijanskom vladom.
Pomorske viesti. Iz Bejrutha brzojavljaju
da se je spasila momčad b. Alessandro B.
i lda, koji su se razbili kod Snedije (vidi
proš, br. „K. D".) — Pomorska vlada javlja
daje plutajući znak, koji je pokazivao greben
Šipar (u Istri), potonuo.
Trsćanska bursa. Napoleuni : 9.50 —
9.48 V9 ; london: 5.61 — 5.59 london : 119.90
— 1194,5; bankanote talij.: 47.40— 47.20;
dohodak aust. u papiru: 78.10— 78.20.
Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji,,
Beč, 22 ožujka Razprava proti
radnicima Josipu Engelu i 28
drugova, okrivljenih rad socijali-
zma, jer su dne 4 srpnja 1882
porobili čizmara Merstallingera
opiv ga kloroformijom da novac
upotrebe u socijalistične svrhe,
svršila je jučer. Svi su bili opro-
šteni, izim drvodjelaca Josipa
Engela rodom iz Ceske i Franja
Pflegera iz Pardubica, koji su bili
osudjeni na 15 godina tvrde ta-
mnice. Sukrivac Vilhelm Berndt
bi osudjen na 2 godine tamnice.
Carica odputovati će na 31 te-
kućega s nadvojvodkinjom Ya-
lerjom u Baden-baden, gdje će se
zaustavit do konca travnja.
London, 22 ožujka. Kraljica
izlazeć na šetnju pala je i ozledi-
la koljeno; tako da će bit prisi-
ljena stat prikovana uz postelju
za dosta vremena.
Piovilba ausl.-ug. brodova.
Ayr: odj. 13 ož. Rosa, Gersalja, Mletci.
Baltimora: odj. 2 ož. Fiume E., k. Val-
čić, Queeastown. Cette: odj. 12 ož. Elena,
k. Petranović, Trst; Kostrena, k. Pajkurić,
Rieka ; Velezid, k. Soić, Rieka. Carigrad:
odj. 7 ož. Nova Harnost ; Elena D. Fal-
mouth: doj. 14 ož. Mathusalem. Leith:
odj. 12 ož. Božana, k. Tomanović, Trst. N.
Orleans: doj. 25 velj. Lino. Rangoon;
doj. 13 velj. Francesca T. Samarang :
odj. 27 sj. Gehon, k. Kosulić, Sourabaya.
St. Elena: odj. 20 velj. Balthasar, k. Ta-
rabochia, N. Orleans. St. Vincent: odj. 22
velj, Lucia B., kap. Sbutega, N. Orleans.
Shields: odj. 13 ož. Maria D,, k. Negove-
tić, Rieka; Anna, k. Bušanić, Trst.
Ođpisi ,,K. D."
Č. g. Zanovetalo — pokrajina — Prije
svega još dvie rieči o „najvrućih" i ,,naj-
vrućije".
Izrazismo svoje „mnienje" da se u narodu
nečuje ovaj stepen radi smisla. Prijatelj,
koji pobliže pozna jažne krajeve, priobćuje
nam da se onamo čuje rabit u narodu i
stepen „najvrući". Nećemo poricat, jer tko
nam kaže, nelaže. Mi čusmo samo na pr.
