DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

Nego DrnISki slučaj rek bi da kaci taj prastari pravedni običaj poremetiti, pošto je sud pozvao na odgovornost radnjodavca ujedno sa radnicima, a to, • razloga da je isti morao radnju nad- zirati. Ova stvar dovodi nas u ozbiljnu zabrinutost i mi bismo željeli znati i molimo naše zastupnike, da na nadle- žnom mjestu izvole zapitati: dali je ra- dnjedavalac, posve nevješt onoj radnji, kad istu povjeri običnim i po Obćinam pripoznatim zanatlijam, dali je on dužan istu nadzirati ? Kako on to može učiniti kad je radnji nevješt! jer to bi bilo sve isto koliko tražiti od jednog mjernika da lie- či bolestne, zah tie vati od popa da na- pravi parni stroj, tražiti od ljekarnika da tumači Grkovne dogme itd.; ter na- pokon da stave pitanje: u slučaju nesre- će, kad bi se iznašlo da je ista potekla iz neopreznosti radnika a ne iz pukog neodklonjiva slučaja, mora li biti odgo- voran nevješti radnjodavalac pošto nego j« pozvao pripoznate zanatlije ter ih ob- skrbio ea svim potrebitim spravama ka- dernim svaku nesreću predusresti? Na ova tri pitanja znatiželjno očeku- jemo odgovor od nadležne vlasti a mo- limo nade zastupnike i zemaljski odbor da se zauzmu za stvar j, jer mi za sad strahujemo i u tom strahu nije nam se lasno usuditi započeti kakvu sličnu rad- nju, a kad bi kod toga ostalo, onda nebi se više dalo ni pomisliti o kojekakvu poljepšenju ili gradjevini. Jelfia, na Antin dan. U oči sv. Ante u večer vidjeli smo na vilovitom Biokovu posvite, koje su činili pastiri u čast velikoga svetca. Prava je divota bilo gledati iz nače luke one mnogobrojne vatre, jer u mraku, u kojem se boja planine gubila sa onom crne noći i stvaralo sve jedno obzorje, činilo ti se da je na nebu zasjalo no- vih, jasnijih zviezda; koje su nadkrilile sa svojim blistajućim rumenim sjajem sva ostala nebeska svjetlila. Ovo su krasni vjerski običaji, jer nam simbo- liČDo predstavljaju, da njihova ljubav plamti prama svetcu isto, kd ona vatra, što gori. Ovdje u bližnjem selu Vrsniku prama sv. Anti goje osobitu bogolju- bnost, te je kod njih ova svetkovina od pravog zavjeta. Tog dana u ovo selo dola/.i mnogo svieta iz obližnjih mjesta, neki da izpune zavjet, a neki iz same bogoljubnosti prama svetcu. Ovdje smo čuli gruvanje mužara, Što je znak da se tamo na osobit način slavi ovog svetca. Na ovaj način štovati svetce, služi na diku i Čast našemu narodu, koji se od vajkada odlikuje vjerskim ćustvima, pa opet veli ona poslovica: Tko se Bogu moli, toga Bog i voli. Od početka ovog mraka do danas nasolilo se do 300 muljača srdjela. 1 vrieme je da iskra nade raztrese čujnost jadnog ribara, te mu u žile ulije nove snage za dalnji rad. Bilo im berićetno i naplatio im se dostojno trud! — Hvala Bogu! ne bani se više ovdje zloglasni „tifus", kd prošastih godina, izselio nam se, pošto se obćina uprav svojski zaazela, da se pitka voda Slatina, koja je bila po mnenju liečnika okužena, korenito uredi, što bi učinjeno na ve- liko zadovoljstvo ovoga puka. Ova je varoš sasma zdrava, pošto je svuda za- Šumljeo«, a drveće, kako nara je po- znato, dava nam Čisti vazduh, koji je glavni uvjet zdravlja. Svaki inostranacy kad dodje u našu varoš, dojmi ga se osobito kraBna cesta, koja presieca po- ljanu dolinu, a prati ju liepi drvored vitkih jablana, koji u puklo podne čine debeli hlad na cesti. S druge strane ciela ta poljana izgleda kd najbujnija dubrava, te pruža čovjeku uprav roman- tičnu pramaljetnu šetnju. Ovdje se koče put neba srebrnaste trepetiljke, koje i po najvećoj maini neprestano kažuju lice i naličje svoga lista, te ti se za čas Čini, da su pokrivene sve od finog zelenog baršuna, a opet za tinji čas da su obložene suhim srebrom. Liep je takodjer obćinski perivoj, koji se stere uzduž obale, tako da se ovdje ljudskom oku kmjenjivaju tri prirodna carstva u svojoj najvećoj ra- znolikosti. Tu vidiš istodobno bujno rašće i tajinstveno more; vidiš ptice, kukce i domaću živad, a u moru sre- brnaste ribe i njihova krvnog nepri- jatelja — ribara. Stojiš malko više u perivoju, ugledati ćei djelo slavnog Ful- tona rad kojeg se veliki Napoleon u- dario po čelu, kad ga je prvi put u- gledao s ostrva sv. Jelene, kaj ud se što mu nije onda pružio traženu pomoć, jer možda nebi bio čamio u sužanstvu; u obće ovdje ti se krasno izmjenjiva život kopna sa životom mora, koji uje- dno sastavljaju jednu suglasou cielost, koja čini da soimimo kapu Onomu, koji je tako mudro udesio i s njome ravna. f y. Komita, 29 lipnja. Dnevice na sv. Antu s obale upalo diete od 8 godina u more. Neznalo pli- vati, počelo tonuti, i za kose se hva- tati. Tu je čeljadi, a tu je i otac dje- čakov. <Svi iznebušeni, mašu rukama, žale Učitelj Frane Franetović vidiv koja je, pa i neka je nekud slaba zdra- vlja, nemogo da srdcu odoli: skoči u more i diete spasi. Evala mu, kd čo- vjeku. ^Pravdoljubivi14 „II Dalmata" i ovo će prevesti? Ako pošta, koja ovdje stiže u subotu večer i posije sedam sati, pa se dieli nedjeljom u jutro, može prije prispjeti i i odmah se razdieliti, Ravnateljstvo u Zadru steklo bi duši mjesta radi bržega opremanja naših trgovačkih i obrtničkih posala, kada bi zapeiilo, da to po zečicu, a ne po iabju ide, jer bi već te večeri s parobrodom, koji iz Boke put Trsta prolazi mogli odgovarati, u mjesto da Če- kamo utorak u jutro. — Na 22 tek. svršio je drugi glavni mrak, koji nam nije bio baš neharan. — Slane srdele proda- valo se od 17 do 19 fiorina barilo. — — U spremi je gajeta da s mrežam i sa vršama ode na Jabuku loviti jastoge za ovo jastožište. — Većina vaše komiž- ke dopisničke kancelarije bila je na sla- vju pri odkriću spomenika hrvatskomu pjesniku šivu F. Gunduliću u Dubro- vniku. Bog i Hrvati! Is Neretve, 27 lipnja. Na 21 tekućega mjeseca bijaše iza- bran metkovskim načelnikom Ante Glu- Šćević, prisjednicima Marko Veraja, Ante Nikolac, Pavao Gabrić, Ivan Jerić, Mato Babić i Mihovil Jeramaz. Za obćinska upravu to su gotovo sve novi ljudi, izuzmeš li Veraju, koji je nazad 23 godine bio načelnikom i Jera- tnaza, koji je bio na zgodi, da dobrim dielom obćinske posle razumi. To mi nezamieramo, pače mnijemo, da im je svima na čast. 6'vakako cienimo da Vieće pri biranju nije gledalo na teoretičnu, već na praktičnu vještinu. I zbilja svih vam je sedam upravitelja, sedam vr- atnih domaćina, posjednika, trgovaca, u našim okolovštinama udobna, a neki i preudobna, stanja. Kada znaju upra- vljali sa svojim, znati će i sa obćinskim. Svi su Metkovci'j osim Jerića trpanjcai Babića slivanjca, svi uzor katolici, svi vrstni Hrvati, a ultima ruota del carro, naš dragi Miće, i pravaš fer ecctllenea. Nedao Bog, da mi ovim hoćemo, da umanjujemo rodoljubje ostalima. Kada bi i htjeli, nebi smjeli, jer bi Jerić mo- go sitjavom; „Šta zar ja nisam V' Tada bi nam valjalo prikloniti glavom i reći: JeBi! — Nadodajte, da smo čuli drugu dvojicu od njih klicati: Živio Starčević, tada, kako vidite, bila bi pravaška ve- ćina, tim prije, dočim bi i ostala troji- ca, sigurni smo, pridali: Živjela ujedi- njena i cjelokupna Hrvatska. I to ne u nepotrebi, već u potrebi, jer au vam to ljudi više u djelu, no u rieči. Med malim kontigentom, što su Me« tkovići davali u hodočašća u Rim, na slavja pri odkriću Kačićeva spomenika u Makarskoj i u Zagrebu, Gundulićeva u Dubrovniku, tizim novim učionam o- tačbeništva, bilježila su se i imena ve- ćine današnjih obćinskih upravitelja. — Neke vidjamo članovim Matice i sv. Je- rolimskoga družtva u Zagrebu, neke predbrojnicim nN. L." i „K. D.w — Gotovo svi su uspješno obnašali, a koji i danas obnašaju, časti Crkovinarstva? Javnoga Dobročinstva, Bratovština, čitao- nice, Ravnateljstva Glazbe itd. Da bi sve po tanko nizali, tada bi nam va ljalo navesti, da je Glušćević bio učitelj, da je Nikolac izgled rada, daje Gabrić za hrabrost dobio pod Visom srebrenu kolajnu, pri tomu da je čovjek prover- bialnoga truda i nastojanja, da je Jerić prije oblazio svietom i kao pomorski kapetan, da je Babić is Amerike uz liepu svoticu donio u zavičaj obrtnoga izku- stva, da Jeramaz nakon gimnaaijalnih nauka, nije knjige u kut vrgao, — Po- vrh svega nadoda li se, da su to ljudi, od prvoga do zadnjega, uosobljenoga značaja i poštenja, i da se po tomu • razlogom obćinari od njih dobru na- daju, razumjeti ćete, da je u tomu smi- slu i naše radovanje skroz opravdanim. Stalni smo, da će oni podići moralno i materijalno našu obćinu, jer nam to njihova imena jamče, imena, koja su bila kadera u Neretvi odsjeći novu eru, eru sloge u dobru i bratskoga mira, a po tomu onu rada i nastojanje. Od njihova otačbeništva svak očeku- je, da će nam čuvati ono nešto obćin- ske samostalnosti, da it raditi za dobro puka i za dobro čitavo Hrvatske. Ustoličenjem načelnik će, kao vriedan domaćin prisjednicima posle podieliti i njih će se svaki naći na svomu mjestu, da na koncu trogodja uzmogli svi jedno- dušice reći: Nijesmo se prevarili! U to ime živjeli, i neka mili Bog pomogne! Neretvanin. Btarigrad, 1 srpnja. Lov srdela slab, a ciena 14 do 15 f. barilo. Buhaču sad rdjav, a prodaja po 10 nov. kilog. Ove godine banuo tr- govac s Rieke, da kupuje u nas cvieee sv. Ivana, koje valjda služi za koloni- aine vode i nakupovao toga dar božji po 30 do 40 nov. kilog. Ta je trava došle bivala samoniklom, a odste će se gojiti, s toga nebi bilo s gorega, kada bi „Gospodarski Poučnik" o njoj progovorio nekoliko rieči, posije no se izviesti, kakva će joj biti prodja. Opažamo da se je lani na Rieci prodalo iste trave po 70 fiorina kvintal. — Polo- vicom kplovoza svetčano ćemo ući u Čitaonički dom. Ovo je liepo, ali bi se red bilo postarat i za mladjariju, pa i njoj pribavit štrinicu, da nebude prisi- ljena ohijat tudjinske prage, e bi duši našla duhovne piće. — Uza Ljubiće na- čelnike, prisjednike, tajnike, knjižničare itd. nije ni u nas sve ljubičasto. — Pu- tovi su nam u lošu stanju, glazba, kao stado bez pastira nema učitelja. Svakako neće biti uz obraz našim upraviteljima, reknemo li im : Gospodo, barem ono glazbila sahranite do bolje zgode, da se nekvare, jer je to i,po glazbenomu pra- vilniku, a i po zdravu razumu, posto pojedinci neće to čuvati, kd sto bi ih mogla da čuva obćina. — S tim bi se pak načinom uklonila ona grdesna tru- bljaianja. U nas se na Sudu oko dvo- glavnoga orla ovio nadpis u samomu talijanskomu jeziku, kd da smo po sred Kistanja! — Obćina gradi liepu ribar- nicu, pa kao što ono kažu: u svakoj laži po istine, mi ćemo ovdje navrnuti: u tomu dobru, polovica zla, jer gradnjom podredjenoga posla, zapuatit ćemo gla- vniji: popločenje Siberije, i ako ćete, gradnju obćioskoga doma, — S tom ri- barnicom naplila nam je i ova pogrje- ška. U mjestnom perivoju „Vrba" posje- kli cio uzdužni red liepih i velikih tamariska za palifikaciju iste. Biti će to u suglasju sa šumskim za- konima (ko i čišćenje Kabla), biti će to bilo naručnije poharati, nego od dru- govdje nabaviti, ali mi znamo, da nije u Staromu gradu jedne sviestne osobe, koja bi to begenaia, kao što oije bege- nalo sjecivo prijašnjih dvaju redova. U pučinu podne tuda si ljeti mogo u hladu šetati, a sada kami jedva da ćeš po dopuštenju patres patriae uzmoći i u po noći. — Živjela Hrvatska! Prti ja. Jelsa, 27 srpnja. Podjoh jutrom rano na sv. Alojža u Pitve, da obavim neki posao. Odovleje put malko uzbrdit, aP dosta dobar i kratak. U samomu selu vidjeh, da su ee putevi počeli ponačinjati, tako da i siedi starac može kasati, a da se neu~ mori. Odista sa zadovoljstvom možemo kazati, da je ovo selo liepo uredjeno sa svojom ukusnom plokaticom i da je na krasnom položaju, na obronku planine Gvozda, gdje se otvara čaroban vidik, U naravi mi je, da u svakom mjestu, kad dodjem, obadjem crkvu, pa doslje- dno to isto urađ h i ovdje: dakle po- djoh u župničku crkvu sv. Jakova, da ju pregledam. Kad ja u crkvu, a ona dubkom puna evieta ko na Božić. Za- čudim se ja te u svojoj zvjedljivosti u- pitam čovjeka, koji mi o boku stajaše: čemu to, da je danas crkva puna k3 šipak ? — Osim što štujemo sv. Alojza, odvrati mi ovaj, svetkujemo danas prvu sv. pričest — Kad je tako — rečem u Bebi — neću iz crkve, dok ne svrČi sv. pričest, hoću i ja da učestvujem radosti ovoga puka. Domaladade mi se pogledati gori u kapeli školsku djecu sa učiteljem, koji su došli da se pomole svomu zaštitniku, da im udieli one kre- posti, koje su ga mladićem resile. Po dno crkve, oko oltara sv. Alojža, po- redali se u polukrug što dječaka što dje- vojčica do 32 na broju, da po prviput blaguju „hljeb živi s neba" — pravog Boga da u prsa {»rime. Ova djeca bijahu odjevena u najljepšem ruhu, a stojahu skrušenim rukama i pokorničkim licem te izgledahu izmedju ostalog puka kao kakva kita angjela. Kako nećeš, kad isti gordi Napoleon pri jednoj gostbi reče: „Najsretniji dan u momu životu bijaše onaj, kad prvi put primih sakra- menat ljubavi — sv. pričest." Naravno ; jer ovaj sakramenat ulieva u dušu rajske utjehe, što nikakva stvar na svietu ne- može to pružiti. Najprvo pjevao se život sv. Alojiža, a zatim »liedila je sv. misa. Preko sv. mise veleuč. Don Ivan Duboković, žu- pnik, progovori iz duše ovoj pobožnoj djeci, u kojem govoru iztaknu veliku svetost i znamenitost ovog sakramenta za kršćane i kakav težki grieh bi po- činio onaj, koji bi ga nedostojno primio, zatim da se ugledaju u sv. Alojiža kao uzora u vršenju kršćanskih dužnosti, a napokon obrati se roditeljima, kojim predoči težke posljedice i veliku odgo- vornost pred Bogom, ako budu zanema^ rivali roditeljske dužnosti, koje stoje u glavnom: svoje djecu odgojiti za Boga i Domovinu, U istom govoru osvrnuo se i na učenike, govoreći, da i oni ee ugledaju u ovog velikog svetca mladeži kojeg *u resile nada sve ove kreposti: pobožnost, čednost, poslušnost i mar- ljivost. Iz ovoga se vidi, da je govor Don Ivana bio krasan, a protkan skroz religioznodidaktičnim načelima, jer ie u- vjeren da čovjek uzgojen jedino ovim načelima, odgovara svrsi za koju je stvoren. Preko ovog govora vrcale su puku suze, koje su bile svjedočanstvo, da su njihove duše ganute i skrušene. Nakon malo vremena stiedila sv. pričest Nije nara potreba da spomenemo ka- kvom su bogoljubnošću ova djeca pri- stupila k oltara nakon ovog ganutljivog govora, koji im je i najtanje žice sa- viesti potresao. Po sli e sv. mise vriedni župnik klekne pred glavnim oltarom sa spomenutom djecom, koja u rukama držahu goruću voštanicu, te velikim ga- nućem toplo moljaie s njima, da im Bog udieli milost, da ova prva sv. pričest bude im služila na tpas duše i tiela. Ovaj se čin tako dcjmi duše prisutnih, da se je čula expIozija uzdaha iz nji- hovih grudi, a lice im bijaše za čas bliedo, a za čas plamtilo, Sto je bio znak, da njihova duša trpi i raduje se. Iza ove molitve stupaše djeca put kr- stionice dva i dva, a jedan pred njima nosaše razpelo, praćeni od vlč. župnika. Sada je nastao krasan, ganutljiv prizor. Sav puk upro oči u ove opravdanike. a njihovi roditelji noprestauo lievahu suze radostnice pomlešane s onim skru- šsnosti. Ondje je vriedni pastir stao pred sviest dozivati im učinjena obe- ćanja po kumovima na krštenju, a na zadnju im dade razpelom blagoslov. Preko duhovnog predočivanja nekima od djece lice probliedi, nekima oči suze ovlažiee, a neki stajahu ko stup nepo- mični; ali si mogao razumjeti, da je kod svih zavladalo neko religiozno iz- vanredno ćuBtvo. Nakon svršena bla- goslova opet iskra nebeske radosti o- svježi njihov duh, te im lice plamtijaae a oči sjevahu od velike sreće. Zatim sav puk s ovom djecom ra®idjošeseizcrkve te cieli dan vladaše u selu veselje na Uzkrs, Ovaj dan ostati će usadjenu srcu Pitovljana i do poznijih vremena, jer isti starci rekoše, da ovakovo du- hovno slavlje i radost nije selo još do- življelo. Ovaj kratki opis prve sv. pri- česti jasno nam svjedoči, da je vriedni Don Ivan shvatio preporuku onog cr- kvenog sabora, koji preporučiva „da o dobroj pripravi za prvu sv. pričest, o visi dobri način življenja, a po tom vječni spas"; zatim je znao, da se ve- ličanstvo i svetost ovog sakramenta u- sadjaju u srce i pamet ako se ovaj čin obavi što sjajnije. Evala g. župniku! — Vratnik se uredio majstorski, zato nema više onih poplava dosljedno šteta k6 prosašt'h godina — Ima nekoliko vremena da se kod naš nalazi vriedni zubar i rodoljub Veža, rodom iz Bio- kovskog sela Gradca. — Zatvorio se mrak. Biti će se nasolilo n sve do 500 muljaSa; ipak nije toliko koliko ee po znakovima očekivalo. Iz Sinjske krajine, 24 lipnja. Dopisnik u br. 42 WK. D." iz 5iska, potla nego se je izpuškarao o njihovim osobnostima, prelazi na zabranu paše u Cetinskom polju i rek' bi da o tomu ni pojma nema, nu nek znade, da u tomu obćina zalužuje pohvalu. Istina je, da zlorabljeni običaj bio pasti blago od ko- aitbe do Jurjevdana i kupiti gjubar, gdje se namane, te i to po vlastitim livadam posjednika. Taj zlorabljeni običaj dodi- jao je onim obćinarim, pak i bišćanim, koji se nesluže poljskom pašom, a po- sjednici su mnogobrojni livada u Cetin- skom polju, te i većina i pripoljaca, koji bi se i služili pašom i preko godine, uvidjeli su, da je to na šteta. Evo za- što. Konji i goveda UK proljeće pri o seki vode digii bi livade na čačku (kako narod zove) ili na stopi, a pripoljci po- kupili bi gjubar, pak siena bi slabo bilo, a na nekojim livadam ni koaom zapeti; za ovo većina obćinara podizala je svoj glas, moleć vruće obćinu, da popravi taj zlorabljeni običaj. Prošle godine vie- će glasova, da se zabrani kupit gjubar po livadam i da bude unapried zabrana paše o Blagoviesti mjesto o Jurjevoj, a tim nije zabranjeno kupiti gjubar ni pa- sti blago po pašnjacima i prostorijam obćinskim Cetinskoga polja, koja su od- redjena za pojedina pripoljska sela, nego samo po livadam posjednika, pak nije li to pravedno? Samo nekoje Gia- vičke i Otočke propalice o tomu kiape, a drugi obćinari jedva su dočekali, da se je Obćina na to pravedno odvažila. Nije mi namjera ovim braniti obćinu sinj- sku, ali nema ni krivnje, nego prigo- vorit ću dopisniku, neka unapried ne- zabavlja čitatelje bi&ćanskim sitnarijam, dali u pravomu hrvatskomu smislu pri- govori mlitavosti obćine Sinjske, koja je u ovo zadnje doba postala preko svojih dvaju zastupnika i preko otaca domovine puke udvorice i skutonoše narodno srbeke bagre, a pogazila oni prvi * pravi ponos hrvatski kojit^ ge je Sinj dičio, u tomu svakoga, rodoljuba i sina ove prostrane krajine dužnost zove, da diže zato svoj glas gledejuć i dalje svak od svoga sela. X. Domaće Viesti. Stigo je u ponedjeloik u Zadar preč. boko kotorski biskup Dr. Josip Marče- lič sa suputnikom preč. kan. D. Ivom Matkovićem. Preč. Marčelić sad je na Prekom i nastavit će putovanje po svoj prilici u dojdući utorak. * « * N. Veličanstvo dalo je 50 f. družtvu sv. Vinka (konferenca sv. Tri puna) u Kotoru. * * # G. namjestnik odputovao je na dopust („Smotra" veli: na kratko. nN. L.w o- predieljuje: ua 6 nedjelja). » * * „Dalmataa po njem „II diritto Oroa- to" čitali su u „Nar. Listu/*, daje preč. dekan pragosp. D. Ant. Liepopili „kap- tolski deksmu ida je odobravao koješta u ime dubrovačke Kurije. Za čudo kako ništa toga (ni o kaptolskom dekanu, ni o Kuriji) mi ne opazismo u ,,N. L." Da nije insinuacija s Dalmatove strane? Ako nije, bit će mu se prezrelo. « « Zadranka gj. Antica Bogdanović Cet- tineo položila je s uspiehom izpite sli- karstva u bečkoj akademiji. * * * Namjestništvo je naredilo da se po- pravi zvonik žuj>ne crkve u Metkovićim, i prihvatilo je osnovu za popravljanje župn. crkve u Gracu, uz potrošak od 1025 fiorina i dalo je naredbe za ko- načno odobrenje popravnih radnja na župn. kućama u Tiesnome i u Betini; a prihvatilo je konačno odobrenje po- pravnih radnja na župničkoj kući u O« mišu i na katol. žup. crkvi u Lećevici, kao i na župn. kući u Murteru. * • • Perovodnika vježbenika Pellegrina pl Benvenuti imenovao je privremenim perovodjom na namjesoištvu. * * « Zemaljsko ravnateljstvo finance ime- novalo je carinskim uredovnioima po- moćnika Mitra Crnicu i carinskoga prijamnika Mata Polistinn, a carinskim prijamnicima carinske vježbenike Frana Hoffmana i Antuna Skaricu i carinskim pomoćnikom carinskoga vježbenika Al- brehta Dudaša. * * * Iz južne Dalmaeije, 4 srpnja. Zadnji „Dubrovnik" u opisu Gundulićeva sla vlja pripovieda nam, kako su na rišćan- ski Vidov dau, oa 27 Junija, Srbi čitali leturgiju za pokoj duše Gundulićeve i Kosovskih junaka!! — Neka čitaoci o- davle vade zaključke o nepokolebivosti rišćanskih dogmata. Amo svak prosvjeduje proti divlja- čkim, nečuvenim napadajima zadar- ske pseudo^talijanske naobrazbe, na mirnu, uglednu i učenu braću zagreb- čane, koji su nas u Dubrovniku uprav začarali. Živjeli Zagrebćani! Živjela Hrvatska! # « * Izišo je novi molitvenik obielodanjen kod gosp. Vifcaliauia u Zadru. Pregle- dasmo ga i nahodimo ga veoma dobra. Sadržaj mu je obilan; ima množtvo mo- litava. Molitvenik je skoro dvostruko de- blji nego su obični molitvenici, ali cie- na mu je ipak samih 60 novč. Prepo- ručamo ga toplo, jer zaslužuje. » * # Peronospora «e došle pojavila u Konavlima, na Visu, Braču, Hvaru, Kor- čuli, Pagu i u spljetskoj okolici, dakle više manje po svuda, Ljudi, škropite? • • * U Kaprijam naredjeno je da ee sa« gradi nov bunar, i lokva u -Slatina m. ft • * Dojdutf sednlce iziti će br. 13 „Hč-? vatske". * * •

