liilBMllBBBMP rw^u^'juiii 'W*
Na temelju talijana&kih glasina „11
Dalmata" javlja, da je preuzv. g. Nad-
biskup Rajčević izrazio u Rimu mnefije,
da bi se imalo dozvoliti („accordare")
južnim austrijskim Slavenim porabu gla-
golice. Viest očito neosnovana. Jer svak
zna, osim „Dalmate", da ta dozvola ob-
stoji od hiljadu godina. Ali od „Dalma-
tett nije očekivat ozbiljno i dostatno po-
znavanje naiib odnošaja. To je preveć
visoko za nj. On je tako kratak, da mi-
sli te glagolasi rabe i drugčije tormule i
drugi obred!!! On je tako plitak, te veli,
da ja glagolica u nas „pretestou za po-
litičke izkaze!! Čudnovato! Zaboravlja
da su te i/.kaze Mlettibi njegova srca
branili u Dalmaciji, a njegovali i u vla-
stitu glavnom gradu. To je u ostalom
poviest, ali uzalud kad poviest nije za
„Dalmatu". Za nj je samo pekljanit,
bulaznit i bručit se pred izobraženim
avietom.
* * *
Od 12 travnja do 27 tek. oboljelo je
u Zadru 187 osoba od skrlata. Umrlo
ih je 11. Medju oboljelim malo ne sve
su djeca. Od umrlih preminulo je samo
jedno odraslije čeljade, a ostalo nejaka
dječica od 3-4 god.
Mnoge su obitelji iselile, dok • mine
pošast. '
* *
Zatvorene su radi skrleta sve ') pu-
čke ikole u Zadru.
* « «
Iz Italije dolaze protuslovne viesti o
poznatnoj zlokobnoj klauzuli glede vina.
Neki javljaju, da će vlada oduBtat od
uporabe, dočim drugi vele, da je upo-
raba na vratima!
Medju tim bilo danas ili sutra, mi
ostajemo svedj se Damoklesovim mačem
nad glavom.
* * *
U Dubrovniku „Srbin" g. Stevo Vr-
.čević pokreće List „Krstaš". Vlada je
dala dozvolu za now tiskarnu u onom
gradu.
* .* *
„U Dalmata" nije do danas još znao
kazat sto se ima uradit, kad se hoće
višebroj rieči qualunque. A toliko je
„profesora" oko njega 1
*
* *
Primismo sa zahvalnošću „Predloge
o gradnji novoga arkeologićkog muzeja i
osamljenju stolne crkve u Svijetu uz gra-
dnju nove.* Ovi su predloži bili poda-
strti obćinskom vieću na 24 veljače.
Izradio ih je naročit odbor, komu je. bio
predsjednikom veleuč. preč. pragosp.
Bulić.
Knjizi dodate su i dvie table.
*
* *
„Narodne novine" tvrde, da bi Ob-
• zorasi mogli, kad bi htjeli, dobit stalno
sedam mandata za sabor. Nego Obzo-
raši, kako je poznato, utiapried se toga
odriču. I dovle transeat} ta njihov je
poso. Ali što svakoga iole dobro mi-
elećega Hrvata ima smutit, jest naredba
koju daje „Obzor" svojim privrženicima,
veleć, neka ne glasuju za nikoga.
Ma to je onda glasovat za vladu. Jer
u ono sedam kotara, ako su obzoraši
gospodari, pravaši uz spomenutu obzo-
rovu lozinku i uz vladino nasilje ne-
mogu prodriet, te je pobjeda vladinovcim
namienjena.
Što bi reko »Obzor", kad bi tako
dalmatinski pravaši postupali amo sa
onim koji u Obzorovo vjerovanje vje-
ruju?
* * *
G. namjestnik udielio je Crkvi u Ti-
nju 50 i. pripomoći, crkvi u Sumartinu
na Braču takodjer.
* • «
Vlada grofa Hedervarya počinja po
»vojim nižim agentim svakojakih nasi-
lja. Zatvara donapokon u tamnicu, ne
samo birače nego i kandidate. Tako u.
Brodu zatvorilo g. Marka Došena, jer
da je ruski emisar i anarkista. A ne
dalje od riečkog sastanka g. Došen u
naročitu govoru sve protivno dokazao!
Ali, dk, valja zatvarat nevine ljude, jer
drugčije bi se moglo zaboravit izborna
nasilja. ^
* *
J
») Osim nji
„Bosnische Post" donosi članak, u ko-
jem se bavi (ponovno) sa odnosajim u
Hrvatskoj. List se nada, da će grofu
Hedervaryu poći kod tekućih izbora
za rukom, da stvori čisto "hrvatsku veći-
nu, te da se liši onih živalja, koji se
bore proti kulturnim težnjam hrvatskoga
naroda, a to su t. zv. Srbi, koji nisu
mirovali, dok nisu ujaištili operu u Za-
grebu. To da doznaje spomenuti List
preko „Srpskoga glasa", koji javlja, da
će grčko-iztočnjaci, koji se nazivlju Sr-
bi, kandidati kod predstojećih izbora
sami za se, te dati glasove onima koji
goje posebne nsrbskeu težnje. nB. P.a
osudjuje pretjeranost t. zv. Srba, jer da
oni imadu danas tako liep položaj u Hr-
vatskoj, kakvu se pred deset godina ni
u snu nisu nadali. I po nagodbi žive u
trojednoj kraljevini samo jedan jedini
politički narod, i to hrvatski narod. Gr-
čko-iztočnjaci postigli su u Hrvatskoj,
da im već ne.preostaje ništa za željeti.
U Hrvatskoj živio je narod mirno, dok
nije iz vana unašanoj ,ž. zv. srbskoj ideji,
koja je nemoguća u kulturnom, gospodar-
stvenom i etičkom pogledu, pošlo Za ru-
kom naći nekoliko zatučenih glava na
ramenim katilinarskih eksistencija, koje
su razpalile vjersku mržnju u zemlji
vazda viernih Hrvata. Proti ovom t. zv.
srbskom življu, veli „B. Pu.} da će se
bšriti, jer njegovo nastojanje ne ide sa-
mo pr*ti narodnom i vjerskomu miru,
nego proti obstanku i položaju monarkije.
„Dobro je, što ovi urotni življi sačinja-
vaju neznatan ulomak onih, koji se na
jugu austro-ugarske monarkije Srbima
nazivlju. Ali državni raison zahtieva od-
lučno, da se na put stane za vremena
ovom pogubnom rovarenju. Jedno od tih
sredstva stoji po našem m'nenju u oja-
čanju Hrvatski unutar njezina državo-
pravnog položaja, a na osnovu postoje
ćih državnih zakona".
*
* *
Na odgovor našemu članku „Delle
bandiere* „11 Dalmata" odvraća vrlo
komodno. Tvrdi jednostavno, da je tro
bojnica svejedno zastava „illegale, su-
perflua ed ojfensiva. Che campione u
polemici!
* *
Brzejavljaju nam iz Sućurja na Hva-
ru: Na 7 lipnja sliediti će ustoličenje do-
sadašnjeg našeg upravitelja velećastnog
gospodina Don Stjepana Vidalia na mje-
sto nadžupnika. Ovo pučanstvo sprema
novom pastiru veliko slavlje.
* *
Vrlo vriedni bokotorski Hrvat g. A-
dam Verona bi promaknut u Beču na
doktprstvo liečništva. Čestitamo!
*
* *
Primamo iz Biograda:- Ožalošćenim
srcem red nam je javiti, da je u ben-
kovačkoj obćini došlo do nesporazuma
i trvenja zbog osobe našeg bivšeg taj-
nika Allegrettia. Dobro rekosmo: gdje
• je Allegretti, tu je meteža i muteža; tu
je pometnje. Vele, da Allegrettia osobito
zagovara benkovački kotarski lieČnik
(narodnjak, dakako). G. kot. liečniku
bolje bi bilo k sebi prste i svoje bole
stnike (ako ih ima) liečiti; on nije ob-
ćinski viećnik, niti je glasovao u zad-
njim obćinskim izborima, a pogotovo ne
u izborima za cesarevisko vieće! Uvje-
ravaju nas: ogromna većina viećnika
je protiv Ailegretti-a. Opozicija zadovolj-
na je: svakoga, ali Allegrettia podnipoŠto\
Bila bi prava sablazan, da zbog jedne
osobe .dodje do gusta; tasvi su istog
političk og vjerovanja, svima je politički
pravac čisto hrvatstvo.. \jerujemo u če-
ličnost g. načelnika Dapara, u požrtvo-
vnost gg. prisjednikil Novakovića i Ba-
kije, te da će radit s hrvatskog stano-
višta (ovdje izpuštamo četiri pet reda
ka. XJr.) Ostane li Allegretti na Benkovcu,
t. zv. Srbi vuči će kapital; do prve
zgode složit će se s njima (i ovdje bri-
šemo nekoliko redaka. Ur.)
* *
Premda su Obzoraši odlučili ne uče-
stvovat u izborim, zagrebački načelnik
Dr. Amruš ne odustaje od svoje kandi-
dature. A „sloga" ! ?
*
* *
Zast. Barčić brzojavno je dojavio
„Hrvatskoj" viest, koja pokazuje kakav
terorizam vrši prekovelebitska vlada
na birače, biva da je zatvoren najpopu-
larniji birač senjskoga kotara, g. Nikola
Hajduković.
Eh kad se zatvara zastupnike, nije
čuda što ta čast i birače zapada.
Dra. Banjavčiću i Dru. Mili Starče-
vicu i nekim drugim pravašim zabranje-
no je bilo i govorit s biračim. Dobar
omen, -jer ova nasilja dokazuju da je
nasilju blizu kraj. Gdje je vlada jaka,
ne vere se rakama i nogama* uz brdice.
Jakoj vladi put je ravan.
* *
Primamo iz Biograda, 28 tek.: Ova-
mo danas banu g. namjestnik, Pohodio
je i pučku mužku učionico. Djeca ga
dočekala pjevanjem kraljevke, a klicalo
se u prisustvu hrpa puka: živio! Pri is-
pitivanju g. naiiijestnik ostao je sasvim
zadovoljan. Cesto se čulo: „vrlo dobro,
vrlo dobro".
Tko iole pozoa vriednost, mar ovo
ga g. učitelja, red i čistoću koja vlada J
gdje njegovo oko dopire, taj će bit pod-
puno osvjedočen, da je namjestnikovo
„vrlo dobrog sasvim zasluženo.
Skup biogradjana.
* #
Iz obćine Sali, 25 svibnja. Saljski'ca-
rinar gosp. Montana neće da se kani
talijanštine! Sudi amošnje ribare a osu-
de napise u tudjem jeziku. Kazali smo
mu vise puta, da ovo nisu ćozoti, aja !
On ili nerazumije iii prkosi. Neka sta-
rija vlast izvoli providiti, jer mi amo
nećemo (ne možemo) trpjeti takovih
grdesija. I gosp. Montana žive pučkim
trudom i znojem, neka zato štuje naše
svetinje, naša prava. Bude li trebalo,
još ćemo i u druge gusle.
Prijatelj naroda.
* *
Primamo s Kistanja: Iztražni -sudac
— naročito onomadne poslat nam iz
Zadra, glas je, da je koješta izpipao
i o glasovitoj kradji nazad 4 godine na
štetu franjevačkog samostana u Visovcu
na Krči; zlatnici da su se i na Kista-
njarn promienjivali, I ako su njekoji
zločinci bili kažnjeni, Bog će dati,
će opako djelo uprav na vidjelo.
» %
Pokrajinsko školsko vieće razaslalo
je okružnicu, kojom naredjuje: da se
iz pučkih učionica odstrane sve slike iz
„zorne pouke", jer da ove raztresuju
pažnju učenika pri poduČanju.
* *
Pišu nam iz Mulata, 23 svibnja: Da-
nas nenadano okolo 8 sahata prije po-
dne, stigne u luku „Jazift c. i k. ratni
paroplov „Andreas Hofer" sa Njegovom
Preuzvišesti gosp. ^namjestnikom Davi-
dom plem. Rlionfeld, praćenim od po
bočnika kotarskog poglavara gosp, Nar-
dfclli-a. Presvietli gost bi pozdravljen
pri dolazku od strane ovoga župnika
vio. g. D. Marka Mirkovića i dokt.
p!em. Abelića, koji su se u taj čas slu-
čajno nahodili u Jazi. G. namjestnik
posieti crkvu, župničku kuću i učionicu,
u kojoj se je na dulje ustavio, izpitiva-
juć učenike u više ućevnih. predmeta
Nakon izvrstnog odgovora djece n sva-
kom predmeta, izrazio je gosp. na nje-
stnik ovoj učiteljici Antici Murvar svoje
podpuno zadovoljstvo, radi vrlo dobra
nupredka i uzornog reda u školi. Na
dolazku i polazku učenici i učiteljica
zapjevaše kraljevku. Zatim se g. na-
mjestnik povrati na paroplov i bi od-
praćen od mnogobrojnih seljana zasta-
vam, izpalivanjem iz pušaka i klicanjen.
X.
* * *
„Smotri" pišu iz Kastelastve, 18 svi-
bnja: iza jučerašnjeg vedrog dana i si-
noćnje vedre i tihe večeri, sasvim neo-
čekivano navukoše se noćas strasni o-
blaci, i pustiše nam tako silni grad, da
je ne Bamo sve pobielilo, no ga na
mjesta bilo do koljena, a u prodorima
i do prsa. — Najveću štetu prtrpjeli su
vinogradi u polju „Lučice", gdje ni
mladike nije ostalo.
Po viestim sto nam stižu: grad je
obio vinograde u (7amindolu, Žukovici,
Brdima, Grabovici, Novoselju, Kalu-
gjercu i Buljarici, te uništio dvije tre-
ćine ljetine.
Sve su voćke uništene, ili oštećene ;
rasadnici duvana pod zemlju utjerani ;
povrće razkomadano! Šteta je ogromna.
* * *
Neki pristaša stranke prava koji taji
svoje ime naručio je kod vriednog ki-
para g. Ivana Rendića kip pjesniku
Petru Preradoviću. Taj će kip biti -od
mjedi, stajat će dvanaest hiljada forinta,
a naručitelj poklonit će ga gradu Za-
grebu. Još se nezna na kojem će se
trgu podignuti kip slavnomu pjesniku.
Mi smo uvjereni, da će se na ovu viest
uzradovati svaki pravi Hrvat.
Kod zadnjeg hercegovačkog^ franje-
vačkog državnoga sastanka ua Širokom
Briegu, zbile su se* sliedeće promjene u
osoblju po župama: Mostar, O. Miho
Rubić. Konjic, 0. Blago Babić. Klobuk,
O. Lovro Softić. Medjugorje, O. An-
selmo Čulina. Vinica, 0. Dujo Oatojić.
Švica,' 0- Leo Pandžić. Bilopolje, O.
Paško Radoš. Biagaj, O. Vjenceslav
Bašić. Rasno, 0. Marijan Miletić. —
Za župske pripomoćnike dolaze, u:
Mostar, O. Pio Knezović. U Gradniće, O.
Marko Leeko. U Ružiće, 0. Ladidlav
Biško. Na Hutnac, 0. Leonard Radoš.