„pren (il preveć) vruće", „sila vruće", „gore
(najgore, vise, najviše) vruće41, naime čusmo
gvoždje) ; al se nespominjemo izreka „vrući"
i „najvrući44. Nu, što mi i Vi nečusmo, čuše,
kako rekosmo, drugi, kojim je vjerovat. Po
tom naše „mnienje" ima proći u „sumnju",
a in dubiis libsrtas. 1 nek bude tako. Samo
na našu i Vašu obranu pripominjemo, da
ono „vruć, vruća, vruće" jamačno nije drugo
nego sadanji dionik (participio presente), a
tad drugi i treći stepen tu ima posla koliko
i u drugim takvim dionicim (sravni: trpeći,
trpeća, trpeće i t. d., odkle neznamo vadi
li itko stepene: „trpeeiji, trpeći ju trpećije"
i „najtrpećiji" i t. d.; jer u tom slučaju
moglo bi se stvarat drugi stepen i od dio-
nika: speci, speća, speće, et similia). Nu ovdje
bi se moglo opazit: a kako od sadanjeg
dionika „moguć" ima drugi stepen ,,mo-
gućniji"? Ima „mogućniji", al ne „mogućji",
naime dionik „mogući14 pretvoren je umetkom
n u pridjevak „mogućan44 i odatle stvoren
drugi stepen. Nu, uzprkos svemu ovomu,
pošto se u narodu čuje i forma „najvrući",
mi ostajemo pri tom da je naše „mnienje"
prešlo u sumnju; narod gospoduje nad slovni*
com; on ju i mienja, premda svedj u nekim
granicam. Vidite li dakle „najvrući" zatvo-
rite unapried jedno oko, dok, tko ima više
vremena i uma i sredstva nego mi, stvar bolje
prouči. Al svakako nastojmo uz to bit dosljedni
u načinu pisanja, te nek se ne mieša u eti-
mologiČkom pisanju „najvrući" sa „najvru-
ćijeu. Aut, aut. Evo zašto: Drugi se stepen
stvara od pozitiva nadodav osnovi pozitiva
(vruć) ji, ja, je; dakle vruć-ji, vruć ja,
vruć-je. U izgovoru ovo j po svoj prilici
izpada, al u etimologičkom pisanju mislimo
da ne bi imalo. Primjeri ljući, ljuća,
ljuće; draži, draža, draže; nijesu dostatni;
jer je u ovim riečim pozitiv „ljui",i „drag",
te ono t i g pretvara se u 6 i z jedino po-
moću onoga ; (ljut-ji; drag-ji), te ovdje j
treba da izčeme u pisanju. Nu ono c u
„vrućji" nije postalo pomoću onoga j, jer
već u pozitivu ima c; s toga, premda u
ovom c ima već virtualno slovo j (cir.
vreći, a odatle vruć), ipak red bi bilo uzdr-
žat znak drugog stepena, ne samo jer bi
inače opredieljeni pozitiv i drugi stepen bili
jednaci, nego i za to, jer nepoprimiv ovo
načelo, slovnica bi udarila za mnoge rieči
u velike nedosljednosti i iznimke. Dakle:
vruć-ji, tež-ji, al opet: viši (od visji) i ljući
(od Ijutji), x t. n.
Sad na drugu. O spljetskoj Gazetil
Upekoste ju ljuto Vašom opazkom: daje
već u naslovu pogriesena. Ej, Gazeta u na-
slovu pogiešenal S toga, premda priznaje,
da nije iz puke peckavosti došla Vaša opazka,
ona joj je bila tako težka, da je rado već
učinila i drugu veliku pogrešku, t. j. poga-
zila svoj „programma" (,,«e discenderemmo
alle lotte personali"), samo da se oglasi na
obranu svoje propadene kapice. Nu, nezbi-
jajmo šalu s listom koji je od srditosti sa
nepersonalnog Olimpa pao med „ciabattine44
(sic) !
Čim se Gazeta brani? Drugim Gazetam
(„Gazzettom di Venezia" i „Gazzettom d' I-
talia44): Kad ove dvie Gazete (cekini napram
meni) nemaju la, čemu bih ja? Govori
Gazeta spljetska. — Polako, Gazeto.
Najprije: zašto Gazeta spljetska, pregledav
dva rečena talijanska lista, nije zavirila u
naslove i ono ostalih 700, ako se nevaramo,
talij. časopisa? Je li moguće da se ne spo-
minje barem svoga predšastnika nV Avve-
nire" i neprima u zamjenu svoga zadarskoga
pobratima „11 Dalmata"? Pozivat se dakle
na primjere ne pomaže, jer ako ib je nać
pro, ima ih još više contra. Hoće se dakle
dokaza. Gazeta jih obećava; mi jih evo do-
našamo.
Bez spolnika la, po ćudi talijanskoga je-
zika, Gazeta je neopredieljen list Ono ndi
Spalato44 nasuprot čini Gazetu opredieljenom;
jer ono di Spalato neda ju na pr. uzet za
Gazzetta di Venezia il đ1 Italia. Dakle ne-
metnuv La imamo glede istog lista opredie-
Ijeno i neopredjeljeno u isto doba. To po
kojoj logici?— Nu da sama Gazeta spozna
koliko joj je „ridicolo" naslov, molimo ju
nek ga kuša sklanjat. Zar tu ovako: Gaz-
zetta di Spalato — di Gazzetta di Spalato
— a Gazzetta di Spalato! No tad i izreka
na pr. „ho letto in „Gazzetta di Spalato",
na mjesto „nelža Gazzetta di Spalato", bila
bi pravilna. Bila bi pravilna i rečenica:
„abbiamo confutato" „Gazzetta di Spalato"
col solo titolo di „Gazzetta di Spalato". Nije
dakle kud kamo: treba Gazeti da prizna
da je već u naslovu pogriešena.
