bi naloXit podredjenija organìm, da u
izvadjanju zakona toii teretuib po na-
sep kukavrioga tezaka, postupaju Ijud-
ski i ne vrse strogo^t nad biednicim.
n « *
Prlmamp : i
Velecienjeni g08[. Uredaiòe. Blagoiz-
volito gosp. liredafie uvi^tit ovu tnoju
ìzjavu, kao «.dguvrr br, 99 zad. „Sau>- ^
tre" t. g.
Izazvan u br. ft^ zad. ^Smotre"' rado
izjavljam na- ^ast istine, da mi je vazda
bilo u naéelu pi<;at svakoj obiasti hr-
vatski, 8 toga i r. k. sudu u Paga; pa
liepo poziyliem Jiinotrina pisca, da mi
nazo^^i u koje :oba poéeh pisati hrv.
i kojìi su spisi, pod k)jim nadoevliom
i brojem od meue pisani talij. Cekam
gurno odgovor, a pramda je „Smotra"
u stanju odgovtrit svakomu i svemu,
éekat 6u ga do sudnjeg dana. ^
Nadodajem i to na ;>baviest Smotrina
pisca, da sam bio al. sud u Pagu uz-
moiio da mi piie hrv, ali uzalud.
Isto i Barbai skora puku, koji nezna
talij., pomenuta c. k. oblast salje spise
na talij. jeziku, ositn kojeg stunipanog
hrv. poziva ; to ne sam o^^evidan svjedok ;
a jelì to u suglasju s § 3 rainiatarstveQe
naredbe 20 trovnja 1872?
Sto se tièe obcine ne paéam se, jer
Bvak koji drzi do ugleda i istine odgo^
vara za se, kad «e Javno hoée da òini
iakrivljujn. To naa ufii moral istine.
Barbat, 26 proainca 1888.
Dn. Lovro Fabijanié
duaobri^nik.
» *
Silba, 28 prostiica: Veó je dvie go-
dine, da je redovnico poalato na Dr^a-
vno «idvjetniatvo u Zadar sest oli sedam
tuzaba sa strane Obcinskog opravitelj-
stva proti prvaàajim opraviteljim radi
razuih prefcrsaja, a najviSe radi poman-
kanja novaca. Dosada na veliku rauku
bile su ivie tuzbe rìeàene ^riecima,
dà Drzavio odvjetoì.àtvo nije naslo te-
n^elia d a aostupa proti pomenutim oso-
bam, te da su spisi poalati na c. k. Po-
krajinskii sud. Znuduc pak da ostale
tuabe n i'^n bile rieaene, molimo gosp.
prodsjed nika Brcióa eda bi vise to puklo,
pa bill pravedni ili krivi, ali sarao da
nani se oovci povrate.
Njekoliko ohéimra,
tf: tv «
Obl«hpdanjena je u Valle di Pompei
mala ai i dragociana poboÈna knjizica
Sacre ' i «di in onore di Maria Vergine
per I uiscmn gìo. no della settimana. Giana
je kniiiici 40 eentezima. Poboznost na-
pram bl. Gospi u Valle di Pompei liepo
je i kod nas f n7,n'4ta i razsirena, te smo
staUii, eia de ^ i» knjiiica i u na§im
stsatiara naéi I up&ra, dok ako Bog da
i to doìjijemo aa iirvatskom jeziku.
Wodickina tìskania naumila je obie-
lodanit obàirno izvjeàée n Rabisovoj iz-
trazi, koja pocimlie ua IC tek. Cujemo
da 6e bit pozvano na ìk ) ,igu preko JOO
svjedoka.
* 9 *
Primi amo sa zalvalno&óu „Zanimìve
crtitie 0 kazaliStu" Napisao Nikola Mi-
lan Simeonovié; i „Tko je sluga.?" iz-
vorna sala u jednom cinu. Napisao Ni-
kola Mi lan Simeonovié i F. M. Strozzi
Zagreb 1888. Nakladora knjizare Mu-
cnjaka i Senftlebena. Tisak. Scholz i
Kralja.
Primisrao takodjer Prve Ljubice Jo-
sipa Milakoviéa, tiskane nakladom iste
knjizare.
« *
Poatanski perovodja dr. Rikard vit.
Stauber imenovan je postaoskim povje-
renikom u Zadru.
* « «
Po najnovijem izkazu, koji je sasta
vljen o mieni ziteljstva u Zagrebu, i
ko)i ce doskora biti priobeen u novin
stvu, izpostavlja se, da u Zagrebu ima
neàto preko 42.000 stanovnika.
„Nedeljni Glasnik'^ naslov je Listu,
koji od nove godine izlazi nakladom
tiskare Drag. Albrechta mi. u Zagrebu.
U pozivu na predplatu kaze se, da ce
taj u domoljubnom duhu uredjivan biti.
Preplata iznosina godinu 5 fior. — U-
redniétvo i uprava u Preradoviéevoi ulici
broj 28.
«
U Zagrebu je bilo koncem pr. god.
5? druitva, i 26 casopiaa, od ovih pet
je dnevnika.
H: 4: *
Na 29 pr. raj. jugoslavenska aka-
demija imala je siednica, u kojoj je
citao pravi òlan Nadko Nodilo razpravu:
„Pokojnici'-', kao nastavak svojih prouka
o rt^igiji Srba i Hrvata.
* * *
Sestara milosrdnica, koje se diele u
zavjetovne i novakinje, osim matice imao
je samostan u Zagrebu koncem g. 1887
43 podruznice, te medju ovim 9 u Za-
grebu. Milosrdnica bilo je koncem pr.
g. 470. Od ovih bilo ih je u kuci ma-
lici u Zagrebu 107, a u drugim devet
zagrebaòkim filijakm 76.
*
Iz izvjesca grada Zagreba za g. i887
razabiremo, da je te godine uóilo u
svim skolam 3328 uCenika i 1551 u6e
nica, ukupno 4879. Uóitelja bilo je u
svim skolam sa sveufiilistem 175 i 51
uèiteljica. vf-*
Koncem pr. g. bilo je u Zagrebu 17
trgovaókih agenata, 26 baévari», 169
bravara, 137 brijaóa, 13 br usava, 1 6a-
rapar, 1 ceàljar, 14 cetkara, 11 cimerà,
li cistilaca, 175 éizmara, 80 criepara,
28 dimnjifiara, 84 fijakera, 10 fotografa,
lo glasbilara, 82 gostioniéara, 11 gum-
bara, 65 kavanara, 14 kavotoéara, 13
kiSobranara, 30 kitniéara, 102 kipara, i
klesara, 28 klobuéara, 55 knjigoveza,
304 knjigotiskara i slagara, 18 knjizara,
26 kobasidara, 37 kobra, 8 koéaraéa.
68 kovaéa, 237 krcmara, 452 krojaca,
15 krznara, 14 kupplis^oih vlaslTi^ka, 49
lièilaca, 72 J'mara, 11 ma8*^"Ua6k:h tka-
ninara, 13 mediéara, 250 mesara, 1 me
éetar, 47 mjedara, (kamo spadaju ko
tlari, kovinari, loncari, orudjari, pojasari,
kraljeva 1 silnika uzprkos volji puka
imenuju gradovim biskupi : doéim da
ce biti posveóen >naj, kojega sveéen-
Btvo i puk budu odabrali; i kogodj
bude drugim putem uniSao biti ée
svrgnut,
Istitia je ziva dv je nemila sila éesto
nadvladala ona mtdra pravila; ali pravo
nije propalo, i bud^ molbom kod careva,
budi kaznam biskipi ga uzdr^.ase. God.
614 u Saboru parizkom biskupi Fran-
cezke, pod vlast Klotarija opet stavlje-
ne, obnovise isti zakon o dolazku grad-
skoga puka. Ljudevit Dobri u Attigny
naredi) ie da, ako ce se zakon ovréiti,
biskupe ima izablrati Bveóenstvo i puk
glede ijihove vrliae i zasluge, a bea
friatrmosti-, rieéì tim znamenitije 6im
se u pravilim Markolfa vidi da odabrani
zaBluèuje potvrdu carsku aamo ako je
plemié. IJ neredira desetoga vieka, sii
Ilici sicetali su i uznemirili onaj red
prisvajj^ué biskupske stolice za svoju
djecu. !pak kada su se Stvari redovito
dogadjae, uviek se je vidjela sloga
Bveéensva i v^asala; i Atto od Vercelli
u desetm viaku, Ivon od Chartres i S.
Anselm u devetom visoko brane ona
naàela. Jzabiralo se je tako do Sabora
Laterankoga, koji zabranjuje da se ia-
turpijari) 137 mliuara, (2 paromlina, 13
vodomlina), 58 novcanih zavoda (njihovi
ci nove'ci), 8 noÈara, 49 odpravn'ka, 18
vlasiaika omnibusa, 88 opanèara, 3 op
tiéara, 48 cinovnika kod osigurajucih
druztva, 59 pecara, 117 pekara, 3 pie
taca stolaca, 14 poduzetnika 2 poirrebna
dru^tvH, 9 poplunara, 486 p ^stolara, 6
pozlatara, 23 pralje, 82 piljara, 2 pu
akara, 8 r.ikijaàa, 2 rezbara, 9 rukavi
cara, 8 sapunara, 48 sedlara i remenara,
147 8Ìiniòi!a, 18 slastiéara. 48 slikara
soba (bojadiaara), — 81 siuànik, — 25
staklara, 13 starinara, 248 stolara, 51
avratistar (hotelier), 39 tesara, 124 ta-
petara, 24 tokara, 552 trgovca, 1238
tvornièara. Kod ovih zanata bilo 1900
samostalnjh obrtnika i irgovaca (i to
1551 muzkarac i 349 zenaj, zatim 4103,
èinovnika, trgovaòka pomocnika, kalta,
kod ostalih obrlnika (i to 3463 m. 1640
i.), pa napokon 1465 vjezbenika (kod
novòanih zavoda), trg. naucnika i èe
grta kod ostalih obrta (i to 1448 mu/.
17 z.) — Ukupno 7468 (od togodpada
6462 na mu^karce, a 1006 na zene).
* * *
Samostan sv. Franje u Zagrebu sa-
gradjen je skoro u isto vrieme, kada
je i red franjevafiki utemeljen t. j. okó
godine 1223. Predaja ovoga samostana
pripovieda, da se je sv. Franjo, vraéa
juó se h Palestine, navratio i u Zagreb,
pa nekoHko dina stanovao na istom
mjestu, gdje se sada kraj aamostaisk-'h
vrata nala^J kapela sv. Franje, te gdje
je zatim samostan sEgradjen. Uprava je',
kao u svakom, t'ko i u ovom redu i
samostaiu osnovaaa na pravilim reda.
Ssmoftnn ne ima druge imovine, nego
roisne zaklade; od dohodka ove i od
naprosene miloscmje n^.dr/aie se obitelj
samostana. U samostanu b^'o je koncem
prosle godme 5 ott.ca, 12 klerika i 3
brata laika. Dvie zadnje godine uzdr^ava
samostan tri otca Deiajai'nca.
kljuci ikakav svecenik iz glasovanja;
taj je obiéaj danomice raso, jer se je
éastilo znanje svaki dan vise i narodni
obiéaji napredujuói u uljudbi, nije se
bilo straditi neugodne pristranosti. Po-
znato je s kakvih obzira i kako se je
u obée prenio na kraljeve uplivni dio
koji je imao puk u izboru prelata. O-
éevidno i cesto njihov glas podigo je
slabu zaslugu, koju bi skrovito porazu-
mljenje bilo odbacilo.
Nije li bila to dobra nauka silnicim
ukazati u religijoznomu redu Ijude,
koji po vremenitom stanju bijahu toliko
izpod njih? Nije kasta Bramina u In-
diji ovakav izgled dala, i pripoznaje se
éud i duh navale i covjeéje hlepnje;
jer da su prvi pastiri bili obuzeti onim
svietovladnim pojmovim, koji im se
rado pripisuju, oni bi bili radje sliedili
naòin postupanja i radnje, koji bi im
bio osigurao podpomoc silnika onoga
vieka. Ali posve nasuprot dogadja se
da u doba nadvladano predsudam Crkva
je jo& opornija. Mi éemo vidjeti jos
bolje iz zakona, koji je vriedio za iz-
bor drugih crkvenih dostojanstveoika.
*
Poluuredovne dalmatinske novine iz-
vjeséuju, da koncem prosastog tromje*
seca nova zupnicka kuóa u Bibinju bijaée
skoro gotova, ona Banjolske zupe, na
otoku Rabu, pola sazidana;ona u Med-
vidjam dana je u zakup; isto tako ona
u Prieku. Nova crkva Novigradska na-
predovala je za 0.60; nova zupniòka
kuca u Peruàicu skoro je dozidana;
takodjer nova crkva u Stankovcu. Ra
sirenjc^ crkve u Sutomiséici napredovalo
z.'i 0.70. Zidanje nove crkve u Fri
stegu blizu je svrseno ; takodjer novi
zvonik u Provicu. Gradnja nove zupnicke
kuée u Zatonu, dana je u zakup. i
Rasirenje crkve u Retini napredovalol
je za 0 05. Zidanje nove crkve u Ar |
zanu napredovalo je za 0 20. Nova crkva ,
u Cisti blizu je svraena; ona u Mucii
doniein napredovahi do 0'20. Nova zu
pnicka kuca u Konjskorn vec je tiozi-
dana. Gradnja nove crkve u Ogorju
gornjero napredovala je za 0-70. Nova
zupnicka kuca u Drveniku napredovala
je za 0 10; ona u Stobreóu dana je u
zakup Nova crkva u Brelam napredo-
vala je za 0 20. Nova zupnicka kuca
u Kéari vec je gotova. Nova crkva u
Maranoviéu do pola je sazidana.
Medju novinama zadnjeg broja za
darske „Hrvat3ke" iuaaju uz ostale slie-
dece viesti:
U Spljetu po nastojanju d.ra Balata
saatalo se nekoliko gradjana u odbor,
kojemu je zadaca poskrbit se za gradnju
kazaliàta u onom gradu. —
Svota sakupljena u zamjenu vienaca
i duplira prigodom sprovoda oplakanoga
Biskupa Marka Kjlosrjerà dosle iznaSa
f. 377 a bastinici d'énoga Pokojnika
da pocaste Njegovu uspomenu dostavUi
su napose f. 100. Svega 477. Gosp. Petar
Bertossi lorigodom smrti svoje sestre
Ane Marije aostavio je f. 20 a pok, gdja.
Angjelka De Marchi rodjena Kamber
ostavila je u svojoj oporuci na korist
zavoda f. 50. --- N.
Ministar predsjednik kao upravitelj
ministarstva unutrnjih posala premjestio
je kotarskog poglavara g. Josipa Ton-
6iéa iz Sibenika u Spljet, g. Josipa vit.
Seiferta iz Benkovca u Sibenik, g. Nar-
cisa Blesica iz Imotskog u Knin. —
Obci kapitularski vikar u Spljetu
prepostovani kanonik A. Vuàkovió raz-
poslao je sveóenstvu okruènicu, kojom
javlja svoje imenovanje. Okru^nica je
kratka, ali liepa. Odabranim rieéim go
vori o pokojnom Biskupu i o njegovoj
smrti, te naredjuje da u onim ^upam
gdje za pokojnika nisu bile drzane za
dusnice budu obdr^ane u trideaeti dan
smrti. —
Hrvatski pisac pokojni Antun Mi^fAX-
ranié koji je ovih dana preminuo u
Zagrebu, ostavio je veci dio svoga rme-
tka, koji se racuna na 60 tisuéa od
prilike, u narodne svrhe. Imetak sav
uziva njegova supruga do svoje smrti,
a tada se taj imetaK imade razdieliti
u dva diela; polonica ima se upotrebiti
za uzdrz;avanje skole u Novom, a od
druge polovice ostavio je pokojnik tre-
éinu „Mat5ci Hrvatskoj", doéim se dva
d'e!a imadu upotrebiti u obiteljske i
rodbinske svrhe. —
Pisu „Smotri" iz Knina: Polag do-
bivenog izvjesca gosp. Svobode, upra-
vitelja radnja na novom putu Grab-Bu
njaluke, ovih dana bi predan javnomu
prometu komad vozaog puta Grab-Sto-
^iste.
Nade je da ée se kroz malo mjeseca
moéi koòijom i u Grahovo, posto od
StoÈista dotle neée se veé aamu 4 kilom.
puta, koji je jurve u radnji.
Kako se govori cieli put od Banja-
luke-Graba do Knina, u duljini od kojih
140 kilom. moci ce se prevaliti, poàtar-
ekim brzovozom kroz manje od 20 sahata,
na nacin, da ée putnik moci radunati
da je iz Banjaluke u Spljetu, zeljeznicom
Knin Spljet, za 24 sahata.
Jos se pronosi glas, da su se neke
hrvatske obiasti zauzele kako da izpo-
sluju uvedenje postarskog brzovoza iz-
medju Knin-Gracaca i Gospiéa. Bude
li se ovo ostvarilo, nije sumnje da ce
Knin postati, usljed tih sveza, jedno
izmedju gUvnijih sredista naie pokra-
jine. —
IrleiiSSllOlt^e Vlostil.
„KSlaischQ Zeitungi" oduzet je po-
itanski debit za svu Tursku.
* * *
Do sada je mnogo puta pronadjeno
dosta naprava za plovljenje vodom, koje
su imale da se nadtjeéu sa velocipedom.
No nijedna od tih naprava nije mogia
da odgovori svojoj svrsi i velociped je
daleko odmakao od njih, usavsi u sve-
obcu uporabu. Kako javljaju „Moskov-
ske Vjedomosti" ruski mjernik Perlov-
ski proaaàao je sada neku spravu, koja
podpuno odgovara suhozemnom veloci-
pedu. Tu svoju spravu Perlovski je na-
zvao „akvaped^'. Pronalazak je tako do
bar, da ga je car ruski kupio od Per-
lovskog. Akvaped, ili vodeni velociped
Perlovskoga sastoji od dva kao cigara
s oba kraja zaostrena kovinska valjka.
Kod jednostavnog akvapeda cilindri su
12 stopa dagacki i imaju u preéniku
10 palaca, a kod dvostrukog velocipeda
21 stopu ducine i 13'33 palaca sirine.
Akvaped je udesen tako da pri teretu
od 14 pudova ulazi do polovice u
vodu. Time akvaped dobiva éudnovatu
stalnost na vodi, i njegov cieli teret
mo?>e se metnuti samo na jedan kraj,
pak ée on ipak stajati u )edn«m
polozaju. U isto vrieme akvaped se
s neobicnom brzinom podi/e na talas
i prosieca ga, sto je vrlo vazno pri u-
potrebi akvapeda za spasavanje utoplje
nika. Jednostruki akvaped prelazi za
sat 8 vrsta, a dvostruki 11 vrsta na
sat. S jedrilim akvaped prelazi mnogo
vedi prostor. H.
XaUwaMa.
Nella ricorrenza delle recenti Sante
fesie di Natale, l'asilo dolile orfanelle
tu graziato delle seguenti elargizioni.
Dalla signora C. A. de B. fior. 12;
dal M. R. Don M. S. della Brazza fior.
6; dai signori Maria e Donato coniugi
Filippi fior. 20; dalla aignora G. P. 1.
2; dal signor A. T. fior, 2 ; e dal sig.
Gasparo Beban podestà di Zlarin f. 5.
