T7\ G-otsIkca-
Lutrija na novac.
Samo jedno vučenje.
GLAVNI SGrODITCI
1v£. 50,000
M. 20,000
M. 10,000
6.100 sgoditaka u iznosu od M.
185,040. Ciele originalne srećke komad po
2 fior. dok je zalihe, dobiva sekod„Haupt-
lotterie-Collection" CARL ANDING IN
GOOTHA.
Sgoditci biti će izplaćeni u gotovu bez
odbitka, umah poslie vučenja.
Osim toga dobivaju se u istoga sve
njemačke državne srećke, kao Kgl. pruske,
saske, braunšveigske i hamburške uz pr-
vobitnu cienu, bez svakog doplatka.
Francesco IFtossi
Via S. Catterina presso la Piazza
dei Signori in Žara,.
Porta a conoscenza del Reverendissimo
Clero, ehe confeziona cappelli a tre nunte
per sacerdoti e ehierici. Essi sono di seta
di primissima qualita, morati e lucidi, e
d' una leggerezza sorprendente. Le cube
e le ali di ogni cappello sono tagliate
tutte di un pezzo, senza le solite ag-
giunte. Le guarnizioni in cordelle sopra-
fine. Le forme modernissime, ovvero se-
condo il campione, che desidera ognuno,
e che deve presentare.
E tali cappelli egli da pel tenue prezzo
di fiorini 5 per chierici (con forme pift
piccole), e per cappelli dei sacerdoti (con
forme piu grandi) di tiorini 6.
Pozo rll
Uljena Slika
Zadnji časovi u tamnici okovani
Ban Petar Zrinji i Frankopan po
originalu.
Ogromne veličine sa 5" širokim zlat-
nim ili crnim okvirom može se naručit
kod mene u Belovaru I. B. Pećar il
mojeg zastupnika Viktora pl. Cerić u
Kraljevici (Porto Re). —
Slika stoji u gotovu 12 fior.
av. uz četiri mjesečne obroke 14
fior. av.
Katolička Hrvatska
ul Z-AJDIE^TT
Prima i uz najsolidniju i liitriju radnju
i vrlo umjerenu cienu opravlja tiskanje sva-
kovrstnih djela il listova na hrvatskom je-
ziku al jedino latinskim slovima.
Do malo vremena bit će sgotovljene sve
potrebitije tiskanice za naše župnike, kao i
tiskanice za naše učitelje; i obćine, a to
sve po svjetu vrstnih osoba, vještih ruko-
vodjenju dotičnih posala, i po najnovijim
propisim i zahtievim.
Uprava Katoličke Hrvatske tiskarnenada
se, da će ju slavno obćinstvo častit mno-
gobrojnim naručbam, sigurno, da će tiem
rodoljubno postupat, jer će tako podupriet
obstanak i razvitak ne kakvog pukog obrta
il spekulacije, nego zavoda kojemu lebdi
pred očima uzvišeniji cilj i kojemu je naj-
prva miso i poglavita želja: koristit kato-
ličkoj vjeri i hrvatskoj domovini, jedinim
zviezdam prehodnicam ovoga Lista i ove
Tiskarne.
Uprava „Katoličke Hrvatske tiskarne".
mm-*
Nijedan trgovac nešalje svoju robu kao
ja: bez pouzeća, carinjeno i franko, te
uzimljem svo na rnoj trošak natrag, što
nije za 50—100°10 jeftinije no drugdje.
Da uebi to istinito bilo, morao bih ja
velike štete nositi.
Cey!on i Goidjava kava,
kilo po 1 fr. 45 nvč.. nadalje: čaja, čo-
kolade i južnog voća uz vrlo jeftinu cienu.
Imadem jošte SREBRENIH REMON-
TOIR-SATOVA po 11 fr. 50 nvč. a bu-
dilica po 3 fr. 50 nvč. na zalihi. —
Platež od jedan do uva mjeseca po
primitku.
Adolf Lambert,
Beč, 1 Rotheuthunnstrasse, 19.
S 3GC1* O
JEDANPUT
nudja se ovako dobra sgoda, gdje se može
vrstna ura za POLOVICU ciene nabaviti.
VELIKA
m
Na čitavem europskom kontinentu nastali politički odnošaji nijesu
ni Švicarsku mimoišli, što je povodom znatnomu izselivanju radnika,
uslied česa je uzdrman obstanak tvornica. Tako je i prva i najznat-
nija tvornica ura, koju mi zastupamo, za sada zatvorena, te nam je
povjerena prodaja njezinih tvoriva. — One tako zvane Wash in g t o n
žepne ure najbolje su ure ovoga svieta, izvanredno elegantno gra-
virane i vezene, i po amerikanskom sustavu napravljene.
Sve su ure na sekundu repasirane, i mi jamčimo za svaku
u r u 5 g o d i n a.
Za dokaz sigurna jamstva i stroge solidnosti obvezu-
jemo se ovim javno, da ćemo svaku uru, koja nije po
volji, natrag uzeti i'izmieniti:
1000 žepnih remontoir-ura, navijaju se bez ključa, s kristalnim
zaklopcem, izvanredno točno na sekundu regulirane, izim toga novim
načinom elektro-galvanički pozlaćene, s lancem, medaljonom itd., pri-
je for. 25, sada komad samo po for. 10.20.
1000 krasnih ura na kotvu od nikel srebra, na 15 rubina, e-
mailovanim kazalom, s kazalom za sekunde, kristalnim plosnatim
staklom, prije for. 21, sada samo po for. 7:25, sve na sekundu re-
pasirane.
1000 ura na vreteno (valjak) s izvezenim zaklopcem od nikel
srebra, kristalnim plosnatim staklom, 8 rubina najfinije repasirane,
slancem, medaljonom i kutijicom od baršuna, prije for. 15 , sada ko-
mad samo po for. 5:60.
1000 ura na kotvu (sidro) od čistog 13-lotnog srebra, po c.
kr. puncovnom uredu pregledane, na 15 rubina, osim toga električki
pozlaćene, najfinije regulirane. — Ove su ure prije 27 for. stajale, a
sada stoje samo for. 11: 40.
1000 Washington remontoir žepne ure od pravog 13-lotuog
srebra, po c. kr. puncovnom uredu pregledane. Jamči se, đa su naj-
točnije na sekundu repasirane, nutrnje sastavine od nikla, te ov e ure
netrebaju nikada popravka. Ovakova ura stajala je prije 35 for., a
sada se dobiva za nevjerojatnu cienu od 16 for. Osim toga dobije se
uz uru badava lanac, medaljon, kutijica od baršuna.
100o pravih zlatnih ura za gospodje s 10 rubina, prije 40 or.
sada 20 for.
1000 remontoir-ura od pravog zlata za gospodu ili gospodje
prije 100 for. sada 40 for.
650 ura budilica, sa spravom, koja jako udara, najfinije regu-
lirane, takodjer prikladne za pisaće stolove, prije 12 for. sada samo
4 for. 80 n. vč.
650 ura s njihalom, u najfinije izradjeuom visokom gotičko
ormariću, navijaju se svakih 8 dana, najtočnije na čas regulirane, iz-
vanredno liepe i impozantne. — Pošto ovakova ura još i nakou 20
godina dvostruku vriednost ima, ne bi smjela faliti u nijednoj kući,
osobito što je ovakova stvar ures sobe. Ove su ure prije stajale, po
35 for., a sada pako iznimno samo 15 for. 75 novo.
Kad se naručuju ure sa njihalom, treba kaparu položiti
Adresa:
Razprodaja nra.
Tvornica ULra. Fromma,
Beč, II. Obere Donaustrasse 107.
Bibita gradevolissima ušata tanto pura, che ali1 acqua, calfe, vino, brodo. Combatte con iminau-
cabile effetto le febbri inter-
mittenti, i mali di stomaco, il male
di capo. 1' ipocondria, i vomiti, nau-
see, male di mare, diarree, eccita
I' appetito ed e vermifugo e anti-
colerico.
II Krka e composto di erbe e
radici Dalmate fornite di virtii sa-
lutari che allignano presso la mon-
diale cascata del Fiume Krka vi-
tino a Scardona, ove fu premiato
con Medaglia d' oro in quella pri-
ma Esposizione Nazionale.
di
ftntonic Cosmacendi
ZARA
it»S
M
11
m
m
m
Fornitore
della
SOVRAHA CORTE D' AUSTRIA
PREMIATO
in diverse esposiziom
Pivo je veoma ugodno, bilo da
se cielo pije, bilo da se vodni, ili
da se u kavi, u vinu, u juhi rabi.
Nedvojbenim uspjehom ubija groz-
nicu želudčane bolesti, glavobolju,
hipokendriju, podvijanje, bljuvanje,
lijavicu, potiče kus. Djeluje korist •
no protiva crvim i proti kratelju.
Ovo je pivo sastavljeno iz pre-
kupljenih Dalmatinskih liekonosnih
trava i korjena, koja rastu kod gla-
sovitog vodopada rieke Krke pokraj
Skradina, gdje je bilo obdareno zlat-
nom kolajnom prigodom prve na-
rodne Izložbe, držane godine 1875.
Prezzo per 1 fiasca di 1 lit. f. 1:20
,1 „ „ li2„ „ —:60
„ 1 „ „ ll4„ „ —:40
I rivenditori avranno il rispettivo
seonto.
,,DIE EOTHE STEEN-LINIE."
jedina je plovitbakoja iz _A.:rx-tor£e (Anversa) polazi uprav-
no u Ne w - "5T o r k nedotaknuv se nijedne tud je medjutonje luke.
Put iz ANTARFE (Anverse) put NEW-YARIv ili FILA-
DELFI JE kraći j e za 24 5 milj a no preko Hamburga, a 2 3 5 milj a kraći nego
preko BREME s toga se prosiplje i novaca i vremena, ako se putujuć
iz Austrije odabere koja druga luka za mjesto odlazka ; obično i ljudi
koji stanuju u HZ^nVCETJ^O-TJ i IBIE^IEIM:! radje podju
željeznicom do ^ll^T'VIEIR.SIE, da se neizlože pogibelji putovanja
po sjevernom moru. Pogled na kojimudrago zemljovid Evrope po-
tvrđjuje istinitost mojega navoda.
Svaku daljnu obaviest daje g-rettis „bureau" za svietski promet
-^rrLolđ. lESeif, TT^ien, (Beč)
Kolovratring. Pestalozzigasse I.
ili iz ljubavi
Gosp. Anton Mate Smirčić
u Malom Lošinju
D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Brzotiskoni katoličke hrvatske tiskarne.
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EFH. IV. 13.)
V Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. HIEHONYM, EPIS. XVI. AD BAM. Vos ipsos, auoliante Deo iu dies alacriter operam Vestram impensuros in tueada salatari Ecclesiae doctrina aniinisque in
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio 1 Mupapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior- Tko aaostane S PH^DPLATOM plaća i iior. više — ZA INOZEMSTVO ftor. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godin«'
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbiojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 najčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 77 Žad.ar, Četvrtak 26 Listopada 1B93 Goa. xxiv
i čionske sgrade.
.Pamo^JRoca).,
III.
lični kućevlastnici ne obvezu prire-
rediti zahod").
§ 1Q. „Svaka učionska sgrada
\ mora da bude dovoljno obskrbljena
J dobrom pitkom vodom. Ne bude li
, , , u j ž na raspoloženje žive vode ili zden-
Nastaje pitanje: kakve da budu c ^ , . ^ ^
učionske sgrade, a da odgovaraju * zajamči(i koliko je vode polreba ZH
svojoj svrsi. piće i za čišćenje
U ministarskoj naredbi 28 srpnja r
1815 br. 11318 sadržani sa „pro-
pisi o prilagodjenju učionskih sgra-
§ 20. „Kad bi se priznala nužda
da se nova nčionica sagradi, c. k.
_ učionski nadzornik, dogovorno sa
da za pučke učionice i o zdravstvu mje8lniu) učionskim viećem, ima po-
u istim učionicama u Da.macji ; a, tanko iztraziti nužde, kojim bi ta
temelje se na § i2 pokraj, zak. M » ada mora)a udovoljiti, i sasta-
prosinca 1871 (P. Z. L. broj lu
god. 1872).
Ne ću da cjepidlačim sa svih
33 §§ pomenute naredbe; i onako
%f\ zemlju iznimaka ne bi vriedilo.
Pomenut ću glavnije §§:
§ 1. „Učionska sgrada mora da
je po mogućnosti slobodna, da joj
okolica bude pristojna ... a svugda
prostorna svietla i provjetrena.
§ 2. „Učionska sgrada ima biti
sagradjena na suhu mjeslu ... Pri
odabiranju mjesta izbjeći je blizinu
baruština i mrtvih voda, grobište,
viti iskaznicu o sgradi, pokle ne-
go na mjestu sa jednim tehničkim
i zdravstvenim vještakom bude pro-
učio svaku, koja bi mogla utjecati
nn gradnju i na prilagodjenje učion-
ske sgrade. ... Pokraj, uč. vieće,
prije nego privolnu povlast do-
zvoli, saslušat će mnienje svojih
tehničkih i zdravstvenih pošlo vača
da se uzmogne suditi o nji-
hovom pripustu sa zdravstvene stra-
ne, moraju se točno u dotičnim o-
snovam pokazati. Istog se je pravca
držati pri pregradnji i razmaknućil
i gnjojišlk, kao što i blizinu trgovU, ućionskih s da što već
bučnih ulica, djelaonicz,. .., a na -
pokon svaku priležbinu, koja može
smetati, uČevnoj svrsi, prietiti zdra-
vlju ili povriediti ćudoredne
Mjesto će se konačno odabrati sa-
mo pokle uredovni Ijekar bude po-
dao mnienje o njegovoj zdraco-
$ti ...
e.1
§ 33. „ IVJjestna, kotarska
i pokrajinska vieća nadgledat će
uredjenje učionskih mjesta u smislu
ove naredbe i izvršbu pravila o
zdravstvu prema zahtjevima Šfcolsftocj
i nastavnog pravilnijoj a kad bi
opazili kakvu manu i nedostatak,
. o dm ah im doskočiti i do potrebe § 3. „Gradnja učionskih sgrada d,ožiu dna starjjoj nčionskoj
mora da bude čvrsta ... Uzeti je vIa8tj _ Kod gvake kotarske učion.
u obzir mogućnost, da se sgrada J §ke vlagtj 2ametnut će se suviše
vremenom pomakne.... Učionska
egrada rce može imati nego ona \učionicarrit pozvali mu je redQvi
mjesta koja se imaju upotrebni u Xm č,anom ^^ Hečnika
svrhe ili za stan ooitellima l I koga je dužnost? da savjetuje što
godišnjim izvješćima naglasivaju sta-
nje školskih zgrada, nego dapače
po okružnici pokraj, vieća 29 sie-
čnja 1B79 br, 4379 i sami učitelji,
odnosno ravnajući učitelji šalju „od-
mah iza završetka učioničke godine
c. k. kotor. uČ. viećn sve potrebite
podatke za sastavljanje godišnjeg
izvješća"; a 14.i stupac istoga nosi
„Stanje sgradb, (i pokućtva) škol-
skih«.
Do koga je dakle da u obće
sve učionRke zgrade naše pokrajine
neodgovaraju „skolskim potrebam",
pa ma koliko se natezalo: „u ko-
liko se može zahtievati od sgrada
naročito nesagradjenih" ? Opet, po-
novno ja istu istu, te istu: s glave
riba .....
ZagSavak. Kad častim gospoda t.
zvani „zastupnici naroda" ne bi kod
svojih kuća sjedili i ziiake proda-
vali, nego da bi se ugledali u za-
stupnike n. pr. bratskog nam češ-
kog naroda, pa zašli u nar od,
obašli svoje izborne kotare, nebi
se tad dali uhvatiti u Saboru na
ničiji liepak, nego bi u brk odra-
pili popu-pop, bobu-bob! — učion-
ske zgrade ne odgovaraju u obće
školskim potrebam. Nu vidji ti me-
ne! pišem, a sve kao da neznam, da
smo u zemlji —• %zni%nak%!
učevne svrhe učiteljima
poslu^nipima • • • ?"