Nu, kako je da talijani u Italiji grieše?
Nikakva čuda i Griešimo i mi hrvati u pi-
sanju svoga jezika, pa zar su sami talijani
preko mora prosti te pogrešivosti? Tk sam
im kralj u zadnjem prestolnom govoru znao,
po opazkam talijanskih listova, skoro u
svaki redak umetnut po jednu pogrešku!
Kamo li neće Gazeta. — Zaključimo dakle:
Onomadne Gazetu, prijateljski opomenusmo,
a sad prijateljski molimo, da za čast svoga
imena izpravi naslov kako treba, nek una-
pried nebudemo usilovani polemizirat s pjer-
kom i kanjcem, s neopredieljenim-opredie-
ljenim, polemizirat: con „Gazzetta di Spa-
lato" ; nego : co\la Gazzetta di Spalato.
/. „Izdati u nas znači dvie stvari: ono
što latinski „tradere" (Jal. tradire) i sto la-
tinski „edere". Trebalo bi dakle nešto drugo
iznać za izdavanje knjiga, naredaba i t. d.".
1 mi smo od Vaše, da izdati ne smije se
rabit za „izdavanje knjiga" i t. d. „Prvo
izdanje" od prilike znači što i „prvo izdaj-
stvo"! Bolje bi dakle bilo rabit rieč „obje-
lodaniti44, „obielodanjenje" ; i zato, jer „iz-
danje44 u smislu rieči „obielodanjenje" nije
no prevod njemačke rieči „Ausgabe". Za
naredbe pak može se rabit uz ostale i rieč
izdati, izbaciv ono neumjeBtno iz. Dakle
„dao je naredbu" a ne „izdao je naredbu";
„Branković je izdao Srbiju na Kosovu".
g. „Novina znači stvar, viest nova. Zašto
dakle ,,N. L." (i „Pozor", a i mnoge drugi
listovi. Ur.) uzimlju ovu rieč u smislu list,
časopis i t. d." ?
Zašto ? Mi neznamo. To stoji da neide.
„Novina" u visebroju znači jedan sami list.
„Narodne Novine" (Narodne viesti) znači
Narodni list, ne „Narodni listovi" (sravni
slov. izreku „Novice44). Odatle sliedi da je
pogreška reć na pr.: „Svaka hrvatska no-
vina", u smislu: „svaki hrvatski list". Po-
greška je takodjer kad se reče na pr. „Sve
hrvatske novine" u smislu: „Svi hrvatski
listovi" „Novine44 u visebroju značeć jedan
sami list, nemogu značit dva il više listova.
Za te slučaje treba rabit izreke „listovi",
„časopisi", „dnevnici", „novinstvo", a bolje
i „journali" il „periodici", nego „novine" u
smislu „listovi". Manje je zlo, jer tanja po-
greška".
h. „Talijansko „predicare" netko vidim
da prevadja „pripoviedati44 („Nar. L." više
puta; v. i br. 100 pr. g.), netko „propovie-
dati", pa čuje se uz to: pripovjed, propovjed,
prodika. Sto je najbolje?"
Svakako „pripoviedati44 i „pripovied"
neide; jer to odgovara talijanskomu „rac-
contare", „racconto". „Prodika" je talijansko
predica, te mislimo da je najbolje: „propo-
vjed" i „propoviedati",; „propoviedalac",
„propoviednik".
i. „Coppia reale" i „coppia imperiale"
prevadja se u nas obično „kraljski par",
„carski par". Ne godi mi radi onog „par".
Kako bi se moglo drugčije"?
Kralj i kraljica, car i carica. „Par44 se
upotrebljuje u južnom govoru samo gdje
talijanski „pajo" (par kokoši, par rukavica).
Za ljude samo kao pridjev, u smislu jednak,
na pr.: on nije tvoj par.
j: Odgovara li točno i jednako talijan-
skomu „non occorre" i„nonfa d'uopo„nije
treba?"
Jok „nije treba". Odgovara: „ne treba"
il „nije potreba". „Treba" to je od
glagola „trebati"; nemože se „dakle" reć
„nije treba" (u „Slovincu", br. 32 g. 82:
„nije trijeba") koliko se nemože reć na pr.
ni latinski: „non est opus est".