Inoltre fu elargita una generosa som-
ministrazione di commestibili diversi, di
un barilo di vino, e di fior. 20:55 in
danaro, raccolti nella questua per i ne
gozi ui Zara avanti le feste.
11 comitato sempre piii riconoscente
per la continua carità che viene dimo-
strata verso questo povero istituto, si fa
dovere di esprimere anche a nome delle
ricoverate, i più vivi ringraziamenti,
implorando sopra di tutti le piìi elettb
benedizioni da Dio.
Zara, 2 gennaio 1889.
Najuovije viesti.
Odbor pedeselcelvoricp skupstinara
u Beograàu primio je en hloc su 41
glasom proti 4 glasa osnovii listava.
Osnierica se uzlegose.
* *
Tisza, odgovarajuci na ceslilke
liberalne slranke xa miado Ijelo,
rece, da, u polozaju vnnjske poli-
tike, savez vlasli srodisnje Evrope
podava najbolju jatncevinu za mir.
*
Nadvojvoda Ludvik Viklor razbo-
lio se je dosla jako, ali bez pogibli,
od opale probavnih ustroja.
* *
Srbska SkupsUna je otvorena u-
kazoDi, cilanim od ministra pred-
pjednika. Tausanovic je izabran pred-
sjednikom, a Risto Popovic, oba
radikalca, podpredsjednikoni.
Bugarsko Sohranje hi zatvoreno
prestolnim govorotn, u kojein knez
zahvaljuje zastupnicima na njihovoj
radisnosti. Mftjor Popov 1 svi poli-
lifini bjegunci, osirn poglavica, bise
pomilovani.
Odpisi „Kat. Daini."
Piatili :
na raéun g. 1890: vl6. g. D. Stanko
Hegedié f. 3 ;
do konca g. 1889 : veleuó. D. Niko
Roglié, vl6. D. A. Pavlovié;
do konca studenoga g. 1889: vlò. g.
D. Nikola Jurisié;
do konca lipnja g. 1889: preuzv.
c. k. Namjestnistvo u Zadru, ò. gosp.
Sime Curkovic Miàkov, vl6. Samostan
sv. Marije na Glavotoku, slavuo druitvo
Bog i otaòbina na Silbi ;
do konca svibaja g. 1889: vl6, g. D.
Gabro Hadrovié;
do konca g. 1888: vlé. g. D. Toma
Bilié, vlé. g. D. Josip Alfirevié;
na raéun g. 1888: vlé. g. D. Ivan
Milié f. 3.
C. g. f. Pp. - pokrajina — Izvrstno
je Vaàe pero, te se ponosimo sto prve
svoje plodove i dalje radje nama na-
mieniste. Hvala i na bodrenju. Bog Vaé
pozivio !
C. g. K. — Zemunik — Ubrajamo
Vas rado.
C. g. A. — Sibenik — Primismo,
Podmireno u redu.
Ò. g. F. — Barbai — Ilvala ! 1 Vam,
kremeiijace, Bog dao' svako dobro !
SI. Sbor duh. mladeiii — Djakovo —
Drage volje. Zivjeli!
SI. Cit, druìi. g. k. S. — Zagreb —
I Vam. ^
C. g. È. u Cvietlinu — Primismo
Vase pismo koje govori o f. 3:50 i sv.
ulju Valjda pogriesena adresa, jer mi
neznamo ni o éem je rieé.
0. g. I. — Makarska — Cudimo se
onoj zabrani. Rodoljubne ielje glede
Jjista i odusevljeno bodrenje na radoat
8U nam i zahvaijujemo Vam kò bratu.
Srdacan odpozdrav!
C. g. S. — Rim — Baà Vam od
srca hvala na priobéenim viestima. O-
bielodanit éemo u dojduéem broju. Na-
damo se, da nas neéete zaboravit i da-
lje. Bratski vam pozdrav !
(J. g. Dr. Z. — pokrajina —- 1 nam
je H nuée strane jos viAo ^.ao àto nei-
madosmo prigode stisnuti Vam poàtenu
i n/doijubnu desnicn. Posli nas éinifie
brzat putovanjem. Hvala na avem.
vjeli !
0. g. A. G. — pokrajina — 1 vam
iste rieéi namienjujemo.
C. g. M. Janjina — Srdaéna hvala i
^arka odmjena!
C. g. J. T. - Trogir — Takodjer.
C. g. 1. K. S. ~ Sinj — I vam.
C. g. Z. — Zupa — Prihvaéajué
Vaa u i na§u diénu lozinku, zahvaiju-
jemo kao bratu na bodrenju. Bog i
Ilrvatska !
C. g. S. T. — Spljet — Saljemo
vam oba Lista, radujué ne sto nam iz-
ti^'^ete nadu, da ée i Va§i vrli drugovi
svi predbrojit se. Bo4e daj, a budito
stalui, da tko dobre novine Bogu i na-
rodu odane, pri pomario, polaze novac
na oltar. Stampa je moé, a dobra je
Stampa spas. Nastojte.
C. g. D. M. — Braò - IlvaU sr-
daéna.
0. P. A. — Pokrajina — Ni nam
nijesu drage neke cerimonije, to premda
je Liat Utìo u 20. godinu, o tom, kako
vidite, nehtjedosmo ni riefii. Sto drugi
radi, za to nas glava ne boli. Zdravo 1
Veritatem facientes in charitate,
crescaraus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
I
Izhođi u Ponedjelmk i u CetvrtaK.
— Vos ipsos, auxiliante|Deo, in đies alacriter operam. Vestram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae do^N^iiftiBfm
gionis araore et in verse fiđei professione roborandis.... {Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito :
Si quis Catheđrae Petri jungilnr,
meus est.
(S. IIlERONVM. EPIS. XVI. AĐ DAM.
5
JVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tito zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu ^
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br 3 Zadar, ČetrorceUs IO Siečnja 1889. God. XX
Najtoplije preporučujemo gg. pred-
brojnicim, da novom godinom vrše
čim točnije svoje obveze napram na-
šoj Upravi, da budemo mirni s te
strane i uzmognemo posvetit svoj rad
ur edjiv anju, jer nam je došle
Uprava odveć vremena odnosila, na
štetu dobra gradiva u Listu. Po-
boljšice u Listu idu za nas usporedo
sa točnošću u izplaćivanju predplatd;
tko neće da se imat bude uzroka
tužit glede prvih, nek se spomene
svoje rodoljubne dužnosti, koju i o-
nako prije ili poslie treba da izvrši.
Strahote robstva u Africi.
Evropom jo ovo njekoliko mje-
seca prozujio glas za križnim ratom
proti afrikanskom robstvu, a na čelu
tomu humanitarnomu glasu i radu
stoji Sv. 0. Papa, a u njegovo ime
velezaslužni starac kardino Lavigerie.
Preužasno je stanje tužnih robova
u Africi, pa još u tom našem toliko
hvaljenom vieku, Ako se u kojoj
zemlji pojavi samo njekoliko ustaša
i narušitelja potrebitoga reda, sve
se diže na uzpostavljenje reda i
mira, a eto u Africi što biva ! Ljudi
— slike i prilike božje, braća naša
po naravi u Bogu, prodavaju se tamo
po put nieme živine, pa stavlja jih
se na veće muke, nego živinu niemu.
Oh koliko je snosljiviji život tamo
živini, nego robu, i okrutno srce
onih nesmiljenika mnogo je milosti-
vije napram niemoj marvi, nego na-
pram čovjeku — sebi jednaku —
ali na gorku žalost — robu.
Okrutni Afrikanci idu zbilja u pravi
lov na te žalostne robove, a kad
jih ulove, neopisive su muke, na
koje jih stavljaju, i strahote, koje
tužni robovi podnašaju. Nebrojene
padaju tu ljudske žrtve divljoj afri-
kanskoj ćudi za volju, i kao niemu
živinu, goni jih se na sajmove na
prodaju. Taj transport nesretnih ro-
bova stoji jih neizricivih muka iz-
pod biča gonitelja, a ruke jim pri-
kovane o daske, da se maknuti ne
mogu. Klone li ili iznemogne koja
žrtva putem, izprebija ju okrutna
ruka gončine, a u zadnju ju nečo-
vječno smakne — kao da nije ništa,
i ubijeno tielo nesretnoga roba ostane
onako bez svakoga smilovanja plie-
nom divljoj zvjeradi pustinje. Ostanci
kostiju pokazuju pravac, kojim su
putem udarale okrutne i nečovječne
one — karavane. Oh da nam je
takav prizor samo iz daleka vidjeti,
kako se nesretne žrtve gibaju pod
nemilim bičim, bodežim i udarcim
nečovječnih gončina vodećih jih na
prodaju! Kao snopovi ruše se jadni
robovi putem iznemogli, i nedužnom
krvlju svojom jednostavno natapaju
Afriku.
Afriko! jurve si tom nedužnom
krvi nesretnih robova natopljena! Ili
* zar da još žedjaš nevine krvi one
nesretne čeljadi ? Nevina ta krv va-
pije pred nebom osvetu, a pred nama
kršćanima vapije pomoć. Ili zar ne
ima nikoga, do koga bi dopro
jauk i plač nesretnih robova, da im
se digne m pomoć i oslobodjenje ?
Nije li sramota užasna po naš de-
vetnaesti viek, a da se još takva
što dogadja? Gazi se čovječja čast
i dostojanstvo svake godine na po
milijuna takvih nesretnika. Pravo
mučeničtvo! živa okrutnost, crna ne-
pravda 1
Vidio to i čuo sve — starac —
pravi čovjekoljub jer pravi kršćanin,
Lavigerie, i ne mogaše mu podnieti
srce, već dignu svoj glas i poziv
na križarski rat proti tolikoj strahoti
i sramoti, pa pomoćju božjom i pra-
ćen odzivom ljudskih srdaca —- na-
preduje svojim pozivom divno i bla-
goslovno, te je žive nade, da će se
i zbilja već jednom tolikoj nepravdi
zatrti sjeme, te i robstvu u Africi
odzvoniti, a čovječja se čast i do-
stojnost ondje uspostaviti i zlatna
sloboda povratiti. Svestrana družtva
i razvijene djelatnosti u to ime jamče,
da će tako biti, a Bog, koji stvorio
čovjeka slobodnim stvorom, neka
uspieši započeti rad —- i blagoslovi,
te i Africi sine žarko sunce slobode
zlatne. G.
Prvi pastirski List novoga
Kotorskoga biskupa.
u.
Dovršiv nauke u spomenutom zavodu
zaredjena svećenikom posla me u 0
taebinu, otrag devetnaest godina, Sveti
Otac Pijo IX. neumrle uspomene, apo-
stolskim blagoslovom. A sada istim
blagoslovom šalje me za Biskupa veliki
Leon XIII., pošto očinska brižljivost
Njegova Veličanstva vitežkog našeg Cara
i Gospodara Frana Josipa I. da pokaže
i tiem Boki Svoju naklonost i milost,
visoko se udostoja predstaviti Svetom
Oteu moju posve smiernu osobu za ka-
nonički izbor.
Idem dakle po nalogu Svetoga Otca,
da vas riečju, tvorom i primjerom u-
pravljam i upućujem po stazama vječ-
nog spasenja, čuvaj uć vam i dieleć ne-
procjenjivo blago svetoga odkupljenja,
predočujuć vam ljubav razapetoga učo-
vječnoga Boga.
Učovječivši se vječito Slovo Božje,
čim bijasmo mrtvi od griehova, dodje
pa oživje nas u sebi(l) izbrisavši ne-
procienjenom svojom krvlju pismo ured-
be, koje bješe protiv nas, pobjednik
pakla prikova ga križu(2), Nadsveće-
nik dojdućih dobara potvrdi nam obe-
ćanje vječnoga nadsliedstva(S); razva
liv zidove koji razstavljahu n»rode(4),
sadje propoviedati u Evangjelju mir i
daljniema i oniema koji su blizu,(5) da
nas složi u jedan dom svetog božanskog
obćenja(6); da sviet preobrazi pobudivši
u nami vjeru, a s vjerom i po vjeri
nadu i svetu ljubav; da nijedan koji
vjeruje u Njega ne pogine, nego da
ima život viečni(7).
U vjeri dakle postavi milosrdni Bog
glavni uvjet našeg spasenja, proglaaiv,
da je osudjen onaj, koji ne vjeruje (8),
(1) Ephes. II. 5.
(2) Coloss. II. 14. 15.
(3) Hebreor. IX. 11. 15.
(4) Ephes. II. 14.
(5) Ibid. 17.
(6) Ibid. 19.
(7) Joan. IH 1G.
(8) Ibid. 18.
Vjera je pak u sebi, kako što znate,
blagodatni vrhunaravni dar Božji, na-
dahnut umu preporodjenog čovjeka, po
kom stalno, nepomično, tvrdo privoljuje
istinam Bogom objavljenim s formalnog
poznatog razloga, da ih Bog ista Mu-
drost i nedospjetna Istina ljudima od-
krije. Sv. Pavao nazivlje vjeru sućtvom
stvari koje nam uhvati, dokazom onih
što se ne vide ; „sperandarum substan-
tia rerum, argumeutum non apparen-
tium" (l). Vjera je, uči vasionski sabor
Tridentinski, početak i korjen čovje-
čjeg opravdanja (2). Vjera je najuzvi-
šeniji Božji dar, blago neproejenivo,
veli Augustin, kojemu se ne smiju pri-
spodobiti anikakva ni najveća ni naj-
dragocienija dobra svieta ovoga: „nullae
sunt majores dtvitiae, nulli thesauri,
nulii honores, nulla mundi lmjus major
substantia, quam est iides catholica":
pošto je vjera spas grešnieima, svietlo
i vidjelo sliepieina, zdravlje nemoćmka;
novovjernike krsti, vjernike opravdaje,
pokornike usposobljava, pravednike u-
napredjuje, mučenike ovjenćaje (3;.
Kod nas hvala Bogu svak cieni ovaj
preveliki dar Božji, svak dušom i srcem
prijanja svetoj vjeri; nema kod nas ni
glasa ni traga nesretnim pojavima bez-
božtva i nevjere, kojom novovieka pa-
kost i razvratnost grozno napada na
Boga, na božji zakon, na vječita na-
čela istine, pravde i poštenja, trošeć,
upropašćujuć biedne narode, koji po-
staše kukavnom žrtvom i plienom nje-
zina paklenog bjesnila.
Ali i mi živimo u devetnaestom sto-
ljeću, svakdan u doticaju sa stranim
svietom. Pakleno sjeme bezvjerstva traži
da se uvlači na stotine načina i u naj-
zabitnije kute svieta, te sunovrati u
svoj vrtlog i najvjernija i najbožnija
srca. Naši ljudi morem obigravaju
sviet, slušaju, vide svašta i svake sa-
blazui. Liepa kita naše nadobudne mla-
deži u tudjini crpi naobrazbu, ne riedko
izložena pogibelji, da joj zarana okuže
um, značaj, plemenito srce bezbožna
predavanja.
Nastalo je bo vrieme, kakvo, proro-
čanskim okom predvidje Apostol Naro-
da, kad ljudi urotivši se suprot istine
zdrave nauke neće da slušaju, nego se
po svojim pokvarenim željam, sakup-
ljaju oko „učitelja koji ušima ugadja-
ju" (4). Osvadjaju vjeru kao suprotivnu
čovječjem umu, njegovu pravu, neogra-
ničenoj, što lude, moći, razvoju, peletu.
„Evanuerunt", uprav „in cogitationibus
suis"', uzkiiknut mi je s Apostolom, za-
ludješe u svojim mislima (5); „kad se
gradu mudri, poludjuju" (6): „jer svje-
tlost dodjeu, nastavlja evaogjeiista Ivan,
,,i ljudi zaljubiše većina tamu nego
svjetlost, jer njihova djela bijahu zla" (7).
Evo pravog izvora bezbožtvu i nevje-
ri, nagon raztrovanog srca.
Ura naš po sebi i od sebe nije moguće
da bude u oprjeci, u svadji s vjerom,
kao no ti odsjev božanskog svietla, veli
angjeoski Naučitelj: „Impressio divini
luminis innobis"(8); nutrnje svietlo po
(1) Hebr. XI. 1.
(2) Sesa. VI. Cap. 8.
(3) De ver. Apost. Serm. I.
(4) II. ad Timoth: IV. 3. 4.
(5) Rom. I. 21.
(6) Ibid. 22.
(7) Joan. III. 19.
(8) U II. 91. 2,
kom nam Bog progovara (1). Svietlo od
svietla ne tami, jedno drugomu svietli.
Um čovječji i vjera dva su znaka jed-
nog ter istog sunca, dva su dara jednog
ter istog darovatelja Boga. Vjera pred-
mienjava razum kao što Božja milost
prirodu: „Fides praesupponit rationem
sicut gratia naturam" (2). Vjera ne krati,
ne niječe razumu prava, u čem ga idu.
U poslu ga vjerovanja pak to samo
ide, da dozna čin Božjeg obavljenja, da
je Bog ljudima proslovio; nipošto, da
se suprot doznatom Božjom objavljenju
diže, da Bogu sustvenoj istini istinitost
bezumno, svetogrdno poriče.
Što ne može čovjek prodrieti u du-
bine tajna odkrivenih istina, u tom ko-
ristno nek prizna, sniženo nek izpovie-
da ograničenost stvorenog svoga uma;
kojemu treba, sbog nemoći i slabosti
grieha (3), svietla vjere i u mnogom
čem, što ipak nije izvan obsega priro-
dnih sila stvorenog dospjetnog rezuma.
Preliepo ovo označuje vasionski sabor
Vatikanski veleć: „Premda je vjera nad
razumom, ipak tu nema mjesta nika-
kvim pravim medjusobnim oprjekam,
stvorivši svietlo čovječjeg razuma Onaj
isti Bog, koji odkriva otajstva i nadiše
vjeru; nit može zanijekat samoga sebe,
nit istina istini protuslovit (4).
Opasna su za vjeru vremena; treba
uložiti, braćo, svu pažnju, svako nasto-
janje daju u duši i srcu svomu i onieh
te nam ikako pripadaju čistu i netak-
nutu sačuvamo. To je nada sve naj-
svetija i najpoglavitija dužnost Biskupa,
kako ih sveti Pavo u osobi Timotheja
živo opominje i zaklinje Bogom živim
i Gospodinom Isukrstom, da propovie-
daju rieč Božju zgodno i nezgodno, da
bdiju, trude, djelo vrše evaogjeiista, (5)
da čuvaju povjerene sebi istine : „depo-
situm custodi". (6)
Zgrada bo Božjeg pribivališta u nama
veli Sv. Augustin, vjerom se utemelj uje,
uhvanjem uzdiže, Ijubavju usavršuje :
„Domus Dei credendo fundatur, speran-
do erigitur, diligendo perticitur". (7)
Ako dakle temelj vjere fali, sva du-
hovna zgrada mora da se sruši.
Odnošaji preko Velebita.
Zagreb, početkom mladog ljeta.
Pod ovom petgodišnjom erom korup-
cija nalazi se u najljepšem cvietu. Budi
lopov, varalac, ubojica — ne bude ti
ništa, ako budeš puhao u istu tikvu sa
Miškatovićem i njegovim patronom. Mora
da čvrsto stoji Tisin stolac, kada se
njegov pandur tako razmahuje po Hr-
vatskoj. Ali najžaloatnije je ipak, da
takova nepoštena djela podupiru vlastiti
sinovi domovine. Istina da to većina
njih čini ne iz uvjerenja, već iz mate-
rijalnih probitaka, ali ipak da u cieloj
vladinoj stranci nema čovjeka, komu bi
ovakovo postupanje već jednom dogr-
stilo — to je zaista žalostna karakteri
zacija probudjene narodne sviesti. Jer i
u vladinoj stranci ima nekolike u neku
(1) Id. De Verit. 9. II. a 1.
