Liečnik prvenac pri pokrajinskoj bol-
nici u Arbanasim D.r Ivo Marcelić bio je
od zemaljskoga odbora odredjen za stal-
nog ravnatelja one boluice. Čestitamo!
* • •
U Zagreba je počeo izlaziti ljekar-
nički časopis Aesculap. Godišnja ciena
f. 4. Izlazi dvaput na mjesec, n veliči-
ni „Hrvatske".
• *
Hrvatska pukovnija Šokčevića br.
78. u Osieko, dobila je za svoju zasta-
vu od nadvojvodkinje Blanko dragocje-
nu vrpcu, koju je ona sama „za iiepu
pukovniju" vezla, sa slikom Matere
Božja sa Isusom, uz nadpis: in hoo
signo vinces (u ovom znaku ti pobjeda)
sa posvet m : „Nadvojvodkinja Blanka,
c. i. kr. pješačkoj pukovniji br. 78.* Ovo
odlikovanje primljeno je po cieioj pu-
kovniji najvećim uzhitom.
« *
Kad je na 6. o. m. rišćanski vladika
u Mostaru Serafin Petrović došao u
crkvu u 4 sata iz jutra, da služi litur-
giju, velika većina puka iz'Ma demon-
strativno iz crkve. Osim tu-^a snimise
i zastavu, koja se je preko blagdana
obično vijala pred crkvom.
Kao uzrok izkazu navadja.u sto vladika
drži se čvrsto sarajevske vlade, te bi
ga „vjernici^ rado s toga svrgnuli.
* •
Folnegovićeva „Po«. Brv.a napada u-
pr*v na nepristojan način čestitog otač-
beuika i uglednog hrv. pisca gosp. Eug.
Kumičića, jer ni)e i on podpisao neki
predlog Folnegovićevih nasliednika u
saboru. \Ja malo više hladnokrvnosti i
razbora „Pos. Elrv." ne bi onako stra-
stveno i nepravedno pisala o zastup-
niku brodskoga kotara. Ta on |e danas
kakav bio kad su ga Brodjaui iza-
brali.
* * *
Ovih dana vjenčala se u Mostaru
hrišćanka $karo sa katolikom Filipom
JBlaženićem. S toga ju je politička vlast
držala, na molbu hriščanskog svećen-
stva, tri dana u zatvoru, silujući ju, da
se povrati svom i otcu i uda za koga
hriščanina. Nego mlada nevjesta odvaž-
no je odoljela svakoj sili i napasti, te
ostala vjerna svomu vojnu.
# * *
Pišu nam iz grada : Obzirom na ne
najpovoljnije zdravstvene odnošaje grada
Zadrrf, i na bolesti priijepčive, koje se
to bliže primiču, molimo ugledno Ob-
ćinako Opraviteljstvo, a naosob g. na-
čelnika, koji je i Ovih dana znao obuz-
dati hire nekih občinakih poslužnika,
da jednom za vaada zabrane grdnu ne
podobštinu, pumpanje zahoda iizlievanje
gnjusobe, po bielom danu. Takova gr-
doba se ne trpi više ni po selima, a
kamo li u kakvu gradu naobražene
Evrope. Neki dan smo gledali kako
velik broj osoba koje idu po meso u
Arbanase, trče kao pomamljene zati-
skujuć nos, jer uslied prolievanja
nečisti, zakosnuo jih je takav smrad, da
se mal da ne njeki onesvietise. Svaka
stvar u svoje vrieme. (Kako obćinski
liečnici to trpe! Opazha slagara.)
«
* •
Pišu Nar. Listu iz Biograda, dne 9
eiečnja: Nekidašnji dopisnik „Katoličke
Dalmacije", koji je u broju 88 onako
liepo orisao nedjela, koja se zbivaju od
neko doba u Pašmana, drži, da u tom
selu nema žandarske postaje; doSim,
neka zna, da u večer na Vodokršće,
neki aotonjak zapalio je kuću Krševana
Magiča, koja izgori do temelja, a š njom
•toka, slama i sve što je u njoj bilo,
dok ovaj strašni prizor zbivao se je baš
tis a vis žandarske postaje.
* * *
Početkom veljače povisit će se broj
sudbenih prisluanika (s podporom) u Dal-
maciji za 11.
* * *
Primamo iz pokrajine; Da bi „Dal-
mata" znao što postizava svojim neopra-
nim jezikom i atrastvenošču u politici nebi
nikad izašao na bio dan. Njegovi se re-
dovi umanju, a tomu on najviše dopri-
nosi.
Toliki i toliki negdašnji autonomaši
sada su » tvorili oči i pristaju uz naš
program. Mogli biatuo navesti imerv* vr-
lo čestitih svjetovnjaka, popova i w,no-
uika, koji JU se jednom nazivali autono-
rnašim, a sada su po izbor Hrvati. Ne-
davno jedan od ovih, kada ga zatekosmo
gdje čita Dalmatu, reče nam: s neumje-
renosti D lu a>ova govora vidim, da me-
ni nemože bit drugovanja s njim, pa i
dandanas čitam Dalmatu da vidim po-
nor u koji on vodi svoje pristaše. Mi
smo mu cancro i t. d. Dokaz, da vrsimo
svoje dužnosti toli svećeničke, koli otač~
beuičke. Nasuprot svećenici drugih viera
koji goje tudju misao i t. d. njemu su
svetci iza nje ima samo po .vala. Prispo-
dobite !
Nekolicina svećenika.
* * »
Ifcišo je prvi broj mladenačkog Lista
»Hrvatska misao" u Zlatnom Pragu.
Pročitali smo ga na dušak i ako ne
baš od miline.
Najzanimiviji je uvod i Radićev čla-
nak.
U uvodu urednik kaže što hoće jjHr«
vatska misao".
Odgovor je na upit nejasan. U ko-
liko možeš shvatit onu maglu, izbija na
površinu želja novotarija.
„Hrvatska misao" tuži se na pesimi-
zam, a čut nju, sve što sada imaju Hr-
vati na političkom, vierskom i socijal-
nom polju, to ne valja ni prebijene pare.
Nije li i to pezimizam ?
„Hrvatska misao" Bnuje neku nov u
stranku. Osnova bi joj u politici bilo
hrvatski ili srh&ki, alias balkanski. Ali
to nije novost. To je prekuhana jugo-
slavenska ćorba.
U vierskom pogledu „Hrv. Misao"
hoće kulturu i osUlo na krŠćansknj pod-
lozi, i ovo bi bilo dobro kad ne bi da-
lje misli bile nehrvatske. Veli, da je
novomu časopisu viersko jedinstvo ideal.
Krasno. Ali jedinstvo koje ne bi utvrdio
sabor ni Papa, nego srče naroda. Puste
maštanije /
Na socijalnom polju „Hrvatska misao"
nahodi samo jedno dobro: socijalni po-
kret, ali i ovaj nije joj pak do kraja
pravi. 1 njemu pribada.
0 jednu rieč: što ti više „Hrvatska
misao" govori, to je manje razumiješ
Grehota što se prosjeo otok Juan
JFernandes. Ondie bi, veli H S., u republici
ad usura Stephani Radić najbolje pukla
zora — ribama. Mladež se je unapried
izjavila proti nHrv. misli". Pogodila je.
Nije za nju, ni za narod. (H. K.)
* • *
Ne davuo je i opet o saborskom pro-
računskom odboru u Zagrebu poznati
zastupnik g. Gjurković („srbin") pota-
knuo pitanje o uredjenju interkonfesio-
nainih odnošaja u Banovini. Po sudu
zantupnika Gjurkovića, ti su odnošaji u
Hrvatskoj tako „chaotični", da je skraj-
na nužda, da se već jednom posebnim
zakonom urede. „Kat. L.u mu opaža: Mi
znademo, da se nekomu može nešto
pričiajati sasvim tamnim i chaotičnim,
što je drugomu posve jasno, no ipak
bismo htjeli doznati onaj pravi razlog,
za Što g. zastupnik Gjurković ponovno
u tu stvar dira. Mi gosp. (rjurkoviću
ne vjerujemo, da je tomu jedini razlog
tobožnji chaos, koji u njegovi; shva-
ćanju o toj stvari vlada. Gosp. Gjurković
se je ovaj put našao ponukanim, da
izjavi, kako uredjenje interkonfesio-
nalnih zakona nije istovjetno sa uva-
djaojem civilnoga braka. Kao da je u
Hrvatskoj, tko tako naivan, da bi ta
dva pojma istovjetovao! Izvan svake je
sumnje, da je g. zastupnik tim htjeo
neposredno pred izbore odkloniti od sebe
svaku sumn;u, da on hoće da odpočno
prvi crkveno'poliiičke reforme u Hrvat-
skoj, te da tako ne ostane na njem u
tom pogledu nikakav odium. No neka
nam se ne zamjeri, ako mi još ni sada ne i-
mamo pouzdanja u g. Gjurkovića, te ako
nam nikako ue ide u glavu, za što baš on
ovo pitanje o uredjenju interkonfesio-
soalnih odnošaja u Hrvatskoj ponovno
utiče.
* « *
Danas nam je stigla potvrda za-
pljeno br. 3 „Kat. Dalra "
* * *
Na 17 tek. bilo je u Tiesnom
svečano ustoličenje novog župnika
vič. D. Iva Mirića uz veliko i sr-
dačno učešće naroda.
Tko je j,pravi dalmatinac* ? o- ,
vaj upit sasvim je jednostavan. Ne-
ma sumnje. Ali i odgovor je jedno-
stavan. Pravi dalmatinac nemože bit
ni „Srbin* ni „Talijanac". Oni pri- ,
padaju tudjim plemenima. Ali Hrvati (
nijesu ni Srbi ni Talijanci. Oni su i
dakle sami pravi dalmatinci.
Ako li se pak uzme da to nije ta-
ko. nego da valja sudit po mišljenju,
onu« u Dulmaciji nema ni -ragalog
pr^včg dalmatinca osim C k ma-
da papira, jer „Dalmatau g >ri da
brani talijance, „Srpski glas da on
brani Srbe, „Pravi dalmatinac", da
on brani one koji govore natfci, a
Hrvati brane one koji govore hrvat-
ski. Nitko dakle ne brani one koji
govore damatinski. Dakle je dnima-
tinstvo očita obsjena, Ako nije, do-
kažite.
Na 19 tek pod nečuvenim pritis-
kom vlade i predsjednika dorazpra-
vila je zastupnička kuća proračun
i financijalni zakon. Sad još ima da
trsi nekoliko malih osnova zakona,
pa će biti raspuštena.
* • *
Opet se pronose glasovi o mini-
starskoj krizi u Srbiji (Na zdravlje 1
Op. slag.)
* * #
* • *
Gosp. Joso pl. Lantana izabran
je predsjeduikoui zadarske gospo-
darske zadruge.
• *
U Orebićim našasto je u kraj
mora žeosko mrtvo tielo, osobe od
20-25 god. Po nošnji rek' bi, da je
iz dubrovačke okolice.
* * «
U Carigradu se boje, da bi mogli
buknuti novi nemiri, Nekoji od pos-
lanika dobili su pist a, u kojim se
piše, da će biti nemii*, ako se na-
skoro ne provedu reforme.
* *
U B^u su zadovoljni sa liepim
dočekom grofa Golucbovskoga u
Berlinu.
* • *
Rusko novinstvo tumači putova-
nje našega ministra vanjskih posa-
la kao u odnošaju s Iztokom, da bi
Njemačka žilavije podupirala austro-
ugarsku vanjsku politiku.
Spljet, 18 siečnja : „II Dalmata"
neće da prizna da ima Hrvata u
Dalmaciji, premda vazd& o njima
govori i vazda mu je lingua croata J
na zubu.
„Dalmata" će bit zaboravio, što
se zbilo, nazad 10-12 godina, u
obćinskoj sjednici u Spijetu, i to s
veleuć. Doa Franom Bulićem i pok.
Bajamoritiem. U toj obć. sjednici i
pisac ovih redaka bio je prisutan.
Pri svrSetku govora, što ga je dr-
žao pok. Bajamonti kao viećnik,
zaključio je ovim riečima ; „Sempre
Slavi, mai Grcati!" Na to naš vrli
otačbenik Don Frane B. upita ova-
ko tobožnjeg autonomaša vieeaika
Karla Mladinić-Perišu : n Molim Vas,
gosp. Karlo Periša, kojim jezikom
Vi govorite?* — A Periša njemu
Sisto i bistro: „borme hrvatski!"
Tada naš Don Frane okrenu se na
lievu stranu te pok. Bajamontiu:
„ Traducj, sigr. dottore!" Na to pok,
Bajamonti nije nit proslovio.
* « *
INfajnovjc) viesli.
U Italiji su jako zabrinuti za voj-
bku u Africi. Derviši su se prima-
kli talij. utvrdam u Kasali. Došle
nije bilo n?jedne velike bitke. Tali-
janska vojska skupila se na vrnt na
nos, ali ne dopire nego do 7.000, a
derviša je puno više.
* • *
0 *
Na 18 tek. zast. Biankini u za-
stupničkoj kući, upitao je ministra
unutrnjih posala: I. Zašto poslie bli-
zu dva mjeseca i po nisu bili rie-
šeni utoci o obćinskim izborim u
Makarskoj ? II. Je li istina, da to
oteaanje ima svrhu da produži obs-
tanak vladinog povjerenika na ob-
ćini, eda bude mogao ope* i, vesti
one nezakonitosti i nasilja, 3ja se
dogodiše u Makarskoj pri sab>rskim
izborim rujna 1895 i listopada i
studenoga 1896 ? III. &to misli u-
činiti ministar uuutrnjih posaia, a da
odmah budu riešeni utoci proti ob-
cinskim izborim u Makarskoj?
*
Osim kuge, u Indiji vlada i glad.
Do 37,000.000 stanovnika nahode
se u velikoj biedi i tako će trajat
sve do ožujka. U nekim kotarim
nevolja je tolika da čeljad umiru
od gtada. Vlada će razdielit 40-80
milijuna forinta, ali što je to na o-
noliko ljudstvo?
Sfialivala
Iza sv. vjere najvećom utjehom
nam je bila sućut mnogobrojnih
prijatelja u žalosti nad gubitkom
našeg premilog
Josipa Kanonika Delfina.
Budi zato hvala u prvom redu
slavnoj Obcini zlarins' oj, koja se
je neopisivim načinom zauzela, da
bude što sjajuiji sprovod zasvjedoćiv
tim ljubav i harnost prama svome
pastiru, a pokutfav nam ublažiti pre-
teška bol. Budi pak hvala i ugle-
dnom crkovinarbtvu toli zlarinskom
koli lučkom i šepurinskom te svim
bratovstinaai župske crkve, korpo-
racijama i zastupstvima mjesto i ni
i vanjskim. Hvala taLodjer Pre-
Častnoj gg. kanoniku Martinoviću
i Zuriću, te mirskim ž redovnim
misnicima, koji dohrliše na sprovod
prikažavši žrtvu za našeg pokojnika.
Naša hvala budi svoj rodbini, pri-
jateljima, znancima, a nadasve cie-
lom zlarinskom puku koji je obće-
nitim saućešćem ublažio tugu, a
uz njih hvala vječita i gg. obćinskom
liefiniku Dr. V. Galvanu i Dr. B.
Peričiću koji su svim silama pritekli
da bi spasili miljenika našeg.
Dužnost nam je zahvaliti još pre-
častnom kaptolu šibenskom sa svim
mirskim i redovnim gradskim sve-
censlvom, svim c. k. činovnicima i
zastupstvu slavne obćine šibenske,
mnogobrojnim prijateljima pokojni-
kovim koji prićekaše i izpratiše
mrtve ostanke do šibenskog grobišta.
Hvala napokon svima koji bilo
duplirima, učestvovaše sprovodu, te
posjetom brzojavno ili pismeno na-
stojahu tješit nas.
Svima od Boga plača, a od nas
i vječita harnost,
Dok ovim javno zahvaljujemo,
prepornčamo našeg nezaboravnog
pokojnika molitvama prijatelja.
U Zlarinu 19 Siečnja 1897.
Antun^ Irene, roditelji.
Ivan, brat.
Antiva, Luigja, Adelka,
Lucija, sestre.
Josip Marušić, Eugen Pet~
toello, zetovi.
Milka) nevjesta.
Zvonimir, Ljubica, Eugen,
Milka, Josip, bratići.
fr. Ćiril Đ uho vid, fr. Me-
tod Mirić, I. pop Bja
žić, N. pop labulov-
Truta, gojenci.
Otrag malo dana opasno razboli
nam se naša miljenica, mala Katica.
Pozvan naš plemeniti, blagi i vrie-
dui obćinski liečnik Dr, Pro Galzi-
nja, na našu preveliku žalost kon-
statira, da mala boluje od diphte-
ritisa. Premda se je mislilo, da će
naša miljenica Katica preminuli još
one iste noći, kad je pomenuti lie-
Čoik bio pozvan, ipak ju uz b.ižju
pomoć svojom požrtvovnošću, bri-
gom, vještinom i nastojanjem iz o-
ćite i krute smrti otme upotre-
biv odmah injekcije seruma Behrin-
gova — tako, da je sada mal-< sa-
svim ozdravila, sa našu preveliku
radost.
Zahvalni Bogu na tolikoj milosti,
dužnost nam je ugodna, da se ja-
vnim putem najsrdačnije zahvalimo
gori spomenutom našemu vriednomu
liećniku, koji je znao toli umno i pri-
jateljski od nas ukloniti veliku ne-
sreću i žalost.
Da, Bog ti obilno naplatio, nac
dobri, pošteni i vriedni liečnice, a
od na* ti još jedanput najsrdačnija
hvala i vječita harnost.
Pag, dne 9 siačnja 1897,
Obitelji Grge. Rumora-e i
Vida Palčića.
Odpisi „Kat. i>atm.;-
Č. g. „učitelj" — Konavli — Nijesmo,
kd ni narod, za mješovite učionice,
pa ni g ekonom, uzrofta, te izosta-
vljamo onu viest o po kraj. šk. v.
Onaj čl. o mjest. v. ne tiskasmo
da se ne zaplete prepirka.
U ostalom spravni smo vam ič na
ruku.
č. g, D. F. G. — Marina — Obrnusmo.
Zdravo 1
č. g. R; — Zadar — Navala gradiva
prisilila nas, da i ovaj put i ostavimo.
U dojd. broju bit ćete prvi na redu,
pa bila navala još viša od današnje,
č. g. D. J. M. — Vrsi — Naručene
tiskauice odpremljene predjučer. Cie-
na samo 50 novć.
č. g. dop. x. — Kožino — Puno je o-
iobno. S druge ono vitezovo po«tu-
panje može imat i svoju pohvalnu
stranu. Cienimo, da je najbolje izosta-
vit. Ono drago uvaženo. Zdravo I
č. g. dop. — Rab — Radi ćemo uvrstit i
ako nerado čitamo ovakove tužne
viesti.
ŽIVOT
3. L U C I J EJ
opjevan prostim pučkim stihom
od
N. Batistića.
Zadar 1896 — Strana 180
Oiena 50, poštom 55 novč.