pročišćenja luke neodgodljivo i da je pravo i nuždno, da se za te radnje u nastajni državni predračun unesu* odno- Bne svote i da se jedared osnove udje- lotvore. To hoće pravica: to traži potreba, i nada i državna, da i ovaj puk, — za ko- ji se pored drugoga, valja izpoviedit, sveosve malo, prema zaslugana i pre- ma nuždi, sa strane visoke vlade u- radilo, — uvidi, da ad radnih po- reza i nameta ima i on u blizini neke koristi, i da mu se srećom nijesu na nadležnomu mjestu zaboravila toliko hvaljena hrabra i požrtvovna pregnuća sa Kralja i za Domovinu od godine 1666. Boka Kotorska, dne 30 lipnja. — Molim Vas veleuć. gospodine Ure- dniče, da biste izvoljeli uvrstiti u dičnu nadu „K. D.M aliedeći dopis, po komu moći će se uvjeriti štov. čitaoci, da još u Boki živi rod Hrvata. — Pri veli- kom hrvatskom slavlju u Dubrovniku, kod odkrića Gundulićeva spomenika katolička hrvatska Boka biia je liepo zastupanu. »Sve naše obćine, devet ih na broju, položiše lovor vience sa hr- vatskom vrpcom, Kotorska pak obćina srebrni vienac, Mornarica, Slavjanaki Dom, Dobrotska čitaonica, Budvanska mladež itd. svoje lovor vience. Srbske obćine pošto neuiogahu naše obćine za- vesti, da zajednički postave srebrni vie- nac i da korporativno učestvuju slav- lju, podigoše masu te naročitim dubro- vač. parobrodom odputovaše u Dubro- vnik pod vodstvom zastupnika Vukoti- ća. Troškove namirile obćinske blagaj- ne, a dosta je doprinio t dubrovački odbor. Ovoui prigodom, kao uviek, naša bratija posluiiae ae svojim bizantinstvom nebi li lahkovjernenaliepak svoj uhvatili, nu hvala Bogu, 3ad ih pozoade svak amo. Srbski zastup. Vukotić (poznata je, ona njegova: nema krata do tri prsta!), budući naš kotorski ekol. nadzornik pokušao je, da bi mogao naše obćine zavesti, prije ustrneno kod kotorske obćine. Ni- jeau se mogli sporazumjeti pošto je za- stupnik V. izjavio da bi vrpca morala biti srbske boje (možda ona, koja je na križu u srbskom svetištu na Savini!) a pismo ćirilsko. Uzalud mu jedan od Upraviteljstva reče, da su hrvatske bo- je i njihove pozvav se na obćinski bar- jak u Kotoru od 1871 i na barjak srb- ske pravoslavne kot. garde, i da je sramota »a tako zv. Srbe što se sada tih boja odriču. Vukotić, ovim zastidjen, »ije znao što odgovoriti, već samo reče, da se on neBpominje (!) kakav barjak ima srbaka garda i nepostiguv ništa ode. Zatim se obrati na naše obćine piauiom načelnika Grblja podpisano od ostalih šest erbskih načelnika, da pri- stana na trošak, a u toliko f'gura samo srbska Boka. Na taj poziv njeke odgo- voriše kako treba a njeke i neodgovo- rne, što najpametnje učiniše. i tako vas mu se trud izjalovio. Hrišćanske, tako zv. srbske obćine na ponase bjehu za- stupane, a naše takodjer na ponase. — Na 27 lipnja stigoše u Kotor izletnici (Z Banovine i Istre „Auatriom" oko 7 ure jutra i bjehu pozdravljeni od obćine mužarima. Obala je bila puna svieta, koje neustrpljivo gledaše, da što prije zagrli braću Hrvate. Obćinsko zastup- stvo prvo stupi na parobrod i izletni- ke, u ime Kotora, pozdravi prvi pri- ajednik gosp. A. Lui. Odvrati mu g. Arnold. Izkrcaše se odmah i pozdravlje- ni od prisutnih sa: „Živjeli Hrvati" o~ tidjoše u bašću „Frana Jozipa". Tu IZ- pjevaše: „Liepa nasa domovino," pak pogostivši se obadjoše znamenitosti grada, svukud oduševljeno pozdravlje- ni. Kašnje opet se aakupise u bašei na obali, da opet pjesmom pozdrave grad, nu bjehu prekinuti zabranom c. k. po- glavara Ragazzini — i tako otidjoše na „Auatriu" i tu izpjevaše „U boj u boj!" Sa obule htjedoše odvratiti sa „Živjela Hrvatska", nu poglavar zabrani, na svačije iznenadjenje. Tad se pozdra- vise, parobrod se uput;; a klicanju ne bi kraja sa „Austrije* „živio hrvat. Ko- tor"" „živjela hrv. Boka" itd, a sa o- bale: živjeli Hrvati! živio Starčević i Strosmajer itd. Mužari pak opet izpu- niše svoju. Uz to parobrod izpratiše ladje, u kojima mladež pjevaše rodolju- bne pjesme. Okolna pad mjesta tako- djer izvršiše svoju. U .Boki dakle još živi rod Hrvata, a i živjet ako će Bog da ! - — Starina Bokelj * — Domaće Viesti. Br. 5068. kazn: t. g. M. P. Don Ivi Prodanu uredniku u Mjestu ODLUKA U Ime Njegova Veličanstva Cesara 0. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 28. Juuija 1893. Br. 8703. 0, K. Dr- žavnog Odvjetništva u Zadru.* Odlučio je: Da sadržaj članka pod naslovom „Za hrvatsko državno » narodno pravo"* u- vrstenog u petom stupcu druge strane i u prvome i drugome stupcu treće strane Oasopiaa „Katolička Dalmacija14 izaalog u Zadru dne 26. Junija 1893. Br. 44, pod uredniltvom popa Iva Pro- dana sačinjava prestupak naznačen u §. 305 K. Z. i prestupak naznačen u §. 302 K. Z. kao i zločinstvo veleiz- daje naznačeno u §. 58 c) K. Z,; te s' toga potvrgjuje zapljenu rečenog članka, naredjuje zabranu svakog dalj- njeg razsirivanja zapljenjenog ćianka, uništenje zapljenjenih primjeraka i onih koji bi unapried zaustavljeni bih i raz- štavljenje dotične sprave. — To se, sa dotičnim razlozima, dosta- vlja uredniku Don Ivi Prodanu i pri obćuje so C. K. Državnom Odvjetništvu u Zadru. — Razlozi: Uvaživši da se u onoj točki zaplje nenog ćianka gdje se odobrava postu panje učenika kod Bečkog Sveučilištu proti Hrvatskom Zastupniku Crnkoviću poradi koga bijahu osudjeni od Politi čke Vlasti i gdje ae na taj način hvali i opravda dielo zabranjeno po zakonu, sadržava sva obilježja prestupka pred vtgjen u §. 305 K, Z.; Uvaživši da uporabom uvriedljivog izraza Huni, u savezu sa ostalim izra zima koji se nabodu u cjelom tiskopisu nastaja se poticati na neprijateljstvu protiv jedno] narodnosti cjelokupne Au strijanske Države, dielo ovo kažnjivo po §. 302 K. Z.; Uvaživ da, tim što se cjelim sadrža jem tiskopisa a napose osobitim izrazim probugju je misao ustanka i gragjan Bkog unutrnjeg rata u Austrougarskom Državi, svrhom odtrgnuća jednog djela od jedinstvenog državnog saveza, na- staju obilježja zločina naznačena u § 58 c) K. Z.; »bilja o poviest", učiteljici života, a ne o romanima; o činim istinitim, a ne o ipotetičnim, ili još gore o klevetama. De Maistre kaže o poviesti zadnjih vie- kova, počam od proteatanake reforme, da je ona urota proti istini; a mi se uaudjujemo pridodati o današnjoj po- viesti, od kada vlade hoće da sebi pri- svoje javnu pouku, da je da tako re- čem ako mi dopušteno, monopol vladin. Dakako, da je Protestantizmu bilo po trebito ocrniti Crkvu, da tako prividno prikaže istinu avojih novih teorija 5 a isto je ne manje potrebito naj- novijim političkim pristašam, slied- benicim Machiavella i Voltaira. Odatle »toga sliede besmislene klevete proti božanskoj ustanovi papinstva, u kojem bi se htjelo nazrieti jedino civilnu usta faovu, i odatle potreba, da se reagira proti zlosretnoj bujici. Lav XIII u tomu smislu osokolivaše učenjake, nabrajaše mnogobrojnih i zna- menitih dokumenata, i Ijubiteljim istih ^vara&e ono preveliko historično, Bi osudjeno kao što u današnjoj od- uči. — Od C. K. Pokrajinskoga Suda Zadar 3. Julija 1893. C. K. Predsjednik Bena. # » « f Umro je na 6 tek. preč. kanonik Andrija Matešan. Rodom bio iz Srinjina tod Omiša. Uživao je u biskupiji veo- ma liep ugled, radi svoga znanja i do- bra ponašanja. Kao ravnatelj bivšeg sje- meništa Priko odgojio je liepu kitu sve- ćenika, koji se sa čašću spominju svoga ravnatelja. Bog mu dao vječni pokoji # * « Presv. bokokot. biskup Dr. Jos. Mar- čelić odputovao je jutros u Spljet. On- dje će se zadržat koji dan pa će pro- aliedit dalje. * * * Jučer dva sata nakon što je odputo- valo iz Zadra družtvo talijanskih pred- stavljača Galiina, pojavila ae u skladištu novoga kazališta vatra. Skladište je iz gorjelo. (Štete je do 4.000 f. Pretrpjeli su i paiki, ali većina ih bila osigurana za 2.400 f. Izgorjela je i bližnja konju- šnica g. Mestrovića, ali i njegovo bilo osigurano. • * « Do desetak dana doći će u Zemunik, da se definitivno nastane, dva tri sveće- nika i nekoliko laika trapista iz Banja- luke i da preuzmu upravu dobara Fon tanella. Odmah će započet gradnjom po- trebitih stanova. Prisutnost trapista u Zemuniku biti će za tvarno i moralno dobro Zadra i okolice od velike blago- dati. Dakle dobro došli i bilo u sto do- brih časal * * # Na 9, ov. mj. novo utemeljeno „Selja- čko gospodarsko dražtvo Dalmacije" držalo je u dvornici „Grand Hotel" pr- vu skupštinu, u kojoj bi imenovano O- praviteljstvo. Izabrani su : predsjednikom E. M Vuzio; pod-predsjedkom A. prof. Nimira; viećnicima u gradu: Alačević činovnik, N. Batistić profesor, M. Pavišić posjednik i R. Vlahov obrtnik; viećnicima u pokrajini; S. Coschina po- sjednik; 11 Pagu, T. Gamulin posjednik u Jelai, I. Jaramac posjednik u Metko- vićima, J. Miović posjednik u Drnišu* Radman obrtnik u Omišu, I. Ramada- nović posjednik u Kotoru, J. Vučemi- lović posjednik u Imoakome, I. Zanki župnik u Trogiru. Tajnik-blagajnib : I. K. Novak. Kao sodci: J. Alačević sa- vjetnik, N. Krpetić kanonik i d.r Petar Klaić odvjetnik. * * « Ministarstvo dozvolilo, uslied hitnih molba namjestništva, d« se vjeresija za uzdržanje bogoštovih zgrada, dotično redovita ukupna vjeresija dalmatinske bogoštovne zaklade, za godinu 1893, prekorači do iznosa 20.900 tor. * * * Sudbinom pristavu Milanoviću u Za- dru podieljen je naslov i značaj savje* tnog tajnika. * * * Gosp. nadzornik mljekarija Charoušek u pratnji učitelja gospodarstva Mat. J. Dudana i g. Plažonića nastaviše na 6. o mj. svoja putovanja kroz dalmatin- ske Zagorje. * * * Izmedju Janjine i sela Putnikovići u- stanoviti će se prvim kolovoza nedjeljni poštarski prenos, a tako, i izmedju O* puzena i sela: Slivuo, Komin, Rogatin, Plina, Desne, Bagalovići, Podrujnica, Borovci, Novasela i Struge. t. j. Vatikansku Knjižnicu, n kojoj bija še sahrajeno toliko istinitih dokumenata, koji sveosve pobijaju klevete nadriuče niaka, i koji sipljuteće sipat uviek naj sjajnije istinp, pri kojima će se sve nji- hove šuplje teorije, sve insinuacije, sve izmišljotine razpršati kao magla na vje- tru. Stanovito je, da će ae i na tom polju protivnici morat vidjet pobiedjeni, samo ako uzhtjednu priznati, da i pape, akoprem vrhunavskom moći obdareni, jesu zbilja ljudi, da se zakoni ne usa- vršivaju u jedan dan, i da se prošlost ne sudi kriterijima današnjeg dneva, koji ako su dobri, to je tek zato, jer će bit možda imali zahvaliti svoj poče« tak ili bar razvoj božanskoj ustanovi papinstva. I nije moglo biti drugčije, a da ne* bude dotjerano kraju divno djelo za* četo u misli velikog pape, t. j. da se potakne i razvije liepa knjiga, koja bi- jaše shvaćena u najužem smislu. I tako je imalo biti, jer je liepa knjiga kao sadnji potezi kiBta, k6 sjena, što oži- * • * Primamo iz Šibenika, 5 srpnja: Tko Što čini, sebi čini! Tako i našem vitezu pri dolazku braće Hrvata odvratilo ae po njegovim zaslugam : nehrvatu budi daleko kuća od poštena hrvatskog srca. I mi i Banovci držasmose one Staroga ; SSL Slovosrbima, sa narodnjacima po mogućnosti ni u crkvu. Da se poslužim ovom pučkom:. Ostade vitez kd bra- bonjak na sjedilu! — Kako se približuju obćinski izbori hoće ae Šupukovcima izgreda praviti. Spremaju izlete u razne odlomke ove obćine, da strahovanjim dodju do cilja. Prvi izlet čujemo namienjen je Vodi- čanom — da ne pane u oči stano- vitim krugovima, kane početi sa vanj- skom obćinom. — Sprema ih se desetak brodici Ko da je malo strahovlade nad hfvatima u šibenikn, hoće se kamarilli izazvati mirne i kremen-hrvate Vodičke; te na njima ponoviti žalostne dogodjaje od 15 godina nazad i ako u Vodicam ondašnji vodiČki hrvati oa obranu Šu- pukovaca svoju krv lievali. Vodice su rak-rana na narodnjačkom srcu od za dojih izbora za pokrajinski Sabor i ce- sarevinsko Vieće. Poznavajuć plemenita čestita i neustrašiva hrvatska srca Vo- dičana, stalni amo : da će oni znati pa- metno i razborito priteći svaki naro- djački izgred, ma aa koje strane ovaj bio preporu&m. U vatri se zlato kuša * « * Vodice, 8 srpnja: Valjda ualjed naše podavne jadikovke u ,,K. D.w: da voj- nička vlasti rabe „sazivnice" momčadi u njemačkom jeziku, ovih ih dana po- SIHSO djelomično na hrvatskom'). Pravo rekoše: pitaj i dat će ti «e! Nu ova rečenica ne vriedi za narodnjačku družbu. — U prošlu nedjelju parobrodić zadar- skog družtva ne htjeo se, ko po obi- čaju, svrnuti u našu luku; ostao ua „ždrielu". Novotarija, koja nam se ni- malo ne hvata ušiju! Čujemo da su šta takova gg. družinari zabranili kapetanu parobrodića, jer pošto plitčina, da im se kvari parobrod. Da je u istinu naša luka plitka, to je nepobitna Činjenica. Ali na „glavi" luke tomu je dobričak mjeseci, parobrod „Nehaj" ukrcao je preko 500 hektolitara vina, a nosi 70 tonelata. Pa ako se ovaj mogao krcat iz luke izvući, čemu ne bi „Airone" i „Rondine" koji su 21 tonelate ; za s/4 manji? Mjesto gdje je „Nehaj" krcao neka za pristanište odaberu; pa tako iz- bjeći <fe se pogibelji, da ae čeljad u brodicam za dlaku ne potopi k6 u pro- * »j nedjelji, jer bili prekrcati robe za Zadar. Ili nek nam se dade redovit pa< robrod; ili nek nam se „neredovit" digne, — barem bit ćemo na čistu, da nas se hoće oBamiti, ko i dalmatinsku krnj«;?djeznicu. * * ') Ugodno nam je to čut. Kad bi vlasti svugdje ovako se pravici odazivale, koliko bi bolje i po nje bilo! Ur.) Pišu nam is Šibenika, 8 srpnja: Ve- liki $upukov privrženik, da mjernik Maizner, ima više godina, da je zgoto- vio i držao kupalište u ljetno doba, ne doisto na najboljem mjestu, blizu crkve sv. Dinka u Šibeniku. — Koristi odatle nije mogao vaditi, jerbo je bilo malo kupalaca. Nego ove godine nije viditi, da se sprema kupalište. Nije nam žao, što ga nema; dapače se svak ima uzra- dovati, što je ponestalo doata sablazni. Sada pak zli jezici hoće da kažu, da je Maiznera obćina podpomagala za uzdr- žanje kupališta, nećemo reći sa koliko forinta, jer se i nam čini odviše i ne- vjerojatno. Uz to je istina, da je Maiz- ner došao u $ benik bes dobrih gaća, a sad nakon dvadeset godina jedan je od prvih imućuika. Svakako znao je što radi, i kako radi. vljuje sliku, k6 akupocieni okvir, što nadmašuje naris. Liepa je knjiga po- atignuvši svoje savršenstvo, uviek ukra- sila velike uspjehe, zlatnu doba moral- nog i materijalnog dobra svih naroda. Lav XIII kao izvrstan pjesnik i proza- ista, koji posjeduje podpuno svu dražest Horacija i Ciceronake forme, snabdje- vene dubokom naukom, morao je iz same nužde, da obći s drugima, koja nužda napokon je i svojstvo znanja, nastojati da prosije u svećenstvu i katoličkom svjetovnjačtvu svoju veliku ljubav za liepom knjigom. Svojim primjerom zbi- lja pozivlje na natjecanje, pišući formom punom gizde i života enciklike i breve-e koja će ostati potomstvu kao uzori lie- pa pisanja, i darujući Ijubiteljim poezije elegij&, od& i himn& u tri klasična je- zika, koje se odlikuju nad sve ine kit* nošću, elegancijam, i izvofnošću. Oso«- koljuje književnike nagradama po svo- jim silama i otvara mladeži uzda* nici vjere, palestru za književno u- •avršivanje u® posebnu katedru sa po« » « • Primamo od prijatelja s Visa: „Jur je svakomu poznato kako 11 Dalmata piše odurnim načinom o veličajnoj Gundu- lićevoj svečanosti, koja je onako divno izpala u hrvatskom duhu. U Visu odlu- Čiše s toga odbit do cigloga broja talija- naškog Lista, (Najrječitiji odgovor. Urt) Oemu da svojim novcem, iz puke znati- željnosti, podupiremo List koji grdi i psuje Boga, vjeru, pa i nas i naše naj- veće svetinje. Dolje B izrodima Listovima * * • Izišla je VIII. ovogod. knjižica Pučke knjige: »Kamenčić ćudorednoj prosvjeti naroda obćem boljku posvećuje Mladen Barbarić." U Zadru Nagradj. kamo-tisk. Vitaliani. Str. 62. » • • Na 4 tek. žandarski poštovodja u E)r- veniku Josip Šutaji iz kranjske, pokle je u vrh kreveta nad glavom metnuo sliku Gospe Sinjske i užegao 6 svje- ćica, legao na krevet, izpali iz puške sam sebi u giavu. Nakon pd sata pre- minuo. * * Biograd, 7 srpnja: Svaka tamnica mora da ima svoga čuvara. Tamničar snuje kako da pribavi svjedoka, koji bi za nj svjedočili, traži zgodu da se do- govori sa rodbinom, znancima itd , a ako je pak zatvoren zbog velika zločina, zdvojan, mogao bi i snovati, da pobje- gne ili da tamnica zapali, il da se u- bije. Takova se šta i u istoj biograd- skoj tamnici možda kadgod dogodilo. A ipak, rek' bi, da starija vlast boće, da odstrani iz sudbene zgrade tamnice ču- vara. Ako je moguće, da i sa čuvarom tamničari pokušavaju štogod, što bi istom bilo kad bi znali da nema nikoga koji ih nadzire? Svi smo podložni bolesti, pak i tamničari. A da se noću koji raz- boli, koga da dozove na pomoć? — Odstranjenje čuvara, vele da je zahtiev nužde, jer da se tim misli tobože pri- skrbit mjesto za uredjivanje zemljištnih knjiga. Sudac imade svoju sobu, pisar je imade, a soba za arkiv takodjer ob- stoji. Jo* su dvie sobe koje mogu biti dostatne za taj posao. Dakako, da bi bolje bilo, imati prostranijih soba i više njih; no kad to nemože biti valja se zadovoljiti s onim sto se imade, bolje nego štetonosne korake poprimat. * * * Iz Prvić-Luke: Po primljenim oba- viestima držasmo da će dneva 29 pr. lipnja braća hrvati vraćajnć se sa du- brovačkog slavlja o sunca zalazu izpod jedinu granu klasičke literature, a po- najpače za onu, posvećenu proučavanju velikog talijanskog pjesnika Alighieri-a, koje je djelo zaludu kušala oboriti revo- lucionarna vlada. Ova i još mnoga druga koristna djela provedena su od današnjeg Pape, ne izo- stavlja juć ni napredak liepe knjige n dobi papinskog sužanjstva. Pozniji unuci težko će vjerovati o to- likoj snagi jedne ustanove, jurišane oda svih strana, za koju mnogi pomisliše, da joj je kucnuo zadnji časab. Koliko li bi iz toga mogli naučiti protivnici, koji imajući na ustnama sveto ime slo- bode, htjedoše zbilja prostrieti svoju 0* blast nad stečavinam uma. Oni znadoše razruiiti svu zgradu, što je najzad vrlo lako bilo, al je tteznadofie uzpostaviti. Tu se hoće mnogo više nego lakiA na* redaba, s kojima se razpravlja i radi ne samo kroz Listopad, kako reče Dan- te, već kroz godine, a traju tek do po- lovice Studenoga. Svrgao se je stari su- •tav bez poznao ja, i bez poananja po« tvrdjuju se novi netemeljiti sustavi, iz kojih potiče kržljavost literature, za- bluda mladih umova, koji zamagljeni skepticismom gramze za pokvarljivim verizmom, naravnom posljedicom bez- vjerstva, koje je zahvatilo velik dio na- roda. Pa ipak, to bijahu sustavi sasta- vljeni od talijanskih velikana. Oh dao Bog da bi jednom prestala i na književnom polju ova kobna sliepo- ća, i da živo nastojanje Velikog Pape bude zorom predhodničim onog sretnog dneva, kad će biti sve „u Krstu obno- vljeno" !