— Za biskupskog tajnika, imenovan je
O. Ambrož Miletić. Za provincijalnog
tajnika, 0. Angjeo Nuić Za školske
kajekete, u Mostaru, O. Angjeo Nuić,
u ŽujJanjcu 0. Ciprijan Brkić, u Konjicu,
O. Vid Lekić; Za pučke katekete u
crkvi: u Mostaru O. Luka Begić, na
Humcu, O. Bašadur-Dobretić; za škol-
skog nadzornika 0. Vjekoslav Radoš;
za učitelje: na Širokom Brigu, 00.
Ljudevit Radoš i Dragutin Ivanković.
* *
-Presv. gosp. biskup Franjo Gašparić
u Zagrebu, koji no je bio obolio na
smrt, prilično se sada oporavio i^odpu
tovao je u Varaš iinske Toplice.
Najnovije viesti.
Slabom je većinom počelo nov0
talijansko ministarstvo. Giolitti •
branio vladin program, i komora i!
prihvatila dnevni red, nu su samfo
169, proliva 162 glasa Komora u
dnevnom redu pridržava gebi da
sudi o pojedinim stvarnim predio-
zima, netom budu podastrti. Uztegl0
se 38 zastupnika od glasovanja.
Ovaj izpadak prepao je novu
vladate je dala ostavku. Kralj ostavka
nije primio. Govori se da će biti
skupština razpušlena i na 23 lipnja
da će biti obći izbori. Giolitti p|ja
proračunski interim od 6 mjeseca.
"JFisb2£liolti<e ^riosti.
1 opet nov eks-ploziv ! Zove se. ful~
minite. Pokusi učinjeni u Francezkoj
dokazuju, da je novi eksploziv puno
jači nego dinamita, izumilo se fulminit
za Jagije probijanje Željeznih Vrata na
donjem Dunavu. Anarkiste mogu bit
zadovoljni.
New-Yorski Elektrical Rewieyj javlja,
da u liinoisu (u Sjevernoj Americi)
zrakoplovno družtuo gradi zrakoplova,
koji će moć nosit 50 osoba svaki i moći
će preletjet prostor od New-Yorka do
Londona u 15 (samih petnaest f\) sata.
Zrakoplovi su nalik jaju. Napravljeni
su od aluminija, imaju aa sve četiri
strane pokretača, te se može ie prav-
cem kojim se hoće.
Pokretačim miču četiri stroja na pl n,
koji će dat jedan konj sile za svaki ki-
logram težine.
ToplotUj rasvjetu i vjetrenje postići
će se putem elektriciteta.
Na Nilu gradit će se novih mostova.
Ponudu je primila neka talijanska tvrdka
za 2,317.000 talij. lira (neka magjarska
tvrdka midjaia se za dvostruko).
Po vladinim statistika?» Italija ima
dvostruko više viaugt'ada nego Fran-
cezka iii Španjolska, a ne dobiva oda-
tie vina nego 1/15 dio više od Špa-
njolske, a 1/10 dio više ud Fraucezke.
God. 189U Španjolska izvažala je vise
vina nego Italiju i Francezka skupa.
Portugalska nema nego 300.000 hek-
tara vinograda, a god. 1390 izvezla je
1.509.895 kektouiara, dočim Italija, koja
ima šesterostruko više vinograda, izve-
zla samo 2.000.000 hekt.
Pije se vina surazmjerno najviše u
Španjolskoj (115 litara na glavu), pa u
Gičkoj (109.5), Bugarskoj (104), Por-
tugalu (95.6), Italiji(95;,Francuzkoj (94).
U Presburgu u Ugarskoj ob3toji brdo
na kojem se krune kraljevi. S toga se
brdo zov<3 „brdo kruaraanja". Na ovom
se brdu krunilo 17 članova Habsburžke
dinaetile. Zadnji krunio se g. 1830 car
Ferdinand.
Sad su odlučili izravnat ono histerič-
no b do, cjeć estetičnih uzroka.
Naseli!1.» se u Eoglezku kroz proiasti
mjesec 2433 osobe. Euglezim nije to
poćudno, te će zakonom prepriečit na-
seljivanje. Zašto ?
U Italiji ima 21 sveučilište. Sveuči-
lištnih j« gradjana uk 17.153. Najviše
je sveačilištara u Napulju (4.741) i
Turinu"(2013), najmanje u Urbiriu (67),
Ferrari (79), Ratnerinu (100), Sasariu
(121), i Macerati (156);
^ --
# *
N. V. naš kralj primio je bugar.
kneza Ferdinanda Koburga u pyse.
bni saslušaj.
% & *
U magjarskoj zastupničkoj komori
ministar je bogoštovja izjavio, da
se on nada te će podastrleti moći
zakonsku osnovu o primanju židooa
početkom jesenskoga zasiedanja,
(Ovo je napereno proti biskupun, u
onoj zemlji!)
* * #
U sjedinjenim državam Sjeverne
Amerike palo je toliko kiše, da su
neke rieke izašle iz korita i ciele
predjele potopile. Do 100.000 osoba
ostalo je bez krova. 22 osobe po-
ginule su u vodi (A a nas sparina
i susal Op.- Ur.)
.......
Po viesti iz Zagreba, stranka pra-
va nada se dobit ukupno 15 man-
data za sabor.
Danas po podne imala nam je,
stic brzojavka o uspiehu današnjih
izbora. Nu evo sedam sata, još ni-
šta. Zaplienjeno ?
Oglas.
M. PP. Dušobrižnicima i PP. crko-
vinarstvim čast mi je javiti; da ću
ovih dana otvorit voštarnu, te eu
služiii mušterije sa pravim pčelin-
skim voskom, a eiena će bili umje-
rena. Takodje u momu dućanu moći
će se nabavili ini predmeti potre-
biti crkvama. Rodoljubim Hrvatim
javljam, da kod mene mogu naba-
viti stolnog krasnog posudja, sa hr-
vatskim bojam, kao i sa nadpisiai:
Živila Hrvatska! B?g i Hrvali! Ži-
vio Starčević! Slava Spinčića i i. d,
Za naručbo obratiti se
Spljet, 12 Svibnja 1892.
Josipu Antunu De Marchi
gospodski trg.
Odpisi „Kat. Dahu.«
Č. g. dop. x. — Rab — Neznamo što
znači onaj čudni podpis, iz šale iii
zbilja? Da znamo, da je ovo potonje,
ne bismo Vas mogli poslužit, jer ne-
znamo koja je po sriedi „zasluga" (!)
Svakako red je izostavit, a molimo
Vas za razjašnjenje, poradi budućega
v ravnanja.
C. g: — p. — pokrajina — Članak o
„kotarskim nadzornicima" u četvrtak
stalno. Zdravo bio, kremene!
C. g. D. I. Z. - Seget i J. B. - Rab
— Posjetnice sa posrebrenim troboj.
okrajcim bit će sutra gotove i odmah
ćemo ih odpremit.
Č. g. dop. x. — Mulat - Za dopise
nema nikakva troška, pače se rado i
sa zahvalnošću primaju, osobito »ko
se ne bave činovnicima.
^ ^ Šaljemo suviše jedan broj.
CC. gg. „Motrioci" ~ Omiš — U vloj«
dućem broju, jer danas je sve puno,
kako vičete.
C. g -„Obćinari* — Omiš —Takodjer.
C. g. wPrijatelj naroda" — U Mali ~
Primismo jučer i evo uvrsćujemo od-
mah, kako to želite u cieiij. pismu. U-
zeamo rado na znanje ono glede predp.
Srdačan odpozdrav!
G. g. „Pučki prijatelj" — Omiška I o-
ljica •— Po svoj prilici u četvrtak.
Bčiofciskom hatoli^c hrvatske
mmmnsam
privati uno hoc e principio nascuntur,
quod homines sunt natura congregabi-
lee". Ovo je od prilike ono isto, što sam
i s&m gore naveo. I javno i skromno se
družtvo na jednom ter istom temelju,
to jest na Bogu i na onoj prirodje-
noj težnji za družtvenoaću, koju je
Bog sam u srdce naše usadio, osniva.
$ebi bi samoj država protuslovila, kad
bi skromna družtva za častnom i pošte-
nom svrhom težeća branila. Pače ona
po naravi i svrhi svojoj ima slična druž-
tva štititi, njegovati, podpomagati i u
pravnu osobu pretvoriti. Sredotočna druž-
tvena moć, koja bi htjela sve ostale moći,
koje u državnom tielu obstoje i djeluju,
pod jaram svoje samovolje skučiti, ava-
ku bi slobodu u samoj svojoj klici i o-
snutku i u samom svom biću i životu
satrla i uništila. Bog sam zna, koliko je
razvrat francuzki pri koncu prošloga
vieka družtvu čovječjemu i pravoj slo-
bodi nahudio, što je sve korporacije, to
jest slobodne moći i sborove u državi
ukinuo i što je svu moć državnu u je-
dnoj ruci i u jednom mjestu usredoto-
čio. To je najviše uzrokom, da francezki
narod do prave stalnosti i jakosti, do
prave slobode i pravog riešenja velikih
državnih i drožtvenih pitanja dospjeti
nemože. — Kad se ovako govori, da
što da se obzir uzima samo na družtvo
sa plemenitom i poštenom namjerom,
koja se sa idealnom svrhom države slaže,
nipošto pako na družtvo koje i crkvene i
državne temelje ruši, koje sviet buni i na
preziranje prama Bogu i zakonu, prama
svakomu redu, svakoj poslušnosti, sva-
koj časti i poštenju zavadja. Ovakova
družtva prepriečiti i zabraniti sveta je
dužnost državne vlasti; kada to država
nebi učinila, samoj bi sebi protuslovila
i vrhovnu bi avoju svrhu izdala. Ali
sveti otac, kada ovaj nauk razvija, uje-
dno punim pravom nadodaje, da drža-
vnici dobro paziti moraju, buduć su u
tom obziru Bogu i narodu odgovorni,
da stvar svojevoljno nesude i da u stra-
stveuosti i zanešenosti svojoj nikad i
nipošto nevinomu i poštenomu družtvu
krive i opake namjere nepodmetnu. U
sličnih stvarih sve se opet i opet na kr-
šćanstvo svadja, to jest na onaj zakon
svetoga evangjelja i na onu svetu i vje-
čitu pravdu, koja se u otajstvu odku
pijenja našega očituje. Kad je um i srd-
ce državnika tim zakonom i tom vječi-
tom pravdom proniknuto i kad se isti
još živom vjerom na sveti križ obazire
i vazda na sviest svoju, kao na oko u
glavi, pazi, onda se nije bojati, da bi
obćemu dobru svoje strasti i svoje pred-
sude podmetnuo, ili da bi ono zabranio,
što bi u obćem probitku dopustiti, ili
da bi ono dopustio, što bi u obćoj pro-
biti zabraniti imao. Odavle se i opet
vidi, koliko je do toga stalo, da drža-
vnici visoko postavljeni, budu pravi, ži
vi i istiniti kršćani, jerbo je samo kr
šćanatvo u stanju oholost, sebičnost,
ljutitost i osvetljivost tako zauzdati, da
se nikada neuznese i da svoje vlastite
bire obćemu dobru nepodmetne.
Reforma naših gymnasija raz-
jašnjena sa kršćansko-druž
trenoga stanovišta.
(Jozip Alethagoras posvećuje svim pri
jaUljima kršćanskih Škola. U Graz-u
¡Štajerska. Kod Ulrika Mostra.)
IX.
Ali zanimivo je, da vidimo sto pred>
laže czernowitzki (černovički) profe-
sor boljega mjesto sredovječnoga uz
goja. On je, kako sliedeća razlaganja u
njegovoj knjizi pokazuju, više junak u
kritikanju nego li u popravljanju. On
sasma zabaeuje Herbartov pedagogički
sustav, pače baš o istom govori da je
možda najveća nesreća našega uzgoj-
noga bivstva, izjavljuje da se ne slaže
sa Rousseau-vim uzgojem na naravnoga
čovjeka, nahodi da je cilj Schrader-ove
pedagogije, božja prilika, postavljen u
nedostizivoj daljini, razpoznaje u izo
braženu, plemenitu harakteru takodjer
nedostizivu pedagogičku svrhu; on za-
bacuje Nagelbachovu definiciju nao
|mbe}te napokon dolazi na humwaitet
Crkvene viesti.
Kako javlja „11 Corriere Toscano",
jronadjena je „Apologija kršćanstva",
ioju je napisao atenski filozof Ari-
stid i koja je god. 126. poslie Isusa
jredana caru Hadrijanu. Do natrag
malo godina bilo je to dragocieno
djelo poznato samo po imenu iz po-
edinih mjesta u spisim Eusebija Ce-
sarejskoga i sv. Jeronima, koji su
ga spominjali sa štovanjem i odu-
ševljenjem. Godine 1878. odkriše i
objelodaniše inefiitarisii (armenski
monasi) u Mletcima veliki, armen-
skim jezikom pisani dio toga spisa,
ioji je nosio posvetne rieči: „Caru
Badrijanu od Aristida, atenskoga fi-
osofa." To odkriće bilo je u znan-
stvenim krugovim posvuda veselo
jozdravljeno. Englez Rendel Harris
našao je nedavno u samostanu sv.
Katarine na brdu Sinaju podpunu
apologiju, za kojom se je već oda-
vno mnogo težilo. Djelo nije sasta-
vljeno u grčkom izvornom tekstu,
nego u sirskom prevodu.
Budva, 6 srpnja. ')
Ostavljajuć na stranu „Dubrovnik"
ili ti srbskog mesiju, kojemu bih imao
dvije tri odčatiti, nastavljam da izvršim
obećanje. Približavao se dan Sv. Ivana
našeg starodavnog odvjetnika. Svak se
natječe da svečanost sto ljepše izpane,
osobito mladež koja se žuri da nakit
što ljepše udesi. Svakomu bez iznimke
na licu se zrcali obća radost, nevideć
časa da što prije svane dan 24 lipnja.