(2) Sum. theol. I. 9. 2. a 2.
(3) Conc. Trid. Sess. V. c. 1.
(4) Constitutio de Fide cath: Cap • IV
(5) U. Timoth. IV, 1, 2, 5
(6) I. Corinth. VI. 20.
(7) De verbia Apost. Serm. XX, Cap. I.
ruku poštenih ljudi — Koliko je grofu
Khuenu stalo do časti ove zemlje, do-
kazuju najbolje činjenice. Prošle godine
ponosno doviknuo je u opoziciji: Ja se
ponosim biti „Tiszin pandur" ! Nedavno
dao je u prvom kotaru u glav. gradu
Zagrebu izabrati g. E. F. Bothe-a. Taj
čovjek nezna pravo ni ime podpisati, a
i inače je neugledan radi raznih stvari
iz njegove prošlosti; ali za to se sve ništa
ne pita ! Jesi li ti samo moje stranke
— pa mirna Bosna! —veli grof Kliuen.
Najugledniji kotar u cieloj zemlji zastupa:
Bothe! Raduj se majko zemljo Hrvatska !
Slučaj je upravo liepo karaktarizao
izbor Botheov: Na sam dan izbora, vi-
jala se ponosno s gradske viećnice na-
rodna trobojnica — dokle god je izbor
trajao. Pošto je Bothe od činovnika je-
dnoglasno izabran, iztaknuta je na vie-
ćnici crna zastava. Sliedeći dan stupio
je Bothe prvi put u sabornicu. Sjednica
nije dugo trajala; a narodnu trobojnicu
i na sabornici zamieni crna zastava. I
tako sa sabornice i sa gradske viećnice
vijale se crne zastave. — Ljudi su rekli:
Eto tako sigurno misli sada hrvatski
narod, što i ove zastave znače. Ovako
je slučaj karakterizao narodno mišljenje.
Naime istodobno umro je jedan narodni
zastupnik i jedan član gradske viećnice
i zato one crne zastave, koje su baš
sgodno odgovarale izboru Botheovu.
Najprije je grof Hedervary govorio :
Hrvati nemaju dosta činovnika sposobnih
da služe na željeznici, ergo, treba ih iz
Magjarske dovesti. Kada se je prigova-
ralo proti magjarizaciji na željeznici
odgovorio je plem. grof: željeznica to
je privatno poduzeće magjarske vlade,
dakle smije se rabili magj. jezik na
željeznici i to izključivo. A sada malo
dalje: E kad ima magjarske djece, mora
biti i magjarska škola sa nastavnim
jezikom magjarskim, zašto da se neu-
vede magjarski jezik u gimnazije naj-
prije barem kao neobvezan predmet. A
poslije ako se bude vidjelo, da mnogo
njih ući taj jezik, a onda ćemo ga pro-
glasiti obveznim, ta kako ne?— svietski
jezik! Ako li pako ne bude htio nitko
učiti — i opet proglasiti ga obveznim,
i to zato jer se to nesmije i nemože
dopustiti, da hrvatski djak tako misli
o svom (/) posestrimskom (/) jeziku ! Ta
u Zagrebu govore magjarski: Kardino
Mihalović, ban i njegova služinčad, ba-
nov intimu« Czernkovich zatim na ko-
lodvoru, Bojničić t. j. Bojnicich, Miška-
tović, kanonik Vuchetich, gdjekoji ma-
gjarski husar i — nitko više ! Ergo g.
Miloš Zec napisati će u „Narodnim No-
vinara" uvodni članak, gdje dokazuje,
„kakova bi se nepravda naniela silnim
obiteljima magjarske narodnosti, kada
im se nebi dozvolila u Zagrebu ma-
gjarska škola. I magjarska škola će se
morati uvesti. Ta zašto i ne? Kada
smiju protestanti imati svoju školu sa
nastavnim jezikom njemačkim, zašto da
nebi smjeli Magjari imati školu sa na-
stavnim jezikom magjarskim?" Tako će
pisati vladine službene novine. Jer onaj
prvi nezakoniti praecedens, dovoljan je
da opravda i ovu nezakonitost. I to je
logika — Hederv&ry — Miškatovićeva!
Ovdje je sve mirno, sve ponizno, sve
pokorno. Nitko se nemiče, jer se svatko
boji azijatskih odnošaja, koji kod nas
vladaju uslied magjarskih nasilja. Me-
djutim ovakav mir, kakav kod nas vlada,
gdje no je osobito pribivaliste božje,
nego je držao za stavno, da mjesto raja
obatoje Elizejske poljane, mjesto Boga
Svemogućega, gospoduje „bog ljubavi
„Imeneo", uz drugaricu mu Veneru; i
to od početka, i da će trajati do vieka.
Prevario se je mladić, i mjesto da mu
teku 8 ustiju one sladke ljubezne me-
lodije, potla njekoliko dana pjeva svo-
joj božici na grobu:
„Sotto quei duro marmo
Di mortal velo sciolta
La bella Montbazon giace sepolta.
i A i
j §. 14., tim prije ponuditi svoj od-
stup što je neprijateljsko agitacija
naperena poglavito proti njegovoj
I osobi.
Kake se vidi podkopano je pod
! Tiszotn, ali se on ipak tvrdo drži,
Tvrdo se drži Tisza!
T«s'/,a prieti da će odstupiti sa
vlade, ali rek bi da je to samo ko-
medija. Oficijozni „Nemzetft poriče
odlučno svaku namjeru odstupa i kaže,
da su sve te viesti puka izmišljotina.
To jest, u kratko, Tisza prieti da
će odstupiti, a to da sc bolje utvrdi.
J/r * *
Oficij ozna „l'resse" piše da vie-
sti o odstupu Tisze imadu se na to
svesti, sto će Tisza glede §. 14.
obranbenoga zakona nekoje ustupke
učiniti. On će s loga u konferenciji
vladine stranke izjaviti, neka drugi
provede laj zakon, pošto navale o-
pozicije smjeraju poglavito na nje-
govu osobu. Nu vladina će stranka
zahtjevati, da Tisza ostane na svom
mjestu.
„VViener Tagblalt" : I isli vladini
krugovi netaje, da koncesijam glede
14. još nisu odstranjene sve po-
teškoće. Tvrdi se dapače, da bi
opet mogli zavladati ulični izgredi,
tadanji odnošaji u vladinoj stranci
urodili će u ostalom tom posljedicom
da će se u budućoj proračunskoj
razpravi žestoko napasti na ministra
grofa Szechnya i Fabinyia (ali ne
na Tiszuj. Ta dva ministra već su
odavna u vladinoj stranci vrlo nepo-
pularna, pa Tisza težko će ih moći
suzdržati u gabinelu. Značajno je,
što zastupnici, koji su Tiszi vrlo
blizu, upravo nuždnim dr/iO njegov
odstup, da se razjasni njegov polo-
žaj naprama vladinoj stranci.
„Fremdenblatt" napokon kaže me-
dju ostalim sliedeće: Sve viesti o
odstupu Tisze imadu se na to svesti,
što su Tiszu ovdje u Beču upozo-
rili na eventualnost, da će vladinoj
stranci morati ponuditi svoju ostavku.
PoSto je naime u svoje vrieme za-
htievao, postaviv gabinetsko pitanje,
nepromienjeni prihvat §. 14., to mora
sada, kada jo privolio na preinaku
Crkva
u odnošajiiii sa slobodom, ja-
vnim pomlkom i najH'cdkom
uljudbe.
Provod s l'rancezkoga.
Pnglavje IX.
Upliv (Jrkoe na razvitak čovječjih
sposobnosti.
(v. br. il).
Ovdje »to nebih mogo reći o koristi
posredovanja rimskoga, koje je više-
krat a osobito u sedmom, dvanaestom :
petnaestom vieku, uzdj elovalo stopljenje
umne prosvjete Iztoka s onom Zapada?
A da i ne govorimo o obćim Saborim
kamo BU se sakupljali biskupi od he-
raklejskih stupova do Eufrata, od gore
Atlasa do kalcedonskih zidina, koji li
smjer nijesu davali izmienjivanju i raz-
prostranjivanju pojmova, u doba kada
je sve težilo da osami pučanstva; a
hodočašća, koja su upućivala sinove Iut
landa k piramidam i stanovnike Ta
tarske k Flavijskomu Koloseju ? ona
poslanstva, u kojim vierovjeatnici trina
estoga vieka primahu poznavanje kine-
žke prosvjete i indijskih nauka? Ona
neprestana poslanstva prosvietljenih Ta
tijanaca koji idjahu da obadju plodnje
Crkvene viesti.
Papa u zadnjem konsisloriju u
mjesto stožernika Parocchia imenovao
je komornikom sv. rimske crkve
Laurenzia i pošlo je prosborio dulju
latinsku alokuciju, imenovao je nad-
biskupe Dusmeta i D' Annibala kar-
dinalim svećenicim, a monsignora Mac-
ehia kardinalom djakonom. Napokon
je imenovao više nadbiskupa i bi-
skupa za Firenzu, Maltu, Sienu,
Mi let, Linc ild.
Ne polvrdjuje se viest o smrti Le-
docbowskoga. Bečke su ju novine
dobile iz Berlina, kamo je bila do-
javljena iz Rima saborskom središtu.
Brzojavka iz Rima javlja, da je sto-
žernik još živ, no da je bolest o-
pasna. Želimo čestitomu Poljaku i
neustrašivom borcu za istinu i pravo,
da preživi nevolje i dočeka ljepše
dane. „L1 Oss. Rotn." javlja, da ima
nade u stožerni kovo oporavljenje.
Bože daj!
Umro je stožernik nadbiskup Pitra
u 77 godini. Bio je rodom Francez
i po svom redu Benediktinac. On je od
16 ož. 1863 kardinalom. Slovio je kao
jedan od najučenijih kardinala te je
i mnogo godina bio bibliotekarom
vatikanske knjižnice.
Sto ima nova po sviotu?
Agitacija proti obranbenora zakonu,
koja je u Ugarskoj usljed smrti presto-
lonasljednika šuštala bila, opet se sada
ponovljuje. Tako je obdržavan sastanak
izbornika drugoga poštanskoga izbor-
noga kotara. Taj je kotar od pamtivieka
već tradicijonalno najpitomiji u Ugarskoj
i uviek je do sada u dobro shvaćenom
svom interesu birao u sabor vladine
kandidate. Nu sada zaključi jedno-
glasno, da neprihvaća ni § 14 ni § 25
obranbene osnove, ter pozivlje svoga
zastupnika, da prema tomu udesi 3voje
držanje u saboru.
skandinavske, i da u dar uvedu bogatu
azijatsku robu? Pod Karlom Velikim
Franki su imali samostan u Jeruzolimu
a Grci u Rimu. Trevir je imao Svetoga
Simuna samotnika, koji je dolazio
od gore sinajitske, a Alvernia S. Abramu
80 je divila kako sarnotniku rodjenomu
u Kaldeji. S. Teodor, učen grčki Tar-
sinac, razprostranjivao je svjetlost me-
dju Saksonim, kada su još varvari bili,
a Euzebij, sirski trgovac, vladaše pa•
rižkim svećenstvom pod merovinžkim
kraljevim.
Tako, različitim sredstvima ustanoviv
obćenje izmedju duhova svake dobe i
svakih miesta, Crkva je našla neka
pučanstva, koja su nju priljubila, veliku
europejsku republiku, središte prosvjete,
u kojem su se združile sve svietle zrake
posute po zemaljskoj kruglji, sjajno
pozorište u kojemu se svi duševni da-
rovi i svako nagnuće razviju puno lje-
pše nego u staroj Grčkoj. Posve je o-
biĆno dandanas govoriti o cjelini naše
nove prosvjete, kojoj je okvir tim pro-
straniji, čim je više ona morala sadr-
žavati različitijih načela. Ali ja bih
htjeo takodjer da se izpita, koja je sila
mogla uraditi da se sudaraju razne ljute
političke sile koje su obstojale kad je
ona u kolievci bila i koje su morale
naravno težiti ili podpunomu razdielje
nju, ili prekomjernoj pretežnosti od ne-
kolicine njih. Stalao cjelina stalnih na-
uka, koje au naročito sadržavale glavne
Kraljev proglas od 5 t. m. na narode
habsburžke monarkije goditi će svako-
mu Hrvatu, jer nalazi u njem izraz,
kako Njegovo Veličanstvo „ovih dana
najljuće duševne boli" nalazi utjehe u
„usrdnoj učesti" svih svojih naroda. Nu
ova izjava bila bi po obstojećim urža-
vopravnim odnošajim imala doći do
znanja hrvatskoga narod drugim putem.
Ovaj proglas vlada poslan za obnarodo
vanje u svim zemljana ugarske krune
gospodinu Tiszi; a to glede kraljevine
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije nije
pravilno. Zapadna polovina monarkije
ima jedno sveukupno ministarstvo, ko-
jemu je sada predsjednikom grof Taaffe.
Ovo ministarstvo je ondje za sve zemlje
u svojoj cielosti i pojedinosti vrhovna
vlast. A tako nije u iztočnoj polovini
monarkije. Sveukupno ministarstvo u
Budim-Pešti nije za Hrvatsku i Slavo
niju, koje imadu u tim poslovim samo-
stalnu vladu s banom na čelu. Samo
ministri za poslove po državopravnoj
nagodi zajedničke, s jedne strane Ugar-
skoj i Erdelju, s druge strane Hrvatskoj
i Slavoniji, jesu ministri za sve zemlje
krune ugarske. Nu takav ministar nije
Tisza, jer sveukupno ministarstvo, ko-
jemu je on predsjednikom, nije zajedni-
čko. S toga se je onaj proglas pravilno
imao poslati banu za obnarodovanje
narodu kraljevine Hrvatske, Slavonije
i Dalmacije. Ovo dobro opažuju zagre-
bačke novine. Ali stalo za to Tiszi, dok
svejedno njemu ide svaka kao po loju.
Novi List Kornarovljev „Slavjanskija
Iz vještija" u Berlinu i okolici nemilo je
uzrujao željezne živce. Budući su „Sla-
vjanskija Izvjestija" organom petrograd-
skog dobrotvornog obščestva, tad je i
taj program družtvenim programom. On
glasi: „Pobijanje, nastojanja Prnsije oko
utemeljenja hegemonije u Europi, jer su
ta nastojanja kadra da oštete zakonite
interese svih slavenskih naroda,".
Na taj program primjećuju pražki
„Nar. Listy", da on označuje znameniti
okret u slavenskoj politici Rusije, iz
ključivo ruski smjer, koji je zastupao
Lamanski, ustupio je mjesto slavenskoj
uzajamnosti, koju zagovara Komarov.
U ostalom preporučuju učenje slavenskih
jezika i misle, da je prva dužnost, da
se obrani zemljište i jezik od german-
skih navala. To su zadatci za vise ko-
ljena.
G. Floquet nije bio sretan, kad je
izabrao g. Guyot-Dessaignea, da bude
francezkim ministrom pravosudja. Bou-
langističke novine ,,La Presse" javljaju,
da je novi ministar pristaša gjenerala
Boulangera, te da je pred nekoliko tje-
dana stupio u narodnu republikansku
stranku. „La Presse" čestita g. FIoquetu
na ovom izboru, a to je ministra
predsjednika tako razbiesnilo, da je u
prvi mah htio, da se razkrsti sa gosp.
Dessaigneora. Ujedno je novi ministar
protivnik toga, da se izbori obavljaju
po kotarim. što hoće Floquet da izvede.
I u Franeezkoj stali su vojnici upli-
tat se u javne poslove, kao što to rade
odnosaje ljudi medju sobom, ta cjelina
uviek proglašena u svakom mjestu ka-
toličke Europe, nije baš bila bez u-
pliva na tako veleban uspie'n.
Zar će se reći da se nema za one
stvari biti zahvalnim katoličkomu Sve
ćenstvu, jer su se dogodile n da ih ono
nije predvidjalo? To nebi bilo odgo-
varati našemu razpravljanju, jer se na-
pokon nahodi da su ti divni napredci
proiztekli upravo od ustavnice Crkve i
da ih samo najskrajnije varvarstvo može
zadržati.
Ali mora se opaziti po naravi samoj
svojega poslanstva, Crkva mora primiti
sva iznašašća koristna čovječanstvu, jer
su koristna i njoj. Koji ljudi su dali
azbuku Gothiru i Slavenim ? Vjerovje
stnici Ulphilas i Metod. Ko je počeo
poljepšavati priprosta nariečja devetoga
vieka? Oni propovjednici, kojim Sabori
Toursa i Moguća naredjuju da tomače
homilije u latinskom i njemačkom je-
ziku. Sta je do toga da je Guido d'A
rezao skratio glasbenu učbu namjerom
da nadoda sjajnosti svečanim obredim i
božjoj službi? Da je vjerovjestnik Bi-
skopij unio slikarstvo u Englezku, dr-
vodjelstvo, bravarstvo prigodom njegove
gradnje Crkava? Da je Bruno Kolonj-
ski u istu svrhu bodrio one znanosti u
Njemačkoj? Jer su bile stvari koristne
čovječanstvu, koje gospoda nijesu oka-
snili uvesti u svoje kule a gradjani u
gradove ?
i španjolski gjenerali i pukovnici. Neki
dan je gjenero Rin držao govor u loži
slobodnih zidara, u kojem je iztakao,
da on neće nikada biti pristaša gjene-
rala Boulangera, a da to neće biti ni
ostali vojnici. U kratko, on je držao
politički govor, te je sbog toga kažnjen
na četrnaest dana stroga zatvora.
„Narodni Listy" javljaju, da je doljno
austrijsko namjestničtvo zabranilo druž-
tvu „Komensky", da sakuplja dobro-
voljne prinose za utemeljenje češke
škole u Beču.
Kako rumunjska „Epoca" javlja, ne
namjerava rumunjska vlada dati zasad
sve povlastice političke pučanstvu Do-
bruče. Ruska stranka jača svakim danom.
Francezkom pukovniku Senardu, koji
je dao protunjemačku dnevnu zapovied
na vojsku, priredilo je pučanstvo mjesta
Chateaurouxa ovaciju.
A§! DOPISI.
Šibenik, 9 veljače
Jučer sprovedosmo zadnjem pribiva-
listu smrtne ostanke Blagoroda Kovačića,
liečnika pomoćnika mjestne bolnice. Sve
što je boljega i brčnijega to je pristu
pilo, da izkaže posljednu čast vrlom
pokojniku. Osobito se je svakoga ugo-
dno dojmilo vidjeti sve drugove pokoj-
nika oko iiesa; što im služi doisto na
čast. Nu i izmedju njih našao se je ja-
dnik, koji svojim nehumanitarnim po-
stupanjem ogorčao je svako iole ljudsko
srce. Kovačića težka bol svali u odar,
u kom je biednik dva mjeseca logom
ležao. Prvenac nikad mu nepristupi, kao
što ie dužan bio. Drugovi mu poslaše
duplire, pozvaše i njega, on se neozo-
vne. Pokojnik bio je pošten, i Hrvat.