§ 4. „Ulazna vrata i pridvorje,
kao što hodnici i stube, mora da
budu dovoljno široki
^ 6. „ Obuzima li učionica
različitih razreda za mužkiće i žen-
ekiee, razredi se dvaju spolova
diele posebnim ulazcima i pri-
dvor j ima.u
§ 8. „Prostorija učionskoj sobi ..
visi o broju učenika, kojih po za-
konu ne može biti preko 80. Sva-
komu se učenikj hoće površina
0.6 četvornih metra ,. .
treba u zdravstvenom pogledu, da
priznatim nepodobštinama o tomu
odmah doskoči, da kad pregleda
učionice kotarskoj učions^oj vlasti
podložne, i da ovoj podnese izvje-
štaja i predloga o tomei(, —
Prenavedenoj ministarskoj naredbi
i samo pokraj učionsko vieće dalo
je osobitu važnost sa svojom okruž-
nicom 8 rujna 1888 br. 3438:
„Prigodom ponovljenih posjeta puč-
kih učionica biio je pripoznato, (Ja
mnogobrojne školske prostorije
tako što se tiče visine i prostora
Za našu trgovačku mornaricu.
latom sad, kad je skoro sasvim pro-
pala naša trgovačka mornarica^ odjučir
la se vlada, da joj, pp&togod priteče u
pomoć. AH ato s bolje ikad nego nikad.
Ministar trgovine je prikazao na 21
tek. zakonsku osnovu koja postavlja na-
čelo o državnim pridodatcim, koji po-
stavljeni na raznim stepenim, dat^ ćečvr-.
afca temelja cieloin poduzeću. Pobitci od
državnih dodataka služe kao pridodatci
£a promet i putovanje. Parobrodi i jedre-
njače, ito au upisane u austrijskom
popi-m brodova za duga putovatija? ili
za velika obalna putovanja, primaju do-
datke za promet, ak>> su barem za dvie
trećiue svojina austrijskih podanika i
ako od porinuća nije prošlo više od 15
godina., fe nko jo osigurana valjanost
broda. Dodatak /.a promet izpliićivan do
15.te godine od porinuća u prvoj <W
godini iznositi za svaku tonc|ala čista
§ 10. „Učionske će sobe dobi- I prama broju djece koja, pohadjaju, J prostora 5 tiorina za parobrod odgvož
vati svjetlost kroz prozore ... na- | |<ano ; §t0 ge tiče zahoda, vjetre-
žinom da svjetlost prodire s lieve J nja i svjetlosti nipošto ne od-
strane učenik^;...." I govaraju didaktičnim i igijeni
§ 15. „Osekice imaju biti ili u ! čkim propisima. Pozivlje se uslied
uzgrednoj sgradi, pridruženoj gla- I toga c. k. kolarsko školsko vieće,
vnoj sgradi preko pokrivena hod-
nika, ili od sgrade toliko daleko
da posebno budu stršile. Pri oda-
brauju mjesta opaziti je na vlada-
juće vjetre. Gdje se osebice moraju
načiniti u istoj kući, tu će se sta-
viti dvostruka vrata.... Odtoci se
ne imaju podlagati prociedjivanju ili
ugrašavanju smrada; i paziti je da
ge zabrani upijanje kućnih zidova .. /
f A pokraj, vieća okružnica 29 sr-
pnja |S87 Br. 2338. točka treća:
3da se od sele ne uzme u najam
ssa školsku upotrebu nikakva sgrada,
koja ne bude providjena zahodom,
i da se, netom svrši najmovna po-
godba za sadašnje školske sgrade,
dade odpovjed najma9 ako se do-
da unapried, pri unajmjenju učion
skih prostorija, ne uzme u obzir ne-
go one sgrade, ko\e odgovaraju
propisima ministarske naredbe 28
srpnja 1875 br. 11318.'
Ne ua situ, već aa rešetu pro-
strojio sam pomenutu ministarsku
naredbu 28 srpnja 1875 br. 11318;
a slavno obćinstvo nek ju nategne
sa sadašnjim stanjem učionskih zgra-
da, pa će uvidjeti da neodgovaraju
školskim potrebam niti „u koliko
se može zahtievati od sgradS na-
ročito nesagradjenih"; a kamo li
da samo „47 su u nepovoljnom
stanju**!
A ipak, ue. samo Što kotarski
nadsQrnici? kotarska vieća u svojim
dja i ocžili j f. 4,50, za jedrenjače od
gvoždja i ocali; 3 fiorina za jedrenjače
drveae ili mješovite gradje. Ovi ee iz-
nosi početkom druge godine bit uma-
njeni svake godine za njihov petpostotni
dio. Prometni dodatak, za brodove gvoz-
dene ili oc^iue, koji će biti sagradjeni
na domaćim Skverim poBlie l,og siečajž*,
godine 1894, biti ćq povišen za 10 po
bto, a ako su, barem za polovicu sagra
djeni ia domaćih tvorina; za 55 po sto;
za brodove, koji dobiju pravo na doda-
tak nakon prve godine poslie porinuća,
biti će računan dodatak, odbivSi onu
svotu, koja tdpada kod uvadjanja gori-
rećenog postotka. Svi brodovi ubilježe-
ni oko prvog Brpnja godine 1893 u po
pisu brodova za daleka, i velika obal-
na putovanja, od porinuća kojih je proš-
lo više od 15 go'dina, primaju podamši
od l.og siečnja 1894 za pet godina do-
datak amortizacije od godišnjeg fiorina
a« toneladu ći^a prostora, Osim tog*
primaju gorirećeni brodovi putni doda-
tak za putovanja izvan granice obalne
vožnje iz i prama austrijskim iukam,
ako to putovanje nije poduzeto na jednoj
liniji redovitoj, podpomaganoj od drža-
vne vlasti. Putni dodatak iznosi na sva
ko 100 morskih milja za toneladu čista
prostora 5 novčića. Ovaj dodatak ima
svrhu da promet sa domovinom bude
sveden k naravnom njegovom posredova-
telju, k narodnoj zastavi. Ako brod sto-
ji za 6 mjeseci neprekinuto neupotreb-
ljen (disarmo) ili bez posla, gubi za do-
tično vriem«. pravo na prometni do-
datak, i na dodatak za amortiza-
ciju. trvovački brodovi od l.og
sječnja 1894 biti će oproiteni od obrt-
nog i dohodnog poreza. To vriedi i za
brodove sagradjene za vriema valjanosti
ovog zakona, ali ne za one brodove,
koji spadaju društvu podpomoganu od dr-
žave. Brodovi koji su sagradjeni u tudjini,
a primaju prometni dodatak, ako prije
no izteku 3 godine od primanja dodat-
ka, predju k inostranoj zastavi, moraju
povratiti cio iznos do tada primljen; a
brodovi koji su bili sagradjeni na domaćim
škverim moraju povratiti prometni doda-
tak, ako su bili prodani već druge godine,
pošto su dodatak primili. Brodovlaatnici,
koji primaju jednu od gorirečenih pri-
pomoći (osim oprosta od poreza^, obve-
zani su da u slučaju rata stave dr žavi na
razpoloženje brodove uz nagradu. Isto-
dobno po sebi je stavljen izvan kre-
posti zakon od godine 1890 odnosno na
oproatenje od poreza trgovačkih brodo-
va. i^ovi zakon stupa u krepost l.im
siečnja 1894 i vriedi za 10 godinS.
-"T. CP
Crkvene viesti.
Bočja mornarica, i na nju su
plemeniti Francuzi promislili. Brzo-
javljaju o tom Pariza talijanskomu
Corriere nazionale:
„Odbor koji se stara za hod<»£ašća u
svetu zemlju postigo je št(> je živo želio.
Štednjam, podpisim i zajmovim pošlo
mu je za rukom kupit liep parobrod,
koji će se rabit jedino za prcvoz ho-
dočastnika u Sv. Zemlju i biti će prvi
parobrod buduće bolje mornarice, koja
će se zauzimat za poduzeća na moru.
Ideja je pjesnička i veličajna i budi
zanos.
Parobrod zove: Gospa od Zdravlja.
Kad je bio nov, ovaj je parobrod za-
pao 1,500.000 franaka. A sad je naba-
vljen za samih 300.000 franaka.
# *
Prigodom dolazka ruske morna-
rice obielodanio je parižki nadbi-
skup kardinal Richard pastirsku
poslanicu. Stožernik Richard piše
i*medja inoga ovo: U svomu srdač-
nomu otačbeničkomu sjedinjenju dva-
ju naroda nazrievamo mi rado
blagoslov božji po našu zemlju i
jamstvo mira i sigurnosti po Čitavu
Evropu. Odgovaramo želji svib, po-
što sutra (26 o. mj.) naredjujemo
Te deum u svim diecezanskim cr-
kvam. Mi sami prisustvovati ćemO
Tedeumu u Sacre Coeur-basilici na
Montmartreu".
* *
U Rovigu izlazi mjesečno časopis
nazvao „Bollettino della Santa legau
a vas je namienjen širenju dobre a
odbijanju opake štampe. Ovaj List
donosi, da se ustrojilo i družtvo »je-
dnako plemenitom cieli.
*
Stožernik knez primas Vaszary
predao je ministru-predsjedniku We-
kerle-u svoje mnienje o karnoj iz~
traži grčkokatoličkoga rumunjskoga
biskupa Pavela. Kako „Hiesarnok"
priobćuje, očituje primas u uvodu
svojega mnienja, da odgovara na
predloženih mu dvanaest točaka,, ka-
ko mu je nalagala savieat i njegov
patriotizam. Dotični se spis nalazi
sad kod ministra za bogoštovlje i
nastavu.
* * *
U gradu Strassburgu, odkad su
došii onamo Niemci, broj se kato-
lika umanjio za 77.000, dočim broj
proteslanata naraso je za 100.000.
Uzrok je umanjenju što mnogi ka-
tolici vole selit, nego se ponjemčil;
a uzrok prirastu, što je vlada po-
slala u Slrassburg samo protestant-
skih činovnika.
Pa još kažu da ga u naobraženim
državam vjera neolazi. A eno je
svugdje na prvom mjestu: bilo u
ljubavi, bilo u progonstvu.
»
* *
Na 19 tek. bio je primljen kod
Sv. O. Pape grof Merveldt namjestnik
u Tirolu. Isti dan biše primljeni ta-
kodjer Dr. Hertling bavarac sveud.
profesur i slaroviećnik, i dvorski savj.
Freytag bivši predsjednik bavarskog
cenlruma.
* *
Pariška „VćritAa doniela je ne-
davno ovu viest: U Volbecu i Lil-
lebonnu inscenirala je, u slavu pobje-
de kod zadnjh franceskih izbora, po-
bjedonosna stranka sablnžnjivu sve-
čanost. Naredila je, naime, neka se
drži sprovod, pak lies, koji je imao
prikazivati pobjedjenoga kandidata,
spusti u gradski kanal. Glavni za-
četnik ove sablazni i kolovodja imao
je pri lotn persedirati ulogu sveće-
nika. Kazna Božja zu ovu pogrdu
kršćanskih svetinja nije dugo zao-
stala. Kolovodja umro je naglo iza
toga čina; čovjek, što je spuštao
lies u kanal, uzet je na svemu tielu,
te ne može ni stajati, ni sjediti, ni
ležati, već mora klečati u onakovu
položaju, kake je spuštao lies u
kanal; izabrani pak zastupnik obolio
je ua tifusu, te je u časovima de-
lirija gledao, gdje čitavi Volbec go-
ri plamenom, predan na milost i ne-
milost revolucijonarcima, njegovim
prijateljima, kojih grješnu nakanu
nije htio da zaprietfi. Napokon u-
mrie i on, te je „pobjeditelj" u isti-
nu spušten u grob, što je njegova
stranka samo slikovno, nu lakodjer
bogumrsko bila učinila s njegovim
izbornim protivnikom. K. L.
KATOLIČKA
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus. . . .
(S. PAUL. ErH. IV. 13.) Vos ipsos, auxiliante Deo iti dies alacriter operam Vestram impeasuros i a tu e ada salutari keelesiae cloctrina aniimsqae>III . ' B R>„i:_: • .J. U c : , • T. o 1 »soliafio 1R79. mjin.nr.im KiltA ifikA Ra mar.iiA. Religionis amore et in verae tidei professione roboraudis (Pio IX u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim^ Katoličke Dajmacije.
Ego interim clamito :
Si quii Cathedrae Petri jungitur,
ine us est.
(S. HIERONYH. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CARKVINI 8 fior- Tko zaostane s PRKOFLATOM plaća t lior. više — ZA INOZEMSTVO^ fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 ndvčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br, 39 Zadar, Foneaj elmK Prosinca 1B93. Goa.XXlV
Moda, što li?
(iz pokrajine). ')
Dobre i ^pravedne institucije, ma
kakve vrsti bile, uviek su se pono-
sile svojim razvitkom, uprav s toga,
jer su dobre, jer odgovaraju cilju,
svomu i družtvenomu. Kršćanstvo
od svoga postanka do danas uviek
je napredovalo: ono napreduje i da
nas, jer ima spasonosan cilj, a sred-
stva rabi najuspješnija da ga po-
stigne. Iztičem ovdje jednu samo
priliku u kršćanstvu, što je naime
ono uprav onda sporijim korakom
išlo, kad je u njegovo krilo nado-
Šlo elemenata, koje iskreno i po-
šteno srce tamo nije vodilo, kojima
pred očima drugi ciljevi bijahu, u
kratko: čiji duh ne bijaše prilago-
djen dahu one božanstvene institu-
cije. Ovako je bilo i još biva sa
neizbrojnim drugim ljudskim zadru-
gama.
To ga ne ulazi u politiku, reći
će tkogod. Ulazi, i te kako! jer —
si licet parva comparare magnis —
uprav s toga što je stranka prava
odmah sebi zapisala svet cilj, a u
tomu odabrala uspješna sredstva,
da ga postigne, ona je kroz malo
godina svoga života mogla s pono-
som gledati na postignute uspiehe,
a sa još većim na žrtve, što ih je
sa svetu stvar na oltar domovine
priniela. Nego od njeko doba stran-
ka prava je više manje po svim
hrvatskim zemljama jako izložena
grdnoj natruhi, što smo je spome-
nuli, čemu doprinašaju osobito dvie
tamne točke u poviesti našega po-
litičkoga života: sjedinjena opozioija
i pojav šesterice. Dok se je prva
poslie skoro godine dana nješto raz-
bistrila, i dok sve vapi za jedin-
stvom, mi hoćemo da vjerujemo, da
idemo k jednoj opoziciji i to Čisto
pravaškoj. Dao Bog da se naše pri
silno vjerovanje obistini! Ne bude
li to tako išlo, tad je red da mi
pravaši predvidimo pogibelji, koje
odatle zdravoj politici priete, a ko-
je je ^K. D." već kako treba na-
rodu predočila, te da ih što boljim
sredstvima liečimo.