mm vao uriedjena oholost, pretjerana osjetjivost, ili pače glupost, čast i poštenje dragocjenija su dobra od blaga, te im za ljubav treba vi- še puta i život žrtvovati. S toga za- fcon svakomu dopušta, da svoju čast, koliko može, čuva i brani. Ali ta dopuštena obrana vlastite časti nije isto zadovoljština za već uči- njeao, možda i nepopravljivo zlo. Za onoga,- komu je uvreda nanesena, vriedi opet drugi zakon, koji glasi: „nitko nije ovlašten, da se sam osve- ćuje, da sam pravicu kroji". Jedino zastupnik oblasti smije kazniti, a on to čini ne iz osvete, već da izpuui svoju dužnost, koja mu nalaže da u zaštitu uzme društvo ljudsko i po- jedine mu članove. Ne vriedi prigo- vor, da je dvoboj zadovoljština za neku vrst uvreda, za koje zakonom nije zajamčena nikakova. zadovolj- ština. Ako dvoboj zbilja imade svrhu da kazni, to mora kazna da bude u ne- kom razmjeru s krivnjom. Nu zar je smrt, kojom se kazne samo najveći zločini, pravedna kazna za kakovu nesmotrenu rieć, uvredljiv prigovor, pa bilo i za povredu poštenja, imetka ili sreće? Da kazna poluči svoju svrhu mora nadalje da osine samoga krivca. A koliko se puta kod dvo- boja dogadja, da uvreditelj ubije vredjenoga! Pa da se i obratno do- godi, kako može krv opet vratiti po- gaženu čast ? Prava svrha dvoboja doista nije druga, već, bilo iz mržnje,,-bilo iz oholosti ili ljudskih obzira, učiniti ono isto, što prosti ubojica čini iz lakomstva. Razlog dvoboju većinom je uvriedjena oholost, a pouuditi dvo- boj ili ponudu primiti nipošto nije mak srčanosti, već najpodlijeg sira ha pred tobožnjim obćim mnienjem• pak za to i nije duelantu glavna sr vr- ha da izpravi nepravdu, već da zado- volji mnienju stanovitih nekih kru- gova. Krivo shvaćeni ponos goni ga na dvoboj; s toga valja baš taj ponos uzeti za cilj kazni. Duelant, prije svega misli na to, koliko će se do njega držati, ako se pobije. Ako zakon izruči duelanta obćem prezi- ranju,' ako mu uztegne pravo na gradjansku časć, ako ga udari ži- gom prostoga zlotvOra, do mala će i dvoboji prestati. Ta će kazna više no ikoja druga biti kadra tu maniju dokinuti. S toga će razloga svaki duelant biti kažnjen ne samo zatvo- . rom i novčanom globom, već i gu- bitkom svoje gradjanske časti — t. j. inlumijom." Bilo bi dobro da se i kcd nas što proli nesretnim dvobojim poduzme. Kto ima nova po sviefcu? Austrijski ministar financija dr. Stein- bach otififao je oa Taaffeovo imanje El- lishau; gdje će se razgovorati : što će se raditi « jesenskom zasiedanju česa- revinskoga vieća. „N. Fr. Presse" piše, da će se češki sabor sastati tečajem ove godioe. Na 6 tek. bio je svečano otvoren brodarenju korintski prokop. Nakon službe božje, kojoj je prisu- stvovao kralj s obitelju, pa ministri i diplomatski zbor, kralj je Georg držao govor, kažuć kako mu je neizmierno ugodno što se otvara nov pomorski put. Nadoda, kako je izvršenje radje omogu- ćeno jedino francezkim glavnbam i u velike pohvali gjenerala TUrri i pred sjednika dotičnoga družtva g, Sjrngrćssa. Zatim gjenero Tiirr na zlatnom ta- njuru poda kraljici zlatne npžice (ška- re) i kraljica ptereže bieli konopac koji je bio potegnut preko konala. Zatim uz gruvanje t.opova i neopisivo klica- nje množtva zaplovi kroz kon& ratni brod Sfakteria, a za njim torpedaČe i drugi brodovi. Ovim! je konalom skraćeno putovanje h jadranskoga i jonskoga mora put Carigrada za nekoliko stotina milja Vlada lSe\V Želande odbila je predlog ^ austvalijansfom saveču. Nadbiskup iz Aixa, Gouthe-Saulard, obieWanio je u „Figuru* pismo o dn- žnostim biraču. O priznanju republike po t'apij piše Gouthe-S »ulard, da je ,Papa priznao republiku kano državnu vlast, ali ne ovu republiku progoniteljd i plaćenika. ZapoviedajUći gjenero Dahomeya^ go- spodin Dodds, pobjediteij kralja Behan zma, odplovio je u fcenegal, da zapo- čme novu akciju proti .Behanzinu, jer nije došo na urečeni dogovor. Srbska skupština odpbrila je novi za- jam u iznosu od 18 milijuna franaka efektivno, (22'/9 milijuna nominalno). Učitelj glazbe Kern u njemačkoj 118. pješačkoj pukovniji osudjen je pred vojnim sudom ra<ii uvrjede Veličanstva na 8 go- dina taćnnic.' i izključenje iz vojske.— — I AS I DOPISI. Rumunjsko novinstvo piše žestoko proti magfarBkiin izgrednicim u Velikom Varadinu, gdje' su polupati prozore i razorili vrata na biskupskom stanu i u Sjemeništu. Izgredi su se ponovili Rusko novinstvo piše, da je u istinu ustrojeaa stalna ruska mornarica za sredozemno more, te sastoji ponajviše od onih hdja, koje su otišle Kolumbo- voj svečanosti u Ameriku. U AŠvajcarskoj drži se sada medjuna- rodni socijalistični sastanak. Iz sastanka biee izkljuteni anarkhte, uz veliku buku ovih potonjih. Došlo je 4 00 odaslanika, medju njima malo ne svi aocijalištični vodje, kao Bebel iz Njemačke i t. d. Kad su išli na prvu sjednicu pratilo ih je 9.000 osoba, a 40.000 gledalo je po- vorku. Katolici, koji brane pravu korist čo- vječanstva i zdrave nauke, ne bi lako dan danas tako sjajan sastanak mogli da drže. Pa nije li istina da prudeutio- res filii tenehrarum ? Namjestnik u Pragu naredio je da ae odstrane t iblice na ulicama, koje nose jedino češki nadpis. "Nar. Listy„ ironi- čno pitaju kad će ta sreća stić i one krajeve gdje su česi u manjini a niemci u većini. djeti nepravilno dubljenje? Eh/ jadna, po „Dalmati", solinarska vlasti, si tako sliepim komesarim 1 , Nu stavimo, da je pregledalac baš sliep bio, što se nemože ni pomisliti, pitam g. dopisnika, kakovto nisu .opa ,rednik plati koju stotinu radi zapljena ^ili; pravda, kao ono proljetos) ' itd., pa biste pravom očekivali, . da će to biti, ultra katolički list — ali pogledajte sa- mo, što je tek pisala prigodom sveob- -Čeg slavlja Lava XIII te ćete se osvje- OklopnjaČa „Kaiserin Elisabeth" do- plovila je u Yokohamu. Njemački je car bio na Helgolandu i nazočo^ao pucanju sa topovim revolver. Poradi kolere u Braili podvrgavaju se pridoaline iz Podunavlja i s ruske obale u Crnom moru pri dolazku u Bo- spor sanitarnom motrenju. Radikalci u La Plati, u Americi do 8000 ljudi, sakupili su se u južnom kra- ju pokrajine. Santa Fć digla se je pro- ti radikaiuoj vladi. Po rimskoj „Tribuni" oboljele su u Rimu dvie osobe, koje su stigle iz Na- pulja, valja da od kolore, te su osamlje- ne. Jedna je umrla. „Reichsanzeiger" u Berlinu javlja da je rusko poklisaratvo naviestilo naum ruske vlade o povišenju carine u Finlandiji proti Njemačkoj, za 50% „Wiener Zeitung" priobćuje pismo, kojim je do novih odredaba, povjerena uprava ratnog ministarstva gjeneralu topništva Merklu. U N. Novgorodu u Ruskoj zadnje dvi- je uedjelje oboljelo je od kolere 258 če- ljadi, a umrlo ih je 182. Potvrdjuje se viest da je Englezka zaposjela ttaiaiuonake otoke, ali po vie- stim, iz Berlina zaposjednuće se qgrani- čilo na onaj dio koji je Englezkoj bio nainienjeu ugovorom 6 trav. 1886 iz- medju nje i Njemačke. Tim ugovorom sjeverni dio pripada Njemačkoj, koja je na lć? prosinca 1889 prepustila upravna piava njemačkomu družtvu Nove Uvi neje. Na 7. tek. otvoren je u Hauoveru dva- deset četvrti antropoložki kongres pod predsjedanjem gosp. Virhova. „Times" dobiva viest iz Aleksandri- je da za boravka kedivova u Carigra- du izjavio inu je sultan, da se važuija pitala, koja se tiču Engleaske i Egip- ta, njega tiču, a ne kediva. U talijansku komoru do^ao je opet na- pokon glasoviti radikalac g. lmbriani, Izabran je u Coratu. Novine pišu, pa i njemačke, da će on nastaviti svoje na- vale proti trojnomu savezu i Austriji. Bukovica, početkom srpnjv. . Grad kroz mjesec dva dana tri put nam prouzrokovao velikih šteta, a gdje gdje uzv povodnje učinio Sieta neprocjef. njivih. Što 8e tiče Ro'daljice, Bruška vi- nograde paknapried k iztoku. je hame-- tom potuklo. Bielom je žitu i kukuruzu naškodilo mnogo, no pošto ih ove godine preobilno blagoslovila Božja desnica, zlo vrietne ne mogaše slaviti podpuno svoje pobjede. Neprocienjivost šteta cienimo da stoji u tom., sto su silni povodnji na nekim mjestim tako zemlju odnieli, da je se je suncu izbočila studena iitica, na kojoj što će moći više plug, što 11 motika? Ovaj se biedni narod pokorava, odre djujućoj jal' dopuetajućoj Volji Božjoj tražeć istodobno pripomoći od mogućih molba, što no jih upraviše nadležnim vlastima, Obćinam, a oVe napried, i rek* bi da ne će ostati glas vapijućega u pu- stinji. Jer doznajem, da je došla naredba na neke postaje Oružničtvada pozovu gla- vare oštećenih Seta, ter da izjave štetu gradom il povodnjom učinjenu,' —- na što se neki i odazvaše u koliko znamo. A sad nešto o puteviro! Kakovi su putevi po Bukovici svak znade, tko ih je i jednom obigrao, no sad završiše. Gdje izdrlo gdje nanielo stiena, tako, da se jedva derat dadu i ovom našem Bukovačkom Crnogorcu. — Putevi u takvu stanju, a do malo dana eto nam Presv. Prag. Nadbiskupa u pastirske pohode. Kako će se, velika je briga, al' naosob Župnika, koji što će praznih ruku? Preporučamo najtoplije svakom na vlasti da se ovih blaženih puteva sjeti — bar? bar rad ove pri- gode. — Bože dragi 1 Evo nas u XIX vieku, evo nas k zapadu svieta, a još gledamo gdje ćemo nogom stati, da ne sunovratimo. Da nam ostade barem mila rimska uspomena, al eto zub vremena Uz naprašite, svako godišnje povodnje, diže joj svaki tračak. — Još jednu! : Stiže nam po dva put iz Zadra (La) Rivista illustrata, koju smo odbili da- kako ne baš rad jezika kojim je sasta- vljena, već jer iz Zadra. Ne jer talijanski list, jer mi ljubimo taj jezik (ko kulturni) mai' na rekoh i- stim zanosom srca, k6 što svoj materin- ski. Ne dakle jer talijanski, već jer iz Zadra, onoga grada koji nit je bio, nit jest, nit će biti talijanski grad (pa re dale se tekom viekova, kojemu drago okolnosti); ko što nije nit središte tali- janskoj književnosti, da bi mu se mo- rali utjecati. — Lučimo dobro talijanski jezik, od onog nadtitalijanaškog duha, što no je sredstvo umjetnomu uzdrža- vanju neke tobožnje „narodnosti" na našoj grudi; i što daje nenaravno obi- Iježje gradu Zadru. (ovdje izostavljamo nekoliko redaka, u ime kratkoće, a rad tiesna prostora. Ur.) Francuzkim skladnim „retour* poka- žimo svoje nepogodovanje svakom pio du onog duha što mu je ciljem yriedjat, grdit naš značaj i ponos, nijekat naše pravo. Tantum meminisse juvabitl Ljubitelj svoga. Pag, prvih, kolovoza (zakasnjelo). U broju 49 „Dalmate" dopisnik X. 'opisuje način, kojim se bivši poduze- tnik obogatio u dubljenju i širenju so- linske doline, te veli: nil nostro . . . . assuntore ..... sapava gii quando il comisscirio di finanz.i si doveva recare a fare ii suo giro d'ispezione nella valle, perchć era obbligato a somministrargli la barca. Ii fscavo era fatto un metro si, nn metro no .... e il comissario di iinanza persooii onesta e di buona fede, ordinava la formata per fare lo scan- ciaglio, ma i battenti, gik prima istruiti quando si accorgevanO -che lo seanda- glio sarebbe caduto sopra ii tratto non scavato, con uu colpo di mano spinge vano la barca sul tratto scavato e bosi la proiondita riohiesta veniva sempre tro vata giusta e corrispondente al con- tratto0. Pa da se ne nasmije! finoći (?) dopisnikova uma l Tko da vjeruje ova- koj bedastoći ? 1 zbilja, tjfco može dr- žati za istinu, da je komesar bid toliko „di buona fede" ili bolje po gotovo sliep, a da, mjereći dubio u po «Voj duljini od V/t. kiim. solinske doline, ne opazi dali „era fatto un metro si, un metro no"! Zar od površine morske do neizdubljena, metra, mjesto 1 do 2 noge, obstoji 15 do 20 met. dubine, pa da ne bi mogo i prostim okom vi- zili i tada tužili se solinari vozeći sol LdoČiti; I)ok su drugi listovi p^ i židov- do skladišta? ^ ' " ~ : je istina Sto „Dalmata" piše, 0- nih godina ne bi bilo dovezeno ni zrn^ soli, radi nemoguća prolaza, jer „un metro era scavato, un metro no". Prem se sada g. 1893 tuži „Dahnata* post festum, govoreći !%ai avea i( pescag^io di appena centimetri 85 o 90, percui i poveri solinari erano impediti di ser- virsi di gaete grandi, ma necessaria- mente dovea^o serviraj di barche di pic- cola pOrtata, ' raddoppiando il iavoro." A kako eu mogj'e." plivati "i fio ntijni' Uj vodi „bražžeraa a ne gaeta IvafiU Žica 6cl 200 stara,1 brodovi matb manji Nikole Rustića, Ivana Kustića, 1 Matjije Kurillća, Ivana Kalabote, Pere Valentića i ostalih ? Možda po zraku ? Eh ! jadni brbljalo, pa se još tužiš da ti je dosa- da glas ostao uviek wvox clamantis in deserto." I gore će uz takvo bulaznenje. Iz Istre, početkom agusta. Velečastni gosp, Uredničei Znadem, da imate iz Dalmacije dovoljno gradiva za svoj cienjeni List, ali poznavajući Vašu obće poznatu ljubav i požrtvovnost za čist pravac u vodjenju naroda ne sa mo u Dalmaciji nego kudgod živu Hr- vati — molim Vas, da u dičnu „Katoli- čku", kad Vam to prostor dopustio bu- de, — uvrstite istini za volju i ovo par redaka iz tužne Istre, ne bi li se zlo još u korjenu zagušilo. •— Bit ćete već bez dvojbe i sami opa- zili, da i kod nas ne ide baš sve onako kako bi moralo ići, kao što ni kod Vas u Dalmaciji, a ni u miloj nam naioj u- žoj Hrvatskoj: da se je naime i u naše strane uvuklo štošta svietskoga čega nam ne bi trebalo i čega pod nijedan uvjet ne želimo. Donekle bit će touie uzrokom i gdjekoji svećenik, koji se pustio voditi zaboravivši Sa je on po- stavljen da bude vodjom naroda i tako biva, da će u potrebi svećenike prve pozvati u pomoć a inače ih se mimolazi na neki način omalovažuje — kao da od njih nikakve koristi nije bilo ili ih u obće ne treba više ili se od njih na neki način hoće da budu orudjem u rukama drugih. To je kod Vas očito postalo po smrti pokoj. Don Miha, a i kod nas nekoji mladji opojeni na ško- lam Bog zna kakvim duhom gledaju popove ko nešto nižega i preživjela i nesposobna da što pametna urade van zidina crkvenih, pak drže da im je slo- bodno govoriti i raditi bez obzira na ikoga kako se njima čini, a neznaju ja- dnici, da su svećenici prvi sa gdjekojim siromašnim učiteljem — kad još nismo imali svojih ni odvjetnika, ni liećnika ni profesora — izkusili i oćutili neobuz- danost istarske šarenjačke prostačine; da su svećenici spasu hrvatstvo Istre pred biesnom bujicom talijanstva i da se bez njih ne može ni danas učinit bilo kakav korak u narodnom pogledu. To nam očito kaže i nedavno izašli pro- glas tek ustrojene „družbe sv. Cirila i Metoda za Istru" —- koju nek Bog kgosovi — u kojem se u prvom redu pozivlje rodoljubno svećenstvo, da se ovo postavi na čelo podhvata, što će i učinit, ali ipak — neznam da li sluča- jem ili kako . ... ne nalazi se ime nijednog od tih rodoljubnih svećenika medju članovima uprave .... možda i to štogod znači! A i naši tjednici — ne bih ih htio odveć obiediti — nisu odveć hvale vriedni. „II diritto croato" Janjim, svojim smjerom i sadržajem našim prilikam ne odgovara — i da se jasno izrazim: prvih je godina svojim pisanjem mnogo doprinio hrvatskom i- menu u Istri, ali sada više škodi no ko risti, jer podaje našim protivnicim samo gradiva da nas ni krive ni dužne po- tvaraju Bog zna radi čega ne. Za to bi mirne duše, ako ljubi Istru — mo- gao pustiti ono blaženo svoje „pravo- slavlje" nek se njime diči tko hoće. Mi žalimo njegova urednika, koji zabora- vlja što je, pa bi samo rada znati, tko ga je pred par mjeseci poslao u Petro- grad i ovlaštio da se na ime istarskih Hrvata izjavi onako u „pravoslavnome" duhu. — I drugi naš list „N. Sloga" ne ima se čime podičiti, jer namienjen u prvom redu seljačtvu — ne poričem vještine gosp. uredniku —morao bi pro- stim -- popularnim načinom poput split- skog pučkog lista ili zagrebačkog hr- vatskog prijatelja tumačiti puku i u- pući vati ga u pitanjim, koja Be njega tiču a ne dosad jivati mu kojeka- kvim govorim mladočeha, o kojima ni pojata neima. Seljaku je dovoljno 1 da zuade što njegovu zastupnici govore i rade a tko će više znati nek traži u dnevnicim. 1 „Slogino" pisanje qam se ne svinja, Sara . . . Znati ćete bež dvoj- be, da su „Slogu" podignuli svećen;ci, da ju oni većim dielom uzdržavaju (njih se obično pozove ljubezoim pisamcem da doprinesu štogod i kad treba da u- ski makar po svoju, mjesece i mjesece o toj riedkoj zgodi pisali i svoje čita- telje oduševljavali svetim. ćustvima za Lava i Rim, mi smo to svakog petka u „Slogi" iščekivali kao ozebao sunca, ali uzalud, jer nas tek zadnji čas usre- ćila- sa par rieći pak ,,p«8t festum" kad vidjela da već sve izašlo u sveča- nom ruhu — obukla se i ona u ca^pol svečano od jelo, kao da ima za istarskog seljaka Uzvišenija koja svečanost od ove, koja bi ga zanimati i oduševiti mogljjt ili kao da mi ne bismo ništa dugovali velikomu Lavu i Rimu. Ipak znade .„Sloga" kadkad reći koju živo i u obće • hvalevriedoo i o glagolici — Što nas ve- seli — ali iz Čistih nakana. Na koncu primietit mi je jošte, da sš mi ponosi- mo i dičimo neumornim radom naših zastupnika u cesarevinskom vieću i da ne imamo ništa protiv njihova zajedni- čkog postupanja sa Mladočesima u pi- tanjim čisto političkim i gospodarskim, ali neku sjenu bacana njih ono. nekako odveć familiarno zalazenje na koje kakve mladočeške sastanke -- a što se BVO na njima govori zaista bi mala čiiatelja „Katoličke" podpisalo bez opazke. Ne mišljah ovo par rieči koga izazvat niti sada to želim, već jedino izrazih mnienje, koje se svaki dan više čuj« po Istri, iz ljubavi spram naroda, i istine radi, da upozorim nanj one, kojih se tiče i tako ne nastane nikakvo zlo, jer se držim one: „sat meminisse juvabit" i da bit će dobro, budu li samo, sveće- nici sviestni uviek svoga poslanja i mje- sta, koje ih ide u našoj narodnoj borbi, Vam pak, gosp. Urednice, od srca hvala na dobroti, koju nek Vam Bog naplati a za buduće preporučuje se') iz hrvatske Istre. — Daroslav i dr. f*ag, prvom polovicom kolovoza. Zašto se dopisnik „Dalmate* obara; na biv&eg poduzetnika za izdubljenje so- linske doline? Uzrok ćemo lahko razabrati, kad pri-" spodobimo bivšeg i današnjeg poduzetni- ka. Ponajprije prvi je radio ugoVOron a Giacomellia ue treba. Za jednaku ra- dnju bivši poduzetnik morao je rabiti 8 brodova i 4 splate a od Giacomel- lia nezahtievaju nego 4 broda i tri spla- te; prvomu zanijekali su novih depozi- ta u moru za izbacauje blata, a Giacomel- liu dodieliše dva nova depozita, na o- čitu štetu solina. Prvi je morao započeti radnju na 20 travnja a Giacomelli mo- gao je mjesec daiia kašnije; prvi, prije početka radnje morao je popisati, kao zalog, za solinarsku raduju 4 splate i 6 brodova i sva ostala sredstva dubljenja, odstrane obć. opraviteljstva aodGiacd- meliia sve se to nezahtieva; prvomu se nije davala prva rata od 350 t. dok nije popisao solinarskoj vlasti gorispomenuti zalog, a Giacomellia se, i bez toga zalo- ga, dala nesamo prva, dali i druge. Pitamo sada za koga „era piu luoro- so il lavoro" ? za bivšeg ili za današnjeg poduzetnika? Ta i sliepi vide, da Gia- melli može zahvaliti Bogu i još nekouiu, što se trefio na tako povoljne i korisfo- nosne uvjete. ; ; Š Dopisnik' „Dalmate" kaže : „siamo co • stretti ... a fare un po di storia." Po viest se ne čini ako neobstoji; mi ne treba da činimo „un po di storia", jer je sve ovo fakt, koji infectum fieri ne- quit \ te je ovo za nas poviest, koja se ne- da od nikoga ulažikati; Neda se tako- djer lagati, da, čuvši za dozvolu dvaju novih depozita, solinarskoj vlasti ponudio se Valentić uz cieou od 1300 il250f., dakle za manje 100 do 150 f. nego da- našnji poduzetnik, i nije mu se htjelo dati radnja. Nu zašto ne prihvatišenje- govu ponudu na očitu štetu iste vlasti? ilic Rhodus, hić salta! Sada budimo za čas matematici: Ako je bivši poduze- tnis, ua ondašnje uvjete, po wDalmatitt, toliko dobio, da nerečem obogatio, Gia- comelli, uz današnje tako povoljne u- vjete, koliko će više dobiti ili oboga- titi? Neka računa obćinstvo, jer dalma- tov dopisnik, rek' bi neumije. Ponpvjao, dakle pitamo dopisnika, za- što napada na bivšeg poduzetnika?Od- govoriti ćemo mi, jer on neće da znade za istinu. Jednostavno reći ću, da nena- hodim drugog uzroka dojiš, da, sluteći, uz sve najpovoljnije uvjete, o slabom uspiehu Giacomellia u gorispomenutom poslu, da ga, kao puljižkog patriotu, opravda pred Starijom vlasti i. svietom* nastoji očitom lažju pokuditi, kao ne pravilnu, radnju bivšeg poduzetnika, iz^ taknuvši to kao uzrok njegovu budućem neizbježivu neuspjehu. Ovo je uzrok i za dopisnika najpovoljniji, drugih te boljih nenalazitp* ') Mi se Vama preporučujemo, jer pi« geta zgodno i sočno« Ur%

Proti psostii Onomadne smo đonieli članak proti psosti napisan od našeg radi- šnog dopisnika g. C. G. I drugda smo više krat o tom pisali, osobito kad no sa nedavno mnoge obćine a Dalmaciji poprimile shodoih i strogih koraka proti psosti. Sad sa* radošću čitamo u „Hrv. „Bra- niku" da se i preko Velebita počelo radit oblastnim naredbama proti ga- dnjoj i Bogu mrzkoj navadi tolikih kršćana. Kamo sreća da se ovo spa- sonosno djelovanje proti psosti svu- gdje upotrebi! Orati ti se, a s druge ti se kose ježe kad čuješ kako se psuje. Diete jedva što počme jezikom te- pati, već psuje, a roditelji u zao čas razvuku usta od dragosti pa smijući se i njekim načinom pono- šeći se tim, vele: ala će to naše diete biti pametno, gle već znade psova- ti! itd. Hodi u radilište i u dućan, tu psuje sve počamši od gospodara đo najmladjega naučnika. Hodi u go- stione, kavane, krčme, sve ti to sa- mo psuje i bez potrebe. Vozi sepa- rovozom ili parobrodom, nećeš se provesti, a da ti voznici ne poka- žu, kako umiju psovati. Sastani se 8 bogatašem ili sa siromahom; s grad- skim gospodinom ili sa šumskim: s gradjaninom ili sa seljakom ; s go- spodarom ili sa slugom — sve psuje. Psaje u vojsci vojskovodja i prosti vojnik; u polju nadglednik i težak; u pisarni glavar i pisar; na sudu sudac i krivac; u tamnici tamničari utamničenik. —- Psuje siedi starac i grižavi dječak ; psuje stara baba i nezrela djevojko, i to obično s ka- kovom neslanom začinkom. — A približiš li se djačadi, ne možeš po- kraj nje proći, a da ti slid ne obli- je obraz od silnih onih psovaka i kle- tava. Nu rek? bi da se osobito u Srie- mu u obće, a u Mitrovići baš na- pose bezobzirce psuje i kune/i to naj- bezobraznije, odkako je „bratija* on- dje uzvitlala prašinu i u zlo protiv Hrvata skočila. „Hrvatski Branik* piše, da se ondje ništa drugo i ne čuje, već: loga im šokačkoga, Toga im hrvatskoga! itd. I to je danas glavna karakteristika sriem- skoga Srbende, a napose mitrovać- koga — pa ne samo prostijega već i nazovi inteligentnoga, osobito pako nadobudne omladinel 8 toga je svake hvale vriedna ova naredba kr. kot. oblasti: „Broj 12178. Svim obćinskim pogla- varstvom. Uslied odpisa visoke kr. ze- maljske vlade, odjela za unutarnje po- slove u Zagrebu od 23. listopada 1880. br. 4219. obnašla je ova kr. podžupa- nija odrediti kako sliedi: Od nekoliko godina biva sve to više, da se pojedini ljudi u našem naroda ra- do Bluže niskim kletvam. Tim ljudima je već prešlo u običaj, da za svaku malenkost, pa bilo to u ka- kovoj svadji ili srčbi, odmah prokunu Boga, angjela, krst itd. Da tako mrske kletve, samo sablazan prouzrokuju, a onim, koji ih izuŠćuju ni najrnan\e na Čast ne služe, ne treba to- mu dokazivanja. Za da bi se toma opakom običaju na put stalo, te psovke, u obće izkorenile, imat će to poglavarstvo ovu naredbu svestrano u svom području obnarodovati time, da će prekršitelji iste, po carskoj naredbi od 20. travnja 1854. kažnjeni biti. Obćinski načelnici, kao i ostali čino- vnici imadu u dotičaju sa područnim si stanovnicima — iste na celishodnost ove naredbe, te sablazan kletve svakom da- nom prilikom upozoriti — te oko toga i sobstvenim primjerom nastojati — da se kako je gore rečeno — kletDe u na šem narodu izkorene. Područni organi iraadu se upuiti — da 8e takodjer pri vršenju svoje službe klet* ve kane pošto će u protivnom dokaznom slučaju u gore naznačenom smislu kaž- njeni biti. Kr. podžupanija. U Vukova- ru, dne 15. studena 1880. Za župana i Milanković, tajnik." Vrlo dobro! Jer se narod oprav- dati ne može, makar ga i najveće nevolje tištile, kad psovku i kletvu iznšćuje, jer ta nosi na sebi biljeg nevaljala odgoja, pokvarena srca i surovosti. Ona snizuje