— Naručhe —
mogu se upravljati Ured-
ništvu v Narodnoga Lista %
knjižaru L. Mmzanti i sa-
mom spisatelju u Zadar.
- Bi
^aslanik
¿nao vješto i
razne prepirke deli-
-^e naravi. U jednu rieč, bio štovan
i ljubljen od svakoga koji je imao sreću
upoznati ga, a to najbolje dokažuje si-
jaset čestitaka prispjelih mu prigodom
njegova naimenovanja.
Danas bi takodj&r namješćm kao za-
častni kanonik prepoštovani Dn. Josip
Grimani, svećenik darovit, uman i po-
božan, ljubljen i poštovun od svojih gra-
djana i starešina.
Dvie samo da rećem o vanjskoj sve-
čanosti. Bojat se je bilo zla vremena,
ali rek bi da se i sama narav osmjeh-
nula hvarskim svečanostim. U nedjelju
osvanuo liep dan u ovom krasnom po-
dneblju. Oko desete prečastni kaptol,
mnogo poštovani svećenici, mnogobrojni
prijatelji, znanci i štovatelji uz otmenije
gradjanstvo odoše da dignu svečare. U
to zvona zazvone, glazba zasviri a po
vorka se uputi put stolne Crkve. Pro-
lazilo se kroz brštanove slavoluke. Kuće
su bile urešene sagovim, zastavam i ze-
lenim viencim. Po uglovim vidjalo se
vise prigodnih sastavaka, a sve je ovo
tako bilo uredjeno i ponamješćeno da si
mogao zaključiti: ubavi Hvar zna svoju
svojim učiniti.
Poslie crkvenog obreda bi sjajna gost-
ba kod Presvietloga Nadbiskupa Bisku-
pa. Osim svečara bilo je pozvano sve
hvarsko svećenstvo i glava političke i
obćinske vlasti. Preko sobeta u dvoru
je svirala glazba vješto i divno po iza-
branom programu, a u dvorani se dizale
nazdravice u kojima osobito su se izti-
cale zasluge svečara.
Na zaključku mog dopisa, od pune
duše želim svoj trojici liepo zdravlje na
korist Crkve i naroda.
Iz Dalmacije, na 10 veljače.
Molim vas, gosp. urednice, ustupite
mi malko prostora u vašem cienjenom
Listu, da uvrstim ovo malo redaka, eda
tako barem ovime dadem donjekie odu-
ška ćustvu pravice, a i zadovoljstvo svim
učiteljima.
Znadem da će ove novosti malo za-
nimati obćinstvo, ali neka i ono ovime
upoznade bolje jade i nevolje pučkog
učitelja. — Nema druge, tako je, pa pik!
— „Sit gladnu nevjeruje." Jadni li smo
ti mi pučki učitelji, ma baš ono što se
kaže, jadni u svemu i po svemu. Eto,
hoće nam se i ove hude sreće ! Uz ma
8tnu plaću što primamo za onakav trud
i za onakovu plemenitu svrhu, moramo
jošter, kad smo prepomješteni u koje
drugo mjesto, ili kad stupimo prvi put
u službu, čekati tu blaženu plaću, tako
rekavši do sudnjega dana. Ma zašto to
— kad je jedan put učitelj prepomješten,
ili je stupio prvi put u službu, nedo-
žnači mu se odmah plaća, koja mu pri-
pada? Ili misle, da učitelji primaju ma
nu s neba, pa im ne treba plaće ! O-
vakovih sreća i još stoput gorih, pučki
je učitelj pun i prepun. A sada nam se
nameće ovo pitanje: Hoće li se ikad
tomu mučeniku poboljšati ekonomično
stanje?! To je duboko i neshvaljivo pi-
tanje za svakoga, zato pustimo ga neka
spava na hartiji!!! a gonimo napried
ovu gori spemenutu stvar, koja se može
riešiti su malo više pomnje na učitelja.
— Je li liepo da se trudimo i mučimo, a
ne beremo uz to nikakve plaće? Ne,
zaisto ne. — 0.... istina je, da nam
neće poći ništa izgubljeno, ali u Otće-
našu stoji: „Daj nam ga i danas" (mi
učitelji jedemo svaki dan, neznam da li
to čini svatko!!!) Sada promislimo malo
na mlade učitelje, koji su teke dovršili
svoje nauke i time njihovi roditelji iz
crpili sve svoje sile, pa sada kad su
namješteni u službi, misle jadnici, da
su im prestale Tantalove muke, a kad
tamo na žalost moraju ga opet primiti
na svoja iztrošena ledja i hraniti. A za-
što to? Jer plaće još nije primio, a o
zraku nemože da žive, za to valja pod
silu da se komu obrati. Pa zar je ovo
liepo? - Ja neću suditi, već puštam
pošteno obćinstvo, neka to ono učini.
Nu opet s druge strane nebi bilo po-
hvalno, da jedan učitelj stopro došao u
novo mjesto odmah se zaduži u ime
svoje plaće, koju će tekar primiti poslie
toliko mjeseca, jer naravski to je lzpod
njegove čaati. Ali metnimo da se je
taj učitelj zadužio, ko što zbilja mora,
lave, pa ljudi čekajuć
njegovu namirbu, stanu
o njegovu poštenju, a
ivati njegov značaj, či-
pi njegov ugled, koji je
ku u školi i van škole,
•ari, naime je li on primio
, već samo govori; on neće
je 1. .. — Ovakim i sličnim
itelj je obasut, a ni kriv ni
-.iarije vlasti morale bi uzeti u
ozir ove neprilike i žurno dosko-
pomoć ovim nevoljam.
Učitelj.
Bol, 6 veljače.
S običnog mrtvila razbudila nas go
spodjica hunjavica uz pratnju dvaju siu
čaja grlice.
Pleše se ali zabave izpadaju štono rieč
ni slano ni začinjeno, krabulja ni za
liek — blažena ta hunjavica ....
Da slika bude čim vjernija, znajte da
nemamo iiečni'&a. Natječaj bio dvaput
otvoren, ali badava, čekaj da vidimo.
Liečniku bi dobro bilo u Bolu — jer
Bol nema odlomaka jer živež nije skupa
a jer je i plaća dobra: suviše iznad
Bola imade selija, koja se začala nebi
pozivati slučajnoga sor duojtura.
Uz sve to, naše mjesto materijalno
znatno, orijaški napreduje, ulice se šire,
privatne se kuće grade, krivulje ustu-
paju mjesto pravim crtama. I ove go-
dine potrošit će se u obćinske puteve
dvie hiljade .... na ovo bi dobro bilo
da promisli Slavni Odbor Dalmatinski,
ili kako se još inače zove, pa da udieli
obilatu podporu našoj obćini.
Biskupa ni još ne vidjamo i ako ga
nestrpljivo čekamo. Pitanje prenosa naše
matice s kraja u sredinu varoša, to je
životno naše pitanje. Od župne crkve
do krajne kuće dobar je kilometar, pro-
mislite na udobnu šetnju zimskom bu-
rom, koja baš vraški duva, i na ugodnu
promenadu ljetnom žegom, koja se žari
iz goletina nad mjestom, a tad ćete i
mati podpunu sliku toga rajskog reli-
gioznog stanja. Župnik i ako čovjek
mlad, pun dobre volje i revni vršilac
svojih dužnosti, u)[neugodnu je položaju,
viernici rado bi vidili svoga pastiera
med njima — Vi koji bolje poznajete,
kateketiku, pastirku, ili kakojostezna
nosti zovu, doći ćete prvo od mene do
zaključka, da je neobhodno potrebito da
župnik bude stanovao u sredini varoši.
Obćina je učinila svoju, predstavnicom
na biskupa, biskup čovjek pobožan i
uvidjavan držim da će povoljnu riešenju
privesti ovo pitanje.
Tko se ne boji kunjavice ni grlice,
to su vam naše učione, zvono neumo
ljivo para uši svojim škvičećim zvukom,
a vrata se kod mužke širom otvaraju,
kod mužke, jer su obe učiteljske žen-
ske sile inflencane. Čujem da je mjest
no Vieće predložilo zatvor učione, ali
pošto još naredba zatvora prispjela nije,
red je držati da je i starija Vlast in
fluencana.
Do vidjenja, gosparu uredniče !
Mademoiselle injluencija.
mnogima preobrazi u upalu pluća. Usiied
ove bolezti zapinju nam poljske radnje
i trgovina, a djeca slabo pohadjaju školu.
Nu jedanput kad smo spomenuli školu,
vriedno je i o njoj štogod do, kažemo.
— Nema u najnevoljnijem mjestu Dal
raacije goreg stana za školu, kao što je
na Visu. Gdje ćete da bude gore — gdje
je sada škola, tu je nekoč bila kasarma,
koja se do sada nije nikada popravila.
Sada promislite kakova mora biti ta
škola! Pod nevaljan, vas je gnjio, stube,
vrata, prozori, sve je to zub vremena
iztrošio. Prije nego čovjek udje u tako
vu školu, mora da učini zavjet, da ga
Bog usčuva, da se pod njime ne stvori
jaz, a o prašini se negovori, nje valja
da se nakusa do mile volje. Pa gdje
ćete, da roditelji šalju svoju diecu dra-
govoljno na ovakovu školu! Ono je špila
a ne hram prosvjete. Ja više neću ništa
kazat, već puštam, neka drugi sude, je
li ovakav stan pristojan i zdrav za školu ?
S toga morale bi starije školske vlasti
svojski se zauzeti za ovu ne malo važnu
stvar i po tom da "provide takov stan
za školu, koji će više odgovarati svojoj
svrsi nego li ovaj. x.
Domaće Viesti.
f Na 8. o. mj. preminuo je na
Rieci Zdravico Šuperina svećenik
biskupije senjske. Jaka i zdrava pred
dvie godine uhvatila ga se zlosretna
sušica, koja ga evo sada i pod crnu
zemlju spravila. Nije imao sreće, da
okusi lakoću bremena i sladkost jarma
Spasiteljeva u vinogradu njegovu,
nije mu Providnost božja dosudila,
đa uzradi na polju kršćanskoga uz-
goja naroda svoga, kojega je svim
srcem ljubio. Ovako mlad shvaćao
je on dobro narodne potrebe, a svom
željom plemenite svoje duše čeznuo
je, da im uz pomoć božju, sa svoje
strane i udovolji. Već kao bogoslo-
vac dao se na ozbiljni rad; prevo-
dio je i izvorno sastavljao, pak će
doskora i „Sbor duh. mladeži u
Senju" pod tisak sa prevodom kra-
sne knjižice Liguorieve: „Pratica di
amar Gesu Cristo", plodom njegova
rada. Bio je r dopisnik našega Li-
sta i suradnik knjiž. „Hrvatske", za
koju je sastavio više liepih članaka,
medju ostalim, obsežan prevod iz
Chateaubrianda. S njim Iegoše u
grob sve liepe nade, koje je svatko,
tko ga je iole poznavao, u nj posta-
vljao. Ganuti nad grobom ovoga
vriednoga svećenika, liepa značaja
vrla rodoljuba, kličemo: Našao u ne-
beskoj domovini, šio a zemaljskoj
naći nijesi mogao!
* * *
S Visa, dne 9 veljače.
I ovdje, kao što je po ostalima mje-
stima Dalmacije, pojavila se je ruska
hunjavica te je jadan sviet ustravljen,
misleć da će ga sasma upropastiti i uni
štiti. Zbilja kako i uebi, kad čovjek vidi,
da ovaj nemili gost kuca mal da ne na
svaka vrata i da je došle nekoliko svo-
jih žrtav& sahranio u hladnu raku. Eh,
onda mu nije zamjeriti, svakom je draga
svoja koža! U ovom je mjestu na ža
lost znala hunjavica prikovati na postelju
i nekoliko odličnih osoba, medju ko-
jima je i naš dični pomoćnik D. Grgo
Pećarević i naša neutrudljiva učiteljica
Kuničić. — Idje im na bolje — kako
čujemo do skora će vani. Sretno im!
Čudnovato je sada gledati ovaj sviet,
odkad se je pojavila hunjavica, kako
vrvi u ljekarnicu i u mesarnicu, da na-
bave stvari potrebite i propisane od Ije-
kara; netom izadje jedan vani, iz jed-
nog od ova dva dućana, ako im se može
kazati dućani, eto ti odmah drugih pet
na vrata, da udju, tako da cieli Božji
dan ljekarnica i mesarnica su pune svieta.
Tuskoro rad velikoga trošenja usiied
ove bolesti, ponestalo jo bilo u mjestu
mesa, ali odmah srećom sutradan prispje
parobrodom nekoliko volova iz Spljeta
— da ne, naopako u ovoj prigodi bez
mesa. Iz ovoga se dade odmah prosuditi
na kojem smo stepenu sdravlja, ili ti
bolje, u kojem se stanju zdravstvenom
nalazimo. Imademo u mjestu dva ob-
¿inska liečnika, ali po duši valja kazati,
nemaju sada u ovoj vatri niti časa po-
činka, vidja se ih po vas dugi dan obi
laziti kuće bolestnika; dakle i njima
leži na srcu jadan narod. Zato živili, a
od naroda im harnost! Sudeć po čienje-
nicam, čini nam 8e, da je bolest počela
jenjati, te da je prilično prama vremenu
i umanjila svoj obseg, ali opet s druge
strane, da je postala kobnom, jer se
f Prekosinoć preminula je u ovdješ
njem samostanu koludrica sv. Marije Kata
Maračid.
* # *
G. Namjestnik udielio je crkovinar-
stvu u Silbi for. 50.
*
* *
Vrhovnom odlukom dopušteno je spljet-
skoj obćini, da može graditi kazalište.
*
* *
U ovdješnjem samostanu 00, Fra-
njevaca prepoviedati će korizmu, hrvat-
ski, veleuč. gosp. Dr. Josip Marčelić
ravnatelj bogosl. zavoda.
*
* *
Osim već navieštenog piolazka vrlog'O.
A. M. Miškova, korizmena propoviedaoca
u Lošinju, bili su ovdje takodjer na pro
lazku odlični propoviedaoci O. Stiepo
IvanČić i O. Nikola Bilić. Prvi odputo-
vao je u Trogir, a drugi jučerašnjim pa
robrodom u Bakar. Ugodno nam je što
se probiru ovako isvrstne sile za rieč
božju, jer skrajno je vrieme, da se od
lučno stane na kraj i preprieči širenje
bezvjerstva, koje prieti, da će opoganit
i ove naše zemlje, što su se svedj vje
rom odlikovale.
* *
Predzadnji „Dalmata" imao je nešto
proti našoj vještici, gdje smo o talijan-
skom postupku u Africi rekli, da prave
komediju. „Dalmata" se ljuti, a to je
sve što je znao odpovrnut. On istodobno
vriedja, a to je njegovo glavno bogatstvo.
Dakle o tom gitarda e passa.
U zadnjem pak broju osvrće se na žu-
pnika u Arbanasim i zar mislite da ga u-
zimlje u obranu ko što bi pravedno bilo?
A da! Ne samo što ga ne brani, barem
u ime reda, nego rabi rieči koje su ko
stvorene, da se nemiri dogode. Mi neće
mo prosudjivat ovaj postupak, jer se sam
osudjuje, nego upozorujemo na nj nad
ležne vlasti, koje vrlo dobro znadu tko
ima pravo a tko krivo, i od koga i radi
kojih uzroka potiče se pučanstvo na ne
rede i odpor. U interesu je duša i reda,
a u časti je vlasti, da se neki obćinski
ljudi ne promeću dalje s političkih svr
ha, u kamen smutnje. Diximus.
Ministarstvo potvrdilo je izbor Angjela
Katalinića kao predsjednika i Vita Mor-
purga kao pod pred. trgovačke komore
u Spljetu.
* *
Primamo iz Zadra, 17 tfoljj»*«' Nrt^ao
svalio oe u more njeki Karuc rodom
iz Arbanasa, čovjek oženjen. Spasili ga
obćinski redari. Hoće, da je bio natru-
šen Čujemo pako, da je i jedan gra-
djanin isto bio u more pao.
* * *
Slavno upraviteljstvo „Slavjanskog na-
predka" u Spljetu javlja nam, da će danas
držati veliki narodni ples.
* * *
Namjestništveni podpredsjednik, pl.
Pavić, imao je čast prošastog ponedjelj-
ka da bude primljen u audjenciju od
Njegova Veličanstva kralja. G. Pavić
povratio se je u Zadar.
#
* *
Na 15 o. m. otvorio se u Velikom
Ižu poštarski ured, koji će se baviti
prometom listova i vozne pošte, i u isto
vrieme služit će kao sabirni ured po-
štarskih štedionica.
* * *
Iz benkovačke obćine, 13 veljače:
Prošaste sedmice u župi Lišane — 800
duša — umrlo samih katolika 14.; a
na selu Stankovci — 1200 stanovnika
u jedan dan osvanulo 5 nosii&. „In-
fluenca" ne probire; kosi B reda!
*
* *
Spljećanin Franjo Suppć piše sada
operu, koju će svršiti do konca ove je
seni. Libretto opere sastavio je Adolf
Schmal.
* * #
Izišao je broj 4. šaljivo-sat. časopisa
„Komarca", koji je uviek liepo, duho-
vito i patriotički uredjen. Na prvoj
strani nosi slike dra. Barčića i dra.
Mazzure, a pod njima: „Slogom rastu
male stvari a nesloga sve pokvari".
„Jedan s ove drugi s one strane, da se
prava narodna obrane". Sada su ure-
dnici „Komarca" Kamilo Zajčić Todo-
rov i Miško Dokaznić. Ovako „Obzor",
što i mi podpuno usvajamo i odobravamo.
# * *
Dokaži napadnikove nečiste na-
mirnice, ja ću jih očistit zanj. Na-
padnik je podla udvorica a toga, što
na ime drugih nepiše lažno prot ob-
ćini; što krive križe nepotvrdjuje
svjedočim, kojih nema na ovom ni
onom svietu. Mije istina što niječeš
o D. Mati, činovnicim, utocim i vladi,
čija je prostačka pjesma o Omiša-
nim? Tko ju je razpaćavao subotom
na pazaru u Omišu ? Tko jamu ko;
svakom Omišaninu i njihovu napredk
neizključuje ni D. Matu. Koliko j
dušobrižnika iz Poljica i po čijen
naputku došlo na zadnji pastirsk'
sbor? — Istina je, da šalješ u Za
dar preporučena pisma na činovnika
B. u kom pitaš, ako potegneš utoke,
hoćeli se odmah ustrojit novo obć.
Upraviteljstvo. čestitajuć (1) odllč.