Nu mi smo pozvani prije svega
da u Dalmaciji takvu natruhu trie-
bimo, a nada sve da bistrimo onu
tamnu točku, biva pomućene pojmo-
ve, što ih proizvedoše, već prije
sjedinjene opozicije, šesterica svojim
istupom a nikakvim nastupom. 1
dok se prva tamna tačka nastoji,
kako rekosmo, razsvietliti i prima-
knuti svomu kraju, druga nas sve
to više snebiva i — moramo i-
skreno priznati — više se odmiče
nego primiče kraju. Ovo držanje
šesterice je pometnja velika i jak
udarac za pravašku stranku u Dal-
maciji. Rodoljubi pokrajine, naime,
obzirom na neke dvoumne izjave
šesterice, ne razvijaju svoju djelat-
nost ni sami o sebi ni s njima za-
jedno. Sami o sebi ne, jer uviek
čekaju* da će se već jednom šeste-
rica čisto izjaviti i urediti prema
]) Primamo ovaj ozbiljni i važni članak
i pečatamo ga, da se bistri, jer mu-
tno obzorje ne donosi narodu ai ko
yisti ni radosti. Ur,
potrebama i zahtjevima naroda na
čisto pravaškom temelju, stopiv se
sa već postojećom strankom: s-nji-
ma, naravno, ne, jer je pravaški
temelj jedini opravdan, jer pravaš
ne smije ni za dlaku napustiti svoj
program a đa narodu u isto doba
ne bude na štetu. On je iz naroda
izvadjen, pa će se narod i boriti
dok ga ne vidi oživotvorena. — i
Šestoricu je narod doista oduševlje-
no pozdravio, komešanje i borba s
narodnjacima još mu je više nade u
srce ulievala, nu zašto sve to? jer
je čekao i pouzdano se nadao, da
će šesterica povećat redove pra-
vaša po Dalmaciji; tim više, što nas
i ta nesreća goni, da su u nas mno-
gi privezani više osobama nego na-
čelu. Nu sve se to ne zbi, pače
vrieme nam dokazuje, da njihove
namjere ne bijahu Čiste. Ne samo,
nego kad bismo mi sumnjali, da su
oni svojim preokretom htjeli da pa-
zare s njekim trećim, a u svoje vla-
stite svrhe, naše bi sumnje bile sa-
svim opravdane. Priečit rad i raz-
vitak drugoga, da bolje rečemo na-
roda samoga, svojom dvoličnošću i
neodlučnošću, to nije rodoljubno. Na-
rod se već jednom mora podpuno
da osvjedoči, da oni nijesu no gra-
na odsječena od divljega stabla,
koja treba ili da se navrne na pi-
tomo, ili da posahne. Presadiš li
takvu granu, iznova raste divlje sta-
blo, koje škodi više nego koristi.
Neka se ne reče, do je ovakvo
razlaganje bez temelja. Poznajemo
poštenjaka i skromna rodoljuba, koji
ne vičan nikomu gledati u brk, nje-
kom prigodom čestitao je prijatelju
i zastupniku Biankiniu uz uvjet „ako
odgovoriš". Što biste rekli, je li
to WN. L." donio? brzojavku da,
uvjet ne. Tko se sieća otrag nje-
koliko mjeseci članka u „K. D."
pod naslovom „PleŠti kuma doska-
kala", na koji su šesterica bili mo-
ralno prisiljeni da odgovore i tko
znade kako je taj odgovor mršavo
a lukavo sastavljen bio, taj će biti
i bez paziti opazio, da je to bilo
učinjeno više s etikete nego s ro-
doljubne obrane. Na koncu pak izi-
šao je onaj prvašnji ibis redibis ...
Onomadne takodjer „K. D.", zabri-
nuta kao obično za bistrenje poj-
mova i jednoličnost u politici, do-
niela je članak podpisan: „tri pra-
vaša na otoku Hvaru", Tu se ne
traži drugo nego razjašnjenje nje-
kih mutnih pojmova od šesterice.
Hoćeš ti vidjet, „N. L." nije ni ob-
zira uzeo na nj, isto kao ni na pi-
smo odličnog pravaša Folnegovića,
koje se u tom članku šesterici ur-
gira. Ali da, urednik je odsutan! —
Ma, gospodo okd „N. L.u, zar
kazati narodu gdje ste i kako ste,
nije najbolja politika? Ako nećete
pravaša uza se, niti osiećate kako
probitak naroda iziskuje, čemu Vam
se ipak podkrade kadkada pogrje-
ška te se takvima nazovete? Nije-
su li „pravaši" n. pr. oni u Sta-
romgradu Vaši najbolji pristaše?
Zašto u drugoj prigodi opet to iz-
bjegavate? Na ovo, prem ste ku-
šali, još nijeste odgorili, i dok bu-
dete Čekati pomoći od onoga tko
Vam je ne može da dade, nego na
Štetu naroda, nećete ni moći to uči-
niti. Ne zaboravite ipak, da ste na-
rodu na ovu i druge tačke pome-
nutoga članka, dužni odgovor. On
hoće razjašnjenja. Ako pak zbi-
lja imadete volje i rodoljublja da
budete pravaši, tad bi red bio, da
se konstituirate jednom za uviek i
da s pravašima pokrajine stvorite
stranku, koja će biti kadra da raz-
prši dosadašnju maglu, pa da tako
dokažete našim oportunistima, da
nijesu oni tu, da Vas podupiru, ne-
go narod. Inače pravom će Vam se
moći spočitnuti, da je moda ono,
što vas goni amo tamo. Jest, mo-
da u pravaštvu nije danas izraz bez
smisla, jer inače ne bi se ni do te
anomalije došlo, da se javno broje
u pravaške redove oni, koje za svo-
je hire dižu dionice prezaslužnom
pravaškom lastu, pa makar se ta
svota nehotice uložila u dobru svrhu.
Na ove pojave treba da pravaši
budnim okom paze. Stranka prava
ima cilj svet pred očima, kojim se
ne smije baratati kako se komu svi-
dje. Ona je otvorena svakomu da,
ali ne svačemu. Tko da udje
u bolji život, taj treba đa zabaci
sve predsude staroga. Ponosit se
pak novim, a stare griehe zadržat,
to je nedično, u ovom slučaju i
nerodoljubno. Nek bude ovo na du-
šu onima, koji se zanimaju za sud-
binu hrvatskoga naroda!
„Parliamoci ehlaro!'
Poznati naš publicista gosp. Jo-
sip Modrić obielodanio je pod gor-
njim naslovom u puijskom „II di-
ritto croato" Članak o našim doma-
ćim političkim prilikama.
Kao sve što piše gosp. Modrić,
tako i ovaj članak rado se čita —
po formi, jer je ta, kd svagda u
njega, vrlo zamamljiva.
Ali ljudi 3u naučni, osim na ob-
lik, gledat i na suštinu. I to je
u redu. Pače ova ima svakomu vi-
še stat na srcu nego i najljepša
vanjština.
I g. Modriću je do suštine, s to-
ga eno on i pozivlje već u naslo-
vu na bistrenje pojmova: Parliamo-
ci chiaro, veli.
Uljudnost iziskuje, da mu se na
poziv ne oglušimo. A pak i du-
žnost nas steže, da koju progovori-
mo o ovom njegovu članku, jer se
g. Modrić dotako i svećenstva i hr-
vatstva, kojima mi ovim časopisom
po svojim slabim silama služimo.
Bit ćemo kratki i govorit ćemo
sine ira et studio, jer, i ako je čla-
nak g. Modrića sastavljen ab irato,
( lako ćemo mu dokazat, da se nas
i njegova srčba nimalo ne tiče.
I * « *
Dva su diela u članku g. Mo-
j drića: u prvom opisuje majstorskim
•* ali ne odveć') viernim potozima
prošle autonomaše i sadašnje tali -
janaše, i u tom evala! Ali u dru-
jj gom dielu zapleo se u srbsko-hrvat-
sko pitanje — po svoju.
') Cienimo da se s toga i uredništvo
„II diritto croato" proti nekim toč«
kam za odgovornost ogradilo.
G. Modrić počimlje dobro, poči-
mlje priznajuć obstanak hrvatstva u
Dalmaciji i o njem istinito veli, da
tomu elementu pripada ogromna
većina Dalmacije („£« grandissma
maggioranzau) i da predstavlja pravi
karakter zemlje („rappresenta ....
il vero carattere del paesej.
Zatim g. Modrić riše postanak
srbstva i pripisuje ga Ljubiši, koji
je (nije sam?) stvorio ovi novi eie-
menat, oslanjajuć se o vjeru („cred
il partito serbo, facendo appello a
quanti in Dalmuzia nutrivano palpiti
religiosi <f ortodossia").
Uz ovakav početak, pokle je Lju-
biša bio svietovn]ak} logično je imao
svak očekivat, ako g. Modrić misli
raširit kandžiju, da će ona zahvatit
više ih, nu svakako same svietov^-
njake. Ali nije na to izašlo. Topu-
zina oborila se na koncu najviše
na hrišćansko-.sye<fe^s/i>0.
Mi ovo svećenstvo nećemo uzi-
mat u obranu, jer i ako ono nije
započelo, ali je ono prihvatilo i na-
stavilo Ljubišin nebratski poso. Na
to je valjda i g. Modrić mislio kad
je začetnika u miru pustio a uhva-
tio se Ljubišinih nasliednika.
AI da je na tom ostalo,hajde! nego nije,
jer se gosp. Modriću činilo, može bit, da
će ga uzet kao pristrana, i ćak možda
kao „kierikalca", ako uz hrišćanske
popove ne uštine i katoličke popo-
ve. S toga iztaknuv, kako je luka-
vi Ljubiša na vjeri svoju zgradju
osnovao, g. Modrić zaključuje, daje
naravno ako je u staroj narodnoj
stranci nastala reakcija i to, kaže
g. Modrić: nin linea anzitutto reli-
giosaOve su rieči bile kopča s
kojom je jedno i drugo svećenstvo
imalo ostat u istom snopu g. Mo-
drića.
Tom je miscellaneom g. Modrić
učinio pogrešku, a jer se pogreške
drže skupa kao trešnje: umovanje i
korolariji g. Modrića okrenuli su
nizbrdo uprav po eundo crescit.
Na prvom mjestu nahodimo onu
pogrešku, koju bi se moglo opro-
stit kinezu, koji nije nikad u naše
krajeve zavirio, nikad koji mali
katolički katekizam vidio, ali g. Mo-
driću, koji je rodjen usred hrvat,
naroda, posred katoličkoga pučan-
stva; pogreška je na veliko poni-
ženje. Gosp. Modrić veli:
Eppero noi assistiamo alio spettacolo
poco rallegrante che tuttora, in Dalma-
zia, i piu inflessibili campioni dei due
partiti slavi militanti sono i preti. Evi-
dentemente, esaendo ai preti affidata la
coscienza religiosa delie masse, furono
essi che insinuarono nelle ma8se la fal-
sissima idea che croato equivalga a
cattolico e serbo ad ortodosso; e so-
Btenendo codeato punto fondamentale del
loro credo egoistico riesoirono a soffo-
care un poehino nella parte eletta dei
due partiti il senso generoao delia so-
lidarietk slava.
Analogija ima bit navela g. Mo-
drića da izlane ovu piramidalnu iz-
mišljotinu, u koliko se tiče Hrvata
i katolika.
Ma gdje je ikad ikoji katolički
pop učio da je vjera i narodnost
sve isto, i da reći hrvat, to je sve-
jedno kao da si reko katolik f
Ovo je nedostojno naobražena
čovjeka, nedostojno Hrvata, da u
javnosti takvu glupost pripisuje svo-
jim sunarodnjacim svećeničke ruke;
a neimajać za to ikakva dokaza.
Ta, Bog Vas vidio, g. Molriću,
Vi znate, da se već same rieči pro-
tive : jer ,,katoliku znači vasionost, ob-
ćenitost. Kako će katolički sveće-
nik, ako nije s uma sašo, kazat, da
je hrvat i katolik jedno te isto, kad
je njegov Papa sada na pr. talija-
a sutra može bit Španjolac,
Francuz, Niemac i.t.d. Ako je Hrvat
i katolik jedno te isto, onda Papa
nije katolik. Ni Sv. Petar, ni nijedan
od Apostola nije bio katolik?!
Ali reći će g. Modrić, da je i
on to umovanje pokudio i nfalsis~
sima idea" ga nazvao.
Jest, pa mi smo to iealno gori
priobćili; ali baš jer je „falsissi-
ma idea" jer je superlativno tako-
va, imalo je bit g. Modriću i
superlativnih dokaza pri ruci kad je,
uz hriščansko svećenstvo i katolič-
komu svećenstvu, prišio istovjetova«
nje vjere s narodnošeu.
Nu tih dokaza g. Modrić nema
nit u pozitivnom stepenu. Nema, nit
može da ima, jer evo glave ako na ono
blizu 1,000.000 od prilike svećenika
što ih po katoličkom svielu ima, g. Mo-
drić jednoga cigloga nadje, da je ikad
istovjetovao vjeru s narodnošću, kako
to Čine naša zalutala po krvi braća
u njihovim smiešnim: srbska vjera,
srbska crkva, srbski pravoslavni
paroh, et similia.
Ali:
* *
Non baata. V odio d* una bučna par-
te dei preti cattolici contro 1' ortodossia
— infiltrato da essi ad oltranza nella
coscienza cattolica per motivi che ora
non voglio discutere (zašto ne?J — ae-
cieca talmente alcuni dei croati, da ne-
gare alla chieea ortodossa il raerito
d' aver conservato gelosaraente nel suo
8eno, attraverso secoii, i germi vitdli
del nostro risorgimenlo nazionale. La
chieaa ortodossa — col suo rito in lin-
gna nazionale — salv6 gran parte dei
mondo slavo dal gesnitismo romano, dal
latinismo, dalla snazionalizzazione.
Chi mai vorra negare tutto cio?
Tko će to ikad zaniekat? pila g.
Modrić.
Mi ćemo mu zanijekat, a s na-
ma svak tko glavom misli i istinu
ljubi.
Jer in primiš et anle omnia, što
se tiče mržnje, koju da katoličko
svećenstvo ulieva proti „pravosla-
vju", ta mržnja u koliko se tiče
osobd, ne obstoji u nijednom katoliku
koji iole drži do svoje vjere. Ona mu
neda mrzit nikoga na svietu i uči
ga da smrtno grieši, ako ikoga mr»
xi; te je živu istinu kazao vlč. 0.
A. M. Miškov nedavno u Dubrov-
niku, kad je ustvrdio, da samo ka-
tolik, ako je takav, i dok je takav,
nikoga ne mrzi, te da on, sam kao
sljedbenik ljubavi, može pravom
kazat:
„Brat je mio koje vjere biou,
Tako je. Ali kako je istina da je
katoliku načelo: ljubav, tako je ta-
kodjer istina, da se njegova mržnja
ne proteže uego na grieh i zabluda
ov<mi kraju> l^ćemo ovdje da govo-
rimo. A on jfh je zaboravio ; posvema
ignorirao kada je dozvolio (tko bi to
bio očekivao1?) da još za njegovana
čelnikovanja taj elemenat bude izklju-
Čen iz općinskoga Vieća! Ovo smo
uztvrdili u prošlom dopisu, ovo tvr-
dimo i danas, nitf nas svi argumenti
gosp. dopisnika „Jedinstva" mogu o
protivnom uvjeriti. Jer i ako dopu-
stimo, da baš - zbog opstojećih odre-
daba nijesu se smjeli birati fratri,
gosp- dopisnik priznati će da i pre-
ma tim odredbam imaju pravo biti u
Yieću birani oni fratri župnici koji
su pripadnici općine. Današnji pak
župnik Unešića pripadnik je ove op-
ćine. Zašto se bar njega nije biralo ?
Zašto gosp. dopisnice ? Odgovoriću
Vam ja : „jerbo se nije hotjelo". I
ne samo to, ma se je to neliotinje
očitovalo radošću i pravim veseljem.
Jer kako bi se drukčije mogao pro-
tumačiti onaj grobni rnftk od strane
gosp. Nakića kada na dogovornoj
sjednici prvo izbora jedan član izusti
s uzhitom: „hvala Bogu da nema
fratara" ? Kako bi se dalo drugčije
protumačiti pomanjkanje naj elemen-
tarnijeg obzira, da na toj bar sjednici
budu prkutni glavuiji iziuedju frata-
ra? Njesnio li dakle imali razloga
mi uztvrditi da su pod njim, pod
Markom Nakićem, isključeni iz Vieća
fratri, nemamo li danas obzirom na
iztaknute okolnosti s kojim je te iz-
klučenje uzsliedilo, uztvrditi da je to
promišljeno, diagošću i nasladom u-
činjeno? Zašto bar ne biti lealan i
ne priznati istinu?