čovjeka, koji ju izušćuje, a radja otrovom za cu- dorednost naroda, osobito djece. Da se psovke i kletve u našem naro- du zabrane, malo se činilo od stra- ne onih, koji su na to pozvani bili. Jedina crkva je tu kano i svagdje, gdje je pozvana, radila svim silama* da zaustavi nećudoredje u narodu, kojemu je izrazom najveće pokvare- nosti bogumrzka psovka, plod suro- vosti srca. Crkva je u istinu n do- ba, kad joj djelovanje nije bilo ta- ko stegnuto, kad je suglasnost me- dju njom i svietovnim oblastima bli- ža i pristupuija bila, blagotvornije djelovati mogla, da se unište zli o- bičaji u narodu a tim i psovke. Onda je oblast pritekla crkvi u pomoć kaz- nom onoga, koji je sablažnjivom riečju — psovkom — ponizio javno ću- doredje. Mi danas dobro vidimo, kud smo dospjeli sa toliko izticanim liberal- nim idejama moderne znanosti. škola, ustrojena po kalupu liberalnih nače- la, ne pruža nam pravoga jamstva, da će se narod moći podići na veći stepen morala. Po načelu liberalnoga obučavanja odjeljuje se religija od morala, vjera od ćudoredja. Crkva nema u školi one moći, koja je nuž- dna, da se temeljni stupovi vjere ne ruše, da se djeci budućemu nara- štaju ulievaju samo načela čistog morala, kojega je vjera početak i temelj a ne odieljen pojam. — 0- bitelj, neuka i pokvarena, ne može da podučava drugoga u onomu, što sama nezna. Neuki roditelji dada dje- ci ono, što mogu, a to je većinom zao primjer. Takov naraštaj nara- vno ne može da bude ćudoredan, takov podaje se zlim običajem, to- mu mjesto molitve Bogu uobičajila se psovka: Boga, svetca, krsta itd. Zlu dakle i dobru kriva je najviše obitelj, ona prenaša na potomke svoje blagoslov i propast, već kako- va je samo i kavav odgoj im po- daje. Izborno kreševo, u. Zlarin, 2. rujna 1893. Žalostnim srcem Vas izvješćujem o izboru II tiela, dueva 1 Rujna. Ako sam Vam pripoviedao B iznenadjenjem njeke prilike izbora njekidan, to sad uprav trnem promišljajući na nečuveno trgo- vanje i kvarenje. Kako su naši dusma- ni, taj naziv pravom zaslužuju, bili ulo- žili sve sile za izbor Ili t., tako je iz- bor II. bio zadnje trzanje Čovjeka koji zdvaja, toneći naglo, naglo u dubinu. Uvjereni da je I t. naše, a vidiv da uzprkos svemu naprezanju u III t. izgu- biše, ne nahodeći jedne Blamčice o koju bi se uhvatile za utok, htjedoše na svu silu uhvatiti barem kost, dobiti II tielo i uspješe po nasilju, nezakonitosti, izdaji, uspieše Pyrrhovom pobjedom. M\ smo razlogom računali barem na 4-5 većine, nu izdajstvo ote nam još znatniju veći- nu, a nasilje protiv zakona pobjedu, koja budi im na utjehu, dok zakon i pravica razvidi i dosudi koga ide po pravu, jer „earta canta". Nu dopustite da Vas iz početka o svem izviestim. Njeke noći sakupiše se na grobištu lučkom gataoci, da pod visokim čem« prisima pitaju savjet u pokojnika, ili bolje da uznemiruju spokojne mrtvace, kad već živima dodijaše. Glave toga skupa bijahu don Toni, i uviek oni, bilježnik D. i famozni Gašperin. Dogo- varahu se, poput Žudija, o propasti na*- šeg havatskog puka, šiljući po Lučane, ne bi li ih zaveli, njeke pače do 8 puta zvahu. Ali samo jednu prodanu dušu nađjoše. Jutrom noćni junaci krenuše u Kapri- bes uspieha, pak u Žirije, gdje pro- suše silan novac i podkuplse premnoge Da ovo ni jesu bajke nego žiya istina spo- menut ću Vam udovicu Krešićevu, koja sama izpovidi da je primila od njih 50 tor., dočim je prvu punomoćnici!, nama, badava dakako, bila dala. Budući naime odgodjeni izbori, trebalo je činiti nove punomoćnice, pak već iz ovog primjera se vidi, kolika je nepravda nam učinje- na odgodjenjem izbora. Ni sami protivnići sa svim tim nevje- rovahu u svoju pobjedu, te poriudise mir, što nek dobro uvaži „Dalmata". Naši ne primile nikakve nagodbe, prezirom od- bijajući dušmane svog mjesta, i bunite- lje javnog mira, Kako da se obrane pošteni od kiše novaca i prevara? Da, prevara velim. U oči izbora bo naši svedj bijahu si- gurni za znatnu većinu. Ove noći pak, kad se nad nama lomilo svako nevrie- me, oni otidjoše ha Žirije, te silom i prevarom dovedose udovicu Milankovu, rekav joj da je zove gosp. P. M. komu je ona dužna i obvezana. Prije nije htjela nikomu dati svoj glas a taj gospodin pristaša hrvatske stranke ni jednom rie- čju je ne usilova ali do šav jutrom k njemu, pak uvidiv prevaru, dade nama punomoćnicu. Čuješ, „Dalmato", ovo se zove prevara! Osvanu dan kreševa a srbo-atonoma- ski korteši štekću, obilaze, njuškaju da štogod dobiju prije nego počme glaso- vanje. Povjerenstvo se nagodilo i sada. Hr- vati mirno i dostojanstveno vrše svoju gradjansku dužnost, ma jedan da bi pod silo došao. Do podne mi imamo većinu, ali eto bješe pripušteno 4-5 glasova, koji su se po zakonu imali odbaciti — i sad smo jednaci. Evo ti jednog Prvićanina koji, prem naš, ne htio doći, a sad glasova za njih. Kad mu spočitovasmo izdaju, izpovidi, da ga oni dodjoše rano dignuti, te na silu odvukoše iz postelje. Nadolazi je- dan mesar, koji, prem bio obećao za nas glasovati, prem našim dužan i kod naših živi, polakomi se za 50 for. i iz- dade nas. Još jedan slučaj, da razsvie- tlimo izborno poprište, a koji slučaj sam če kazati bjeločano kud je pravica i komu se ima dosuditi podpuna pobjeda, Dolaai na glasovanje jedan Prvićanin. Od rane zore ga mami Gašperini obe- ćanjima, na što se je on ustručavao ne- vjerujući mu, prem njegov dužnik. Na- pokon. vele, učiaise pismo, naravski pri- vatno pred njihovim svjedocima. Pak slušajte. Oprošteno mu 200 for. duga; dano mu 400 for. bež postotka za 10 godina i 4-5 tor. kao napojnica. Scuse ae e poco ! To iznosi s postotcima preko 1000 for. pa koji neuk ne bi se zaveo? Ob ovom imaju vlasti dosta razmi- šljati kako stanovita stranka kvari puk i ubija narodno poštenje! U tri ure imadose 1 glas većine, kad brodica celere dovede još koga. Nu dopustite mi da navedem zadnji BluČaj. Kako je njekoč tatarski kan po- ručivao hrabrim Trogiranima da izdadu kralja Belu i mamio ih obećanjima, tako i sada mamijahu brata lučkog glavara naši srbo autonomaši da izda nas. Na im© njihovo ma dovikivaše brat, dadu li ti oni 100 for., mi ćemo 110, dadu li ti 200, mi 210, oni 300, mi itd. Ponosno marširaju protivnici. Sila i prazna kesa udovolji taštini. Nu oni koji ne poznaju narodnog poštenja ni morala, nemogoše se obuzdati u svojoj nizkosti i zaborave više. na skladnost. Neslane dosjetke, zadirkivanja i izazivanja zamie- niše njekidanje bljedilo, a naši naprotiv uvjereni o nepravednosti pobjede i niz- kom oružju^ protivnika . uliedjahu onu Danteovu; Guarđa>$ passa. Nu napokon svršio dernek. Predano je od 150 po prilici, koji mogoše glaso- vati, 120 glasa, za nas 58 a oni ih pri svojiše 62. Njekoliko evviva....i crepa..... pri kojima odsustvovahu oružnici, pu- štajući da se vriedja naša narodnost i naša domovina* bio je zaključak tome pazaru...*. A kamo li ponašanje nas Hr- vata? Daleko smo! Težko mi bilo pri duši u večer^ ali ne s gubitka 12 viećnika, koji će stati na papiru samo njeko vrieme, dok ih aakon i pravica ne iztjera, već a tolikog nessnanja i neljubavi prama vlastitom narodu. Poznajuć da je hrvatski narod zaostao za drugima, krv mi stinu kad vidih koliko ga još u dublje neznanje turaju njegovi prodani i strašću zashe- pljeni sinovi. Napomisao da će zakon i pravica dosuditi nama podpunu pobjedu, i tako za uvieke zakrenuti vratom trgo- vanju srbo-autonomije, te razsulom bo- gu mrzkih demoralizatora uzpostaviti mir u ovom mjestu i u ovoj obćini, utješih ae u svojem žalostnom razmišljanju. — Već je bo 15 godina, što njeka obitelj, tudjinskim novcem, nastoji da zasjedne na vrat silom ovom pučanstvu. Nu bilo je vremena kad je mogla biti u vlasti, ali Providnost ne dopusti, pak kako je Ona onda odvratila taj bič od nas, uz damo se da će od sad u buduće slomiti im rogove! — U to ime „Bog i Hrvati". III. Zlarin, 3. rujna. Nemam Vam dugo pisati o jučerašu- jem danu. Prem bijasmo sigurni o po- bjedi, ipak ne znadijasmo što će proti- vnici. Još opiveni jučerašnjom nepravednom pobjedom, protirahu sumorno jutrom oči. Don Toni nakon noćnih ekskursija došao je uzprkos tužbama u Zlarin. Mi mogred budi rečeno da usiied nepošte- ne, klevetne i bezočne obtužbe bio za- branjen, kažu, abaolutno dolazak u Zla- rin vodićkom tajniku. Ali ne Mu@i pod don Tonovom egidom ! Hrvatski birači se kupe mirno. U 8 saii izabrano je povjerenstvo, a ni pa- sa od protivničke stranke blizu. Do 11 s. glasovaše svi naši sa 11 glasova i 4 punomoćnice. Protivnici bi bili skuckali najviše 5-6 glasova, jer od 32 izborni- ka ostali ili nemogoše ili nehtjedoše vi- še glasovati. Tim biješe završena pobje- da zadnjega dana. U večer naši junački Lučani vraćahu se kući pjevajući hrvatske pjesme uz njekoliko praskaviea. To nevino veselje nemogla podniet podkupljena fukara i odazivala se po svoju: zviždanjem. Ga- lantni Gašparin, pripoviedaju, s kraja grozničavo se je derao i prietio svojim lučkim dužnicima : „platit čete ga'-' 1 U nedjelju, dočusmo, da je bila pra- va derača njekolicine pijanih glava po Zlarinu, koji obilazahu varoš, zausta- vljajući se uz zviždanje i promuklo hri~ panje i?viva i' Italia, crepa .... Uz takve prizore treba li govoriti o sr- boautonomaškoj stranci, treba li risati njezine kolovudje V .Šio ćete da rečem 0 fanatičnim iredentističkim agitatori- ma, odrodima hrvatskim, koji au se njekoč tim imenom dičili, zatajiv ga kašnje, o onima koji se riesijahu, dok im je bilo u korist, crvenkapom i hrvat- skim gospodskim opancima? Takvi ljudi hoće da posrbe i potaii- janče Zlarin i našu obćinu. Zar Zkrin da bude talijanski gdje su ljudi nazad 80 godina nosili perčin, crven kapu i tiesne kratke gaće, kao sad zagorski Hrvati, gdje žene ne znaju slovca tali- janski heknuti; a mužki za nevolju po parobrodima nauče zube lomiti; gdje bez iznimke svi samo hrvatskim nazi- vlju svoj jezik? itd, itd, itd,? Hoće ii Žirije biti talijanska naseobina, hoće ii Kaprije, hoće ii Prvići gdje listom sve samo hrvatski ćuti, govori, nosi i 0« dieva se? Ovo li jedio Italije ili Srbije! Ako Srba nije obstojaio na hrvatskom tlu nikada; ako Srba, kao naroda, nije ni bilo pod kapom nebeskom; ako im ni spomena ne bilo na hrvatskom moru, odakie ih u Zlarinu? Nu razumiemo se! Pošto se medju Srbima dogadjalo stvari 1 protunarvane nakaze, kakvih ne biva nigdje na svietu, tako bi se htjelo da se iz srbskih novaca okoti prava, ^rav- cata, ovejana Srbčad! Pameti pusto blago 1 .......... . Prodji se vraže ćorava posla, jer tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se raj- bijaju. Tko na silu misli narod prekr- štit, raznadorit: sila se vremenom na njemu osveti. U ostalom vlastito grizo- gušje ubija izdajice, a prezir čovječan- stva briše im spomen. Slava uz to Zlarinskim rodoljubima, koji ae odlikovaše požrtvovnim radom ljubavlju i samozatajom $ slava jueag- kim sviestnim Lučanima, a slava napo- kon poštenim Kaprijanima, koji dužni i oskudni listom prezrele zavoditelje/ * « (ovdje izpuštamo dobričak redaka, jer onomadne radi slična predmeta za- plienili. Ur.). Vi pak, Gospodine Uredniče, primite dobrostivo ovo malo nesgrapnih (nije ta- ko, sokole. Ur.) redaka. Bog i Hrvati! OtoČanin. Crkvene viesti. I ovogodišnja skupština njemačkih katolika izpala sjajno. I mnogi su najveći crkveni dostojanstvenici iz Austrije pismom skupštinski rad bla- goslovili. Sveti Otac Papa, pored svih svojih briga i posala, kao glava cielog krsćanstva našo je ćas, da upravi skupštini divno pismo. Skupštini je predsiedao grof Gallan. Bilo je mno- go govora. Uz ostale prof. Scell govorio je, kako treba prsimice uda- rat na niaterijalizam, a ne samo o- tvarat slobodna (katolička) sveučilišta. Župnik Hammer govorio je o on«n nesretnim učiteljima koji sliede Dar- vinove teorije, te koji nijesu zado- vo|/ni što sebe poživincuju, nego tu praksu izvadjaju i kroz učionicu. # * * Najnoviji broj „L* Osservatore Romanoft donosi Papinu okružnicu na ugarske biskupe. Što ima nova po svietu? N. V. naS kralj Franjo Josip držao je u Galiciji govor na pohvalu poljačkog plemstva kao zaslužna za monarkiju. Iz Budimpešte, 6. U Ugarskoj u za- dnja 24 sata oboljelo je od kolere 30 čeljadi, a umrlo 28. London, 6. Reuterova poslovnica ja- vlja da je u Barisley tisuću radnika op- ljačkalo ugljenike; u Siikstonu i Hoylan- du raniše upravitelja i činovnike, i za- paiiae rudnički ured. Netom je vojska došla počeše uzmicati okiievajući. Bez« posličari bijahu oružani gvozdenim po- lugama, Lavov, 6. Jučer je u Galiciji obolje- lo 10 a umrlo 21 čeljade od kolere. Kim. 6. U zadnja 24 sata bilo ie u Italiji 16 bolestnih a 24 mrtva od ko- lere, l Šibenik, 29 kolovoza. Velecjenjeni gosp. Uredniče! Tiskaj- te u dičnoj nK. D.„ dnevni red učitelj- ske skupštine. Kako ćete raabrati iz samog dnevnog reda, nije ae bojati bor- bi, ako ju ne izazove izbor izaslanika na pokrajinsku skupštinu. Naš ćeSlavomir i compagnia nastojat proturit prijatelje sr- badiji tim sigurnije jer se skupština misli držati u Kotoru. No poznajuć ovu učiteljst- vo nadat se je da neće uspjeti — Nek se i ova čuje. Stvar je stara," ali ju vriedi izmet na vidjelo. Lanjske učiteljske skup. stine ruzpravljao je jednu točku dne- vnog reda gosp. Gjuno rav. učitelj u Kninu. Kazprava bila oduga. Kad svršio citati, podiže se učitelj Krnić i z*pita rioč. Predsjednik mu dopusti. Rečeni učitelj stao dokazivati, da je razprava gosp. Gjuma prepisana iz knjige, a da uvjeri skupštinu stao iz dotične knjige citati. Sve se slagalo. Kad vidio naž olavomir da je u istinu tako, oduzme mu neć5 a zvonenju nebilo svršetka, bvak htio čuti ali blaženo zvono nedalol Nastade vanredna tišina, a kad se naif olavomir sabrao, naredi nek se uvrsti u zapisnik kako se je učitelj Krnić nekorektno ponio, a nerekav u čem stoji ta nekorektnost. — Sad svak znai da je učitelj Krnić dobio ukor, a gosp. Gjunio za svoj prepis 30 for. nagrade, vidi se tko ima zasluga u pitanju fii*

gfSjKeaMFggBt'?a?*,' Vrana, 24 listopada. Amo mješte blagog jesenskog listo- pada, rek' bi nastala jrtoglava veljača, te se moraš, za ranijega zatvarat u kuću i sjesti uza vatru. Da ne, odnio bi te belaj u ajer; ta neima prestanka bie- snirn vjetrovim : sad se nadimlje jugo, sad bura, nego da ti kuću iz temelja izguli. A1 to sve ništa, nego one njeke škpntradure u zraku, ono ti je pasja para; od Časa do časa navuku ti se nad glavom crne oblačine, pak sievaj, grmi i tuci. Ovo treći put da nam krupa vinograde tuče; ma jur početkom tek. mj. ne bilo više lista na lozi, pak da bi zanj cekin zlatni dao, kao ni u siečnju. A groždja? Gdje i gdje koje zrnce a to izranjeno i nezrelo, pa i to će pro- past jer težak ne može iz kuće zbogu rdjava vremena; u istinu ne služi mu ove godine topit i nabijat bačvo. A štoš? Koga Bog kara, toga i ljubi! — Al, kuku nama ove zime! Ko da je glad i golotinja sve ništa, još i porez nas tišti od 4 godioe! Kud ćemo sto ćemo? Borme na prosjački štap. Eda bi pogledale nadležne vlasti na naše crno siromaštvo te da bi nam se smi- lovale! Sada pako nastaje i kritični zeman za zdravlje; pak hoćeš li se lie- čiti, hoćeš li se prehraniti, hoćeš li se zaodjeti, hcš li plaćat dug, hoš li porez, neznaš nikamo glavom! Bože moj, šta se ovo dogodi? — Da, je komu čuti, kako jadni težak, osobito siromah, kuka gledajuć samo s daleka zimu a ne i- maduć ni pare pod svojim krovom! — Ima kukuruza, mogo bi tkogod primie- titi. Distinguo: netko ima a netko ne. Mnogi, ne posjed ujuć ni pedalj zemlje, moradu življet uz drugi sviet, koji bo- lje stoji, jer ruka ruku umiva, al ove godine zatrnute su obe ruke, te jedna dragoj uemože pomoć. Drugih lieta do- bilo bi se o žetvi, o vršitbi, o trganju; a o čemu će se dobit ove godine, kad je kukava žetva, kukava vršitba a je- matva po gotovo? No, i tko ima kuku- ruza, zar će samim njim življet, kad nema šta da prismoči ? Ne živi čovjek samim kruhom, ne! Ja bih onomu, koji bi tako osudio težaka, svaki dan u grlo utjerivao puru suhu bez zaćinbe da se * njome davi i činio da zube brusi o tatom krušcu. Vidio bih bili mu se do- dijalo od jutra do večeri. Al sit gladnu ne vjeruje, pak neka težak gladuje, ne ka cvili, neka jadikuje, šta je koga briga? Drž to, kukavi težače: radi, trudi, znoji se a ti zimi pre- križi ruke i noge pak plači sa svojom djecom. Lovac blaiskih ugora. IsRogoznioe Šibensko, 16 listopada. U našem nekidašnjem dopisu iztakli smo kukavno naše stanje u komu se nalazimo zbog nestašice vode, namje- rom, da nam dotični čimbeniei, koji su tomu zvani, pomognu, čeljade koje nije vidilo na svoje oči, nebi vjerovalo koliko ovaj jadan puk trpi. Na 11 tek. došla je amo slučajno parobrodićem komisija iz Šibenika, koja je bila za uredovne posle u Primoštenu, te se je pri dolazku tog parobroda razvio baš čudnovat pri* »or. Cielo pučanstvo čeka na obali » kablima, vrčima, siglima i sa svim mogućim posudam, te svi ovi u jedan Oh! čast kada tako velja Smjerom bila tvojih želja, Nij' se čudit ne, /Sto te svratit ne umile, Neprilike sve nemile 1 nezgode sve .... Samo sada, mili prijo, Kao sto si naumio, Kaka čil i mlad, Pa nadaren svim što treba I milosti .Božjom 8 neba: — Sad hiti na rad ! A u radu tebi svudi Ono geslo vodjom budi, Koje pravi svi, Svi Hrvati drže avojom Predhodnicom, ele tvojom Drži ga i ti! Uviek, svuda nek te prati OOBIO: „Bože i Hrvati" ! Krasnog gesla lje, Uz koje su naši mili U.viek predji spremni bili Dat uz život-sve ! I ti radi tim izgledom : Svoje predje sliedi aliedom: Sta«9m iića tvog. mah nahrupiše u parobrod na vodu. Tu se viče, tura, otimlje jedan drugomu, rek'bi na sad će potoniti sa svim pa robrodom. Gosp. upravitelj Madiraca i ostali iz njegove družbe, krste se, sue bivaju se od, čuda. Kako i nećeš od nagrnute svjetine nemožeš se nit izkr- cati. Sreća za onoga, koji je mogo u- grabiti vrč vode, a naopako onomu, koji to nije mogo, bilo zbog stiske svje- tine, bilo jer sa drugi svu vodu već izcrpili. Ovskovi se prizori ponavljaju svaki put kad dolazi parobrod! Drago nam. je da se je tu trevio isti gosp. u- pravitelj Madiraca, koji je na svoje oči ovo vidio, te se uvjerio podpuno o na- šem kukavnom stanju. — Nalazeći ee u takoj nevolji, mi smo se već brzo- javno obratilil) na vladu, da pomogne povjeronomu joj puku. Nek se nikomu ne čini Čudnovatim, da se tako na dugo bavimo, jer mi sami znamo najbolje našu nevolju. Ej visoka gospodo taknite se duše, pomozite ovome biednomu na rodu, jer inače propadosmo. Na 16 tek., držala se je ovdje za prvi put vojnička kontrola za Primošten i Rogozoicu; isto će biti i na 20 tek. za mornaricu. Ovim se je načinom pre- dusrelo želji ovoga pučanstva, koje od sada netreba za to da ide u Šibenik i tako je prištedjen novac a i danguba. Šibenska obćina naložila je, da se počme utjeravati novac za grobište, kako je to već bilo utanačeno u seoskom zboiu od 12 travnja. Sada je jematva dovršila, vrieme je zgodno te svaki može lako pružiti odnosuu svotu od 2 for. na glavu. Ele, braća svi složno u kolo, us našu krasnu crkvu imat ćemo i liepo grobište, te ćemo se time moći ponositi i dičiti pred vanjskim svietom. Još bismo imali štogod javiti, nu za sada volimo premučati, te ćemo se, ako Bog da, skoro opet na naše potrebo pevratiti. obćina Zlarinska, 16 listopada. Mnogo Oastni Gosp. Urednice! Molit mi je vašu obće poznatu prijaznost, da ustupite mjesta u vašem uglednom gla- silu sliedećoj izjavi, koja će služit na čast istini, a na sramotu Dalnoatovu dopisniku iz Zlarina. Rek'bi, da se je Zlar. Dalmatovu dopisniku laž u krv prelila, jer nezna, no lagati i klevetati, kako je to sam pokazao preko svoga glasila nakou obavljenih obć. izbora, Cienim, da ni po samoga Dalmatu nije dično ni častno imati takove dopisnik«, koje pravo iskrivljuju a krivo izpra- vljaju, jer gubi svaki ugled pred po- štenim obćinstvom, koje znade kako u istinu stvari stoje. Ali rek bi, da slavni Dalmata za to najmanje mari. Njemu dosti napuniti one četire stra- nice, da zabavlja svoje predbrojnike s crnim na bielu. Gosp, Zlar. dopisnik, kako je nakon obavljenih izbora izri- gao preko Dalmate svoj jed na mnoge odlične osobe ovoga okoliša, opisavjih ') Brzojavka upravljena na vladu glasi: !' skrajnoj potrebi utičemo se, da u apješnim sredstvima providite vode ovomu pučanstvu. Polovica mjesta bolestna, zbog nestašice vode, te ako nebude skoro ozbiljne pomoći, svi će poumrieti, kako se je o tome uvjerio obćin. upravitelj Madiraca. Molimo s toga, da nam se pomogne uredivši obću čatrnu, o kojoj već nacrt uzet. U to ime, Niko, brate, Mlad-misniče i hrvate Živio te Bog! U znak radosti Ljubirodković saučenik. _ .....