Cinuvnlku, P. , nnpq<i«j p^tflflng & <~
novnika T. činovnika L. napastuješ
kd vrag dušu. 0 tvojim tužbara na
činov. M. prot ćinov. B. već i ko-
koši kokoću. Da ti je vlada u žepu
i... hvalio si se u krčmi A. č. kad
si zvao vietnika B.; a da si na-
čelnika zvao vladinovcem, uvjeriti
ćeš se iz svojih spisa 1888. Rad
„Bivšeg" nepomože: »ja tvrdim"
već pobij navedeno. SadaDjem na-
čelniku i tajniku nemože se kazati,
da su antiklerikalci samo zato, jer
tebi nisu poćudni; jer su odbili du-
han i pršute; jer nisu dali lažnu
svjedočbu osobi o kojoj si se sam
zlo izrazio u obć. Uredu. Kumira,
kog zoveš sramotom 19 vieka, kad
ti treba, kumiš Bogom i krstnim
imenom, a na 7 kolovoza proš. god.
obetaješ mu svoj glas za tajništvo.
Veliš, „znaj, da je sveto u sva-
Čem, pa i u politici okrenuti na bo-
lje." Po tom na bolje kreće tko
pleća okreće političarim koji ne-
štuju 2. 4. i 8. zapovied božju, ko
ni 2. i 3. crkovnu, a ruže 6. sakra-
menat, koji uče: ljubi sebe (svoje
slavohleplje) nada sve, a svog iskr-
njega radi sebe; koji na 7 kolo-
voza proš. god. u obćinskom uredu
izjavljuju, da u politici netreba po-
štenja, koji dnevom i noću siju ne-
slogu, razdor i nemire u mirni puk.
Kad pozivlješ u svoju stranku sve
hrvate, poštenjake, razložnjake, i
rodoljube, označi i raztumači ta če-
tri sveta imena, nek sviet razumije
sjajnosti nove Edisonove svieće, što
razsvjetljuje stranku, u kojoj ce, po
riečima njezina proroka, njezine pri-
staše „vazda će sjediti na svoiem
mjestu" u obćini. Tako Muhamed o-
biće svojim vojničim, koji poginu u
ratu, da će uviek sjediti za zlatnim
stolim u ženetu — Na tvoj polemi-
čki dvoboj, vazda sam gotov, a) o-
stavi u magazinu: laži i uvrjede.
X.
Po izvještaju travničkoga nadšumara
A. Geschwinda ubijeno je god 1889 u
samom kotaru Travniku 28 medvedova,
115 starih i 45 mladih vukova.
Prftobćeno. ')
G. Nemiru,
Omiška krajina.
Na tvoj „Poljičanin" (nepoljićanin)
odazivlje ti se, koji ljubi Poljica,
nemrzi Omiš; štuje poljičane, ne-
psuje Omišane; ponosi se poljičkom,
a diči Omiškom prošlošću; raduje se
Omiškom dobru, a neveseli poljič-
kom zlu; koji lovi po gori lisice, a
ne po slajam kuniće; koji se mitom
nelieči. Tvoj napadnik nije na ob-
ćinskoj službi ni Časti, pa mu ne-
može ni odzvoniti. Nije zlo sticati,
al je zlo da o njem puk pjeva:
„Procviliše Srijanski težaci,
„1 Trnbuški nevoljni prosjaci,
„Pa proklinju, jer je za nevolju,
„Kamatnika u Gornjemu polju..."
') Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na se nikakve od-
govornosti.
Odpisi „Kat. Dalm.«
0. g. x. — ovdje — Liepa hvala na
prevodu. Evo danas doštampano. Sr-
dačan pozdrav!
Č. B. — Bakar — Šaljemo Vam počam
današnjim brojem. Podmireno do po-
lovice svibnja. Srdačan pozdrav 1
0. g. J. O. — Metkovići — Poslasmo
Vam sve brojeve od početka godine.
Bratski pozdrav!
č. g« p. — pokrajina — Primismo i
uvrstit ćemo rado, jer onakvi predmeti
ne samo se ne protive nego se pod
puno sudaraju s programom našega
Lista. Da smo Vam preporučeni, pa
bilo i na odalje razmake. Zdravo!
č. g. Ij. — Metkovići — Šaljemo po
nalogu, br. 1—8, uz pismo i bratski
pozdravl
č. g. O. P. — Žao nara je što Vam
nemogosmo došle obširno pisat, kč što
nam je i želja i dužnost bila. Novo
pismo, i ako „uzgred", otvorilo novo
polje. Orehota, što se i onamo ne stupi.
Glede onoga „glavnoga" i mi smo za
via facti. Uz to spravni smo obielo-
danit radnja i sa ikavštinom. T&, na-
pokon, Srbi ciele knjige i po ciele
novine obielodanjuju svojim plemen-
skim nariečjem. Ako itko, barem oni
nas ne bi mogli biedit partikulari-
zmom. Ergo, sa harnošću.... Bog Vat
dragi poživio zdrava i vesela k6 što
Vas žive Redu i Rodu dićnal
Kotor - Slavlju neumrlog Milovana
pridružuje se obćina atolivaka.
Načelnik Rrvatić
Kotor — U ovoj radostnoj prigodi, kad
narod podiže harni spomenik avome
n^umrlome pjesniku Dobrotska obćina
pridruživa se narodnom slavlju, što
se vrsi u tom starinakome gradu. Po-
taknuta od iskrene harnoati u srcu
svojih obćinara prema onome veleu-
mu, koji je tako liepo znao svojom
nadahnutom lirom opjevati i tim o-
vjekovječiti junačka djela naših pra-
otaca, ova obćina iskrena ćustva po
vašem sredstvu izraziva pred spome-
nikom i narodom, uz trokratni usklik:
Vječna Slava Otcu Andriji Kačiću Mi
ošiću!
Obćina Dobrotska
Načelnik Tripkovič.
Kotor. — Učestvujuć duhom današnjoj
svečanosti, na plavu starca Milovana,
koji je proslavio naše djedove i na-
zvao Boku kotorsku „dika od Hrva-
ta", klićemo: slava! slava! slava!
Marko Krstovic} Tivta.
Bosima—Hercegovina.
Sarajevo, 14 studenoga.
Budući bio u važnom posla, nemogoh
sarajevskom „Napredku" sve de sada
da odgovorim na njegov odziv malomu
„Nenadu" u 9. broju!"Sirota srbće „Na-
predak" mislio, da će me pred čitao-
cim tako pomlatiti, te mi se neće ni za
trag više znati, dočim ja živim, i zdrav
„Napredku" odgovaram na njegov od-
govor malom „Nenadu". Najprije opažam,
da bi „Napredak" bolje bio učinio, da
se je kratio imenom „Glupan" a ne
„ Napredak", jer neodgovara svojim rie-
čima u svom programu, nego čitapce
vara i zaaljepljuje. „Napredak" prepo-
ručuje dopisniku „K. D.", da se napije
taze (friške) vode, kad bude čitati nje-
gov odgovor. Ali „Mali Nenad" poru-
čuje „Napredku", da kada je „Napre-
dak" pisao u svom 9. broju odgovor
„Malom Nenadu", da on nije pio vodu,
nego nešta drugoga, što pamet muti.
Dakle, „Napredče", preporučuješ mi,
da ti se opet javim. Dobro ! Evo „Ma-
loga Nenada" na tvoju uslugu, i klanja
ti se do crne zemlje i pita te, dragi
„Nazače" : zašto si u svom „Odgovoru"
tako daleko okolišivao, a nisi po sriedi
putovao, nego kao zec preko grmova?
Ala si mudrijaš, jeli de? Kao sto
zec nastoji svoj trag progoniteljem za-
baciti, tako si i ti, „Napredče", počeo.
Zar nije tako? čitaj opet „Maloga Ne-
nada" i svoj odgovor, pak ćeš mi i sam
odobriti, da niesi bio logičan, i na što
si morao odgovoriti to si izpustio, a
ubazrio se samo na malenkosti. Ma da
se ti neznaš prometnuti kd lija u toj
časti koju podnašaš, nebi ti to ni dobio,
nego bi bio gdjegod službenik u u-
nion banki. Sad me razumiješ, da sam
nješto nanjušio. — Dakle dobro jutro!
Kako si mi spavao i o čemu si sanjao?
Ja mislim bar o povoju; jer povoj ti
tišti slabašna uda, a pelenice skvašene,
pa to neda mira ni u sladkom snu, a
majke nemaš da te uredi. Ti me hva-
li^ da sam se liepo domislio njekakve
srpske pjesme, te sam izabrao srbsko
ime „Nenad". Zar ti je „Napredče" i
moje ime trn u oku? Ej! kada bih za
volju tvoju „Napredče" ime promienio,
onda bih bio preprigana lija .... kao
njeko drugi. Mislim da me razumiješ,
jer si ti veliki spekulant? Jeli de? Što
veliš, da sam svukao crnu mantiju, i
nazvao se arbskim njekim imenom =
dakle sam se nacifrao kao i ti? (!); ne
brigaj se za to naseljeno malo tepče ...
niti nagadjaj kako je moje odjelo. Ja
tebe nisam pitao, u kakvu ti kaputu
hodis, nego aasma druge ti upite dao,
a ti si na njih mudro prešutio, i pro-
daješ se sada kao kakav trgovac s ro
bom. Mi znamo svi, da ti nemai du-
ćana za robu crnih mantija, niti pode-
ranih hlača i kaputa, dakle pik! A sto
veliš, da je „Mali Nenad" naručio nje
feoliko primjeraka „K D." i razdielio
ih medju djake, a osobito medju Mu-
hamedance, da vide kako ih brani „K.
D.", i u tom si grdno nasjeo, moj „Na-
predče". ćuj me! Ako mi neimenuješ
bar jednoga djaka, kojem sam ja na-
ručio „K. D." primjerak cigli, onda ću
te smatrati za podlu kukavicu. Ili na-
veo ili nenaveo, možda ćemo obraču-
nati na drugom mjestu za te laži, ja i
ti. Ali nemoj onda reći, kad upoznas
moju osobu, da nisi o meni to mislio.
Odgovorio si „Malom Nenadu", a kad
me upoznaš, znaj, da ¿e te glavom
„Mali Nenad" biti. A liepo molim ve-
lečaatnog g. urednika, da javno objelo-
dani, da li je iz Sarajeva „Mali Nenad"
naručivao ik»kovih primjeraka „K. D."
(istini na čast izjavit nam je, da nije
nti&e naručivao posebnih iztiaaka, aitf
je iiita a naie strane odpremljeno, osim
brojeva običnim alatnim predbrojnicimaf
Op. Ur.) A ato veliŠ, da su mi usta
osladjena čemerom, varaš ae, jer ja
tvoju imovinu ne posjedujem? Ja ae
imam čim hraniti oaim tvog miraza,
moj „Napredče"! A što velii, da aam
na te, još boleatna iz buaije jurišao, jok,
to je bilo javno u noviaam. Možda mi
ališ, što me nepoznajea lično, da je u
tom busija? Upoznat ćeš ti mene, ne
boj se, pa onda? Možda ćeš me na
dvoboj pozvati? Pozovi! ja pripravan,
oružje već odabrano, itap ti, štap ja, pero
ti pero ja. Pa bujrum ti, moj delijo!
Ako me pomlatiš, alava ti; ako li po-
gines, pokoj ti! A što veliš, da sam bio
junak, da bih ti morao bio poslati one
primjerke nK. D." da vidiš burjuntiju,
što ti „Mali Nenad" šalje, odveć si se
pogospodio odkad si tu čast poprimio!
Zarđa ti još na noge donosim? A znaš
li ti, mališu moj, da je „K. D." pri-
mjerak — sekser, pa još dva krajcara
biljega? Pa da ja stetujem za volju
tvoju vižlin (12 kr.)? Kupi si, moj ma-
lišu, jer i ja kupujem „Napredak"!
Preporučuješ mi, da tvoj odgovor čitam
posije podne, kad se malo pokriepim,
jer čitati na taste, moglo bi mi pozliti,
te ne bih mogao mise čitati za koju
izgubljenu dušicu. Sad te dobro po-
znam iz tvojih ovih rieči, kako si do-
bar katolik i poznaš katolički kateki-
zam. Ma molim te, poduči me, i kaži
mi, u kojim si knjigam to načitao, da
katolički svećenik može čitati misu za
izgubljenu dušicu? Baš si glasovit uče-
njak' NjeSto si se uzvierio moj „Na-
predče", kad sam kazao: da nemogu
propustiti glavnijih tvojih točaka. A ti
si, „Napredče", pokaza», svoju ironiju i
medju zaporcim (sic)! Ćemu to? Ako
aam tako rekao, pa nisam li pravo i-
mao? Zar nije vriedno i onim znati,
koji nećitaju „Napredak", pa da se u-
poznaju s tvojim lažim i ideom, koju
Žiriš)4 tj., da nečuveno u ovim zemljam
srbatvo narineš?
Kažeš, da je lako vikati „Kačić je
Hrvat". Ma to zna i diete, ali je mučno
reći, da je srb; to li i aam priznao
nehotice. A ato veliš, da Hrvati nisu
hrlili u Makarsku, da proslave spomen
Kačića, nego, da se nakade nad gro-
bom Pavlinovića: pa veliš, da zato nisu
Hrišćani išli; jesi li mogao bedastiji
razlog navesti ? Jer što srce ljubi to i
činom pokazuje. Jesu li Hrišćani Iju
bili i ljube li Kačića? Ljubav se neda
ustrašiti nibakovima poteškoćama. Ali
ja bih ti se vjerovao, a i svak, da si
se izjavio pravedno što ti je na srcu
ležalo i tvojim jednomišljenikom, tj.,
Hrišćani nisu prisustvovali toj sveča-
nosti, jer je Kačić a) katolik, b) fratar
i c) Hrvat./ Ovo vam troje nije dalo
poći u Makarsku. Dahni dušom, i reci
mi: nisam li ti pogodio u živac? Šio
kažeš, da je Pavlinović ljuto Srbe u-
vriedio, i navodiš, da je vikao: „Nema
Srba;" gjidio bre, nisi razumio, dubo-
koučenoga Pavlinovića, nego kao dje-
čko praznu slamu mlatiš! Zato slušaj!
Pavlinović, kao učen čovjek i istorik
dobro je poznavao da obstoji narod
srbski, ali gdje? „Nema Srba", ovo
su Pavlinovića rieči? Dakako, šćaše
reći, da nema Srba u Bosni-Hercego-
vini, Dalmaciji itd., naime reče: da ih
nema ondje gdje i ti priznaješ da ih
nema, jer ih istom, tvojom torbom iz
„Napredka" šiješ. Čega ima, sijati ne-
treba. Kažeš, da odbacimo sveštenike i
fratre, te njeke činovnike, pa se bro-
jimo, koje smo biva narodnoati. A, moj
„Napredče" ! smiešnih li rieči! Ama, ti
aamo odluči njeke podmićene Hrišćane
za srbatvo, pak ćemo onda biti na či-
stu. Molim te, javno pozovi sve Muha-
medovce po Bosni i Hercegovini, i pi-
taj ih što su, ili au Srbi ili Hrvati, pak
,ćeš onda, istom znati ljuti svoj udarac.
Do vidjenja! Mali Nenad.
Gbćinflki' izbori na Benkovcn.
i.
U domaćim Listovima pisalo se i na
pisalo na areine o obćinakim izborima
na-Benkovcu. Najprvo pobrkao se „Nar.
List" sa „Srpskom Glasomu. „Katolička
Dalmacija14 rekla svoju, a spljetski „Na-
rod" odrapio svoju: pa i talijanaški „11
Dalmata" nastojao navrnuti vodu na svo
ju mlinicu. Najčistiji, najrodoljubniji,
najspasonosniji pravac bio je onaj „Ka-
toličke Dalmacije." Ona je u broju 44
pod „Važnost obćinakih izbora na Ben-
kovcu", uz ostala, upozorila slavno hr-
vatsko obćinstvo na posljedice tizih iz-
bora u slučaju kad bi B nehajstva Hr-
vati imali podleći. Nu, da rečem pravo,
i narodna glasila u tom su ju podupi-
rala \ i ona su u ovom pitanju iztica la
katoličku i hrvatsku stranku — Čist
pravac, pa Bog!
Toliko se toga o benkovačkim odno-
šajima nabajalo i u javnost iznielo, da
bi u lijeku bilo: govoriti o tom i una-
pried ko i mlatiti — praznu slamu. I
zbilja, o benkovačkim izborima mi, kao
mi, bijaimo naumili vise niti umočiti
pera, da u zadnju nije njeki zloduh iz
bieloga Zadra — koli sa strane narod-
njačke, toli sa nazovi-srbske — podpirio
i kroz uši stanovitim osobam povukao o
hrvaskto-srbskoj nagodi i o srbsko-hrvat-
skoj slozi!! Pošto od te sloge Hrvati ne
budu ikakve koristi crpiti, oni budu
morati koješta i žrtvovati, kao : odreći
se aneksije sa Banovinom, zduženja s
Hrvatskom, tog temeljnog kamena naše
budućnosti : a opet da sjetimo, upozori-
mo i uglavimo jednom dotične nagođ-
benjake i slogaše: kako je šta takova
na Benkovcu absurdno i pomisliti, a u-
topija i zaželjeti; — odlučismo izmeti
živu sliku nazovi-srba varoša Benkovca.
Prorešetajmo teke ovogodišnji „Srpski
Glas." Za oj su, u broju 29, benkovački
Hrvati „beznačajna kamarila", kojoj
„razni fratri i popovi na usluzi stoje !!"
Po njemu je obćinska uprava na Ben-
kovcu, broj 29. „agencija za interese
osoba, koje su se dokopale vlasti"; oje-
zini ljudi „ne znadu svoga poziva", oni
su se „hotimice stavili uskos samome
zakonu" !! Tako u broju 23j pa opet:
nazovi-srbi Benkovca vidjeli su takovih
primjera, da su ostali „razuvjereri o
lijepim teorijam o općinskoj autonomiji";
a: „radi nezakonitog postupka ljudi,
koji su na upravi općine", „srpskim
prisjednicima dodijala samovolja u op-
ćinskom upraviteljstvu (broj ,26)*; nji-
hova je želja: „da vlada zakon i red,
i da se upravlja kako treba općinskijem
imetkom (broj 23)", a ne trošiti na hilja-
de u suvišni nakit općinskijeh dvorana
(broj 19;" !! Slušajuć njizih, svega i sva-
šta naći će se kod „ozloglašene hrvat-
ske sisteme (broj 23)a , da, „hrvatskoj
stranci u Dalmaciji još uvjek je do sile
i bezakonja (broj 29) ;* a uz to „imamo
nevolju, što njekoliko popova i fratara
viećem drmaju, a po selima svoju oblast
razmeću i s njome eićare (broj5)u, đo-
čim im je desna ruka „njeki iskopanik,
kome gjavo ne da mira (broj 5)" i koji
hvata se „skrajne mistifikaoije (broj 29)a
da kako obćinskim izborima prodre ! !