C. g. X. — Zadar — Najsrdačnija hvala ! Pri-
jateljsko bodrenje i priznanje liepa je utjeha i još
ljepša nagrada. Uz to mi sa zadovoljstvom opažamo
da se pod stieg katoličtva i hrvatstva okupila
skoro sva naša mladež, trieznija i rodoljubnija, «
njima uz bok „najugledniji muževi" i „pravi kre-
menjaci", „spravni da polete il u vatru il u vodu
za hrvatska i katolička sveta prava". Prava staza
i poštena sredstva pa „strašne nemani ništa neće
nauditi, ništa preoteti". „Iz mufcnoća probijaju
čudesa. A koja? Već su očevidna u Širenju načela
one jedine Btranke koja no će spasiti milu nam
domovinu44, probudjenju onoga jedinoga spaso-
nosnoga duha koji nas vodi po uzkom Krstovom
drumu. Nebojmo se mržnje pojedinaca, kojim je
najjači uzrok, kako rece T. Bucle, neznanje, jer
sad pripoznaju istinu al se ne dadu u šake, što
će jednoć biti sramotom svojom prisiljeni učiniti".
Tako sokolovi tvore i zbore. Življeli!
C. g. X. — Novigradska okolica — I po svje-
dočanstvu našeg vriadnog prijatelja i odličnog
rodoljuba D. J. S. imali bismo reć, da ste u Vašem
dopisu pristrano, pače strastveno nastojali bacit
sumnju i na neke ljude koji imaju podpuno pravo
da budu zaštedjeni, a zaslužuju i bit hvaljeni
radi njihova patriotizma i čeličnosti u hrvatskom
načelu. Očekujemo zato, da sada i napram listu i
napram obćinstvu, i radi Vas samih, poduzmete
što Vam nalaže ljubav istine.
ĆČ. gg. D. I. D. i O. 1. M. — Cienimo da nam
nećete zamjerit, što smo danas hotimično pretrgli
niz Vaših Podlist,, da nadjemo mjesta prigodnomu
podlistku „Vrt Getsemanski", zgodnu za ove sv.
dane kad sviet spomiuje smrt svoga Spasitelja.
Dojdućim brojem, nastojati ćemo da nadoknadimo.
Življeli!
C. g. dop. iz Zemunika. — U pismu ima težkih
osvada, za koje mi nemožemo uzet odgovornost.
Red bi dakle bilo il preinačit, il tiskat kao pri-
obćeno, u a obične uvjete. Molimo za odgovor.
Tiskarna Ivana Woditzke.
Med]a ostalim točkam dnevnog reda bi-
jaše i prošnja gdje pitaju odlomci Radonić
i Pokrovnik zajam od 500 forinta od ob-
ćinske blagajne, na teret njihovih odlo-
maka, obvezujući se tu svotu vratiti kroz
10 godina, budući jim tuča ove godine sve
otukla, ter da bi otom svotom mogli priba-
viti potrebite usjeve. Na to se gosp. Ciece
podiže i pita rieč; koja mu bi dozvoljena
od predsjednika sjednice gosp. Marka Živ-
kovića Šupuka. Vi hoćete, reče Ciece, da
jim se dade ta pomoć, jer su svi katolici,
jer toj molbi bijaše na glavi Otac Cačić.
Nećete da date Žitničanim jer su svi hri-
stjani1)?!! Pa napokon, reče, to je smra-
dai-ija. Zatim ode uz nedobravanje cielog
vieća.
Pitanje je sada: Kako se je moglo dati
i govoriti o Žitničanim, kad nijesu htjeli
pitati, a nit jim je potreba? Nespominje se
gosp. Ciece dvogodišnjeg tamnjičenja za
pok. popa Petra ?
što da rečem pak o ober-inženjeru mosta
Cecele: Berticioli ? Netreba vdrugo da re-
čem, nego poslovicu samu: Sto mačka koti,
sve mise lovi. I ober-inžinjer je hotio slie
diti stope „venerahilog" Otca; ter jednom
naskoči na našeg neumornog radišu za do-
bro naroda, gosp. Nikolu Vežića.
Čitaoci uvidjet će mržnju, koju je izka-
zao naš „venerabile" Ciece. Svaki dan nam
braća daju bolje prigode, da se s njima u-
poznamo i pročitamo njihove unutrnje želje.
RAZLIČITE VIESTI.
Čujemo da će se do koji dan razpisati
izbori za dalmatinski sabor; izbori imali bi
se obaviti koncem mjeseca svibnja.