— Prigodom Mlade Miše Don. NIKOLE SIROTKOVIĆA Mila mu rodbina U znak radosti i ljubavi ovu posvećuje (Izpjevao Ljubirodković.) Mlad-misniče; ako veljom Izčekivo itko željom Osvit dana slavlja tog; Ako itko, vjeruj to je, Sa svim žarom duše svoje, Dična kita srodstva tvog. Iz malenih nogu tvojih Pažnju zazva na se svojih, najcrnijim bojama, u svojem dopisu „Oause ed effetti" pod brojem 75 isto- ga glasila, sjetio se i nekoga Nikole Forlaua, pripi*ujuć mu u krivicu sva- dju, koja se dogodila u prvoj polovici proš. rujna u Prvić-Luci izmedju dva smjela puljeza i jednoga Lučanina. Ova- kova prezimena baš nema u Prviću- Luci, gdje su se pokrčumala i porie čmala dva puljeza s Lućaninom; ali Zlar. dopisnik, predvidjajuć, da bi mogo ra- di onakve klevete i potvore pod obtuž- bu pasti, pravomu prezimenu Frlan umeće lukavao jediio 0. (ForlanJ. U onom se dopisu pakostno tvrdi, da su puljizi bili napadnuti poticanjem Nikole Frlana, pa da su mjesto ovoga, k6 uz- ročnika, bila tužena druga dva, koji su svojevoljno podpomagali psovati i zlostavljati puljize. Ako ti je ikada klevetni dopisniće laž pomogla, ovdje ti nemože nikako pomoći, jer tko je na svoje oči gledao i na svoje uši sli- šao, kako se je kavga zametriula, vele rado izjavljuje, istini na čast, da Ni- kola Frlan (pomorac), koji je nekoli- ko koračaja dalje nabijao bačve, nije nikoga poticao, da puljize zlostavi, niti je on za dlaku, tomu uzročan bio, pa uprav s toga nije mogo biti obtu- žen, a još manje kažnjen. Pače, da se nije Frlan sa svojim bratom, s dobra Boga,, tu desio, bilo bi se došlo do ubojstva, jer puljizi nehtjedoše nikako, odustati od šakanja. Dočita su Frlani svoga domorodca Lučanina, od dva pu- Ijiza napadnuta, mirili i čvrsto držali, da se smjelim inosirancim neosveti, ovi su dielih šake lievo i desno, tako, da je i same nedužne posrednike po- koja dopala. Da se je puljižki prijatelj Zlannski potrudio zaviriti u obćinske izborne spise mogo je izbjeći laži, ba- rem ondje, gdje kaže, da je Nikola Frlan bio imenovan obćin. viećnikom. Ako nevjeruje da je i tu slagao, ostaje mu vremena uvjerit se na obćirti Zlar. što ostaje na burnoj strani povrh Fan- gaca Trebaio je još, da se puljižki prijatelj u onom dopisu sieti i druge ni dužue, ni krive osobe, naime g. Pa- vla Roče. Ako se i najmanji nered u ovom okolišu dogodi, Dalmatov pošteni dopisnik, nemože, da bi i htjeo, pripi- sati ga pravomu krivcu, već najvoli pripisati ga najnevinijim osobam, oso- bito ako su hrvati. Vidi se, da se je gosp. Zlar. dopi- sniku baš prohtjelo pisati proti gosp. Roc', jer nema dopisa, kojim ga se ne- sieća. Dočim mogu i ovdje izjaviti, da ga Pavao Roca ni malo neulazi u onoj svadji, i da njegova prisutnost u Luci prije izbora, nije dala povoda svadji koja se dogodila mjeseo dana' kašnje, koliko ni bitci pod Visom, koja se do- godila 27 god. prije. A da je tako, gosp. dopisniku mogla bi posvjedočiti ona dva puljiza, koji su svojom neči- stom jezičinom dali povoda svadji. Jedan Lučki momak pomenuo jih više sa šale no zazbilj, nek mjere pravom mjerom kumpir; oni će njemu namah izkresati: da mu njegovu mater.... i potisnuše ga osorno od sebe. Za našega seljaka nema veće uvrjede, nego kad mu opsuješ roditelje, osobito ako su mrtvi. Puljizi uprav pogodili na mom- ka, komu bila umrla majka, pa ne mo- gav podnieti da mu se mrtvi psuju, odvrati šilo za ognjilo. RieČ po rieč, došli do šakanja. U to priskočise Frla- ni i financijalni nadstražar te jih jedva mogoše pomiriti! i skloniti puljize da odlaze. Jedan od puljiza vikao, da se Pa od tada još tvoj rod Sav u tebi goji nad&, Koji eto veće sada Lje najljepši bere plod! . . Ko ti suza soka kanu, Našim nanie srdcam ranu . A sad gdje te zriju svi Sjaju sreće u najveće, Kako nebi s tvoje sreće Bili sretni još i mi ! . . . De ti slave na vrhuncu, Na rajBkome nemoj suncu Pustit, Niko, s vida nas: Za svoj rod se moli Bogu! I Hrvatsku za ubogu De svoj često digni glas ! Svakog jutra na otaru U molitve daj se žaru Siećaj njeH i roda svog! U to ime, mili Niko, Naša slavo oj i diko> Živio te dobri Bog !!! neboji svega puka; toliko je u njemu smjelosti' bilo na tudjoj grudi. Pa će „Dalmata" imati arća reći, da su hr- vati oni, koji izazivlju, a svoje pristaše štedi i brani makar, to bilo na uštrb svojih zemljaka. Medju tim, ko izvje- stilac, čini uzviti po tudjim parlamen- tim, za stvari od ničta, toliko prašine. Prudilo mu! Očevidac. Sa Pelješkog poluotoka, 20 listopada. O nazad par dana imali smo po na- šem poluotoku putujućeg činovnika ban- ke Slavije gospodina Ivana Radeljaka. Naši rodoljubi u koliko sam doznao, išli su mu neloše na ruku. 1 zaslažuje! jer osim što rečeni gospodin zastupa naš solidni i značajni slavljanski zavod, da li i on je, po mojem skromnom mnenju (ne varate se. Tako je, jer ga i mi uprav za takva od više godina po- znamo. Ur.) osoba sa svakog gledišta skroz poštena i značajna; osoba kojoj je drago saviestno i solidno raditi, a ne kao drugi agenti i predstavnici zavoda, u kojima, možete naći svega van zna- čaja i poštene doeljednsti, a bez ovih dvaju čovjek je u javnom životu imago mortis. Banka Slavlja, baš je dobar iz bor izabrala kad je za Dalmaciju opre- dielila gospodina Radeljaka i poštenog i značajnog druga mu gospodina Matka Skondera, značaj kuga poznat mi je ko principova gazeta. Samo bila bi blago- dat, da dotična dva gospodina ostanu u našoj Dalmaciji i prosliede saviestno i dosljedno svoj posao unapred ko što i dosele za korist svog zavoda i korist našeg puka. Njima uspjesi neće manj- kati pošto stuo vi$e nego uvjereni, da će naši rodoljubi njihovu poštenu i do- sljednu radu bit uvjek na ruku po onoj: svaka ptica svome jatu. Puka grehota da banka Slavija nije ustano- vila za Dalmaciju jednu glavnu podruž- nicu (filijalku) — kao što i ostale ban- ke. (Jienimo, ako je banki Slaviji do I napredka da će čim skorije i ona usta- noviti u Dalmaciji glavnu podružnicu i da će na upravu iste opredieliti gori napomenuta dva gospodina. Nekidan bio je u Stonu i opravnik banke Ge- nerali gospodin Petrić. Isti gospodin ni zvan i pozvan počeo je po čifutskom kaiupu omalovaživat banku Slaviju i njezine putujuće činovnike. — Ali je slabo uspjeo, jer toga mi stonski ro- duljubi a osobito gospodin Ivo Desulo- vić opraše ga bez sapuna i vode u svih šestnaeat da je morao trkimice tunju motati. Naš se poluotok, ko i ciela dubro- vačka okolica baš preporodila poslie Gundulićeva slavlja. Sada i najprostiji naš težak ponosan je kad se može na- zvati sinom majke hrvatske; a naša omladina žarom i zanosom radi za maj- ku domovinu pa ti srce od radosti po- igrava gledat ju. Nju neustrašiva ni po- dli denuncijanti, ni nadrisrbski plaće- nici, niti slavosrbski oportunisti. Da je tako, eno izgled u Janjini i Stonu. U Janjini omladina bila je tužena poli- tičkoj vlasti kao da pravi izgrede i muti javni mir, a nijesu činili drugo no što eu pjevali rodoljubne pjesme. U /Stonu dolazili su politički komesari iz- traživat; tko se usudjuje pjevati pje- smu, bugarsku himnu kod Slivnice: „Šu mi Marica...." i po zidovim pisat proti nadrisrbim. Ali naša sviestna mladež neće se zato ipak iznevjerit otaćbeničkim dužnostima, tim više jer zna, da je po sriedi puno Mekiševa masla, a dokaz sliedeća činjenica: Ona- zad malo dana poslana bi iz Slanoga brzojavka u Ston koja glasi: „Gospo- dinu Miči Jeriniću promicateljnom od- borniku u Ston. Sutra šaljemo Vam tamo Notara Pu- Ijesa pričekajte ga sbatarelom kako va- lja" — (brzojavka bez podpisa). Sto- njani sviestni svoje zadaće, nijesu se osvrćali na podlu insinuaciju, jer dobro znadu gdje joj je kovaćnica, od koga je Mekiša poslata i za koju svrhu. Naš je poluotok i sa ekonomičkoga gledišta progledao. Ston se dnevice pre- poradja U tome stiče velikih zasluga gospodin Edo Milovčić i majka mu, jer su odkupili našeg biednog težaka a i po kojeg širogaću iz sužanjstva kamatni- ka, krvopija roda i morala ljudskoga — davši a zajam novaca ne više od 5"/,,. Ovo djelo mora se pohvaliti. Ugle- dali se u ove i ostali bogatuni po Dal- maciji ako im je i malo stalo do čiste saviesti i mirne duševnosti. Gospodin Milovčić i njegova majka osim što su pritekli u pomoć našem težaku, dali, počeli su i neke siromašne djake podpomagat. Bog im nasporio i naš im narod ostao haran. Gospodin Edo Milovčić uz ove krasne moralne svojine jest i čestit hrvat, ali ne hr- vat iKoderne i nove smjese, nego zdra- vih pravaških načela, k6 ftto Vi, gospo dine Uredniče, u onim divnim i kra- snim člancim* „Novi politički odnošaji" dokasaste, koji članci za svakog če- stita patriotu moraju biti pravilom u današnjem političkom životu gdje se više puškara za vlastitu slavu, nego za boljak naroda, gdje se više vjeruje u nakićene fraze, nego u dosljedan i zna- čajan rad. — Bog i Hrvati! Alfa. Donja Zagora, polovicom listopada. Tko poznaje gornju Zagoru (leće vićku i trogirsku), a čita zadnji Smo- trin dopis o istoj, zaista će ga podpu- no odabravati i podkrepiti zadnjom ministarskom svotom u prilog istoj Za- gori podieljenom. Ali dočim se činje- nice izlažu tute na žalost! za donju Zagoru ištom se uljudno nada iztiče. Ovaj kraj, koji broji do šest tisuća duša u preustroju političkih obćina nije imao ui zagovornika sebi u prilog, da se na Ostrogašici uzpostavi stari Sindikat (ob- ćina,), ko i na Lećevici. Onamo je go- vor o putevim, a amo jedva štogod da se preveze mast u Drniš: kad je u najgorem stariju, jednoč pokrajinski, a sad obćinski put trogirski; onda neka znadu čitaoci što mora biti od puta s Lećevice do Konjevrata. i?iti će 30 go- dina da je probijen, pa bih se okladiti mogo da već nigda nije popravljen .. . 0 drugim netreba ni govoriti. — Vode, taj životni elemcnat, smrt su naša. Pod- humci su već gotovu opustili, jer uz bunare zagorči izgubili lokve, pak se najsmradnijoin vodom služe za ljeta i a to surazmjerno vriedi i za Miriloviće: pa onda za Unešić i Nevest. Izgledom budi ovo godine Pakavo selo, koje je sve hametice leglo izuzam kuća Bilića, koji se služa Prokovničkom Pećinom jer mu ponestalo vodfi u posebnim čatr- njam, pa se sleglo na lokvu i njezine bunare, te za to ob djelo .... Po mome skromnome mnenju Vlasti nebi imale nigdje trpjeti lokve uz bunare, da-vo- de miešaju. Zimi lokve i bunari sači- njavaju samo jednu lokvu rad preki- pljelih voda, a ljeti lokve i bunari opet su na jednakoj mjeri. Pače da nije lo- kava uz bunare, ovi bi se ljeti dali oči- stiti ; a tako zlo i naopako. Voda ne- ka kvasi, pa bila smradna i taložna ko« liko mu drago! Tajanje voda iz lokava u bunare osim navedene činjenice l'a- kova-Sela opaža, se duž Duliba od Na- kića kuća na Radoniću do Sunarini u Nevestu i obuzimlje gori navedena če- tri, sela naime! Mirilo viće, Podhuince, Unešić i Nevest; a dokaz je tomu iz- van stradanja ovih sela, što su te lokve 1 bunari u debeloj crnici (zemlji), koja lahko propušta vodu; dapače samo zato u njima ima preko ljeta vode, jer su vrlo obsežne 1 duboke .... Uz spome- nuta sela od podneva graniče Kraljice, Ljubostinje, Koprno i Cera, a od sje- vera Ostrogašica, Planjani i Vinovo; pa ona su sva zdrava, a podulibsku sva bolestna. Do česa je, ako ne do vodfi na onaj način izvedenih? — Još je je- dna razlika medju dvie posestrime Za- gore, a ta obstoji u blagostanju koje- mu gornja u susret hrli brzim korakom rad dopuštene saditbe duhana, a donja dok joj se ta blagoslovljena biljka ne* dopušti čamiti će svedjer u nevolji i u poganskim kamatnim rukam. Molimo dakle Presvietloga gosp. Namj. Pod- Predsjednika, da bude ciele Zagore do~ brim zagovornikom! Kotor, 23 listopada, Amo u Boki nastalo je veliko veselje medju „bratijom" radi ostavštine pok. Vuškovića, s kojom kažu, da je osigu- rana u Dalmaciji budućnost srbske mi- sli. Poznati dubrovački omladinac, prof. Melko ide još dalje te so po gra- du hvasta, da će novac ostavljen Du- brovniku, od iatog pokojnika, služiti u svrhu propagande, i da nema sada sile, koja bi Dubrovnik srbstvu otela. — Ovo bez komenata! Ovih dana obdaruju „Srbi" u Kotoru grad ženskom srb. pravoslavnom ško- lom. /Srbi na taj način otimlju svoju djecu svakoj kontroli, a uspievaju pod- puno, da im njihovi „srbski" učitelji budu namješteni na katoličkim škola- ma, pri kojima mogu širiti srbsku pro- pagandu medju katoličkom djecom Da- našnja je era srbaka. Evala njima kad mogu, nu pitamo mi pokrajinsko škol- sko vieće dokle će ovo ovako kod nas biti? — Prošle sedmice brzojav iz Be- ča javio je ovdje „bratiji", da je srb- sko-pravoslavni zastupnik Kvekvić uči- nio u bečkom „parlamentu" nu svojoj kući" liepu figuru fulminantnim govo- rom u prilog Čeha a istodobno „u ime slavenske solidarnosti" napao je kako on znade, na najbližnju svoju braću Hrvate. Koliko je u stvari istine, ne- znatno; jer tog govora ne dobismo, ali u svoje vrieme budeli zaslužio bavit ćemo se potanje. Do vidjenja/ ... -—o SS'-S^R« JU-—

na drva da kape komad krbha ža crnu zimu. — Ove gddine kontrola je bila1 u Obrovcu na 29 to jest u nedjelju, čemu ne koji di*ugi dan? Kršćani srno, pa u svetac imademo pravo opočivati. Donja Zagora, svrhom listopada. Ovaj kraj naše pokrajine za triest kilometara sječe diž dalm. željeznica, kojom se redovito dvaput na dan pre- naša c. k. pošta, pa nebiste vjerovali da u tom obsegu ne obstoji nijedan po- . štarski ured, ne samo, već nit seoska pošta. Željeznički činovnici uoblašćeni su za primanje služben'h spisa na po- staj »m; ali za posebna pisma, i kad bi ih gorihvaljeni činovnici iz ljubavi pri- mili, i opet bi njihov tek bio ,nemogu- ćan, jer van gradova i varoša nigdje •e nebi moglo dobiti biljegovku; pa nije li to nesnosno ? Poštarski Ured iz Drniša, kad komu dodje doznaka, šalje poziv da se dižu novci odmah druga- ^ i je da će biti povraćeni. Treba dakle odmah na vrat na nos po novce; ali da se desi čovjek odsutan za 2 3 dana, te ne primi poziva, kud bi tad doznaka? natrag! Nego, .govori se, da je došo red na seosku poštu. Ali takovu mi imamo danas sa obćinskim čaušom, koji nas jednoč na nedjelju oblazi; jer ni listo nosa seoske pošte — sama glava, na petnaest odlomaka — nebi nas češće mogo pohadjati. Petnaest glavara i pet- naest pristava imalo bi po svoju skri- njicu poštarsku, ZH to listunuša i kal nebi imao množiju novina i listova za uručenje, ipak morao bi obići ave od- lomke. Recimo da bi u 8 sahti pr. p. primio postu, na podne bio bi još na Žitniću, a na večer obišavsi Pokovo- selo shvatio bi na Prokovnik; sjutradan Radonić, Mirloviće i Ostrogašicu nek bi pohodio; treći dan Podhumce, Ljubo- stinje. i Sitno; četvrti Koprno, (Jeru- Nevest i Unešić; peti Planjane, Vinovo, Sedromić i Moseć. Tim nebi ostalo već malo počinka, pa druge sedmice da na- stavi novo putovanje. Kad bi dakle li- štonoša jednoč na sedmicu obilazio svoj srez, nakon petnaest dana čitali bi se pokrajinski Listovi. Alah pošte! Nebi li bilo bolje zave»ti poštarski ured pri kojoj željezničkoj postaji, kad su i tako ove pristupne posebnim brzojavkam? Tad bi se list >noše uz manju nagradu nalazili i mogli bi bar dvakrat.na tje- dan obilaziti odlomke; i naručno bi bilo pojedincim na uredu liftove pre- davati i primati. Mjes|o pa pr .Žandar- ske Postaje na Unešiću nebi li pristoj- nije bilo vidjeti česova poštarskoga či- novnika, kad i tako željezničko oso- blje (obično) ima obitelj; pa pod je- dnim krovom vojnici (žandari) da stoje i takove obitoP, pontaom se časti ne- može dopustti Svak dobar, svak i o šten: ali što nije pristojno služi na ukor. Željezničke vlasti za malo ...... tu su nepodobštinu dozvolile. Na Pla- njanim i na Silnom stražbenice (W«ch- terice) stoje zatvorene, da prije iztrule ; što se tamo nije ponuda za žandare izniela? Još se glasa da će i financijalna straža na Unešić uz žandare: sad će i veće putnice bježati od postaje, kako narod priča.... A veli se, da i u Od- boru zemaljskom bilo je protivštine to- mu nesmislu da žandari . da' tako članovi napokon užiju malo slobodna zraka. Ako to ne učine ne Ka budu stalni, da će uviek, i proti svojoj volji, pri izborim trebovati tolomaškog ugovora. — Ovdješnji narod pripada katoličkoj vjeri, ali činovnici .. .. Ne- znana obatojili okružnica, koja bi za- branjivala javno uredovanje, izim pošte, 'u dan svetlačni, da činovnici uzmognu izvršivati kršćanske dužnosti. Ako ova obstoji, što i mi držimo, ovdje se doi- sto neizvršuje, jer su svi uredi otvo- reni, kao i u dan rabotni, a činovnici nedolaze na službu božju radi službe- nih posala; Ako pako okružnice nema, tada se zast. Bjankini ima pravo po drugivati današnjoj- vladi, što se prika- zuje ... Ovoliko iznašamo na vidjelo, želeći da se i ovomu neredu stane je- dnom na kraj. Z. Iz Pokrajine, koncem listopada. Od kako smo počeli službovati kao obćinski tajnici, više smo i više puta razinisljali, ne bi li se dalo na koji na- čin poboljšati nevoljno stanje obćinskih činovnika i tugovali smo na dugo, nad Čemernom njihovom sudbinom u punoj prosvjeti našega viek'->. Tužili smo,- da, jer u devetnaestom vie~ Jcu, kad prosti gonac ozledjeno svoje kljuse na bezplatno liečenje i njego- vanje šalje, kad vlastnik kućarice za- konom je obvezan da majstora te mu ki -V podu azuje, obezbiedi, kad se mi- lodarima spasavaju neboge ptice od zimskog čiča, kad milosrdno družtvo Crvetog K*-sta objeručke dieli blago dat; svoje, kada se svakovrstne zaklade, brojne zadruge na sve strane osnivaju, e bi patniku u pomoć priticali — ob- ćinski činovnici, kao da su neznatniji od marve, kao da su manje potrebni od priprosta zidara, manje koristni od samih pt ca, manje zaslužni od iznemo- glog vojnika — pod očima svieta i vlasti očajno čame i sudbina je njihova napušćena na volju i nevolju ničkog osoblja', na stečenom izkustvu, na iznimne naše obstojnosti, u koliko je mogla prema pravnim načelima, spo- redno i sa drugim zakonima, uoblaš- čena od većine naših sudrugova nacrta, ako i naglo, glavne, dosta dobre, usta- nove po kojim će zakonodavna proni- cavost Vis. Zem. Odbora izraditi za- konsku osnovu i iznieti je u prvom nastajnom zasiedanju Visok. Saboru na pretres i odobrenje. Danas te ustanove čitamo — mile su nam, a uhvamo se da će i natodu omi- l'iti, jer nepovriedjuju niti slobode či- novnika, niti prava načelnika, niti upra- viteljstva, niti vi ća, niti Ze nalj«kog Odbora, kojim svim čimbenicim osta- vljaju autonomni i moćni položaj kako i dosada, s druge strane (bezpiimjerno) naslanjaju većim dielom zakladu na žu- ljeve sam /i činovnika. Mile su nam ustanove i zbog t ga, što pravednom i velikodušnom misli zahvaćaju u bratskom kolu i obći&ske liečnike, drugom riečju prijatelje siro- maha, koji odlični č;novnici često pa- daju žrtvom svog mučeničkog zvanja, ostavljajuć svoje udovice i sirotčad u biedi i nevolji. Ako skupština dakle traži svoj uhar, a ono £to je glavno nekreće u samo- stalnost obćiusku, dragovoljno se pod- lažuć strožijem zaptu, sviestna da će pri uredjenu našemu stanju, dragovolj- nije i moćnije vršiti obćinski činovnik svoje dužnosti — traži ga punim pra- vom, kad i ako se hoće promislit, što se neda zanijekati, da i obćinski čino- vnici svi skupa pomažu dosta, da se kola javnog života redovito kredu. Predpontaviv sve to, predpostaviv da je obćinske tajnike i država u izbornom djelovanju kao činovnicima istodobno pripadnicim glas podielila, predpostaviv da su obćine ustanova jedne izmedju prosvietljenieh zemalja u Europi, da su i Vlada i neke glavne obćine (dne 3 Oktobra i < bćina Spljetska) pripoznale pravo stalnosti i umirovljenja obćinskim činovnicima, isostaviv to učiniti druge manje, samo radi oskudice novčanih sredstva — čvrste je nade, da će koli ko Visoki Odbor, toliko Visoki Sabor urednu osnovu diljem usvojiti i time našim i narodnim željam poapuno za dovoljiti. Neki obćinski Vinovnici koji '! nemogavši prisustvovati sastan- ku ovim sredstvom prinašaju . svoje zrno. Makarska, 29 listopada. Stari brek — Redodržava Presv. Od- kupitelja — usadjen usred kršne Dal- macije, svedneviče evo se pomladjiva i resi vitiiu mladikam, koje najbolju bu- dućnost proriču i dičnome hreku i onoj zemlji po kojoj se šiii. Eto » na 25 listopada, pod gordim Biokovom u pitomoj Makarskoj uzpe se na sveti Thabor, ml adi ka mladomi- snik fra Metod Ravlić, da prikaže prvu nekrvnu žrtvu. Dični župnik fra Frano Ravlić, brat mladomisnikov! dovede kitu rodbine i prijatelja, bližnji ž':pn;ci dohrliše, da sretni fra Metodov dan još sretnijim u- ćine. — U sriedu oko 10 sati stupi na oltar uz podvorbu brata fra Frane i dičnoga Župnika Gilića. Svakome je srce od radi sti zaigralo, videći dva brata, dva uzor svećenika, dva tipa imotskoga kra- jišnika, zajedno na žrtvenika. Starici majci i rodbini suze od milinja vrcale. Misi je prisustvovao i poglavar makar- skoga kotara g. Blesić. Došlo podne. Za soprom najotmenija se vide lica. Pres. biskup Pavlović, Re- dodržavnik Ivandić, učeni starina Pura tić, velezaslužni župnik Šimić, obitelj franjevačka i kita rodbine Kad šiknuo u vis šampanjac, zaredale ti se nazdra- viee. Najprije Pres. biskup toazdravi mladomisniku, da slieli stope svoga i- menjaka, Apostola sla-vlj unskog. Poslije im nebilo ni svrhe ni konca, što mla- domisniku, što bratu mu fra Frani. Br- zojavke učestale od otmenijih prijatelja, a sočne dosjetke studenčanca Kevića svakoga nasmijale. Svačije lice odsievalo najpodpunijom radošću; svačija duša želila mladomisniku sreću; svačije srce klicalo mu: na mnogo ljeta! Po podne rastadosmo se, svaki duboko nospć u urcu uspomenu milog dana. Sutra mu rodbina ode vesela, nn naj- veseliji fra Frano, jer pokloni brata na diku Reda i na uprav svoga naroda hrvatskoga. Živio toli dični i zaslužni župnik / 6. —<v\A/VV VVVA/Wvs^<—— Domaće Viesti. tt proš. broju donieli smo vieat o za- \ brani glagolanja datoj od presv. spljet- skog biskupa dvojici mladomisnjka. ' Mi smo u donošenu viest umetH sa- mo upitnu piknju, ali koja je na onom mjestu sve kazivala. Dali smo se me- djutim točno obaviestit i stvar stoji o- vako: Četiri su bila mladomisnika, vlč. gg.: Škarica, Tomašević, Dragošević i Fran- ceschi. Prvi je spljećanin, dakle iz mjesta gdje se giagolica, radi starih činovničkih i mletačkih okolnosti, naj- manje uzdržala; zadnja su trojica iz Omiša i okolice, gdje se je svedj gla golalo, pače gdje je bilo rasadiste gla- golaša. Sva su četiri mladomisnika ko- rektno se poniela, i da se ne zamjere, dva se podvrgla i dvostruku cerimonij- skom izpitu. Sva su četverica od pri- like jednako zaprosila da ih se pusti glagolat, što baš, strogo uzam, nije bilo potrebno, Ta nikomu ne pada ni na kraj pameti da ide pitat dozvolu za latinanje, a za ovo bi se, u načelu, u ovim krajevim taman posebna dozvolu zahtievala, jer je kod nas, po pravu, latinanje iznimka, a ne pravilo. Nego melius est abundare quam defic^re. Pro- seć dozvolu pokazuje se osobito štova- nje i pouzdanje, u starešine i dokazuje, se da se uvažoju, iz duševne delikat- nosti, donapokon i one abnormalne okol- nosti koje su svietovni državni prece- denti i tobože interesi stvorili. Prvoj se dvojici dopustilo, uz uvjet da g. Ška- rica odčita mladu Misu u crkvi sv. Pe- tra omiške župe, što on i učinio. Drugoj se dvojici nije dopustilo, nego se nare- dilo, da latinaju, i to kroz opredieljen rok, u ime sv. posluha! Kad se je sličan slučaj dogodio pred- prošle godine, mi smo zauzeli stanovi- šte kose se onda donapokon i krivuljom tumačilo; ali je bilo skroz otačbeničko i korektno. Korektno, jer predhodoi ko- r.'.ci, o obito u doba ondašnje napetosti i opasnosti po storosloveuski Misal, nijesu bili onakvi kakve je interes na^eg ama- neta zahtievao. HiJ i je učinjena pogre ška i tim što su crkovnjaci u crkovnu stvar puštah da se upliću nezvani faktori, koji nijesu mogli ništa koristit, ali su mogli p nio štetovat i zamrsit A bilo je g. ifeU! " o na e postupanje i otačbeničko, jer w se onda povesmo za ondašnjom ftr jom, na Dunavu i još negdje bili b nam o»tali u velike za livalni, a mi bismo možda još i danas glagolski Misal izčekivali sa mea culpa. Nego ove godine, stvari su zauzele svoj normalni, sasvim redoviti razvitak, te je nepojmljivo kad se dopušta splje- ćaninu, da se preseli u Omiš za glago- lanje, a omi'šaninu se to isto u Omišu ne dopušta. Mi nemožemo nego žalit, što se tim n činom, bez potrebe, izazi- vlju trvenja; alit tim veće, dok je po- zitivno, da pre^v. biskup Nakić, kako se baš vidi i po Skarićinu slučaju, nije u načelu protivan porabi staroslovenska službe božje, u biskupiji. U interesu duša željeti je dakle, da presv. spljetsko na- redbeništvo kani se metikoloznosti i ob- zira, prema, cienirno, nekim neumje- renim elementima, koji bi se zadovoljili jedino sa tabula rasa. Giagolica nije polit, pitanje, ni pitanje živućih je- zika S toga mora se odbijat kao na- past onu protivštinu koju naša zave- dena po krvi braća razhrvati izkazuju glagolici: jeziku svetu, jeziku izumrlu, jeziku litargičnu. Jednom kad je gla- golica dopuštena s one strane koja je u tom alfa i omega, o čem nitko već ne sumnji, svećenicim dotične zemlje, u normalnim okolnostima, nemože se ni- malo kratit, da se služe onom svojom i naroda, povlasticom, o kojoj je u doba manjih strasti i većeg razmišlja- nja, kako god. 1891 dokasmo, i vlada vjerovala i sama rado izticala: da su uza povlasticu altiora privezana. Nije pro forma, da su bogoslov? ciele Dal- macije dužni učit i polagat izpite o sta'oslovenskom jeziku u Zadru. Sta- rešine koji su to naredili — premda nijesu bili po ćustvu Hrvati, znali su što au činili, kao što su znali što činili, kad nijesu ni u doba progonstva glago- lice na toj točki ipak nikad ni za dlaku popustili. To za pametne i du- ševne mnogo znači, to je zadnji prak- tičui argumentum il quale taglia la te- sta al toro, te željet je, da se prema tomu svedj i svugdje radi i pos'upa. * * * Presv. Vrhbosanski Nadbiskup Dr. Stadler bio je primljen od Sv. O. Pape na 31 pr. mj. u poseban saslušaj. * # * S više strana naše pokrajine, a oso- bito iz Spljeta i okolice stiglo nam je od pravaša uzhitnih pism& radi Folne- govićeve izjave. Pisma se raduju naj- više, jer smatraju Folnegovićevu izjavu kao zadnji oproštaj sa politikom opor- tunizma koja je bila počela prodirat u redove stranke prava. * • * Neugodna viest: o odreci Dra Zla- tarevića, koju smo nedavno donie'i, na žalost već se izpunila. Zatražio je i do- bio slično mjesto u Tirolu. Ovo je pravi gubitak za pokrajinu. * * Tko o čem a stari djed „Dalmata" o svojim premilim uštipcim — o Sje- meništicg. U najnovijem broju ima on o tom prepoljubljenu svom predmetu članak na uvodnom mjestu. U članku se ruga što su starešine nazvali nekom prigodom svoje gojence angjelima. A kad su ta- kvi? Nitko ih uepozna, kao Oni koji vazda s njima obće, pa kad ih vide po- božne, čedne, poslušne, radišne i krotke ko jaganjce na neprestana, svakojaka talijanaška izazivanja, koja bi, prosti mi Bože, i Jobovu uztrpljenstvu vrh* došla, kako da ih baš pravim a igjelima ne nazovu? Lani su na pr. tri talijanaša za cielu jednu večer anarkično se u Sjemeništu podnašaia, razvrgla silom *i vikom red i zapt, nihilistično se izrazi- vala, a sestdeset je mladića Hrvata tu bilo i nijesu se oprli nego su to mirno gledali, trpjeli i sutradan se za strašću zasliepljena tri svoja nesretna druga Bo- gu molili i pričest za nje namienili. Pa da nijesu pravi Angjeli dobrote? Ali uzalud! „Dalmati" se čini nemoguće, da Hrvati, ovaj najdobroćudniji narod ovoga svietf. mogu, bit dobri mogu bit angjeli. Raj je stvoren, dakako samo za talijanaše. Ta i Adam i Eva bili su talijanaši, ko i oni nebeski duhovi koji su se s Arkan gjelom Mihajlom za čistoću raja borili. Hrvati a angjeli ! To je absurd ! Istina je, reći će ^Dalmata", da moja javna i tajna policija nije mogla ni£ta kroz duge godine predbacit nijednomu od stotina bogoslovaca koji su ovdje, i dok su ovdje, svoje nauke dovršivali, za sve da se i dlaku u jaju tražilo; istina, ali Hrvati, nemaju pravo, ni ako su dobri, izvrstni, da ih se dobrim na- zivlje. Hrvatim se ima namienit samo onaj dio riečnika koji se rabi od pro- staka i bezdušnika na nlici, biva one rieči koje se u naobraženu družtvu bez stida ni spomenut nemogu. I to su vam eto ljudi koji bi htjeli, da nas svojom kulturom obdare. Apagel Talijanaši kulturni! Kulturni, a za- htievaju od Hrvata, da pljuju na ma|čino mlieko, što ni životinjam već prirodni zakoni ne dopuštaju , kulturni, a grde Hrvate samo zato jer brane od napa- dača i otimača djedovinu i majčin jezik. Dk, kad bismo bili izrodi, pa ostajnć Hrvati, (jer jactum infectum fieri nequit) prodavali se za talijansku pasminu, kad bismo na mjesto: živio hrvatski kralj, klicali živio kojemu inozemnomu vla- daru, kad bismo na mjesto slikam naših otačbenika kitili svoje sobe (i povrh kreveta, na mjesto Gospe!) slikam Ura- ber.ta i Margarite i t. d*, eh ou<la, pa bili. mi i svećenici eo ipso fedifragit bili bismo uzorni: esemplarissimi, santi, rm- geii, incorrotti, intemerati i t. d.! Ali jok! Mi volimo stat uz Boga i svoj zavičaj, nego sliedit vierske Btope Dal- mate, samozvana bezvierca („liberale") i nesretno političko njegovo vjerovanje,koje bi nas ponizilo do izpod živoga, jer i med- jed ljubi svoje leglo, a kamo li nebi- smo mi onu Majku koja nas rodila'i onu nebesku, k.»ja uas preporodila. * * # Deputaciju zagrebačkih svećenika, koja je iz Budimpešte pošla u Hira, primi / je liepo kardinal Vanu'elli i obećao joj je, da će biti zadovoljna sa naimenova- njem zagrebačkoga nadbiskupa. * * * S Paga, 31 listopada: U sinoćnjoj sjednici hrvatska stranka izabra odbor, da sastavi imenicu svojih 20 viećnika i porazdieli ih u tjelove; s opomenom je- dnogla,snom( da svakako medju nje budu uvršteua 2 župnika. * * * Iz Rima brzojavljaju na 2 tekućega, da će do mala bit će imenovan za za- grebačkoga nadbiskupa- senjski biskup Posilovid. * * * U gradskim izborim u Varaždinu na pr. mj. 29 sjajno pobiedila oporba. Iza- brani su Eršeg i Lehpamer. Varašdin oduševljen. Protivnici uzprkoa svojih 180 punomoćih propali. * # * Koncem listopada bi izabrano novo obćinsko opravileljstvo u Makarskoj: nače'r ilt..m (ro treći put) g. Ivo Marija SfM - !