Eto, tako vam je svugdje, „gdje vlada
duh hrvatske stranke (broj 20)u!! Ni ta
sve. U broju 26 posprdno govore o po-
uzdanici što je vieće, na njihove klevete,
izručilo svome načelniku ; vele : da su
„dostojni jedni drugijeh", posto urečenje
njegovih vieća jest „najnezakonitiji čin,
koji se može zamisliti (broj 29)!!" Još
su ono „?!u nakon „rieči patriotizam"
rugaju se sa rodoljubljem poznatog Hr-
vata g, Dapara. To u broju 26, a u broju
30; kako obćinski načelnik „Dapar u-
dario je sam sebe pesnicom po obrazu"
jer odgodio obćinske izbore!! Citajuć
njihovo glasilo broj 13 na Benkovcu
„Hrvata je malo-, a sudeći po broju 5,
tu ti vam je „zgoljna srbadija", čije
porodice su (broj 22) i „danas najljepši
ukras varoši*!! I nek se čuvaju hrvat -
ski izletnici Benkovaca, jer će ostati
razočarani, odklipsati će po broju 14:
„kao poliveni vrelom vodom": „ni ki-
seli ni veseli"; nek se čuvaju „demo-
stracija", jer njizih ne će „nikakvom
mudrolijom privući svome kolu (br.13*!!
I neka znadu dopisnici hrvatskih Listo-
va, te „društvene izmetine (broj 22)",
da su aa Benkovcu šačici Hrvata uvjek"
Srbi (? hrišćani) bili popustljivi, ulažući
svoj trud u općinske poslove, a osta-
vljajući nekom drugom (načelniku Da-
paru?) probitke i slavu, koji je naj-
manje zaslužio" ; neka znadu, da su oni
i „do sad bili u općini i savjesno svoju
dužnost invršivali" ; dk grčko-iztočnjaci
mnogo su žrtvovali za mir i slogu sa
Hrvatima"!! K ovomu,crpljenu iz broja
49 godine 1889, nadodajte i onu: „naša
mila domovina Austrija" i „Dalmacija
otačbina naša" u broju 23, pak imate
podpunu sliku šumadijskog bizantinizma
u Benkovcu. Sličnim da Hrvati pruže
ruku! Ako će sebe zakopat; onda nek
i još popuštaju.
Što ima nova po svietu?
„Zastavi" javljaju iz Sarajeva, a mi
naprosto bilježimo, da ae radi o spoje
nju Bosne i Hercegovine s Dalmacijom
u jednu skupinu! (bez Hrvatske?!!)
Izmedju srbskih i bugarskih novina
povela se je veoma žestoka polemika
glede umorstva popa Stojana. Srbsko
novinstvo krivi bugarsku agitaciju, oso
bito vladiku Sinesija, radi umorstva.
„Svoboda", organ bugarske vlade, oštro
odgovara te kaže, da je svrli,* srbskih
novina zaoštriti srbsko-bugaruku razmi-
ricu.
Klub njemačkih zastupnika u Češkoj
zaključio je dati izjavu proti izjavi na
mjestniha u nagodbenom odboru glede
ustrojenja prizivnoga sudišta. Po toj iz-
javi rečeno ustrojenje stoji u protuslo-
vju 8 bečkim punktacijama, jer uslied
ovih svi osobni i disciplinarni poslovi
njemačkih sudova imali bi biti dodieljeni
povjerenstvu sastavljenu jedino od 15
prizivnih savjetnika, koji au dužni da
znadu češki. S toga klub zahtieva, da
se punktacije vrše.
„Politik" piše, da je dne 3. srpnja
sabor primio resoluciju zastupnika Skar-
de o unutarnjem Češkom službenom je-
ziku. Od onda je prosio više od pet
mjeseca, a vlada se rezoluciji nije oda-
zvala. S toga da je dužnost većine po-
spješivati riešenje te resolucije, a vlade,
riešiti resoluciju, jer inače da će se o
tom povesti veoma oštra razprava, kad
se u plenumu bude radilo o nutarnjem
jeziku kulturnoga vieća.
Javljaju iz Beča, da se je neki gi-
mnazijalac ubio radi potežkoća u nau
kama. Proti trećoj latinskoj deklinauiji
jadnik tražio je utočišta u smrti. Ovo
nije prvi tragički slučaj, komu je po-
vodom današnji naukovni sustav. Danas
više nego na srce, pazi se na um; uči-
telji podučavaju, ali neuzgajaju. U glavi
mladeži, dobro piše „Obzor", natrp iva
se toliko toga, da je nemoguće, a da ju
to nesmete i da sve probavi. Više nego
na ljepote klasičnih spisatelja, pazi se
na gramatiku ; suhoparna anatomija rieči
ima prednost nad umjetnosti i nad este-
tikom. Ljute su to rane sustava, za ko
jim se i mi povadjamo, pazeć više na
ono što drugi ra.de, nego na naše po-
trebe i na naš« posebne okolnosti. Dok
je vremena, trebalo bi tome zlosretnom
sustavu, koji nedopušta duhu poleta, naći
lieka i stati na kraj. Bečki slučaj gro
zna je opomena, osobito, kad se pro-
misli da se kod naa ne samo nasljeduje
nego se i povisuje njemačka metoda.
Bečko družtvo liečnika poslalo je na
predlog profesora Billrotha brzojavnu
priznanicu prof. Kochu. Bezbroj bečkih
liečnika polazi u Berlin, da prouči Koc-
hovu metodu. Ministarstvo rata odaslat
će pukovnijskoga liečnika d.ra Koval-
skoga. U gradskom se zastupstvu pred-
ložilo, da se podigne bolnica po Ko-
hovoj metodi.
Kako javlja srbski konsularni izvje-
štaj, ustrielio je popa Stojana Krstića,
kad se vraćao u svoje selo, u šumi neki
Arnaut iz tjelesne straže bugarskoga bi
skupa Sinesia, koji da mu je za to platio
500 lira. Devetnaest je taneta prosvirilo
tielo popa Stojana.
Vlastnik Lista „Neuea Pester Jor."
Sigmund Brody, povodom petdesetgo-
dišnjice svojeg rodjenja darovao je u
zaklade i podpore po prilici 80.000 for.
od kojih je odredio 20000 for. za ugar-
sku akademiju znanoati, da se s kama-
tama toga novca nagradjaju žurnalistič
ka i publicistička djela, zatim 20.000
for. mirovinskomu družtvu žurnalista i
23.000 for. svojim suradnicima.
„Nordd. Allg Zeit." oprovrgava viest,
da je kancelar Caprivi razpravljao a
Crispiem o zarukama talijanskoga kra-
ljevića sprincesom Margaritcm.
Veliki se Vezir razgovarao sa članom
ekumenskoga sabora, Yenidonion, i pred-
ložio: Porta je pripravna dati tesker, u
kojem bi potvrdila sve privilegije gr-
čke crkve ab antiquo, i ujedno obećati,
da će biti spremna, da razjasni pitanje
0 schUmatičnom značaju bugarske crkne
1 uvaži propis o raznoj nošnji bugarskih
svećenika, ako dade patrijarha otvoriti
crkvena vrata. Ali je ¥enidonia rekao
u ime sinoda, da se mora oko toga ra-
diti, da Porta (jer Turčin je razkolnicim
Papa! Ur.) odmah proglasi bugarsku
crkvu ichismatičnom.
Njemački državni kancelar Caprivi
držao je u pruskom saboru svoj nastu-
pni govor, u kojem je rekao, da vlada
namjerava «mirno sjediniti sve elemente
proti socijal-democraciji. Porezna prei-
naka ima tu avrhu, da obali porez airo-
mašnijih: Nema nikakovu znaka, po ko-
jemu obatojeći zakoni nebi doatajali za
uzdržanje mira i za obranu poajeda.
Socijalni pokret nečini nuždnim da se
upotrebi sila. Ništa se nebi postiglo ako
bi se protivnike potuklo, njih valja raz-
komadati. K6 sto u voajenju velike voj-
ne tako moradu i sada sve stranke je-
dnodušno stojati, upravo kao u vojni,
čije su posljedice znatne. Ovdje je do-
movina, mi moramo uz nju stojati, i za
njezinu dobrobit moramo zaboraviti na
sve unutarnje manje razmirice. Govor
bi popraćen živahnim odobravanjem.
CriBpi je poslie grozne morske bure
prispio u Palermo, te je svečano do-
čekan premda je lievala kiša.
Na drugom mjeatu javljamo, kako je
beograd. novinatvo diglo halabuku, što
je umoren neki pop Stojan. Rečeno je
da je pop umoren iz političkih razloga,
jer da se borio provi macedonakom vla-
diki iz Ohrida. Sofijska „Sloboda" piše,
da su potvore srbskih novina uvriedile
cio bugarski narod. „Mi zahtievamo",
kaže spomenuti List, „zadovoljštinu, i
to ne od neznalica srbskih urednika, već
od tursk'h mjestnih oblasti. U ime čo-
vječnosti, tražimo mi od turske vlade,
da povede najstrožiju iztragu o umor-
stvu popa Stojana, te da dokaže cielom
naobraženom Bvieiu, kako su Srbi na
krivoj stazi glede ovoga umorstva". Por-
ta da je dužna povesti ovu iztragu, jer
se potvore tiču nje u prvom redu. U
osobi vladike Sinesia uvriedjena je i
carska vlada, koja ne amije ostati mir-
na, kad je uvriedjen jedan od prvih
njezinih doatojanstvenika. „Mi očekuje-
mo — zaključuje „Svoboda" — velikom
neuztrpljivošću ovu iztragu i razjašnenje
stvari. A onda ćemo se pobolje poza-
baviti sa Brbskim urednicim Za ovaj
čas bilježimo uvrjede, koje au nanešene
bugarskomu narodu i bugarskomu sve-
ćenstvu."
Posebni broj berlinskoga liečničkoga
Lista, sa Kochovom publikacijom, štam-
pan je u 100.000 i stisak a.
U magjarskom saboru javljena je in-
terpelacija: kani li vlada poslati u Ber-
lin liečnike da upoznadu Kohov način
liečenja, pa da taj način uvedu na ave-
učilištim u Pešti i Kološvaru.
Na 15 Lek. austrijsko-ugarska tari-
falna skupština počela je pripravljati
naputke za njemačko-austrijski trgovački
ugovor i za trgovački ugovor sa Svaj-
csrskom.
"G j—
HAŠI DOPISI.
Rieka, 3 studenoga, (zakasnjelo).
čestiti gospodine uredničel Odavna
kanio sam turiti koješta a ovih krajeva
mile hrvatske nam domovine u Vaš dični
i zaslužni List „Kat. Dal.", ali mi ae ne
pružala prikladna zgoda, da izvedem
svoju zamisao, te s ovog razloga oklie-
vao sam ća do danas. Neću se baviti
opisivanjem ovog ubavog predjela krine
Dalmacije, kojemu, rek bi, da majka
narav nije ni po što bila u ičemu škrta,
to bo, cienim, da je svakom poznato i
čitateljem „Kat. Dal." jer je opisano u
knjigam, priobćeno po Listovim, Vidje«
no od velikieh i učenieh osoba, koje ne
mogahu se nadiviti krasotam preliepe
Rieke.... Već je priobćeno i u Vašem
čaatnom Listu, da nas velecienjepi žup-
nik i gvardijan O. Lujo Uccellini stade
na put padanju ovdješnjeig franjevačkog
samostana. Svladav velike neprilike,
atigo je do žudjena cilja; pokrpio ga je
tako dobro, da je od časti po naB Rie-
čane, od velike buduće koristi za oaie
vrle Malobraćane. Rekoh od velike ko-
risti i doista : jer duh brzi i pronicavi
mladoljetnog al u svakom obziru pošto-
vanog Otca Urbana Talije, državnika,
uložio ga umah u svrhu doatojanu o-
tvarajuć u samostanu licej za pristojni
i dobri odgoj mladeži, kojoj butje po
volji posvetit se redovničkom životu:
da tu mladjahne sile dobiju prave na-
uke i da ae pravim putem upute u viša
učenja, koja iziakuje uzvišeno zvanje
redovnika, da bude „lux mundi" ne aa-
mo dobrim i svetim životom, dali istom
svojom učenošću. Kako ae razabire bi-
će „op 's plane perfeetum", predavat će
se razne strukovne nauke u podpunom
redu. Bože daj ! Mi se radujemo vrlom
Otcu Urbanu za njegovu veliku brifc-
Domaće Viesti,
DUO mu je Lko: prepisa, ihje,izknii-
vUegio đell ignoranza (sic)! Vidite, ova-
nećel ledj8j?/^e narođe' Meritorno
piA? jer UBpUŠtat 8 nDalmatom" a pre-dnom J!f V tom raspravljali je-dana' d» bii vrabci tar Dafof P ™st o glagolici, i
samo prepisuje butade svoga su-mišljenika lz I8tre. Nlje dftkle ^ od_
govoran &to pisac we*na razlikovat živi
jezik, koji dakako nije liturgični (kcJ ni
talijanski preaia latinsko u) od mr-
tvoga jezika, koji nije bio obćenito ni
kad, niti će bit ikada ukinut, a koji je
bio toliko puta od SI Stolice potvrdjen
i pohvaljen. „Dalmata« nezna za okruž-
nicu slavnog Pape Lav,i XIII g. 1880,
nezna »a dvostruku ediciju star BIOV.
misala na _ troškove Propagande, on ne-
ma nego iznosit na polje svoje raspu-
cane lumbarde po stoput ušutkane.
Njemu je svejedno glagolica još i da-
nas il privilegio dell" ignoranza 1! A ne
razmišlja u svojoj opakosti i strasti, da
svi oni „argumenti" što ih iznosi proti
glagolici, da
svi ti argumenti vojuju eo
ipso proti latinici. Tk i babe znadu, da
prvi liturgični ie'ik kat »ličke crkve
nije bio latinski. On je bio kašnje u-
veden. Pa kad Armenci, Kopti, Grci,
Slaveni i t. d. ne predbacuju latimko-
mu plemsnu ništa, neg > iskreno poš'uju
l »tinski jezi? jer \q liturgijom, posvećen,
mogli bi i pristiše coltura avita sliedit taj
pohvalni primjer z» onaj jezik kjimse
slufci 5 milijuna katolika i skoro 100
milijuni drugih kršćana, a koji je litur-
gijom posvećen jednako ko latinski. In~
credibile ? Ma pur vero.
#
* *
Iz Arbanasa, 20 tekućega: Poručite
obćinskomu šaralu, da ono &to smo Vam
javili živa je istina, koju mogu zasvje-
dočit i oružoici. Nekogoviće valjda peče
što nije b io nereda. Oni žele lovit u
mutnu, ali uhvamo u Boga i u našu
pravicu, da će i unapried medju nama
Arbanasima vladat fd i mir, jer i ako
smo r&zdieljeni po politici u dvie misli,
»vi amo jedn* krvi i starine i živjeti
ćemo va^cd* kao brać«, ako na&jnebudu ,
iz grada jedne proti drugim poticali, kako
he došle na veliku našu štetu dogadjalo.
Mi smo otvorili oči. Mi vidimo, da nas
stanoviti rttalijanci" (sic) rabe za se,
a oe na uhar i procvat našoj toli zapu-
štenoj varo&i.
*
* *
„Smotra" javlja, da je namjestništvo
odbilo utok proti izboru trećega tiela u
zadarskoj obćini.
$ * * *
Namjeatn'štvo je udielilo 30 f. crkvi
u Seli am za nabava crkovnih oprava.
* * *
U Dubrovniku obćina je potrošila
300.000 f. za gra 'nju kazerme. Sada
veli na elnik Gondola, da se još hoće
50.000 f., jer pr račun bio pogrie&en
fpogriešen za 50.000! Ni učenici nor-
malke ne bi tako krupno. Op. slag.)
# * #
Dr. Brešćenski i Dr. M. Amrušnijesu
kandidati obzoraško-domovinaške koa-
licije. Njihova je kandidatura oglašena
kao kandi 'atura o izvan stranaka. *
* *
Držan je u Beču obft sastanak Lloy-
dovih dioničara. G. 1895 čista dobit
iznosila je 420.434, lani samo 250.720
te prema tomu, dočim je g. 1895 svaki
dioničar dobio 21 t. po dionici, lani
samo f. 10.
• Primismo žicom iz Zagreba, da je u
ponedjeljak 17 ovoga vrli svećenik Bare
Poparić iz N vcga kod Trogira polužio
na ondjefcnjem sveuč lištu profesorski
izpit iz zemliopisa i povieati s odličnim
uspiehom. Rodoljubnom i u enom Don
Bari jaaša najsrdačnija čestitanja ! #
* *
«... Na 18 tek- zastupnik Biaakini upitao
je ministra pravde, je^li ncti poznato,
da sudbenim dnevničatim UF Dalmaciji
nisu na 1 travnja ove godine p-yišene
plaće za 10°10 u smislu ministarske
okružnice 5 listopada 1896, ko Sto su
drugdje povišene dapače, da sudbenim
dnevničarim u Z*dru, od 1 svibnja, bi
produbena radnja od 7 na 8 sati na dan?
Misli li ministar udmah odrediti, da ta
neopravdana iznimka za Dalmaciju
prestane?
Prošle nedjelje sklonio se Stjepan
Bagić, ladjar kod Franje Gamiršeka,
pred olujom, koja je toga dana biesnila,
ped brest u Sumi Blatima fu Banovini)
Kad li od jedared udari grom u brest,
te je tora zgodom Bagiću razderao še-
šir od otrag, košulju, hlače, obojke i
odbio ko nad opanka, a da se njemu
ništa nije dogodilo.
# * *
Novi kod Trogira, 18 svibnja. Danas
u 3 sata pos. podne usrećio nas je svo-.
jim posjetom Vrhbosanski Metropolita
presv. Štadler. Došao je u pratnji Mon-
sign. Bulina i jednog dominikanca. Sva
ova tri sela bijahu okideaa zastavama, a
čim je visoki gost stupio na naše ze-
mljište, sva zvona veselo zaslavise. Pri-
čekao ga je Načelnik, naš kanonik-
žopnik, župnici i staroselski i štafilički
i ostali svećenici uz veliko mnoštvo
puka. Grehota, da ja bio rabotni dan.
Nu ipak mnogi naši težaci čuvši sla-
vljenje zvona odmah dojuriše iz polja
da vide premilog nadbiskupa. Poslie
nego je obašao sve tri crkve i mjesta
morao je odputovati za Trogir. Na o
bali, pokle se ]e izljubio sa ž ipniciro,
načelnikom i ostalim ukrcao se je u
ka;ič da dodje do posebnoga parohroda,
koga mu financ. vlast dala na razpolože-
nje. Kad se je ukrcao, digao je presvietli
svoju posvećenu desnicu i blag-slovio
puk tronut ko iz jednoga grla klicaše:
Sbogom dobri biskupe, Živio, dobar
put !
Presvietli S'adler u ovo malo vreme-
na, što je kod nas bio svakoga je za-
čarao svojom prijaznošću i m lim po-
zdravom „Hvaljen Isus" i „Zdravi bili".
Sretan ti put, mili biskupe, t*oja u-
spomena ostat će uviek u našim srcima.
Dobri Bog ti )e dao,vkrepkog; oporavka
u dimnom Lokrumu. Želimo ti još dugi
i čestiti život na korist Crkve, za koju
neumorno radiš i mile hrvatske domo-
vine! V.