A što se je drugo do ovoga u o-
nom dopisu zamjerilo gosp. Nakiću?
Čemu onda ona duga litanija njemu
u pohvalu? Eh! Gosp, dopisnik zna-
de on da ako kadinjak ne pomože,
djelo sigurno pomoći nu neće. Udri
onda da se kadi i desno i lievo i eto
ti ga od Marka Nakića s kadinjakom
pred Radu Grub. Samo što još nije
uzkliknuo : „Sv. Rade, moli za nas" !
Dakle „uzoran rad" i „rodoljublje",
gosp. dopisniče? Biće v<»ljda te di-
čne naslove zaslužila gospodinu Radi
čitulja tolikih djela, s kojih ga je na-
rod označio imenom „kamatnika", je
li dopisniče? Ili možda suze onih
koje je otrao s kuće i kućišta, je li
dopisniče? Ili možda naslada bez vla-
stite koristi odkriti kuću žrtvi kojoj
je imetak na dražbu stavio, kad drug-
čije jadnik ne htje dieliti se od ro-
djenog praga, je li dopisniče? Ili
užitak nedozrelu • još pšenicu požeti,
da na koji god način žrtva njegova
ne bi došla 'do ploda, za koji je
mislila da joj pravom pripada jer
plod njezinog truda, ? je li dopisniče?
Ili obiest pred sam Božić izgoniti
iz kuće, je li dopisniče? Ili time što
je on „ pravaš* zatvarao izbornike uz
rizik da mjesto Biankini-a izadje Bje-
laaović; je li dopisniče? „A kao član
j, Javne Dobrotvornosti ?" mi smo pisali
u zadnjem dopisu. Zašto, gusp. do-
pisniče, radje ne pobiti ovu našu
tvrdnju, mjesto slavodobitno izticati
da je 611, R. G-, čeki godine već
član iste Dobrotvornosti ? Z i koga
ste onda pisali, gssp.- dopisniče ? Da
Vam s% zar i djeca po Drnišu smiju ?
A kukuruz. . . .?
Nije se uz to moglo bez tamjana
ni gospodina M. S. mimoići, pa kako
aam je gosp. dopisnik svoju ozbilj-
nost pokazao pišući 0 R. Gr. sliedi
ja pokazivati pišući ob ovom gospo-
dinu, pa jer mu zrno istine za ka-
dinjak iali, laća se on istom pripra-
vnomu fza zrnom neistine kad tvrdi
.odfiiah i početka, da ovaj ^gospodin
ako i njje sveučilište jest bar pučku
škfltu divršio. Jest školu dovršio, ali
OJMI kako rekosmo z| trgovačkom
klupom, a rezultat toga uzgoja jesu,
kaifco uztvrdismo „ovrhe" i „izroci"
kojim nam j« počeo i on svoju „ple-
mlnštinu" i „rodoljublje" odkrivati.
Što se tiče njegova upliva, pravi se
upliv može u narodu steći opsežnim
znanjem da mu budeš na ruku do-
brim Uvjetom ili paku dobrim nese-
bičnim i korisnim djelima. Hoće li
biti gosp. dopisnik tako dobar da nam
dokaza? Ako li pak misli gosp. do-
pisnik \ da jo Marko S. uplivan jer
bi nam mogao desetak svojih duž
nika navesti, upliv taj je vrlo ogra-
ničen i samo prividan, a da bi ga
mogli imenom upliva navesti.
O kršćanstvu pak ove gospode samo
konštatiramo podpUni muk gosp. do-
pisnika.
Da pak do kraja bude dosljedan
sebi, gosp, dopisnik, valjalo je da iza
kžda tamjana, nabaci se ma čimu-
drago 11a predmievanog dopisnika Kat
Dalm , da mu tako svaku vjerojatnost
pred javnosti oduzme. I jer nemao šta
stvarna stao ga opadati, a tim gosp.
dopisnik mjesto polučiti svrhu obružio
je samo samoga sebe. Nije istina da
je predmievani dopisnik stavljao 11a
trublju kabanice, biljce i sadake. To
dopisnik sam najbolje znade, predmie-
vaii dopisnik da dodje do svoje redo-
vine, ne može mećati nikomu ništa
na dražbu. Zakon mu samo daje pravo,
a obćinam nameće dužnost, da mu ju
od nemarnjaka ona obra. Njezina
onda a ne predmievanog dopisnika jest
briga 11a koji će to način učiniti. 0-
pada pak dopisnik i ondje g<fye kaže
da predmievani dopisnik nije imao
ni „najmanje, milosrdja pramasirotam
i udovicam". Za 147 (sto i četrdeset
i sedam) obitelji u stanju smo doka-
zati da jim samo lanjske godine nije
redovina tražena. Što govorite na ovo,
gosp. dopisniče?
A što naklapah, gosp dopisniče,
0 Beču i 0 ronjenju suza u Beču ?
Mi onoga ne razumjemo, pa Vas ovim
pozivljemo, da se razjasnite.
I gosp. dopisnik kako je vičan
mutiti, neopravdano iz našeg dopisa
izvodi da smo napali ne cielo Upra-
viteljstvo. Ne treba nam se proti tomu
ogradjivati jer svaki razuman, lahko
može viditi da je i ovo samo gruba
neistina od strane gosp. dopisnika,
kojom je on hotio samo vodu zamutiti
kO kada zna da se u mutnom bolje
1 lakše lovi Eh ! mutikašo, ne zovu
te zaludu ljudi tako!
Mi smo se digli proti onoj dvojici
jer nam njihova dosadašnja djeia
svjedoče kakovim će plodom uroditi
njihova uprava na općini. U naj boljoj
namjeri hotjeli smo gosp. Nakića na
vrieme još upozoriti na pogrješku,
koje je učinio kada je fratte i njihove
prijatelje zamienio onakovim ljudima
Marko Nakić držao je ipak da je bolje
prosliediti u pogrješci. Odgovornost
na njemu. Mi ćemo bditi i kontroli-
rati, prijatelji samo opće stvari i
općeg dobra: nikomu osobni neprija-
telji, Laži, opadanja i prietnje kojim
vrvi dopis „Jedinstva" do nas ne
dopiru. Tu medicinu nek dopisnik
zadrži za se.
Domaće Viesti.
Bez zamjere, »li u Zadru nema nego
dva obh da gdje pučanstvo učest-uje i
gdja ae ( no ponaša uprav pristojno i
kršćanski: na veliki petak, i na obhode
B. Gospe, kat) na BI. Gospu od Karmina.
Ovu zadnju procesiju ne običaje pra-
tit glazba te je svečanost skroz crko-
vna, ah zat > nimalo manja sjajna, a puno
ganutljivija. Tko ;e jučer prisustvo
vao obh >du, pa vidio sabranost gradja-
na, a malo ne sve očeatnike i učesnice
sa krunicom u ruci, pa onu dugu po-
vorku redovnika, klerika, dječaka i
djevojčica u bjelini sa krasotom cvie-
6a svake vrsti šio posipale pred Go
spom i omi, došle nikad nevidjen broj
gospodja sa sviečoni i krunicom gdie
glasno i toplo mole nebesku kraljfeo; to
8ve skupa, uz divni kip milostive maj-
ke stvaralo tako ugodan pr izor, da ti suze
naviru na oči oi roilinja. Vriedno je
spomena, i to, da je red, o svedj na
ov m obhod i, u svakom obziru uzoran
a to još više poveća a pobožnost, ga-
nutljivo U obhoda, jer omogućuje sabra
nost i učestmka i prisutuika.
Kad će doć dob , da, i ostali r.adar-
ski obhodi postanu ovako dušam uharni? #
* *
Viesti z Rima donose, da će ravnate-
ljem Zivoda sv. Jerolima u Rimu bit
imenovan pre'1. kaionik Palun^o, kate-
k^ta i ravnatelj djecez, sjemeništa
izgubit će odlifcna, revna odgojitelja, ali
naš hrv. zavod u Rimu dobit će ievr-
stnu silu, koja će znat i htjet uredit
Zavod, da bude na diku narodu. *
* *
Bečke novine javljaju da će hrvatski
sabor bit razpušten.
* » #
Ovih dana je jedan profesor suplant
zadarske gimnazije imao nekakvu „aferu
časti (!)", u kojoj je bilo govora o dvo-
boju. Stvar je poznata ne s mo gradu,
već i ufceeo] mladeži. Jo4 nam se je ta-
kovih uzgojitelji htjelo/ Nije svršilo dvo-
bojem ; ali to oe mienia značaj sabla-
zni. Pošto tai gospodin, na naše ve'iko
čudo joŠ mimo šeta po Gimnaziji, upo-
zorujemo ga, da odmah sam povuče
posljedice, jer ćemo inabe sa podpunim
imenom udariti u druge gusle.
*
* *
Pišu nam iz Zemunika. Uvodnomu
članku „Srbska era" nadodajte sliedeće:
Na 11. tekućega slavila sa j,; u Mira-
njima kod Benkovca 400. godišnjica od
kada je sagradjena tamošnja Petrova
crkva i tu se je sakupila „vasiona bu-
kovička Srbadija" predvodiena od po-
pova i kalugjera M ikteševine na pre-
tek: bravetio«; da si omastiš brk a i
pića — do grlića. Kad crvt nika udarila
u junačka lica, zaigralo „srpsko" kolo
i prozborilo se o svakom i svačem: jedni
o uniji a drugi o budućoj Benkovačkoj
srpskoj obćini. Izmedju ostalih iztako
se je „glasoviti" govornik Peko Miović
gromopucateljnom besjedom : „Na Ko
sovu kod Lazarice neumrli genij, naš
slavni prvak Sava Bjelanović podravljao
nas je nekoČ sa devizom: Srbi svi i svuda.
a ja njegov sljedbenik i prijatelj uprav-
ljam vam, braćo Srbi, isti pozdrav. Na
Kosovu biva nas godimice na hiljade,
ovdje nas je koji stotinjak. I mi smo
uda vascieloga Srpstva, kojemu din-
— dušmani oda svuda priete. Ne dajmo
se. Borimo se, a u borbi ćemo doprie-
ti do slave, do veličine.
Neprijatelj nam je poznat; proti nje-
mu svugdje budimo složni kao jedan
čovjek a osobito u uvoj obćini i budu-
ćnost je naša!"
Za t»m iz sto grla zaori: Vesela je
Srbadija: srbske zastave zalepršaše i
„bratijau se razidju.
Uspavanim Hrvatina obline Benko-
vačke na znanje! L
*
* * ?
U subotu su Dočeli ustmeni i/,piti zre-
losti na učitel ištu u Arbanasim pod
predsjedanjem člana pokraj, školskog
vieća g. Nisetea,
u Dubrovniku. Ako se viest obistini
u jednom ili dragom pogledu navede i duhovna mladež dubrovačke biskupija
Pše nam prijatelj iz Makarske sr
pnja Odnosnu na viest P->dgore u
broju 47 „Katol. Dalm". na čast istini
nadodat ću : napokon obćina se je počela
zauzimati za ugušenie ondje šireće se
difterite, i kotarski iieČnik onomadneje
dvaput se zaletio da kon^tatuje bolest, i
jednom razkužio školu i njekoliko pri-
vatnih kuća. Ipak se usudjujem sada reći:
zar li je nekomu bilo samo do toga
da u kasi bude koji forint više, a ne-
komu, da uz ava izvješća.... i prijave....
kroz više mjeseca, ostane sumnjivi Toma,
doklegod nota c. k. žandara uije stigla? #
N. V. imenovalo je prof. Antuna
Štrolla ravnatelja arbanaškog ufiiteljiita,
lanom pokrajinskog školskog vieća.
* *
U petak ie u crkvi vlč, 00. Franjevaca
bio izložen prvi p t nov, kras*n, drago-
cien aotipendij, što su ga pobožne ero
spodie poklonile onoj orkvi na čast Bi.
Gospe od Karmeni. U izveden u ove
ukusne radnje osobitih je zasluga ste-
kla vriedna i poznata gjica Bartulović.
Pohvalno.
*
* *
Tuže nam se iz Bedkovca; Nazad
mjest-ci ode nam gosp: Kolibaš ufcite
ljica. Bijaše katolikiuja kd i sve dosa-
dašnje učiteljice na Benkovcu. Članovi
katolici (u većini) na mjest šk. vieou i
na kotarskom imali su nastojat, da bu-
de opet imenovana očiteljicom koja ka-
tolikinja. Zbilja ni naši rišćani nisu mi-
slili drugčije. Ali na žalost katolika bi
imenovana učiteljicom pripadnica grko-
iztočne vjeroizpovieti. Ja nesnam što je
ovo! Grko-iztočnjacim svak idje na ru-
ku : načeloik novcim, vlasti pripoma-
ganjem i zagovorom. Sud je smješten
i Kot. Poglavarstvo u kućam grke-izt
njaka. Grko-iztočn;ak je pristav na su-
du, učiteljica, nadlugar, harambaša it.d.
sve su grčko iztočnjaci, premda su ka-
tolici u varošu i okolici u ogromnoj
većini. Da se ovako bezobz rno i iza-
zivno postupa sa t. zv. Srbim čuli bi-
ste graje. A u nas svak šuti ko zaliven.
*
*
U Zadru skupoća u naj m ovim gore nago
u Beču i Parizu; Kesedžija ima i/obila,
ali, piše H. K., obće je mnettje,da obćina
ne ide dovoljno ruku graditeljima.
„Corriere nazionale" to je dugim klan-
cima dokazao, a. se je vidjela i ovih
dana prigodom dražbe za prodaju komad
zemljišta kod z&lenog trga. Uvjeti su
tako za kupce bili težki, da se nitko nije
odvažio da uloži svoj novac.
* . * * •
Izišo je željno očekivani prvi broj
Novog Vieka Lista za knjiž., znanost i
politiku što ga uredjuje vrli naš knji-
ževnik i otačbenik Dr. Tresić.
* *
Trićaoske novine opisuju novu škol-
sku zgradu za talijansku školu u Arba-
nasima. ,,Legaft je potrošila 12.000 f.
Zgrada zaprema 150 četvornih metara,
a vrt 800 m.
Književnost.
0 hrvatskoj narodnoj književnosti.
(v. br. 52)
Al vratimo se na Nikolinu ljubav.
Mi vidjamo Nikolu gdje se sastaje s
Marijom i razgovara se s njom o vjeri,
o Bogu, gdje joj pripovjeda, kako je
negda drugu ljubio. Zamjeram samo
piscu što nam ne kazuje kakav je uti-
sak proizvela na Mariju ta Nikolina iz-
povjed. — Toga nije smio propustiti.
Već su tri sata noći. Onamo u trećoj
•obi čulo se sveudilj gibanje Marije i
nejaki plač bolestnoga djeteta. — Ni-
kola ipak ne misli na njih već na svo-
ja prošlost. Čudno!!! — I pred njego-
vim očima zabrodiše opet uspomene s
bračnog života. — Prvi oblak bješe
neko pismo što je on slučajno našao.
To je pismo bio pisao Mariji još prije
vjenčanja mladi liečnik Nenković —
(Čitatelj ovdje ipak neshvaća kako o
toiu nikad M*rija Nikoli nebijaše ništa
rekla, dočim On njoj bijaše izpovjedio
svoju ljubav pram Terezi). — To pi-
smo ga ie odbilo malo od žene. Ali že-
lja za krasnom ženom prevlada skoro
u Nikoh i on se pokajnički približio k
Mariji. — Baš kao u Kreutzetovoj So-
nati i u nekim francuzkim i tal. roma-
nima. — Kad je pa« drugi put kasnje
v dio Nenkovića gdja izlazi iz njegove
kuće od ljubomornosii uzkipi i navali
juć ženinim novcem. On koji je toliko
oho da neće da njegov prijatelj priobći
ženi mu Što se ćuti krivcem jer da bi
ga to uia$no ponizilo, ne ćuti poniženja
u tom što žive odaijaa o4 žene njezi-
nim novcem ? To zaista nije psiholožki •
obrazloženo.