<<•< ć, a | rusjednicima šest takodjer ili- .. * * * U tom bi mjestu mogla častno stati ci- vilna osoba za opremu pošte, a ne ni pošto žandari. Kasarna i sveti domaći prag moraju biti odvojeni. Ovim misli- mo da je potreba poštarskoga ureda, mjesto seoske pošte, dovoljno obrazlo- žena i da vis. Ravnateljstvo irm V će obzira na naše obstojnoati: a tako že- ljezničko ravnateljstvo na ono, što je podobno i pristojno. Pag, 29 listopada. Obćinski izbori ^rečeni su za 6, 8, % 10 studenoga. Nitko i nepita, kako će izpasti, jer se već ugovorom utana- čilo, da bude 16 vieć. tolomasS a 20 hrvata, u opraviteljstvu 3 prisjednika tolomaša, a 3 hrv. i načelnik hrvat. Drugih uvjeta nema u ugovoru. Sve je mrtvo, kao da i nema izbora: naravna posljedica ugovora Ovdje obstoji zajedničko tolomaško i hrvatsko zabavno družtvo „Sloga", „Concordia". Monstrum, unicum. „Sloga" a u ničem složni; zabavno družtvo a bez ikakve zabave, jer, netom stupi koji iz protivne stranke, jednomišlje- nici ti prišapnu : muči, muči, evo njih; a kad je u&6, muk ko u crkvi Staneš li čitati svoj List* bojiš BO da ti ne za- mjere. Pjevati, pako još i manje, jer „Dalmata" je spreman sa šibikom. Po- mislite si sada kakva mora da je to Sloga, kakva li zabava! Ja mislim, da biti članom toga družtva je isto, kao sebi izabrati robstvo. Ako je istina, da hrvatska stranka obećaje poboljšati svoj dosadašnji pra- vac, za što bi i vrieme bilo, stavljamo joj na srce, kao prvi korak, neka se odmah izbavi iz onog robstva; neka ustanovi naime posebni hfrvattko (Iruitvo, uzalud tražeć utarak milosti! čovjek zaisto nemože da zamisli na pravo bez dužnosti, ni na dužnost bez prava; ali obćinski činovnici i u toj su iznimkom, dok im je na plećima jezero dužnosti, a u ruci nijedno pravo. Njima je da su značajni, ćudoredni, rodoljubni, znani, radišni, nastojni, a kad pod teretom posla žađju gođinam, kađ na kraj padnu pa snagom popu- ste, izbacuju se nemilosrdno na ulicu Tvrda je al nek se čuje! Sva- komu od naših čitatelja, biti će jamačno poznat makar po jedan slučaj strada- nja obćinskih činovnika, a mi ćemo spomenuti kako nazad koju godinu ob- ćinski čiuovnik smrtno " bolestan bi iz- nešen iz stana i na nešto haljina izlo- žen pod vedrim nebom .... I dan dalias još živu njeke udovice obćinskih Činovnika koje neznadu kako da prehrane svoju sirotčad! Obćinskim so činovnicima prerano ukazuju duboke bore: oni u staroj d< - bi svojoj bez kruha i ruha zavide i najnižem državnom slugi. Ne znamo, ali cienimo, da se je ob- zirom na slične crne slike nazad dese- tak godina i zapodjelo pitanje o iz- pravku, dosta uredna, obćinskog za- kona. Otčinska Okružnica Visokog Zemalj- skog Odbora 27/8 1884 br. 3325 u to- mu pogledu izazvala je radikalnih pred- loga, bitnih činjenica, osvrtom na ure djenje obćinske činovničke plaće. — Ako ništa od tada počele .su da suču razne simpatije prema obćinskim činov- nicima. Od tud iavire i okružnica odličnog Vrličkog Tajnika godine 1885, od tud humunitarni predlog častnog zastupnika Vukotića 1 travnja 1892, od tud i po- ticaji i obećanja pojedine gg. Castnih Zastupnika, od tud zagovori domaćeg novinstva, od tud radovanke obćinskih Upraviteljstva i činovoika, od tud i naš sastanak, kad i Visoki Sabor, predpo- menuti predlog, ogromnom većinom gla- sova usvoji i time pripozna potrebu i važnost uredjenja službe i mirovinske zaklade obćinskih činovnika. Mi smo osvjedočeni o koristi, dapače 0 neobhodnoj nuždi zamisli Viškog Tajnika, po kojoj bi se imala obezbie- diti budućnost i nevoljni položaj ob- ćinskih činovnika, priznajemo istom rad 1 nastojanje oko oživotvorenja toli va- žna pitanja, tim više, sto zbor obćin- skih čiuovnika dne 2 tekućeg mjeseca u bajnom Visu svestrano prouči pita- nje, te u obćem interesu, glasova trie* zmene, ozbiljne i praktične zaključke, koje će bez dvojbe Zemaljski Visoki Odbor i Sabor Pokrajinski, bez razlike stranaka^ jednodušno prigrliti, te nam je drago da smo a priori pristali (ne- mogavši lično prisustvovati sastanku jer zaposleni), na ono što skupština bude našla shodnim da odluči; jer ta skupština obddrena zaključkom Vis. Dalm. Sabora, a time i pripravnošću ; Vi*. Odbora u korist obćinskog činov-

ovo razlikuje, osobito u tendenciji, od onoga što ste Vi napisali; a od moje strane izjavljujem neistinitim sve ono što ste Vi u spomenutoj opazki napisali, a što se s ovim mo- jim izlaganjem ne slaže.') Što se liće katoličkoga pitanja, na razjašnjenje svim onima koji budu imali uztrpljenje ovo čitati, o- citujem da sam absolutno protivan tome da se katoličanstvo mieša2) s hrvatstvom tako da katoličanstvo bude u nas obilježje hrvatstva, jer kad bi to bilo izvan katolika nebi bilo Hrvata te bi hrvatstvo, sbog vjere, omrazi!1 pred nekatolicima. Ja sam u ovom smjeru prigrlio staja- lište stranke prava (a zar mi ne? Ur.) a napose dra. Ante Starce vica kojemu je načelo da je vjera stvar dušsvnosti3) a da su Hrvati narod triju jednakopravnih vjeroizpoviesti (to je i naše svagdašnje vjerova- nje. Ur.): Katoličke, greko-iztoćne i muhamedove, naravski negovoreć o malobrojnim sliedbenicima inih vje- roizpovjesti. Ovo je moje nepoko- lebivo uvjerenje, a kao čovjek, za- dojen načelima i zahtjevi ma slobode ne samo narodne nego i individu- alne, štujem svačije samostalno mi- šljenje ma kakvo bilo4) a osobito Štujem iskreno ćustvo a u prvom redu svačije iskreno vjersko čuvstvo kao najplemenitije i najuzvišenije5).... Gospodiue Uredniče, uvjeren sam da čete, kako sam Vas zamolio, u« stupiti mjesta ovomu izpravku koji i ako nije izpravak u strogom za- konskom smislu, Vaša poznata obje- ktivnost znat će ga smatrali tako- vi«). Vaše izvješće, radi koga ne krivim Vas jer za krivnju zahtievam zlu namisao, meni se pričinja tako- vim e) da može, u koliko se rneue tiče, vrlo krivo uputili o meni one koji me iutimno ne pozvaju a po- gledu važna pitanja; a pošto svatko bi rada da nebude smatran gorim nego je s toga sam i ja uzeo do- sadjivati sebi i Vami ovim mojim pismom Spljet 8 Prosinca 1893 S poštovanjem koje Vaa ide Dr. Ante Trumbić. ODGOVOR Sv. O. P ape Hrvatima. Sveti Otac Papa udostajao se na adresu, kojom mu je čestitala jubi- lej hrvalsko-slavonska crkvena po- krajina, poslati sliedeći odgovor: LEO PP. XIII. Venerabiles Fratres Salutem et Apostolicam Benedictionem, Quam constans fuerit Croaticae gentis in hane Sanctam Sedem ohservantia et fides numquam obscurum Nobis vel in- certurn fuit. Quare deleetati quidem ve- hementer, at minime demirati sumus perlectis literis obsequio plenis, quas una curn Vicario Capitulari aliisque de- leciis viriš Dioecesis Zagrebiensis die Sacra L>. Hyeronimo vestro ad Nos de- distis, gratulantes de impleto a Nobis feliciter Episcopatus aano qu'*nquagesi- nio. Place haec studia vestra communia esse ceteris gentis vestrae fidelibus praa- clare ostendit volumen eiegans literis junetum, quod laicorum fidelium vobis consentientium nomina exhibuit Nobis quamplurima. Atque ea studia ex inti- mo manasse anitni affectu indubie testa- batur collatae liberaiiter stipia adiectum munus. Eq<iidem hisce teatimoniia pieta- ?) I nas pamćenje, Bogu hvala, prati, a I tis vestrae appritne congruere intelle- j mi imamo koju bilježku o onom j ximus commune votum iisdem expres- ugodnom sastanku, gdje smo se napo- kon na&li podpuno sporazumni. Budi nam dopušteno spomenut samo okoi tost, koju veleuč. Dr. Trumbić pre- mučava, to jest, da je našemu razgo- voru bio dao povoda najviše neki nje- gov članak u „Hrvatskoj", odnosno na ondašnju Vidovićevu kandidaturu i ausliedni naš odgovor u novinara. Na mjesto bilježaka i pamćenja, najbo- lje dakle da se čitatelji oslone o ono što je onda u javnosti bilo rečeno s jedne i drage strane. Prema onomu znati će svak prosudit čim se je mo- go bavit naš kašnji privatni razgo vor, i dali je naša onomadnja opazka točna ili ne. Prepirka je na ovoj točki suvišna, Ur. Ovotjedna skoro rekii bismo od fik sih ideja nek-h i veoma, u ostalom, | poutificatu8 Nostri deeimo sexto. učenih svietovnjaka. Spominjuć ju Dr. Trumbić nehote podpuno oprav- dava nuždu, to naših nekadašnjih čla- naka, to onomadnje opazke. Jer gdje se, kad se, kako se to nmieša" ? I gosp. je Modrić na tu predsudu o uaiešanju nasjeo, pa eno što mu odgovaramo. A hoće li nam on moć s razlogom, išta odpovrnut? LJr *) Istina, i Stari ima pravo, nu baš s toga jer je vjera stvar duševnosti nije umjestno svakamo ju natezat, i nahodit ju donapokon s politikom smiešanu, kad joj tamo, kod katolika, kao vjeri, nema ni traga! Mi podpuno ne dielimo ovaj nazor, ' na pr. glede kriva mišljenja, osim ako se štovanje ima razumievat, a tako cienimo, da ga uzimlje i Dr Trumbić, kao tolerancija. Ur. *) Ove amo zadnje dvie rieči mi pod- brisali, jer su vrlo krasne i jer su na diku Dru Trumbiću, bud one rieči odgovaraju istini i uvjerenju svih najvećih umova: svih viera, svih na- roda i svih vjekova. Viersko je ću- itvo doisto naj uzvišeni je i najpleme- nitije, u Čovjeku i za čovjeka, n« baš jer je odlično, dok ga se goji ka- l sloge medju vjerom . znanost«, te u ko treba, neiroa pogibelji, ueitna pače som iiteris, ut viduitati prospieiatur Za- grabiensis Sedis. ld et Nobis cordi es- se fatemur ultro, proindeque nihil ima- SUMI fecimus, ut vestris satiafieret opta- tis; neque deainemu8 in posterum eodem studium curasque Nostras eonferre, qui- bua proaperos daturum esitus favorem confidimua clementis Dei. Testem inte rea paternae e^ritatis Nostr^e apostoli cam benedictionem Vobis, Venerabiles Fratres, diiecto Filio Vicario Capitulari Zagiabienai, necnon (Jlero et popuiovi- gilantiae vestrae concreditis peraman- ter impertimus. Datum Romae apud S. Petrnm die XXVIII. Novembris anno Ml)COCXCIII. --—Ti —- Treći medjunarođni znan- stveni sastanak katolika. Kako je poznato, godine 1891 bio je držanu Parizu drugi medjunarodni znan- stveni kongres katolika1). Uspjeh i ogro- mni rad njegov nacrtan je u Izvještaju, obielodanjenu u osam svezaka sa više od dvie hiljade stranica?) Po zaključku poprimljenu u istom sastanku, dojduće godine 1894 o Uzkrsnim praznicim sa- stati će se treći takov kongres u Bel- giji, u Briselju, gdje Od preko dvie go dine radi i potrebito pripravlja stalna komisija, sastavljena od ponajboljih u- čenjaka katoličkih Belgije, pod pred sjedništvom liečnika, prof. D.ra Lefebvre, a uz pripomoć izvanjskih ljubitelja zdrave znanosti. Bilo bi željeti, da u ime znanstvenog n/predka, na uhar ni mogućnosti, da se onim što je ma- bje uzvišeno pobrka i pomieša. Ne- ka bude uvjeren Dr. Trumbić, da kako nije duale doživio kod nijednog katoličkog Bvećenika ono žaloatno miešanje, koje se inudje opaža (kod t. sv. narodnih crkava), da neće ni unapried. Baška vjera, haška politika; ali jer baaka desna, baška Jieva, to ne smeta, da i desna i lieva mogu bit ruke jednoga, i to u svojoj pri- rodi savršena, tiela. Ur. *) Dobro kažete „pričinja" se jer, kako vidjesmo, doisto u stvari ne obatoji ono na Sto Vi na prvi mah pomiali- sta. U os'alom ova Vaša recimo osje- tljivost, nije mana, nego uzorna vrli- na, i to je uzrok što smo ovo Vaše pismo rado objelodanili, a nadamo se, da će nas zajedničke otaobenićke dužnosti, prema onomu što i na sa- stanku u Zagrebu zaželismo, lišit u buduće nužde pismenih poruka. Uti- nam\ Ur. ') Prvi je takodjer držan u Parizu god. 1868. "») „Compte rendu du Congres scienti- fique international de* Cathoiiques, tenu h. Pariš du Ler au 6 april 1891 Pariš, Alphonse Ricard editeur, 1891. 8 voli. ime rodoljublja, i sa naših strana bude čim više sudjelovanja, što znanstvenim radjam, što brojem članova. U tu svrhu se namjerava ustrojiti naročit odbor. Medjutim tko bi želio i mogao biti čla- nom odbora, ili kani prikazati kqju znanstvenu razpravu (ma koje bilo struke osim strogo bogoslovne), ili se želi na vrieme upisati u članove, neka se izvoli obratiti, kao i za svaku drugu obaviest ili razjašnjenje, na dopiaujućeg člaoa stalne komisije, veleuČ. gosp. Jurja Carića, vjeroučitelja više e. k. Gimnazije u Zadru. Crkvene viesti. U Rimu se ustrojio odbor za sa- biranje milodara kojima će se sa- gradi! crkva u IPatrasu, na uspo- menu velike kršćanske pobjede po- stignute od združenih kršć. morna- rica pomoću BI. Gospe od Rozarija. Odboru je na čelu Papin namjestnik, koji u tu svrhu zamoljen bio. U Patrasu ima 6.500 katolika, a neimaju nego neku malu crkvicu u koju može stat jedno 200 duša. Tako će se dakle novom crkvom podić spomenik pobjedi i u isto do- ba doskočit jednoj priekoj potrebi. * * U Valenci u Španjolskoj držan je prvi evkaristični sastanak Špa- njolske. Prisustvovao je i nuncij iz Madrida. Medju ostalim predmetim na dne- vnom redu bili su i ovi: Svakdanje poklonstvo; svetkova- nje blagdana; posvemašnja sloboda za disljenje svetotajstva bolcstnicim u bolnieam, u kazermam it.d.; uki- danje psosti; kazne za svetogrdne lupeže; evkaristični muzej; evkari- siična književnost. * * * „Vaterlandu piSe kako židovska „N, Fr. Presse", nezadovoljna sa- mo tim, sto je od svoga rimskoga dopisnika dala pričati bajku o „ru- skoj narodno) liturgijikoja bi se imala ruskim Poljacima silom nari- nuti, doniela je o istoj stvari ne- koliko dana kasnije, brzojavku iz Lavova, koja je na polak potvrdila, a na polak pobijala tu viest, nu sva- kako je i ona išla za tim, da u ka- toličkim Poljacim pobudi uzrujanost i nepouzdanje protiv Sv. Stolice. Ta Fr. Pressina" brzojavka glasi: „Zastupnici Zaleski, Ruczka i Pastor upitali su bečku nuncijaturu 0 politici Vatikana gledom na Po- ljake u Ruskoj. Nuncij je pobio viest, da bi se imala ondje uvesti slavenska liturgija, a šio se tiče ruskoga jezika, koji *bi imao rabiti kod pjevanja crkvenih pjesama i kod propoviedanja, okolišio je nun- cij odgovorom". Na tu brzojavku poslali su gore navedeni zastupnici ovaj izpravak: „Molimo Vas, izpravite" tu brzo- javku ovako, da mi nijesmo bečku nuncijaturu ni o čem pitali, jer nas ondje ni bilo nijt, pak za to nije- smo dobili nikakova odgovora, ni gledom na to, da bi se uvela sla- venska liturgija, niti okolišajućega odgovora glede ruskoga jezika n crkvenom pjevanju i propoviedanju. „Kako nam je poznato, jedan od biskupa obratio se radi te stvari pi- tanjem na najkompetentnije mjesto, 1 dobio odgovor, koji obadvije spo- menute viesti naziva naprosto laine, pak s toga neka nitko takovim kri- vim viestima ne vjeruje, jer sv. Otac ovakim zahtjevima ne će nikada zadovoljiti*1. Sliede podpisi istih za- stapnika. I tako je židovska izmi- šljotina neslavno svršila. Što ima nova po svietu ? Klub moravskih čeha dao je ovu izjavu: „Klub je moravskih čeha primio sa zadovoljstvom na znanje sastav hrvatsko-slovenačkog kluba.. Klub je prihvatio ovu odluku,: klub moravskih čeha drži se svog pro- grama: pridržaje sebi i za buduće slobodu u djelovanju, a priznaje po-j trebu parlamentarnog odbora slaven- skih zastupnika u ćes. Vieću, i spre- man je da sudjeluje u dogovorima tog odbora, da se postigne složno postupanje. Kod sastava i dogovo- ra tog zajedničkog parlamentarnog odbora, nek bude obezbiedjeno je- dnako provo svima odaslanicam do- tičnih klubova. Konačno klub odluči da u plenumu glasuje proli izuzet- nim odredbama, i odiedi govorni- kom d.ra Zaceka". Neki anarkista htio je usmrtit pra- skavicom predsjednika francuzke Skupštine, ali ne uspjelo mu i ranio sama sebe. Predsj. Cesar. Vieća če- stitao je Dupuyu na izbjegnutoj po- gibelji. U Zastupničkoj kući u Budimpe- šti zastupnici svih stranaka prigo- dom pokušaja praskavieom u Pari- zu, izrazili su svoje negodovanje i svoju sućut naprama francuskoj Ko- mori, i naglasili jednodušnost svih saborskih zborova, koje takova zlo- djela ne će moći da potresu. i. iirmroijufliLi.iiMiii.:i rnmrnimmmmmm stanovita ženskadija počela na prsima nositi „zaliatke" crljeno bielo zelme, kao — dalmatintku zastavu!! Zeleno, kažu, da tumači — speranea. U istinu liepa „speranza"! P< slanik Bonda glasovao za dvie godine službe domobranstvu. A Bonda je talijanaš, kao što je i D. Ante šurija. li: Doujcg-dooa, 1 prosinca.') U amošnjem učion. kotaru, u susje- dnim pa ni u »voj pokrajini, težko bi našao žalostnije učionice od naše, bilo sa gledišta materijalnog, bilo sa zdrav- stvenog, a osobito s moralnog. Ad 1.: Učionska zgrada smještena je u najne- pristupnijem kraju sela, obkoljena je vratolomnim • oputinam. Sagradjena za privatnu porabu i slabo razporedjena a pored ovoga kukavno rasvietljena ska- lam sto vode u učit. stan. Prozori u učion sobi visoki su samo 78 cm. a ši- roki 51 cm. Na učit. stanu su teke vi- dniji. Ovakom vidjelicom kada je i zore oblaka slabo vide učeća se djeca čitati i pisati a pod nipošto kada je sasvim oblačno. Pored ovoga zgrada je vlažna« Iztočni dio ućionake sobe i učiteljeva staoa u samoj vodi, te kada su kiša na ognjištu se vatra, rad vode, ne loži. Ad. 2.: Podrum je zgrade na razpolo- ženje kuće vlastnika koji nema propuhe do samih vrata a u ovomu se drži ki- seli kupus i ostalo što zaudara i. t. d. Četiri su godine da je razbijena sta- klena ploča na učion. prozoru od juga, a dvie su da je ona od sjeverne strane. A od koga? znade kuće vlastnik. Ove godine, kako je vlastnik obvezan, nije obielio učionsku sobu ni učiteljev stan. Sve spomenute nevolje nadmašuje po- našanje kuće vlastnika prama učitelju i učionici (što sliedi izpuštamo, jer bi moglo proć jedva kao priobćeno, sa doa pisnikovim podpisom. Ur.) Pura veritast Na 9 tek., kad se mislilo da je Zanardellievo ministarstvo gotov po- so, stiže viest iz Rima da se Za- nardelli odreko sastavljanja mini- starstva. Kad nije uspjelo sa Zanardelliem, a nije uspjelo jer rek* bi iz inozem- stva se uplivalo da ne uspije; tali- janski je kralj povjerit sastav mi- nistarstva zloglasnomu Crispiu. Na 9 tek, u Rimu se držalo stalno, da će novo ministarstvo bit ovako sa- stavljeno : Crispi, predsjednik i domaći po- s.'i; Perazzi, finance; blagajna, Son- nino; Finali, javne radnje; Baccel- !i, nastava; Ricotti, ratni posli; Racchia, ratna mornarica; Maggio- rioo-Ferraris, pošte i brzojavi; Vil- la, pravda; Blanc ili Catalaui, vanj- ski poslovi. Francuzki ministar preds. Kazimir Perier prikazao je u komori osnovu zakona za zaprjeku i mluk anar- hhtičnih nedjela. Pošto je odbiven predlog Pelle- tana, da se razprava odgodi, a Ra- meia da se o tom razpravlja u od- boru, komora je prihvatila, su 418 glasova proti 63 glasa, nepromienje- nu osnovu o preinaci tiskovnog za- kona. Senat je prihvatio hitnost gle- de osnove zakona o tisku, što je Komora glasovala. Englezka donja kuća prihvatila je bili o zajmu Indiji u izuosu od 10,000.000 sterlina. KAŠI DOPISI. Prvi4-Šepurlne, 8 prosinca. „Dalmata" priobćio čestitku D. Ante Šurije i drug. minibtru Pleneru. Začu- dno nam, što ne priobćio i zahvalu „Ali* illustrissimo e reverendissimo D. Antonio Suria parroco." Naš D. Ante preko noći postao „parrocco"! Sad D. Ante nada se i kanonikom postati po milosti.... Pa neka mu bude. Medjuto još će vode kroz Krku proteći dok Še- purine postanu župom; one au bo ka- petanija fratarske župe Prvić Luke. Još od zadnjih zlarinskih izbora nje- koji naši zavedeni seljaci obojadiaali svoje brodove zelenom bojom» a sad i Domaće Viesti. U ponedjelnik, uslied sudčeve bole- sti, nije bila, kako očekivasmo, javna razprava, nego nas je pristav samo iz- pitao, i tako smo doznali što nam dotle nije bilo javljeno, t j. radi čega nas tuže. Dvie au iztrage i obe za §§. 9 i 17 Z. o št. Po sriedi je u jednoj „Cvi- jeta a konala" a u drugoj one četiri pjesme prigodom mlade mise vlČ. Co- rića. Ove su nam dvie iztrage dobra- njene na povratku iz Zagreba; našli smo ili gdje nas čekaju na stolu. U svoje vrieme, bude li iztraga na- stavljena i bude li vriedilo, izviestit ćemo obširnije o tečaju, * * « Hrvatski sabor u Zadru otvara se na 10 dojd siečnja. * * * Žalostnom prigodom onomadnje ne- sreće na željeznici kod Milana osim ja- dnoga Barkanovića, poginula su i druga dva naša, rodom iz Silbe. Polag brzo- javne privatne obuviesti iz Genove je- dan je Nikola Paulina, koji je kao maki- nista putovao 8 godina na parobrodim našega zemljaka Mihanovića, i vraćao se u zavičaj, da se oženi i povede so- bom ženu u Ameriku. Drugi je Miro Matulina Josipov mladić od 18 godina nastaujen od 5 godina u Americi. Vra- ćao se kući da vidi majku. Bog im dao pokoj! * * Pri naknadnim izborim na 9 tek. u Brodu imenovan je jednoglasno vrli pra« vaš gosp. Eugen Kumičić. Živio! * * Na proslavi imendana vriednog sta» rine D. Andrije Krinfokaja Žup. u Dra- čevoj luci sabrao je vlč. g. D. Tomo Ivanović 20 kruna i 20 filira medju lie- pom kitom prijatelja i znanaca za druž- bu svetoga Cirila i Metoda u Istri. Svotu je poslao na vriednog povjerenika gosp. R. Katalinića Jeretova u Zadru. » f * * I g. Ante Mladinov iz Šolte bio je nazad dana promaknut u Gracu na čast doktora u liečništvu. čestitamo! * « ') Pod odgovornost g. dopisnika. Ur,