Počelo se kititi; stupovi zelenilom oba-
viti amiešćaju se ok6 crkve, slavoluk
se diže, na zvoniku koji no se ponosito
u vis nad crkvom penje, pa na crkvi i
oko nje raznovrstne zastave i hrvatske
trobojnice, nu za sad zavijene oko stie-
gova, ćekajuć da se svečano na jedan
put razviju, kao što je to ovdje starin-
ski običaj. Nad slavolukom uzdigla se
kraljaka kruna, a o boku s jedne i druge
strane kao špaliru dva hrvatska grba,
kod kojih stajahu po jedan angjeo dr-
žeć u ruci trobojnu vrpcu. Unutra-
šnjost crkve nadmašena izvanjskim u-
resom, tako da čovjek iznebušen ostane
') U dopisu iz Budve u br. 43 izmakla
se štamparska pogreška. Na drugoj
strani u 25 redku mjesto: u sreću sva~
kog itd., čitaj „u srcu svakog itd." a
na trećoj strani u 33 redku mjesto
„a to ne, jer ona" itd. čitaj „a to sve
jer onatt itd.
kad ugleda u njoj onakovo bogastvo, o-
sobito kad se promisli da u ovom gra-
diću, koji nebroji punih 1000 stanovnika,
jedva pola je, dakle ni punih 500 kato-
lika. Veliki žrtvenik i onaj Blažene Gospe
vas je u srebru. I ostali su žrtvenici
liepo narešeni. Doisto po nas Budvane
katolike dika a vječna i divna uspome
na naših pokojnika Antonioli-a, Ivani-
ševića, Mikule, Medini a itd., koji su nam
liepih uspomena, ostavili, da se mi po-
tomci šnjima dičimo. Svanuo dan 23
lipnja. Ures još malo pa gotov. Kad je
bilo oko 5 sati pos. p. izašo svak tko
je hoditi mogao. Imala je stići kopnom
iz Kotora dubrovačka hrvatska glazba,
koja poznajuć naše jadno sadašnje eko-
nomično stanje, sama se za ovu svrhu
bezplatno ponudila Dolaze braća da bra-
ću hrvatskim melodijam razvesele. Cu
se na jednom hrvatska koračnica Evo
je! Živila! stade svak srdačno pratit ju
do izpred crkve. Tu se glazba zaustavi
pred slavolukom. Kad glazba prestade
svirati, zvona započeše slaviti, zastave
i trobojnice se razviju, mužari zagru-
vaju a glazba zasvira kraljevku. Svak
diže kapu u znak bogoljubnosti i u znak
odanosti prama kralju, dočim sa više
strana bilo je iz dna duše čuti: ah sveti
Ivane, nezaboravi nas! I neće nas za-
boraviti, jer koliko mi budemo njega
častiii, trostruko toliko će on nas lju-
biti i Bogu se za nas moliti. Doisto ga
nutljiv je ovo prizor bio, nu koliko ga
nutljv toliko i dičan, jer se svakom na
očim čitala prava bogoljubnost i živa
vjera koju u srdcu goje. Za ovim glaz
ba zaputi se svirajuć kroz grad, nakon
česa se glazbari kao gosti po kućam
razidjoše. U večer razsvjeta. Preko sto-
tine prozračnih fenjera svake boje ok6
crkve razsvietljivalo, a pročelje crkve
prekrili prozrači vješto izradjeni s latin
skim i hrvatskim nadpisim, medju kojim
se izticao onaj Sv. Ivana. I zvonik bija-
še liepo rasvietljen kao što i unutra
šnjost crkve, tako da je ciela crkva iz-
nutri i izvani u živom plamenu bila.—
Glazba odpočela u 9 sati svoju; šetnja
se uputila, umjetne vatre se zapale, a
mnogi se pak za stolove usporedili da
se goste. Mladež bi pjevuckaj uć pratila
svaki komad što bi ga glazba svirala,
a s druge strane počelo se i plesati da
se i naš krasni spol, ove vatrene Hr-
vatice malko pozabave i to sve u miru,
sve u skladu, kako sto se bokeljskom
Hrvatu dolikuje. Zabava trajala do po
noća. Tad glazba odsvira opet kroz grad
njekoliko hrvatskih koračnica, pa se onda
tekar svak u miru na poč'nak razišao,
da mu jutro prije svane e da u svom
krugu uzmogne viditi i ostalu braću Bo-
kelje koji imadu kočijam i naročitim
parobrodom stignuti.
(Juk sa kampanjulu.
¿^-T^je^Nag^ -
kano cilj, kako se po prilici shvaća iz
njegovih rieči: „Cía putu humaniteta i-
mao je uzgoj pred očima kud i kamo
plemenitiji cilj, nego li je dandanas slu-
čaj". Sa svim pravom i dobro kaže, da
obstoji značajnika bez naobrazbe te da
naobrazba ne doprinaša na učvršćenje
značaja, ali ipak — risum teneatis amici
— naš profesor piše: „Bilo bi veoma
koristno po uzgoj, kada bi pedagogija,
na mjesto tamnih ciljeva uvela konkre
tnih sposobnosti, koje se uzgojem mogu
dostignuti. Kant je već želio da se u
školama rabi katekizam, da se u sva-
kom posebnom slučaju ne pusti mladež
u dvojbi glede prava i dužnosti." —
On je rekao. Medjutim, tko se više kune
na naukama i »¿nenjima takov h učite-
lja? Ipak trebalo bi plakati nad ovim
riećima čovjeka, kojemu je dužnost da
uzgaja kršćansku mladež! Sada zna-
demo to, da će Kant-ov imperativ uz-
gajati naše gymnasiste, na koje ništa
više ne upliva, još puno više kategori-
čki imperativ njihova učitelja. Nego,
mi na sreéu našu imademo bolji kate-
kizam, koji nas nesumnjivo poučava o
našim dužnostima i našim pravima,
koji sadrži nauku o vjeri i ćudoredju,
koji kano božje objavljenje uzvišen je
nad svaku sumnju, te nam dovoljno tu-
mači o dobru i aluj kreposti i gnehi^
Jučer u jutro Njeg. Preuzv. Nadbi-
skup mitropolita Rajčević odputovao je
na katolički sastanak u Linc.
* *
B!o je u Zadru bivši ministar Clu-
mecki. Imao je namjeru proputovat Dal-
maciju, ali je odustao i vratio se jučer
preko Rieke put Beča.
Dok je bio u Zadru pratili su ga naj-
više načelnik Tri ga) i i Br. Klali.
*
*
Tko bi mogo bit imenovan nadbisku-
pom u Zagrebu, još se konačno nezna.
Magjari turaju viest o nekom benedik-
tincu Haudeku, rodom iz Arada. Zna
hrvatski, ćuti riiagjarski, a za ostalo se
ne pita.
Drugi govore, da će neki takodjer
benediktinac Buneta (?) porieklom iz
Dalmacije.
* *
(7uveni redovuik O. Soldatić i alma-
tinac moguće da bude imenovan patri-
jarkom u Mlefcima.
* *
U dojdući ponedjelnik početi će obi-
lazit zadarske otoke dva nova parohro-
dića (Rondine i Airone) sagradjena kod
Martinoiića na Lošinju, a naručena od
zadarskog novoustro;ena parobrodarskog
družtva zastupana
od gg : Fiiippi, Na-
kie, Drioli. Parobrodići su liepi i brzi
(12 milja na sat),
*
* *
„Narod" se žesti, što se je naš dopi-
snik ,,pravašu iz Spljeta usudio, da
uzme časkom na oko posle u spljetskoj
obćini. Mi shvaćamo tu žestinu; plaćena
je. Ali krivo ima „Narod", što kuša da
pobije našega dopisnika, kao da je rdja-
vo bio izviešten. Kad bi naš dopisnik
bio „rdjavo izviešten", ne bi „Narod" <po-
tvrdjivao skoro do rieči sve ono što je
dopisnik kazao o zadnjoj obćinskoj sje-
dnici glede kazališta. Pače „Narod" ide
i dalje i priobćuje koješta što smo mi
iz dopisa radi kratkoće bili izbrisali.
Ne ostaje po tona nego, da uam „Narod"
donese potanko izvješće, ko što je i o-
bećao bio. To izvješće n »može nikomu
naškodit. Jer je obćina spljetska još
svedj „uzorna* ('veli „Narod"). Neka
tvrdnje budu i dokazim potvrdjene. To
je ono što obćinstvo i želi, a na što se
mi nećemo stalno potužit, a naš dopi
snik još manje, i opet velimo: na srie-
du s potanki tu i viernim izvješćem^ ka-
ko se to, i obećalo bilo, pa onda ćemo
se razgovarat dalje.
*
* #
Crni glasovi stižu nam iz benkovačke,
skradinske i vodičke obćine Gdje više,
gdje manje na osvieć 20 tek. ofcukla
krupa vinograde pojedinih odlomaka.
Tako njekomu Jadri Miletiću pok. Ive
sa Stankovaca obila do 200 hektolitara
mašta. Nakon krupe odčepi kiša. Stari
ljudi ne pamte slične poplave na Veli-
mu : voda odniela zemlju, razrovala pri-
zide. — Za kukuruze, pala kiša, prava
je blagodat božja. — Kako okrenu mo-
čvarno, da ne kresnu bura, bilo se bo-
jati peronospore na vinogradima.
*
$ #
Kakvih izvali I „11 DalmataK predlaže,
povodom naših članaka o čitankam, da
ne bude u njima spomena o niče
o hrvatstvu, ni o srpstvu (0 talijanstvu
muči!), nego neka se bave samo naš'
dalmatinskim slavama („sehiette ai
dalmaiiche"). Ali „11 Dalmata« se
sieća, da bi onda došo taman na ono isT
što mi s prezirom iztakosmo i što ga je u°.
peklo, t. j.na talijansko-srbako-hrvatsk *
čitanke. Jer te „glorie" bile bi trobojne *
ne bezbojne, bud u Dalmaciji, da ima Rr.
vata, to se vidi po Dalmatovim psovkama"
daje t.zv. Srba} to se vidi po njegovi^
saveznicima, a da je od jučer nadri tali.
janstva, to se pozna po njegovim ntvi<
nim željama. Dakle? Si tacuisses
# * *
Na 23 tek. izabrano jo opraviteljstvo
vodičke obćine. Načelnikom je g. Andrija
Cičin bain, prisjednicima: Skočić, Mur-
koč, Dunat, Roea, Cičin Anzul i Sla-
doljev.
Obćina je Čisto hrvatskoga duha. Ži-
vjela!
* *
0 dopuštenu i zabranjenu, a tako da već
mala djeca, koja moraju pohadjati školu,
razumiju. Katolički katekizam podučava
nas deset božjih zapoviedi, božji mo-
ralni zakonik za čovječanstvo, po ko-
jem katekizmu može se mladež privi-
knuti na svoje dužnosti i postati najbo-
ljim ljudima. Nadodaje li se tomu pak
nauka Isuaa, Jedinorodjenoga od Grca,
život milosti sa sakramentima, naslje-
dovanje Spasitelja, najvišega ideala čo-
vječjih težnja, tada možemo uzgojiti
značajeva, podpunih i cielih, po jedin-
stvenim i nevaravim načelima, jerbo ih
je Bog ustanovio, koja ako se uliju n
srce mladića postaju izvorom, koji teče
u život vječni, kruna zemaljskogaj za-
dnji cilj čovječjega djelovanja, i pogla-
vita zadaća čovječjega uzgoja.
„Mi vidimo, pisao je nazad mnogo
godina lijeki gymnasijalni učitelj u ča-
sopisu nKatholik*i da učenici, koji iz-
vjestno slušaju božje zapoviedi i spro-
vadjaju kršća iski život, baš tim postaju
poslušni sinovi, marljivi učenici, ćudo-
redni ljudi a zatim vrli muževi; drugi
su nasuprot neposlušni, razkosni, lieni
1 t. d., i radi toga oni u muževnoj dobi
obično ništa ne vriede, oni su na teret
svojih pripadnika i ostalih ljudi, i sami
po sebi su nesretni."
Ipak eujmo o ovom nama dobro po-
I radi našeg Članka Budi svoj „Na-
rodu« se popuzla noga. Govori, da je
onomu članku imao bit naslov Budi na»
E pa zašto ne? Kad bi se g. Dra. Bu-
iata ili ma koga pozivalo, da bude'naš
pozivalo bi ga se, da se kani gliba «
koji su narodnjaci do grla upali. Taj
poziv bio bi dakle častan po pozvamku
ma zvao se on kako mu drago. Častan a
borme i koristan, jer polutanska stranka
bilo prije bilo poslie, glavom će o zid. Ma
da se sve po zlatnim ljestvama penje
neće još za dulje vremena moći, da na-
rodu prkosi. Narod je sit do grla vaše
srbsko hrvatske nesmisli,sit vaše mlitavo-
sti i šarovitosti, te je dies irae blizu
bliže nego se eieni. '
Ali „Narod" na to rek' bi nemiali. Tko
ga piše umuje valjda ovako: moju na-
mirnicu, dok ovako teče, neće ni grad ni
suša, pa što mi je stalo. Tim se jedino
može tumačit ona neka bezbriga, koja
kroz stupce proviruje.
Sto se pak o sadržaju našega članka
govori u glasilu spljetske obćine, biva
da je naš članak „pun nesgrapnih iz-
mišljotina", to su stereotipne fraze pra-
sne piščeve glave. Dokaz nam sam od-
guvor „Naroda". Jer dočim sjedne stra-
ne niječe istinu našega članka („izmi-
šljotina"), s druge donosi, da je zazbilj
Dr. iiulat putovao i do Milne i do Bola
i do Makarske. Dakako, veli „Narod"
ali samo u zdravstvene svrhe! Nego, i-
pak Gonf'essus est et non negavit, da je
taj ¿pokus na putovanje", i ako ne (?)
bio poiioički, doveo do razgovora izme«
dju Dra. Ziulata i njegovih znanaca gg.
načelnika dotičnih mieata („Neima dvoj-
be, rieči su Naroda, da je (Dr. B.) tom
prilikom posjetio svoje znance, gg. na«
Čelnike ovih miestau). A što je drugo,
bitno, i rečeno u našem članku? Eh, rečeno
je da je Dr. Bulat govorio i o sastanku,
dodao bi ovdje „Narod", a „koliko je nama
(„Narodu"), poznato zast. Bulat nije za
sada nalazio potrebe, da nješto u tom
pogledu učini". Divno je ono: „u koli-
ko je nama poznato". Jer „Narod1* na-
gadja i sam, da koliko je „Katoličkoj
Dalmaciji" poznato stvar drugčije pro-
! izi, to jest baš onako kako je u članku
Budi svoj doneseno,
* S6
znatoga pražkoga sveučiliatnoga profe-
sora pedagogije, koji se nama čini da
je veći auktoritet na uzgojnom polju
nego li je Dr. Wachlowski. Dr. WiU-
mann piše u svojoj didaktici o kršćan
skom katekizmu ove zlatne rieči." „ Na-
uka o vjeri daje elementarnomu pou-
čavanju njeku višu znamenitost i tim
daje pučkoj naobrazbi njeku idealnu
suštinu i jezgru, koja ju čuva da ne u-
grezne u službu materijalnih interesa.
Katekizam i biblička poviest insadu
sire zvao.ičko polje i teže zvanje nego
li atari klasici, ali one, u majom obsegu
uključuju u sebi dosta kreposti i snage
za ćudorednost i naobraženje, da odgo-
vore svojoj zadaći. Katekizam obu-
hvaća jezgrovito istine vjere i ćudore-
dja, i u toliko jest rizširenje sjmbola
i dekaloga. Ako u tome on nastavlja
sa upitima i odgovorima, tim se služi
starim, didaktičnim oblikom, kojega su u-
potrebljavali već svećenici Iztoka i Py
thagoraejci. Positivnoat i točnost nje-
gova sadržaja razlikuje ga od svih o-
stalih sličnih ne kršćanskih naakovnih
knjiga, poganstvo nema katekizma, jerbo
njegova slutnja o neizmjernom nera-
zlučiva je od pjesničkoga elementa i s to-
ga protivi se prostomu i neizkićenomu
predstavljanju; a još uounje takova i-
made deistićka prosvjeta, jerbo tašte
tvorevine be/. suštine, sto no ih je mjesto
vjere uvela, nevaljadu sustav. Rali«
renje katekizma, njegov malen obseg i
malena ciena, njegova uporaba u mla-
dim godinama dadoše mu nješto pu-
čkoga, svagdanjega, što se uprav bas
protivi uzvišenomu njegovu sadržaju.