* * *
U Trpnju neki lovac ubio je u oko-
I ci tri čaglja fcanis aureus). Dva je
prodao muzejim Sarajeva i Mostara a
jednoga zadržao za se.
* * *
Uprava dalmatinskih po$ta imenovala
je Ivana Sassa svršenog realca poštan-
skim vježbenikom u Dalmaciji.
Kotarsko poglavarstvo u Benkovca
priznalo je Dru. D išanu Ivetić» iz Vr-
like pravo na slobodno vršenje liečni-
štva. * * *
U Karlovcu izabran je zastupnikom
Dr. Ivan Banjavč ć.
* * *
Vodice, 15 svibnja: Kroz dojdu/'u
sedmicu dolazi u Šibenik preavietl nad-
biskup Stadler sa mons Nakićem, te
mons. Zanoni prekida svoje dalnje pa-
stirske pohode: neće za sad u Kaprije
\ Žirja, već dneva 18^ tek. i lJrv ć-
Sepurine vr«ća se u Šibenik. Dneva
23 tek. pak bit će u Vodicam da na-
stavi svoje pastirske pohode. U Vodi-
cam zadržat će se 5-6 dana.
*
Vrlo vriedni učitelj Petar Kumčić
obielodanio je knjižicu o Kumpaniji
ili ti družbi; narodni bojni ples, što se
uzdrži medju starinskim blatskim obi-
čajima.
* *
Pišu iz Mostara: Dne 4. o. mj. bila
je u ovdašnjem franjevačkom Samo-
stanu bodianja glavna redodržavna skup-
ština, na kojoj su se zbile po samosta-
nim odnosno po župam sliedeće promje-
ne: Za gvardijana u Mostar dolazi O.
Kažimir Babić, dojakošnji župnik Ga-
bele, a na njegovo mjesto polazi za
Župnika dojakošnji gvardijan mostarski
O. Dominik Šarac; za gvardijana na
Humac Ljubu~ki dolazi 0. Dujo Oatojić,
dojakošnji župnik Bielog poha, a na
njegovo mjesto odlazi dojakošnji kate-
keta osnovne škola u Mostaru O. Al-
fonso ćirić. Za župnika u Gradniće
dolazi O. Jakov Vasiljević- iz Vitine, a
na njegovo mjesto dojakošnji .gvardijan
Humca 0. Jare Jurić. D Rakitno dolazi
dojakošnji župnik R+kitna Cvitko Do-
dig. U Šuicu odla/.i dojakošnji župnik
Gradnića O. Grgo Jovanović,.a dojako-
šnji župnik Šuice O. Leo Pandžić ide
na Široki Brig. Za katekete naimenovini
su u Mostaru: na gimnaziji 0. Franjo
Bašadur, na trgovačkoj školi 0. David
Nevistić, a na osnovnoj školi O. Đuško
Šimić, te na osnovnoj školi u Gradnićim
0. Veža. * * *
„Srbske demonštracije" Pod ovim
naslovom javljaju pištanske novine, da
je u Mehali kraj Temišvara neki Po-
pović na grčkc-iztočni prvi svibnja pri-
redio „majsko drvo" i na vrh objesio
„srbsku trobojnicu.« Magjarska policija
je drvo dala umah odstraniti, a o cie-
lom dogodj ju prijavila oblasti. Dakle
u (Jg-rskoj nije dozvoljeno izvješavati
ni srbske trjbojnice, a u Hrvata oj je,
kako zgodno opaža „Hrv. p.« na-
protiv, te naskoro, bude li koalicija
došla na vladu, ne ćemo niti imati hr-
vatske tro^ojnice, jer onda bude sve
„srbsko".
Da ova opaska'nije prećerana doka-
zaje jasno činjenica što se ćak i u iz-
bornim proglasim Domovinama čita da
ee dot čnik ako bude izabran branit u
saboru srbske želje. D daje se, doisto
rieč „opravdane", ali to je prah u oči,
jer nijednoj željoj srbskoj dok je takva
nemože opravdan > bit mjesfa u Hrvat-
skoj.
* * %
Naši „Srbi" veliki su an»iklerikalci...
kad se tiče katolika. Ne tako kad se
govori o „p avoslavnim " Onda njihov
liberalizam zakrkne. Zna svak da je
duša na uredništvu „Dubrovnika^ pop
Jovo Bučin. I „Srbski Glas" je liberalan
organ. Ali prigodom zadnje skupštine
n;eg vih sudionika predsjednikom bio
je izabran pravoslavni episkop Mi'aš.
Liberal izam proii katolicima, proti sve-
ćenicima Hrvatima, ali naprama svojim
kalugierima deviza je (kako ono pišu)
— najcrnja reakcija. Hj.
*
Javljaju iz Cjelovca, da je ondje dne
7. ov. mj. cieli dan kišilo, a onda je u
večer počelo sniežiti, te je snieg na ra-
vnici vrlo visoko napadao. U njekim
i a je mjestima namelo za metar visine.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(V. br. 38)
G. R. hoće da govori o priporje-
stima: Nikola Baretić, Propali Dvori,
Na pragu novoga doba.
I najprije u malo rieči crta nam pra-
vac romanticizma i realizma. Pri tom
on pokazuje da shvaća te dvie struje
onako kako o njima misli tko se knji-
ževnošću nije nikad ni bavio, naime doba
romant čizma je «no kad se život nije
pokazivao onakvim kakav u istinu jest,
nego onakvim kako si ga umišljao pi-
sac, dočim realizam pokazu)e čovjeka
onakvim kakav je u istinu. To je ipak
čudno htjeti su m il<> ri^Či na taj na-
čin opredieliti značenje tih dvaju veli-
kih književnih pravaca, i to sad kad
su vee t'd'ko o tom napisali Br^ndes
Taine Faguet Pelissier Bronetiere De
Sanctis i tolik > drugih. Kad tko pro-
čita samo Brande^ovo djelo pod naslo-
vom „Glavne struje književnosti IX
vieka" viditi će kako je to čudan i
zapleten pojav romantizam kod raznih
naroda i kako se taj pojav i pravac
te struje nemože nikako označiti onako
kako ga je g. R. označio.
A sad prediimo na glavniju točku,
naime na pitanje narodne književnosti.
G. R. misli da ni ljudi nijesu isti a
kamo li narodi, i da se svaki toliko
razlikuje od druga po svom mišljenju
običajima i prilikama i težnjama, da
sačinjava posve drugu osebinu, nego li
ostali narodi — Junak hrv. realistič-
kog smjera, piše g. R. mora da je posve
drugčiji od francezkog ili ruskoga, ta
prilike njegova naroda tako su razli-
čne od prilika spomenutih naroda, da
nemaju zajedničkoga ništa do li ljud-
ske naravi i onoga što iz nje iztiče, a
1 to samo u općenitosti, a u mišljenju
svom svako je različan.
Prama tomu g. R osudjuje one na$e
p;8ce koji to nemaju pred očima. On
hoće da real. roman bude ogledalo hrv.
sadašnjosti kan» povjestni roman ogle
dalo prošlosti. Pisac m>ra saći na po-
lje hrv. narodnosti pa prouči vši život
tu, značajeve, kontraste, želje, dobre i
zle strane života i rada, stvoriti pripo-
viest, koja će doista prikazivati jedan
odjel hrv. života.
To je težko ipak, kako priznaje i
•am g. R. i to jer je u nas život jedno-
ličan ali ipak naš narod pruža sa svoje
nadarenosti i bujnosti misli dovoljno
gr diva. Treba Bamo pomnog prouča-
vanja svoje okoline te i etzni na javu
istinu i tad bi pripovjest odgovarala
našoj sadašnjosti pak bi i kadra bila
da što popravi. I g. R. misli da mje-
sto onih socijalnih pokreta i misli dru-
gih naroda, što u njihovu životu po-
kreće druge smjerove javnosti i nadu
(malko nejasno) kod nas su nesretne
naše i žalosne političke prilike sa svim
svojim ratovnim posljedicama za javni
privatni i moralni život pojedinaca, či-
tavo djelovanje pojedinaca koje ovisi
samo o tome, borbe jednih, potištenost
drugih, nečasno djelovanje trećih, koji
svi pak zavlače u svoj vrtlog sav ja-
vni život u Hrvatskoj, koji je u sva-
kom kraju, gdje je druga vlada, dru-
gačije.
Evo što bi imalo po mišljenju g. R.
da dodje u hrv. roman. Politički život
je jedini vez po njemu koji bi mogao
zahvatiti sve slojeve našega naroda, te
izričito veli: »Naše današnje prilike,
nazovite jih po volji i politikom, hr-
vatstvom borbom za pravo i t. d., tek
one mogu da u sebi danas zahvate sve
prilike, čitave nizove preraznih mišljenja
i nazora. U takvim pripovjestima moći
će se obuhvatiti sav život hrvatski" —
Ovim smo kako je vidjeti došli na ve-
liko pitanje o narodnoj književnosti;
i što je narodna književnost. O prvom
se pitanju mnogo pisalo kod nas i dru-
govdje, a pred malo mjeseca u Italiji
zavrgla se polemika o tom kad je Gnoli
izdao u „Nuova Autologia" študiju pod
naslovom Nazionalitži ed arte, na koju
je napao Ojetti u Marzocco a kašnje
se u polemiku upleli i drugi kao Pi-
randello pa i Carducci.
Različite viesti.
Koliko se popušilo duhana u Austriji
g. 1896. Potrošak duhana u Austriji
svake vrsti bio ie prošle god. 93,205.869
torinta, za 3,540.587 for. više nego g.
1895. Od toga od pada 3,845.477 for. na
potrošak specialiteta. Medjj kruno-
vinama i-a prvom je mjestu ĆeSka
25,296.772 for. onda dolazi Dolnja Au-
strija 25,081.677 for, Galicija 12.046.356
for. Najviše se potrošilo t. zv. drama-
cigareta po '/a u okruglom broju
1109 milijuna komada, onda kratkih
cigara po 2 i pol nč. sa okruglih 516
milijuna, šport-cšgaretah po 1 nč. okru-
glih 417 mdijuna, portoriko-cigara po 8
i pol nvč 209 milijuna i sultan-cigareta
po 2 nvč. 208 milij ma komada. Potro-
šak „trabuka" iznosio je 41 i pol mi-
lijuna, „briunika" okruglih 37 milijnna
komad*. S^ga je potrošeno 1244 mi-
lijuna c'gara i 1995 milijnna cigareta.
Do brzo činit će se pokusi s brodom
Flindt u Danskoj, 0 kojem izumilac
kapitan Flindt misli da će plovit 92.
kilometra na sat. Da vidimo !
* *
Barun Miloš Baji^ darovao je za zi-
danje zgrade srbske velike gimnazije
u Novomsadu 100.000 for. Ovaj srbski
bogataš ucuk je kneza Milo&a i jedan
od nasljednika njegova imanja. On po-
sjeduje osim ostaloga imanja velika do-
bra u Banatu, u Tolvadiii, Velikom
Gaju, Središtu, Gadu i t. d.
Najnovije Viesti.
Grčka je vojska hametom potučena
kod Domokosa. Turska je zatim dala
nalog vojskovodjam da obustave ne-
prijateljska napadanja na grčku voj-
sku. Sultan neće, da mu nameću u-
vjete mira, nego hoće da ih sam
naznači.
#
• *
Grčka vojska Sto je pod zapovjedni-
štvom gjenerala Smolenitzkoga primila
je nalog, da se pridruži ostaloj grčkoj
vojsci. Uzmakla je i vojska kraljevića
Konstantina.
Po viestim iz Carigrada Sultan je
pristao, da se stane ugovarat za pri-
mirje. Edem paša primio je u tu
svrhu potrebite naputke, a tako i
vrhovni zapovjednik grčke vojske od
svoje vlade.
*
* *
Grčki ministar predsjednik Ralli
prieti, ako Turci neodustanu od ra-
tovanja, da će pozvat pučki ustanak
i oboražat težake. Iz Atene javljaju,
da je ova prietnja učinila utiska (bit
će, ali na koga ?! Op. slag.),
Rusko se novinstvo ruga europej-
skoj diplomaciji koja pravi fiasco za
fiascom. Sultan za nju mari kO pas
za petu nogu, Dočim diplomacija nije
htjela rat, Sultan ga je naviestio ;
sad diplomacija hoće mir. a Sultan
nastavlja rat (pustite mi nasladu ; ja
sam se prvi rugao diplomaciji. Op.
slag.).
*
* *
U francuzkom parlamentu pred-
sjednik je pokudio dominikanca 01-
liviera što je u svojoj propoviedi
pripisao nesreću u pazaru pedepsi
božjoj Zastupnici su odobravali pred-
sjedniku (klasično odobravanje! Da
mi ih je pitat, što su tim htjeli doka-
zat ? Op. slag).
* * *
U Epiru turske su se čete prima-
kle obali, kao da žele navalu. Grčke im
se dale na liepak i bile potučene.
Palo je nekoliko stotina Turaka, ali
do 2.000 Grka ostalo što mrtvih što
ranjenih (ovakih se battosta jednu za
drugom davalo samo u Abisiniji ta-
lijancim. A Grčka i It. to su dvie
jedine vlasti koje su formalno ustale
proti Sv. 0. Papi g. 1870. Ako nije
ovdje božja pedepsa, bit će slučaj,
ali svakako čudan, da yvarvari" uče
pamet dvie predstavnice dviju najkla-
sičnijih književnosti i zemalja. I samo
njih/ Op. slag.).
Nadbiskup Beneventa stožernik Di
Rende umro je na Montecassino.
*
* *
Židovski tršćansqi List liberalčina
„II Piccoloftizpovieda, da zadnja bukai
vika u cesarevinskom vieću, bila takva
kakve nije nikad došle bilo u nije-
dnom parlamentu.Urnebes je trajao
tri sata. Psovali su se kd u krčmi.
Podizali su neki zastupnici i pesti.
Sablazan je potekla od Niemaca
liberalaca, koji jer Niemci, narod
neke više pasmine, pao je tako nizko,
a jer liberalci bučili su samo za to,
da ne dadu govorit svomu političkomu
protivniku. Niemci katolici kudili su
svoje sunarodnjake radi njihova neo-
tesana i neliberalna ponašanja. Tiem
je spašena čast boljega diela njema-
čkih zastupnika.
Viečanje je cesarev. vieća bilo o-
bustavljeno do pismene prijave.
* *
U Parizu nastala je velika graja
na mužkarce, jer se obaznalo, da su
u pazaru nevitežki pače neki od njih
uprav živinski postupali prema žen-
skima. Samo se jedan čovjek odli-
kovao spasavajuć ženske a to je bio
prost čovjek, sluga koji je s toga
odlikovan od vlade. Drugi jedan spa-
sio je svoju gospodju izniev ju na
ramenima. Dobio je od obitelji 100.000
franaka nagrade. Ostali su mužki tukli
ženske i gazili preko njih da sebe
brže spase. I tako se tumači što je
poginulo samo 5 mužkih a ćak 130
ženskih.
*
* *
Naprava bazilike sv. Petra prigo-
dom kanonizacije dne 27 tek. izpasti
će veličanstveno. Potrošit će se do
milijun i pč> franaka.
* * *
))N. F- Presse" veli, da Turska misli
postavit tako težke uvjete mira, da
ih Grčka neće moć nikako prihvatit.
Velike kiše činile su da nabreknu
rumunjske rieke i ciela je južna Ru-
munjska poplavljena.
egfdileitt«K^o «1 e
%- U Berlinu vodi se sensacijo-
nalna razprava proti Tauscliu i
jLiitzovu. političkih
izjava i
4 Na razpravu došlo je do 60
-svjedoka. Medju njima su gjenero
Gossler, bivši ministar Koller i
-Broii^t^ predsjednik redarstva
|Wind^aim, Bebel i više visokih
činovnika* čaatnika i novinara,
t Barun Marschali i poslanik Eu-
Menburg takodjer doći. kao svje-
doci. Razprava je započela time,
Mla je predsjednik pozvao Lutzo-
V.va,»iittekaf govori istinu i "iieka
hotitoično ne okrivljuje Tauscha.
V da jei nedužau.
Opisuje rad redarstva i kaže,
da taj pouajvile stoji u nad-
zoru nad socijalistim, nad pisanjem
f novina, u uhodarsivu i pazki nad
jigurnošću mra. Veli5 da on nije
haiahnuo političke članke. Tu-
%mači rieč „nadahnuti^ tako da
se dotični članak ima objeloda-
niti^ a on je uviek dodavao uza
svoje viesti primjetbu: „ovo je
povjerljivo i ostaje medju na-
ma". Poriče, da je govorio o bo-
lesti carevoj, da trpi od ubobolje.
Lutzov izkazuje, da je dobio
od Tauscha nalog neka širi viest
0 carevoj bolesti, ali samo iz da-
leka. Tausch je govorio da je uho-
bolja posljedica rak rane.; a ujedno
mu je govorio, da neka baca u
sviet glas o nepovoljnu duševnom
stanju cara Vilima, Na upit pred-
sjednikov, je li naveo Tausch ka-
kav razlog o tobožnjoj bplesfci ca-
revoj, odvratio je Lutzow, da inu
je Tausch kazao, da je car Vilim
baštinio rak od otca Predsjednik
pita ponovno, je li dobio od Tau-
scha nalog za tu viest. Lutzov od-
vraća da jest, te isyavljuje, 4a
sve više uvidja, kako ga je Tausch
na najgnjusniji način zlorabio.
• • - + ' * • •
Poslanstvo Lagarefa p* Abisinim
od strane francuzke> > vlade 4 inal o <
je podpun uspjeh. : Poslanik ie
bio primljen najvećom počašcu
1 povratio se s pismenim Mene-
likovim odgovorom Feliksu Fau-
rri. Menelik je zaljubljen u Fran-
cuzku i gtasa se, da je obećao,
da će posjetiti svietsku parižku
izložbu god; 1900 Pače je go-
vorio i o nagodi i 0 medjusobnim
obvezama, kako je u ostalom
bio slučaj s Abisinijom za Lju-
devita Filipa. Lagarde opisuje
Menelika kao velesposobna i na-
obražeaa vladara, koji poznaje
europske prilike i hoće da po-
digne svoj narod europskom na-
obrazbom i ustanovama. On je
miroljubiv. Nade je, da će ovo
približenje biti na uhar katoli-
čkoj crkvi u Abisiniji.
*
*
Dr. Casartelli ravnatelj Zavoda
Bede u Manchesteru obielodanio
je djelo o katoličkoj crkvi u Ja-
panu. Ondje sada ima l nadbi-
skup, 3 biskupa, 82 misijonara,
14 svećenika urodjenika, 64 cr-
k^e, hi škole i 44.505 katolika.
* "Ruska crkva broji ondje 20.000
sljedbenika, a razne protestant-
ske sljedbe 34.660.
inas 8vrš»va pC crkvam svibanjska
<Jcrkli 8V. Krševana propfrviedao je
cilmjeVec, svaki dan Udovac vlč.O.
