Istaknuvši se filološkom izobrazbom, već je kao učenik 1598. podučavao mlade gramatici. U to vrijeme zanima se za hrvatski jezik, pa tako 1599. sastavlja hrvatsko-talijanski rječnik (Razlika skladanja slovinska ) čiji se rukopis od 18. st. čuva u Dubrovniku (knjižnica Male braće). Za potrebe Akademije ilirskog jezika, u kojoj su se mladi redovnici trebali pripravljati za crkveni rad među južnim Slavenima, dobio je zadatak da napiše gramatiku književnog hrvatskog jezika. Godine 1604. u Rimu je na latinskom objavljena  Institutionum linguae illyricae libri duo (Osnove  ilirskoga jezika  u dvije knjige). Bila je to prva gramatika hrvatskog književnog jezika kojom je položen temelj hrvatskoj gramatičkoj tradiciji, koja se, nadovezujući se izravno ili neizravno na Kašića, nastavila sve do 19. st. Kašić je i prvi prevo cjelovitu Bibliju na hrvatski (koja je tek nedavno doživjela prvo izdanje), ali za potvrdu njegovih jezičnih stajališta, kojima je anticipirao temelje hrvatskog književnog jezika, najvažniji je njegov Ritual rimski (1640).

Od 1609. do 1612. godine boravio je u Dubrovniku, a godinu dana nakon toga, prerušen u trgovca, bio je u misijskom pohodu u Bosni, Srbiji i istočnoj Slavoniji. U Dubrovniku ponovno boravi od 1620. do 1633. godine. Tamo je bio vrlo omiljen propovjednik i čitao je evanđelje na hrvatskom jeziku kako bi ga svi razumjeli. Nakon boravka u Dubrovniku vraća se u Rim u kojem ostaje do kraja života.

Kašićevo književno djelo, jednako ono na latinskom kao i na hrvatskome, bitno je za novovjeki hrvatski razvoj: jezični, književni i kulturni.

1. Vladimir Horvat. Bartol Kašić - otac hrvatskog jezikoslovlja. Sveučilište u Zagrebu-Hrvatski studiji/Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu/Hrvatski povijesni institut u Beču, Zagreb, 2004.