Malo se ciem ova knjiga; kaže se u nje-
kom pastirskom listu biskupa Giraud-a
iz Rodeza, na to se ne misli, da ae u
malo stranica krije sve blago mudrosti
božje, crkvene mudrosti, mudrost svih
viekova. Stavimo da je ovaj malo eie«
njeni katekizam pao u ruke Sokratesu,
Platonu, Aristotelu, čudjenje i divljenje
bilo bi ih obuzelo i bila bi ih napunila
sreća utišane žedje za znanjem obzirom
na svjetlost, što im je tako iznenada
svanula, obzirom na nauku, koja nam
zagonetke riešava, odgovara na dvojbe,
potežkoće svladava, te ustanovljuje di-
vnu svezu medju Čovjekom i Bogom?
zemljom i nebom, medju vremenitim i
vječnim stvarima, a sve to bez silna
potroska rieči, bez razvlačivih i širokih
razlaganja, takovom bistrinom i pr0*
zračnoaću jezika da više ne treba nego
ušiju da čuju i pristupna srca da vje-
ruje i ljubi". Tako dakle piše Willmana
i biskup, što ga taj pravi uzgajač na"
vadja.
Sa naukom katehizma u krlćarsk'*fi
»tniji *d talijanskoga, bogatatvom od la-
tinskoga, svakim drugim dobrim svojstvom
od ostalih jezika, ako se iuuzme stari
grčki. (Sulla poesia popolare dalmata).
•li zato svu krivina nije svaliti na same
talijanaŠe.
* * *
nju hrvata, u Z igrebu god. 1842 o-
bjelodani.
Neda mi se medjutim propustiti je-
dnu opazku o njegovu tumaču Dan-
teove „Divina Commediau gdje bi se
na prvi pogled činilo, da je i njemu
mrzko ime hrvatsko. Ta se opazka
tiče 35 i 36 kitice XXXI poglavlja
U Paradiso, koje ovake glase :
Quai e colui, che forse di Croazia
Vitne a vedere la Veronica nostra,
Che per V antica fauna non si sazia.
Ma dice nel pensier, fia che si mostra:
Signor mio Gesù Cristo, Dio verac«,
Or fu «i fatta la sembianza vostra ?
Je li moguće, štijuć i pomnjivo raz-
šljajuć ove stihove, da se neostane
ganutu, kako li Dante uznosi bogo-
ljubna ćustva, štono se bude u Hr-
vatu, koji je s daleka došao, za uz-
krsno proštenje, u Rim, eda vidi 1-
sukrstovo lice na rubeu svete Vero-
nike, što ga kazivahu puku u Veliki
Petak? (Camerini: La Divina Com-
media, con note, Milano 1883) — Pa
ipak pod riečju Croazia ovdje Toma-
iić prepisuje opazku njekog tumačite-
lja, kojega nazivlje Starim (Ant), i
koja glasi: gentê selvatica e seostumata?
Kako je tu crnu tudju krpu prišio
hrvatima, zbilja je začudno; ali na
koncu tim neostaju omraženi hrvati,
nego sami nespretni šivači. — A da
je tako dobro je pripomenuti, da je
ovdje slika onoga, što se dogadja u
Raju, gdje je sve sveto, Isukrstovo
lice, sveta Veronika pa bi morao biti
ivet i Hrvat, koji razgleda Božanstve-
noga Spasitelja. Osim toga sam To-
mašić, na glavi ovog XXXI pjevanja,
navodi, kako Boccaecio povieda, da
su zadnja pjevanja Divine Commedie
bila nadjena osam mjeseci nakon pje-
snikove smrti od njekoga učenika
njegova, uz divno vidjenje, i da je u
njima nešto Božjeg objavljenja. Ne
ver80 umano mai sali più alto. Pa na-
pokon u članku U Ordine delle bea-
titudini o istom pjevanju sam Toma-
šić govori bistro i čisto del Croato che
viene a vedere la Veronica e diče pa
rôle che ritraggono la sua devota sem-
plicità, — Kako Be daje dakle oprav-
dati ona stara selvatica e seostumata
opazka? kako se može složiti il sd-
vatico e lo seostumato colla divota
semplicità? — Napokon pjesnik u
Bliedećoj kitici 37 sebe prilikuje o-
nomu pobožnomu Hrvatu, govoreći
Tale era io itd.. što, kad bi se pod
bilo kojem obličju moglo šta nedobra
0 Hrvatu misliti, nikad nebi bio u-
činio.
I doisto obilježka hrvata u Dante-
ovo doba (1265-1321) bijaše vjera i
bogoljubstvo, u kojem se odlikovahu
najveća gospoda. Baš u ovo vrieme
spada imenovanje blaženoga Augusti-
na Casotti, trogiranina, biskupom za-
grebačkim (1303). Malo prvo, (1298)
zaslugom velikašâ Šubića, nadbiskupi
Spljetski i Zadarski po papinoj za-
poviedi posvetiše prvim zakonitim bi-
skupom šibenskim Franjevca Martina
iz Raba, pokraj sve protivnosti trogi-
ranâ. — Odnošaji tada izmedju Hr-
vatske i talijanskih državica bijahu
veoma tiesni; i nije pretjerano reći,
da su Dante i njegovi suvremenjaci
bolje poznavali Hrvatsku, nego sada-
šnji talijanski državnici i književnici.
A u ono doba Hrvatska je bila ne
manje izobražena od raznih talijan-
skih državica. U Hrvatskoj kraljevao
je Andrija Mletčanin (1290-1301), pa
Karlo Roberto (1306 1342), obadva
talijanca (Smičiklas: Poviest Hrvat-
ska I, sk. 366 397).
Bilo bi željeti, da sada po cieloj
Hrvatskoj zavlada onako zdrav vjer-
ski duh, kakav mirisi iz božanstvenih
Danteovih kitica. Tad bi nam čestita
mogla biti Domovina — Dok otrov
bezvjerja, što je zahvatio hrvatsko u-
mlje, akademičko i sveučilištno, te se
ciedi i kroz Matičine knjige, spravilo
nam je bez značajnost, kruhoborstvo
1 narodno robstvo. — Najgori dušma-
nin hrvatstva jest bezvjerje: ono nam
je okužilo književnost, i to osobito
pod nabožnim pogubnim oblikom, srb-
skim i ruskim duhom, to jest liberal-
gtvom, štono je u oprjeci najvećoj
s pravom kršćanskom slobodom. Jer-
bo srbstvo nije kršćanstvo uego libe-
çnUtvo.
Trebovalo puku vodja; i nadje se muž
tomu dorasao: iz puka, izobražen, u
svakoj skoro struci izučen, te mu ne
samo nebilo jednaka u ¿Šibeniku, nego
ni u poširjem svietu, muž koji je po-
znavao hrvatski jezik, kako onda malo
tko, ako ne bolj« nego itko drugi u po-
krajini, koji je znao izvrstno latinski i
talijanski, dobro njemački i francuzki,
koji se je vješto zabavljao vrtlarstvom
i šumarstvom, koji je znao razpravljati
razbroje, kao malo koji višji činovnički
probrojaš, koji se razumio u svakoj vr-
sti posala, ugledan crkvenjak, koji jc
imao svojstva i sposobnosti za najvišje
i najtežje crkovne službe, muž radin
kao crv i neutrudljiv, koji je duboko
bio štovan od svojih pristaša i štićenika,
ali ne radi ovdje nabrojenih svojstva:
to bio kanonik, kašnje dekan Josip Mr-
kica') — Autonomaši pak, mudre glave,
niesu mogli preko jedne noći prigrliti
načela protivna najdragovanijemu uvje-
renju cieloga života. Izvan njekoliko od-
iičnijih hrilćana, bilo je malo ljudi pri-
lične prosvjete, kojih nije oblivao stid,
kad bi im se reklo, da su croati\ to i-
me. premda su u duši bili osvjedočeni,
da su takovi, nerado izticahu sami na-
rodni prvaci, te se nazivali narodnjaci,
slavljani, aneksioniste.
* * *
Uza starijega narodnjaka, Marina No-
vaka, počeo se tada vidjati osobito u
izbornim poslaustvima god. 1870 prvašnji
autonomaš, koji se bijaše srdčeno zaki-
nuo na hrvatsku diku, Pavlinovića, i
koji ga tim ćustvom, za čudo nikad neo-
mekšanim, poprati, može se reći, do smr-
ti; sin hrvatskoga varoša, čigovo se pre-
zime nalazi medju junacima slavljenim
od nedostižnog pučkog pjesnika Andri-
je Kačića "*), koje se prezime odlikova
takodjer za vremena velike bune, na-
stale u Šibeniku uslied padnuća mneta-
čke republike god. 1797. na obranu zlo-
vidjene obitelji Bortolotti, i u drugim
zgodam i službama, koji se zvao Ante
Šupuk, i kojega Mrkica uzljubi kao po-
sinka, a on mu odvraćao kao dragomu
poočimu.
* * *
God. 1870 bi izabran J. pl. Fontana
narodnim zastupnikom za grad Šibenik;
pop Raimondi i A. Šupuk za šibenski
kotar. Kolo se sreće preokrenulo. — U
saboru 25 Kolovoza 1870 nadju se 24
složna narodnjaka; koji broj god. 1871
poraste na 29; dok autonomaši nesložni
spali na 13 do 14.
4, Narodnjaci hrvati ; hrišćani poči-
miju izticati srbstvo.
Zastava, pod kojom su vojevali na-
rodnjaci od god. 1861 bijaše sdruženje
s Banovinom. Ime se hrvatsko nije pu-
no izticalo, ali je bilo od svakoga pri-
znato, da smo mi, to katolici, to hri-
šćani, pravi hrvati, kao što i bolje nego
što su hrvati Banovci. O srbskom se
narodu nije ni sanjalo u Dalmaciji, pa
ni u Banovini. Izmedju 13 narodnih za-
stupnika u prvom Saboru, ono petero
hrišćana: Sablić, Kulišić, R dulović,
Knežević i Ljubiša bili hrvati vatreniji
i žešći aneksioniste: ali brzo mrzla vla-
dina voda razhladi Kneževića. Ljubiša
uz Pavlića odmah s prve proslaviše hr-
vatski jezik u dvorani sv. Ante. — God.
i864 mal ne svi se hrišćani nadjoše u
vladiuim šatorima; ali pristadoše brzo,
kroz ponovljene izbore, uz braću kato-
like narodnjake, osim Radulovića, Kova-
čević, Kulišić, Ljubiša i G. Vojnović.
CJ Zagrebačkom Saboru god. 1865 bio
zastupnikom Dr. Klaić, koji takodjer bi
članom kraljevinskog odaslanstva, dva-
naestorice, za dogovor s jednakim oda-
slanstvom ugarskim u Pešti.
* * *
') Nećemo ovdje iztraživati, zašto sam
Mrkica nije htio, premda postojano
tvrde, da je mogao postati predsta-
vnikom, t. j. prvim dostojanstvenikom
u Stolnom Šibenskom Kapitulu.
*) V. pjesmu 97 u Zagrebačkom izdanju
" 1889,
Nu hrišćani, što se dalje išlo, bili
više šaroliki. Sad ih vlada •premiesila;
sad se opet njekoji osviestili; sad na
25 Veljače 1867 Ljubiša iznevjeri se
zaključku ciele narodne stranke, da neće
poći kao poslanici u Bečki Reichsrath ;
pa nadjoše načina, da se proture za
Beč dva hrišćanina (izmedju šestorice,
što ih bilo u obedvie stranke), on i
Knežević, uz autonomaše Bajamonta,
Lapennu i Micheli Vitturi — Uz to viša
manje složni katolički i hriščanski na-
rodnjaci postojano zagovarali sdruženje
s Banovinom, dokle u manjini bijahu;
a god. 1870, i 1871, kad je Sabor Dal-
matinski upravio evetčanu predstavku
na kralja za sdruženje, unatoč protiv-
štini vladara bar. Rodica, medju 24
podpisa, bili hrišćani Arh. Kovačević,
Kulišić, Ljubiša i G. Vojnović. 1 god^
1877 sabor htio glasovati predstavku,
za sdruženje, ali ga iznebušiee bar. Ro-
dić dade zatvoriti.
5. Dva naroda u Dalmaciji : hrvatski
i srbski.
Pokle petorica poslanika na Car. Vie-
ću: pop Danilov, Fontana, Ljubiša, G.
Vojnović i Dr. Antonietti glasovaše za
izravne izbore; pokle Rodić pokrene
Zemljačtvo, za koje pristajali Danilov,
Dešković, Antonietti, Fontana, Knežević,
Kovačević, Ljubiša, G. Vojnović i Pe-
tranović, bi poravnan put odlučnomu
odciepljenju hrišćana, sada srba, od na-
rodne stranke, i savez njihov s autono-
mašima, kojemu bi utjelovljenje, Ivani
ćev izbor u Bukovici god 1879. Od kad
se poče, nakon posjednuća Bosne 1878
sve više hladnjeti stari savez narodni,
odkad se srbi, miešajuć vjeru s naro-
dnošću, dadoše razglasivati posebnim
narodom u granicam Trojednice, naro-
dnjaci, na mjesto da vatrenije rade o
sjedinjenju, i da traže k sebi pritegnuti
srbe, sami im se približavahu1), zabo-
raviše državno hrvatsko pravo, posta-
doše sami više srbi nego hrvati, tako
da ne samo što Sabor proglasi, 9 Br~
pnja 1883, da je naš jezik hrvatski ili
srbtki; nego dne 28 ožujka 1892, ve-
ćina, pogazivši svoju prošlost, a lzopa-
čivši, koliko u njima stoji, budućnost
svoga naroda, primi prediog Pugliesi-a,
da je naš narod srbski i hrvatski, ili
pravo, da su u pokrajini dva naroda
srbski i hrvatsku Nenalazimo dosta o-
štrih izraza, da osudimo odmetnike.
Narod će im djelom suditi.
Za taj prediog Pugliesiev glasovaše
srbi i srbakovići: Bjelanović, Bjelovu-
čić, Borčić, Brajković, Cingrija, Gjorgji,
Gojković, Gondola, lvčević, Karaman,
Klaić, Korlaet, Kulišić, Pugliesi, Simić,
iSupuk, Tartalja, Vranković, Vukotu5,
Zafron, Zore, Vojnović (22)
Za prediog Bjankinijev, nek u novom
izdanju učionskih Citanaka ime naroda
i jezika hrvatskoga nebude pritajano ili
nagrdjenOf stajali hrvati: Bjankini, Bu-
zolić, Ljubić, Paštrović, Perić, $arić (6).
Protiva predložim Bjankina i Puglie-
sa glasovali autonomaši: Benevenia,
Salvi, Trigari, Vidović, Žmirić (5),
Odsutni narodnjaci: Bulat, Duboko-
vić, Fontana, Macchiedo, Spalatin, Zuro;
autonomaš: Podić; srbi Milaš; neizvje-
stan: nadbisk, Rajčević; odrekao se
Bakotić (10).