Q&rJ\». U crkvi OO. Franjevačku
birane vlč. F. Ivaaovrf, a^lsv. M«-
hola, obolivš^riedni mladi propovieda-
lac^O.Livić, zamienio ga ie odmah 6J,-
veni ffrp O. Ivaoftić- 4
*
# ^
Presvietli vrhbosanski nadbiskup ^r
Josip Stadler sadržao se u Ljubljaoi
dva dat a (od 26-28 tek.). Odanle je
poao u Zagreb, gdje bio dočekan na
kolodvoru od nadbiskupa i svećenstva
i drugog otmjenog obćinstva sa pokli-
cima „živio". Na dočeku našli su se
zastupnici akademije, sveučilišta i t. d.
U Zagrebu š<8 nahodi i senjski biskup
Dr. lz Zagreba će u
Rim.
...i ,• - * * *
Iz sela Prgomelj u belovarskoj župa-
niji preSlo je 100 „pravoslavnih" na
unija*, ^bobranu" je to žao, pa pod-
miče kakd da »t» to Prgomeljci učinili
za novac.
Sude Frgomeljce po sebi.
i ::V •.'i' * *
Po brzojavnoj obaviesti đoznajeaao,
da je jučer sliedilo ustoličenje preča-
stnog dekada Antuna Marinkovića za
preposita stolne Crkve na Hvaru. Če-
stitamo.,
Jučer je bilo i svečano ustoličenje
vlč. D. Gjura Laneve na Trpnju. Sretno!
„Hrvatskačitaonica" u Arbana^im do-
bila je zadnjih dana 10 novih članova,
svi iz Arbanasa. Broj članova dopire sada
skoro do 150. Broj vrlo znatan i znak
vrlo povoljan. Puk otvara oči.
*
* *
Svi op >zicijonalni Listovi Ito su nam
jutros stigli iz Zagreba, došli sus*bie-
lim krpama,
* *
„Hrv. Pravo" od 28 tek. usvoiilo je
na*e rieči, u pohvalu preč. D. Antuno
Liepopilia. Zaslužuje !
*
* *
I još jednom „II Dalmata" »e navraća
na pitanje o glagolici. Da je i ovaj put
krupnih ludosti odvalio, to je sasvim poj-
mljivo, jer prije nanizanih dokumenata
još je 0 sebi imao nekakva pojma pa
se nastojao držat kako tako in susta,
ali nakon što su ga njegovi svjedoci po-
takli, izgubio je busulu. Pa znate ito
kaže. Veli od prilike: nečetno se pre-
pirati, ali to stoji (pače on rabi apo-
strofu na na« sa: 4 peto 0 non ć vero,
kako ono jednom Bulat s Ba araontiem
ti ^aabot^a); da svi kle^d madu latinski
ftjisit kad izadju iz Sjemeništa.
' - Eh ovo ti je argumenat top! Ta Sta
z*r klerici ne znadu i glagolski?
Drogi mu je argumenat Sto puh ne
razumije glagolski. Vjerujemo, da ne
razumije nego malo,'ali latinski ne ra-
zumije ništa, te kad bi ovaj Dalma-
tov argumenat vriedid^nš bi se smjeli
Čitat nikad latinska misa po Dalmaciji/
ni po gradovima, gdje £ak zna latinski
kob'ko i pastiri na planini.
Ergo? Sad „Dalmata" ima rieč.
* *
U sjednici zastupničke kuće od 26
tek. Biankini je iztikao užasnu štetu,
koju povodnji od 15 do 20 tekučega
nanieše vinogradim u 5T>navljim kod
Dubrovnika, te )e prešnim putena pred-
ložio, da se odpusti porez na oštećene
vinograde, i da se osiromašenomu na-
rodu dade podpora iz državnih sredstva.
Na 28 tek. pak stavio je obrazložen
predlog, da se aktivna služba na c. Jc.
ratnoj mornarici snisi od 4 na 3 godine,
kao što je u atajačkoj vojski na kopnu.
Predlog poduprt, upućen je vojničkom
odboru.
*
* *
Na 25 tek. u cesarev. vieću zastupnik
Dr. Trumbić upravio je upit na vladu
za obustavu utjerivanja poreza vran-
skog lena u Pakoštanim.
Danas će bit promaknut 11 Beči na
doktorat liečništva mladi otačbenik Josip
Ožboit iz Tršća u Banovini.
*
* *
Iz Arbanasa, 27 tekićeg*: Doisto,
mi Arbanasi možemo, premda proati
ljudi, gledat a visoka te Vaše stanovite
zadarske talijanaše Misle, da su go-
rostasi, i mi smo ih za dug niz godina
za takve zazbilj i držali, ali lyi'l amo
se stali mjerit .mi prosti ljudi » Jtapi-
cam, sa tom finom gospjdom tt; vela-
dam i gibttsima, pravo vam ka|«^po,
gospodine uredniče, da smo se skoro
uzohpiili, jer vidimo, da i ako %mq mi
kratkih 6kola i nauka, ipak m ugio-
gočem nismo patuljci uz gorostas^^^o
"obratno. , ^
Mi smo .napeto očekivali što č« ,oam
^Dalmata"* odgovorit. Da pravo kaže-
mo, mislili sa mnogi od nas, da
odgovorit ništa, jer u nekim slučajevim,
tko muči, dva uči, ali ^Dalnati* je
bilo tež&o pri duši ne odgovorit ništa,
pa je odgovorio one svoje pocheparole.
Opet je uzeo ni krive dužne u nišan.
To je proračunano. On zna, da ovo pi-
tfu Arbanasj, ali nestoji mu dobro pri-
znat, osobito nakon što je nekim na-
šim domorodcima prefino. i pregalnntno
predbacio da su (scusate del termine)
prasci (figure porche). Takvo nas je
podlo i uvredljivo pisanje nprav razo-
čaralo, da ne rečemo što drugo. Neka
oproste stanovita gospoda. U Arbana-
sim nema „prasaca" medju ljudima i
i ako ih ima medju životinjama, i ali
toga ima i u Zadru i drugdje, pa to
nije nijednomu mjestu sramota, ali jest
sramota, kad navinatvo na&it*/» nove m
uzdržavauo silazi sa svoj<? novinarske
vedrine i vuče se po blatu, kako se vp-
če „Dalmata" u onoi vieati^
j Nikakva mu hvala ni za prispodo^fet.
^ela oko Nina, Biograda, Vrh gorča i
t. d., Ako su u nazadku, pojmljivo Je,
jer aa Mletčici razorilt'Kiog^nd, tarei
Nin i Vrhgorac, pa kad njima naopako
i salima je naokolo naopako. Ali Za-
dar nije bio razoren pdkad-. su naši pre-
dji došli iz Albanije; Zadar je osim
toga prvi grad u Dalmaciji. Pokraj nje-
ga dakle, kako izpovieda i sam Dal-
mata, Arbanasi bi imali bit kao varoš
Pariza. Jer Zadar je naš pravi Pariz.
Kid smo bili roladji pjevali smo: Zaraze
picco?a, somigUa a Parigi, evvvm i t. d.
Pa jer smo tako pjevali u djetinstvu
sad kad smo p< stali brkati ljudi iz Za
dra na uzriarje d-«rivaj'u oa«e domorodce
onim jabukama koje se mi stidimo 0-
petovat.
Šfo se pak t'če naših prigovora i što
je glavno za nas, to, kako vidite „Dal-
mata" nije mogo pobit. Sve je ostalo
čitavo. Nećete se, g. uredniče, moć po-
tužit, da smo vam dakle roa ni jedno
samo slovo neistine dostavili. Tim se
ponosimo i ako žalimo šfo je ona istina
za nas vrlo gorko izkustvo.
Glede si ge sa gradianim tu pona-
vljamo što rekosmo. Neka nas iz Za-
dra ne napastuju i mi ćemo živit u
skladu i ljubavi i medju sobom i sa
svakim. Mi ljubimo red i rad i znamo
bit učtivi prema svakomu puno više
nego „Dalmata."
#
* *
Pišu iz Biograda N. L. dne 25 svi-
bnja:
Amo su jačer svršili obćinski izbori.
Išlo je donekle sve u redu. Nego Bve-
eenstvo uvrieljeno, što bi zapostavljeno,
podiže se nenadno u prvom tielu. Što
je imućnije i inteligentnije, sve se s
njime združilo. (Nač. Borelli obustavio
svojevoljnu izborni čin.)
*
Čujemo, veli N. L,*}h~ a nemarimo
izpitivati s kojeg razloga — da se je
putujući učitelj poljodjelstva gospodin
Mate Budan odrekao toga mjesta. I tako
sad ostaiemo bez ciglog putujućeg uči-
telja, dočim ih se imalo imenovati šest.
U naknadu tomu, možda nas opet ob
dare kakvom liepom poljodjelskom 0-
soovom na papiru, koja bi imala eko-
nomični preporoditi Dalmaciju tamo do
koji viek.
*
* *
„Crvena Hrvatska" javlja: Čujemo iz
dobra izvara, da će naša željeznica sa
Trebinja uputiti se put Konavala da
preko njih sidje na Sulorinu. Ona bi u
tom sluča]u pr šla preko Brolnjica kod
Stravče, izišla na drugu stranu, i spu-
stila se viša polja. Odlomak za Dubro*
vnik također ć« se graditi, te će sta-
cija biti u Lapadu, u kom slučaju po-
skočiti će vriednost Gruža i kao luke
i kao zemljišta. U Hercegovini radi se
na vas mah.
*
* *
Pišu nam iz Nina: I ove godine pro-
slavila se običnim načim svečanost B.
Gospe od Nina. Uzprkos rdjavu vre-
menu bilo je dosta n*roda i iz daljih
strana. Procesija se obavila, te brodom
vriednog hrvata Marka Zubčića iz Li-
sarice, preniela se Gospa na svoje pr-
vašnje prestolje na otočiću Zečevu, oda-
kle pred večer povraća se u Nin. Sve-
čanost je u našem narodu doista riedka
radi pobožnosti i nakupa mnogobrojnog
svieta. Nego željeti bi b^lo, da bude
nešto više reda u srkvi i van crkve, a
žalit je što je pristanište brodarice B.
Gospe u luci i pod Zečevom još primi-
tivno a i pogibeljno. Do koga je neka
providi.
*
* *
Na 24 tek. zast. Biankini se jepotu-
ž o u Beču ministru za zemaljsku 0-
branu, što je ovih zadnjih godina i ian-
darmarija u Da'maci')i poniembena, bez
ikakva zakona ili ministarske naredbe,
»a škodu javni službe i domaćih sino-
va, koji nepoznavajuć njemački jezik,
tn&raju ostati prosti žandari, bez nade
na ikakvo pomaknuće.
Na Brodarici kod Zadra opažena je
tršna uš.
„Smotra" donoseć ovu vrlu neugodau
viest javlja, da će se poduzet skodne
mjere proti ovoj m/oj zarazi.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(v. br. 41) -
Nedvojbeno je da narod ne luipreduje
moralno ako ne napreduju pojedinci
koji ga sastavljaju, i bila.'bi nesmisa®
samo i pomislit napredak' naroda u kom .
pojedinci propadaju, kao Ito i napredak
obitelji, gdje bi članovi bili kržljavi.
Da se postigne dakle napredak naroda,
treba postignut napredak pojedinaca.
Qvo je glavno' načelo na kom,za-
snovana djela velikih umnika kao ito
su Tolstoj i Ibsen. Qni sami i?a: v«*le
mjesta jasno su iztakli da pri pipanju
to jih načelo vodi: poboljšanje pojedi-
naca, da se poboljša i družtvo,
Postaviv ovo kao osnovu daljeg raz-
spravljanja, ja mislim da svaki pi-
sac dobro shvaća svoj zadatak i svoje
zvanje ako nastoji da bude narodu ili
ljudima koristan. Ja podpuno pristajem
uz V. Huga kad veli da svaki pisac
kakav mu drago b;o, njegov djelokrug
valja da imade glavni cilj da bude ko-
ristan. Mislim uz to da je i istina što
veli Brunetiere: da svaki pisac prend
un peu eharge đ'ames; i da pripo-
vjedač ima pravo da razširi ideje
ko'e mu se čine dobrim isto kao što i-
inade pravo kakav zastupnik 11a to,
p *če da pripovjedač imade pravo služiti
se i sredstvima svoje umjetnosti da raz-
širi te ideje. I zbilja s koga razloga
bi se pisac morao uztegnut od razpra-
vljanja družtvenih pitanja u romanu,
kojemu je glavni cilj biti slikom druž-
tva«
Sin našeg doba mora raditi, pravom
kaže Brander. Gleda li pisac u naše do-
ba oko sebe to vid ja uviek dosta tih
koji trpe, koji čame u svakojakim ta-
mnicama, u tamnicama neznanja, bru«
talnosti i sužanjstva Ove moramo oslo-
bodit i na to mora ciljati naš život i
naša knjiga.
Pa promislimo i na to syaki naobra-
žen čovjek bavi se "sad clružtvenim pi-
tanjima, pa zašto da se ne bavi i pisac.
A kako će on i baviti se žjvotom svoje
dobe, ako se ne bude batfio i tim pita-
njima što toliko zanimaju njegovu dobu?
On ne samo ne smije ali kao čovjek i
ne može otudjiti se svojoj dobi, družtvu
1 idejama tog družtva u kom žive
Neće biti s gorega navest U tom po-
gledu neke krasne izreke Čuvenog Bru-
netierea, koje je naći razasijane amo
tamo u njegovoj knjizi Essais sur la
Litterature contemporaine.
On misli da pisac mora nastojati da
priuči publiku da se zanima za stvari i
za pitanja što ju ne zanimaju. Po nje-
mu zadaća književnosti je činiti da po-
stane svojinom ljudskog duha sve ono
što zanima V us age delavie, la direetion
de la conduite, et le problšme de la de-
stinee. U razumljivom jeziku preniet i
prikazat ono sto ne postaje jasno —
a možda i istinito, — nego onda kad
postaje obćenito: podat traini život o-
nomu što neimadjaše neg začetak života,
i to podav mu ob 'e iitu i trajnu vrie-
dnost; činit razumjet drugima koliko
važnosti imadu za njih pitanja kojim va-
žnost nepaznadu uviek ni sami oni koji
se njim bave, eto čim se mora bavit
knjiga, eto što je baš književno.,
Volja vlada svietom, ideje odgajaju
voljo a književnost mora širit avietora
ideje.
Kiijiževnost ne može se zadovoljit da
bude zabavom mandarina, a roman još
manje neg druge grane književnosti,
jer on ima ža prvi i zadnji zadatak i-
mitaciju života u njegovoj zamršenoj
cjelini*. Sam život je školom života; a
izklj^čiti od prikazivanja ili od prou-
čavanja tog života, nauku što u sebi
sadržaje, to je izkriviti ga iK> okrnji*,
vati ga. Svakovratoa pitanja koja su
kao upletena u život, toliko pitanja što
mi rješavamo našim djelovanjem barem
tim što djelujemo, sve one potežkoće
koje nas čine s?aki d»n dvojiti 0 vrie-
dnoslt naših Čina, evo predmet kojim
će se roman morat baviti.
Ideje su one koja svietom vladaju i
ako književno umjeće stoji gdjegod u
naoštrivanju kakve pikantne epigrame,
stoji svakako većim dielom u tom da
iz pr< lažnih stvari izvadiš trajnu lekciju
koja će jih preživjeti.
Zahvala.
Težko ožalošćeni radi smrti
ljubljenog našeg
"^ANTUNA VIDOT1ĆA,
du&ai se za-
hvalimo, .najprije veleduSkbm^
s^eoensbFu. Mnogo "
Nadžupniku Ku|smi Scarpa, Stje-'
fteAti MilSaMdfeh, Bart. Ilijiću^
Iv. Plan^iću, O,- Jer.«VIah6vićuf
Iv. Kuničiću, Ant. Petriću, Ant.
Petravi^u, pak. načelniku Staro-
gagrada gosp. Vicku Stalio,. ve-
leuč. liečnikn Dr> Anti Bjankini,
Iv. Ant. Mulanoviću, Jurjii Vran->
koviću, Ticku Vilio, Juiju žTadi-
ću, i svoj ostaloj mnogobrojnoj
uglednoj gospodi, koja svojim
zauzimanjem i svojim prisustvom
veoma doprinieše da sprovod
njegov veleliep bude. Hvala je-
dnaka velečastnoj Braštini od Gi-
stilišta, darežljivim starogradskim
zanatlijam i prijateljima, koji ta-
kodjer svojom dobrotom prama
pokojniku i nam, doisto nadkri-,
liše naše očekivanje. Osobitu har
nost izjavljamo napokon u obće'
milokrvnim Blaćanima, i odličnoj ^
obitelji Marka i Vjeloslava vite-,
za Svilovića u Blatu na Korčuli.
Šibenik 24 Svibnja 1897.
Obitelj Vidović. %
Najnovije Viesti.
Na 28 tek. Cesarev. Vieće bilo j
se preprieči obstrukcija bećkranjim
glasovanjem, izjavio je predsjednik,
Ae stigle mojbe i predlogepriobćiti
koncu sjednice. To je u veliko raz- .
dražilo ljevicu; pa je stala vikati
vas mah i psovati predsjedništvo i:--
vlada. Došlo je i do ruku izmeti
Niemaca i Čeha; kad je zaključak *
razprave primjen sa 171 glasom, do- ?
viknuo je Pessler: 171 hulja; pa
uslied toga nastalo sutra dan po Beču
više dvoboja l
*
* *
Po viestim Morning Posta grčki
kralj počeo je impaJcavat robu* I
njegovi su odnošaji sa ministrom
predsjednikom vrlo napeti, te se nije
čudit što se spravlja za eventualni
odlazak (moguće da se odreče pre-
stolja na uhar kraljeviću Nikoli.
Op. Ur).
Prigodom zadnjih nereda u cesa-
rev. vieću čulo se uzklika: Hurra
Germanh i Živjela „^ermawia irre-
dentau (Blažena iskrenost! Op. Ur.).
Grof Khuen Hedervarj u razgo-
voru sa nekim magjarskim novinarom
priznao je, da je, uz sadašnje razpo-
loženje Ugarske, težko ^tvoriti stalan
i dobar odnošaj izniedju Hrvatske i
Ugarske (dragocieno priznanje. Ep-
pur si muove! Op. sUg.) - ' ;
* *
„Standard" javlja, da v če princ
Franjo Josip Battemberg postati gu-
vernerom., Xrete, a dobiti će za po-
magača jednoga^ Kallay-eva činovnika
0^ bbsaSisle uprave. VV ' *
* *
„Morning Post^ dobiva ,vie^
Carigrada, da Porta sveudilj sakuplja
novu vojsku. Tako je 30 bataljuna
iz Sirije dobilo zapoviedjs da kreau
na srbsko-bugarsku granicu.
ranim riečima izraza vabu Mladomisniku,
njegovu otcu itd, usrdne čest'tke, da-
jući tako oduška svomu duševnom us-
hićenju i radosti, koju u svom srdcu o-
sje^ahu. Glazba je svoj milozvuk dugo
izmjenjivala sa veselim poklikom uče-
stnika, dok Be ovi ne j»ast*doše noseći
sa sobom sladkn u»pomenu ove uzno-
site svečanosti.