Medjutim daleko o4 obitelii on se j
ćuti slobodnijim u radli za domovinu i ''
žudi prolit krv za slobodu svog naro-
da. Samo tako migli da, bi okajao jg
sve i da bi pocfcpuno č>Bt tvratio se i
ako mrtav tielom u ženino srce. Lutao
kojekuda pa s* vratio u domovinu i
tad se jače probudilo čeznuće za ženom
i djetetom a uz to sve to jače ga hvata
ljubav prama domovini, a on sebe pitao,
da li je bilo dosta kajanja i može li
oprostit sebi V
"novije
Po brzojavnim viestim iz Rima
svršili su dogovori za konkordat
izmedju Sv. Stolice i Srbije. Da
ugovor bude gotov, ne ostaje nego
očekivana privola Sv. Stolice,
da služba božja za katolike u
Srbiji bude izkl jučivo na staro-
slovenskom jeziku.
* * *
Slovenska gimnazija u Celju
bila je ukinuta. To se smatra kao
ustupak Niemc 'ma (zar će oni zato
promienit ćud? op.slag.).
*
* *
Agenzia It&liana veli, da talijan-
ski kraljević s kraljevnom neće,
barem ne za sad, u Rusiju.
* « *
Iz Kine putuje preko Siberije
knez Utomski noseć bogatih da-
rova kinezkog cara za ruskoga
cara i obitelj.
* . 'i * *
Uslied zadnjeg potresa iz Lju-
bljane je pobjeglo mnogo obite-
lji u druga miesta.
* *
Ekumenski mitropolit u Cari-
gradu Kostantin opozvao iz Sko-
strašoo na ž nu — (Nenkovića "bijaše PlJa mitropolitu Amvrozija a po-
vjerio upravu mitropolije srbinu
Ilarionu Vršiću (ruski prst ? Upit
slag.).
slučajno služkinja dozvala k Nikolinoj
ženi koje se onda slabo ćutila).
Marija nije toga Nikoli oprostila. —
I kad on pokuša k njoj približiti se o-
na skoči kao lavica: — Nikada — ti
mi se se grustiš. — Da izbjegne gor-
čini života počne on zalaziti u noćna
družtva, upozna ee s nekom kavanar-
skom djevojkom i on padne. — No u
to rodi Marija zdravu djevojčicu. — On
zavoli diete i približa se opet k ženi i
eto tako ga nalazimo u onom času što
nam ga opisao Novak u prvim strani-
cama.
Kad se u jutro prenu sa svojih ma-
štani a našao pismo u kom ga Marija
moli da živu ras'avljeni, ali da to taje
pred djecom, i on dozna da je diete u-
mrlo Htio se ubiti, žena je i to zaprie-
ftiia.
Ona mu onda protumačila i posjet Nen-
kovićev, oprostila mu što ju je uvredio ..
Ali A to će mi to kad on sam nemože za-
boraviti ni oprostiti sebi . . Eto ovdje
imademo još jasniji upliv ruskog romana
... Nikola nemože da oprosti sebi svoj
grieh. Sam grieh se na njem osvećuje griž-
njom savjesti i nemirom u duši i sra-
motom što on ćuti pred svojim činom
i poniženjem sto ćuti pred ženom . —
pa se dao osobitom nasladom na čita-
nje mističnih knjiga. — Nehtio više u-
biti se jer sad već uz ljubav pram ženi
i diete tu javljala se opet jače ljubav
prama domovini . . Htio samo poć da-
leko od žene. I on ode i punih 8 mje
seci nije Marija dobila od njeg izravne
viesti. Zašto V Jer on nemari za njezin
oprost, on nije oprostio samom sebi, ali
uhva se da će vrieme i božja milost sve
izliečiti. — Zbilja čudno okajanje svog
grieha št > čini taj čovjek odieliv se od
obitelji, ne javljajuć joj se kao da nije
ni živ a to sve za toliko mjeseca pu tu-
*
* *
Ruski kontraadmiral Lavrov
imenovan je vrhovnim zapovje-
dnikom ruske mornarice u Crnom
moru.
*
* *
Mir icmedju Grčke i Turske
može se smatrat kao gotov, ali
težko da će Tesalija bit izpra-
žnjena befc krvoprolića. Turska
nakupila je ondje 180.000 voj-
nika, 9.000 bašibozuka i Arnau-
ta, a kako da sve to nije dosta,
po brzojavci iz Pio vdiva, Turska
namjerava naselit 40.000 odrlija
svake vrsti u Tesaliji (da se s
njima bude mogla služit za do-
prigodnu pobunu. Op. slag ). -
Ođpist „Kat. Dalm."
Č. g. J. D. — Pag —- Obh o Dru. M. nije
istina.
Navieštenih f. 14:50 na nas ne-
stiglo. Molimo da odmah rekUmatc.
Sto pišete o Domov., istina je, za-
kopavaju se živi. Sto čini strasti
Srd. odpozdrav!
č. g. mali g. — Makarska — Pjesma
je duhovita, ali odveć H6ne naravi.
Nadamo se da ćete se opet javit.
Zdravo I
Gosp. u. — Zadar — Ne čudite se,
što talijan* ške novine niti ne pif«|tu^
o sablazni i neredima, upril čeuim o<t
predstavnika cjelokupnog „Srpstva",
zgrnutih u Zadar već z.nate u koju svr
hu. Sablazan je bila doista sr^motnaj
ali ljudi oko onih novina imadn pune
ruke posl,\ oko vrebonja na katoličke
Zavode, djake i svećenstvo.
Sebenico, 1 agosto (ritardata).
U Profeta del Krka. — Vivea da piu set-
tiuiane, rinchiuso neila sua grotta del Krka,
il mio buon amico Anti-Liburnus, tutto as-
sorto nella meditazione sulla caducita delie
umane grandezze ed inebriato dalle delizie
del suo romitaggio, quando, dopo una nntte
travagliata da sogni incredibili, si desta la
mattina del 22 luglio p. p. col pensiero che
bisognava ormai dare un po' di riposo alla
mente e pascolo al cuore coile pratiche di
religione. Dato di sesto alle sue faccenduole
ordmarie, esce dalla grotta e fatti alcuni passi
le rivolge un addio, o umata solitudine, o
cara grotta, il dovere di aseoltare domani la
S, Messa da te mi strappa e chiama alla cittk,
a rivederci a sera, Cič detto si pone in via.
Bravo il mio Anti-Liburnus! Si vede pro-
prio cbe la solitudine 1' ha reso vero filosofo
oioč buon cristiano, ch' e 1' eremo che forma
i veri špiriti forti e robusti, ma non gia di
quelli alla moderna, che tali si credono per-
chč da vigliacchi han forza di dispregiar
i principi di religione, e son dotti sol d'igno-
ranza e ricchi del difetto del buon senso ! Ma
il mio buon romito, pian pianino ed un
po' zoppicando va facendo la strada ver la
cittk pedibus calcantibus, sta pensieroso cogli
occhi suoi sui passi rivolti e sol di tratto
in tratto un sorriso gli sfiora le labbra. Eh,
ei va riandando col pensiero le visioni e so-
gni della notte precedente e ride sulla pro-
pria troppa credulita. E fia mai vero, ei diče
fra se, e fia mai vero, che 1' angiol del Krka,
proprio a me protano abbia fatte di si mili
rivelazioni! Che Spalato, la rigogliosa citta
dell' avvenire, il cuore dell' autonomia dal-
mata, 1' inespugnabile baluardo, contro cui in
vent' anni di lotte a nulla valsero le mine e
le batterie dei croati, che Spalato, dissi, ab-
bia potuto tutto d' un tratto divenire citta
nazionale, cittži croata, e che il suo indi-
spensabile podesta Bajamonti, l'idolo dei suoi
comunardi, il padre del popolo abbia potu-
to cader dal suo seggio abbandonato e
seonfessato dai suoi, ah! questo non puo es-
sere che un mio sogno, le visioni notturne
di disfatte in Poljica, di due formidabili
torri piu dure del granito di Sebastopoli saltate
in aria a Spalato, ah! tutto questo non
dev'essere che una mia allucinazione! £
vero che le acque dal placido letto dell' al-
tipiano precipitando per la scoscesa roccia
formano la sorprendente cascata del Krka
e vanno a perdersi negli ampii abissi del
mare, mi parlan di continuo di tante uma-
ne gi'andezze, tutto d' un tratto crollate con
ispaventosa rovina, e senza compianto as-
sorbite dai vortici dell' oblio; ma che sia vero
c mtrasto quanto io vidi e sognai la passata not-
te, questo po sa di incredibile. — Con questo
di pensieri, che tutta gli preoccupavan la men-
te, il mio Anti Liburnua senza accorgersi del
tempo e del faticoso cammino arriva a Sebeni-
co verso le sei di sera; ascende dalla parte di
Cernica giu pel sobborgo di mare, onde per-
correre la citt& che da tanti giorni non avea
veduta. Per via viene salutato con cert'aria
di straoidinario gtubilo dai buoni popolani.
La festosa accoglienza egli 1' attribuisce uni-
camente alla natia loro bontk d'animo, tutto
ospitalita verso i forestieri. Entra in cittk per
la via del Campanile, volge curioso lo sguar-
do intorno la piazza che trova deserta, tran-
ne poche persone sotto le volte del casino.
Ivi vede uno spettacolo insolito, visi pallidi
e malinconici, occhi stralunati, teste dimesse,
voci tremole e fioche, come chi e percosso
da sbalordimento per triste caso improviso o
colpito da grande sventura. Eravi fra loro
anche il povero Liburnus che faceva proprio
una figura compassionevole. Di tutto cio non
sapendo darsi ragione i l mio amico andava
pensoso innanzi. Fatti pochi passi, beato di a-
vertni rinvenuto mi si atrinse d' intorno, e la-
sciato da parte i soliti cerimoniali stava per far-
mi mille domande, quando tutto 'd' un tratto
bum ! lo scoppio d' un cannone alla marina cui
risponde un altro dali' altura del castello di
S. Anna e fanno eco dai due sobborghi i
mortaretti, lo squillo dei sacri bronzi dalle
torri delle due parrocchiali suburbane e da
quelle delle chiese urbane di Valverde, san
Giovanni e S. Spirito, il movimento giulivo
di tutta la popolazior.e gli serrano la parola
in bocca. Accortomi del suo sbalordimento:
la v Uto via di Spalato io gli grido, e cio basto
a spiegargli 1' enigma ecl invogliarlo a par-
teelpar della fešta. (Segue la fina).
Sućuraj na Hvaru, na sv. Anu
(zakasnilo).
Oprostite, ako vam hodam po pelišu, s mo-
jim čestim držanjem zubi na pazaru. Nebih
ni ja rada, al mi je dogorjelo do nokata.
Nemogu pusto na nerede svagda oka sti-
snuti. Nemogu srdcu odoljeti, a da još jednoć
nezazovem ma čiju desnicu u pomoć, prije
nego sasma potonemo u ponor. Koga cla
zovem? koga da opominjem? Zar obćinske
upravitelje? Vuka krsti, vuk u goru. Go-
vorio njima i kamenu, ili bacao bob o stienu,
dapače gore, jer što jim više klevećem, to
nas gore muče. S tih uzroka puštam jih,
da sviraju i igraju, . kako su započeli, ili
bolje kao štetu niz vodu; a obi'aćam se M.
P. Vučetiću župniku Gdinja i gospod. Ivanu
Franičeviću, koji su skoro bili izabrani u
financijalni komilat. Vam, gospodo, na dušu,
na poštenje, koje vas je do sad resilo, da
sviestno, pametno pregledate račune. Pazite,
da zec neleži u dohodcih i travarini a i u
potrošarinah!! Naći ćeta namirnica, nebojte
se! Dok ovo govorim, dvojim, da se nebudu
jur naši upravitelji pokajali, što su vas iza-
brali, te me strah, da i neotegnu sjednicu
tako dugo, da ću bit usilovan uzkliknut:
Bit će gaće, neznani kad će !
Zazivljem i moćnu desnicu Zemaljskog
Odbora, da nsliši onu molbu, kojom smo
prosili razdieljenje od Gdinja i Bogomolje.
Ne bismo rada, da se dva brata diele, al
kad vidimo, da ćemo s nepameti, s nereda,
s nepravice oba propasti, moramo. Prosimo
jer će nam tada procvjetati mili zavičaj,
koji može svoje troškove pokriti samim do«
hodkom vina, kad bi se mudro upravljalo.
A kamo drva, smokve, buhač, maslina, što
bi svi davali devetu u tom slučaju, jer bi
vidjeli svagdje napredka. Do svega ćemo
doći, samo ako se obistini glas, koji kola
po našem otoku: da će predsjednik trgo-
vačke komore u Hvaru biti umirovljen.
RAZLIČITE VIKSTI.
N, V. kralj darovao je 1000 fior, za si-
rotinju u Sarajevu,
G. 1882 po kraljevoj naredbi ima se ra-
čunat kao ratna godina za vojsku, koja je
sudjelovala udušenju ustanka.
Zadarska glazba odpntovala je put Trsta,
da i ona štogod doprinese Of<ž/-iredentisti-
čnom izkazu. Pohvalno, premda neočekivano.
Zadarska obćina prigodom Kraljevog Ro-
djendana udielila je Zavodu zapuštenih si-
rota f. 40.
L' Avvenire di Spalato porta nel suo n. 96
un entrefilet, dove annunzia che i cosiddetti
costituzionali di quella citta si sono astenuti
dali' intervenire alla processione tenuta dai
MM. RR. Domenicani nel giorno dell' Assun-
zione di M. V., perche invece della banda
italiana vi fu invitata la banda croata !
L' Avvenire approva questo contegno dei
suoi consenzienti politici e non si accorge
che infligge con cio un onta al partito ita-
liano, avendo voluto dare una prova eviden-
tissima che ad essi sta assai piu a cuore la
politica che la religione e che sono disposti
ad ossequiare la B. V. unicamente laddove
si oda la mušica di Margherita e suo marito.
Q,uanta miseria!! Speriamo che gli autonomi
di Spalato, almeno quelli che non sono di-
scesi tanto al basso quanto lo vuol far cre-
dere il sozzo loro organo, non lascieranno
passare senza protesta il linguaggio Arnal-
diano dell' Avvenire, che menzognero per
protessione, dopo aver finito col denigrare
tutti gli avversarii prende ora a denigrare
anche i proprii. Cosl del resto fanno sempre
gli uomini senza fede.
Vive antora il Dr. Bajamonti? Chi non
ricorda le fi'asi bombastiche dell' Avvenire
nebuloso per anni intieri ali' indirizzo del
grande citiadino che siede terzo fra il senno
di S. Girolamo e la gioria di Diocleziano ?
Ora questo povero uomo e caduto vittima
dei suoi errori e il suo Avvenire ne copre la
memoria d' eterno oblio, quasi fosse morto.
E perchS cosi? Perche 51 Dr. Bajamonti non
e piu al caso di pagarlo, Quanta viltk !
Primismo od si. Ravnateljstva ljetošnji
Programma dell' i. r. Ginnasio Superiore in
Žara. U poučnom dielu ima zanimivo pi
smo Philippi de Diversis de Quartigiani»
(nastavak lanjskom). Učenika bilo je 181,
od kojih doprieše do konca g. 155. Od ovih
51 Zadranin, 90 iz drugih mjesta Dalmacije.
Po vjeri 124 katolika, 41 hrišćanin.