Ej Čuda nevidjena! bit će uzklikli naši
čitaoci u pokrajini, videć da smo im za
broj od prošlog Četvrta poslali malo biele
hartije. Što ćete, braćo, zaplieniše. Samo
molimo Boga, da nam se ne povrati lanjski
prosinac, kad smo već usljed neprestanih
zapljena bili doprli do toga, da nijesmo znali
kako da pišemo.
Predsjednik prizivnog suda u Zadru, Letis,
ide u mirovinu.
Urednikom „Obj. Dalm." na mjesto J.
Tončića imenovan je g. Budisavljević kot.
pogl. u Kotoru.
U dva zaplienjena članka prošloga broja
bilo je istina mnogo toga, al po našem
mnienju nije se za ono mogo nitko živ u-
vrjedit, jer najviše je zlo bilo to : da smo
rekli svoju iskreno, ko što je naš običaj,
Vis. Vladi bečkoj, Vis. Vladi Dalmatinskoj,
naosob Nj. P. barunu Jovanoviću, pa ple-
miću Paviću i t. d. i t. d.
Pomorsko pelješko družtvo zaključilo je
liquidirati i to držeć za načelo obći interes,
kako je to očitovao u našem listu preč. D.
M. kanonik Štuk.
Od dva zaplienjena članka jedan je bio
prenešen iz „Pozora". Malo smo šta našega
nadodali, pače nijesmo ni sve „Pozorovo"
tiskali. Radovali smo se, dakako, gdje i
„Pozor" napokon pristao uz „Kat. Dalm."
glede vladavine bar. Rodica. Mi smo pak
uza nj glede vladavine bar. Jovanovića,
peleć zastupnicim da bi se više imalo izticat
u Beču: Hrvati smo, i da bi se više imalo
radit za sjedinjenje. Odobrili smo i što je
„Pozor" reko o civilnom guverneru kojeg
sama Dalmacija nema! I mi ne nahodimo
shodno da nam „sablja" vlada: volimo svoga
bana. Je li nas s ovoga zapljena stigla?
Spljećanin Galasso, koji se hitio kame-
nom na d.r Bulata, kad je ovaj u oči izbora
obćinskoga upraviteljstva polazio na obćinu,
bio je osudjen na četri mjeseca tvrde tamnice.
Presv. g. M. Vodopić biskup Dubrovački
imenovao je veleč. g. D. Fr. Danka, vojni-
čkog kapelana u Trebinju, začastnim pri-
sjednikom duhovnoga stola dubrovačke bi-
skupije.
x) Selo Žitnić po najnovijem popisa imadc 645
stanovnika, od kojih pripada 320 vjeri katoličkoj
a 325 vjeri grčko-iztoenoj.
•lesili razumio. Ciece ?
Na 7 dojd. svibnja t. g. otvorit će se
prvo ovogodišnje redovito zasiedanje poro
tnog suda u Dubrovniku.
N. Vis. nadvojvoda Albrecht darovao je
po 100 fior. zavodu sirota na Rieci i zavodu
sirota u Banjojluci.
Br. 24 Spljetske „Gazzetta" (čitaj „La
Gazzetta") bio je zaplienjen; jer nehote
posrnula u neke iredentistične izreke, pre-
niev ih iz nekog rimskog lista. U ostalom
„Gazzetta" velika je vladina prijateljica.
Ona pače hrani i selenje Niemaca u Dal-
maciju
Pišu nam iz Šibenika, na 30 pr. mj.: Ovdje
(bilo i u Z., a tako kako čujemo po svoj
pokrajini. Op. Ur.) vremena zimska. Bura,
nazad dana juga i kiše ko iz kabla, te ni-
jesmo imali ni obhod na Veliki Petak. —
Bolnička zgrada gotova je i iznutra. Došle
je došlo za umobolne 60 prošnja, a pošto
nema prostora nego za 70 osoba, rek bi da
će bit stiske kad se bolnica otvori i nadodj u
druge prošnje.
Pišu nam s Korčule, dne 26 pr. m. : — Pra-
vedno je, da i mi rečemo rieč o našemu
propoviedaocu O. Mihelangjelu Bunačiću iz
Dubrovnika! Baš liepo propoviedao, pa ga
blagosljivamo, jer zrnce rodilo stostrukiem
plodom; narod vrvi jatimice na pokoru. Na
odlazku mu velimo: Mihelangjele, Bog s to-
bom, dabogda se iztanova sastali na bolje
naše i crkve Krstove zaručnice. Dično je!
sveti Frane bdije nad svojiem sinovima, te
nam jih u Dalmaciji navlastito odgaja i
učenieh i bogoljubnieh, ugodnieh narodu.