Veritatem faci on tes in charitate, crescumas in iilo p--r omnia, qui t?st caput Christ us. (S. Paul. Eph. IV. 13.) U. Izliod-i -cl i ix ĆJetvrtaJs: Vos ipsos, auiiliante Deo, in dios alacritc-v operara Vestram impeusuros "m tnenda salutari Ecolesi® doctrina ammisque in ielifjionis amore et in verae fiđei professione roborandis,... (Vio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). Ego interim clamito: Si qoi8 Catbedrae Petri jungitur, meas est. (S. Hleronyn. Epls. XVI. ad Daa. \Jvjoti predbrojbe: — U Zadru, anapried 7 lior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 ñor. Tko gaostane 8 predplatom plaća 1 fior. više. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu go- dinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalnaolje u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novi', redak. Objave na 4 strani us veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. Br. S-^TD-^JR, ."PopaeajeljrLik: 3*7 Lipnja. 1QQ7. O-od. ZSn-VIIT O.JIIU "'_-W „.'.„LI I... . Fosile izbora. (S onjcroJ Velebita). v I. „Miseremini mei, miseremini mei, šaltera vos amici moi*. Ovim mr- tvačkim jaukom vikat do do skora ja- dna naša domovina. Pritisnuše ja sa svih strana. Crni oblaci viju se već nad. i njom. Stjerana je posve u kut. Neprija-f telji vanjski ju obkoliše, a domaći sinovi,' stranom izdajnici, stranom pak zavede- nici, predadoše se dušmaninu na crnu službu — proti domovini. Tuča striela i stjjelica sasula se ovih dana na sela i gradove širom biele Hrvatske i ravne Slavonije. Pravo jo podleglo, a krivnja, jest izdajnička krivnja pridigla krila, uz- letila u "vis, da sad s visine baca svoje ubojite striele na jadan naš narod. I neke, za koje ne bih nikad bio mislio, zavela je neka, sam Bog zna koja strast, i jadni predali se na službu nemiloj vladi bana Hedervarija. Da su ti ljudi, neki od njih i moji prijatelji, kandidali ko ljndi samostalni', bnd kojemu drago str;)u- " ke, pa makar s bivšim banom Pejačevi- ćem i izvan svake stranke, reko bih:4. Hajte, natjećite se, borite mh: ul borite'^ se proti neprijatelju .vjere i domovine,| Al kad oui stupaju ko kandidati . vlade,' kojoj je po pravoj Božjoj napram nam pedepsi na čelu kalvinista ban Khuen Hedervari, onda bolnim srcem valja mi uzkliknuti: Jadna vas rodila majka! Pa kad tu vidim svjetovnjake, tješim se i govorim sam sebi: mi ostavismo Boga, i Bog ostavio nas. Ljudi su .to danas odhranjeni u visolcih izobrazujućih nače lih, pa? A znate što treba da nakon takova odgoja u bilo koga mu drago sliedi ? Ali kad svećenici, svećenici naši, novi, kojih do sad nije bilo u tom dimom kolu, stupaju na javnost ko kandidati vlade: onda me srce boli. Ta ljudi bo- žji, ne vidite li, da ban Khuen Heder- vari, onaj isti ban, koji je nedavno javno u saboru onako ružno pogrdio našu svetu katoličku vjeru, rekao da nama ne treba katoličke vjere, već one, koju sav izo- S (nastavak, v.. br. 42.) Prvi čaroban pogled, koji me u istinu zanio u unutrašnjoj Dalmaciji, bio je kad smo se dovezli pred Drniš. Voziš se od Šibenika do Skradina, pa od Skra- dina- do blizu Drniša kroz pusto kame- nje. Samo ovdje ondje viri još koje sta- balce, i to sve oklaštreno, komu se ko- ren pred stotine godina sakrio gdjegod duboko izpod pećine pred harajućom mle- tačkom rukom. Iznemogao koren što je poslie raogo, dao je, i sad pusto samo- tno drvo plače i jadikuje, ne bi li kako privabilo k sebi koju družicu, koju se- stricu. Al nitko neće da ga usadi. Mletci- 6\ k0 da su na zemlju, koju su poharali, još i božje prokletstvo navukli, da nikad više sva zelena, ni šumom obrašćena ne bude. Dakle vozeć se tako dobra p6 dana kroz-pusto kamenje, na . jedan put vidiš pred sobom n dubokoj nizini krasnu po- brazeni narod, dakle svi bezvierci izpo- viedaju; onaj isti ban, koji je nakon.do-f sta okrutna bana još okrutniji došao, da tlači naš jezik, naša prava, našu naro- dnost, našu hrvatsku sviest; da nam uz: pomoć jednog Miškatovića naše stare pisane povlastice kradoraiee noćju u Pe- štu Bilja: zar ne vidite, da taj isti Khuen- Hedervari i danas profesora Spevca, i Miškatovića kaudidava ? Pa zar je liepo, biti kandidatom ovakove vlade uz ova- kove ljude? Zar ćete vi, ko kandidati vlade, gdje se obvezujete činiti sve, gla- sovati sve, što će vam vlada reći, sto će vlada od vas tražiti, zar ćete vi moći štogod koristiti katoličkoj vjeri i hrvat- skoj domovini? Nije li bau Khuen He- jer mu tako bilo zapoviedaoo od sgora; magjari ga već dobro izsisali i osiroma- šili; porez, prirez i namet ga utuko ; utjerivanje istog svukio ga napola do gola: takova vodi ga se na biralište! I sad vlada daje trubiti, da je sav narod uz nju, uz magjare! Jest, miseremini mei, miseremini mei, saitem vos amici mei, plače nam i pla- kat će domovina. Ako mislite, gospođine urednice, da sam dok ovo pišem uzru- jan, pa da možda zlo ipak nije toliko, blagoslovio Vas Bog, i Vi brišite iz članka što hoćete. Ali ja sam osvjedo- čen, da Khuen Hedervari nije badava dao protegnuti saborski mandat od tri na pet godioa; nije badava sve sile, a da ste dervari samomu biskupu Gašpariću ne j jih gledali, i te kakove sile upotrebio, baš na najprijazniji način odsjeko, da on ; neće da se Spevcu, ko pogrđitelju vjere išta dogodi, pače on se sam proti Beruti narugao, vjeri našoj! Biskupi, svi -— ako se ima izjavaiu „ Kat. Lista" vjerovati — i isti kardinal Mihalović ustaju proti Spevcu, a vi ste uzajamui kandidati naše, kad ju već tako moram nazvati vlade ! Svi su biskupi proti protestantu ili bez- viercu, što li je, Khuenu Hedervariju, osim kardinala Mihalovića, koji ga, da- kako ne ko biskup, već ko magjar podu-! pire; svećeustvo je, gledajte, otvorit« oči' i- bacite jih širom domovine, svećenici ij gavrani na velikoga Lava XIII. i oba- koji ne idu za privatnim dobitkom, sVi suli ga svojim fra na asu uskim pogidara, su i u našoj nadbiskupiji uz druge bi- j osobito u poznatom članku „Un oracolo skupe a proti kardinalu podupiranomu Mi-U fallito". Taj „oracolo fallito" bio je gla- škatovićem, i proti kal vi ništi ili bezviercu y vom današnji Veliki Papa, a za to se na banu. A vi?! Vi se dadoste zavesti u to jj nj podigla graja što se je u svojoj cčiu- jadno kole, da plešete Tisziu čardaš, da ij skoj skrbi ljubežljivo osvrnuo i na u as radite u saboru uz Spevca i Miškatovića! da kako jedan veliki župan reče, bilo kako mu drago sa svojimi kandidati u sabor dodje. Nek su mu samo kandidati u saboru, on će odlučivati, je li pravo ili nepravo u njemu sjode. 1 došo je. A Lo će sad opozicija? gste m ultra crepite®, 'Slav|au'0žd3vi uortačeni oko grintavog „Dalmate" nazad godina, prilikom enci- klike „Grande Munus" grakli "kC- evni Jadna vam još jednom majka! Duša mi je bolju shrvana; valja mi proplakat kad motrim, kamo nas satje- raše. Sila, sila podupirana oružjem, onim oružjem, što ga domovina na svoju o- brauu kuje; lukavstvo, prevara, jest pre- vara vodjeua podkupljivanjem jadua na- roda, bacanje u uze, krivo izvadjauje i povredjivanje zakona, nepravda, očita ne- pravda potukoše nas. Potukoše nas?! Ne; nadvladaše nas, al nas ne smrviše. Narod nam istina cinovuičtvo izkvarilo, ljauu. Možda da sam onda umah, kako to pravi „pjesnici" i „romanopisci" obi- čaju, uzeo pero il olovku, pa one misli začarane ovim pogledom, pobilježio, da bi mi opis bio bolji i zanimiviji. Ali kako vidite, ja to pišem poslie više godina, već na r /stanku sa Dalmacijom, kad joj velim — al ne valjda zadnji „s Bogom". Sami ćete dakle vidjet, da moja mašta nije više toli bujna od onog pogleda, duh mi nije više toliko opojeu onim, recimo opet pjesničkim zanosom. Meni je posve jednostavno u prozi reći: da me je onaj pogled, ili da se još bolje izrazim, ona poljana, što se stere od Drniša sve do Knina, pa ono krasno „Petrovo polje", što se proteže od na prekrasnom mjestu ležećeg Sinja pa sve do izpod Vrlike, jako obradovala. Vozeć se obalom, osim gradova i drugih poje- dinih mjesta ne vidiš nego pust kamen i more. Stranci većinom na taj način spoznaju Dalmaciji, pa da i hoću, ne mogu nego govoriti o pustom kamenju i širokom moru. Pa s toga sam se i radovao, gledajuć onako krasno, bujno polje u Dalmaciji. U Drnišu siećam se da sam posietio župnika, koji je sa svojim mladim Otcem slavljane ! Od tog doba do danas „Dalmata" ki- van sbog enciclike „Grande Munus" koja je po stoti put najsvečanijim načinom potvrdila povlasticu slovenske liturgije, litice se u svakoj prigodi i u ep ri god i uabacajuć se blatom na rodoljubno naše svećenstvo u obće, a napose na mrzke mu glagolaše. Svakomu su dobro poznate.Dalmatove pogrde i migtifikacijy prigodom slavljan1 skog hodočašća u Kim! Mi ih dobro pamtimo!! kapelanom napram meni bio vrlo ljube- žljiv. Ime zaboravio sam već i jednomu i drugomu. Načelnik mi umah najpri- pravnije našo kola, i tako sjedi pa se vozi dalje — u Knin. Zanimao me onaj kočija'š, koji se čudio, da ja tako liepo hrvatski govorim, i da s nikim talijanski• ne govorim. Al sam na tomu umah spazio i potišteuost na- šeg izobraženijeg družtva, koje koda baš hoće prezrieti svoj jezik, i govori, što sam jednom već napomenuo, svedj i s dru- gima i medjusobom talijanski. Ja sam barem vodje narodne stranke kroz godine ovako na šetnji mimo njih hodeć slušao, i uijesam jih možda nikad čuo, da bi medju sobom bili hrvatski govorili. Negdje na po puta stadosmo, da se konji odmore, pa i mi da pijemo po čaše. Bilo malo mjesto, neki stranac gospodin se voziv naravno da se tu umah sakupilo Čeljadi. Ja sam se s njima razgo- varao, pitajuć jih ob ovom i onom, kad eto ti do mene nekog dječaka od 12-14 godina, koji je „u Zadru polazio školu", kako mi reče, pa valjda da se pokaže nešto više od drugih, počme mi govoriti talijanski. Ne što sam onda još slabo ili nikako govorio talijanski, nego u obće Starim grešuikom ovo zadnjih dana zavladao paroksizam pa ti se stao raz- bacat svojim „avvisG ai fanatici" (ovako ti on nazivlje cielo naše rodoljubno sve- ćenstvo!) kako da bi bio „Đalmata" ka- kav službeni list Rimskog Priestolja, na- vieštajuć da je ukinuta za uvieke glagolica, pozivljuć se na neznamo koje i čije na- putke i na okolorednicu bečkoga nuncija. Uvjereni da „Dalmata" zbori ex ple- nitudine cordis čekali smo uprav tu o- kolorednicu, da začepimo „Dalmat»" usta. Kad nam stigla mi ju jednostavno pre- tiskali, iztaknuv povod i cilj njezin, te mišljasmo — stvar je konačno riešena za ljude zdrave pameti. Al ti fajda iskat zdravu pamet kod onih kojim je kivnost i mržnja mozak izpila! „Dalmata" brže bolje izribao od- nekle nekakova eksegotu'il juristu (ne- znamo kako bismo ga zvali),' a taj će ti oo vo okrsti t u put „mistifikacijom" naše lealno. i strogo objektivno postupanje, pa će ti se latit sjekire i u dvoje razhrpatit okolorednicu bečkog nuncija, veleć, da se prvi dio bavi povlasticom danom Cr- noj gori, a drugi da je uk;»z, kojim se ukida glagolica i Ja littirgia slava" iz cielo Aus-tro-Ugarsko carevine !! Da za- vede lakši) svoje čitatelje „Dalmata" ne navadja prvi, nego samo drugi dio oko- loreduice. Vidio je .i sam Dalmatov Ju- rista da bi mu se bio- izjalo.io posao fiavadjajući po cielo okolorednicu, jer drugi dio zabraujiva samo u Ausfro-U- garskoj jieticije za postignuće povlastico dane (Jruojgori. 0 glagolici, pa ni o sta- loslovenšt-ini, kakova od pamtivieka ob- stoji u Austro-Ugarskoj carevini nema ni slova. I to se u Dalmatovu riečuiku ne zove mistifikacija! Ako nije po sriedi mala fides našega juriste, a. tad je gtupo neznanje. On, koji se drži ovlaštenim podignut batinu proti glagolici, j ne znade što je to staroslo- venšlina, glagolica, crkvena ćirilica i gra- djanska ćirilica. Njemu je sve to jedno te isto, kako jasno dokazuje njegova ju- ridička elnkubracija; pa za to on nije bio kadar ni shvatit smisao naše opazke, me ljutilo, da se to- seljačko deranče hoće 8 talijanštinom ovdje pred nama tolikim hrvatima izticati; izpsujem ga i poćeram od sebo. Pa kad su ine toli on koli i svi drugi nokim čudnim okom na to motrili, podučim dječaka,-da je istina jako dobro znati više jezika, i ja sam jih govorim yiše, — al je najljepši onaj ježile, kojim nas je otac il majka učila Boga moliti, i da će meni bit puno mi- lije, ako mi hrvatski govori, kad ja go- vorim hrvatski. Neki ondje se nalazeći starac toli me na to milo pogleda, i re- če: Bormeš, gospodine, imate pravo. I kočijaš me tad još više zavolio, i ope- tovano mi reko, da je već star, i da jo puno gospode vozio, ali da još nikad' nije tako dobroga i tako pametnoga gospodina vozio, — a to sve, što sam govorio hiv vatski. Čudna li suda. Dodjosmo u Knin, u to, po' ne znam čijem nemaru dosta nezdravo mjesto. Bilo se već smrklo. Za mene bio stan pripravljen u samostanu. Gvardijan — poštena duša — pa i drugi Častni Otci i braća s prva me nekako čudno motrili. Nit oni poznali mene, nit ja njih, dočim mi stan u njih bio „službeno" pripravljen; razgovarasmo se one večeri samo onako kojom smo popratili Galimbertievu o- kružnicu! Slavenska liturgija, to je nešto gene- rično, a glagolica, crkvena ćirilica, i gradjanska ćirilica — to je nešto spe- cifično. Bečki nuncij, da se ogradi na- pram zabrinutosti naše vlade, pozivlje se na Nikolu 1., Adrijana II., Ivana VIII. i Benka XIV., te dokaživa da Sveta Sto- lica u poslu Cruegore slavljanima u obće ne dava kakvih novih povlastica, a što se tiče gradjanske ćirilice, koja se dosad nije nikad nigdje rabila u crkvenim knji- gam, a rabit će se s vremenom u Cr- nojgori, okružnica bečkog nuncija done- kle je garancija istoj vladi, da se ta neće dozvolit Česim, koji su za to pripravljali peticije. Glagolica i crkvena cirilica, koje su u mirnom posjedu od pamtivieka o- staju in statu quo, a sveta se je Stolica višekrat u ovo zadnje vrieme o tom iz- razila sa svakomu poznatim nihil inno- vetur. To" nam, pa bilo i nehote, priznaje i sam kratkovidni Dalmatov jurista, koji je popratio navod iz okružnice bečkog nuncija ovim riečima: „Duuque quesle parole nou signilicauo forse eho gli Slavi dell' Austro-Ungheria non possono avere la liturgia slava, come i' hanno quell! del Montenero e che neppure possono chbdere il permesso di averla?* Mi mu eto odgovaramo: Appunto! quod erat demonstrandum! Zar će „Dalmata" i njegov jurista imat i uuapried obraza sijat sabiažai; medju katolike, a da mn plešte rukama- saveznik „Srpski List" koji, povodom Dalmatova buncanja proti glagolici na- baca se i u zadnjem broju blatom na Svetu Stolicu i na liimsku Kuriju? Na čije ime govori „Dalmata", predtječuć sude Svete Stolice, pače raznašajuč gla- sine i odsude protivne sudima Svete Sto- lice ? „Dalmata", koji ovo zadnjih dana obožava dvoboj, govoreć o njegovu mi- ljeniku Colautti-u! „Dalmata", koji se u isto doba ruga s „Katoličkom Dal- macijom" jer se ona junački bori proti psost.i rak raqi naše pokrajine, i volte- rijanskim cinizmom podvikuje joj, da to ua široko, — in ahstracto, kako bi filo- zofi rekli. Drugi dan ja sam cio pred podne bio zabavljen mojim poslovim, nijesam ni mislio, da negdje treba i objedovati'; ali gdje? Nijo. druge, hajde i pitaj gvardi- jana, je li sa stanom spojena i hrana? Al on kaže, da od toga ništa ne zna; njemu jo samo rečeno, da mi stan dade. To je sve dobro i liepo; al ja sara jučer cio dan bio na pulu. Na podne smo bili na vodopadu na Krki, gdje nijesmo do- bili ništa nego čašu vina i komadić baš suha kruha. U Drnišu sam bio u lupuika nešto malo založio, al samo onako kako se dalo na brzu ruku, jer sam umah imao dalje poć. Dakle svega je bilo do- sta malo. Sad je već podne; nije doduše zvonilo još na tornju, ali je zvonilo i zvoni već n mom želudcu — a gvardi- jan mi kaže, da njemu nye bilo ništa rečeno za hranu, jer i drugi, koji su preda mnom po istom poslu dolazili, ni- jesu jeli u fratara, već vani! Što meni do drugih, ja ću s vama objedovati, prista- jete li? Ako ste zadovoljni s onim šte imamo mi, drage volje, reče gvardijau. Zadovoljan?! Nije ini bilo baS do jela, prem sam bio gl-'

Novi španjolski poklisar kod Sv. Stolice, Don Jozip Ruiz de Arana y $aavedra, »luka od Baene bio je na 28 pr. mj u svečanoj udjenci kod pupe i predao mu svoje vjerodajnice. * Nadbiskup Lime i biskupi Are- guipe, Trujilla i Ponoa u Peruviji poslali su adresu odanosti Sv. 0. Papi, branee potrebu vremenitog Pa- pina posjeda. * * „Pol. Corr." prima iz Rima, da je pobudilo osobitu pažnju u va- tik. krugovima držanje bavarske vla- de napram zahtievim „klerikalne" stranke. Položaj nuncija u Bavarskoj u tim okoJnostim, da je vrlo težak. Pronose se dapače glasovi, da je Sv. Otac nakan upraviti vlastoručno pi- smo na princa regenta glede te stvari. Ovu viest valja uzeti sa reservom. * * * Rimski dopisnik „Miinchener Frem- denblalla" veli, da je iz „pouzdana izvora" doznao, da će sv. stolica u irskom pitanju preuzeti službu sudca pomiritelja samo u onom slučaju, kad bi ju Englezka vlada i Irci istodobno zaprosili. Ako ju samo Irci pozovu, svjetovati će im konstitucijonalan boj, ali bea nasilja; ako pako samo En- glezi, zahtievati će od njih, da čim prije zadovolje pravdi. Ovo se na- ravski tiče samo političkog boja. ?> Što ima nova po svieto? Viest o grabežu u manastiru Dečani nepotvrdjuje se. Nu arhimandrita Rafail zaista je uhićen i kalugjeri su morali O tursko srbskoj razmirici javlja nN Fr. Presse" iz Beograda: Turski pod konsuo u Vranji kažu, da je pokušao mitom da se dočepa nacrta najnovijih vojnih osnova i utvrda oko Vranje, a i inače da izpipa službene tajne, u obće da činovnike zavede na zloporabe. Su mnjivi Činovnik odpušten, te bi bio od mah i zatvoren, ali je utekao u turski konsulat. Medjutim, i ovdje ga uprkos prosvjedu turskoga podkonsula uapsiše, jer nije turski podanik. Srbska je vlada oštru notu upravila na portu, apodkon suo nasuprot pritužio se proti srbskoj vladi svome poslaniku Zia Beyu u Beo- gradu. Bugarska vlada digla je u Londonu zajam od 10 milijuna franaka. Na 30 pr. i opet je stiglo u Srbiju novih crnogorskih iseljenika U sve je došle 6360 Crnogoraca iselilo u Srbiju. Na glasu bečka tvrdka Kendler et Comp. posve je propala. Pasiva iznose tri i p6 milijuna; chef tvrdke, Alfred Ken dler, vlastnik golemih pakračkih šuma u Slavoniji računa aktiva na 3.35 milijuna. Pakračke šume vriede 2,883.000 for. Nu ove aktivne stavke smatraju se pretje ranima u iznosu. Gotova je novca u bla- gajni nadjeno samo 1.700 for. Medju vjerovnicima tvrdke ima mnogo vrlo od ličnih ličnosti. Dosadašnji članovi staročeskoga kluba, zastupnici Adamek, Hajek, Niza, Mokry, Seemann i Pipich sazvati će birače u sastanak, te će od njih zahtjevati ovlast, da predju u mladoćeski klub, a nebudu li birači to odobrili,položiti će svoje man date. VAŠ! DOPISI. Olib, na 24 studenoga. Pošlo je istina svakom mila a laž mora biti od svakog poštenog čovjeka prezirana, pišemo ove dvije na odgovor dopisu uvrštenom u br. 92 „Dalmate", a naperenom proti velezaslužnomu na- grnu župniku. Dopis iz Oliba s nadnevkom 10 t. m. je i u isto doba veoma karakteri- stičan za ,,Dalmatutt. Za najprije nije istinito da nam je gospodin župnik pre- poručivao da otidjemo glasovati za hr- vatsku obćinu, jer nek znade dopisnik, da naš župnik nije imenovao ni Hrvate nit- te blažene Talijane, već umoljen <m našeg glavara proglasio je po obi- čaju^ Oltara, da od onoga dneva iz borni imenik je izložen na svačije vi- djelo i da svaki od nas ima pravo gla sovati za desetoricu. Nadodajuć uz to, da do nas stoji poći ili ne i da nas nitko zato nemože silovati, preporu čajuć nam kao pravi pastir mir i ljubav, koj u moramo uzdržati u ovim izborim, da se tako nebudu ponoviti one razmi- rice, zadirke i mržnje kao u prošastim izborim. Na ovo zadnje upravo ciljao je govor našeg župnika, a ne kako tvrdi mutikaša B. Nije istinito da je gospodin župnik izrekao i drugi govor poslije blagoslova. To će za stalno biti zlo obaviešten do- pisnik B., koji je možebit uzeo što no se reče... za svieću. Nije niti istinito da su pobožni jednodušno rekli: „Nećemo mienjati našu vjeru", jer smo mi bili prisutni, a gospodin dopisnik nije ! Oli- bjani takodjer nijesu rekli: „Nijesmo Hrvati, nego Dalmatinci", jer akoprem mi Olibjani analfabete, kako „Dalmata" više puta zove sve one poštene, koji nijesu njegova mišljenja; do jedan od nas kad nas tko pita, odgovorit će: „Ja govorim hrvatski a Htanujem u Dalma- ciji", pa tako isto će odgovoriti i ona trublja, koju je čuo gosp. dopisnik isti- nović B. Neka znade još malcštovani dopisnik B., da nami nije ni potreba da nas nijedan nagovara da idjemo glaso- vati za hrvatsku obćinu, jer Hrvati svie stni su u njihovoj kući.... Vas samo svjetujemo.... proroci, patvoreni talijani, koji idjete šetati iz Silbe do Oliba, Premude, Ista i Mulata, pod izlikom da ćete kupiti vina, a kad tamo idjete pre- pisivati listine, plašeć kojekakovim prie tnjam naše mirne težake, misleć da su vam to rangutani u šumi; držite se daleko od nas. Ovoliko glede same stvari. Glede pako uvrjeda nanesenih našemu župniku, stalni smo da ono nije pisao nijedan olibjanin, jer za najprije nijedan od nas nezna govoriti drugim jezikom do hrvatskim, a kamo li pisati talijan- ske dopise u tako ozbiljnom listu, kao što je „Dalmata"! S druge strane opeta uvjereni smo, da niti nijedan od nas nebi bio kadar onako bezobrazno uvrie diti našega župnika. Mi nemože njemu nego biti punim srcem harni radi tiele snih i duševnih dobara što nam je učinio u ovo dvadeset i devetgodišnjem boravku medju nama. Naše crkve, crkovna dobra i u obće sve naše selo, bilo bi sasvim propalo, da milostivi Bog nije medju nas poslao našeg Dun Matu Znajte još vele....ni gospodine dopisniče B., da u- vrjede nanesene proti našem župniku neće niti najmanje biti na uštrb ljubavi i štovanju koju mi gojimo prama njemu. Njegovo uzorno ponašanje dobro nam je poznato, kao što jest svim njegovim starešinam, pa i svim njegovim prija- teljem, Rdja zlata se ne hvaća. Kroz svih ovih 29 godina nije stekao nijednog očitog protivnika, do dneva 10 t. m. njekoga koji se krije pod krinkom B., služeći se imenom našega mjesta. Čini li se pak deliji B., da je liepo služiti se u nadnevku imenom tudjega mjesta, komu on ne pripada? Na taj način može on svega i svačesa pisati, pa reći da je to iz Oliba. Ako ima štogod osobita da nam reče, neka slobodno skine krinku sa očiju, pa ćemo se razgovarati oči a oči Izmedju zadnjih izreka rečenog do pisa, čitaju se ove rieči: „dagli ammi nistratori deducesi quali siano gli am- minisfrati", a mi istom logikom odgo- varamo „Dalmati" — da po dopisim vidi se koji su dopisnici, a po dopisnicim kakav je List. Skup Olibjana. Kaštel Sućurac, 25 studenog. Mi ovu godinu imadjasruo dobru lje- tinu, vina su kao crkavica, ta borme ona su dobro poznata i van pokrajine, a i van carevine, rad snage, boje, te trajnosti; naša vina bez straha, da će se pokvariti mogu čekati ljeto, a prilje tjena budu kao likvor, te nam nije stalo, što još neima trgovaca. Siroma šniji puk može naći za dvie kvarte kruha i bez kamate; u nas hvala Bogu u tom pogledu nije zlo; suviše ono o goreg mašta, sto je bilo prodalo se je, i to pod skupe novce, a ovo jednu 10,15 hiljada barila vina, što je za prodaju sama je prva vrst, te nesumnjamo, da neće doći kupci. Braća Puovići i Ma- dirace osobito izvažaju naša vina, a da i negovorimo o spljetskim i o vanjskim trgovcim, koji nas često pohadjaju, zna- jući, kako je u nas dobra kapljica, koja služi za začinu drugih vina. Nu pitat će me tkogod: kad su vaša vina tako vrstna, što će reči, da ih neprodajete, tomu valjda bit će razloga; a borme i jest tako. Sućuraško vino u istinu kao stolno piće neima premca, a ipak ove godine, još ga se nije ni samo barilo prodalo, a evo zašto. Ove godine trgovci, a osobito spljet- aki, sa svojim mešetarim, dali su se na ciganski posao. Najprvo digli su cienu maštu, i tim zavarali prosti puk, a od bili vanjske trgovce, koji su pošli u Grčku Pokle su to opremili, onda su stali kupovati vino, gadnijom pogodbom, no se kupuju strace i košćice, kao da su po bosanskim pazarim mestarluk od cigan i učili. Ta kako ne? Dojdu u ko nobu, obajdu vino, a nenude ciene, a ako su ju i ponudili, ta je neizvjestna, kao n. p.: pošto bude u svietu, ili pet banovaca skuplje neg u tom selu; a ako im nijesi dao vino, na tu cigansku pogodbu, onda kažu petomu i šestomu nevalja mu vino. Na taj način kupilo se je nešto vina u spljetskoj okolici, ali u Sućurcu nije borme ni barila, jer ci- ganska trgovina našim ljudim neprija. Trgovao u vino obašav vino, ponudi cienu, a narod onda zna na čem je, ne, nagoni niko trgovca, da on plati po ovo ili po ono, on nek plaća kako može, a puk ako će dati, nek dade. U nas do- sad se je tako i postupalo, a tako valja i odsle, jer inčije bane li vanjski trgo- vac, odniet će vino petdeset novčića niže, no naši trgovci, a tomu su u pr- vom rodu krivi sansiri, koji samo znadu poticat narod na mržnju prot njima, a često puta i prot trgovcu, koji tog i nezaslužuje. Spljetski trgovci mogli bi i sami doći, kako dojdu braća Puovići i Madirace, a sa sobom povesti jednog poštenog mušteriju. Dobro je „Dalmata" u počelu jematve opazio, da skupe ciene maštu, igra je naših trgovaca. Eh i „Dalmata" gdje- god, ako i nehote, reče istinu. Ljub. Domaće Viesti. Bogoljubstvo prema BI. Gospi od Pom peia, najvećom radošću opažamo, da se u našim stranam veoma širi. Poznato je. kako su već o ovoj čudotvornoj Dje- vici izašle na našem jeziku dvie knji- žice. Sada pak čitamo u časopisu II Rosario e la nuova Pompei raznih vie sti o napredovanju ovoga bogoljubstva, a to osobito i odnosno najviše u našim stranam. U samom zadnjem svezku spo- menutoga časopisa skoro trećina ukupnih viesti i dopisa pripada ovomu primorju. Bog naplatio trud onih revnika koji oko ovoga svetoga djela nastoje. * * * Propoviedi sv. Došašća u prvostolnoj bazilici u Zadru drži vlć. Isusovac O. Comelli. » * * Sutra preuzv. g. nadbiskup biskup Carev odilazi iz Zadra put svoje bisku pije. Prsv. biskup Fosco nije bio odpu- tovao, kako unapried bijasmo javili, u proš. utorak, jer se medjutim dogodila poznata žalostna zgoda u palači pre- uzv. gosp. nadbiskupa, te je uslied toga bio obustavio za dva dana svoj odlazak. Na dan sprovoda pače prisustvovao je pontifikalno zadušnicam. * * * Na 5 tek. mj. u Sinju držat će se definitorijalni redovnički zbor za izbor ili potvrdu Samostanskih starješina itd.; a polovinom mjeseca biti će u Šibeniku obično potvrdjivanje župnika za Šibe- ničku Biskupiju. Sretno! * * U proš. petak stigle su pod Vis četiri njemačke oklopnjače. * * * U Kninu pokazale se crne ospice do sad samo dva slučaja; uzdati se je da će tim i prestati. * * * Namje8tništvo udielilo je bezplatno obćini rabskoj iz državnog rasadišta u Spljetu 1.000 borića u loncima, a iz Gruža 150 eucaliptusa. # * * Primismo sa zahvalnošću sliedeće nove knjige: Obrtni prirodopis, pomoćna knjiga za šegrtske škole. Sastavio Dragutin Jovan uč. dolnjogradske pučke i šeg. škole u Zagrebu. U Zagrebu 1889. Na klada knjižare Mučnjaka i Senflebena. Tiskara Scholza i Kralja. Strana 150, ciena novČ. 60. Pobjeda ljubavi, dvie slike iz života 1. Ljuba i Dorica, 2. Obilna naknada. Napisala Ana Bachofner Bukstorf. Po- hrvatio Pajo Krempler župnik kutjeva čki. Zagreb 1889. Ista naklada i tisak. Str. 35. Ciena n. 20. Uzgojne pripovjedke (F. Soave). Pre- veo i priredio Petar Kuničić uč. puč. škola. U Zagrebu i t. d. kao gori. Str. 63. Ciena novč. 30. Zagrebaćki koledar ili tako zvani „Pu čki zagrebački šoštar" za g. 1890. Na- klada knj. Muć. i Seinfl. Tisak Jg. Gra- nitza. Ciena n. 15. Vojna i mir od L. Tolstoja. S ru skoga preveo August Harambašić. Svez. 19 i 20. Naklada i tisak Scholza i Kra- lja u Zagrebn. * * Molimo onu gg. dopisnike, koji su nam ovo dana poslali u obilju dopisa, viesti i t. d., da se strpe. * * * Dne 24 pr. bi našasto mrtvo diete zakopano u gaju „Dubrava" selo Ro štane, obćine Biograd. * * * Čujemo, da je obćina tiešnjanska (odlomak Tiesno) izgubila pravdu, koju je zametnula šibenskom biskupu zbog njegovog beneficija : ovi su htjeli prisi liti prepoštovanog Fosca da im dotične zemlje prodade, što on niti može niti smiede, jer nije njegovo osobito vla- stništvo. — X — # * * Primamo i istini na čast uvršćujemo: Nikad nisam bio dopisnikom „N. L.tt a jesam li išta — ma i jednu rieč — obielodanio u „K. D." od početka srpnja ov. g. do danas, molim Vas g. uredniče, da očito izjavite. Tugare, 30 studenoga. Pop Miho Tomasović. * * Javljaju nam iz Zagreba, 1 tek.: „Ma- tica Hrvatska" držat će svoju ovogodi- šnju glavnu skupštinu u nedjelju 15 prosinca 1889. Dnevni red je sliedeći: 1. Govor predsjednika. 