Sto mačka koti sve mise lovi. Dalmatinski
pota lijančeni Hrvati, nemogu a da si ne
sliče : u Zadru, u Spljetu, u Staromgradu,
svagdje jednaci. Svako malo vremena, treba,
na žalost, da zabilježimo koju njihovu taki-
nadu u Garibaldinskom duhu: u Zadru ka
menuju bogoslovce, u Spljetu napadaju na
vojnike, a u Staromgradu neimajuć ni bo-
goslovaca ni vojnika napadaju, kako što su
uradili ovih dana, na svoje sugradjane. Ovo
čine premda su u manjim, a što bi da su
u većini? Svraćamo pozornost nadležnih
krugova na ove periodične revolucionarne
simptome. Obširnije o irredentističnom iz
gredu u Staromgradu naš će" ondješnji do-
pisnik u dojdućem broju.
Odobreno je za vojničke ciljeve u Kri-
vo Šijam 1,300.000 fior. troška.
Na 1 dojdućega rujna otvoriti će se novo
podignuti poštarski uredi u Donjem Stolivu
i Donjoj Lastvi u Boki Kotorskoj.
Primamo iz Trsta. 18 kolovoza: Samo
dvie brazde, jer je danas dan slavja. Pu-
čanstvo je dično poslavilo rodjendan Carev
i tim ujedno prosvjedovalo proti neodkuplje,-
nim težnjama. Radostno udaranje zvonova
i pucanje topova jučer pri sumraku naviesti
svečani dan. Vojničke glasbe ovdješnjih pu-
kovnija Jelačić i Hess udarale su na velikoj
Čaršiji i u javnoj bašći; poslie se družiše i uda-
raše carevku pred vladinom palačom. Carev-
ku puk primi sa gromovitim živio ! i evviva !
Kašnje je izašlo i družtvo Veteranaca sa
svojom glasbom, koju je pratilo nebrojeno
mnoštvo naroda. Pred kućom br. 9. čulo se
„abbasso V Indipendente", Viva l'Austria! i
u izložbenoj sgradji bilo jo zabave. U de-
set je počela padati kiša; sve je u redu
pošlo. Jutros se svečanost obnovila, a ve-
čeras će se dovršiti. — Glede irredentisti-
čkih rovarenja javit mi je, da je prošle
sriede redarstvo uapsilo tri šegrta neke ov-
dješnje tiskarne, kod kojih se našlo bunto-
vničkih proglasa — Izmed osoba proćeranih
iz Trsta rad rovarenja, broji se i neki Bruno
de Bonmartini iz Zadra, koji je u ostalom
podanik talijanski. Bio je činovnikom kod
Indipendenta a bio je nedavno pedepsan na
tri nedjelje zatvora rad buntovničke vike
pri smrti Garibaldija — U sriedu je došlo
željeznicom u Trst 1038 osoba.
Hrvatovid.
Vina dalmatinska, kao što i po pravu ide,
j najbolje su zastupana na Tršćanskoj izložbi.
1 Ima jih do 153 vrste, poslane po kakovih
„Rukavicama, kako je obično, dodane su zaručiee,
i ove od svilene tkanine, navezene izvrstnim nacrtom,
i povrh svake zaručiee u srebrnoj srmi šupljikavim
vezom tri slike, uz dotični nadpis sa strane. Zaručica
desne ruke nosila je sliku Odkupitelja u sriedi, s desne
sliku Sv. Petra, s lieve sliku Sv. Pavla; zaručica lievc
ruke, u sriedi Majku Božju s nadpisom MHP OEOY,
s desne Sv. Katu, s lieve Sv. Jelenu;
9. Mali zlatni šiljasti prsten, na vrhu koga bila
je granata; a ovaj prsten bio je našast na malom
prstu desne ruke svrhu rukavice;
10. Puce zlatno ;
11. Običajno pak odjelo još se držaše priljepljeno
I uz kosti;
y 12. Glava je bila pokrivena kapicom, koja je
imala oblik kape šiljaste;
13. Mali pramen vlasi, kestenjaste boje, koji je
još uz tjeme bio;"
„Kosti mrtvaca bile su ne samo sve, nego i svaka
na svom mjestu, a u lubanji bili su još svi zubi".
Odbor u svom zapisniku kaže još, da je mrtvac
bio parva statura, jer mu tielo izmjereno iznosilo je u
dužini samo 1 m. 50 cm.
Kano očevidac nemogu nego da potvrdim sve ono
što Odbor kaže u zapisniku, da se je našlo u dvama
sarkofagim, u Ivanovu i u Lovrinu, i, prije nego na-
vedem iz zapisnika Odborov sud, nemogu da ne iz-
taknem i prispodobim sadržaj dvaju sarkofaga god. 1881
sa sadržajem god. 1700.
S ovu stranu 180 godina, kada su prvi put bili
otvoreni sarkofagi, premda je Ivan ležao u svojem onda
već za više od 1000 gidina, a Lovre u svojem za sa-
mih 603, dakle više od 400 godina manje, ipak svje-
doci^ izpitani god. 1724 nisu ništa znamenita naveli,
što je u stanju dvaju mrtvaca moglo naznačiti tu raz
^ liku od 400 godina ležanja u grobu. Dapače, kako je
već opaženo, ako je po riečima onih svjedoka naći
koju razliku, bi mogla biti prije za gore nego za bolje
uzdržanje tiela Lovrina pri Ivanovu. — A što nahodimo
god. 1881? Lani, kako je naravski, sadržaj Ivanova
groba bio je u vele gorem stanju nego god. 1700. Od
sjajne svećeničke haljine, na kojoj su bili izvezeni Sv.
Apostoli, jedva se sačuvalo jos nešto oslanaka, na ko-
jima, ako se može razaznati još vrst tkanine i veza,
opet čim se rukom dotaknu, lahko se razpadaju. Mitru
Odbor i ne spominje, jer možda je našasta sva u
prahu. Inače nije niti moglo biti pošto je rastrojni po-
stupak, ujačan svježnim zrakom, za 180 godina djelovao.
Nasuprot tomu, u Lovrinu sarkofagu nahodimo
sve odjeće na tielu, pet ih ili šest, jednu povrh druge
obučene, sve jednako ciele,- jedna se od druge raza-
znaje, poznaje se na njima boja i tvar i radnja, tka-
nine se još čvrsto uzdrže, tako čvrsto, da se u odje-
ćama zamotano tielo može iz sarkofaga dignuti, u dr-
venu škrinju položiti, pa opet na svoje mjesto bez
ikakova kvara povratiti. Recimo da i nisu ljudske ruke
u dva sarkofaga uložene god. 1700, zašto nije zrak,
onda pri otvoru u njima ponovljen, djelovao u 180
godina jednako u jednom i u drugom sarkofagu, kada
su ostali do god. 1881 u istim okolnostim, na istom
mjestu, gdje su i prije bili? Zašto je rastroj napre-
dovao u Ivanovu sarkofagu, a u Lovrinu rastrojni po-
stupak kano da je u protivnom smjeru djelovao, naime,
da tielo i odjeća budu u boljem stanju, nego što su
bili prije 180 godina?
Ova razmatranja pobudila su u meni sumnju, da
ono cielo tielo, biskupski odjeveno, nije Lovrino tielo,
a moju je sumnju potvrdila prisutnost, u Lovrinu sar-
kofagu, druge lubanje i kostiju inoga tiela. Tada,
ja sam svoje ranenje izjavio u prisutnosti cieloga Po-
vjerenstva, donekle i potvrdio, u koliko se to naime
na pričaš dalo. Odboru pako moja razmatranja nisu
se činila osnovana, te je on ovaj pojav dviju lubanja
u Lovrinu sarkofagu ovako riešio:
„Odgovarajući dakle sasviem ovaj opis sadržaja
ovog sarkofaga onomu što donosi Barlati na gori na-
vedenom mjestu, Odbor ne pripušta nikakve dvojbe
o istovjetnosti tiela nadbiskupa Lovre, ni o istini-
tosti svjedočaba zakletih svjedoka, koji su bili pri-
sutni prvomu otvoru ovog sarkofaga. Dapače Odbor
ne bi smio ni protiviti se tvrdnji kojom kažu, da je
onda mrtvo tielo našasto još nerazpadnuto (incorrotto);
jer sudeći po kolikoći i kakvoći ličinaka, što su se
ondje našle, mora se stanovito suditi (certamente sta-
bilire) da se razpadnuće kašnje dogodilo, prouzrokovano
zrakom, koji je ušo".
„kSto se pak tiče lubanje i kostiju našastih kod
glave Lovrina tiela, Odbor cieni (ritiene), da su ove
pripadale tielu kojega odlična muža, vjerojatno kojega
nadbiskupa, pokopana u sarkofage, koji su oko hra-
ma, i koje jer su bili odkriveni ili zlo zatvoreni, ne-
bi mogli sačuvati one častne ostanke, koji će zato
prigodom otvora biti bili položeni u Lovrin sarkofag."
Iza svega dakle što je Odbor o Lovrinu sarko-
fagu razgledao, proučio, izpitao i u zapisnik napisao,
izveo je sliedeći zaključak: Tielo odjeveno u biskup-
skim haljinam, našasto u Lovrinu sarkofagu, bijaše bez
sumnje tielo jednoga nadbiskupa; nadbiskup Lovre u
onom sarkofagu pokopan bio je odjeven biskupskim o-
djećama kako to svjedoče oni, koji su vidjeli sarkofag
otvoren god. 1700, dakle ono tielo po biskupsku odje-
veno, našasto u istom sarkofagu god. 1881 jest tielo
nadbiskupa Lovre. —
Meni se naprotiv čini, da sve što se u onom za-
pisniku sadrži, ne samo potvrdjuje moje mnenje, ne-
go pruža povjestne i naravoslovne neoborive dokaze,
da ono tielo u Lovrinu sarkofagu našasto god. 1881,
ako i jest kojega nadbiskupa, nije nipošto nadbiskupa
Lovre. (Sliedi).
perche domand asse al Tribunale dell' Impero !
1'annullamento delle elezioni.
Forse giustizia sara fatta (prezioso quel
forse!), ma chi da malleveria che a nuova
prova la luogotenenza Dalmata non ripete
rebbe il triste giuoco ? II Tribunale dell'Im-
pero senza facolta punitiva e un' ombra e
null>ltro.
,,E cosi il conte Taaffe mantiene le sue
promesse (Aveva torse il conte Taaffe
promesso di lasciare che i sedicentisi đalmati-
italiani, gente avventiccia, continuassero a
spadroneggiare sui veri dalmati aborigeni
e slavi?) Non valeva meglio per gli italia-
ni lottare contro la egemonia tedesca, la
quale almeno era un' egemonia ^ civile, che
contro la brutale prepotenza d'una razza,
la quale ad ima civilta antica e vigorosa
vuole sostiture la propria barbarie?"
Ai lettori dalmati non occorrono commenti
a questa eorrispondenza: le menzogne essi
je scorgono da sč. Ma non sono queste che
debbono arrecar sorpresa, bensi l'ingenuita
colla quale gli Avveniristi ricorrendo ad un
giornale estero del carattere del „Bersaglie-
re" per far noto urbi et orbi le persecuzioni
a cui sono soggetti, andarono a chiarirsi per
irredenti. E non vogliono capirla che di ir-
redenti non ce ne sono e non ee ne ha da
essere, e che e ormai tempo la finisca que-
sta commedia. L'egemonia tedesca aveva
bisogno, per sostenersi, del divide et impera:
e per cio che essa snazionalizzava, se po-
teva, i paesi, e vi lasciava introdurre e fa-
vorire 1 ermafroditismo nazionale. Non vi
par ridicolo-quando non sia pazzo, o birbone,
o fellone — il sentir a dire „dalmati-italia-
ni, italiani di Dalmazia" ?! bisogna essere
0 1'uno o l'altro; o dalmato, ed allora si
accetta il carattere e nazionalita del paese;
od italiano, ed allora si resta straniero, ma
non si ha diritto di parlare come dalmata.
1 centomila Albanesi ed Epiroti che da
qualche secolo stabilironsi nel Napoletano,
ed i sessanta o settatanta mila Slavi che
stanno nel Friuli Veneto, non si sognano
punto di pretendere d' essere nazione a
parte, e di dirsi Albanesi italiani o Slavi
italiani: no, eglino fissandosi in Italia diven-
tarono italiani e non acquistarono alcun dirit-
to di bastardare la terra che dava loro
asilo. Facciano altrettanto i discendenti di
quei veneti od altri provinciali che dall'I-
talia vennero per loro interesse in Dalmazia:
si naturalizino e restino dalmati, ma dal-
mati puri, senza aggettivi stranieri, e non
pretendano di farla da padroni conquistatori
in memoria di tempi che debbonsi dimen-
ticare. Se cosi, bene; se no, tornino d'onde
sono venuti, chč nessuno ne avrk rammarico.
Di ermaf'roditi o bastardi non se ne voglio-
no. Est ce clair?
Ispod Sniežnice 19 kolovoza.
posta nekoliko dana i pritvrdi staru našu
harnost i ljubav. Uprav smo uživali gleda-
juć ga zdrava, krepka, onako dobra, bogo-
ljubna. Med iz Njegovih usta, a ljubav iz
dobre Njegove duše svieh nas obujmi. Harni
zato iz svega srca opet Mu zehvaljujemo, u stal-
noj nadi da ćemo i unapried toli žudjenoga
i miloga gosta podvoriti. Svi prisustvovasmo
skupa svetčanomu sobetu, a okrom doletio
nam M. P. Don Gjako Tonini iz Dubrovni-
ka i mladi Vice Medini, koji eto sretno ide
da uči bogoslovje, i koji riet bi da će vre-
menom bit jedan od najboljih naših popova
po umu; a došli odabrani konavljani gg.
Luka Glavić postier i Niko Vuković.
Bilo napitnica i pjesmica a red je da na
dasve pohvalimo onu g. Vice Medini.
Presv. i Prepoš. gosp. Biskup, mudro i
blagoćudno odvrati napitnicam, a osobito
ganuto onoj upravljenoj svemu sveštenstvu
Boko-Kotorskom, vrliem i dobriem našiem
susjedima.
Radostni i preradostni čim opet gosp.
Biskupu na posjetu zahvaljujemo, pravo je
da i svesrdno zahvalimo našemu vrlomu
Don Jozi Črnici vice-dekanu i župniku
Grudskomu i Otcu Luju Uccellini Čuvaru
Priflvorskog manastiera, koji su baš pri-
stojno gospod. Biskupa dočekali, pogostili,
podvorili i odpravili, i svaku Mu počtu
mjestu nas izkazali.
Popovi Konavoski.
Perasto, 19 agosto
II giorno 12 corr. si tennero, come di
metodo, gli esami in ambe queste scuole
popolari maschile e femminile. II nostro a-
matissimo e zelantissimo Monsignor Vescovo
Diocesano Casimiro D.r Forlani si compiac-
que onorare la scolaresca dell' ambita Sua
presenza. Agli esami assistettero eziandio
l'egregio Sig.r Vincenzo Maroević i. r. I-
spettore scolastico Distrettuale, la Rappre-
sentanza Comunale ed i membri del. Con-
siglio scoalastico locale.
Sia detto a lode del vero: gli allievi
furono trovati assai bene istruiti in tutte le
materie, compresa la Religione, e si rneri-
tarono percio la pienissima soddisfazione
degli astanti, ed in particolar modo dell'II-
l.mo e Rev.mo Mons. Vescovo, il quale lodo
eziandio il zelo e la esemplaritk di costumi
degli istruttori. Agli ottimi maestri, Antonio
Brajilo ed Anna Žeželić, le nostre cordiali
felicitazioni. Siamo convinti che essi segui-
ranno anche in appresso con animo forte la
via intrapresa rafforzando i teneri animi, la
speranza dell'avvenire, nel s. timor di Dio,
nei sani dettami della s. Chiesa Cattolica,
nell'affetto ed ubbidienza al Romano Pon-
tefice, e nell'amore e nella fedeltžt al pro-
prio Sovrano. M. F.
nei ma vragutog Hrvata, izim Mrkušića i
Jokovića! Vaši popovi hoće, da tko je ka-
tolik, nek je i Hrvat! Ovakovih i sličnih
bedastoća sit se nagovorio uz iskreno moje
sažaljenje, videć plitkoumno njegovo mišlje
nje uzprkos univrsitizmu; jer barem tko je
universitet učio imao bi znat da mi nevelimo
hrvatska, već katoliČka-crkva, dočim Srbi
znadu i za srpsku crkvu, srpsku vjeru. Nego
zaludu je gluhu pjevat.