Naobraženi sviet krsti ovakova svojstva
krepostim, dočim zasukanci ih preziru.
Neizlječiva nemoć, sušica, shrva u 45
godini Blagoroda Kovačića. Došao iz
ubave i pitome Požege kao obćinski
liečnik u vilovitu Vrliku; odtud nema
ni tri godine bi naimenovan pomoćnikom
mjestne bolnice, gdje ga je i zatekla
pusta smrt. Poginuo si, Blagorode a
bio si značajan, bio si vatren Hrvat,
uzoran otac, riedki prijatelj. Da sudba
se boji takovih ljudi! Tko štovao ro
doljuba, tko prijatelja, tko karakter, svi
te ljubili, svi te štovali tko god te po-
znavao; to ti zasvjedočiše kod pogreba.
Miii prijatelju, tvoje tielo leži u kršnoj
Dalmaciji, ali duša tvoja odleti u tvoju
užu domovinu Hrvatsku, za kojom si
čeznuo do posljednjega časa. Ja te štu-
jem i tvoju uspomenu samo će smrt
izbrisati iz moga srdea.
Tebi, neustrašivi borioče za sve što
je sveto i pravo, lahka bila ova zemlja,
koju si za Bogom toliko ljubio!
Ravnateljica, mjestne ženske škole,
dala je odčitati sv. misu na god smrti
Izvorni životopis S. Bernonarda hil
deeheimskoga biskupa u jedanaestom
vieku veli nam, da se je on starao da
se prepišu mudroslovne knjige mnogih
miesta, nastojao je da usavrši slikarstvo,
bravarstvo, zlatarstvo, marljivo saku
pljajuć one riedkosti što su inostranci
kralju donašali; da je takodjer uzgajao
mladiće dobre ćudi. On sam slikar i
arkitekt uresio je izvrstnim nacrtim zi-
dine i svodove svoje stolne crkve.
S. Mainverko Paderbonski, koji se je
zauzimao brižno za robove, nastojao da
se u biskupskim školam povjestnica i
pjesničtvo uči, htjeo je da svaki se trsi
dobro pisati i risati.
Kadgod se tuže da je dobitak ne-
kih trgovaca više radio nego gorljivost
vjerovjestnika : neznani dokle je ovo te-
meljno, ali nahodim da zadnji često imaju
prednost u dalekim iznašašćim. Prije
nego je Kuzma Aleksandrinski priobćio
svoj čudni opis o Indiji, koji je do-
bio od jednoga redovnika, Paoten i Te
ofil bijahu ustanovili neke crkve, kojim
je razvitak on mogo vidjeti, i poznato
je kako su u isto doba redovnici Eu-
ropi darovali svilene bube, koje su do
nieli velikim i izvanrednim trudom iz
Kine. U trinaestom vieku bijahu vjero-
viestnici, koji su prodrli u Aziju, naime
Plan Carpin i Rubruquis, koji su dali
čudno izvješće, koje je pripravljalo iz-
našašća Marka Pola i Krestovala Ko-
iomba. Da bi se dvojilo o radinosti vje-
nezaboravnoga nadzornika Kalinića,ko
joj su prisustvovala djeca i učiteljice.
Duša, mu se raja nauživala!
Starigrad, veljače.
Ustanovila se godine osamdesetpete
jal šeste, neznam točno, hrvatska gra-
djanska glazba. Svak za ustanovljenje
iste doprinio je koliko je mogao, i avak
je mislio da će to tielo tako napredo-
vat, te služit na diku i ponos gradu, a
na utjehu onima, koji su se za nju po-
žrtvovali. Ali kami! Ako ima gdje ve-
ćeg nereda, veće anarkije, evo mi glave.
Od učitelja i učenika, do predsjednika
i sluge svak zapovieda, svak radi i čiai
što hoće i kako hoće. Učitelj njemački
Čeh, bivši vojnik, radi i čini sve po
njemačku i vojničku ; učenici svojevoljni
i indišiplinani dolaze i odlaze kad ih
volja, a ravnateljstvo nemarno i nemo-
ćno pušta svakome na voljm
Ako kada, što riedko biva, izadje
hrvatska glazba da svira, zaludu ćeš
čekat da čuješ kakvu hrvatsku ariu,
kakav hrvatski napjev; zaludu tražiti u
programu štogod slavjanskoga, štogod
našega, — Talijanaška ti je glazba ba-
rem ona dosljedna svomu programu.
Ništa slavjanskog, ništa njemačkog, sve
talijansko. Ugledajmo se u njih, pa se
naučimo. Kada hrvatska glazba svira
po gradu ni kučka nema za njom; a
kad talijanaška onda i kučki i mački
skaču da se sdruže sa onom masom,
koja za glazbom kasa.
Na dan sv. Cecilije, jedanajest naših
glazbara, velju jedanajst, uputili se u
crkvu sv. Petra da prisustvuju misi, a
za njima niko do samoga potpredsjed-
nika g. Vieka Ljubića. U crkvi ni živa
duha. Dvie stare babe. i te kada čule
svirku glazbila smutile se i pobjegle.
Gdje su bili ostali glazbari, gdje ostalo
upraviteljstvo? Glazbari spavali, a u-
praviteljstvo šetalo. [ ovo zovu u Sta-
romgradu sveto oduševljenje! I dočim
se je ovako kod nas u hrvatskoj stranci
sgadjaio, taljanaška je fukara slavila
na „Ploči" i glazbenoj dvorani svoje
saturnalije i bakanalije!
0. K...y.
—-T • »—
Domaće Viesti.
Danas obavljene su svečane zadu-
šnice za prejasnoga kraljevića Rudolfa
u crkvi 00. Franjevaca na Zidinam. —
Crkva je bila sva u crno odjevena, a
na sriedi dizao se je uprav veličanstven
odar umjetnički izradjen te je odavao
da ga napravio baš poznavalac esteti-
čkih pravila, bio jo ukrašen grbovim
prejasne kuće i znakovim pokojnika. O-
bavio je službu božiju M. P. 0. Serafin
Ivasović starešina Redodržave sv Jero-
nima, a odpjevali su djaci bogoslovnog
sjemeništa.
* * *
Predsjednikom ovdješnjega katolič-
koga družtva, na mjesto nezaboravnoga
pokojnoga Dinka Buzolića, izabran je
rovjestnika osamnaestoga vieka, svje-
dočiti će dušobudna pisma o iztraživanju
naroda i plodova jednoga i drugoga
svieta; to je izvor iz kojega su se u-
dostojili i današnji Englezi crpiti.
Krivo bi se dakle mislilo kada bi sa
govorilo, da je u srednjem vieku umna
prosvjeta bila izključivo bogoslovna
zato jer je bila djelo crkovnjaka, tako da
nije bila od ikakve koristi za osobni ili
družtveni napredak. Jer, a da i ne go-
vorimo o onom moralu što se nahodi u
svakoj znanosti obćenito uzetoj, pop da
plodno izvrši svoju dužnost morao je
steći čovječje znanje, a sada svakomu
je poznato kako učenjak traži da po-
veća svoje znanje i drugim da ga pri-
obći. Ja neznam inače kako tumačiti
gorljivost, kojom su se učile neke zna-
nosti, koje 8 prvice se čini da nemaju
nikakva odnosaja sa vjerom, i koje su
morali razprostranjivati svjetovnjaci, da
najskrajnije varvarstvo nije se protivilo
onomu napredku. Jerbo likovi pojmova
Porfirija, razprava onih sedam pleme-
nitih znanosti Marcijana Capelle, koja
je bila temelj nauci srednjega vieka,
ono umoslovje, ono zviezdoznanstvo,
ono mjerstvo, u kojim Gerberto, Herman
Kontrakt, Alinard Lijonski, Rugier Bako
toliko iznadjoše, nebijahu zar čovječja
poznavanja, koja su upravo težila da
razviju nutrnje i vanjske čovječje spo-
sobnosti? I ogledalo historično i naravno
Vinka od Beauvais, prava jezgra na-
Veritatem facientes in charitate,
crescainus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
V
I
....Vos ipsos, anxiliante Deo, in đies alacriter operam Vestram impensuios in tuenđa salutari Eeclesiae^ž^^ai^ls^ti^'m Reli-
gionis amore et m verse fidei professione roboranđis.... {Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrac Petri jiingitar,
meus est.
(S. IIiKRONVM. Em. XVI. AD DA«.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU unanried 7 fW » a""* ~ ~ ~ ——
tko na svrhu godišta ne odbije list srna L° i' M" P° ,0STAL0J CARKV!NI 8 fior- Tko eaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZKMSTVO 7 tior. i poštarski troškovi. Prcdbrojba traje za cielu godinu:
ništvo. - Uvrstbe DO 10 NNV? f • predbroj nikom I za nastajuću godina. — Predbrojbe i novac, najbolje postankom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DAMACUK U Zadru, a dopisi „frenco« na Urod-
=
1 u novc- redak- 0blave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. "
f^gat^mammmmm
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
platom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. OJcorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
La seccliia rapita.
ni.
Sad smo ti ga na tvrdu! Treba
protuslovit i protuslovit skoro na
sve strane.
Već zanijekasmo, da književno
narječje koj im pišu Hrvali, to je
tobože zgoljno srbsko narječje, a
zanijekasmo i daje zgoljno hrvatsko.
Mnogim i premnogim činit će se
čudno ovo nijekanje. A ipak je tako,
i komu je do istine, cienimo, neće
se ljutit na naše razlaganje.
Dokazi koje imamo za našu tvr-
dnju dvoslruki su: poviest i filo-
logija.
0 prvoj smo već nešto rekli u
prvom članku, ali onako in nube.
Evo još nešto.
Povjestnica kaže, da su Hrvati i
Srbi krenuli skoro istodobno na jug
sedmoga vieka, ostaviv svoju prado-
movinu Bielu Hrvatsku i Bielu Sr-
biju onamo za tairanskim gorama,
u današnjoj zapadnoj Galiciji. Pače
ima povjesničara koji tvrde (i medju
srbskim), da su Hrvati došli prije
Srba, koju godinu (Vukićević, srbin,
kaže dvije godine prije).
Kad su Hrvati krenuli barem dvie
godine prije, imalo bi se zaključit,
da su oni bili jači, jer poznato je,
tla su oni krenuli put juga, ne na
šetnju il zabavu, nego na ljutu borbu,
proti plemenima koja su zadavala
velike brige carigradskomu carstvu.
Da su Hrvati bili zazbilj veoma
jaki, dokazom je njihova pobjeda.
Da su Hrvati bili jaki, dokazom je
neoborivim i nikad dovoljno spomi-
njanim i lo, što su oni došli na
vrhunac državnog ugleda i moći već
nakon samo stotinjak godina, poslie
Antica Baiestrieri.')
Lacedonia je jedan od najstarijih gra-
dova na medjašu Avelinske pokrajine,
u okružju sv. Angjela de' Lombardi,
gdje se ljube skutevi Kapitanate s Ba
zdikatoin. Mjesto broji 10 hiljada sta-
ttovnika, u njem se nahodi i biskupska
Stolica.
Danas biskupske dužnosti vrši sv.
Wkup Sesse—Aurunca, presvietli Dia-
mate kao apostolski povjerenik Lace-
don>je. Budući da je i ovaj betežan, vrši
VrWrm dušobrižničku dužnost obćeni
provikar biskupije velečastni arkidjakon
Leonardo pop Bozzone. Svaka osoba
će unapried na razjašnjenje.
) N Ro8ario e la nuova Pompei —
sod. V, 8YQ2. X. str. 520. 1838.
njihova dolazka na jug i već tada
izazivali suparništvo Mletaka. A Srbi ?
Srbi su slovili na jugu kad su Hr-
vati zapadali svojom nezavisnošću,
naime istom jedanaestoga vieka.
Tko pozna iole poviesl hrvatsku
i srbsku, ovo nemože zanijekat i ne
priznat, kad bi Hrvati bili ostali u
nezavisnosti, ne pristupiv u zajednicu
s Magjarim, kroz ovo 800 godišta
Hrvatska bila bi se dostala slave,
modi i ugleda kao države prvoga
reda. Ta, ona je nazad 800 godina
bila vojskom na kopnu i mornaricom
na moru medju prvim ondašnjim
državam.
Da nijesu Hrvati bili veoma jaki,
bi li oni bili mogli, došav u tudju i
nepoznatu zemlju, onako ju slavodo-
bitno osvojit, poklopiv sve doonda-
šnje gospodujuće elemente, tako da
se je jedva samomu latinskomu e-
lementu uzčuvao u dobro utvrdjenim
primorskim gradovim, tračak života?
Pače Hrvati su preko glave i tog
elementa malerijalno i narodno po-
svojili i samo primorje, potisnuv se
daleko daleko u morsku pučinu, na
podne i na jug, pokriv svojim pu-
čanstvom kao Krk, Cres, Rab, Pag,
zadarske otoke, tako i Brač, i Hvar,
i Vis, i Korčulu, i Lastovo i Mljet.
Svud tuda zagospodovala s kraj na,
nedvojbena oznaka hrvaštine čakav-
ština, i eno je i danas žive sve do
blizu Dubrovnika, a poznalo je, da
do nazad dva vieka čakavština je i
u samom Dubrovniku domovala.
Da Hrvati nijesu bili narod jak,
pun životnosti, i prilično izobražen,
i mnogobrojan, bi li oni bili
postigli te sjajne uspiehe, i održali
se kroz eiele viekove neprestanih
zala i suprotivština ? Bi li oni bili
mogli činit uprav da izčeznu do onda
gospođujući narodi ?
Ovo treba dobro zapamtit, i tko
ima tu neoborivu istinu pred očima,
i zna, da je ona odsjev poviesti,
neće oklievat, a da ne prizna, da
Hrvati kako su pregazili i daleko
more, tako imaju bit prešli i ma-
lene gore i uzke rieke (smieramo
na Bosnu). Tri s iztočne strane (od
Bosne) Hrvali nijesu imali onako
čvrsta odpora, kao u Dalmaciji, niti
U Lacedoniji obstoji od davna častna,
poštena i bogata obitelj Baiestrieri. Do-
maćin Mihovil vodi zanat kočijaški, al
ne samo prosti, već je i upravitelj br-
zovoza.
Prošlo jurve liepih godina od kad se
vjenčao s krasnom, pobožnom zaručni-
com Gracijom Lombardi. Od nje bi
nadaren su pet djece, ter zadnje bilo
Žensko, komu ime nadje Antica Marija.
Antica resla kao iz vode, bila van-
redno pametna. Jedva u treću godinu
krenula, Svemogi je Bog razstavi od
najdražeg blaga ovog svieta, umrla joj
majka. — Mihovil, nje otac, morao žu-
ljevim izbijati svakdauji krušac za se
i za siročad, ter mu ne bilo moguće da
ih vazda prati očinskim okom. Bilo mu
ipak težko na srcu, da uzgoj svoje ne
vine dječice povjeri opakoj služinčadi,
pa nakanio po drugi put stupiti u že-
nitbeni brak. Što smislio to i učinio.
Ni bolje ni pametnije što se ugledao
u svast, imenom Rafaella, i nju vjenčao,
su oni došli iz zatalranskih planina
na brodovim, pa im bilo lako plovit
dalje i dalje, put juga i podneva.
Njihova snaga, njihov broj, njihova
životnost, njihov nadmašaj proizveli
su te posljedice u Dalmaciji, a tim
laglje proizvedoše bez dvojbe u
Bosni. Nu, reći će nam se: to je
glede Bosne argumentacija, to je
indukcija bez dokaza. Nek bude,
ali, zar mogu Srbi proti ovoj argu-
mentaciji doniet bolju sebi u prilog,
il kakvih dokaza? Ne, a dok ne,
svakako imamo više pravo govorit
mi o hrvatstvu Bosne, nego oni o
nje srbstvu.
Sad ovdje nastaj8 pitanje : kako je
to, da je čakavština izumrla skoro
svugdje u Bosni, a dobrim dielom
i u svoj zagorskoj Dalmaciji?
Ovaj prigovor predpostavlja već
spomenuto Miklošićevo mnenje, da
su hrvali samo čakavci. i to nas
ujedno uvadja u drugi dio naše raz-
prave, u govor o atokavštini.
Srbi dakle uzimlju — ne svi —
da su Hrvati samo čakavci! Ali gle
onda nesmisla, kojemu molimo tu-
mača. Hrvati već u prve viekove toli
silni, a sad se ograničili, na pr. u
Dalmaciji, samo na dio dalmatinskih
otoka i na dalmatinska miesta uzduž
mora. Oni dakle bili bi jedini narod
na svietu koji u 800 ili 1.000 go-
dišta nije se ni zere umnožio, pače
se umanjio. U koliko pak ima stati-
stičkih podataka, nedvojbeno je da
i pučanstvo Hrvatske, i pučanstvo
Dalmacije raste, i od prilike brzo i
dobro raste. Kako se onda to slaže ?
Nek nam odgoneta !u zagonetku
koga je majka rodila. Sto milijuna
citacija — kad bi ih bilo proti —
ne bi oborilo gornje razloženje. Nu,
gdje su dakle Hrvati? Ako su Hr-
vati samo čakavci, onda treba za-
ključit, da se i oni množe, al da
ih kakva neznana jama guta!!,
dočim Srbi, iz početka za više vie-
kova neznatniji od Hrvata i robovi
prije Grka pa Bugara, množili su
se i napučivali su opustjele hrvatske
strane!!!
Toj zagonetki, u ostalom, osim u
poviesti, imamo do dana današnjega
odgonetku u sviesli, u rieči sama
jer žena vele pobožna, ugledna, uzor
ljubavi prama iskrnjemu. Dosjeti se on,
da jediuo takva tekta mogaše uspješno
napredovati sa početim bogostrašnim
uzgojem, pokojnice majke, sa unučadi,
i pokazati se ljubeznivom majkom.
I zbilja Mihovio ne prevario se, jer
mlada maćeha posve mu ugadjala, a
svoju pastorčad gledala ko majka. Mu-
dri i pametni starac nebi nigda dopu-
štao kćerki samoj u posjete, ni k istim
rodjacima, ako je on ne bi pratio. Tako
mala kćerka rastijaše u najboljem bo-
gostrašnom uzgoju, mogla se slobodno
prilikovati miomirisnom cvietu, koji
haran i brižljiv težak znade obraniti,
gojiti i čuvati od svake nepogode. U
ovakvoj samotnoj nevinoj učioni, nau
čila i obiknula mudrosti, svietu nepo-
znatoj, velju: svetoj prostoti, Bogu naj-
milijoj.
Prvih dana kolovoza god. 1887 ma-
čuha tetka Rafaella dobi list iz Napulja.
Otvori ga, nadje u njem sliku Gospe
hrvatskoga naroda. Od Drave do
1 Neretve, od Vrbasa do Visa nepre-
kidno sve do dan danas taj dio na-
roda zvao je i zove svoj jezik ni na-
ški, ni srbski, ni nikako drugčije
nego hrvatski. To narodu nije
nitko prišapnuo, to mu je u duši,
jer to je kod prostoga koliko kod
učenoga diela u narodu To mu je
toli naravno, da na naše oči i uši
vidimo i čujemo prosta zavarana
seljaka u Dalmaciji gdje, ako ga
pilaš: je li Hrvat, odvraća ti do
nije, a kad ga pitaš zna li talijan-
ski, odgovara da no zna nego hr-
vatsku Odaje ga duša, odaje ga srce,
odaje ga krv.