6. Kanonik Mrkica, i Šupuk,
Tri godi le nakon Monzambanova po-
sla, i nakon prevlade narodne misli u
političkim izborima god. 1870, za bla-
goslovljene kratke Flukove uprave, biše
obćinaki izbori u Šibeniku. Središte
radnje razbudjenog hrvatskog puka bio
stan kanonika Mrkice; odatle se raz-
pletoše žice po odlomcima, a osobito
po Gorici i gradskim varošima, odatle
se stjeslo protivne gradjane gvozdenim
lancem. Narodni birači, odušeyljeni za
Mrkicom i njegovom desnom rukom,
Šupukom, predobiše; a značaj se vie-
ćnika najbolje opaža u Opraviteljstvu,
gdje za prvi put, odkle Šibenik obstoji,
bi imenovan načelnikom varošanin Šu-
puk, i gdje su svi prisjedoici, izvan,
ako ćete, Simuna Koštana, bili varošani,
Kao što je znamenita za francuzki na
rod velika buna prošloga vieka, s kojom
prestade svemoć plemstva i svećenstva,
a treći razred8), puk zavlada; kao što
') I knjižica narodnjaka D^ Politea
Srbsko hrvatsko pitanje (Spljet 1889)
nije drugo nego ljubovanje sa Srbima.
Sieyes^ pitaše: ^to je treći razred ?
Sve. /Sto je doale bio? Ništa. Što
pita? Da bude štogod. I doisto medju
24 milijuna stanovnika, što se onda
brojilo u Francuzkoj, plemstva sa
svećenstvom jedva je bilo jedan mi-
lijun duša (Robrbacher XVf 7).
se to jedva god. 1848 djelomice dogodi
u Ugarskoj i hrvatskoj Banovini; tako
isto sada, si lic$t parva comparare ma
gnis, i na korenitiji način, puk u Ši-
beniku predobi plemstvo i gradjanstvo,
sebi ih za uvjek podloži i skoro uni
šti, te im nikad više nebude vlasti i
života, dokle se s hrvatskim pukom ne-
stope, dokle nepostanu udom živim hr-
vatskoga naroda, dokle činima nedoka-
*žu; da poznavaju bolje hrvatski jezik
nego dosadašnji pučki ljubimci, dokle
se nezanesu za narodnim uzorima, i do-
kle od srdea nezarnrze na stare ' uspo-
mene, od kojih je narodna sviest bila
potištena i ponižena. I puk upoznade,
da je sad gospodar ; i činilo mu se u
više sgoda, da on zapovieda. Nu osim
što je nemoguće, da puk mnogobrojan,
neuk i strastven osobno svakom upra
vlja, te mu treba viernih zastupatelja,
koji da tumače želje njegove i do pra-
vednosti ih udjelotvore, već je bio tko
se poskrbio, da tu brigu puku oblakša,
a da je na svoja pleća naprti.
* *
Kanonik Mrkica bijaše vrlo oštrou-
man, poave lako i dobro poznavaše
ljude, s kojima bi i za kratko obćio,
bijaše proniknuo do srca i duše puka,
ter je u tren shvaćao, što ovaj misli, i
za čim čezne. Ali još vise nego ried-
kom oštroumnošću izticao se čvrstom
neprevladnom voljom: što bijaše nau-
mio učiniti, toga se ni pred kakovom
potežkoćom nebi okanio. Napoleon 111
za Talleyrandom bijaše rekao: RieČi
su za to, da se skrije misli. Pa premda
neumrli Pij IX protiva tomu bijaše o-
tresao: Povratimo riečima njihovo pravo
značenje, Mrkica, očevidno bogoljubni
katolički svećenik, volio uz prve vje-
trogonje, nego uz Kratova namjestnika.
Vidio je, izkušao je, što mu koristuje,
što ga lakše vodi k zaeječenomu cilju;
pa na žalost neznao pregorjeli svjetovne
varave uspjehe, a da teži poglavito k uz-
višenim uzorima pravednosti, istine i
ljubavi, po kojima se do Boga uzdi-
žemo, i u Bogu opočivamo. Premda
sredovječan (rodi se 11 ož. 1825, umrie
30 stud. 1890, od prošlih 65 godina), o-
davna izgledao postarikov; pa vidjeti
ga zapuštenom bradom, starim klobu-
kom, odjećom ializanom i razdrtom,
gdje se, uz dobar slap, svako malo po-
tiplje, i glavom k zemlji prignutom, o-
skrbljen jakima očalima, bojažljivo pu-
tem stupa, negledajuć ni na lievo ni na
desno, svab, koji bi ga bio vidio a ne-
poznavao, morao ga je sažaiiti. Obično
šetao sam, višekrat ga pratio koji dje-
čarak, s kojim bi se Ijubko razgovarao,
i obilazio mila svoja stabla, osobito gaj,
koji bijaše uaumio u samu kamenu uz-
dignuti pod tvrdjavom sv. Ane, i za
koji Obćina je doprinašala debelih tro-
šaka. Riedko ga ae vidjelo okružena od
njekoliko više privrženih mu učitelja, a
preriedko bi sa trevio u drugoj kojoj
družbi. Bio od malo rieči s onima, koji
neuživahu njegove milosti, i za nika-
kove novine neznadijaše; kad bi ga
tko upitao za stvari ozbiljne a nepoli-
tičke, koje dobro poznavaše, odgovorio
bi kratko i jezgrovito. Samo gdjekad
sa kakovim svojim ljubimcem odkrio
bi bolje kojugod svoju misao i želju.
Ali Mrkica bio, i to svakomu skoro bi-
jaše poznato, u Šibeniku sami i jedini,
čigova se volja podpunice u svemu vr-
šila. On bio uvjek član mjestnoga u-
čionskog vieća, i njegov predsjednik i
nadzornik; pa član kotarskoga vieća;
a premda u ovom je predsjednik kot.
Poglavar, te medju članovima broji ko-
tarskog nadzornika, nije nikad nikomu
ni preko glave prošlo, da poglavar ili
kot. nadzornik što zapoviedaju; oni su
djelom ponizno i točno do zadnje mo-
rali vršiti Mrkščinu volju. On nadzor-
nike kot. stvarao, i odpuštavao. Jednog,
Granića, nedorasla, uzdigne, da ga s nje-
kakova malašna uzroka (cherchez la
femme) nedično sbaci;
Fra male gatte era venuto U sorco.
(Dante).
Nadzornik Kalinu', poštena duša, htio
se osoviti na svoje noge/ i u njeke po-
kazati, da je njegova, kao kot. nadzor-
nika starija nego mjestnoga; ali je mo-
rao uplesti se u težke borbe, koje mu
porušiše jur slabo zdravlje, morao čuti,
da mu i starešine daju krivo; i brzo u
mirovini svršiti život. Nadzornik Vule-
tić, koji tu skoro u Makarskoj umrie,
kod prvih nesporazumaka morao pro-
mieniti stajalište. Napokon Mrkica nadje
svoga čovjeka u Si. Sinčiću, koji se
učvrsti nadzornikom, premda u znanjn,
kako kažu, neprehita većinu ovdješnjih
pučkih učitelja, a možda »ijednog od
gradjanskih, ako izuzmete ravn
Rossina, drugo Mrkičine stvoreni«
dostatna nauka i kukavna JV8'
jedino dobro svojstvo Sinčića, posluS
sliepa, obezbiedila mu položaj Za t 1
će se biti sam dosjetio, poslie' Mrki?1
smrti, da nebijaše sposoban. Pošto ®
realni Gimnazij, što je obstojao u ^
beniku, nije bilo lako, da Mrkica n
tegoe svoju premoć, Obćioa uzradi T
bude ukinut, a mjesto njega da h A
ustanovljena gradjanska učiona a rat
skim tečajem. Ova promjena urodi iT
bnim plodom. Gospoda, koja bi K?"
dala na nauke u Šibeniku svoju djJ
te se ovdje mogla opojiti hrvatski11'
duhom, slala ih u talijanski zadarsf
gimnazij i realku ; potežje bilo u*gai
nje svećenika ; pa se na koncu dogodili'
da narodna Obćina kroz 20 godina n i'
bila vriedna uzdignuti u svome kril
jednog čovjeka naučna a sebi privržen»
tako da neima jednoga pera, koje h!
htjelo bez plaće pisati dva redka n
obranu Obćine, pa i nitko od toliko DU
ćenika.vU Obćini Mrkica bijaše Mentof
svoga Supuka, koji je pak činio žtI
mu bijaše drago ; jedina medja načei
niku bila, da po čem nedirne ni aa;'
manje osjetljivost svoga poočima n»
čigov mig bijaše spravan skočiti'i
vatru i uv vodu. Mrkica bijaše svemo
gućan u Šibeniku. Kaže se zbilja gdje
kad i za druge osobe, da su svemoguL"
ali je to onako pretjerano, oblikom u
točnim, rečeno ; nu svemogućnost Mrki^
bijaše prava. Ni u učionam mužkim •
ženskim, ni u Obćini, ni u Čitaonie;1
ni kod pjevačkog družtva, ni kod gk]
sbenog, ni u stvarim političkim i d0
njekle crkovnim, nitko ništa nemogajl
odlučiti bez njega: ili odlučeno morala
se popraviti, kako on htijaše. y
* * «
Kad se radilo, hoće li se odlučiti da
zastupnici na Car. Vieću god. 1873 s-l®
»uju za izravne izbore u Beč n^rS •
veliki odbor u Šibeniku mtž'inom^S
pisa opunovlasti Fontanu, da glasuje^
kada kasnje narodnjaci po pokrajini
Slavljani po cieloj Carevini zakr koie
na izdajice, isti odbornici morali nenT
uzdanicu poslati svomu Zastupniku l
vog puta obogaćenu podpisom Mrkice
koji postfestum pokudi ono, što prS
bijaše kao zgodno i koristno odobrio
- Ah god. 1875 na 19 kolovoza po-'
kraj svega protivnog nastojanja Obćina
i narodnjaka bi od Njeg. Veličanstva
imenovan biskupom Šibenskim, a na 7
travnja 1876 od Pape progon, auto-
nomaš i OBOO pod Okriljem nadbiskupa
Maupas i ljevičara ministra bogoštovlja
Stremayera. Ta bila krvava za Mrkica,
koji nije za dostojanstvim čeznuo a I
njesto za kapitulskoga Vikara clrmi-
nati-a koji izposiova, da Šupuk, kojega
vrlo dobro poznavaše, bude obdarenpro
meritis od Pija IX poveliteljstvom (coV
menda) reda sv. Grgura Pape: pa uradi
biskupu svakim progonstvom i pogrda-
ma kroz više ed 12 godina; dokle na-
zad tri godine, Dr. Borović, nevino orU-
dje u rukama Mrkice i Šupuka, kad
potrebu uvidjese, pomiri ovoga s biska-
pom, pače ga sprijatelji, eda i kod bi-
skupa Mrkičm upliv postane mal a mk
g08p0dujućl,
* *
Nego otvorita protivština naprama cr-
kovnoj vlasti, pa igra pučkim strastima,
poremeti red u gradu, oslabi u puku
vjeru, podpiri grdoih izgreda, za koja
više nego vršitelji, morali bi bili odgo;
varati pred svietom pravi podticatelji i
osnovatelji koji su barem mogli to za-
priečiti, ako tu prst njihov nebijaše gla-
vni činbenik. A tko sije vjetar, oluju
žanje. — Oluja, koja se odatle porodi,
uništi mir u gradu, podkopa njegovo
blagostanje; trgovina propade, obrt »6
umanji; troškovi obćinski ogromno po-
raste, od manje nego 20 hiljada na go-
dinu, kad autouomaši Obćinom uprav-
ljahu, poskočiše (Statistika Dalmacija
izdao Odbor 1882) god, 1880 na 45 hi-
ljada, pak sve napried, kažu da su sada
dosegli 80 hi'jada; dugovi, kojih podf
vasnjim upravama nebijaše, uzrastošelie*
po do 250.000; pak zadnjih dana Opravi-
teljstvo uzajmi. bez odobrenja Vie<$»i
17 hiljada forinta, koji se neana gdj®
će dospjeti,
* * *
liWiiiiBMfiiililIBI um»
Danas je bila pokusna saborska sje-
dnica. Sastalo ih se samo 17, te pred
sjednik nije ju mogo ni otvorit.
* * *
Načelnikom u Zagrebu izabran je,
kako se očekivalo, MoŠinskil I on je
glasovao, — i to za Dobro je počeo.
* * *
Doznajemo od prijatelja koji je bio
prisutan sastanku arkeologa u Spljetu,
da je preč. velezaslužni D. Frano Bulić
bio per acclamationem imenovan pred-
sjednikom. Odlučeno je držat formalni
arkeologički sastanak za kršćanske
starine. Prvo mjesto gdje će se taj sa-
stanak držati biti će opet naš bieli
Spljet.
* *
Saborski predsjednik javio je o-
dreku zaat. Dra. Špalatina.
*
* *
„11 Dalmata" se tuži što su Pašmanci
prigodom svečanosti na Malu Gospu iz-
vjesili i ove godine trobojnice. Bit će
bile bez grba, pa kad ih vlada trpi,
sto je njemu za to. Tuži se takodjer,
da se ove godine udaralo preko službe
božje u crkvi svjetovnih komada, a
lani crkovnih. Mi eienimo, da je sve
protivno. Svakako svietovni komadi ne
bi bili za Crkvu, ne samo gdje koji
Hrvat udara, ma ni za one Crkve gdje
udaraju talijana&i.
*
* *
U Ninu su bili ovik dana izbori. U
trećem tielu pojavila se oporba, nu medju
Hrvatim. Listnica sadašnje obćine dobila
je 180 glasova, a protivna 49. U dru-
gom tielu nije bilo ni kakve borbe; sve
Hrvati čista pravca. U prvom pojavili
su se nenadno .talijanaši, koji su bili
dali gdje koju punovlaaticu Hrvatima, sa
novim poznijm punovlastieam i tako do-
bili 9 glasova. Hrvati su imali ih 13.
*
* *
Veleuč. gosp. Dr. Buić iz Spljeta, od
noseć se na viest koja nam bila ono-
madne priobćena iz Spljeta (glede po
pravašenja vlč. zast. Bjankinia), piše,
da: „častni Bjankini, pred nekoliko dana
kad je bio ondje na prolazku nije nje-
mu užinio nikakove izjave." Žalimo')!
Medjutim iztaknuti nam je, da je ure-
dništvo „N. L." takodjer od svoje strane
poreklo onu viest u odpisima (broj 71,
7 rujna) ali načinom koji ne odgovara
istini. Rečeno je: „Sasvim je netemeljita
ona viest o izjavi našeg urednika pred
Drom. B. u Spljetu, i znam• da j« bio
poslam odntsni izpravak". Tko ovo čita
raogo bi pomislit, kao da je Uredništvo
K. D." primilo taj izpravak, a da nije
htjelo, ili barem nije joa htjelo (prije
danas) obielodanit ga. Da budemo na
čistu, izjavit nam je, a to će nam
posvjedočit i sam veleuč. Dr. Buić, biva,
da je izpravak bio poslan onaj isti dan
kad je zadnja „Kat. Dalm." bila već
predata i na poštu, to jest na 7 tek., a
da je stigo u Zadar istom na 8 tek ,
dakle dan kašnje, nego je bila objelo-
danjena „K. D." i nego je bio obielo-
danjen i onaj broj „N. L." gdje se go-
vori o izpravku kao o već poslanu.
