Obitelj mu je starinom iz zadaskog zaleđa, a u Zadru se spominje od XV st. O njegovim ranim godinana ne zna se ništa. Arhivski ga spisi pvi put spominju 1556. kao notara i klerika. Godine 1560. Papa ga imenuje naslovnim kanonikom zadarskog Kaptola. Od 1563. potpisuje se kao svećenik, tada postaje kancelar Zadarske nadbiskupije. Kao doborog poznavaoca glagoljice i ćirilice, zadarski ga glavari preporučuju, na upit iz Rima, za rad na prilagođavanju hrvatskih crkvenih knjiga zaključcima Tridentskog koncila. Zbog toga odlazi u Rim u kojem ostaje do 1583. godine. Prijevodom knjiga nabožno-poučnog karaktera Budinić se uključuje u tokove protureformacije, a svojim ćirilićkim izdanjem Summe nastoji takvu knjigu prrenijeti i na južne Slavene istočnog obreda. Budinić je prvi među Hrvtima nastojao pojednsotavniti tadašnji pravopis uvođenjem dijakritičkih znakova za č i ž.
Sva tri Budinićeva tiskana djela su, kako im i naslovi pokazuju, prijevodi tuđih djela, odnosno prepjev tuđih pjesama. Ne radi se, dakle, ni u jednom o originalnim ostvarenjima. No njegova su djela za hrvatsku baštinu ipak veoma značajna, i to s nekoliko različitih gledišta.
1.Izpravnik za erei izpovidnici i za pokornici, prenesen s latinskog u slovinski. Rim, 1582, 1635., Venecija 1709.
2. Katekizam rimski. Rim između 1582-1585.
3. Pochorni i mnozii inii pslami Davidovi sloxeni v slovignschi iazich na cisto i miru po Scymunu Budineu popu Zadraninu. Rim, 1582., Rijeka 1861.
4. Summa nauka christianskoga, sloxena častnim učitegliem Petrom Kanisiem, tumačena iz latinskog iazika u slovignski i utisstena po zapoviedi presustoga Otca Pape Gregoria trinadestoga. Rim, pri Dominiku Basi, 1583.
Izvor: Hrvtski biografski lesksikon. 2: Bj-C. Zagreb, 1989.