Drniš, 20 kolovoza.
Naš vrli Pavlinović kaže kruna i slava
životu jest čovještvo. — Čini koje ću pri-
poviediti u naslon dopisu iz kotara drni-
škoga uvrštenu u „Nar. Listu" nazad neko-
liko vremena, za cielo nepobitnim će biti
dokazom da je taj naš poznati bez krune
i slave, te sa Azeliom mora se reći: dalje
vjetrogonje.
Skoro težak iz našega Zagorja dodje k
našemu kadiji kažuć mu: gospodine, jučer
moj komšija sorio mi je dva lakta zida od
ograde, što ću ? Tada će naš kadija: Uči-
nit ćeš petit per turbato possesso. Hoću, hoću
ćaća! — Kaži mi može li doći k ogradi ko-
čija, upita kadija. Težak na lo: nemože jer
mi ograda u vrh brda Svilaje. — A može-
li se doći na kon]u ? Mučno, mora se pješke.
— Tad ti naš kadija, koga želja mori za
20 do 26. for. komisije: Hajde ća! nema
nema ništa kad ja nemogu doći, nego hajde
tamo u adjunta.
Govori se, i sva je prilika da je istina,
da naš čovo u dogovoru sa svojim pandu-
rom pisarčićem za spise na zapisnik pri-
mljene naknadjiva si uslugu !
I svojim sudruzim, zagrizo je u kesu, jer
paušala nijednom nikada nije naplatio. U
ovu svrhii bivši jedan njegov sudrug pri-
kazao je tražbu za dvie godine paušala.
Govori se da je naš čovo u družtvu sa
čuvarom zatvora poduzetnik obskrbljenja
uznika. Sva je prilika da je ovo čista istina,
jer tko se nije uvjerio da drniški zatvoii
nisu takvi neg krčma pod njegovom zašti-
tom? Skoro neki Grizelj osudjen na neko
liko dana zatvora u prisutnosti čuvara
naskočen je bio od drugih uznika da plati
vino kao ulazninu u zatvor. Jadni Grizelj
novca nije imao. Drugi zatvoreni tada ski-
doše s njega koporan i predadoše čuvaru
da ga za vino založi. Čuvar pak u istinu
uzeo je koporan i založio ga kod Mate Bu-
diše za nekoliko litara vina.
Hajdmo dalje. U čijim je rukam arkiv
ovdješnjega suda, ključi pod kojima stoje
matice oporuka, matice obveznica? Komu
ih je predao naš čovo? Osobi, koja za pet
časaka nije u stanju odgovoriti sama za se,
spljetskoj fukari, koja zrno soli nema da
uskrsno jaje osoli, dočim vriedni i pošteni
pisar izključen je od posla po zakonu njemu
namjenjenu, napram onom bez ikakve od
govornosti.
Za danas nek Visoko Prizivno Sudište
zna ovoliko, ali obećajem da ću do potrebe
iznieti na vidjelo čina mnogo krupnijih. A
kamo li lažno izvješće, koje je na svoje
opravdanje uputio nekidan Prizivnom Su
dištu !
—
RAZLIČITE VIESTI.
N. V. naš kralj udielio je 10.000 fiorina
pogorelcima u Priedoru u Bosni.
Petrov Novčić. Veleč. D. Fr. Danko voj-
nički kapelan Trebinju poslao nam f. 2:55;
M. P. n. 40. Ukupno f. 2:95.
Primismo od veleč. Starešinstva pošt. Be-
nedektinaka na Hvaru na novo 3.000 rabljenih
biljegovaka za odkup kukavnih robova. Od
nekoliko vremena s radošću opažamo da su
sve to Češći kod nas ovi dokazi životvorne
katoličke ljubavi: znak da vjera kod naa
Bogu hvala nemalaksa i da dobri primjeri
lako nahode nasljednika.
Filoxera. Pišu iz Istre, da se filoxera ok6
Pirana sve to više širi, te se je bojat da
malo po malo nezahvati svu onu siromašnu
pokrajinu a i dalje se pruži.
Okružnica preuzv. biskupa Jos. Jur. Stross-
mayera. Preuzvišeni djakovački biskup dao
je na svoje svećenstvo i ostale vjernike
Okružnicu vrhu nove stolne crkve u Djakovu.
„Pozor" od 23 tek. donosi da viest ,,W.
Ali. Z." (i od nas priobćena) o činovničkim
kradjam u Bosni (v. br. 65 ,,K. D.") sumnjiva
je izvora (magjarskoga), pače donekle i lažna.
Primamo sa Silbe, 24 kolovoza: Na 20
tekuć. mj. častni gospodin Marijan Marki,
ovdješnji oodučitelj, odputovao je put svojeg
zavičaja ostavljajuć medju nami najljepšu
uspomenu. Gospodin Marki je vriedan i
marljiv učitelj, pak i pravi rodoljub: Silbjani
mu žele svako dobro.
Aerem verberans. II „Dalmata" di carta
ha stampato nel suo n. 68 una eorrispon-
denza a difesa della „rispettabile persona
del nostro podestk sig. Marinich", contro i
fatti addotti in una eorrispondenza da Selve,
pubblicata nel n. 67 del nostro giornale.
Non sapendo chi sia il nostro corrispondente,
un certo B. ne approffitta per versar la sua
bile contro un Seminarista di colk, che ha
avuto tanta parte nella nostra eorrispondenza
quanta il sig.r B. Siamo convinti che il B.
del „Dalmata" (il quale del resto forse non
ha mai veduto Selve) e persuaso egli pure
che i Seminaristi non ci entrano. Egli ha
voluto architettare tutta quella serie di offese
e vili minaccie per far del male e denigrare,
sapendo di far con ci6 cosa grata al „Dal-
mata", il quale morrebbe se non mentisae
per la gola in tutta la sua estensione dal
titolo fino al fondo degli annunzi.
La banda di Zara a Trieste. V lndipen-
dente, l'organo maggiore dell'irredentismo,
aveva annunziato il prossimo arrivo della ban-
da cittadina di Zara, e poi tacque. Pare che i
signori della banda abbiano fatto un brutto
tiro ali' Indipendente suonando sotto il palaz-
zo luogotenenziale 1' inno austriaco e che
hine irae. Eh, caro Indipendente, dalla gita
d' Ancona a quella di Trieste sono traseorsi
cinque anni e „la necessitk non ha legge"!
Primamo iz Hrvatske: Čujemo da će
doći oo. Jezuiti nastanit se u Staroj Bistri,
jer da kupiše zemljišta u tamošnjeg posje-
dnika franceza Charona.
Za ljetne pripeke presv. i prepoš. gosp.
D.r Kazimir Forlani vriedni biskup Boko-
Kotorrki i Špičanski dodje svake godine
na ladanje u Novi. Bivši tako do naše gra-
nice, davno nam bila namjera zamoliti ga
da bi došao u Konavle nauživat se ljepote
i hlada postranog i zelenog našeg polja; a
nadasve da bismo imali zgode zahvalit Mu
svesredno radi brige, ljubavi i otčinske pažnje
kojom nas je odgojio, kako naš profesor, Bogu
i svietu: ali niti bilo puta niti kola, i
tako se od godine do godine odmicalo, kad
na veliku našu utjehu ove nam se godine
ta živa želja izpuni. Obljubljeni i mili naš
profesor, sad dični biskup Boka i Spiča
veledušno namse odazva, poliodiv nas, te
Sa žala Boke Kotorske, 23 kolovoza.
Njeki dan pozove me prijatelj, da podjemo
da gošp. N. grčko-iztočnog kalugjera u
manastiru B. Odazvali se. Upoznali se ovom
prigodom. osim što sa gosp. N. i sa gosp.
K., koji je kako mi sam izjavi „Mediciuer
na Gradačkom sveučilištu".
Razgovarasmo se o koječem. Gosp. će
Mediciner: I popovi mogu postati pogibeljni-
mi za narod! Kako? upadnem mu u rieč ?
Neživu li, odvrati, popovi kroz cielu Dalma-
ciju na narodna pleća, ne trguju li s
narodom! Kroje partaje, cjepaju narod,
hoće silom da hrvate; Srbe mrze, psuju,
nenavide, a poimence u Srbskoj Bokt, gdje
morala su biti ne sagnjita, dakle ili osušena, ili po
božjem čudu frižka i svježa sačuvana. Ovo je drugo
izključeno, ne samo po tom, što nijedan svjedok takova
šta ne kaže, nego i po onom poglavito, što pri takovu
božjem čudu bilo bi se god. 1700 drugčije s onim
sarkofagim postupalo. Ali nisu ni osušena bila, jer inače
nebi bila do dandanas tako sagnjila, da su im kosti
ogolile. Tielo sv. Simuna Proroka, evo ima 600 godina
da je u Zadru, i nijo jedanput, nego mnogo puta na
zrak izloženo, pa je sve jos onako suho, kakvo je
u Zadar prispjelo. A osušenih čovječjih tjelesa nahodi
se Bvedjer zraku izloženih, koja ipak suha se uzdrže,
auho meso na njima ne gnjije.
Još je nešto iz god. 1700, što je po naravoslov-
nim načelim iztumačiti. Kako je to, kako je već gori
iztaknuto, da je Lovre u sarkofag sahranjen 400 godina
kašnje od Ivana, pa ipak nam svjedoci ne kažu ni-
kakve razlike u stanju dvaju mrtvaca, premda je onda
Ivan već tisuću godina ležao, a Lovre samo šest sto-
tina? — Tvari, koje su u sarkofagim opažene takove
au vrsti, da sagnjiju ili posve brzo, kao drob, meso,
čovječja put, najdalje u dvie ili tri godine; ili posve
iz tiha kano kosti, možda stopro nakon mnogo vje-
kova; kao svila, koja se nakon ni dvanaest vjekova
u crnicu nije još obratila. Što se dakle mesa tiče, izim
kostiju, Ivanovo se je posve u crnicu zemlju obratilo,
recimo oko god. 700, a neka je Lovrino oko 1100;
aest viekova iza Lovrine smrti, ni od jednoga ni od
drugoga tiela nemože se nego crnica naći. Sto se svile
pak tiče, ako se na Ivanovoj i danas, kada se pod
rukama razpada, još krasan vez opaža, god. 1700 nisu
mogle dvie svile na oko biti vele različite; a da su
ih svjedoci rukama ticali, ili, šio sn morali ako su
htjeli razliku čvrstine zabilježiti, da su ih kušali pa-
rati, to nijedan svjedok nije očitovao. Od kostiju na-
pokon, kojima se hoće možda mnogo vjekova da pod-
pano sagnjiju, i samo se kaže, da razlika od četiri
vieka gnjijanja nije tolika da bi se mogla bez pota
njeg izpita opaziti.
Da razgledamo sada sarkofage otvorene god. 1881,
i da njihov sadržaj po naravoslovnim načelima izpi
tamo. Na mesu, u crnicu obraćenu i na kostima, po
onomu što je malo prije rečeno, nebi se moglo lako
nikakve razlike opaziti, prema onomu što se je god.
1700 našlo; a svila u Lovrinu sarkofagu morala bi se
ne vele, barem na oko, od svile u Ivanovu razlikovati;
nasuprot u ovom se već sama počela razpadati, a u
onom ne samo što se cjelovita uzdrži, nu se ni ru-
kama parati ne dade; nego ju moraš oštrim rezati.
Ova je razlika odveć velika, da bi se mogla odstraniti
prigovorom, što su one tkanine od različite vrsti.
Ličinke (crisalidi), o kojim svjedoči Odborov
zapisnik da su nadjene u Lovrinu sarkofagu, zaslužuju
takodjer našu pažnju; one potiču iz mušica ili iz inih
zareznika, koji su u grob ušli i jajca izlegli. To se ne
može sbiti, pokle se tielo u crnicu obratilo, nego dok
gnjije. Da su se ove ličinke izlegle u Lovrinu tielu,
one bi se bile izlegle il u vrieme kad je Lovre u
sarkofag sahranjen god. 1096, il u vrieme kad mu je
grob bio otvoren god. 1700. Prvo je nemoguće, jer
ličinke u ono vrieme postavše bile bi se do god. 1700
u prah obratile, a za stalno ne bi se bila nijedna sa-
čuvala do god. 1881. Al nije moguće dopustiti ni drugo,
jer bi tada morali dopustiti, da je Lovrino tielo gnji-
jalo god. 1700, što se pako nipošto ne da tvrditi, jer
bi ondašnji svjedoci bili po vonju to osjetili i posvje-
dočili, što dakako nisu. A pošto su oni našli u istom
stanju Lovrino i Ivanovo tielo, što se uzdržanja tiče,
to bi onda i Ivanovo stopro god. 1700 bilo počelo
gnjiti: a gdje su ličinke iz Ivanova groba? zar su
mušice Ivana zaštedile a na sama Lovru napale ? Li-
činke dokazuju dakle, da je njihove matice u Lovrin
sarkofag privabilo ili unielo i njima i njihovu roju
hranom bilo Čije drugo a ne Lovrino tielo, prije pod-
puna sagnjića, iza god. 1700, dapače 1124, u Lovrin
sarkofag uneseno. To je tielo ono što ae je god. 1881
u njem cielo našlo, a Lovrino nije.
(Sliedi).
E.o scisma GJrcco-Scrviaii«
in Dal mazi a.
(V. br. 95.)
Mentre i sovrani scismatici continUavano
a dare non poche brighe alla Repubblica,
questa a mezzo dei suoi ambasciatori e pre-
lati cercava cli ammansar'i e di vincere la
loro ferina barbarie, tentando pria di tutto
ogni mezzo per ridurli alla vera religione,
saggiamente ritlettendo, come osserva il P.
Appendini, che c.ambiata la base delle mas-
simp. di.st.ato coi suoi vicini autorizzati dallo
scisma cdlo spergiitro, sarebbe divmtata con
essi impraticabile ogni trattativa o conven-
zione. ')
Per poco non avesse la Repubblica espe-
rimentate anche le ire dell' imperatore ser-
viano Stefano Dušano, il parricida, di quel
prototipo di tiranno scismatico e conquista-
tore. Sono ben note ed avvertite dagli sto-
rici le sue ingiustizie e persecuzioni ušate
contro i suoi sudditi cattolici. Abbenche a-
vesse avuta per consorte una pia principessa,
e per condottiero supremo dei suoi eserciti
un prođe cattolico, formalmente avea ban-
dito il cattolicistno dai suoi stati. Chi rima-
nea fedele alla religione dei suoi padri, ve-
niva o gettato im prigione, accecato, spo-
gliato dei suoi beni, o espulso dalla patria.
I voscovi di Drevno t Macarsca e cosipure
i benemeriti Francescani della Bosnia colla
fuga si sottrasserO al furore dei tiranno. La
repubblica di Ragusa apri sicuro asilo ai
perseguitati e particolarmente agli ecclesia-
stici. Fu allora che il suo caritatevole con-
tegno provocč* sdegno di Dušano. Per
ammansarlo ella si servi dell' ingegno e
dell' opra di Elio Saraca, arcivescovo di Ra-
gusa. Questi era gia stato spedito da Cle-
raente VI., insieme con Antonio ascivescovo
di Durazzo e con Bartolomeo vescovo di
Trau, in Albania e neJJa Rascia per ricon-
durre al seno delia chiesa cattolica e i po-
poli e i sovrani di quei paesi infetti dallo
scisma foziano. A mezzo suo avvenne la
conversione di molti, e i cattolici vennero in
seguito meglio trattati. Impressionarono Du-
šano le nobili maniere dell' arcivescovo tal-
che egli adefi ai suoi consigli, spedi amba-
sciatori al Papa, ed abbraccio il cattolicismo,
abbenche per incostanza di carattere, sempre
stata propria alla sua stirpe, e insinuazione
dei suoi popi e calogeri, tornasse di nuovo
a ricnegarlo.