Pa zar se to nema smatrat doka-
zom koje je tko narodnosti ? Što za
svakoga na svietu vriedi, kao prvi
naravni dokaz, to samo nema vrie-
dit za Hrvale!
Da je g. Miklošić zavirio u dušu
našemu narodu i učio ga de visu i
de auditu, ne bi, izmedj.u toliko mu-
drih, bio i onu ludu napisao o čakav-
stini i Hrvatim, o štokavštini i Srbim.
Kad ima štokavaca koji svoj jezik
od pamtivieka, od svoje volje, unu-
trnjom silom osvječočeni, zovu hr-
vatskim, nemamo li dužnost priznat,
da ima i štokavaca Hrvata ?
Ali nijesu se srećom svi ljudi
zaveli za zaključivanjem na temelju
knjiga, i komparativne filologije, te
u obće i svi učeniji i triezni Srbi
priznaju, da nijesu sami čakavci Hr-
vati, nego da ima i Hrvata štoka-
vaca.
Ali to će nam dokazat i sama
razna hrvatska i srbska narječja, po
kojima ćemo se osvjedočit, da nije
skoro ni moguće ustanovit točne
granice izmedju Srba i Hrvata glede
njihovih narječja, jer Srbi i Hr-
vati, ta dva imena uključuju više
državni nego narodni pojam, to
kako se je Zapad (Hrvatska) i Iz-
tok (Srbija), odkad ima poviestnih
uspomena, svaki o sebi državno raz-
vijao, da se je tako neprekidno i
odmah iz početka razvijala i sredina
našega ukupnoga naroda (Bosna),
imali bismo po svoj prilici dan da-
nas tri jednako ovlašćena naziva za
naš jedini jezik. Naše je mnenje,
Ružarice, ne od najukusnijih već pro-
stih, izpod koje bi napisano — La Ver-
gine SS.ma del Rosario in Valle di
Pompei. — Začudj ena, tko joj taj dar
! mogao poslati, spazi podpis Angjelina
| Bruni rodjena Garzoni. To bila njezina
stara prijateljica, s kojom se ne vidjela
od nazad punih 16 godina.
Što novost ova znači? u sebi razrni-
šljavaše gospodja Rafaela Lombardi.
Sto da me se spominje Angjelina? što
ovo znači ? Gospa od Pompei! Najvećom
znatiželjnosti stade čitati list, u kom
pisano bijaše: — Mila mi Rafaela?
Začudit ćeš se, da te se poslie toliko
vremena spominjem ? Znaj da se u
Pompei gradi veličanstvena crkva Gospi
Iiužarici, te Gospa, blagom rukom, dieli
milosti svim koji se pridružuju tomu
družtvu Sv. Ruzarja. Ja sam briniteljica
tog Sv. Zavoda, imenovana baš od go
spodje kneginje de FuSko — i želim
da se i ti upišeš, i gledaš, da se i mnogi
drugi pribroje iz tvoje Lacedonije, .Ne-
da mi nit nemamo pravoga naro-
dnoga imena, nego samo državnih
nad imena, i možda ono naški, koje
se čuje i kod Hrvala i kod Srba,
a najviše u sredini naroda, to je
jedini narodni još živući naš naziv.
Ta mi imamo ne dva nego barem
pet poglavilih narječja. Imamo ono
narječje koje se uobičajilo zvat ča-
kavštinom, a uza nju narječje štokav-
sko, pa opet imamo ikavštinu, jekav-
štinu i ekavšlinu (ili kako drugi
zovu: narječje zapadno, središnje i
istočno). Ovo pet narječja križaju
se medjusobno i nema im, kuko
rekosmo, stalnih granica; ali sublizu
uiože se uzet, da je čakavština i
štokavska ikavštiua pretežno hrvat-
skim narječjem, ekavština pretežno
srbskim, a jekavšlina polu hrvatskim
a polusrbskim, ili bol je, ni hrvatskim
ni srbskim, jer se ekavština (srb-
sko) razlikuje od jekavšline od pri-
like kao i ikavština (hrvatskoj od
jekavštine.
Prispodobe, za oznakatn pojedinih
narječja donioti ćemo dojdući pul,
i na očigled tih prispodoba i oznaka,
vidjet će se jasno, da ni Hrvati ni
Srbi nemaju pravo zvat književni
jezik svojim, nego u koliko su o-
boj ica jedan narod, pa im obojici
ta jezična neutralna zona jednako
pripada.
•SLJ'^ccntr-
I opet. ne moljakaju! Vojšto!
Donosimo i ovaj pul nekoliko re-
daka o načinu kako Magjari brano
svoja prava. Dne 24 pr. mj. u raz-
pravi o §. 24. i 25. vojnog zakona
govorio je Josip Bercss, oštro na-
padajući povredu magjarskoga jezika.
U jezičnom pitanju pozivlje se na
»ri autoriteta: na Franju Deaka, na
Ljudevita Košuta i na zdrav ljudski
um. Govornik znn, da imado „pod
moraš-birača" i „pod moraš-zaslup-
nika", ali nedopušta, da bude i „pod
moraš-dobrovoljaca"; znto odklanj«
osnovu
Ljud. Ilollo razlaže, kako su
Magjari za volju zajedničko vojske
žrtvovali svoju djecu, sebe podre-
poznajuć uprav adresu tvoje kućo, i
boječ se da ovaj moj listić t<ibe ne
nadje, dajem ga u ruke Gospi Iiužarici;
zato ti uklapam sliku čudnovate Gospe
od Pompei a, i poviest ću la i devetnice,
da što možeš više iazprostrauiš takvu
pobožnost.
Napulj, 4 kolovoza 1887.
Tvoja stara prijateljica
A ngjelina Brurit-Gareoni.
Pobožna Rataella odmah postade gor-
ljivom briniteljicom, i bi prva koja u
Lacedoniji razprostraui pobožnost prama
Gospi od Pompei-a.
Naravno je, da prva koja ge upisa,
bi njezina pastorka Antica.
Rouenska Semaine religieuse javlja
veoma radostnih viesti o približivanju
anglikanaca katoličkoj crkvi.
Nazad dvie godine anglikanci
prvi put u svojoj glavnoj velikoj
crkvi sv. Pavla u Londri, stavili su
po katoličkom obredu na oltar pro-
pelo i svieće. Sada sa pošli napried
i stavili su prekrasan Gospin kip od
mramora sa djetešcem Isusom u
naručju. Sličan kip bi postavljen ne-
davno i nad crkvom Westminster-
Abbey. Još korak, pa će se angli-
kanci povratit i na štovanje svetaca.
Divni su uspiesi katoličanstva u
Londri. U četrdeset godina stožernik
Manning sagradio je 1200 crkava i
crkvica, utemeljio 40 samostana, 9
sjemeništa, 10 zavoda, 2000 župnih
učiona, 30 trgovačkih družtva i 10
milosrdnih kuća.
Rek bi da nijesmo odveć daleko
od one svrhe vieka koju je navie-
stio Josip de jVJaistre, kad će se go-
vorit Misa u sv. Pavlu u Londri.
* *
Na 25 kolovoza otvorit će se u
Bochumu u Njemačkoj katolički sa-
stanak, u ogromnim dvoranam Schiit-
zenhof, gdje može stat 8.000 duša.
—^ —-—-
Što ima nova po svietu?
Francezka komora je prije odgode
dozvolila 10.000 fronaka za pogreb (Jhe-
vreulov, a senat je odobrio taj zaključak.
Pogreb je bio uprav sjajan.
Na 12 tek. francezki Senat se je sa
stao kao vrhovno sudište. Obćinstvo je
silno nagrnulo u dvoranu. I članovi se-
nata skoro avi su došli. Vrhovni proku-
rator pročitao je obtužnicu, koja tuži
radi zločinstva napadaja proti nutarnjoj
sigurnosti države, koje je zločinstvo po-
činjeno u području republike, navlastito
u Parizu i to tečajem deset godina, a
napose godine 1888 i 1889. Ovaj napa-
daj, veli obtužnica dalje, obilježuju dje-
lomice izvedeni, djelomice pokušani čini.
Da se atentat izvede, skovana je zavjera.
Obtužnica tuži Boulangera, Dillona i
Rocheforta, sva tri „bjegunca", a ima
se protegnuti i proti drugim osobam,
koje će se imenovati tečajem razprave.
Nakon pročitane obtužnice sjednica bi
proglašena tajnom. Desnica je bučno
zahtievala, da se razpravlja piianje kom
petencije ; ljevica odklanja ovu razpravu.
Isto tako je zabačen predlog, da senat
izjavi, da nemože povesti iztragu zbog
pomanjkanja dokaza. Sa 210 proti 55
glasova bi zaključeno zatim, da povje-
renstvo ima povesti iztragu. a na teme-
lju ove da će senat, kao vrhovno su-
dište, izreći osudu. Ovaj zaključak pro-
glašen je u javnoj sjednici.
Domaće Viesti.
M. p. Dn. Ivu Prodan u Mjesto.
ODLUKA:
U Ime Njegova Veličanstva Cesara.
C. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 2
Aprila tek. Br. 1747 c. k. Državnog
Odvjetništva Zadarskoga
Sudio je
a) Da sadržaj članka koji počimje rije-
čima „Na dopis kojim" i svršuje o-
nima sjedini sve srbstvo" uvrštenog
u prvom stupcu treće strane časopisa
„Katolička Dalmacija" br. 23 izašlog
u Zadru dne 1 aprila t. g. pod u-
redništvom Du. Ivana Prodana, sa-
činjava zločin smetanja javnoga mira
previgjen u § 65 K. Z.
b) Da sadržaj dopisa koji počimlje rije-
čima „Omiš, na Blagoviest" i svršuje
onima „da se vrši pravičnost" uvr-
štenog u petom stupcu treće strane
istoga časopisa, ima skrajnosti pre-
stupka bunjenja po § 300 K. Z., te
s toga potvrdjuje zapljenu časopisa,
naregjuje zabranu svakog daljnjeg
razširivanja zapljenjenih tiskopisa,
uništjenje zapljenjenih primjeraka i
onih koji bi unapried zaustavljeni
bili i raztavljenje dotične tiskopisne
sprave:
To se sa dotičnim razlozima, do-
stavlja c. k. Državnom Odvjetništvu
i uredniku Dn. Ivu Prodanu u mjesto.
Razlozi
Vigjevši da sadržajem članka pod A.
u&uastoji se razd raži vati čitaoce na mr-
žnju i preziranje proti upravi Državnoj
Austrijanskoj;
Vigjevši da sadržajem dopisa pod b)
uznastoji se razdraživati na mržnju i
preziranje proti jedinim organim Vlade
u obziru njihova uredovanja, te da se
u članku pod a) nahode obilježja zločina
smetanja javnoga mira i da u dopisu
pod b), oni od prestupka bunjenja po
§ 300 K. Z. Bi osugjeno kao u današ-
njoj odluci.
U Zadru dne 8 aprila 1889.
C. K. Predsjednik
BERSA.
*
Ovaj čas nebrojeno množtvo viernika
obilati sv. Grobove po erkvam. Jedan
od najljepših to je i ove godine Grob
u crkvi 00. Franjevaca i u crkvi 00.
Kapucina. Krasno vrieme umnaža još
više broj pobožnih posjetitelja.
*
* *
Jučer je u jutro na Velebitu sniežilo,
a i u Zadru jedno po sata vidjale se
po gdje koja pahuljica.
Danas, nakon više nedjelja nestalna
i skoro svedj kiševita vremena, osvanuo
je krasan proljetni dan. Zemlja je dobro
natopljena, a sada pripeka sunca, te će
zaostalo zalenilo hitro i bujno izmlatit,
* *
Sutra dolazi ovamo nekoliko članova
austrijskog Touristen Club pod pred-
sjedništvom g. Silberhubera. Radujemo
se što nas posiećuju touriste i ove go-
dine, jer će potvrditi, da ima i amo
miesta vriednih štovanja, ali ne znamo,
zašto ta gospoda skoro svake godine
dolaze amo na zabavno putovanje u
svete dneve?
#
Za zvonik stolne crkve u Zadru sa
kupilo se došle 7033 t.
*
* *
Crkva sv. Krševana, već unutri liepo
popravljena i urešena nastojanjem, 00.
Isusovaca, sada je i pred glavnim ula-
zom sasvim preinačena in melius. Po-
hvalno.
ifi
U pokrajinskoj bolnici u Arbanasima
kod Zadra ostalo je koncem veljače na
liečenju uk. 151 bolestnik. Nadošlo ih
mj. ožujka: muž. 98, ž. 70. U sve lie-
čeno ih ožujka 319. Od ovih izašlo muž.
93, ž. 58; umrlo m. 10, ž. 17. Ostalo
ih na liečenju koncem ožujka m. 73, ž.
68, ukupno 141.
* % *
Šibenik, 14 travnja: „Propter peccata
veniunt adversa''1. Šibenik je prikazivao
dne 12 travnja 1887 užasan i strašan
prizor; svjetina razuzdana, navaljivala,
prietila, bila postala kao biesna. Svečani
obhod velikog petka bi one godine obu-
stavljen s razloga svakomu poznatih.
Malo zatim pojavile se ospice koje su
toliko mjeseca, nemilo harale, a možda
je onaj put Bog platio u subotu.
U Zadru se u poklade obustavljaju
plesovi; al se uprkos crkvenoj zabrani
plesalo u korizmi. Nek ae Bog smiluje,
i neka zbog sablazni koje su se zbivale
u Zadru ove korizme ne bi se pojavila
i ondje koja pošast. Ta čujemo da ima
u Zadru dosta prilično bolesti a to ku-
žnih i priljepivih. Neka ovi znakovi budu
kao opomena nebeska za buduće. Nek
Zadar, drugi put, ne vriedja vjeroza-
konska ćustva, neka se u korizmu moli
a ne pleše.
* *
Francez R. de Manide napisao je u
Revue d' Histoire diplomatique, parizkom
časopisu, organu francezkoga poviestni
čarskoga družtva, obširan izvještaj o
poviestnim radnjam jugoslavenske aka-
demije u Zagrebu.
* * *
Doznajemo da je ministarstvo, usljed
utoka, riešilo Barbatsko crkovinarstvo
na Pagu tereta, da ima platit 159 fr.
za popravak crkve i kuće.
Popravak će Bliedit dojduće godine
pošto je već razredjena ovogodišnja do-
tacija za crkovne zgradje.
* # *
,,N. L.u čuje, da će po svoj prilici
izbori za dalmatinski sabor biti razpi-
sani za drugu polovicu dojdućeg mjeseca
lipnja.
Sutra se g. namjestnik vraća sa svog
putovanja po Dalmaciji u Zadar.
*
Pišu nam s Paga, da ondje s blagom
ne idje najbolje, valjda uslied produljene
zime i vlage na pašnjacira. Ni pup na
lozi nije još uslied zime provirio.
*
* *
Primamo iz Starigrada na Hvaru, 12
travnja: Pametno je ugledno uredništvo
„Naroda" opazilo svom starogradskom
dopisniku ,,Uružinaru", da barem u Sta-
romgradu nvrna ni tih tobožnjih naro
dnjaka, da su amo sve sgoljni Hrvati,
te da mjesto „Narodni Napredak", što
misle ovamošnji domoljubi nadjenut svom
novom družtvu, pametnije bi bilo pro-
zvati ga „Hrvatskim Napredkom". U
zlato mu se okovala ! — Mi smo tako-
djer bili iztakli u jednom našem dopisu,
što ugledno uredništvo ovog Lista, nije
tiskalo, da je od potrebe ustanoviti u
ovom gradu, kakvo pošteno i na domo
ljubnom temelju osnovano družtvo, ko-
je bi niže pučanstvo ovog grada po-
hadjalo i u njem nalazilo piću i hranu
svojoj poštenoj duši i domoljubnom svom
srcu. I osnovanjem „Hrvatskog Na-
predka" u Staromgradu, pružen je nov
dokaz koliko može dobra volja, samo-
zataja i požrtvovnost kod nas Hrvata,
* *
Dne 6 tek, benkovački sud osudio je
Otca Matu Zoricu na fior. 10 globe, što
su mu u prosincu 1889 pri razoružanju
odnieli oružnici iz kuće: handžar, ku-
buru i stragušu. — Prizivni Sud u Za-
dru potvrdio je pako osudu obrovačkog
Suda proti Otcu Mati Ljubiću i osudio
ga na fior. 50 globe i 20 troška, što je
rekao da mu je poštovodja Barbarossa
otvorao listove, a nije mogao dokazati
da mu je to iz zloće počinio. Braćo
franjevci i ovu za uši Po nN. L,u
* * *
Crkva na Stankovcim obćine Benko-
vac ovih dana bi dogradjena — svršena.
To je sgradja jedina te vrsti u novije
doba na selim, u našoj Dalmaciji. Ona
bi mogla i ovećem gradu služit za ures.
* * *
Javljaju nam iz Starogagrada, 14 tek.:
Da se dade našem gradu pravi hrvatski
značaj, predložio je jedan viećnik : da
se sve gradske ulice označe i po uglo-
vim istim napišu dotična im hrvatska
imena!
* *
Tuže nam se iz krunovine : Predbrojio
sam se na prevod romana L. Tolatoja
„Vojna i Mir", koji na svezke objelo-
danjuje knjigotiskara Scholz i Kralj u
Zagrebu. Primio prva tri svezka i —
pik. Sto je, što nije; mislim da ie u
odpremištu nered — čekam i čekam,
napokon napravih reklamaciju i evo što
mi na dopisnici odgovoriše: „Kao da
su poštari pod plaćeni da to djelo obu-
stavljaju ili utamanjuju. Svaki dan nam
dolazi po desetak urgencija. Šaljemo vam
kao petdesetomu ponovno svezke 4,
5, 6".
Ali čujte i ljepšu. Znanac i prijatelj
sa Stankovaca kod Benkovca javlja nam :
štovana i cienjena osoba iz Šibenika
pisala mi dne 19 ožujka. List, koliko
je bio važan toli i prešan. Pa prekrstite
se lievom! Primio sam ga dne8(osam)
travnja. Bili iz Zululandije prvo došao!
Dakako, da bi. Na njemu su samo tri
pečata: Šibenik, Benkovac, Stankovci.
Onaj iz Šibenika nosi nadnevak 3 tra-
vnja. Bog zna kako se smucao onih 15
dana! — U Benkovac je došao na 4
tek. Isti dan morala ga prosliediti u
Stankovce; ali ne, nije. Pa dobro. Mo-
guće uz ostale za Benkovac s pometnje
da je zabasala. Nu tad čemu ga ne pro-
sliediti dne 6 travnja; i onaj dan bila
je pošta za Stankovce ? Ali ne, i ako
se je na njoj čitljivo pisalo „na Stan-
kovcih; za Benkovac"; ipak, trebalo
načrčkati s jedne strane „Retour (a
kamo ?) Stankovac" (sic!), a s druge
„Trovasi Stankovaz". U Stankovce došao
je, kako rekoh, dne 8 tek.; is'l dan i
primio sam ga.
Komentara ne treba.
Književne viesti i ocjene,
0 zabranjenim knjigam.
IV.
Kako ćete dakle, o predragi, prosu-
diti sredstvo, koje, pod izlikom slobode
i razumnog oslobodjcnja, napredka, ne-
prestance ima opaku namjeru da uništi,
obori i sruši ovo spasonosno utemeljenje?
Vi nećete imati dosta jakih i krepkih
pridjevaka da ga osudite kako zaslužuje.