A kad smo već na stvari, neće bit su-
višno, ako i još nešto razjasnimo. U od-
pisu „Nar. Lista" nastavlja se, nakon
gori donesenih rieči, ovako:
„U ostalom naš urednik ćuti se pra-
vašem od prvog dana kad je još otraga
Četvrt viska razumio, što je hrvatstvo i
koja su mu prava, po rukopisu „Misao
Hrvatska" nezaboravnog Pavlinovića.Taj
rukopis, koji se kod nas sad nalazi a
originalu najbolje svjedoii kako su pravi
Hrvati u Dalmaciji uviek bili pravaši,
i još onda kad stranka prava prsko Ve-
lebita nije imala ikakve organizaeijt
Ovo se nama čini da je moglo izostat,
jer ovo nije rodoljubno; ovo je pljuska
stranci prava, a uza nju i istini. Svak
zna, i pravaši i nepravaši, da organiza-
cija stranke prava siže puno dalje nego
Da četvrt vieka. Ako ona nije nekad i-
mala puno zastupnika, to neodlučuje
nema ih ni sad. Pa hvala Bogu. I hr-
vatska stranka u Dalmaciji nema ih o-
vaj čas puno. To nemari. I jedan sam
čovjek može zastupat cio narod i bit
odsjev njegove volje i njegov poklisar,
a taj čovjek i virtualno i realno, uklju-
čuje tada u sebi cielu stranku.
Ali sve i da je istina, da je stranka
prava dobila svoju organizaciju s om
stranu četvrt vieka, to, ako itko ne bi
l) 1 očekujemo od g. dopisniku razja-
šnjenje, Ur.
joj imao nekud predbaeivat onaj koji
želi bit smatran „pravašem". Što se ono
pak veli, da su „pravi Hrvati u Dalma-
ciji uvjek bili pravaši", to je nepromi-
šljena izreka, koja graniči B budalašti-
nom. Jer bi u te „prave Hrv. pravaše"
morali ubfojit i Dra. Klaića sa svom druž-
bom sadašnjom i prošastom, neizuzamši
ni t. zv. Srbe prije odciepljenja. A tad,
kako bi „Nar.List" opravdao „Hrvate pra-
vaše" koji supr-g&e ćttvrt vieka svi a je-
dnoj stranci bili? S toga gornje rieči uobla-
šćuju osvjedočenje, da onaj koji je napisao
odpis u „Nar. List" nit nezna pravo što
je pravaštvo. A tim se tumače i ona
tolika protuslovja što smo u zadnje doba
doživjeli oda strane ovog onog člana
šestorice, u „Nar. Listu", protuslovja
koja u velike žalimo, j«r mute pojmove
u narodu, a kod pametnijih stvaraju stru-
ju protivnu onoj koja je u interesu še-
sterice, a osobito u interesu dobre hr-
vatske stvari.
* * «
Iz pokrajine, početkom rujna: Na
znanje svećenstvu u pokrajini, a naosob
bračkomu, hvarskomu i viškomu : Prono-
si se glas po srednoj Dalmaciji, da je
na glasovitom narodnjačkom sastanku
u Spljetu, jedan od šestnaesterioe, častni
kapetan Niko vitez komendator Dubokc-
vić, pri otvoru istoga, čim zasjeli, opa-
zio : častimo se Što medju nami nema
niti jednoga popa\ Ovo je hvala uspo-
meni popa Pavlinovića i svećenstvu,
koje ga je diglo!
* * *
Pišu nam sa Stankovaca, 9 rujna: Vla-
da je poslala Čovjeka da razvidi štetu
počinjenu od krupe, i uvjerio se je, da
je sa svim utamanila kud je shvatila.
Računa se da će biti odniela preko 5.000
hekt. mašta u samim Stankovcim, Kiša
obladala svaki dan, jur je u Lugu po-
topila kukuruze. Ako ne oburi, propali
su i oni, pak nam je ove godine mrša-
vo. Bolesti nema nikakve.
* # *
Primamo iz Starigrada, 7 tek. mjese-
ca: Odputovaše danas iz mjesta i oko-
lice trinaestorica put južne Amerike. Ra-
stanak je bio ganutljiv. Još se neće da
okane iseljivanja, neka je mnoge izku-
stvo podučilo, daje svagdje blaga, gdje
je uztrajna rada i volje. Žalit je jer o-
dlaze mlade bile, a roditelji ostaju bez
utjehe i pomoći.
* * «
Pišu nam iz Knina, dne 6 rujna : U
selu Vrbniku kninskog kotara pojavilo
se njekoliko slučaja grlobolje od kojih
dva smrtna u Kninu. Žale se u obće
glavobolje i groznice. Iliju Marića jučer
spopadne na jednom takva bo! u drobu
da je odma na sred varoša u nesviest
pao i od velikog bola silno vikao. Bo-
lest nije još proučena. Svakako naopako
ako ovako potraje.
* * *
U „La Gazette diplomatique", koja
nam je stigla jučer po podne, čitamo
članak gdje se u kratko sjajno pobija tie-
snogrude i neistinite Pazmandieve na-
padaje na Hrvate i Hrvatsku.
U istom broju ima članak veleuč. g.
Dra. JoBipa Franka o adresi stranke
prava.
* * *
NA 6 tek. bila je sjedniea obćinskeg
vieća u Spljetu. Riešeno je medju o-
stalim važno pitanje o zamjeni Poljud-
skoga Samostana sa svetištem u Pojšanu,
te je glasovana dotična osnovna pogodba.
Možemo biti sadovoljni, veli „Narod",
što je sadanjoj obćinskoj upravi pošlo
za rukom osigurati obćiui nabavu Po-
Ijudskoga Samostana, koji u vrieme
pošasti može biti od neprocienjive vrie
dnosti za naš grad, a druge strane što
će glasovito Svetište B. D. Marije u
u Pojšanu biti povjereno zaslužnim O. O,
Franjevcima Države Sv. Jerolima.
*
* *
Ministarstvo trgovine imenovalo je
profesora kimike na c. kr. velikoj realei
u Spljetu gosp. Gjura Dražceviea Jelića
državnim oenotekničkim povjerenikom
za izpitivaaje vina obdrorn na ustanove
trgovačkog ugovora sa Njemačkom.
Gosp. profesor cdputio se je ovih dana
u Goricu, da oadje prouči tamošnju
postaju, pak da ustroji isto takovu i u
Spljeta.
* # *
v Primismo sa zahvalnošću ovogodišnji
Ssmatizam (Imenik svećenstva i župa),
biskupija Mostarsko duvanjske i trebinj
ske. Uredje« je vrlo dobro. Ima kratku
povieat o obim biskupijama.
Iz statističkih podataka razabiremo,
da je u biskupiji (aa klericim i sa 9
sviet. svećenika) 109 crkovnjaka. Duš&
ju u biskupiji mostarsko duvanjskoj
82,710 (dakie i zadnje godine više ti-
suća prirasta), u trebinjskoj 13.618 (ta-
kodjer znatan prirast).
#
* *
Benkovac, 9 rujna: čitali smo u vla-
dinoj „Smotri" broj 69 dopis ovdale
s nadnevkom 19 augusta, u kom na
dugo opisiva, kako je u rišeanskoj Cr-
kvi u Bukoviću bila liturgija za N. Ap.
Veličanstvo, uz množiju puka, koji je
uprav sinovskom ljubljavlju i odanosti
usrdno molio i klečao. Kamo ti pamet,
dopisniče, ta rišćani prigovaraju ka-
tolicim što kleče. Ako su se molili kako
su klečali, doisto nije jim molitva do-
šla do Boga.
* * *
Grohote, 30 kolovoza: Prošlog lipnja
i srpnja „Narodni List." objelodanio
je njekoliko članaka sa Šolte o odno-
šajima ovog pučanstva i obćine spljet-
ske. Ponovno i na više sam mjesta
dočuo, da se drži, kao da bih ja bio
tkalac tizih članaka. Istini na čast javit
mi je, da kad bih se za to mašio pera
pisao bih kao domodorac, a ne kao naj-
mljenik, —
A. Mktdinov učitelj
*
« *
Benkovac, 10rujna:„Objavitelj Dalm,"
donosi da je zemaljski odbor uništio
zaključak Vieća o imenovanju tajnika,
jer ne obavljen ceduljam. Utok je ska-
lupio illlegretii, podpisao ga viećnik
Gulam. Allegretti još sjedi na tajničkoj
stolici usuprot zaključku vieća. Allegret-
^ti-a nije krivit, već one koji ga drže.
Hoće tajnika po svom kalupu. Neka
znadu da jim se slabo tumači i sa strane
političkih protivnika. Čemu dakle ova
samovolja nekih? Viećnik.
S Osora, 7 rujna: izvolite javiti u
Vašem listu promjene u krčkoj bisku-
piji: Oršić pop Mate za duh. pomoćnika
u Basku, a Seraić pop Ivau iz Baške
na Unije za upravitelja, Orlić pop Pe-
tar iz Unije za upravitelja u Sv. Ja-
kov; Volarić pop Ivan za duhovnog po-
moćnika u Osor.
# «
Zetnunsko „Novo Vreme" piše o ši-
riteljim srbske propagande u hrvatskim
zemljama: „Zanimat će vas kada saznali
budete, kakve su zanimljive priznanice
liberali u praznoj kasi disposicionog
fonda zatekli. „Odjek" se uviek hvalio
kako onostrani srpski listovi „Srbobran"
i „Zastava" podržavaju iz uvjerenja
radikalnu vladu, medjutim sada je neo-
sporno priznanicam dokazano, da su
„Zastavau i „Srbobran" od radikala
plaćeni bili. Za „Zaat&vine" kvite, javit
ću vam idućom prilikom obširno, a
ovom prilikom vam saobćavam, da je
ćušnuti Paja i Srbobranac" plaćena
kreatura radikalne vlade bio, U praznoj
kasi dispozicionoga fonda nadjeno je
više priznanica Faje Jovnnovića, vla-
stnika „Srbobranau po kojima je za ovo
tri i pô godine primio 20.000 dinara.
Dakle ćušnuti (po mozgu udareni) g.
Paja bješe prosto plaćeni nadničar, koji
je po nalogu svojih gosa ovo ili ono
piskarati morao. Ovako štite radikali
srbske interese. Dok jedan probisviet
i jedna plaćena mješina Paja Jovanović,
iz srpskog disposicionog fonda 20.000
dinara prima, doile srbski vojnici bosi
idu, dotle srbski učitelji u Staroj Srbiji
i Macedoniji gladuju".
Beogradske „Male Novine" pišu o istoj
stvari ovako: „Srbobrana je bio prost
Jter (spas) na radikalnom lancu, koji
loee iz dispozicionoga valova jer se,
kako doznajemo, u dispozicio^om fondu
nalazi priznanica Paje Jovanovića, u-
rednika „Srbobranau, po kojoj je primio
od radikala %0.000 dinara *
Najnovije vieati vele, da ćak 30,000
dinara.
*
* *
Pišu nam iz okolice, 7 tek. : Nazad
njekoliko dana dodje seljak na neki
ured da kupi soli 20 kila. Činovnik
koji prodaje sô upita ga, kako se
zove, a seljak odgovori da se 2ove Ca-
tra iz okolice Kistanjske. Drugi koji je
ne daleko slušao preupita istoga, ka-
kvo je to prezime? A seljak će pono-
sito.- ež ta i u Zadru je moj rodjak ro-
djeni koji sa zove Čatra, ali je on pre-
vrnuo prezime u Sotru. Ako je istina,
eto onaj seljak kaže, žalit je, što se naši
svomu rodu imenom tudje: Mi smo svi
hrvati jednog plemena, nemojmo se da-
kle stidit svojeg imena.
* « *
hitamo u „ Vienou": „Nečuven napa-
daj na Hrvate.Doala nam je u ruke u
drugom izdanju knjižica, koja se mnogo
liri po srpskim krajevima, a izdao ju
je Miloš Dragić na Cetinju. U njoj je
na prvom mjestu preštampaoa poznata
mndečičeoa pjesma »Dru. Anti Starče-
viću", a onda tumač njezin u prozi od
nekoga Spasoja R. Vuksantmća. Nije
ovdje mjesto, da govorimo o pjesmi,
koja je u jezgri svojoi lijepa zbirka
grdnja i psovaka, nego ćemo iz „tumača"
¡»vaditi struk „mirisava cvijeća", kojim
je taj Srbin Hrvate ponudio. Tu se na-
prosto tvrdi da" u hrvatskoj historiji
„nema ni jednoga čovjeka, čijiui bi se
djelimo oduševljavala omladina" ; iz te
„malene historije štrču imena dvaju
vladara ~ Krešimira i Zvonimira" ; na
pitanje: ,,/Šta su Hrvati imali i Šta imaju?
- odgovara ovako: „Za njih historija
ne zna kao za narod, koji je ikad živio
državnim životom. Ona pominje neko
njihovo koprcanje u srednjem vijeku
boz ikakvog uspjeha, i dalje diže ruke
od njih kao cd naroda ni za što nedo
rasla. Pa kad nijesu ništa bili, onda je
zaista ludorija zanositi se kojekakvim
nacijonalnim fra/.ama onda, kad stenju
pod jarmom tudjinšline„. „U Zagrebu
postoji jedno družtvo, koje nosi naziv
nekog katoličkog sveca, i ono pušta u
narod knjižice od 20 krajcara, ispunje-
ne srpskim narodnim pjesmama, koje
se kod njih zovu hrvatske. Dokle su
Hrvati dotjerali sa svojom drskošću,
jasno se vidi." „Ići u pljačku tudjeg
narodnog blaga, kao što Hrkati pljač-
kaju srpske narodne umotvorine, nikako
se drugače ne može uzeti; nego neimaaje
svoga sobstvenoga" i t. d. — Bilježeći po
svojoj dužnosti taj žalostni pojav ma-
hnite mržnje i duševnog sljepila, ne
možemo se dosta načuditi, kako je mogao
Jovan Sundečić, koji inače propovijeda
slogu i ljubav medju braćom, mukom
odobriti taj nečuveni napadaj na Hrva-
te, dopustivši, da se taj pamflet zajed-
no s njegovom pjesmom štampa i širi
po srpskom narodu. A treba znati da
je ovo bilo izišlo 1. lipnja o. g. na Ce-
tinju.
a• * Ü8
Promj&m u svećenstvu djakovačke bi
skupije. Premještena su gg. kapelani:
ive Svirčevid iz Trnjana u Mitrovicu ;
Mijo Meštrović iz Mitrovice u Lipovac;
Franjo Dumić iz Punitovaca u Županju ;
Antun Frey iz Vrbice u Bošnjake; Stje-
pan Eraković iz Semeljaca u Trnjane;
raladomisniei razmješteni su ovako: Jo-
sip Kralj i ček u Semeljce, Mato Pavić u
Vrbicu, Franjo Tvrdojević u Piškorev-
ce, Ante Barač u Punitovce, dočim je
Juraj Koralič radi bolesti na dopustu.
* *
Izišo je 5. svežčić djela „Dalmacija11.
Sve pohvale koje su zasluživala prva
četiri Bvezka, zaslužuje ih i ovaj 5, ako
ne i vile. Osobito nam je ugodno što
je g. prevoditelj dodao na više miestä
neke opazke na razjašnjenje, ili bolje
na obranu istine, u čisto hrvatskom
smislu.
Ciena je i ovomu svezku kč predja-
šnjim (80 n.) Ovaj svezak ima puno
slika, i liepo, jasno štampanih. U pr-
vom dielu su slike nekih miesta, u dru
gom tipovi seljaka i seljakinja.