2. Izvješće tajnika i blagajnika. 3. Razprava o raznih predložili. 4. Izbor u smislu §§. 15 i 18 druž tvenih pravila: predsjednika i šestorice odbornika. * * * Gosp. Ivan Širola uč. viših puč. škola u Senju javlja nam, da je preveo na hrvatski jezik i priredio za tisak knjigu Nekoje misli ob uzgoju, što ju je napisao 17. vieka englezki filozof John Locke. Knjiga nositi će 15 ar. i zapadati će 1 fior. * * * U sabiranju obrtnoga nazivoslovja hrvatskoga naroda steko je velike za- sluga gradjanski učitelj g. Ferdo Hefele u Sisku Njegovom mnogo godišnjem nastojanju imamo zahvaliti, što se i u tom pravcu pokazao u nas njeki napre- dak. Kako vrieme teče a sve jače uaara na naša vrata duh napredka i preokreta u obrtnom pravcu, pobojahu se mnogi, da će i posebni nazivi domaćih obrtnih grana u našoj domovini tudjim nazivom podleći ili da će se uvući stalni barba- rizam u naš jezik. Da se to nedogodi i da se uzčuvaju što više izvorni nazivi, bilježi naš pregalac Hefele po svem narodu po Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini, Crnojgori i Dalmaciji, pu tujuć tako rekav od mjesta do mjesta, narodne nazive U Opančar i Opančarija obnarodovao je revni pisac liepu gr.tdju za obrtno nazivoslovje ove ruke. Cielo dielce obsiže 72 strane a stoji samo 30 novčića. * * * Dopisnik „Glasa crnogorskoga" piše ovo: U Petrogradu, blizu iztoka rieke fontanke iz rieke Neve razprostrla se groraatna ni kuća ni palača, no cieli mali gradić namienjen nauci, prosvjeti i umjetnostj .... možeš ući u gradić i sa svake strane naći ćeš razne učene srbske škole i muzeje! (sćaše reći hri- šćanske ! Ur. „ K. D.u) Različite viesti U Petrogradu pojavio se tif. Broje ćak do 150.000 slučajeva! * * * Nova brazilijanska zastava pridržala je prijašnje boje sa 21 zviezdom, koje predstavljaju razne države u republici. Nosi napis: Red i napredak. * * * Nazad dana opisasmo novo izumljenu pušku, koja u jedan čas daje 300 bi taca. Razmotrimo, je li u obće moguće, da se u vodu pretvorenim zrakom ili plinom može proizvesti onolika sila. Poznato je, da litar vode važe jedan kilogram, a zrak, koji se razprostire u praznoj posudi od jedne litre važe 1.3 grama. Pomislimo si dakle litru zraka stlaČenu tako, da se zrak pretvori u vodu, to će onda Jitar zraka (sada vodaj biti stiačen u 1.3 ćetvor. cnt. prostora. Ta sila dakle izbaci vat će u novoj pu- ški hitac. Litar zraka stiačen u četvorni centimetar u tren se razširi tisuću puta, da obuzme naravni svoj objam. Toliko je jasno, ali nitko ne zna i to je strogo čuvana tajna Giffarda, kako on zrak ili koji drugi plin brzo i jeftino pretvara u vodu. Dosele je pošlo za rukom ne- koliko plinova pretvoriti u vodu, ali jo to spojeno s težkim trudom i velikim tro- škom. Giffard je dakle epokalni izumi- lac ne samo na polju oružja nego još više u lučbi i naravoslovu. Zaista ovo je triumf francezkog veleumja I » • * Novi rječnik englezkoga jezika počeo je izlaziti u New-Yorku i u Londonu pod naslovom nThe Century lJiotionarrj". Svaki mjesec izlazi po jedan svezik, a u dvie godine će izaći podpuno. Ci<li rječnik obhvaćati će 6500 strana u če- tvrtini sa tri stupca, a biti će u njemu oko 200.000 rieči, i preko 200.000 ci tacija iz najboljih amerikanskih i cn glezkih pisaca. Radnjom upravlja Whit- ney, profesor filozofije u Jali, sa 39 su- radnika. Priol>c;eiio. ') Poštovanome Don Pavlu B. podžupniku PODGRADJE. Na mnoga vrata kucnuli iste, do- klen ste nas, prije vremena, izbacili iz crkoviuarstva. To \ aše postupa- nje osvrće se na ova dva glavna uzroka: ili smo mi uredovno osu- mnjičeni i razglašeni za nesposobne i nepoštene; ili prohtjelo se Vami potepati Vašu upravu crkovnu, i jer smo se protivili dvama starim čla- novima crkovinarstvn za zlu upravu, i koji su dužnici crkvi i zlo vidjeni u selu? Ako prvo: dokažite nam javno faktima, ako drugo, dokazati ćemo mi isti dokaznicam pri ruci, da su zavarani nadležni starešine. Podgradje, 22 studenoga 1889. •j- Pere Katušića p. Joze, Loi>re Marušić p. Ivana. ') Za pisma pod ovim naslovom Ure dništvo neuzimlje na se nikakvo od- govornosti. Odpisi „Kat. Dalm." Č. g. X. — Sarajevo — Odveć je post festum bavit se istom sada onim pitanjem. Nadamo we, moć Vam ić na ruku kojom zgodnijom prigodom. Srda- čan odpozdrav! 0. g. Mil. — Zagreb - Primismo predplatu. Primiste li već izišle brojeve? Bratski zahvaljujemo na usrdnom bo- drenju / 0. g. V. Povije •— Prve reklama- cije mi ne primismo. Odpremamo Vam odmah, a sumnjamo, ova istom sinoć sti- gavši nam reklamacija, da to prva, jer nosi nadnevak devet pr mj. Druga reklamaciju, kad će ona stić, kad je ova hodala od Brača do Zadra punih 20 dana! C. g. Kgo 11 — Umjchtno NU Vam opazke, te ćemo ili uvrntit dragovoljno. Bratski odpozdrav ! C. l>. M. T. — Tugare - Ni mi se nesiećamo, da NIIIO uvrstili (a jesmo primili) išta Vašega od srpnja dn danas. C. g Putnik — Središnja Dalmacija — Prvi dio dopisa zgodan je, da ne u pozori starije vlasti, kako bi se, u mnogo slučajeva, moglo koristit nevoljnomu uči- teljskomu stališu i bez novih tronaka. Nu drugi dio dopisa treba malo preina čit, jer zagriza u osobnosti. 0. g. P. — Silbanjska obćina — Ni- jesmo bili ni opazili, ali da i jesmo, cio nimo, bila bi ludost osvrćat se na ona- kove dopise. Izbora g. 1882 nije ni bilo, niti je te godine Silba našega urednika vidjela. Glede dieljenja parft, da je isti- na što nepoznati delija bunca, valjda ne bi on i njegovi bili ćekali g. 1881) da o onoj stvari progovore. Ako se njemu snjelo, mi mu nijesmo krivi. Nek spava sladje pa mu se neće snievat. Ć. g. M. Z. — ovdje — Ubrajamo Vas od 1 tek. Srdačan odpozdrav! C. g. Z. - Dubrovnik — Taman jo po godine odkad nam je onaj gosp. obećao odgovor „Obračunu". Kad ćc? Samo da nebude: parturiunt montea ... sa onim što aliedi.

m KATOLIČKA VeriUten faoicnes ia churitate, «res««MM8 ia illo per oaaia, qui «st oapot €hri»tu«, (i. Pa«l. Kfh. IV. 13.) izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. Vos ipsos, auxiliante Deo ia dies alaeriter operam Veslana impensuros in taenda salutari Ecelesiae doefcrina animisque m Religionis amore et in verae fidei professione roboraudis IX u papinih listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije. Ifo intsrist alaaiiU: Si qai* Catkedraa Patri jaafitir, •eas a*t. (S. HISSONTM. Eri«. XVI. A> IAA. IJVJ1TI PREDBROJBE: — U Ž^BRU, uoapried 8 fior. na godinu. Po osmoj OARKVI^I 9 ftor. Tko zaostane 4 PRSOPLATOM placa I R©r. riše — ZA INOZEMSTVO fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje sa sisi« fodiaa, tko na svrhu godišta ue odbije iist smatra se predbrojnikoin i za nastajuću godinu. — Predbrojbe ^noVac, najbolje postarskom doanakom, šalju se na Upravu K&TOUČKK DALMACIJE a Zadru, a dopisi „fraaoo" aa Ursi aištvo. llvrstbe po t() nove. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nitku cienu. Svaki broj napose 1% novčića. Rvjr se ne vraćaj«. Br. 91 Zaaar, Fonedjelnllc 21 r» isinca 3 896. God. XXVII U četvrtak (badnji dan) List ima izit nekoliko sata prije nego obično, te da se radnicim omo- gući navremnost, danas ohielo~ danjujemo samo po arka. cieli rana ? Politikom, narodnim bor- | Ali da ove barna i razinom obreda i crk veoi/g f suvišno jezKa. Gd^j pretežno jedno, gdje Mletačka republika i „pravoslavni" u „Dalmaciji. (v. br. 90) Duždevi i Senat mogli bi bili reći o Zmajeviću: nadjosmo čovje- ka. Predloži i osnove njegove u pri- log uniit u Dalmaciji imali su i svoju politička i družtvenu stranu. Nu sve to je predpostavljalo dobre volje, ljubavi napram vjeri i naro- du, a zahtjeralo je i trošaka. Bog sam »nade, koje bile posliedice tog pokreta ! Koliko bi sve to bilo imalo posljedica i na dauašnje vjerske i družtvene odnošaje ! Ipak svi ti predloži i osnove o~ stase mrtvo slovo. Senat i Republika niesu naložili shodno, da se tim pi- tanjem ozbiljno bave. „Što je bilo stalo za to mletačkim patricijima ? Oai niesu biii dosta tankovidni da predvide posljedice, a bili su ouveć sebičujaci da ih žele." (PisaniJ. Ali makar biie optimistične nade, koje bi se bilo mogio postaviti u taj pokret, ipak ostaje ljaget Repu- blici, što nije djelotvorno pokušala ono, što joj stalnu nebi biio na šte- tu. Osobito je sramotno što nije pri- stala na drugi dio predloga, i dje- lom poduprla uzgoj svećenstva i uz- gojne zavode za isto. Što se pak tiče prvoga diela o- snove, to jest podupiranje razvitka glagolice, možemo vjerovati, da bi to bilo doprinielo ukinuću zuprjeka umje, a bilo bi ublažilo mnoge pro- timbe, te zapretalo po koji jaz. Bili pak sve skupa bilo urodilo željenim plodom umje, težko je reći; ali imajući pred očima tadauje od- uošaje, sve izgleda, da bi se bila Dalmacija iskrenoj uniji barem mno- go približila, a da bismo mi danas nrali plodove. Pisani cieni, da je ono što je Zinajevie predlagao vriedno da se dandanas opet uzme u pretres, te da ima i duuas nekakve aktualno- sti. JMaČelno niti prihvaćamo niti od- bijamo to mnienje učenog pisca. Ali je shodno valjda nadovezati to- mu nekoliko misli, iskreno i mirno. .Napitanje, što je unija nastojali smo opetovano i jasno odgovoriti u fri- mjetbama na flUsk. Poslanicu". Za nas je unija ideal, predmet žive že- lje, plemeniti cilj kršćanskog srca, kojemu je neprestana napast i tež- ka muka, što vidi razdieijeitu braću onim, što bi ju najviše moralo sta- pati — kršćanskom vjerom. Da, ne može ćuuti dubinu, visiuu, uzviše- noat kršćanske vjere tko ne trpi pred misli, da na neki načiu ta vjera jedinstva služi sredstvom ne- sloga, razdora, raskola. Ljudi su, njihova iloba razlučili što je Bog sjedinio, ljudi dakie moraju nasto- jati da priprave tlo ujedinjenju, čim se je pak ljudska zioba najviše do sada služila, da ne dopusti da za« drugo ; ali bez tih ratiia uzaludni bi bili napori pakia. To je velik dio tužne poviesti razkoia medju Zapadnom i lztočuom Crkvom. Tako je bilo u prošlosti, a tako je naj- više i u sadašujosti. Tako je bilo, a na žalost još traje i kod nas. Začudno je doisto, kako može to- liko upliva imati politika, razlika obreda običaja i sličnih na pitanje, koje je neizmjerno više od svih tih sićušnih ljudskih pitanja, na pitanje od kojega ne zavisi ništa manje od spasenja, vječne sudbine ? Ali to čudo se umanjuje ako promatramo da pitanje o uniji ne zahvaća sa- mo saviest, život, sudbinu pojedinca, već da to pitanje ogromne gra- ne kršćanstva, cielih naroda^ pokra- jina i država. Ako dakle pojedinac može, mora, i često prebrdi sve te izvanjske potežkoce, Uad jednom u- vidi, gdje je prava Crkva, jer zna- de, kako je sve nuzgredno ako se uzporedi sa glavnim pitaujein o ži- vljenju u pravoj vjeri, o pravoj Crkvi, dakle spasenju duše ; — to ue vnedi za velike skupine, za cie- le narode, za države, kojima su če- sto politički interesi ua prvom mje- stu. Dogodilo se je n, pr„ da su u Rusiji ljudi učeni, naobraženi, ari- stokratskih i kneževsitih obitelji ne samo ostavili lztočuu Crkvu, a tim se odrekli pogodnosti i dobrostunja već i obred zapadni poprimili (ne mogav inače), dapače i u redove zapadne Crkve ušli, kao u Isusovce ili Barnabite, a tim i dali prigode ukorim svojih sugradjana kao izrodu Ali ni oni, prisiljeni na to okol- nostima, niesu stalno na umu imali, da se ciela Rusija u slučaju poka- toličenja odrečs svojih obreda, obi- čaja, posebnosti, ili da žrtvuje svo- je političke ili narodne zahtjeve. To ne iziskuje, niti smije zahtievaii je- dinstvo crkava — kojem je za to i dano ime unija. Ali zloba paklena znade se baš tim sredstvom služiti, tom narodnom političkom osjetljivosću, da zaprie- ći sretan dogodjaj. Što se uslied toga dogodja ? Da ia neke unija postaje strašilo, za druge prevara, a za velik broj slabića napast. Po- znata nam je izreka i nekih sve- ćenika (dakako ti ne mogu biti ka- tolici) da im je unija mrzka do skrajnosti, da bi voljeli polaiinje- nje itd. Napast, i opet napast / To uije rieč iskrena ; jer nije drugo no izraz onog nečesa neizvjestna, koje ide u račun paklu i svim neprija- teljima Crkve i njezinog konačnog trtumfa u jedinstvu. Mrzka unija ? Ali u njoj je a- ključeno jedinstvo u vjeri. Unija strašilo? A»i onda je strašilo jedna crkva, jedna vjero u svojoj razno- vrsuiosti nesuštnih dielova. Unija pievara? Ali je onda prevara na- rodna osjetljivost, ljubav svojih o- breda i običaja. Ne, tko um\u mrzi, taj mrzi jedinstvo, tko veli da se unije straši, taj htio il ne htio sebe vara, tko se uniji protivi, taj radi možda nebo!) sa neprijateljima Cr- kvež kao takove. >- -/ J«v višen obei pojam, nije točno shva- ćati u užem smisln, t. j, kao pre- laz pojedinih osoba, makar iskreno i najboljim namjeram, u jedinu cr- kvu. Blago njima i njihovoj doši, ako je taj njihov korak iz srca, iz daše, a od Boga; oni tim pripra- vljaju onu sretnu budućnost; ali to još nije ona unija, koja uzigrava srce svojim izvanrednim sjajem^ koja cieloj crkvi pripravlja kadli tadli pirni dan. To još nije onaj do- godjaj, koji nadahnuti duh Lava XIII nieti, miluje i pripravlja ; ko- joj posvetiše svoje sile plemenite duše. Unija krije u sebi onaj obći pokret, onaj trepet, onaj kucaj hi- ljada duša osobito njihovih vodja k izvoru jedinstva vjere, k sredi- štu oživljujućem kršćanskoga života, k nepredobitnom temelju velike 1- sukrstove zgrade. Tko bi nam ov- dje valjda predbacio retoriku, o~ prostili bismo mu, ali sažaljenjem« Ovaj obširnije i loČnije označen pojam unije bio je nuždan, da se vratimo predložim Zmajevića i sa- dašnjoj njihovoj vriednosti. Zadarski izbori Imamo punu vreću pikantnih anek- dota o iaborim u Zadru, ali jar talija- naši pire strasti i iaazivlju, a un neže- limo da gore ^ukn« jaz što ga oni ne- smotreno sire izaiedju gradjana i selja- na, ograničujemo se da obielodanimo aa danas ciglo jedno pismo, uu koje će samo bacit toliku svjetlost na lažito - bu ^Dalmatu1* i njegove patrone i obć. izbore, te bi i polovica bila desta a da opravda: ab uno disee omnes, čujte sto nam javlja vlč, Diklaojski župnik D. M. Ourkovie : Carini Urednice i mili Pnja^lju i Molim malo prostora u cienjen t uašeui Listu da odgovorim izvjestitelju »Dni- ma tea pogledom na obćinske izbore u Zadru. — Za sve ono što je pied, ne bih pera umočio, no za ljagu kojom se nabacio na me, zovuć me: getia il 8as»o e naaconde la mano ne mogu da inu o- uUnem dužan, jer me to mnogo pede. Poruiujem aa to izvjestitelju »Dalmate*: da na 11 tek. po podne umre u Diklu žena staroga Bobe Milina, kojega on mogo opaziti kao člana one male kom« patne falange — uz malo iznimaka — svih Dikljaaa. Ta dužnost me vezala kod kuće; a cienim da i moji politički su- miljenici pohvalit će me, 6to radi naj- prve dužnosti niesam mogo pristupiti na biralište, tim više kad me zamienili u svemu izkušaui pomagači, — S ovim bio bih svršio ; no da se vidi koliko jo istinit razvikani broj 1040 većine, i da se opravdam da nijesam kadar get- tar il saaso e n&sconder la mauo, u ko- liko to je negativna karakteristika Ar- banasa, još ću dvie tri. Pozivljem iz" vjestitelja „Daimate", koji će imati na raspoloženje zapisuik izbora, da u prvom broju svojeg lisu mi ime- nuje par imeua iz Dikla iziju peto- ricu, a to: slugu Borovića ivana Živ* kovića — Slugu Žmirića, Tomu Baresića ino nije I — slugu Polda Strmića Matu Milina — | slugi] izroda ivana Stanića rakijaša, ; Jaku Rimanića — glavara Šimu Spale- f tu — koji bi bili glasovali za njihova imenicu.' a izvjestitelj neka viri u listi- nu ; naći će da je bilo pozvanih da gla- suju 82 iz Dikla: altrochhlamaggiorama del villagio di Diklo voth per noi. Da je tu po prilici položeno jednako gla- sova tomu se nije čuditi, jer naših gla- sovalo 42, šestorici bi odbiven glas, a ostalo fturgite mortui, venii« đd urnas. Još nešto karakteristično. Oastni izvje- stitelj „Dal.u naći će pod brojem 2120 obćeg imenika Stipu Milina da je glaso- vao, a on jadan čami u tamnici (questa po la se bella! I« tamnice — glasuje. Što nema viie profosa, da čuva tamničare, kad im prosto Šetat do izborne dvorane. Op, dag.)\ naći će pod brojem 1697 4ntu Milina da je glasovao a on tužan od dvie godine osliepio sasvim, nit se iz postelje miče (as tu capio f on u poste- lji sli ep, a u Zadru iiep! Op. dag.) Zašto je pak Diklo glasovalo proti Obćini^ a da mu nije trebalo h predi- che del rgverenđo Čurhovi^ ? I ne spomi- njao da godine 2894 obćiaski prirez skočio na 1.50 prern Diklo plaća godi- šnjeg izravnog poreza do !048 forinta (onako maleno i siromašno selo! Scu- sate se l poeol Ur.) kazati ćo da još od godine 1886 bi ioterdirano grobište, a i danas uz sijaset vla linih preporuka da se premješta, grobište je tu ; itnade tri godine da se podpisani Dopisom prijavio na Opraviteljstvo moieć da na- redi da se putevi grade? nit kamena da se tko pobrinuo da namješta; ljeti pij ako hoćeš mutne vode da te spopane groznica, il kupuj cjedilo; aliro ehi : mi smo vam gradili puteve,bnnare,i grobišta. Sve ovo i još nešto podiglo Diklo da glasuje kompaktno proti obćinskoj ime- nici. A sad dosta, u koliko cienim da sam dostatuo dokazao da niesam kadar g«i- tar il »asso e naseonder la mano ; a Vi g spodine uredniče i prijatelju: zdrav- stvujte mi (kako ste im divno glava oprali!) Vaš Curkorić pop Mijo Župnik Diklo 18|X2I 1896. * * * Hoćete li još ? Zadnji obćinski imenik za izbore, iznosio 27 birača iz Koiiua, od tih sedmorica što krivo upiaani, što mrtvi; a zadnji „Dalmata" piše: ecoo le form del nontro partito: da Cosino eoti 60, — Dvostruko više nego u i« stinu. Sad uzmite ovo nekoliko podataka, prispodobite sa onim što tvrde i pišu talijanaši, pa ih zapitajte : nije li ih aram ? * m Po gornjim točnim navodima vlč. Čur- kovića može svak prosudit kolike ne- podobštme imaju bit bile izvedene u Zadru na štetu vprijaiel\a i braće*. Ali tko ne pomisli, kao da je samo Diklo svjedok, evo i ova dva tri zrnca. Osoba podpuno vjerodostojna, javlja nam da je 1? (sedamnaest) težaka iz Po- leanika učestvovalo u izborim, premda oni nieau pripadnici zadarske obćine. Išlo se i dalje. Zvalo i jednog težaka iz dalekih VisoČana (obćine nintke) us nagradu od 5 for., da uzme cedulju za talijanaše. Težak, premda siromah, od- bio je, kako što nijesu na žalost učinili ono 17 Polesničana (načelnikovih kme- tova). Imamo pak svjedoka, da je jedan Su- tomišćićanin sedam puta glasovao na ime mrtvih i nejake djece i on dakako za talijanaše. Po taj način razumljivo je što te Tr- kač hvali, da je većina od 1040 glaso- va mogla bit lako (,,»m*a diffaoli&*) pu- no veća (poteva raggiungere .... propor- zioni maggiori"). Nećeš! E&d glasuju po ••dam puta isti birači, i kad glasuju tamničari, i sliepci ia Jcr*u$tat a ostajuć u krevetu, kod kuće, paće i Visoimnei i Pofaničam, iz druge obćine! Svakakvih se čalo i čuje o i »borim ali nepodobština ove vrsti nijesu jamsi- no zapamtili nego sami zadarski izbori. « * Trka6 je onomadne napadao kot. po« i žestoko napadao; sad ga hvali. Bio je, veli, nepristran (impargid* le) pri izborima. .Ali da je znao da gla- suju i mrtvi i djeca i tamničari i sliepei Visočanci i Poleaničani, pa da je na to podviknuo: stani, bi li i tada ZVAač hvalio ? * • * „II Dalmata" od 19 tek, donosi sta- tistiku glasova koiima su razpolagali talijanaši i onima kojima Hrvati u III. tie- lu prigodom obć. izbora. Veli da su /?r- vati razpolagali su (samo) 802 glasa, a talijanaši su 2765, Sad čujte kako su u laži kratke no- ge. Dodaje da su Hrvati položili 867 glasova. Jer veli da im ih je 706 pri- mljeno a 161 odbiveco Nu kako je to da je položeno 867 glasova, kad su razpolagali su samih ,802. Odkle im \65cedul\a preko onoga $to ih je išlo? Ta svi su Hrvati došli sa ceduljam što ih je razdieliia obćina. Ili ih je ona razdielila pravo, i onda zašto ih je od- bila, Ili krivo, i onda kako nije nijs- dan tali jačaš na 1765 glasova krivo poziv dobio, kad ih je obćina na 802 do 165 krivo Hrvatima uručila? I baš Hrvatima. Da im ne bude nekim Hrvatim dala jer je držala da će sa nju? Ako to, kako se nije prevarila u nijednom od onih 1765? Prevarit se za 165 na 802 a ne prevarit se ni za jednog na 1755, to je «i- nioum slučaja. To je više nego r$bu»t dakako samo za one koji nepoanaju tihomu klaonicu ete. La uappa đul piedš. * • Pišu nam iz grada: Neki Niko Me- strović is Bokanjca, obćinski dužnik, na dan izbora vrčićem srdela verao se medju biraćim, te jim je, nagovarajući jih, da glasuju za talijanaše, turao u ruke svakomu po 2-3 srdele. I ovih srdela namjenjenik biračcima najviše je dospjelo u njegovu kuću, te sada njegova žena njima začinja pulu. I to mu je sva plaća što je okrenuo svojoj braći ledja i iznevjerio se. A i-, t> w