Ako ga nazovete sramotnim, morat ćete
ga jošter smatrati bičem uništujućim, od
koga se valja čuvati na sve moguće
načine. Recimo bez oklievanja: ovo sra-
motno sredstvo, ovaj bič uništujući jesu
opake knjige, gadna pisma, bezvladne
novine. Sto sačinjava zadrugu? Sto je
njezino biće, početak, život? — Vlast,
krepost zakona, sto vjera mora činiti
da se poštuje; posluh, dužnost pokor-
nosti vlasti, pravica, peštenje, u upra
vijanju, vjera u prometnim odnošajim,
ljubav, medjusobna privrženost, sve su
kreposti koje vjera bez prestanka na-
vješćuje. Promotrite dakle koju namjeru
imaju svi oni opaki proizvodi koje iz
meće svaki dan nećudoredna štampa
koja poradja bezustroj. Napadajuć na
vjeru, ne napada li možda i na zadrugu ?
A da postigne, kako i zahtjeva, svoj
cilj, nebi li možda u onaj isti čas od
zvonio i zadnji čas cieloj zadruzi ? Na-
padajuć na Boga, na Njegovu Providnost,
na Njegove pridjevke, ne napada li i
isti početak, po kojem obavije svaku
zemaljsku vlast? Propoviedajuć podna
dutim imenim slobode, naodvisnosti, o-
slobodjenja,najrazuzdanije slobodnjaštvo,
ne propoviedali i istu razuzdanost, ne-
podložaost, prevrat, preziranje zakona?
Ne čujemo li i mi da propovieda bez
vladje kao najizvrstnije djelo svake u-
prave ? Uništujuć u čovjeku strah božji,
protiveć se svakoj vječnoj istini, izsmje-
hivajuć vječni život, raj, pako, ne uni-
štuje li možda i moralnost ljudskih
djela? Ne uništuje li lahku vjeru, po-
štenje u trgovini, pravicu u upravljanju ?
Ne otvara li vrata svakomu zločinu,
svakoj nesreći ? Da, predragi, u svakom
pogledu opaža se u opakoj štampi i
njezinim proizvodim samo postojano
iaopačenje i obće proti istini, proti redu,
proti svemu što je dobro i koristno,
proti svemu sto je isto biće zadruge.
Obstoje tako tiesni odnošaji med vjerom
i zadrugom; obstanak jedne tako je
skopčani s obstankom druge, da napa-
dati, oslabljivati, uništiti ovu, znači na
padati, oslabljivati uništiti ona. Oega r&di
zaključujem da opaki ljudi koji se po-
svete nesretnomu zanatu da truju na-
rode paklenim sredstvom opakih knjiga
i opakih čitanja jesu najveći neprijatelji
ljudske zadruge, te bi ih se moralo pro-
goniti kao trovatelje, i podložiti onim
kaznam koje kazneni zakonik odredjujo
proti takvim bezbožnicim.
Bič uništujući zadrugu, opaka čitanja,
jest jošte i najgori bič obitelji. Dosta
je otvoriti jedan od on:h nesretnih pro-
izvoda koji se nazivlju romani, da se o
tomu svatko osvjedoči. Sto sačinjava
sreću obitelji? Sto poradja red, mir,
utjehu pod domaćim krovom? Čovjek
razumni, čovjek ozbiljni odgovorit će
odmah: s jedne strane vez i vjera bra-
čna, ljubav i praštanje medjusobno med
vjerenicim, s druge strane počitanje,
pokornost, ljubav sinova prama rodi-
teljima i obratno. Ovo je nauk vjere
kada nazivlje žen'tbu velikim sakramen-
tom, vezom svetim, nerazlučivim ; zapo-
vjedajuć sinovom pokornost, posluh pra-
ma onima koji su ih na avietlo dali. Sto
čine opake knjige? Sire nauk posve
ovomu protivan. Vjera kaže : ženitba je
sveti vez. Ne, vele romani; nije nego
ugovor, koji je strast sklopila, i koji se
može svojevoljno opet prekinuti. Naj-
gadoija nevjera nije drugo već udvor-
nost; razveza biva hvaljena kao potreba
kao napredak prosvjete. Bračni stid nije
ljubezna krepost koja mora poradjati
udivljenje i počitanje; nije drugo već
slaboća, predauda, tlapnja. Nesretna ona
žena koja pohlepno čita romane! neće
imati dovoljno kreposti da podnaša ne-
volje i boli, koje svatko u životu mora
okušati; onda da ne okuša dosadnosti,
upotrebit će ona sredstva za koja je
doznala iz onih romana..,, groza me
hvata misleć samo na osobitosti spletaka
i sablazni koje su dosljedne i naravne
posljedice ženske nesmotrenosti i lah-
koumlja. Jedna od najglavnijih dužnosti
otaca i majka obitelji jest upravo kr
šćanski odgoj sinova: povesti ih na
vrieme na stazu kreposti, nadahnuti ih
ljubavlju i strahom Božjim, naučiti ih
da prava domovina čovjeka nije na
ovoj zemlji, već da je on neumrli, i da
je nebo cilj njegovih nada . ... Sto nauče
iz opakog štiva? Nauk jamačno proti-
van, Ima pravila odgoja sasvim mate-
rijalnih, koja uče da je čovječja sudbina
ograničena samo na ovaj sviet; da su
tjelesna veselja jedini predmet s kojim
se mora baviti. Razmatrajte pomljivo
unutruje jedne obitelji, u kojoj se čitaju
romani, te nećete kasniti da ne vidite
izvršena ova načela, i da ne opazite u
vanjštini članova iste obitelji neko obi-
lježje razuzdauosti i nepokornosti koje
aluli na velike nerede. U obće junaci
romana jesu zle osobe. Roman traži da
ih čitalac obljubi, da se za njo zanima
te da im se divi. Tada uslied čitanja
privikne se čitalac da iznadje ljubeznu
mahnu, te da izpriča najvišu pretjera-
nost, i buduć da jo krepost u ovakovim
djelim postavljena na niži stupanj, ne
pokazuje se već kao stvar obična, alaba
ne občarava, nije vriedna ikakva obzira,
ne poradja već dosadnost. Uslied ovoga
postaju oni mladići budalaste pameti,
koji sanjaju romantičnu glasovitost. Do-
maći život nije im ugodan; odveć jo
jednoličan, nije slobodan. Illepi se za
podpunim oslobodjenjeui; otčinski krov
postaje neka vrat tamnice. Tada, obra-
tivši drugamo ljubav roditeljim zanije-
kanu, biesno tjeraju za predmetom svo-
jih klapnja, i ne nazaduju pred nika-
kvom preprjekom da ga postignu. Dali
sviet tlapnja brzo prolazi upadaju na
skoro u onaj realnosti; u kojem izpune
posvema i do slova priliku razsipnog
sina — 8 toga one mladice vatrene ma-
šte, koje hlepe za glaaovitošću junakinja
romana, koje se ne boje, strovale u o-
Čajanje svoju obitelj i u sramotu. Oh!
roditelji su krivi i neprijatelji sami
sebi, dopuštajućda se kradomice uvuku
pod domaći krov romani. Romani su
slični vuku koji uništuje i tamani ovca
u toru. Jaoh! žanju što su posijali!
Sij« ae vjetar, žanje se oluju!
Najnovije viesti.
Brzojavljaju iz Rima, da je Sv.
0. Papa odlučio ovoga uzkrsa po-
slati ružu kreposti nadvojvodkinji
Stefaniji.
*
* *
Uznemirujuće viesti njemačkih i
l'rancezkih Listova o narušenom zdra-
vlju Njezina Veličanstva kraljice Je-
lisave označuje „Pol. Corr."pretje-
ranim. Živčane boli, koje je kraljica
uslied naglih promjenu vremena tr-
pjela, znatno su ublažene. Licconje
manažom, kojemu se kraljica kani
podvrći u VViesbadenu, kano i kupke,
valjda će kraljicu posve izliečiti.
Inače je zdravlje Njezina Veličan-
stva sasvim povoljno.
*
Javlja se, da će finaucijalna na-
godba izmedju Hrvatske i Ugarske
biti gotova do jeseni.
* %
Kralj Umborto poći će sa kralji-
com Margarilom polovicom svibnja u
Berlin i Draždjnne.
*
* #
Predsjednik francozke republike
Carnot obolio jo od žestoke bron-
hile, nu boiesl nije opasna.
Odpisi „Kat. I)alm."
Č. g. Oatrožinski — Cieli snop gra-
diva trebalo je da izostavimo za drugi
put. Dojdući put vi prvi na redu.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu f/g.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
plutom, da urede, svoje, račune s na-
šom Upravom. OhorjcMje pozvati će-
mo i ove godine pred sud obeinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
h
lanja moralnosti. Govornik pozivlje ka-
tolike nek se saberu pod izključivim
vodstvom svojih biskupa, da 8e tako
uzmognu oprieti pogubnim naukam pre-
vrata. Ovo je način najsigurniji, reče
on, da se izvojšti sloboda S. Otcu. Nad-
biskup završi, javljajuć, da će se bu-
dući katolički kongres držati dogodine
u Saragossi.
Hvar, na Sv. Prošpera
Naš grad koji, kao u svakoj zname-
nitoj zgodi talso pri pedesetgodišnjemu
svećeničkomu godu Nj. Svetosti Lava
XHI, nije izostao u svečanostih ostalim
i ovećim gradovom, dobio je ovih dana
visoko priznanje sa strane Nj. Svetosti.
U broju onih osoba koji na znamenitiji
način biše promicatelji svečanosti pri
saučestvovanju svietskim izkazom pa-
pinskog jubileja uvrštene su i sliedeće
osobe iz Hvara, naime: prepošt stolne
crkve Prečastni Petar Lukšić. obćinski
Upravitelj Gosp. Petar Kasandrić, pred
sjednik crkovinaratva profesor Dn. Ja-
kov Boglić i sakrista Velečastni Dn.
Josip Grimani. &v. otac Papa Breveom
xQuod singulari11 naročito dao je sako-
vati srebrne križe „Pro Ecclesia et Pon-
tifice te putem Uzoritog Kardinala Rarn-
polla-e u znak priznanja s njima odli-
kovao i pomenutu gospodu. Nas u ve
like veseli to odlikovanje koje koliko
je na čast odlikovanim, i narai je na
ponos. To je dokaz da naša vierska
ćustva nahode otčinskog odziva kod
sveobćeg otca kršćanstva, da jednakom
ljubavju grli i ove svoje vierne i ne-
pokolebive sinove, i tiem nas bodri na
uztrajno pregnuće za kršćanskim živo-
tom, kojem zalog jedino nalazimo u
crkvi i u papi.
Iz Omiša, 3 svibnja.
čekao i nečekao, rvgdar dočekati
obćinskih izbora. Kod nas drže načel-
nika ništicom, dočim mi vidimo, da on,
ili zar njegov podpis, kroji čudesa. On
ti prkosi svemu svietu. Kadgod š njim
govoriš, u njega uvjek jedna pjesma:
bisOgna che ti sappi, che mi go amici
perfin a Vienna, mi son venerk clap-
pertutto, e porta sulle palme delle man
da tutti i Superiori. Pametnu čovjeku
aamah se sgrati, ali red je mučati, tim
više što u djelu uprav je tako na sve-
obće snebivanje. Valja dakle reći, da
Nadležne Vlasti ili nepoznaju naše ob-
ćinske uprave, i jade nje puka, ili baš
drže na milosrdju našeg ubožnog Na-
čelnika. — Ako mu neide nitko na
ruku, to je doiato Omiški naš Sud. Kod
nas radi političkih pritisaka obćine i nje
organa danomice na Sudu kaznene raz-
prave. Te traju gdje god za više go-
dina. Država dakle mora da podnoai
golem trošak za same svjedoke, jer ob-
ćina svim privrženicim i laskavcim
znade na pozivih zasvjedočiti, da au
posjednici, obrtnici i t. d. ove ili one
ruke, neka odtud prime od Suda 2 ili
3 forinta mjesto 60—80 novčića, dočim
malo tko od onih i znade što je obrt,
ili plaća samo novčića poreza. Čudimo
se, da Prizivno Sudište nije stalo u t^ag
i zametnulo već davno iztragu. Ovako
postupa naša obćina u svih poslih i
takova šta ona krsti dišipiinom stranke
dakako stranke kojoj su oni i program
i pravilnik i odbor i sve. — Molimo
visoku vladu, da već jednom nadje
kraj ovakovoj Upravi, škodnoj Državi,
Narodu pučanstvu i Religiji — molimo
i Visoki zem. Odbor, da jednom se o-
zbiljno zauzme i digne s nogu ovu obć.
Upravu, koja je najveći ukor narodnoj
stranki u Dalmaciji.
Nekoji gradjani.
Domaće Viesti.
Slavni odbor za KaČićev spomenik
priobćuje, nam, i rado tiskamo najto-
plije preporučujuć rodoljubno odborovo
pregnuće:
P. N. Gospodine!
Ove godine slavit će se odkriće spo-
menika, što narod podiže uspomeni
»voga Milovana, pučkoga pjesmara O.
Andrije Kačića. Tim uzdarjem narod
odgovara daru onog živog spomenika
*to Kačić u doba narodnog mrtvila po-
dignu uskrisenju narodne sviesti, pod
kamenitim nazivom „Razgovor ugodni
Jaroda Slovinskoga". u ono gluho doba,
kad narodni život slovinskih plemena
Balkanskom poluotoku ne imaše
drugog znaka do narodne rieči u se-
°skoj kolibi i plemenskog svoga imena
v J Pučkoj sviesti, hrvatski Kačić zadje
" P0Z aarod svojim „Ugodnim razgovo-
jfota«, poviedajuć stare slave i pjeva-
li« junačka vojevanja aa vjeru? rod i
dom Bugara, Srba i Hrvata, kao zaje-
dničku slavu jedinstvena naroda, te u-
pućujuć narodnu sviest na bratsku slo-
gu srodnih slovinskih plemena. Onda je
narod po srcu Kačića razumio i origrlio.
Kaeicev je glas našao divna odziva u
srcu svakog plemena, brez razlike vjere
i imena, te je Kafiić pravi Milovan
svemu narodu, njegov Razgovor prava
je narodna pjesmarica
Danas kad sviestan narod po razumu
dostojno ocienjuje blagotvorne zasluge
Kačićeve pjesmarice, kad mu za uzda-
rje pod'.že spomenik, pravo je da se u
isto doba iznese u novom ruhu na vi-
djelo Kačićev „Razgovor ugodni naroda
Slovinskoga".
S toga podpisani Odbor odlučio je
prirediti za ovu prigodu novo izdanje
te prezaslužne Kačićeve knjige, oso-
bitim nastojanjem, da ona bude ispra-
vna i podpima, onako kako je za njega
živa na sviet izašla, a to po staroj
knjizi Mletačkog izdanja 1759. Knjiga
će nositi na čelu stereotipnu sliku spo-
menika, zatim će imati osobiti predgo-
vor i novi životopis KaČićev, te će ova
obaizati preko 30 tabaka u 8°. Izići će
u dvostruku izdanju: jedno pučko na
tvrdom papiru, koje će se davati po
50 novčića; drugo sjajno s nakitnim
početnim slovima, s crljenim obrubom,
na papiru jednakom kao Što imadu be-
noine Pjesme, a ovomu će bili ciena
po for. 1.20.
Milodarni prinosci jedva dosegoše, da
pokriju troškove spomenika i s tog pod-
pisani Odbor sve uhvanje polaže u sau-
češća mnogobrojnih predbrojnika, za
koje će se P N. Vaše Gospodstvo živo
zauzet. M. P. Župnici, vriedni Učitelji,
slavne Obćine i uobće avi ljubitelji na-
rodne sviesti i prosvjete umoljavaju se
najtoplije na sabiranje predbrojiyka, te
svaki sabirač neka blagoizvoli povratiti
ovaj list podpisanomu najdalje do svrbe
dojdućeg Lipnja.
Unapried se zahvaljuje i osobitim što-
vanjem biva.
Gradac u Primorju (Dalmacija) u
Travnju 1889.
Odbor za Kačićev rpomenik.
Predsjednik:
P, Andrijašević,
Tajnik: v Blagajnik:
Jure Vezić, 8limun Miosić.
* * *
Slavna brodska imovna obćina daro-
vala je, 10.000 fr. za osnutak iiečcičkog
fakulteta na hrvatskom sveučilištu. Ži-
vjela !
# * *
Primišmo nSrbsko-hrvatsko pitanje u
Dalmaciji, Odgovor dubrovćaninu L. G.
Napisao Dinko Politeo urednik „Naroda"
u Splitu pretiskano iz „Naroda". Ciena
n. 40, poštom 45.
Nas su ovi članci „Naroda'1 obrado-
vali, jer premda nemožemo dielit podpuno
sve ondje iztaknute nazore glede naših
odnošaja sa Srbima, ipak u omm član-
cima temeljito ae razkrinkavaju neke
srbske pretensije i dokazuje se koliko
Hrvati popuštaju slozi za liepe zube.
Članci g. Politea dokazuju takodjer ko-
liko je opravdano, da se prestane popu
Stanjem, ako nećemo da se razhrvatimo.
S toga bismo rada, da se ova knjižica
širi, osobito medju slabijim narodnim
krugovima.
% * *
Sv. O. Papa odlikovao je biogradskoga
načelnika T. Lukačioa začaatnim pa-
pinskom kratom Pro Ecclesia et Pon-
tifice.
* •jjf. ^
Barski nadbiskup preuzv. gosp, O.
Šimun Milinović nalazi se sada u Spljetu.
* * *
Na češkom sveučilištu predavat! će
drugog tek. polugodišta i o neumrlom
pjesniku Ivanu Gunduliću.
* *
Omiš, na Markovu: Riešenje zemalj-
skoga Odbora u br: 32 „Dalmatinskog
Objavitelja" ov. god. o gradnji novog
puta Omiš—Zadvarje, ošinulo Omiš i
Krajinu ko grom iz vedra neba. Na-
rod ae uplašio. Pa i najžešći obćinaši
klonuli. Načelnik, oslonjen na pravicu i
mnogobrojna obetanja izložio se kod
naroda, te sada nemože od ruga i stida
ni da se iz kuće pokaže.
Omiš uz Krajinu osuđeni su nasmrt,
a što je i sramotnije tu su osudu izre-
kli ne autonomaši, ne viadinovci, već
narodni ljudi, narodnjaci za kojim O-
miš i Krajina dvadeset godina ide ko
srdela za sviećom. To lje nije pravedno.
Pravaš.
* * *
Benkovat, 11 svibnja: Poalie nego
aze krupa dobar dio groždja u nekim
mjestim, nebo se zatvorilo, a zemlja
zakorila. Ako zelen neprihvati sprema
se ćorava godina, kojoj se vesele amo-
šnji kamatnici.
Danas je naš sud osudio glavara Slan-
kovaca na 7 dana tamnice, što je u-
vriedio drugog seljaka. Da bi tako re-
vno se vršili i §§ o psosti. Nazad dana
osudjena je i jedna žena, da je uvrie-
dila žandarskog poštovodju. Upitali bi-
smo ovdje žandarske starešine: zašto
oni nepedepsavaju žandare, kad pauju
Boga, Isukrata i slično? Da su žandari
izpunili svoje mjesečne sate, to doznadu
iz dotičnih upisnika; a kako? — zato
se i ne pita.