Elio seppe aftezionarlo ai ragusei tanto,
che da nemico divenne lor protettore. Nel
134T si reco a Ragusa insieme con Elena
sua consorte, e suo figlio Urosio. tt) In que-
sta circostanza ei pur veniva incitato dai
') V. Appendini Parte U. Lib. II. pag. 265.
2) S. C. ristrelto degli annali di Ragusa L. VI.
pag. 99.
suoi scismatici baroni, di prender assoluto
dominio di Ragusa entrandovi armato. Non
vi acconsenti, ma accolto dalla Signoria con
segni particolari di fiducia, e con straordi-
naria pompa, vi rimase ih citta otto giorni,
confermando i diritti che la Repubblica gi&
s'avea acquistati sopra Stagno, e che dap-
prima venivano da lui contrastati, e conce-
dendo privilegi della pesca alle monache di
S. Chiara e duecento moggie di sale aH'annO.
Q,uesta volta la Repubblica 1' avea pur vinta
non gik colle armi ma colla cortesia e ma-
gnanimita, della quale sapea dar saggio in
ogni iticontro anche verso i suoi piu dichia-
rati nemici, dappoiche i ragusei come con
Dušano eguali addimostraronsi anche con al-
tri principi e sovrani scismatici; fino aIVol-
tare peri), e non piti oltre. Quante e quante
volte non ebbero essi diretto incarico di ri-
durli all'unitk della fede.
(Sliedi).
II „Conciliatore".
La e bellina ! Un uomo che b la perso-
nificazione dell' instabilita; un uomo che da
studente si vedeva costretto a viaggiare da
un istituto ali' altro e che fatto dottore pass5
ad essere avvocato e poi lascio 1' avvocatura
per far il professore, e abbandonato anche
il magistero torno ad esser avvocato, pas
sando successivamente da Drniš ad Inns-
bruck e di la a Trieste, da Trieste a Ma-
karska e da Makarska a Spalato; un uomo
che ha subito tutte le fasi e cangiato tutti
i cplori politici rimanendo in permanente
contradizione con se stesso; — si accinge
ora ali' impresa di conciliare i partiti in Dal-
mazia, e specialmente a Spalato. —• L' av-
vocato d.r Forlani imprende in questa citta
la direzione d' un periodico, intitolato 11 Con-
ciliatore !
Cib non puo recare meraviglia. II suo
profondo ingegno non seppe imbrigliare la
vivace fantasia, ne salvare lui da un reali-
smo troppo materiale, poco positivamente
calcolato: indi tutti i suoi errori fino a que-
sto ultimo, che lo trascina alla vita pubbliea
anche attraverso una selva d' errori, esposti
gik nel programma. E' per es. un grave er
rore 1' esordio che preauppone il partito
croato esser uscito dalla lotta delle elezioni
comunali di Spalato spossato. In generale i
partiti nella lotta rattemprano le loro torze
e quello che esce dalla lotta colla vittoria
in mano, come b il caso appunto dei partito
croato a Spalato, si sente dopo la lotta dop-
piamente piu forte. La spossatezza pero
presso il partito costituzionale-liberale non
solo la concediamo, ma la asseriamo anche
noi. E tale spossatezza e naturale finclie
resta vero che il partito autonomo e una
semplice fazione, sostenutasi finora in vita
artifieialiuente, cioe puntellata da forze non
sue; per cui venutegli meno queste, che ha
da fare se non dileguarsi o tosto o tardi
dinanzi alle masse di lui vincitrici ed a lui
contrarfe ?
II d.r Forlani e quindi in errore, se crede
alla sussistenza d'un vero partito autonomo
e se fu qualcuno de' faziosi che lo ha ecci
tato ad incaricarsi della conciliazione, egli ha
fatto male di accettare 1' incarico che gli
prepara soltanto disillusioni, poiche la con-
ciliazione fra i trapassati & roba postu ma e
tra i faziosi surperstiti da una parte ed i
crOati dali' altra su basi diametraltnente op-
poste, la conciliazione puo essere tentata non
effettuata. Ne bis in idem, e da lunga pezza
che il partito croato va ripetendo a sfe stesso,
memore d' un primo trucco di conciliazione,
sperimentato dieciotto anni fa: tutti sanno
con quale riuscita.
Ma il capitale, il fondamentale errore dei
dr. Forlani e della sua impresa, 6 1' ignorare
la natura dei partiti nazionali. Un partito
nazionale non & partito politico; pu6 invece
abbracciare tutte insieme le gradazioni dei
partiti politici, senza alterare la propria es-
senza. Non e neppure un partito religioso;
poiche vari partiti di questa specie possono,
senza confondersi, portare tutti la stessa
marca nazionale. Meno di tutto poi b un
partito sociale; imperocche il socialismo, sia
esso aristocratico o democratico, individuali-
stico o collettivistico, abbraccia in un fascio
tutti i partiti nazionali, per sopprrmerli tutti
insieme e trionfare sulle loro rovine. Se il
dr. Forlani vuol sapere, che cosa sia un
partito nazionale, esamini i suoi caratteri
distintivi, i quali tutti hanno 1' impronta della
storia naturale. I partiti nazionali sono isto-
rico-naturali, e le loro forze partecipano delle
prerogative delle forze della natura, delle
forze elementari, le quali, se turbate, non
v'e chi le concili, e meno che altri un av
vocato colla sua dialettica, fosse pure d' al-
tra fama e d'altro credito, che il dr. For-
lani: il solo processo dei tempo giunge ad
equilibrarle, e nell' equilibrio sta la loro con-
ciliazione.
Ora che nel comune di Spalato si e stabilito
1' equilibrio fra la popolazione e la rappre-
sentanza comunale, la conciliazione h bella
e fatta. Le discussioni e le deliberazioni dei
consiglio comunale renderanrto questa con-
ciliazione tanto piu ferma, quant,o piu sta-
bile si conserverk 1' equilibrio teste rinno-
vato. I terzi, che si frapponessero in questo
processo storico-naturale, non potrebbero che
alterare 1' equilibrio o nuocere almeno alla
sua stabilita; molto piu se si ponesse loro
a capo il d.r Forlani, il quale come abbiamo
veduto e la instabilita personificata ! II don-
ciliatore da lui ideato sark una comparsa e
nulla piu.
v.—.o ^ '
Svaštice.
Da obstoji Merkurij, ko što su htjeli stari
jani i Grci, od veselja bi se valjao po
01ympu, ko ono negda kad je izpao iz pe-
lena da ukrade blago Apollonu, videć ka-
kvih vjernih sljedbenika ima posred Pari-
žkoga predgradja St. Deni; koji su dne 23
proš. porobili St, Denisku baziliku, čuvenu
rad grobnica francuzkih okrunjenih glava.
Način kojim se izvela kradja i vriednost
(stvarna, histerična i arkeologična) ukradje-
nih stvari zaslužuje da se potanje opiše ta
kradja. Opis vadimo iz parižkoga Figara.
Baziliku Saint-Denisku straže obnoć pet
straraža, koji se po redu izmienjuju; osim
toga u riznici je obdan privezana kučka,
koju obnoć razdrieše. Da dodjes do mjesta,
gdje je spremljeno crkovno blago proć ti je
kroz riznicu. Vjeran ko pas, kaže poslovica,
al kučka, tvrde Saint-Deninjani, nadmašila
je mužki pasji spol u vjernosti. Crkva se
dakle držala, da je osjegurana od svake
kradje; a da bi se ta mogla izvesti ok6
šeste ili sedme u večer nikomu ni na kraj
pameti. Ipak se ljudi prevarile. U četvrtak
večer čuvar Geoffry, na koga je bio red u
službi, oko pet sata obadje baziliku i našav
sve u redu, podje na objed, neodvezav ku-
čku i zatvoriv jedino vrata. Na nesreću na
vratima su tako slabe ključanice, da jih
lahko bilo kojim ključem hoćeš otvoriti. U
sedam sata, kad se čuvar povratio s objeda,
opazi da su desna vrata bila pritvorena;
preplašen udje, potrč® fcs blag« 3 vidi da je
oplienjeno. Odmah. pQisjll|0 j»V§8l Rt ^.re-
darstvenomu povjereniku južnoga sreza, La-
netu, pod čijim je nadzorom } crkva. Ovaj
odmah započme pregledanje. — Stolna cr-
kva ima troja vrata u pročelju: velika vra-
ta, koja se otvaraju jedino u svečane dneve,
i dvoja omanja s desna ,i s lieva, Lupeži
su ušli srednjim stubama, i prije no će sti-
gnuti k pjevalištu okrenuše na desno, te
preskočiše pregradu, prama grobnici Franja
II. Za tim udariše drugim stubama, izbiše
jedna za drugim četvera vrata i stignuše
na mjesto gdje je blago. Tu su četri pobo-
čna ormara sa glatima, u kojima su okup-
ljene sve dragocjenosti. desno je zlatna
šibka od najveće vriednosli; na lievo fak-
simile glasovitoga Dogobertova prestolja,
izvornik kojega, izradjen od Saint-Eloi-a, u
Clunyskom je muzeju. Po sriedi se nalazi
veliki stakleni postavac, u kojem ima o-
stensorija, kruna, križa i t. d. Taj postavac
lupeži oplieniše, izbiv ključanicu Kad su u-
zeli što jim bilo u volji, povratiše se istim
putem. Kako su lupeži fino postupali, vi-
djeti je iz toga, što su, svasviem da ima kan-
djel&ucrkvi, donieli sobom svietnjačić, koji
se kašnje našo kod vrata $ našo se i komad
sirova mesa za stavno namienjen kučki, ako
bi zalajala. Izmed 35 komada dragocienosti
koje ukradoše, i koji vriede preko sto hi-
dello spettroscopio le righe brillanti, ma en-
trato nella cromosfera, quelle righe si ve-
dono mascherate dal corpo opaco dei pia-
neta, e sempre ^ino al contatto dei pianeta
col sole. A questo modo 1' osservatore che
sta allo spettroscopio, vedendo il lento av-
vicinarsi dei pianeta e 1' istante preciso dei
suo contatto Col sole, pub darne 1' annunzio
in quell' istante medesimo a un altro osser-
vatore che dee tenersi pronto presso il te-
lescopio. S ••••;••;'/ ti ,
Non h a negarsi per altro, che codeste
osservazioni dei contatti, quantunque ese-
guite con somma diligenza e colP aiuto di
strumenti squisiti, non lascino tuttavia qual-
ehe incertezza; non solo perchč gli osserva-
tori i possono giudicare variamente 1'istante
preciso dei contatti secondo la loro vista
pii!i o meno perspicace, e il vario stato dei
loro sistema nervoso, ma sopratutto perche
il contorno apparente dei sole e continua-
mente variabile, ora solcato da cavita, ora
rialzato da protuberanze. Per la qual cosa,
senza abbandonare le osservazioni dei con-
tatti, gli astronomi pensarono di ricorrere
ad un altro mezzo per calcolare la distanza
delle due corde, ed b il seguente. Suppo-
niamo, che due osservatori collocati in due
diverse stazioni notino, ciascuno per se, a
due istanti ben determinati, due posizioni
di Venere sul disco solare, sia rispetto al
lembo sia rispetto al centro dei sole; essi
potranno tracciare sul disco dei sole la via
che percorre il pianeta, la quale pu6 consi-
derarsi come una linea retta condotta per
le due posizioni osservate. Q,uelle due linee
quale per tenerci tedeli al nostro proposito
di svolger'e l' argomento in forma popolare,
abbiamo supposto che la terra restasse im-
o corde* si potranno poi riportare sopra una | mobilc durante il. passaggio dei pianeta sul
stessa imagine o disegno dei disco solare, e
sapendosi gia quanti minuti e secondi corri-
spondono al diametro dei sole, si troverk
facilmente il valore in secondi della lineetta,
che misura la distanza delle due corde per-
corse da Venere nel suo passaggio sul sole.
E sebbene a rigore bastasse,che in ciascuna
stazione si notassero due sole posizioni di
Venere sul sole, tuttavia quanto sara mag-
giore il numero di posizioni fissate, tanto
piu accuratamente sara tracciata la via per-
corsa dal pianeta, e piu esatto riuscirk il
calcolo della distanza delle due proiezioni.
Cio posto, ognun vede il prezioso servizio
che a tale effetto offre la fotografia. E la
fotografia fu messa in opera felicemente in
occasione dei passaggio di Venere 1' 8 di
cembre 1874. I capi di ogni spedizione fu-
rono provveduti di preziosi apparecchi fo-
toeliografi, raccomandati ad artisti abilissimi
nel maneggiarli, e quasi tutti presero a cen-
tinaia, o sul collodio o a preferenza sulle
lamine dagherriane, 1' imagine di Venere
sul sole.
VII.
Conclusione.
Qui poniamo fine a questa noatra tratta-
zione sul passaggio di Venere sul sole, nella
sole, quando invece essa continua a moversi
intorno al-sole medesimo, ne e poco viaggio
ch' ella fžt nell' intervallo di cinque o sei ore,
quante secondo le varie stazioni degli osser-
vatori, puo durare il passaggio dei pianeta.
Pariuiente non abbiamo toccato altre parti-
colarita che accompagnano quel fenomeno,
e le varie scoperte che vi hanno fatto gli
astronomi, tra le quali e degna di speciale
menzione la scoperta dell' atmosfera di Ve-
nere, che per indizi avuti per altre osserva-
zioni, anche prima supponevasi come nota,
ma che nel passaggio dei 1874 fu verificata
e studiata a segno, che si pote determinare
la sua composizione e la sua densitk.
Tutto questo va bene, diranno i nostri
lettori, ma intanto qual frutto si e raccolto
da tante fatiche degli astronomi, e da tanti
milioni spesi dai governi? qual efinalmente
la parallasse dei sole ? quale la sua distanza
dalla terra ? Abbiam detto altrove, che la-
sciando da parte i risultati piu o meno in-
certi delle osservazioni fatte con altri me
todi dal principio di questo secolo sino al-
T anno 1874, si b trovato che la parallasse
dei sole oscilla tra 8", 85 e 8", 89, quindi
la distanza dei grande astro dalla nostra
terra h di 148 milioni di chilometri coll' in-
certezza di un mezzo milione sia in piu sia
in meno; per ora le nostre cognizioni non
vanno piti in lk Ma e gli astronomi che
osservarono il passaggio dei 1874 non hanno
saputo dirci nulla di piu preciso ? Prima di
metter mano a questo nostro lavoro, abbiamo
consultato sopra questo punto un dotto a-
stronomo dei nostro impero, e ne abbiamo
avuto la seguente risposta „die Berechnnn-
gen des Durchganges von 1874 sind noch
lange nicht zu Ende. Man weiss jedoch be-
reits, dass das Resultat keineswegs endgiltig
sein kanu. Von dem Durchgange 1882 hofft
man mehr, und mit Rechtrt.
A quest' ora gli astronomi delle cinque
parti dei mondo, che sin dal passato ottobre
erano gižt tutti al loro posto, altri negli Stati
uniti di America, altri nell'America dei Sud,
la maggior parte nelle isole dell' oceano au-
strale, se il cielo sia stato loro propizio, a-
vranno osservato il nuovo passaggio di Ve
nere sul sole, e quando che sia, ci daranno
contezza dei successo delle loro osservazioni
e dei loro calcoli. Noi ci collochiamo tra i
primi a desiderare, che tanti studii vengano
coronati finalmente da un esito felice, ma
insieme auguriamo ai dotti dei nostro secolo
di coltivare con ardore somigliante lo studio
di altre veritk senza paragone piu eccelse,
di quelle cioe, che sono la base e il com-
plemento della vera scienza, e la sorgente
unica della vera felicita.
j—