Bog blagoslovio naše rodoljubne Franjevce!
X
N. Vis. nadvojvoda Albrecht darovao je
Družtvu kćeri božje ljubavi u Sarajevu f.
300 za sarajevske sirote.
Deutsche Küste. Jedan od najrazprostranje-
nijih njemačkih^književnili listova, die Garten-
laube, koji izlazi u trista hiljada iztisaka,
donosi u prvom ovogodišnjem broju novelu:
Gebannt und erlöst v. E. Werner, gdje od-
mah na prvom mjestu opisuje parobrod,
koji je kroz sat imao odploviti sa Piazzette
— biva iz Mletaka — nach der nahen deut-
schen Küste, biva u Trst. Trst dakle i
hrvatsko primorje „njemačka je obala". Tu
dakako ima njemačkoga bezobrazluka, ali
ima i nečije druge krivnje, biva onih koji
krče put sveniemstvu u ove naše hrvatske
zemlje.
Svi gradovi Italije, na čelu im Papinski
grad Rim proslavili su na 28 pr. mj. 400
godišnjicu slavnoga slikara Rafaela Sanzia.
Dne 27 proš. u večer doplovila je u Gruž
oklopnjača Ferdinando Massimiliano, a su-
tradan oklopnjače Lissa i Tegethof.
Pomorske viesti. Bordeaux, 14 ožujka. B.
Kraljevica, sa Rieke put N. Yorka, udario
je o bark General Brialmont; oba su malo
bila oštećena; - 20 ož. Kap. Radimiri,
barka Vesta, stigo je sa Rieke i javlja da
je uslied loša vremena morao mnoge stva-
ri bacit u more a da su mu valovi odnieli
nešto duga sa palube - St. Michael's, 13
ož, Bask Urano, koji je ovamo doplovio
oštećen još mjeseca studenoga proš. godine,
bio je jučer prodan na javnoj dražbi za
170.000 reis-a — Dojedrili su srtno u St.
Pierre (Martinica) iz Marsilje barci Cavalure
i Josef; iz Philippeville ođplovio je b.
Sansone put Dunkerque, krcat ječma.
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.50 — 9.48'/a;
dukati: 5.61 — 5.59 ; sterline: 11.93 — 11.90;
london: 119.70 — 119.20; bankanote talij.:
47.40 — 47.20; dohodak austrij. u papiru :
78.40 — 78.60 ; u srebru : 78.70.
O O
trgovački vlak. Mnogo Štete, al
ne poginula nijedna osoba.
Beograd, 2 travnja. Ruski pu-
kovnik Despotovic bio je protie-
ran iz Srbije od policije radi sple-
taka u prilog bivšemu mitropoliti
Mihajlu. Za srbskog mitropolitu
bio je izabran arhimandrit Teo-
dozij Mraovic.
Carigrad, 2 travnja Oglašeno
je.imenovanje katoličkog arbana-
Škog (miriditskog) kneza Prenk
Bib Dode kao Libanskog guver-
nera. Poklisari austrijski, francuzki,
njemački i talijanski odobrili su
ovo imenovanje, docim Rusija i
Englezka uzeli su ga samo na
znanje.
Brzojavke „Katoličkoj Ikilmaciji,,
Budimpest, 2 travnja. Pronašlo
se da je neki Pavao Sponga u-
pravljao ubojstvom Maylatha, al
ga policija nemože nikako da na-
dje. — Jučer kod Monora (?) užego
se je petroljeskom sviećom jedan
Plovilha ausl.-ug. brodova.
Aberdeen: doj. 21 ož. Trojednica; 25
Achille F. /Ugir: odj. 22 ož. Columbus, k.
Gjurgjević, Trst. Anversa: odj. 21 ož.
Attivo, k. Kosović, Cardiff. /Ivana: odj. 6
ož. Olga, Delaware. Bordeaux: odj. 20 ož.
Vesta; 22 Adria. Buenos Ayres: odj. 6
ož. Triton, Moričić, Pensacola. Cagliari:
odj. 22 ož. Sansone, k. Capponi, Dunkerque.
Cardiff: doj. 22 ož. Esau; — odj. 22 ož.