Pr. godine obznanili smo naše čitate-
lje, kako je pri N! kolju neki parobrod
Lloyda razbio „trabakul" Ivana Kne-
ževića i braće Antuna i Sitne Kneže-
vića iz Vinjerca u Istri pod Unijam
krcata soli. Tom prigodom pao je žr-
tvom i jedan mornar. — Dio se prosuo
glas, da je Lloyd nadoknadio svu štetu
i postarao ae za biednu udovicu i ku-
kavnu dječiču. Nu sad nos obznanjuju
sa vjerodostojnog bvora, da od onog
brašna ne bilo kolača. Žalostno!
£
Mali parobrod nStyria", koji plovi
Murom, potonuo je kod Gradca užasnim
načinom. Stroj bio je obustavio raduju
a voda je silnom strujom povukla pa-
robrod o stup Radetzkova mosta, gdje
se je 8 mjesta prepolovio i potonuo, Od
ljudi na parobrodu spašeno ih je 8 po-
moćju Ijestava, spuštenih s mosta u po
moć, dočim jo 6 osoba zaglavile.
Kotarsko poglavarstvo u Dubrovn.ku
priznalo je d.r Vlahu Stipičeviću pravo
da vrsi lieoničkora zvanje.
*
Zemaljski odbor darovao je 100 f.
družtvu za ribogojstvo.
WVAA,VY\; \j\P-J~
Jrt^sslloJLte viesti.
1 Vangeli del Padre Schouppe. E u-
scito il secondo voluine dei Vangeli delle
Domeniche e Fešte, esposti dal P. F. S.
Scbouppe, d. C. d. GK, prima versione
itaiiana.
Questo volume abbraceia i Vangeli
dalla domenica di Risurrezione fino šila
2.a domenica dopo Pentecoate. Seguira,
a tempo suo, il terzo ed ultimo voiutne,
che conterra tutti gli altri Vangeli fino
al termine dell' anno ecclesiastico. fi
opera importantisaima pel Clero, che
trova per ogni Vangelo una messe ab-
bondannasima di spiegazioni e divote
considerazioni, tratte dai Santi Padri e
dai migiiori interpreti cattolici, in modo
che ogniAno puo f'ormarsi con quelie piu
Omelie, e tutce ricche di dottrina, per
ciaacuna domenica. — Ogni volume si
vende al prezzo di lire 2,50; ehi paga
anticipatamente i tre volumi, li ha per
sole (3 lire. Rivolgersi alia libreria edi-
trice San Giuseppe, Collegio dogli Ar-
tigianelU di Torino, corao Palastro, 14.
Broj bezposlenih radnika danas je
dosegnuo do 90.000.
* *
Većina ugarskih Listova iztiče da
ministar Csaky, jer mu se liberalna
stranka opire ustanovljenju katoličkog
zavoda za odgoj dječaka, stavlja sve-
čano pišanje listnice.
# -if
Crnogorski knez Nikola odputovao
je s nasljednikom i vojvodom Bozom
Petrovićem, «e s dva častnika u
Petrograd, da odanle povede kući
svoje dvie kćeri, koje su zimovale
u Rusiji na carskom dvoru. Pri tom
posjetu očekuju se zaruke kneginjice
Jelice.
* * #
Na sjednicu pruskog ministarstva,
pod predsjedanjem Bismarka, koja se
je bavila bezposličarima, banu Car i
sudjelova razpravi, koja je trajala
više sabata.
* * *
Poslije kosovske proslave u liru-
ševcu i Žici, zaputiti će se kralj
Aleksander u grad Ivanku kod Po-
žuna? da se ondje sastane sa svo-
jom majkom kraljicom Natalijom za
pet dana. Odavle će u Pariz k otcu
Milanu. (Kraljica je izjavila, da se
nece drugdje sa sinom sastati no
na srbskom zemljištu, ovo je dakle
izmišljotina, Ur.)
V * *
Najnovije viesti.
Izlražni odbor francez. senata uz
najstrože istraživanje nije se mogo
do sada uvjeriti o veleizdaji Bou-
langerovoj. No veli se, da je Cazot,
biviM ministar pravde i predsjednik
vrhovnog sudišta, izradio osnovu, da
se postupak obustavi, a izvid?, koji
nisu u prilog Boulangeru, da se
predlože narodu na sud.
-);. JJ
Budgetni odbor u talij. parlamentu
brisao je od godišnjeg kredita za
Afriku 2,900.000 lira.
#
*
Persijski šah prešao je rusku
granicu kod Djulfe. Dočekaše ga
ruski generali i počastna pratnja od
150 kozaka.
# * #
Pišu iz Essena, da je i drugih
10.000
radnika obustavilo svaku
radnju. Ponašanje radnika uzorno je.
Obćinstvo simpatiza š njima. Vlada
je vrlo zabrinuta.
Njemački Car je primio tri iza-
slanika rudarskog radničkog društva,
koji izjaviše da pitaju osam sahata
radnje, nasijedjenih od svojih djedova,
ne davajući nikakve vriednosti povi-
šenju plata, i završiše moleći od Cara
rieč za preinaku. Ovaj odgovori, da
pokret bijaše nezakonit, jer da nije
bio držan rok odkaza od 14 dana;
da onda radnici nisu održali pogodbe;
da su izazvali pribavljače radnje i
štete im nanieli; prepriečili protivni-
cima bezposličenja nastavak rada;
oprli se vlastima pa liepo i vojnici-
ma i napokon odlučili, da opet preuz-
mu radnju, netom budu izpunjeni svi
njihovi zahtjevi. Car da će proučili
njihove zahtjeve i da će im činit javiti
posljedak. Ali da ako bi mir bio
poremećen, te bi se pokazalo, da je
pokret u doticaju sa demokracijom
socijalisiičnom, da Car no bi mo-
go uzeti dobrohotno u obzir želje
radnika, jer da je na njegovim očima
svaki socijalistični demokrat nepri-
jatelj Carstva i domovine.
Pogovara se, da će srbski libe-
ralci povjeriti vodstvo stranke me-
tropolitu Mihajlu, čim se isti povrati.
Vulkan na otoku Lipari baca va-
tru, a na Stromboiiu se sprema pro-
vala.
Ali-Nizami paša nosi Caru Vilimu
pismo od Sultana, u kojem ovaj,
zahvaljujući za podporu Njemačke u
iztočnoj turskoj politici, žudi da mu
se pruži prigoda da odvrati milo za
drago, i moli Cara nek pohodi Cari-
grad na povratku iz Aline.
Hvar, 5 svibnja 1889.
U broju 30 t. g. 2 svibnja cie-
njene „K. D." čita se čiančic iz
Hvara, gdje se kaže, da svi ostadoše
') Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na »e nikakve od-
govornosti.
gabezeknuti, što sam se ja usudio
pokloniti se N. P. gosp. Namjeslniku
prije njegova odlazba.
0 čemu sam se bavio s N. P. neću
potaniio kazati, a prisutni naši Patres
Palriae nisu ni mogli razumjeti; jer
sam rabio svoj materinski jezik hr-
vatski, pak sam nastavio i s nje-
mačkim. Ti jezici, za ovo naše glave,
to je baš turski, a što smo govo-
ri!', to je moj posao.
Sto mi dopisnik predbacuje sbog
stienoloma „križne Luke", a ne
„kužne Luke", znadu svi Hvarani,
da ono poduzeće ponielo je meni
trošak od više tisuća forinta; i to
na dobrobit moje mile domovine, a
na moju veliku štetu. Neka znade
još dopisnik, da ja ne cionim onaj
položaj, kao svoju vlastitost, već ja
pripoznajem obćinu, plaćajuć joj
redovito godišnji najam.
Okolnost pak, kako kaže dopisnik,
da nije godila našim gradjanom, to
je puka izmišljotina, jer množtvo
poštenih Hvarana čestitahu rat za
prijatno primanje sa strano N. Fro-
uzvišenosti i s toga što sam se u«
sudio zamoliti N. P. neka biagoizvoli
starati se za korist naše zapušćano
domovine. Mnogobrojni sugradjani
odobriše moje postupanje, jer uvi-
dišo i oni da ja, neznatan, metnuo
sam crni komad u nečiju torbu.
Važno je i to, što ja ovom pri-
godom kao poslanik „Upraviteljslva
Hvarske glazbe" u ime iste sam iz-
razio žalost, što nismo inogli česti-
tati N. P. sbog postupanja ovog ta-
lijanaša gerenta, koji bi nt>3 i u
ovome slučaju možebit pedepčao na
globu, i koji nas nepravedno «>oni i
neredno postupa prama ovomu do-
morodskorn družtvu, te nismo mogli
izpuniti našu želju. Na ovo se za*
čudi N. P., buduć da su razglasili
da su naša giasbila poremena i da
je naše družtvo razpušteno. Nek znade
svak da je fo crna laž, kako sam i
kazao Preuzvišenosti, da smo mi
u najvećoj kreposti i da glazba jo
spremna, ako bi se želilo, u pet
časa.
Prihvaćam ovu prigodu, to ulju-
dno javno pozivljem, a za zadnji
put, gosp> Kašandrića, nek izpiati
obćinski dug prama glazbi zu če-
tiri službe još od ustoličenja N. P.
Pragospodina Nadbiskupa.
N. P. Gosp. Blažoković bit će se
uvjerio, kako ovo pučanstvo nece
da prisustvuje pri nikakvim izkazim,
gdje je na čelu talijanaš gerent. 1
doisto: pri dolazku N. Preuzvišenosli
nahodio se je na obali slučajno stari
fra. Prošper, a sloprvo na po! puta
dodjoše Poglavar i gerent, koji su
N. Preuzvišenost pratili preko grada
su još 5-6 osoba. Na odlazku na-
pokon osim N. P. P. Nadbiskupa,
činovnika, i dva popa, nije bilo
prisutnih više od 20 Hvarana.
Konačno pozivam g. dopisnika o-
nog članka nek priobći svoje ime,
pak ću mu ostalo na rieč.
I1 rane JSooah.
Odpisi „Kat. Balin."
C. g. X. V. — ovdjo — Primismo
za trobojno posj. f. 2:60. Srdačan po-
zdrav !
C. g. X. — Benkovac — Onako cje-
lovito bez ablaženja, ne bi na bio dau,
to gdjegdje postrigosmo.
0. g. S. — Orebići — .Nijcsmo za-
boravili, obielodanit ćemo, u dojdućem
broju.
0. g. Pravaš — OmiS — I Važe.
Blažen prostor neda.
C. g. S. — Dubrovnik — Talijanski
ne uvršćujemo ništa, možda izerpimo
vieBt, ali pjesmu nemožemo.
c. g. a — Spljet. — Primismo po-
zdrave preko vlč. O. M. Odpozdra-
vljamo najsrdačnije.
Veritatem facientes in charitate,
erescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPU. IV. 13.)
Izhođi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
....Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuendasalutari Ecclesiae (ibetrina^aninii,sque^n Reli-
gionis amore et in verse fiđei professione roborandis.... (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitnr,
m«us est.
(S. IILKRONVM. Epis. XVI. AD DAM.
UVJETI PREDBRO.IBE: — U ZADRU, unapried 7 fior? na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 fior. Tk(f mostane s PREDPLATOM plaća 1 iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. i postarski troškovi Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOU6KS DALMACIJE M Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novfc. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku oienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br 43 Zadar. ćetvrtaK 27 Lipnja 1889. •— i; 111 ni 111 Mu Goti XX.
Radi dva nastajuću blagdana
dojdući broj iziti će u ponedjelnik
na po arka. ili na cielom arku u
Četvrtak.
Ka odgovor.
v.
Vidjeli smo kako je „Srpski Glas"
uztvrdio, da „se može dokazat, da
se je u starije doba govorilo
čakavski u svim on i j em kra-
jevima, za koje povijest svje-
doči, da su pripadali staroj
hrvatskoj kraljeviniTiom
„Srpski Glas" priznao je obseg hr-
vatštini od Drave do Neretve, a od
Vrbasa do mora; jer su hrvatski
vladari gospodovaii u eieiom tom
obsegu, kao u pravoj hrvatskoj dje-
dovini. Mi smo s radošću ubilježili
te rieči na raboš, jer barem u tim
granicam „Srbi" imali bi so kanit
svoga srbovanja. Ali da, teorija je
jedno, a praksa je drugo, te oni i
u tim predjelim, koji od starine ča-
kavski pečat nose, hoće da uz hr-
vatštinu i srbštini nadju mjesta !! Do-
sljedno i pravično.... po srbsku !
Ali to činimo, vele Srbi, jer ima
i i štokavaca u tim predjelim, a š*o-
kavci su Srbi, štokavština je srpski
dijalekat.
Ko o čem, baba o uštipoim.
Uzmimo za čas, baš da je tako,
što bi Srbi istom imali dokazat, kako
mi dokazasmo protivno; uzmimo da
je štokavština srbski dijalekat; nu
pitamo: je li nije istina te sami Srbi
priznaju, da ima i onakvih štokavaca
koji su takvim postali od čakavaca
(v. rieči „Srpskoga Glasa" u proš.
broju)? a tko da nam po tom zna
kazat: koji je štokavac svedj takav
bio, a koji je postao od čakavca ?
Pa osim toga, ne bismo li i mi Hrvati
imali prava reći sa svoje strane, da
ima Hrvata i u Srbiji, jer i tamo
može bit štokavaca koji su početkom
bili čakavci i iz Hrvatske se u Sr-
biju uselili pa u štokavce se pro-
metli? Zašto se ima uzet, da su se
i samo Srbi u Hrvatsku selili, a ne-
može se takodjer uzet, da se i Hr-
f vata u Srbiju selilo ?
Kad se dakle jednom prizna, da
{ su u obsegu stare hrvatske kralje-
vine živjeli čakavci, a da su mnogi
čakavci vremenom postali štokavci,
| al za to ipak ostali Hrvati; pitanje
je riešeno u prilog Hrvatima.
U ostalom, i mimoišav sve naše
jasne i svestrane dokaze o pravoj
oznaci hrvatskoga i srbskoga ple-
mena; ako stoji, da se vremenom
čakavci u štokavce promeću, šio
prieči, da se uzme za prvotnu je-
zičnu formu srbskoga govora takodjer
čakavštinu ? Tko nam može uztvrdit,
da u starini nijesu Srbi i Hrvali glede
čakavštine bili na istom razvojnom
»tepenu1)? Pače dok stoji da su
Hrvati i Srbi jedan narod i da im
I® i jezik jedan; dok stoji da se
) Ovaj je upit tim značajniji, što Srbi
nemaju nikakve starije narodne knji-
ževnosti, te ako mi nemožemo doka-
zat njihovu čakavštinu za starije doba,
ttemogu ni onu svoju &akav5tiou,
jezici vremenom mienjaju i množe,
a čim se dublje ide u starinu, tim
je tih razlika manje; ne samo se
može, nego se mora zaključit, da
su Hrvati i Srbi nazad mnogo vie-
kova govorili jednako, jer hrvatska
i srbska grana ima imat neki svoj
i to zajednički početak. A kad je
tako, kad su u starini Srbi i Hrvati
govorili jednako, zašto se ne bi
moglo reci, ako je Čakavština sta-
rija forma hrvatštine, da je i srb-
štine; ako li nije i srbštine, zašto
je hrvatštine? S druge strane, ako
su Srbi od davnine bili štokavci, tko
može zanijekat, da nijesu takvi bili
i Hrvati, a tada, ne bi li se moglo
uztvrdit s hrvatske strane a po srb-
skom primjeru, da je štokavština
hrvatski dijalekat pa suprotstavit
Vukovoj Srbi svi i svuda, dragu
jednako vriednu: Hrvati vi i
svuda ?
Ovi zaključci nijesu ii po srbskoj
teoriji opravdani? A bi li Srbi takve
zaključke prihvatili? A eto ipak to
su posljedci njihovih praemissd.
Obzirom na to, mi o teoriji ča-
kavštine promećuće se u štokavštinu
nijesmo rekli ni biele ni crne, premda
ju zagovara i sam veleuč, Jagić,
koji takodjer uzimlje da je štokav-
ština samo mladja forma čakavštine.
Nama se bo to ne čini nimalo sho-
dnim za iznašanje oznakA koje hr-
vatštinu od srbštine diele, jer takav
postupak može, kako vidjesmo, pod-
redit srbštinu hrvatskomu jeziku, kao
granu stablu, dočim mi držimo, da
su hrvatština i srbštine oboje grane
nekoga starijega stabla, koji je uz
te dvie i neku treću granu odgojio.
Neoporecivo je, da se naše razla-
ganje naslanja na onom što jest i
što svojim očima vidimo. To nam u
ostalom izriečno potvrdjuje i veleuč.
Jagić kad i i e (škavštinu i ekav-
štinu) smatra, kako on veli, najhitni-
jom oznakom koja hrvatštinu dieli
od srbštine, a ie drži za „sgmbolonu
(Jagićeve su rieči) združenja i po-
mirenja. J)
Dakle i Jagić, dočim uzimlje ča-
kavštinu kao „stariji odsjek onoga
drugoga narječja, koje dolazi pod
imenom štokavštine"a), ne uzimlje
ju kao oznaku hrvatštine, nego tu
pravu oznaku nahodi u glasu koji u
našem jeziku odgovara starosloven-
skomu jat. Sve jedno dakle kao i
mi. Svakako to stoji, da i srbska
teorija, kako vidjesmo, dovodi ili do
absurda, ili je u prilog Hrvatima.
Ali mi ćemo pri zaključku govora
0 čakavštini iznieti nešto, što će još
bolje otvorit oei našim protivnicim
1 ako su već priznali da ima i Hr-
vata sćokavaca, priznati će, nadamo
se, i nešto više, naime da je po
svoj prilici taman štokavština oznaka
hrvatštine koliko god srbštine.
1 zbilja. Glede čakavštine ne mogu
se postavit nego dvie hipoteze.
Prva je hipoteza ona koju do-
nose Srbi, da je čakavština oznaka
hrvatštine.
Promjerimo ju. Razvoj hrvatske
književnosti dokazuje, da se u njoj
štokavština sve to više pomalja, nu
i) Knj. g. I. str. 342.
») Op. eit. str. 341.
odatle ; sliedi da je čakavština, što
tvrdi J ć, stariji odsjek štokavštine
a tada ... i Srb nekad bili čakavci;
ili r-e £u iavštins u književnosti sve
vis pore -lj:, jer preotimij? u njoj
me a narodni g< or li va a, proii
go )ru čak? vaca »oprtnv jenu sarno
u iji&evnoi*.;, a d čakuvs i govor
to i bio ne pra hrvatski govor.
A!' li puk čakfe ština nije pravo
hr tsko nariečja ne ostaje nego
uz . J, uslied sličnosti, da je čakav-
št i mješanija hrvatštine sa nekim
drugim nariečjem, Po tom imali bi-
smo f neku smjesu koja nas sieća
na hrvatsku kajkavštinu koja je
smjesom hrvatštine sa slovenštinom.
Nu ako je čakavština plod smjese
hrvatskoga nariečja sa nekim drugim
slavenskim nariečjem, gdje je onda
hrvatsko narječje? Gdje ćemo ga
tražit? Preko čakavštine onamo u
Italiji, ili preke kajkavštine onamo
u slavenštini u Kranjskoj, Koruškoj,
Štajerskoj! Ne stalno, $ije dakie
kud kamo, hrvatsko nariečje imamo
tražit s ovu stranu čakavštine. Ali
s ovu stranu čakavštine nemamo
nego sve samih štokavaca, i najprije
nahodimo onakovo štokavce koji go -
vore ikavski a tad eto smo na našem
i Jagićevu zaključku, da je ikav-
ština najhitniji biljeg hrvatštine, a
uz to na zaključku, da su Hrvati što-
kavci kao i Srbi, ni više ni manje,
te da je čakavština hrvatsko su ili
j9odnarif"5je a ne hrvatska oznaka.