1 r
Kako drugom prigodom bijasmo
javili, N. Preuzvišeuost Nadbiskup
Rajčević bio je odredio iz svojih
posebnih sredstva obilatu nagradu
onome bogoslovcu, koji izradi i pro-
č'ta jednu tezu osim one obične iz
zaklade Benzijine. Bila je odredjena
zanimiva i važna zadaća o „grani-
camai u nepogrešivom razvitku do-
gma'a, osobitim obzirom na nauku
iztoćnh pisaca Tri mlada vriedna
bogoslovca izradiše predmet, a ti su:
Kalogjera Marko, Tomičić Juraj i To-
pić G-rgo. Predmet je bio težak,
malo obradjeno polje a rok vrlo kra-
tak, te je bila baš zaslužena izvan-
redna pohvala, koju gornjim redom
primiše sva trojica, toliko od Njegove
Preuzvišenosti, koliko od svojih pro-
fesora za izvrstno i marljivo izvedene
radnje.
Prekjučer je g. Marko Kalogjera
pročitao javno svoju tezu u prisustvu
preuzv. Nadbiskupa, profesora i sta-
rješina i liepe kite odličnih svećenika
i redovnika, koji 'su se u velikom
broju odazvali poziju,.. Jasno, bistra
i sočno je izložjna katolička nauka,
a uspješno pobijeni prigovori i doka-
zane bludnje sve do* najnovijih u tom
pogledu. Iza čitanja, Preuzvišeni je,
uz pohvale i izraze zadovoljstva, obo-
drio mladež na nauk, i na njegova-
nje osobito bogoslovne i nabožne
struke i na apostolski rad, kojim se
najviše narodu-koristi.
Dočirn čestitamo g. Kalogjera i
njegovim drugovima na izvrstoom u-
spjehu, izrazujemo želju, da te radje
ne ostanu samo u rukopisu. A pre-
uzv. Nadbiskupa ide posebna harnost
što je blagodarnošću osokolio mla-
dež, da se vježba i da upre in agone
istine i znanosti.
* * *
Mi amo sa „Dalmatom" u pitanju
glagoiice postavili „suggel." Nu on ne
može osobito pregrizti to, što su ga
pobili pok. Nadb. Maupus i pok. Kan.
Bianchi. Da oslabi utisak onih doku-
menata, on pripovieda u predzadnjem
broju neke epizode, za svakoga od dvo-
jice. Glede blagopok. Nadb. Maupas mi
nemamo ni jedoe rieei da damo ili da
oduzmemo onome, sto napisasmo.
Što se tiče pak pokojnog Bianchi,
ona neka epizoda iz sakristije, koju „D."
pripovieda, ima posla sa glagolicom ko-
liko i predlan ski soieg. A kad bi bila
i istinita, ne bi pokojniku bila na čast,
te bi ju „Dalmata" bio imao premu-
čati iz poštovanja. Nu mi znamo, da o-
nako intolerantni i nealjudni fanatičar
nije znao biti pokojnik. Da m i ne bude
„D.u namienio tudju ulogu?
Još nam je opaziti, da bi bilo smiešno,
da uije čudnovato, što anti-khrikalni
WD.W tako rado piše o sakristiji ne sa-
mo u preneseaom smislu, već i o pra-
voj pravc*toi sakristiji ; i što nekako
nastoji da sebe prikaže njezinim orga-
nom ili obratn a Ta borme je barem
sakristija „klerikalna" i „reakcionarna"!
Za „Vaterlaod" neka ga glaTa ne boli.
* * *
Na 7 i 8 tek. mj. bilo je u gradu i
pregradjU više sukoba, izmedju civilista
i vojnica. R. K. doznaje da je prvi su-
kob nastao u Arbanaaim kad je udarala
obćineka glazba pri izletu bersaljera. Ta
lijanasi su pjevali talijanski, Hrvati pri-
hvaćali hrvatski i tako se medjusobnj
dražili dok je došlo do tučnjave. Da nije
oružništvo, redar, i vojn posredovalo bilo
bi došlo osobito na 8 tekućega do pra-
ve bitke su više mrtvih. Grozno i
pomislit. Da, se pak neredi ne ponove
dužnost je svakomu učit obćinstvo na
političku snošljivost, a ne širit krive i
uvrjedljive nazore o nekoj ekskluzivnost
i pristranosti koje vex, satne po sebi i-
zazivlju protivnu atrauku.
U ostalom preporučili bismo onim
kojih se tiče više opreza prije izgreda,
jer bolje je prevenire nego reptimere.
Sarajevske novine opisuju triumfalni
doček priredjen u glavnom gradu Bo-
sne obljubljenomu nadpastiru Dru. Sta-
dleru.
* * * : r
U Grobniku kod Rieke prešo je mu-
hamedanac Hasan u krilo katoličke cr-
kve. Držano je veliko slavlje. Kumovao
je sušački načelnik.
Kistanje početkom lipnja-Na 30svib-
nja t. g. bili eu ovi katolici obradovani
u svojoj crkvici sa šest novih klupa.
Dar što ga Gospinoj crkvici poklonio
samostan M.M. P.P. Trapista na Zemu.
niku.
Neimajuć crkva ništa Gospa se stara
da malo po malo bude obskrbljena do-
prinosom samih dobročinitelja.
Na njihov odziv ti njima, milostiva
majko, odvrati obilatom milošću/
*
* *
Na 8 tek.je obavljen izbor načelnika u
Zadru. Izabran je dosadašnji načelnik
vit. Trigari.
* * *
U subotu je izašo br. 11 „Hrvatske"
s obilatim gradivom
#
* *
Čujemo, da je prestao izlazit zadar-
ski „Lovor". U Spljetu će izlazit „Novi
viek".
* * *
Fazda crnih glasova. „Hrv. Kru-
na" donosi, da kad se na 8 tek. mjes.
primicale Zadr i dvie ladje Ižana hodo-
častećih k crkvi sv. Šimuua nekoliko
dječurlije, po nošnji reb' bi učenika,
bacali su kamenje proti brodovim. Jedan
veliki kamen o dlaci ne zahvatio u
glavu ižkog župnika vlč. D. J. Bogda-
nića koji je takodjer bio u jednom brodu
sa župljanim.
Ovakvih se nereda na žalost češće o-
petuje u Zadru. Redari kad vide, raz-
tjeraju te golobrade zločince, ali tre-
balo bi koga uhvatit i kaznit da bude
drugim na usviest.
* * *
U Trstu je zatvoren anarhist Giovaoni
Marsetich. Kod uapšenja bacio je od
sebe više papira i pisma. Pisma su iz
Zadra. U jednom od tih piše Anonimus,
da mu je naloženo da za 8 tjedana o-
bnovi atentat na talijanskoga kralja.
Primismo sa zahvalnošću novu knji-
gu, prouku: Seljačka buna g. 1573. Na-
pisao Rudolf Horvat. Preštampano iz
„Nade." Str. 70. Ciena n. 33 s poštarinom.
*
* *
Gosp. Dr. (Srećko Karaman i njegova
supruga, prigodom 25 godišnjica svoga
braka, udieliše sirotištu Martinis-Marchi
u Spljetu 4000 kruna. Pohvalno! *
* *
Na 3 ov. mj. umro je u Zagrebu
Pajo Jovanović urednik „Srbobrana".
Pišu nam iz Makarskog Primorja, 8
lipnja. Za 23 t. m. urečeaa je obnova
drugog tiela obćinskih izbora; onih iz-
bora kojih će
... . domaći ljetopisi ubilježiti cr-
nim slovima .... (ovdje sliedilo nekoliko
redaka koje izpustismo da izbjegnemo
možebitnoj zapljeni. Op. Vr.) Na 23
t. m. budeli zakon i pravica vladala,
bez dvojbe će sjajnu pobjedu ovjenčati
uprav oni, o kojim se znalo tvrditi otrag
ne pune dvie godine, da su to* tek nje-
kakova čeda u povoju, .... (i ovdje si-
stog uzroka. Op. Dr.).
Biokovac.
*
* *
Kako pišu „Hrvatskoj Kruni" proš.
mjeseca, boravio je na otoku Mljetu
radi špecijalnih prouk& o gubi tajnik
ovogodišnjeg berlinskog kongresa Dr.
Edv. Ehiers iz Kopenhagena. Pregle-
dao je u pratnji gosp., Dr. Oakara
Hovorka pl. Zderas, sve bolesnike na
kojima je -sobita vrit spomenute bolesti. *
* *
Zaslužna „Vrhbosni", osvrć tć se u
kratko na tri zadnja sv^zčića naših ,,U-
spomena", piše: „Pročitasmo n* dušak
VII svezčić, što nam prvi u ruke došao.
Kratko, liepo: jezik, kad treba, sladak
i poletan, da te zanese; kad treba, mi-
ran i polagan, da te uvjeri. Uzmi i či-
taj !"
Na 5 tek. krupa i prolom 'oblaka
oštetiše djelomično zemlje i usjeve o-
dlomaka Mavice, Vrlike, Podosoja kod
Vrlike.
* *
N- V. odlukom 30 svibnja dopuštilo
je, da višem financijskom savjetniku
Josipa Gozetiu bude izraženo previanje
zadovoljstvo za njegov dugi, vierni i
uspiešni rad prigodom umirovljenja.
Perovodni vježbenik Ferdinand Peteln
imenovan je namjestniatvenim koncepi-
stom.
*
* *
Ministarstvo je odivdilo, da se ustroji
poštanski ured na Drača iu kod Janjine.
Jučer je gosp. Namjestnik odputovao
paroplovom Andreas iZofer u službene
pohode put središnje Dalmacije. Prati
ga namjesništveni savjetnik gosp. N.
Nardelli.
* * #
Ministarstvo za bogoštovlje i nastavu
odobrilo je prinos od 13557 for. iz vje-
rozakonske zaklade /.a gradnju nove
kat. crkve u Donjoj Lastvi, osim for.
,2754 na teret župljana, te namjesniStvo
je naredilo kotar, poglavarstvu u Ko-
toru da otvori dražbu i dade u zakup
ovu gradnju.
Namjesništvo je sklop lo pogodbu za
popravak župske crkve u Novigradu,
uz ukupni trošak od f. 683 iz vjeroza-
konske zaklade, a župljani moraju do-
prinieti za tu svrhu 328 for. u naravi.
Na 24 lipnja o, g. bit će kod ovog
JVamjesništva javna dražba da se dade
u zakup popravak župnička kuće u Vr-
gadi, uz ukupni trošak od 196 forinta,
od kojih 47 ide na teret župljana.
iVamjesništvo je odobrilo pogodbu,
sklopljenu s crkovinarstvom u Kliševu,
za popravak župske crkve i naredilo
kot. poglavarstvu u Dubrovniku da od-
redi odmah da se predade radnja.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(V. br. 43)
G. B. zamjera našim pripoviestima
što se u njim previše radi o ljubavi.—
Pri/.najuć da n egove neke opazke u
tom pogledu su urnjestne, čini mi se
da ipak naši pripovjedači ga nec^e u
tom poslušati. Gledajmo ruski roman
koji rek bi da je g. Ru uzorom pravog
romana. Tu ćemo vidjeti da ipak glav-
nija točka oko koje se sve vrti u ro-
mana je uviek ljubav, i to kod svih
pisaca, a uza sve to kakav je prevrat
izveo u književnom životu ruski roman!
Ta, što je meni poznato, nije neg sad
u ovo zadnje doba Tolstoj sam pokušao
da piše novele gdje ljubav ne vodi
nikakve uloge, kio što na primjer „Go-
spodar i Sluga". 1 kod francuza su se
neki više puta tužili na prevlast lju-
bavi u romanima. Takve prigovore mi
čitamo u Douoi»sovim knjigama; „Les
Jeunesu i „Scrivanis d1 aujourd' hui".
Na te prigovore Doumić odgovara:
Ljubav ne zaprema neg samu uru u
životu većine, ali ova je ura odlučna.
Jer u načinu kojim mi shvaćamo lju-
bav mi se pokazujemo u istinu kakvi
smo: c' est V epreuve du caractere.
Ovim se prigovorom bavi i Bruneti^re
u članku Critique et roman u knjizi
Essais sur la litterature Contemporaine
te pošto je naveo cielu stranicu dobrih
razloga, zaključuje da neće se moć
pisati romani bez ljubavi s razloga sto
u realnosti suvremenog života neće ae
nać nikakva strast koja nema koje taj-
ne sveze sa ljubavlju.
G. R. zatim hvali neke Gjalskieve
novele koje nas upoznavaju s našom
današnjom nevoljom pa prelazi na Le-
skovarove Propale Dvore i na Nikolu
Baretića od Novaka. Iz tih pripoviesti
navadja neke redke i stranice gdje na-
lazi tačnu sliku sadašnjih premnogih
Hrvata ili karakteristiku naše opozi-
cije.
No opaža da su to sve tek odlomci
porazbacani amo tamo a mi da bismo
trebali jednog cjelovitog djela. 2 on
misli da „tko uvaži što je on rekao da
će i sam doći do spoznaje da hrv. ro-
man treba da podje drugim pravcem
nego li je do sada i treba da druStveno
političke prilike prorešeta inako no do
sada". — Pa nastavlja: „Već su i prije
počeli neki piaci tim putem i ta dvo-
jica rade tako, osobito Novak; al sve to
još nije roman hrv. sadašnjosti sa, že-
ljom da poukom i istinom navraća srca
na pravi put.
Do toga treba da tek dodjemo,
U noći, roman Gjalskoga, sličan je
toj struji, al govori samo o mladim
ljudima, podjimo i dalje, govorimo o
starijim sto je razasuto u mnogo djela,
skupimo ujedno da vriednost poraste
a da uspjeh bude sigurniji".
Po ovomu rek bi da g. R. nepoznaje
dobro hrv. književnosti! Hvala Bogu mi
imamo možda i preveć djela što se bave
našim političkim prilikama; mladih i
starih ljudi. Dosta je čitati Kovačićeva,
jSTumičićeva i Novakova djela, da druga
neznatnija niti ne spomenem premda i
one se tim bave.
CSliedi).
Različite viesti,
U sjevernoj Americi sve viSe preoti-
mlju mah podovi od papira, koji su ne
samo ljepši i čišći, već i zdraviji i jef-
tiniji od drvenih. Ciena im je neobično
nizka. Mjeiavina papira razašilje se u
vrećicam poput samljivena žita, pa joj se
kod porabe pridoda malo cementa. Kad
seje mješavina poput kaše smiešala, oliče
se njome podovi te utvrde valjci; a kad
B6 osuši, namaže se bojom po volji. Ovaki
su podovi tim zdraviji, što neimadu reza-
ka, kojih bi se hvatala prašina, leglo
mnogih bolesfi.
* * *
Kako se čita u nekim amerikanskim
Listovima, u New^yorku će naskoro doći
u krjepost zakon, kojim Se zabranjuje
prodavanje cigareta maloljetnim osoba-
ma. Nadalje ne smije se barem 25 sto-
pa blizu crkve ili škole nalaziti nika-
kva prodaja. Sličan zakon obstoji već
u Chicagu, gdje oblasti strogo nadziru
prodaju cigareta, te ih pretražuju, po-
što im često miešaja otrovnih sastavina.
A u nas se vidja dječurlije od dva pe-
dlja gdje javno po putovima puse kao
turci pa i na očigled obćinskih reda-
ra. Koliko smo nazad f
* * *
Voss. Rom. od 2 tek. donosi da je
neki Fuchs na otoku Elbi pronašo kao
izvrstno sredstvo proti filokseri ozon
stvoren okd žila pomoću elektriciteta.
Dobro, ali nam se ovaj liak čini odveć
gospodski.
*
• *
Dopisoik PoHt, Corr. izračunao, da je
grčko-turski rat zapao Tursku 56 mili
juna kruna. Težko, da je samo toliko.
* * *
Prensa iz Buenos Agresa javlja^ da
na imanju nekog Alparacina žive strtrac
Josip Dominik Vega komu je sad 133
godine. Još je dosta krepak i bistre pa-
meti.
novije Viesti.
Na sastanku austrijskih soci-
jalista izviestio je Daszynski o
radu cesarevinskoga vieća te je
rekao, da socijalisti nastoje o
reviziji ustava na demokratskoj
podlozi i o ravnopravnosti narod-
nosti.
* * *
»Siamski kralj sa kraljevićem i
pratnjom odputovao je u Fioren-
cu, a odanle će krenut u Beč.
Dr. Kaizl izjavio je na skup-
štini birača, da će Česi razpra-
vljati sa Niemcim samo na te-
melju ravnopravnosti,
„Standard" javlja iz Carigrada,
da su bivši turski poslanik u
Berlinu Zia paša i prijašnji po-
slanik u Ateni Asim beg dodie-
ljoni Tcvfik paši, neka mu budu
na ruku pri sklapanju mira.
Bugarski konjanički satnik
Bolčev zatvoren je i odpušten
od vojske. Okrivljen je, daje sa-
plovdi vskim prefektom umorio
mladu Magjaricu Anu Simon,"
nekadašnju ljubo vcu Bolčeva.
Žandar, koji je sudjelovao pri
umorstvu priznao je stvar Za-
tvoren jo i redarstveni prefekt.
Povedena je iztraga.
Grad je Boiron opustošen, od
poplave.
* * *
I)oily Chron cle prima iz Atene,
da velike vlasti pristaju na slie-
deće uvjete mira: ratnu odštetu
od 3 milijuna turskih lira i od-
stup dviju došle neutralnih to-
čaka na granici
Daily Telegraph doznaje, da će
se do brzo sastat na Kreti na-
rodna skupština, imenovat upra-
vitelja europejca, uredit oružni-
štvo, uzam oružnike iz Svajcar-
ske, i sklopit zajam od 6,000.000
franaka za prve. potrebe onog
otoka, pod jamstvom velikih vla-*
sti. • -f
Medjutim po Standardu iza*
brana su u odbor za reforme i
ustaške vodje iz Kaneje, Selini
i Apokorone. r ;
Ođpisi „Kat. Dalm.a
Č. g. O. K. B. — Sinj — Primismo
odposlate rabljene bilj. za sv. poslao-
stva. Bog. Vam naplatio!
6. g. 0. B. B. —• Z)ubravice — Ubro-
jismo Vas prvim tek. mj.
„Uspomene*' smo Vam slali u Knin,
jer nam nije stigla prijava o pro-
mjeni boravišta Podmirena prva dva
obroka. Zdravo!
6. g. 0. K. — Cres — Primismo od
vlč. O. C. S. f. 3 na podpunu podmi-
ru Uspomena za. Vas i f. 5 za vlč.
Sam. sv. Jer. Živjeli!
č. g. D. B. 0. — Benkovac — Knjigu
naručenu od Vlč. O. R. H odpremismo
jučer. Zdravo!