Regolo, k. Polić, Gruž; 21 Gjurko, Petriće
vić, Kotor. Carigrad: odj. 19 ož. Fratelli
F., k. Ferenza, Sulina; 20 Nova Harnost, k.
Poković, Taganrog; Elena D., k. Klaćević,
Taganrog. Cartagena: odj. 10 ož. Temi, k.
Tomašić,N. York. Cette: doj. 22 ož. Urin; —
odj. 21 ož. Sušak, k. Randić, Memel; 22 Grob
nik, k. Blažević, Rieka. Cuxhaven: odj. 22 ož.
Solerte, Corsario, Buenos Ayres. Filadelfija:
doj. ož. Nestor. Fort de France: odj. 21
ož. Argos, k. Costantini, Gjenova. Frema-
tle: doj. 14. velj. Honor. Goole: doj. 24
ož. Margarita. Jamaika: doj. 26 ož, Mel-
chiore Vidulié. Marsilja: doj. Tonina II.;
26 Adler; Etra; — odj. 22. Bice, k. Mar-
tinolić, Kronstadt; 24 Alessandro T., kap.
Dobrilović, Cette; 27 Tartaro, k. Pesely,
Rieka.Mesina: doj. 19 ož. Galatea. Mon-
tevideo : odj. 21 ož. Padre, k. Velušig, N.
York. Newport-Mon: doj. 26 ož. Marietta
V.; — odj, 22 ož. Adrastea, k. Tomašić,
Smirne. Newry: odj. 22. Zvonimir, k. Bie-
lovučić, Hampton Road. N. Orleans: doj.
20 ož. Emilia T. N. York: doj. 13 ož.
Pelješac; — odj. 12 ož. Phison, k, Kosulić,
Anjer. Pensacola: odj. 6. ož. Triton, k.
Maričić, Buenos Ayres; — doj. 8 ož. Ma-
ratona. Point a-Pitre: doj. 8 ož. Ida P.
Port Eads: odj. 10 ož. Blandina P., k.
Soić, Reval; Agostino C., kap. Premuda,
Kronstadt. Queenstown: doj. 26 ožujka
Franky. Roches Point: doj. 26 ož. Ame-
rica; Mathusalem. Rufisque: odj. 28 ož.
Vjeran, k. Randić, Nantes. Philippeville:
doj. 19 ož, Teodosia T.
SLJúOi
Odpisi „K D."
Č. g. Zauovetalo — pokrajina — Još dvie
rieči o Vašem mornarskom listu, o rieči
„karik".
Držali ste se, istina, vjerno našeg načela,
onomadne iztaknuta pod br. a, t. j.; da tudje
rieči najbolje pisat i izgovarat tako da budu
što bliže izvoru, ali u mornarskom listu imali
ste rabit pučku formu karag.
Hitamo sada pak ovu prigodu, da prispo-
dobom dvaju oblika karik i karag odgovo-
rimo na Vaš upit:
m. Kako se po filologiji može sastavit povie-
stnica naroda i za ono doba iz kojega nemamo
nikakve ni pismene ni predajne nspomene.
Jedna je rieč premalo za vjerodostojnost,
al i jedna sama rieč može bit kadra, da
mnogo stvari dokaže.
Uzmimo na pr. ovu rieč karag. Metuimo,
da se pretrgnu sve poviestne uspomene o
Hrvatim u Dalmaciji ovih zadnjih viekova
i da naši potomci, makar nakon hiljada go-
dina, nadju zabilježeno samo to: da seje
XIX. vieka u svoj Dalmaciji Hrvatim na-
pučenoj rabila talij. rieč karik u obliku
karag. Odatle moglo bi se proizvesti barem
ovo a) da su XIX. vieka il još prije Hrvati
i Talijani medjusobno i to često obćili i b)
da se je talijanski jezik na dalmatinskim
obalam namećao hrvatskomu i to za dulje
vrieme. Prvo se je proizvadja iz toga što
su dalmatinski hrvati primili od talijana
talijansku rieč „carico", a drugo jer se rieč
„carico" imala kad priliepit uzduž ciele dal-
matinske obale i ponarodit se.