Proporučamo djelo najtoplije.
, „ «—-vi».S" «X?-? „.su-—•—-
«.^^Iiattie vieati.
U znanstvenim krugovim vjeruju u
mogućnost, da se napravi dalekozor,
koji bi nam mjesec prikazao lako, kao
da je od nas udaljen samo tri metra!!
Poznato je, da je mjesec udaljen od
zemlje do 350 000 kilometara. Najbolji
dalekozori, medju njima i Rosselov,
kojega veliko zrcalo imade šest stopa
u promjeru, a debelo je 5 i p6 palaca
te važe do 4000 klgr., približava mje-
sec k očima promatrača na 53 kilome-
tra daljine. Približiti mjesec još bliže
samo je stvar tehuike i novca. Uz zr-
calo, koje će im at; daleko veći promjer,
a us to biti tako debelo, da će težit
do 8000 klgr., mjesec će se dalekoz o-
rom približiti posve blizu, naime tri me-
tra od objektiva. Brusači stakla u tvor-
nici u Saint Gobenu u Francezkoj iz-
brusit će takvo ogledalo od staklene
mase. Za tu leću trebati će dalekozor
dugačak četrdeset hvati. Da se mjesec
uzmogne točno i jasno promatrati p0.
trebno je, da bude vrieme posve ja»no
Astronomi, koji drže, da se takav dale.'
kozor može načiniti, misle, da sa iaa"
namjestiti na visini od 10.000 stopa aaH
morskom površinom, gdje zračni slojev1
nisu zamagleni zemnim ^parivanjen)'
Neki učenjaci ne vjeruju podnipošt0 u
mogućnost takva optičkoga usavržeaia
dočim drugi kažu da je to pitanje VJ
podpuno riešeno i da imade nade, da
će prigodom izložbe u Parizu godiQ!
1900. biti dogotovljen taj dalekozor,
*
* *
U pogled vrućine što je do nazad
koji dan vladala po svietu, novinstvo
donoai ove prispodobne brojeve: P
Italiji u mnogim gradovima 88-40 CeK
siusa. U Beču 45-46 Celaiusa.
Vrućina bez dvojbe silna, ali povi«8t
zna i za veću, a svakako nije prvi pUt
da se ljudi peku živi od velike sparL'
God. 1841 na 18 lipnja bilo je u
pulju 38.7 Ceisiusa, u Londonu na
srpnja g. 1852 doprla vrućina do 4j
u Montpellieru na 22 srpnja iste godin!
do 46. Na 8 srpnja g. 1793 u Pari^
bilo je 42l/a. Kadkad i u sjevernoj Eu-
ropi bude velike žege, tako jednom u
Petrogradu 33'/2.
Ovo u Europi. U Africi pak, prip0.
vieda Richter, da jeuMuraiku vrućina
znala dopriet do 56 i 58 Ceisiusa. U
Masaui dopre do 48. Piesak Saharsks
pustinje ima 70 Ceisiusa, a Schefei 0.
pazio je kod Bagdada, da je zemlja i-
mala 78 Ceisiusa vrućine.
* « *
Prosvietljene države 19. vieka nasta-
vljaju revno svoju politiku otimačine;
Englezki satnik Daviš dobio je nalog,
da zaposjedne otoke Gilbert u Oceaniji,
Daviš je oteo 800 pušaka urodjenicim.
Do malo Englezka će proširit svoje
„pokroviteljstvo" (ovako se eufemizmom
zove danas u msdjunarodnim odnošajiin
posjed tudjega) i na arkipelag Elice,
na jug otocim Gilbert.
Otoci Gilbert to je skup 16 nizkih
otoka (najviši otok nema nego malo
metara nad morem), ali veoma plodnih.
Ovi su otoci na sjeveroiztoku Nove
Gvineje. Iznaša se iz njih u Australija
puno ulja kopraha.
Odpisi „Kat, Dalm.«
C'. g. S. V. — Zagreb — Naručeni is-
tisak „Obračuna" odpremismo Vam
u oči Male Gospe. Srdačno Vas po-
zdravljamo!
C. g. S. — Jezera — Šaljemo i srd,
v pozdravljamo.
C. g. Z. — Šibenik — Primismo. Ži-
vjeli !
č. g. V. dr. Opuzeu Izostavljeno zadnji
čas s preobilnosti.
C. g. R. V. —> Prezid — Predbrojismo
Vas na 1 izt. „Uzvišeni i poniženi
Isus".
Č. g. N. G. — Jelša — I Vas, nu na
§ izt.
Č. g. O. N. M. — Hrvatce — Jeste li
primili knjigu „Stanje daŠa"!
CČ. gg. „Brački Hrvati" — Dali ste
dopisu oblik preveć po osobnu, Išlo
bi medju priobćena. Bolje izostavit,
tim radje, jer je onomadne već bilo,
kako znate, govora o onom istom go-
v spodinu. Bili nam zdravo!
C. g. Starina Bokelj — Molimo Vas sa-
dašnju Vašu podpunu i točnu adresa
i gledat ćomo, premda u velika poslu
kd obično, da Vam posebnim pismom
odgovorimo. Uz to, pogadjate. 1 mi
onako mislimo. Živjeli!
Č. g. D, P. M. — Starigrad — Zaai>
malo bi i nas i obćinatvo, jer smo
stalni, da vještak ko što ste Vi, vje-
štački oprema posle. Nu kad ? To Vam
ne bismo mogli označit. Do brzo sva-
kako. Nadamo se. Sto bratskih od-
v pozdrava 1
Ču. gg. G. i dr. — Brač — Začudno
nam je: kako se može uzet kao no-
brana" ono što je g. dopisnik poslao
i što je živ napadaj. Zar jer gleda-
smo ublažit kd što je naš običaj i ko
što nas dužnost steže, tim vise što je
sam naš pOdpis na svemu te mi sami
odgovornost nosimo, a nitko drugi ne-
će da za to glavu razbija? Budite pra-
vedni kadije!
C. g. S. V. — Zagreb — Primismo za
naručeni „Obračun".
Č. g. P. Ž. — Rab — 1 od Vas, za 2
iztiska, danas odaslata.
Naznačite nam neprimljene brojeve,
da Vam ih odpremimo, a unapried
desili se slučaj, molimo otvorenu ra-
klamaciju Srd. pozdrav!
— Bsmsmmmmmmmmam
nek se dielomično uvedu Mm mttice } U ostalom nije prvi put, da onakve
i pnma židovska vjera. prietnje izlaze iz %upuCv'ih usta A da
je kader izvesti, što prieti, to ja i mač-
kam po Šibeniku poznato.
Dojdući ćemo put obširnije o ovom
žalostnom predmetu. Uz to, da vidimo,
Sto će vlasti, i što će doktor Katnić,
-- 08°bito Dr. Borović. Ruku na prsi, pa
neka reku : mogu li, smiju li bez grizo-
dašja i stida podupirat dalje Šapukovo
pašovanje.
nek »a djelomično i
i jjriuna židovska .
pravom dakle „Agramer Tagblatt"
pige članak: „u oči Kvlturkampfa*. Do
isto nijeBmo mu daleko.
Franceaski zastupnici a pred njima
Milevoye, usljed Eimova govora br-
zojavno su čestitali mladočeškom klubu.
Iz Beograda javljaju, da se skupština
ne će sastati. Sadanja vlada ne će da
barata sa skupštinom Skupština će biti
razpuštena, a narod će se izjaviti, da
li prima položaj, koji je nastao JI. ko-
lovoza.
Od proš. utorka o ponoći do sriede
o ponoći oboljele su u Budimpešti S2
osobe od kolere/ 11 umrlo. U Segedinu
nestalo je kolere.
Kako „Berliner Tagblatt" javlja, nje-
mački kanoelar grof Caprivi primio je
uz carev podpis na vojni predlog tako-
djer i ovlast, da eventualno razpušti dr-
žavni sabor. Grof Caprivi medjutim da
dotični predlog ne smatra kao „noli me
tangere". Za prvu se godinu traži 57'/,
milijuna.
Izmedju Crnegore i Italije podpisan je
na 20 tek. ugovor o izmjenitom izruči-
vanju zločinaca.
U Hamburgu na 20 tek. nije nitko
umro od kratelja, a razboljelo se samo
jedno čeljade.
Domaće Viesti.
Br. 7786
Gosp. Dm Ivi Prodanu
uredniku „Katoličke Dalmacije((
Mjesto
U Ime Njegova Telič. Cesara!
CK. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud riješavajući o predlogu 16
oktobra t. g. Br: 6262 CK. Državnog
Odvjetništva zadarskog
Odlučio je.
Da sadržaj viesti pod naslovom „Naj-
novije viesti" koja poćimlje riečima :
„Na 11 tek, stigo je u Beč" i svršuje
onima „suprema lex esto" utiskana u
u petom stupcu četvrte strane časopisa
„Katolička Dalmacija" Br. 62, izaälog
u Zadru dne 13 oktobra 1892 pod u-
redništvom Dn. Ivana Prodana, sači
njava prestupak predvigjen u §. 491
K. Z., te stoga potvrdjuje zapljenu ča-
sopisa, naregjuje zabranu svakog dal-
njeg razširivanja zapljenjene viesti i
uništjenje zaplienjenih primjeraka i onih
koji' bi unapried zaustavljeni bili i
razstavljenje dotične tiskopisne sprave.
To se sa dotičnim razlozima dostavlja
uredniku Du. Ivanu Prodanu i obznanuje
C. K. državno odvjetništvo.
Razlozi
Vigjevši da se sadržajem viesti uz-
naztoji okriviti Njemačkog Cara po-
grdnimi vlastitostmi izvrgavajući ga
javnoj porugi, te da se u istoj nahode
sva obilježja prestupka previgjenog u
§. 491 K. P.
Bi osudjeno kao u današnjoj odluci.
U Zadru m 19 oktobra 1892
Predsjednik
Bersa
*
* *
Vrlo težke viesti stižu nam iz Šibe-
nika. Načelnik #upuk pošo je tako da-
leko u svojoj goropadnosti i nasilnosti,
da je na 22 tekućega, u sebi poglavar-
stva i u prisutnosti gosp. poglavara vit.
Seif er ta, zapriebio učitelju Curkoviču, da
će ga dati ubiti (niente meno/), a uči-
telju Kabiču, da će ga dati izlupati
po sred poljane.
Ovo su stvari koje se mogu dogadjat
samo u Turskoj i u.... Šibeniku. Vidjeti
ćemo sto će Vlada. Medjutim načelnik
g. Bulat nek vidi koga njegovo glasilo,
obćinskim novcem podržavano, štiti i
brani. A neka obćinstvo sudi kakve fele
i&aju bit dopisnici koji svoje pero daju
Ip^d kiriju na službu onakva načelnika.
Može li ^dalje trajat ovo abnormalno
stanje u Šibeniku? Širena je u obćini
propast moralna, već je gotova propast
fio&ncijalna, a sad eto od strane obćine
i propast redarstvena i sigurnoatna. Nije
htjelo nego to onomu dičnomu, ali
Usrećenomu narodu.
* * #
&ujemo, da će u dojdući petak i ne-
djelju vlč. bogosldvci Dražić i Vidov
primit kroz ruke preuzv. gosp. Nadbi-
skupa više sv. redove: subdjakonat i
djakonat, a nekoliko dana kašnje i prez-
biterat.
* * *
„11 Dalmata" se raduje što je Dr.
Kosto Vojnović sada i on proti sjedi-
njenju.
Oni naši „prijatelji" koji su sudjelovali
Kl aicevoj večeri i begenali Vojnovićevu
govoru, mogu iz ovoga talijauaškog ve-
selja nešto naučit.
* * *
Naknadni izbori, na mjesto odrekav-
eega se Dra. Ignjata Bakotića, biti će
držani na 16 prosinca, a na mjesto Dra.
Spalatina na 17 prosinca.
* * *
Da je „Dalmati" vjera ništa pored
politike, to je poznato, nu on se trudi
da svako malo pruži novih dokaza. Ne-
davno pekljanio je u poslu vlč. ovdje-
snjih 00. Isusovaca, a sad pekljani u
poslu bugarskih katolika, s opazkom,
da dočim ovdje postupa tobože kao „bra-
nitelj" 00. Isusovaca, ondje ih napada!
Dosljednost!
Pripovieda o bugarskom (hri&ćan-
skom) mitropoliti Klimentu i o njegovoj
zavadi s vladom i s knezom radi „ka-
toličke propagandeu. Ta se „propaganda",
veli „Il Dalmata", sve to više širi u
mladoj kneževini. A i naravno je. Ta,
nećeš! Po „osnovanim" („fendati") ra-
ćunim, u same dvie zadnje godine po-
trošilo se za tu propagandu, pogodite,
koliko! Potrošilo se, veli, „11 Dalmata",
(ništa manje nego) 6,000.000 (Šest mi-
lijuna!) i 694.458 franaka. Pa dodaje,
da je većinom taj novac došo iz ino-
zemstva, i to dobar dio od 00. Isuso-
vaca. Kriv je „Dalmati" i naš domo-
rodac nadbiskup Menini „caldo fautore
della propaganda". —
Ovakim bedastoćama pita „Dalma
ta" svoje čitatelje! U dvie godine
blizu sedam milijuna franaka! A zna li
„11 Dalmata" koliko je katolika u Bu-
garskoj? Da on zna, da ih je samo
malo tisuća, on bi jednostavnom dio-
bom bio sam ušo u trag kolosalnoj uz-
tvrdjenoj bedastoći, jer bi bio nvidio
da na svaku pojedinu katoličku obitelj
odpada više hiljada franaka. To bi oni
dakle bili samim tim došle obogatili, do-
čim svak zna, tko iole o Bugarskoj što
čuo, da su katolici najsiromašniji ele-
menat one zemlje.
Eto, „Dalmato", vidiš sam, kako si se
nasamario, stojeć uz mitropolitu Kli-
menta. Uzeo si i . ti i on rog za svie-
ću: onu svotu što Propaganda troši za
misije cielog svieta, uzeo si kao prora-
čun upotrebljen za šaku bugarskih ka-
tolika.
Na što dovadja strast i majmunsko
nasljedovanje tudjeg grakćanja!
« #
1 ove zime vlč. 00. Miskov i Via-
hović odoše (ovih dana preko Bosne) u
Slavoniju, na svetu poslanstva. Bog im
trud blagoslovio!
* « «
Primamo iz Dubrovnika, 19 tekuće-
ga: Vaš članak „Bieli oli crni" učinio
je medju ovdješnjim otačbenicim u ob-
će dobar utisak. Govorim u obće, jer
ima ih i kojima je bilo žao što ste o-
bičnom Vašom iskrenosću rekli svoju
na uhar čiste hrvatske misli. Bili ste u
obalom dosta blagi, jer, da se na onoj
večeri nije čuo nego govor veleuč. Dra.
Košta Vojnovića, koji ne želi (pod da-
našnjim prilikam) sjedinjenje, te koji ta-
man u današnjim prilikam pjeva pjesmu
srbsku, talijanaŠka i narodnjačku, samo
to bilo bi dostatno da se osudi i veče-
ru i učestnike. Najžalije nam je što se
naša zaslužna „Crvena Hrvatska" u o-
vom poslu grubo korapromenćala, kroz
postupanje svog inače okretnog g. uredni-
ka isto jeo Vojnovićevu govoru izrekla
da' je „veoma dobar utisak" učinio.