č. g. D. N. M. — Pakoštane — Tako-
djer 3 knjije za Vaše urede,
č'g. dop. x. — Biograd —Izostavismo,
jer pisano nad pijanim i skoro sasvim
nečitljivo. Uzesmo ono nalična iz N. L.
Zdravo!
USTOVNI PAPIR
I
otovojl
Imamo razpoloživa cielu shra-
nu izvrstnog bielog čvrstog, glad-
kog listovaog papira i svakovr-
stnih velikih obvoja.
200 araka listovnog papira sa
200 obvoja, može se dobit az
cienu od 1:20 do 2 fiorina.
Tko želi samih obvoja sa ime-
nom žope, trgovačke tvrdke i t. d.,
može dobiti lOOO takvih obvoja
az ciena od sama 4-d f.
Poštarinu plaća naručitelj.
Uprava
,Kat. hrv. tiskarneu
v, /- f\ / -T<j 6 £ Jč ,
fć^J c Ig
U ¥
TCTUT'JU1 Ml »
Veritatem facieates in charitate, j
crescamus in ilio perfmnia, qui
est capat Chrutus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.) {
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auiiliante Deo in di.es alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
Religionis araore et in verae fidei professione robarandis.... (Pio IX u papinsk. listu 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito :
Si quis Cathedrae Petri jungitur,'
ineus est. \
(S. HIBRONVM. EPIS. XVI AD DAM.)
UVJETI PREDBP.OJBR : -- U
tko na svrhu godišta
niitvo. — lUrstbe po
ZA"RU, unapried 8 flor.
ne odbije list smatra se
10 novč. redak. Objave
na godinu. Po
predbrojnikom
na 4 strani uz
OSTALOJ CAKKV1NI 9 lioi\ TJtO tCLOStam a FHEDFLATOM plaćtt 1 fior. vise. - ZA INOZEMSTVO
i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se
veoma nizku cienu Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
fior. 8 i pošlaiski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godiuu,
na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Urej|"
Br. 57. ZADAH, Ponedjelnik 26 Srpnja 1897. God. XXVIII.
Staroslavenska liturgija.
Ovih dana izašo je u katoličkom
crkvenom glasilu, što se tiska u Solno-
gradu članak, u kora je neki tali-
janski dopisnik neistinito prikazao,
kako se tobože protuzakonito H služ-
bu božju uvadja slavenski jezik u pe-
kim istarskim i dalmatinskim bisku-
pijama. Taj članak crpljen je na te-
melju ne davno izašloga i tend£n-
cioznoga članka proti slavenskoj li-
turgi ji u . „ Voće Catt ". U njem se
spotiče pisac i b naše dične bisku-
pe :. Sta$lera, .MarčeMa i Uccellini-a.
„Kat. Ij.^ upozorio je uredništvo na
neispravnost onoga članka, što ga je
pisac objelodapio u< Splnogradskom gla-
silu, te je ono, donielo od posebnoga
dopisnika sliedeće razjašnjenje:
Velecienjeni gospodine uredniče!
U 48 br. Vašega cienjenoga lista,
na str. 404 imade nekoliko neizprav-
nosti, što ih je dopisnik — kako se
čini — crpio iz nVoce Catt.". U in-
teresu istine molim Vas, da primite
ove redke kao odgovor.
O kakvu kriomčarenju sa slaven-
skim jezikom ne može biti ni govo-
ra. Postoji odobrenje svete Stolice
tako za misale od god. 1893, kako
i za rituale. Obje liturgičke knjige
objelodanila je propaganda sa „Im-
primatur" tajnikovim.
Što talijanski listovi triumfiraju s
postupka biskupa Flappa, nije čudo,
ta dosta ih je samo spomenuti: „Mat-
tino", „Piccolo", „Indipendente",
„Dalmata", „Istria" et consortes.
Slavenski živalj u Istri strogo je i
sasvim katolički; to dokazuju i nje-
govi poslanici u Beču. Koliko kato-
ličkih poslanika imadu istarski Ta-
lijani u Beču ?
Mi katolici slavenske narodnosti
imade'mo dvojake neprijatelje : katoli-
čkeiliberale Talijane. I jedni se i dru-
go nadju, gdje se radi protiv Slavena.
A ipak je' objektivan njemački sve-
ćenik pre<f nekoliko godina u svojoj
knjizi: „ Meine Fahrt an die Adria"
pisao: nU Istri biti Hrvat, znači
biti katolik."
Da /se položaj razjasni, dobro će
biti dozvati u pamet vladanje nekih
krugova prema tršćanskom biskupu
Glavini u njegovoj ostavci.
Okružnica četiriju biskupa crkvene
provincije Goričke, upravljena je ka-
ko na Slavene tako na Talijane s
obzira njihova utjecaja na politiku.
Kako su gospoda oko „Voće" pou-
čena, pokazuje već to, što oni uviek
govore o slavenskoj liturgiji. A zaa-
de se, da nema ni jedne takve, ne-
go samo rimska i grčka sa starim
slavenskim jezikom. Bit će po go-
spodu dobro, da prouče Galendarium
od P. Nilles-a, Isusovca. Koji su to
biskupi, što su osudili taj jezik ? Nad-
biskup gorički za cielo nije, jer u
njegovoj biskupiji nije se slavenski
jezik nigda upotrebljavao, a ni ko-
mu i ne pada na um, da ga uvede
u liturgiju. Biskup tršćanski ili kr-
čki? Ta znade se, da su predšasnici
tih biskupa odobrili za suppleraentum
starim misalima ofllcia uovissima i
missae votivae.
Praksa u Poreču-Pulju malo do-
kazuje. Gospoda oko „Voće" neka se
sjete, da narod za malo godina ne
će razumjeti svoje svećenike. Za do-
kaz treba samo uzeti šematizam nad-
biskupije goričke u ruke, te pregle-
dati imena klerika iz Poreča-Pulja.
Mi ne govorimo o subjektivnoj kriv-
nji, ali rečeno je istina.
Kanonika Volarića ne treba bra-
niti. Muž, koji je uviek desna ruka
svih biskupa krčkih, koji je već dva-
puta bio kapitularni vikar, prava sli-
ka kreposti,. i ikoji osim toga nikada
ne služi svetu' misu staroslovjeuski
(lingua.- capituli Latina) ne treba o-
brane. Ono, što je on .napisao, jesu
historijske - činjenice Gospođa oko
„Voće", „Mattina", „Piecola", ,etc.
neka samo kušaju pobiti.
Što su zaključila tri biskupa -na
Lokromu nepoznato je. Ali dostatna
su imena Štadler, Uccellini, Maree-
lić, da odbiju napadaje.
Staroslovjenski jezik imao je uviek
velikih neprijatelja, prem je bio već
toliko puta odobren. (Hadrijan II.,
Ivan VIII., Inocent IV-, Clemens VI.,
Urban VIII., . . . Lav XIII).
Gospoda okO „Voće" rade kao i
njihovi praijedi della „Serenissima".
Poznato je, da je godine 1481.,
pisala Signoria na Barbi: „Eepe-
riuntur in illa insula (Veglia) in cor-
to monasterio qnidam fratres selavi,
qui sacrificant more slavo . . . !gi-
tur tibi mandainus, ut cum primum
ad insulam perveneris, rejicere de
beas fratres praedictos etc. (Mon.
Slav. Merid. Tom. 1.) Slavenski je-
zik još je tu, a gdje je Serenissima?
Prvo izdanje Missala Romani sla-
vonico idiomate auctoritate Leonis
XIII razgrabilo se u malo dana A
drugo je odmah sliedilo.
Južno slavenski biskupi od Bara
do Zagreba, od Djakova do Ljublja-
ne radili su uviek u najboljem spo-
razumu medjusobno za dobrobit
svoga puka i za veću slavu Božju.
Njima su poznate namjere sv. Otca
u pogledu slavenske liturgije. Ako
koji hoće, da pokvari ovu slogu, ha-
beat sibi.
nSi Petrus nobiscttm, quis contra
nos ?u
Divljačtvo u Rovinja
Dne 14 ovog mjeseca počela je
razprava na pokraj, sudu u Rovinju
proti 17 Hrvata iz Pule i bližnje o-
kolice i protiv tri „Talijana".
Najviše naših obtuženo je za javno
nasilje, jer da su se u večer 18.
marča to jest u uan, kad je za i-
starske giadove izabran dr. Rizzi,
kamenjem i oružjem uzprotivili ob-
ćinskim redarim i državnim oružnicim.
Tri Talijana obtužena su za manje
zlo, to jest jedan za ruženje hrvat-
skoga iliti slovinskoga naroda, a
druga dva, da su se oprli zapoviedi
olilastnoj, kad je bio dan nalog neka
se svjetina racije. Opažamo, da je
u taj čas već bila u poslu vojska.
Naše su branili odvjetnici dr. La-
ginja iz Pule i vitez Pilip Wolf,
čestit rodoljub i izvrstan govornik iz
Zadra u Dalmaciji.
Dr. Laginja, već prije nego li je
pošo prvi dan u Rovinj, bio je s pri-
jateljske strane opomenut, da mu se
tamo pripravlja štogod, na što je on
naučan, pak buduć, da kad bi i bio
hotio, nije mogao naći zamjenika
prema sebi, pošao je vršiti svoju
svetu dužnost branitelja, jer kako
svećenik nesmije vjerske utjehe uz-
kratiti nikomu, tako je i odvjetniku
dužnost, da se zauzme za one, koji
se uzdaju u njega, da jih brani,
kad ti ljudi nijesu ništa krivi, ili ako
jest- koji, biti će, da se je ogriešio
0 koji mnogo laglji zakon, nego li
je onaj o javnom nasilju proti oru-
žanoj sili.
Prvi dan razprave prošo je mirno,
jer ono nekoliko nemifnjaka nije valj-
da poznalo još dragoga branitelja i
jer je dr; Laginja, dok je razprava
jednu uru po podne bila prekinnta,
bio ni objedu kod predsjednika trir
bunala g. dra. Tušara, čija je go-
spodja teta Laginjevih pastoraka, i u
dobrim odnošajim s obitelju.
Po podne prekinuta je razprava
za drugi dan, te su skoro svi obtu-
ženici išli prenoćiti u bližnje selo a
odvjetnici u Pulu. Učinili su to, da
niti svojom prisutnošću u Rovinju u
večer nedaju razloga nikakim opaz-
kam, povicim itd. ,
Kako je bilo drugi dan, o tom
svjpidočTi pritužba spomenutih naših
odvjetnika, upravljena na predsjed-
ničko ministarstva pravosudja u Beču,
koju niže donos mo.
Razprava je odgodjena na neiz-
vjestno vrieme treći dan u jutro.
Samo se je dalje razpravljalo proti
trojici obtuženika Talijana, koje je
branio dr. Bartoli, te su bili spo-
znani krivim i osudjeni neki na više
neki na manje dana zatvora.
Pritužba glasi:
Visoko Predsjedničtvo!
Na obtužnicu pres. 27. aprila 1897
br. 2493 započela je dne 14 julija
na c. kr. okružnom sudu u Rovinju
glavna razprava proti Ivanu Kušaru
1 drugovom, koje sve, osim trojice
Talijana, obtuženih po §§. 283 i
305, brane podpisani odvjetnici.
Danas, to jest, treći dan razprave
bili smo prisiljeni ne doći na istu, i
upravili smo na predsjedničtvo Tri-
bunala, da pravodobno obaviesti pred-
sjedatelja konačne razprave, g. sa-
vjetnika Zorrer-a, sliedeći podnesak:
„Veleslavno Predsjedničtvo!
Jučer dne 15. julija, kad je gla-
vna razprava proti Ivanu Kušaru i
drugovom bila radi odmora pretrgnuta,
nismo mi podpisani našli (u restau-
rantu blizu Tribunala) ništa za o-
bjed, premda je objed za četiri oso-
be, to jest za nas i za dva obtuže-
nika, pravodobno bio naručen i proti
naručbi nije učinjen nikakov prigo-
vor.
Išli smo tada prema željezničkoj
postaji do gostione blizu zatvora.
Tamo nam je bilo rečeno, da nei-
maju ništa pripravljena kuhana.
Na naš upit na brodu družtva
„Topić i družina", koji je brod on-
dje bio uz obalu, bili bi nanijelo dali
vrlo rado, ali je parobrod imao u-
pravo odploviti za 10 minuta.
Putem do rečene gostione i na-
trag bili smo propraćeni vikanjem,
zviždanjem i hrekanjom.
U gostioni „ali' arrivo" našli smo
kasnije objedovati, nu i tu je krčmar
na naročiti upit dra. Laginje izjavio
da ga nemože primiti u krčmu, jer
se boji neprilika. Iz svega toga i iz
rieči, što su se jučer amo tamo čule,
podpisani osvjedočili su se, ne sa-
mo, da je izpod dostojanstva njih
kao kaznenih branitelja, nego da je
i nemoguće pod gore navedenimi okol-
nostmi podpuno, slobodno, nepunjeno,
vršiti dužnosti branitelja.
Zato izjavljuju u ime svoje i bra-
njenika, da neće pristupiti k današ-
njoj razpravi i pitaju u interesu pra-
vice i slobode obrane:
I. Da razprava proti /vanu Kuša-
ru i drugovom, započeta dne 14. ju-
lija, bude do dalnje odredbe odgo-
djena :
II. Da optuženi /van Kušar (jedi-
ni zatvoren. Op. ured.) bude pušten
bez okljevanja na slobodu, pošto dal-
njemu njegovomu zatvoru neima nikak-
va temeljita razloga
Glede nastavka konačne razbrave,
eventualno u Puli, pridržajemo si sho-
dne predloge i molbe u drugi čas.
Pula, 16, julija 1897.
Dr. M. Laginja mp. Dr. F. Wolff mp.
Ali nije ovdje još sve. -Nu o tom
drugi put.
Italija spravna izit iz Afrike.
Talijanska ,,L' Opinione" po-
lemiza proti razlaganju opozieio-
nalnih Listova glede pitanja eri-
trejske granice, te kaže, da se
hoće da stvori nov povod ratu;
a treba izkorjeniti svaku even-
tualnost rata. Garancija u tom
smislu stvorila bi se, kad bi se
prema volji zemlje i parlamenta
zadovoljilo sa visočinom. Mini-
starstvo je posvena odlučno, da
tu volji izvede. Odstup Kasale En-
glezkoj bit će vrlo lahka stvar, i
„Opinione" drži, da je skoro već
gotova. Što se tiče Menelika,
talijanska vlada nema od njega
ništa da traži i zato ne može
da bude niti odbijena. Afrakani-
ste se varaju, ako misle, da je
vlada sklona poradi nekoliko
metara eritrejske pećine više ili
manje potaknuti novo afrikansko
pitanje. Zato sa i4bisinijom ne-
ma (?) sada nikakvih neprilika 0
pitanju područja komora je već
izjavila, da se zadovoljava s vi-
sočinom. Medjutim bi bila velika
zabluda vjerovati, da će se lik-
vidacija velikih zabluda prošlo-
sti moći u kratko vrieme obaviti.
Kako je ministar-predsjednik Ru-
dini javio, Talijanim ne treba da
bježe iz Afrike, nu moraju se
povući iz visočine, ako to budu
iziskivali njihovi interesi.
Poljaci govore iz magle.
Poljska „Grazeta Narodova"
javlja: Kod skupštine u Kolo-
meji, koju su držali veleposje-
dnici kotara i članovi gospodar-
skoga družtva, po zaključku dne-
vnoga reda stavio je knez Ro-
man Pužina interpelaciju na pri-
sutnoga zastupnika na cesare-
vinskom vieću viteza Vielovi«y-
skoga glede političkoga položaja.
Vitez Yielovieyski dao je ovauiz-
javu: „Ako bi ma koja vlada
pokušala," da jezične naredbe op okove
i usprotivi se onim načelima, o
koja se upire sadašnja desniba,
takav gabinet ne bi mi m^en
oka našao podporu većim* ko
na to računa, da ^bi poljski' Icjub
mogo adresne osnove V«ćiri6,fikao
i u sjedinjenju Poljaka1 a aa^okii-
stičkim strankama ^onateo Mte-
gorički izražena načela na ajjsđilu
ostaviti, taj bi diimro m č&st tako
ugledne stranke, kako-jei^uljlki
klub, te bi morao posljedier« s«qga
lahkoumnoga računanja;sam:»bi
pripisati". Ovako je odrje&vfcpd^a-
sno rekao jedan član poljakqga
kluba. S druge se opet afcrdne
javlja, da je zastupnik grof Me-
dusycki izjavio u uvodnom Girin-
ku „Polskoga Slova", da su.»ve
viesti o tobožnjim intrigama/ : u
poljskomu klubu proti minisitru
predsjedniku grofu Badeniu fcađSine
i samo podle denunoijacije, koje
lažni bečki prijatelji' grofa <l^a-
denia šire samo zato? i ffckode
zemlji i poljskomu klubu, i. da
oslabe uzajanmo povjerenje. Tko
bi sada znao izr ovih izjava što
i kako misli poljski klub ?Jbis
redibisl :> :
•-^rvVvj^iAAAAAA/lwv——
Iz vječnoga grada.
Rimske novine izvješćuju o slu-
šaju preuzv. pragosp. nadbiskupa D:ra
Stadlera kod Sv. O. Pap(;., Nadbi-
skup podastro je Sv. Otcu usmeno
i Propagandi pismeno izvješće o svo-
joj nadbiskupiji. Iz toga izvješća va-
dimo po rimskim novinara sliedeće :
Premda je već od 7. vieka'ti!¥§de-
na katolička Vjera „m^ju?: Slavene
Bgsne #He^e|evine^ o14 c^pie po-
krajine ostale pod Djakovačkoj^^bi-
skupijom §ve do g. 1755, ^ad je
odlukom Propagande stvoren apostol-
ski Vikarijat za Bosnu i jfforcego-
vinu.
Redovita kat. hjerarkija uvedena
je apostolskim pismom Lava "Sfjll.,
dne 5 srpnja 1881. !!
Po predjašnjem popisu u Bosni i
Hercegovini ima na l,334.09f 4u^a>
265.788 katolika. ^
U samoj vrhbosanskoj nadbišTciipiji
ima katolika „latina" 150.40Š. Ima
tu i nekjliko grko-katolika Brojzu •
pa iznosi 75. Samo je 7 župnika
svietovnih; ostalo su sve redbvnici
(fratri) " * t .. K
Pokrajinsko sjemenište pod upra-
vom je 00. 7susoVaca, u Travniku.
Franjevci imaju kolegij za odgoj no-
vaka. Javnih katoličkih škola u nad-
biskupiji ima 8 i 9 ženskih odgoji-
lišta pod upravom Milosrdnica i Kćeri-
ju Božje ljubavi.
*
* *
Već je od dulje viemena sv. Otac
prešao u ljetnu palaču u vatikanskim
perivojima, a ipak neprestano dieli
saslusfcje i često po više sahati fttz-
pravlja sa prefektima raznih kongre-
gacija. - ''
* . .: • Sfc *