Učeć ovako i prispodabljajuć, filolozi su
došli do nekih pravila a ova su im kao
ključ koji otvara ulaz u inače nepsistupna
poviestna vremena, i ne samo ulaz u po-
viestnicu nego i ulaz u druge znanosti. Na
pr.: našo se njemački filolog koji je, prou-
čavanjem glasova i rieči, dokazao da univer-
salnost pojmova obstoji jedino u ljudskom
slovu, te pošto su rieč i idea u uzkom sa-
vezu, dokazao je jaz što postoji izmedju
naše duše i živinske pare; a po tom opet,
kako je O. Secchi fizikom tako je on filo-
logijom pobio Darvinove i u obće materija-
listične teorije i doprimio nov znanstveni
vienac slavi i sjaju katoličkih istina. — Nu,
kako se stvaraju filologička pravila? Evo. Dr-
žimo se rieči karag I samo odavle mogu se
nazriet dva pravila: a) da se, tražeć korjen
rieči, u obće nema pazit na samoglase (vo-
kale) nego kao na uzgrednu stvar, jer se
vrlo iako samoglasi mienjaju (ovdje talij. i
prešlo u naše a. Sravni franc. langue i ta-
lij. h'ngua. I u jednom te istom jeziku ima
takovih promjena izobila, od a u i pa ob-
ratno. Cir. lat. rapere i enpere; hrv. dah i
uz-dis-ati. Drugo b) pravilo, da se suglasi
najradje i najobičnije mnienjaju u istoj vr-
sti, dakle grleni u grlcne, te tal. k postalo
naše g. — Nu na ovo vriedno će bit još se
osvrnut.
ć. g. P. K. — Boka Kot. — Primismo cienj.
pisma. Nastojati ćemo da bude u dojdućem broju.
C. g. X. — Dubrovnik. — Rada bismo znat:
tko ? One obaviesti o talijomaniji dobro su nam
došle: znali ćemo vršit svoju, nu Adelantes Pe-
dro; treba prije nudjat mir, pa kad bi se tomu
na odgovor poklisaru glavu odsjeklo onda će bit
što treba. O Filipici neznamo ništa, nit ju čuli ni
vidjeli !
C. g. D« P. — Gata. — Primismo, Što prije.
C. g. Dolačanin. — Šibenik. — Prikratili smo
malo. Inače, radi preobilnosti materijala bilo bi
trebalo, da ostavimo za dojdući broj. Nezaboravite
nas. Življeli !
C. g. X. — Šibenik. — Žalostno je do se u
gradu gdje je katolički duh toli budan predsta-
vljalo i na sam Uskrs. Vaš dopis za to svake je
hvale vriedan, ali, molimo, razvidite prije dobro do
koga je, jer smo amo čuli za neko hvalisanje ko-
medijanatá još prije neg su srećom odavle odpu-
tovali.
CC. gg. dopisnici iz Trogirske obćine i sa Senja
— Dragovoljno u dojdućem broju.
Ć. g. 0. Jer. BaSić — Danilo kod Šib. - Evala!
Namireno do konca lipnja. Šaljemo Vam list po
naputku.
C. g. D. P. — Zadar — 1 Vi se povadjate za
tužnim primjerom potvore i sumnjičenja! Prosio
Vam kad nabodite da Vam dolikuje i da Vam tim
raste ugled listu, samo barem nastojte lagat malo
lukavije, jer ozbiljno obćinstvo ne zadovoljava se
sa „nevriedi osvrćali se" a još manje prekukavnom
doskočicom: „škodi" i „slaže se". Ta Vas sviet
zna, da Vas je „Kat. Dalmacija" nauUla
sibat ono niemstvo, koje ste Vi tu skoro u
uvodnim člancima branili.
SI. Ravn. nadi), Sj. — Travnik •— Odposlasmo
u subotu naručenu sliku sv. Ćir. i Met. i ujedno
obaviest glede slike sv. O. Pape.
C. g. X. — Trogir — Bude li moguće, odmah
u dojdućem broju. Srdačan odpozdrav!
ČČ. gg. dopisnici : iz Spljeta, Ciste — Nasto-
jali smo i bijasmo predali tiskarni; ali je red bilo
izpustil zadnji čas i ostavit za dojdući broj. Mo-
limo, uztrpite se-, nama je bez dvojbe žalijo nego
Vama.
C. g. Az. — Dicmo Donje — Cienj. dop. o
zast. Pavlin, i Folneg. uvrstit ćemo u dojd. br.,
jer danas nikako uemogosmo. Zdravo nam!
CČ. gg.: M. P. i I. G. — Rab — Po svom
sadržaju Vaše pismo imali bismo uvrstit ko Pri-
obćeno. Molimo za obaviest.
C. g. X. — Sinj — Evo odmah. Hvala na prij.
riečima. Bog Vas poživio!
U Ivo Prolan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke,