Šaljem Vam imena onih koji su bili
pozvani, u koliko ja znam, a nijesu htjeli
pristupit, jer vriedno je, da ih se za-
pamti, Evala im!
Govorka se, da će Vam »Crvena Hr-
vatska" nešto odgovorit. Bolje da muči,
ne fiat error pejor priore.
Pravas.
* * #
Veleuč. zast. delegat SpinČić izjavio
je u sjedn ci aust. delegacije dne 17.
t. mj. sliedeće: Visoka delegacijo! Ja
sam za rieč molio da posve u kratko
i naprosto dadem izjavu, iz koje je raa-
tumačivo, bez obzira na izvrstno raz-
loženje velecienjenoga gospodina druga
Eima, moje glasovanje u predmetu.
To suvisi uzko s našom unutarnjom
uredbom i upravom.
Hrvati i Slovenci, iz kojih sriede
sam ja izabran, neimaju u mnogim ze-
mljana i predjelim potrebitih škola, niti
pučkih, već su prisiljeni polaziti nje-
mačke i talijanske.
Njihov jezik rabi se malo ili ništa u
uredim; mjesto njega rabi se njemački
ili talijanski, ovaj posljednji u Primo-
rju, imenito u mojoj rodjen-zemlji Istri
u tolikoj mjeri, da se Talijani pozivlju
na porabu njega kod c. kr. oblasti,
kada hoće da dokažu talijanstvo po-
krajine.
Njihova duševna i tvarna kultura se
zanemaruje.
Njih se drži razdieljene, razcjepkane
i prieči se jih u raznim dielovim pre-
različitim načinim, da dodju do svojih
prava; nje se što niemei, što talijanči,
malo po malo uništuje.
Pošto se tim nuždno na ruku ide stra-
nom onim, koji hoće Germaniju do A-
drije, stranom onim koji prisvajaju
Primorje i dio Kranjske za Italiju;
Pošto se tim radi proti samoj eksi-
stenciji Hrvata i Slovenaca;
pošto bi tim u bližnjoj ili dalnjoj
budućnosti mogli biti jako oštećeni
probitci naše prejasne dinastije i naše
monarhije;
i pošto na nutarnju politiku prema
Hrvatim i Slovencem izvanjska upliva
i nju pospješuje:
to ja po svojem znanju i saviesti
nemogu te politike odobriti i glasovati
ću proti njoj. * * *
Boka-Kotorska, 8 t. mj.: Vlč. Dn. Josip
Zekan pomoćnik pri stolnoj arkvi u
Kotoru predaje vjeronauk u pučkoj
školi u istom gradu. Nagradu nevoljnu
za svoj trud imao bi primati svako 6
mjeseci; i za to Zekan učinio je tri
puta molbenieu i svaki put bila mu
je odbivena, i tako dotičnu nagradu,
koju je imao dobiti nazad tri mjeseca,
ni dan danas nije dobio. Ovih dana o-
tišao je k kotarskom nadzorniku, ri-
šćaninu Kulisiću, prikazav dotični broj
sati svog predavanja, i ujedno molio
ga, da učini potrebite korake, da na
pok^n pobere mršavi plod svog težkog
truda. Naš ti nadzornik Kulišić pona-
šajuć se, kako on zna u sličnim zgo-
dam, bezobzirno odsječe veleuč. i ve-
leč. Zekano (pošto je prebrojio broj sati
predavanja): „a tko meni jamči, da sto
vi ovoliko sati predavali vjeronauk"?
Na ovakav upit, katolički svećenik Ze-
kan nije ni rieči odgovorio već mimo
odaljio se, prijavivei stvar starijoj cr-
kvenoj vlasti. — Ovoliko za danas bi
lježimo, pitajuć vladinu „Smotru"; do-
kle će se ovako ponašati prama kato-
ličkom svećenstvu kot. nadzornik, i po-
znati srbski agitator, pri zadnjim obć.
izborima, Kulišić? —
*
« *
Kod Dragutina Clausena u Torinu
sad je na prodaju cieli arhiv (svi ruko-
pisi) kardinala Minucci koji je bio g.
1596 imenovan Nadbiskupom u Zadru.
On je bio za mnogo vremena tajnikom
Inocencija IX i Klimenta VH1 i proveo
je dobar dio svog života u diplomati-
čkim misijama. Njegov arhiv bez dvojbe
mora biti jako zanimiv i važan za cr-
kvenu i svietovnu poviest XVI. vieka.
Bilo bi željeti da ili Obćina Zadarska
ili c. k. Namjestničtvo ili barem Jugo-
slavenska Akademija i kad nebi htjeli
nabavit sve te rukopise, bar zatraživ
katalog u pomenutog knjižara, izaberu
one spise koji Be odnašaju na naše kra-
jeve, i koji bi mogli biti od velike ko-
risti za našu poviest.
* * «
Prigodom nekidašnjeg svog boravka
u Zagorju, veleuč. dr. Jesip Frank sa-
kupio je prinosnika koji su se obve-
zali u stalnim obrocim ukupno platiti
za dom dr. A. Starčavića dvie hiljade
tri «to četrdeset i pet forinta.
* *
Kako nam je unapried javljeno bilo
iz Dubrovnika, „Crvena Hrvatska" o-
svrće se naš članak „Bieli oli crni" i
gleda se opravdat. Pokle nam je List
stigo kasno, ostavljamo odgovor za
dojdući put.
Jutros primismo iz Aleksandrije
„Revue Bimensuelle " (Rivista quindi-
cin«le) u kojoj čitamo, da gosp. Luigi
Zaja objelodanjuje ovaj čas u Italiji
Prevod „Gorskoga vienea". D istom broju
čitamo ulomak, kao uzorak prepoda i
nahodimo ga vrlo vješto izvedena.
Ugodno nam je što će ovim načinom
Italija upoznat jedan od najljepših
naših književnih proizvoda. Stoga svaki
će Hrvat i Srbin bit zahvalan g. Zaji
na njegovu uspieinomu trudu, a i
zato što je pravedan, te ne zalazi u
tiesnogrudnost nekih drug;h pisaca,
iztičuć samo srpsku knjigu, nego govori
o našoj književnosti obćenitim imenom
koje i hrvatsku knjigu zauzimlje, biva
„Letteratura slava".
Bude li nam moguće, osvrnut ćemo
se i pobliže na zaslužni rad g. Zaje.
* * *
Na 20 tek. delegat Spinčić tužio se,
što se zapostavlja kod mornarice
hrvatski jezik, naročito u pomorskim
školam. Govornik dokazuje, kako se
zapostavljaju častnici Hrvati, kao i mor-
nari, koji su najodličniji vršitelji službe.
Talijanim ide se svagdje na ruku. Ad
miral barun Sterneck odgovara, da u
puljskom arsenalu neima radnika, koji
nisu Austrijanci. O pomorskoj školi
zastupane su sve narodnosti, a od pito-
maca, da se traži njemački jezik, što
je posve naravski (zašto ?)
* * *
Ministar trgovine imenovao je po-
štanskoga priglednika Ferdinanda Riboli
upraviteljem poštanskim u Sinju, vjež-
benike poštanske Ivana Kovačića, Nikolu
Degiovanni, Evgenija Santića, Philiberta
Businelia i Jandriju Alujevića poštan-
skim pomoćnicima; a Pavla Franića,
Antuna Maehieda Jerkova, Antuna
Prebandu, Antuna Arneri, Juga Lanu i
Franu Chmielewskoga poštanskim vjež-
benicima.
* * «
„Narod" poriče, da je u Spljetu bio
slučaj kratelja. Poricat je lako, ali to
stoji da je jedan Magjar obolio bio sa
simptomim kolere i za to bio osamljen
i da je uslied toga nastalo bilo veliko
komešanje. Ako nije bolestnik umro,
toliko bolje, kao što nije umrla i neka
ovdješnja žena; ali neumriet, ne izklju-
čuje slučaj.
* * *
„Hrvatska" čita u „Obzoru": „Srb-
skom štamparijom u Zagrebu izašao je
srbski koledar za godinu 1893., pod
imenom „Srbobran". U tom koledaru
izmedju ostaloga sa zabilježene „crkvene
poglavice u obsegu srpstva" i to: a)
Srba pravoslavnih, b) Srba rimo-kato-
lika, c) Srba unijata. Crkveni pastiri
Srba rimo-katolika jesu: Gašparić, u
Zagrebu, Strosmajer u Djakovu, Posi-
lovi<$ u Senju, Laboš Vladislav (?!) u
Zadru, Stadler u Sarajevu, Buconjit u
Mostaru, Markovid u Banjoj Luci, Mi-
linovii u Baru. — Nije li to skrajna,
gadna bezočnost? Da bi netko u Beo-
gradu tiskao koledar, u kojem bi re-
čeno bilo, da je mitropolit Mihajlo cr-
kveni poglavica pravoslavnih Hrvata u
kraljevini Srbiji — pitamo: Bi li taj
osvanuti mogao dojdućega dana u Beo-
gradu? A u priestolnici Hrvatske, u
Zagrebu, niječe se hrvatstvo pomoću
štamparije, koju je srbska radikalna
vlada pomogla ustrojiti i Hrvati se pro
glasuju Srbima. Da bismo mi sada u
opravdanoj indignaciji proti tom bezo-
brazluku izustili koju oštriju, Srbi bi
graknuli u jedan glas, da nas pitaju:
Kako se na taj način može do sloge
doći ? — A oni smjedu bezkažnjeno da
u srdcu Hrvatske dižu svetogrdno ruku
na hrvatstvo! U Hrvatskoj je jako mi-
roljubiva hrvatska stranka, koja je znala
više krat Brvate same osuditi radi
koje oštrije rieči — nu hoće li se naći
ma Jedan Srbin da javno osudi „Srbo-
branovu" bezočnost? —Neće. Ali na taj
naćin i miroljubivost može imati svoj
kraj; miroljubiviji mogu doći do osvje-
dočenja, da se ovako napred neda, —
pa što bi onda bilo, kada bi svi Hr-
vati izgubili uztrpljivost, kada više nebi
mogli kušnjama odoljeti? Želimo da do
toga ne dodje — žalili bismo, kad bi
do toga došlo; ali čemu proti ovakovoj
bezočnosti nedignu svoj glas oni Srbi,
koji k^žu, da su umjereniji, a ipak ili
šute ili za sve nalaze rieč iz^rike ?"
Drago nam je, što je stao i „Obzor"
uvidjati dokle siže bezobraznost „bra-
tije".
#
* *
Primamo iz spljetskog okružja dne
20 tek.: četvrti je mjesec na izmaku,
da su starijoj vlasti bile podnesene iz-
kaznice o predavanju vjeronauka kod
dvorazrednih mužkih i ženskih učionica
ovog kotara. Nijedan vjeroučitelj još
nije dobio a ma ni prebijene pare, ma-
kar nagradu, zakonom zajamčenu i kr-
vav ) zasluženu, očekivali kano ozebao
sunce. Pak će SE IOŠ reii da se s po-
povima ne postu ¡>.t
* * •
Primismo pa zahvalnošću knjigu „0
Upravi Dalmacije", u kojoj je č. zast.
Bjankini obielodanio svoje otačbeničke
govore u saboru. Knjiga zaprema 234
strana na finoj hartiji Ciena još je f. 1.
Preporučamo ju hrvatskomu obćinstvu,
tim više što je čist prirod namienjen
medic. fakultetu hrvatskoga sveučilišta.
*
* *
Pišu nam iz Milne, dne 19 tekućega:
Dva mjeseca otrag bio otvoren natječaj
tia mjesto pošt. i brzojavnog činovnika u
Staromgradu na Hvaru. Mnogima vod-
nili zubi za tim mjestom. Prijavilo se
ništa manje od 62 natječatelja. Ugodno
nam je javit, da je svima odnio barjak
ovih dana na tom mjestu imenovani,
ovdješnji brz. poštarski činovnik J Per-
kovič, mladić revan, zdušan i u svakom
pogledu dobar.
* « «
U Zagrebu silno raste ciena gradili-
štima. Gostioničar g. Juli jt> Wellisch ku-
pio je, kako novine javljaja, od odvje-
tnika Mate Mrazovića vrt i gradilište u
Jurišićevoj ulici za 20.000 tor., četvorni
hvat po 60 forinta!
* « •
^jšu nam s otoka Brača: Dr. Žige-
r j^turoban je, kao da je koga od srca
ukopao. Pokunjen je, jere uvidja, damu
nema spasa, da će mu sad sad crni pe-
tak osvanuti. Sve se uhvatilo jednog
Štapa proti njemu, jer dodijao svakomu.
Različite viesti.
„New York Herald" priobćuje iz Val-
paraiza, da je prof. Pickering opazio
40 malih jeeeraca na Martu.
* « *
Medju podpisim na čast Košutu „Ma-
gyar Hirlap" javlja, da se čitali i podpisi
vojnikfi pukovnije Molinary koja je u
Budimpešti u posadi, te da je toga radi
povedena iztraga.
* * *
Katolici pokucali su u srcu Beča iz-
bornu sreću skupa sa antisemitima, i
dobili su za svog kandidata 1005 gla-
sova. Demokrat Krooawetter dobio ih
je 2701. Nu zato su semiti morali iz-
brojit 200.000 f.
* « «
Kakva je javna sigurnost') u mladoj
Grčkoj kraljevini, kaže — nam „Akropo-
lis", list ostavši vieran g. Trikupisu : „?T
istinu, čovjek je napunjen, obuzet tre-
petom, kad čita račun o zločinih u me-
secu kolovozu.
Umorstva, udarci, ranivanja, razboj-
ničtva i kradje, požari humak i sgradah,
i drugih gorivih $tvarih, otimanje Žen-
skih i posilivanje, iznašaju strašnu broj-
ku koja predstavlja ceiu deržavu kao
veliku zvernicu divljači, kao društvo di-
vjakah, gdje je zakonom sila svakoga
pojedine«, bez pravila viŠjega morala,
bez ikakova straha pred Bogom i pred
ljudi. Oko 100 umorstvah u jedan me-
sec . .
') Iz čl. Dra. A. Starčevića u „Hrv."
od 13 tek.
Odpisi „Kat. Dftlm.«
0. g. I. Z. — 8eget — Jedan ste od
riedkih koji se marno siećate glagol-
ske naše dične starine. Evala Vam!
Odpremismo obeje jučer.
Č. g. I. — Kistanjska okolica — Pro-
čitajte potvrdu zapljene. Po njoj već
znate za sadržaj viesti.
Č. g. „Pravaš" — Dubrovnik. S velikom
radošću pročitasmo vaše eienj pismo.
Odobravamo ga od prvoga do zadnjega
slova. Nemari što vas je malo. Dobra
stvar s vremenom i od sebe raste»
Uztrajno napried. Živjeli!
C. g. O. A. Š. - Knin — Naručb»
odpremljena odmah sutra dan.
C. g. P. — Rim (Via Merulanu)
onu okružnicu postarali smo se, nu do-
šle uzalud. Bratski odpozdravl
C. g. J B. — Ložišće — Naručene ti-
skanice odpremljene u subotu.