I sam položaj čakavštine utvrdjuje
nas u nsoenju, da to nije hrvatska
oznaka, nego smjesa, jer čakavci živu
u duljini od sto (100) zemljopisnih
milja, a u širini od '/*, 7a, SU, f!i
naiviše dva, (2) zemljopisna milja,
i živu ondje gdje su laglje mogli o-
ču?at svoj govor od upliva hrvatske
ik-vske £ćokavš?.inc, naime uzduž
mora, a navlastito po otocim. Zašto
su čakavci tako dugi a onako tanki
ako ne jer ih je otaočao štokavski
hrvatski govor?
Druga hipoteza bila bi, da ča-
kavština nije oznaka hrvatštine. Nu
ta je hipoteza a limine Hrvatim u
prilog, pa i ta hipoteza dovadja nas
takodjer na zaključak, da je ikav-
ština bitna oznaka hrvatštine, a da
je stokašlina hrvatska koliko i srb-
ska, ut supra.
Obrći dakle i prevrći koliko ti
duši drago nikad izać iz okvira naše
tvrdnje: da se naš jedini jezik dieli
u tri grane i da tima trima granama
odgovara hrvatsko pleme sa svojom
ikavStinom, srbsko sa svojom ekav-
štinom, i pleme po sriedi sa svo-
jom ^ekavštinom.
Ova tvrdnja ne samo što počiva
na živućem jeziku i što ju poviest
našega jezika i narodna sviest Hr-
vata, Srba i našjenaca, nego i poli-
tički njihov život potvrdjuje; dali
ova tvrdnja jedina je koja se uzuosi
nad hipoteze i nagadjanja, koja ima
znanstven temelj i koja svima hipote-
zama i zagonetkam odgonetku pruža.
Ta, odaleči se od naše tvrdnje,
pa odgovori onima, koji na pr. u-
zimlju, i pravom, da su Hrvati i
Srbi, došav na jug, provalili i po-
sjekli po sredini onaj slovenski pas
koji se pružao od izvora Drave i
Save onamo u Alpam, pa do Crnoga
mora, \ kojega pasa ostadoše dva
okrajki u današnjim Slovencim i
Bugara ? Odaleči se od naše tvrdnje
pa raićumač toli dugoljasti a toli
uzahoi pas i skavšline, koji nam toli
očito prede vlj^ ostanke starijeg
elementa, n* /kidana od novonado-
šloga, kojen e«> kroz vjekove sta-
riji sve to e približa, tako da je
čakavština d_ i lanas vec polovicu
svoj?h karakierh iika izgubila.
Ali dosta je toga govora o ča-
kavštini, jer smo mi i tako već to
pitanje razveli direktno i obširno u
„Obračuna,(< dočim „Srpski Glas"
samo ga obilazi, pa se ipak Q gla-
vnom s nama slaže, jer priznaje da
ima
a) i Hrvata štokavaca
b) i da se hrvatština proteže na
cieli obseg bivše hrvatske kra-
ljevine.
Sad nešto liepo { „Srpski glas" go-
vori, da neznamo koliko u nas ima
dijalekata, ni čim se jedan od dru-
goga razlikuje ni gdje se koji go-
vori, i da pri. dijeljenju zaboravljamo
sasvim na jedan dijalekat, na koji
m i ne burno smjeli zaboravit.
Ovo su rieči „Srpskoga glasa" u
drugom članku, na drugoj strani, u
prvom stupcu.
Valja priznat, „Srpski Glas*f ov-
dje je nadmašio sama sebe! jer o-
vakova predbacivonja zandaraju u-
prav bezobraznošcu. Mi smo na
sto miesta govorili našim člancima
o tri djalekta, pače na tom smo
cielu svoju zgradu zgradili, a on
nam veli, da ne znamo koliko ima
djalekata! Valjda za to, što spomi-
njemo u kojem članku i pet i šest
djalekata? Nu „Srpskomu Glasu"
prezrelo se, vidio jo rieč pet i šest,
ali nije vidio u kojem smislu. Nije
na pr. vidio kako, spominjuć čakav-
štinu, i nju — po srbskom umovanju,
u šesto nariečje ubrojismo, jer, re-
kosmo : oko je ča karakteristikom,
onda je takvom i ca. Nego ludost
je i sustavljat se samo tren na o-
vakovim stvarima, Naše su rieči tu,
pa svak može vidjet gdje je „Srp-
skomu glasu" imala bit glava kada
nam je onakovih budalaština imao
obraza da predbaci.
Druga budalaština slična prvoj jest
kad nam dalje „Srpski Glas" veli,
da neznamo čim se jedan djalekat
od drugoga razlikuje! Bolan ne bio!
zar ne vidje one naše obrazee u
kojim se uzporedjuju tri naša dja-
lekta ? Zar ne vidje kako potanko
pretresasmo pojedine karakteristike!!
Treća je budalaština slična prvim
dvima, jer „Srpski Glas" predbacuje
nam, da neznamo gdje se koji dja-
lekat govori, a mi to potanko na-
vadjasmo, naznačujuć donapokon po-
krajine, miesta i granice. Zar smo
mi krivi što je „Srpski Glas" hoti-
mični sliepac, ili što još žmiri u naš
prvi članak, pa mu se ni oči ni
misao od njega odciepit ne mogu ?
Ali što nam dalje „Srpski Glas"
predbacuje nije budalaština, nego
velika mudrost! Veli nam, da smo
jedno nariečje zaboravili — naime,
kako niŽ3 veli, zaboravili smo „kaj-
kavski dijalekatv / I jestj ali za to
ga ne umetnusmo u one obrazee, jer
znademo, da kajkavština nije čisto
hrvatski dijalekat. Kajkavšfina je
mješanija hrvatštine sa slovenštinom,
i u mnogim mjestim doza slovenštine
jača je nego dozo hrvatštine. Takav
dakle dijalekat nije mogo imat mje-
sta kao jednopravan drug uz hrvat-
ski, naški i srbski. Kajkavština pače
toli je nalična slovenštini, da ju neki
filolozi, a tako i Budmam, ubra-
jaju u slovensko nariečje. Dakako,
da bi Srbim bilo drago, kad bi Hr-
vati uzeli kajkavštinu kao pravi svoj
dijalekat, jer onda bi Srhim bilo
široko polje sve od Viđimi do Za-
greba, pošto onda Hrvati ne bi imali
svoje ikakvo vlastito naritčjo. Ali
prevelika srbska mudrost nije još
napunila vaskolik sviet, pače osim
„Srpskoga glasa" i „Zastave" ili
Modakoviiia, ne obstoji u koliko
znamo, nit? jedno srbsko pero, da
kajkavštinu smatra pravom i ČIK lom
hrvatštinom. S loga molimo Srpski
Glas", ako nomisli o«tal vierzo fra
cotanto senno", da ee pokloni, ako
ne nama, barem srbskm filolozima,
i priznade, da nabrajajuć čista na-
riečja u hrvatskom i srbskom jeziku,
kajkavštini tu nema mjesta. Neće li;
onda znati će njegovi čitatelji i po
ovom koliko je duboko tilologičko
znanje „Srpskoga Glasa".
To znanje našoga kolego izbija
na površinu i još u jednoj točki.
Po njegovu mnenju, naše dokaziva-
nje, da je ekavština oznakom srb-
skoga narieejo, dava pravo Srbima,
da spomenute kajkavee smatraju
Srbima!! Ovo je tako neslana do-
skočica, da ju no bi ni djeca sebi
u obranu izniela. Jer, najprvo, kako
i gori rekosmo, kajkavština to je
smjesa hrvatštine sa slovenštinom, a
slovenština je ekavska, pa koje čudo,
da je uz ostalo svoje vlastitosti slo-
venština utjerala u kajkavštinu i
svoj e?
U ostalom „Srpski Glas" toli jo
slabo razumio naše dokaze, te uije
shvatio, da srno mi onu diobu u tri
nariečja: i-kavštinu, ;e-kavštinu i
e-kavštinu izveli kA i Hudmnni, i kd
što rade i svi drugi srbski filolozi
koji znadu nosio više nego Srpski
Glas", u okviru našega jezika. U
našem jeziku vriedi ona dioba, te
htjet zaključit da su n i ekavci
Srbi, kojega god jezika bili, značilo
bi uzet da su Srbi i Slovenci i Bu-
gari; i više: značilo bi uzet. da su
Srbi i latinci, jer svi imaju prete-
žnoBt glasa e gdje drugi jezici imaju
i; ili ie, ili ci, ili ai. A tako opet
mogli bi Hrvati reć da su i Malo-
rusi hrvatsko pleme, i obratno, jer
obojica rabe i-kavštinu ; Poljaci mo-
gli bi reć, da su istoga plemena sa
naškim i obratno, jer oba imaju ie,
pa tako napried. A tko ne vidi koli
bi ludi bili takvi zaključci, s toga
što bi se prispodabljali doisto nali-
čni slučajevi ali slučajevi koji se na-
laze u sasvim različitim jezicim?
Očito je dakle da „Srpski Glas"
mieša glavne pojmove tako da je
prava divota ! Dosta da Slovenac ili
') Gramm. str. XI.
2) V. drugi njegov Članak, drugi stupac,
pa drugoj Btreni, po dnu.
Dubrovniku, Milinkoviću, naslov i zna-
čaj lučkog kapetana.
* *
Devetnaesta imenica dobrovoljnih pri-
nosa za dogradjenje zvonika stolne cr-
kve u Zadru: P. N. gospoda, kanonik
Segarić fiorina 24, Don L. Simičić o,
D. udovica Lalić 10, D.n J. Milin 10,
N. N. 5, D.n P. Zanki 10, D.n M.
Pelicarič 10, D.n P. Jadrošić 5, D.n 1l.
Simičić 5, D.n J. Nekić 5, D.n I Milic
5, D.n J. Mirković 5, D.r F. P/france-
ski 5 D.n V. Selem 5, A. Marki 1,
I. Balarin 6, N. N. 3, D.n M. Sikirić 2,
D.n A. Solitro 4, J. Palčić 8. Ukupno
fiorina 133. Sa prijašnjim imenicam f.
10.044. # * *
Službeno se oprovrgava viest, kao da
(5e gm. Albori doći za namjeatnika u
Trst. Provizorij zamjenika Rinaldinia
trajati će duže vrieme.
Pomorska oblaBt u Trstu dobila je
oba viest iz Marsilje, da su na brodu
„Galedonia", koji je iz Singapore došao,
umrle dvie osobe na koleri. Jedan je od
ove dvojice bio gubernator Kokinkine.
% Brod nalazi se od 24. lipnja u quaran-
teni.
* * *
Izložbeni odbor megjunarođne gospo-
darske izložbe, koja se ima prirediti u
Beču god. 1890 pozvao je Magjare, da
sudjeluju kod ove izložbe. Magjari od-
govoriše, da će sudjelovati uz uvjet, da
Hrvatska nebude posebno zastupana, uz
to se je odmah ustrojio u Ugarskoj po
seban odbor, koji je ostavio za Hrvatsku
i Slavoniju dva mjesta. Jeli moguće da
će tko iz Hrvatske sudjelovati uz ma
gjarske uvjete?
*
*
Središnje povjerenstvo za sačuvan]e
starina u Beču, odbilo je obe osnove,
prikazane mu za dogradju zvonika stolne
crkve Zadarske, naime i onu Engleza
Jacksona, i onu Zadranina Tarama. Ni
jedna ui druga nebi mogla bit odobrena,
bez znatnih promjena.
* * *
Namjesntištvo je tu ne davno ukinulo
Hvarske obćinske izbore u sva tri tiela,
a one Metkovske obćine u prvom izbor-
nom tielu.
Ovom prigodom piše „Smotra", da je
namjesništvo odlučilo kad bi se, iz
ma kojeg uzroka, morali ponoviti ob-
ćinski izbori, ovi se moraju izvesti sa
strane jednog vladinog povjerenika; u
koliko budu to dopuštali odnošaji poli-
tičkog osoblja.
Kod novih obćinskih izbora Hvara i
Metkovića, bitće ovi, po iztaknutom na-
čelu, izvedeni od vladinog povjerenika;
te je već i dana naredba da se izbori
obave što skorije, nek se bude moglo
što prvo novo obćinsko upraviteljstvo
postaviti.
Što se tiče obćinskih izbora Blata, iza
kako stigoše sudbeni spisi, našlo se po-
trebitim narediti iz nova daljih izviđa,
ne velikog zamašaja. odnosno na izborni
postupak, a bi izričito naloženo da bu-
du pospješno obavljeni.
Netom budu ti izvidi stigli, preći će
se odmah na meritornu rješidbu stvari.
Gospodinu Stjepanu BuzolUu
Zadar
Radošću smo Čuli da su Vas dični
Hrvati Hvarsko Bračkog kotara izabrali
zastupnikom. Vama se radujemo na po
vjerenju, koje u Vama i oni imadu, a
njima čestitamo za pametan i sretan
izbor, jer u Vami izabraše značajnoga
i pravoga Hrvata. Sjegurni da je u
Vami Dalmacija stekla zastupnika koji
će, odbacirf pogibeljni oportunizam, svim
silara nastojati o sjedinjenju s Hrvat-
skom, kHčemo: Živilo hrvatsko državno
pravo! Zivila aviest o sjedinjenju! Ži-
vili Buzolićevi birači! Živio zaslužni,
značajni veleučeni Stjepan Buzolić.
„Skup Hrvatau.
•!•': * % *
Renegat dr. Fridrik Krauss čiji smo
rad već više pnta i mi žigosali i opet
je turio u sviet nekoliko laži o našem
narodu i našoj književnosti. Biti će u-
pravo od potrebe, da se njemačkim je-
zikom u posebnoj brošuri upozori sviet
na učenost ovog ćifutskog učenjaka.
Sada je u mjesečniku „Neuer Kosmos"
preveo pripoviest: „Auvergnanski se-
natori" od Vilima Korajca pod naslo-
vom ,,die Ratscherren von Racotina".
Opisujući život našega starine pisca, u-
sloboujuje se Fridrik Krauss priobćiti
kojekakve lažne pikanterije, pa se još
gradi prijateljem „g. 1883 umrlog (!)
Vilima Korajca". Prem Auvergnanski
senatori završuju ovom izrekom: „To
su vriedni, napredni i domoljubni gra«
djani moje drage hrvatske domovine",
ipak pridomećuje dr. Kraus: „preveo
sa srbskog dr. F. Krauss". Tako piše
bezobraznost renegata dra. Kraussa,
koji o sebi samom piše u „Kosmosu"
ovo: ,,der ich als der Begriinder (!!)
\vissenschaftlicher siidslavvischer Volks
kunde und Entdecker (Homer und A-
ristarch in einer Person!) der siidslav-
vischen Guslarenepik Uberall aufheftig-
gsten Wiederstand gestossen war". U
koliko je dr. Krauss „Entdecker", vi-
diti će isti Niemei iz Goetheovih študija
o Vuku Stefan. Karadžiću i o narodnim
južnoslovenskim pjesmam. U ostalom,
uz silno Kraussovo „prijateljstvo" sa
velezaslužnim piscem Korajcem, još će
Krauss dometnuti, da Vilima Korajca
smatraju Hrvati Jean Paulom, iz čega
se, veli, vidi neznanje Hrvata. Medjutim
Kraussovo neznanje proviruje iz sva-
koga redka, što ga o Hrvatskoj piše
taj „Homer i Aristark u jednoj osobi".
stanu milosrdnica u Zagrebu Horat, na-
pisao je u Ijetošnji tečaj „Katoličkoga
lista" kratku poviest o najvećem danas
na svietu, Marijinom hodoČaetištu u Lo-
urdesu (Lurdu). Te crtice dao je g.
Horat odtisnuti u posebnu knjižicu, do-
davši neke liepe molitve i pjesme (31)
na čast bi. djevici Mariji. — Ovu knji
žicu pohvališe: uzoriti kardinč i nadbi-
skup Josip Mihalović, koji je pisca i
liepo nadario, preuzvišeni biskup dja-
kovački J. Juraj Strossmayer, koji je
vlastoručnim pismom zahvalio piscu, te
presv. biskup senjski dr. Juraj Posilo-
vić. — Knjižica pripovieda — postanak
razvitak i današnje stanje lurdskoga
hodočastišta. Knjižica osobito je sgodna
za nagrade školskoj mladeži, tim više,
Što joj je ciena samo 10 novč.; — u-
vezanoj u korice 15 novč., a u pla
tnenom vezu sa zlatorezom 24 novč. Na
ručuje se kod uredništva „Glasnika sv-
Josipa" u Zagrebu (samostan milosrdni-
ca). Knjižicu toplo preporučamo.
* * #
* * *
* * *
Pod naslovom Nobl Kalugjer piše
„Nov. vreme" : „Fruška je gora do sada
imala svakojakih nastojatelja manastir-
skih, no kao što je protosindjeo dr. E-
milijan pl. Radić, takog još nije imala.
Ostavimo na stranu njegovo ekonomi-
sanje, to je stvar saborskog odbora, da
pazi, da se manastirske dobro ne upro-
pašćuje, i ako on ne uzhtje u prvoj
svojoj sjednici učiniti ono, što je du-
žan učiniti, postarat ćemo se mi, da
koju progovorimo o njegovu ekonomi-
sanju. Za sada javljamo našim čitaocima
samo to, da je on naručio biljar i klavir,
biljar za gospodu, a klavir za dame.
Bože moj, šta li još nećemo doživiti,
da se čini po našim manastirima. Kad
im još kažemo i to, da Radić za trpe
zom jede u rukavicama, pitamo onda,
je li još kad bilo tako nobl kaludjera
kao što je on, i je li čudo, što ga dame
na sve strane hvale kao nobl kaludjera?
Da smo veseli! Blago nama i Kru-
šedolu!"
Primamo iz Slovenije, 12 tek.: Nazad
dana odputovao je iz Celovca u Baden
kod Beča vlč. g. D. M. Rihj^rić, Vama
uslied daljega boravka u Z&lru dobro
poznati prijatelj i odlični svećenik i ro-
doljub. Ovdje je kao u Dalmaciji, kroz
svoj boravak šteko na sve strane iskre
nih prijatelja, koji živo žališe njegov
odlazak. Zamienio ga je njegov domo-
rodac, takodjer čestit rodoljub i sveće
oik D. Franjo Danko, Hrvat rodom, kao
i predšastnik mu. Nama je milo što
imamo u svom krilu braće Hrvata, te
što se to većma širi bratska uzajemnost,
pobližnim medjusobnim poznavanjem
štovanjem.
Primamo:
Štovani gospodine Urednifo.
Medju ostalim brzojavkam upravlje-
nim veleučenomu Gospodinu Stjepanu
Buzoliću prigodom njegova izbora za-
stupnikom, „Narodni List" u B.r 53
priobćio je i onu poslanu od našeg
družtva.
Pošto pako toj brzojavki bi izosta
vijena najpoglavitija točka koja naše
narodnjake karaterizira, to Vas, štovani
g. ured:, najsmiernije molim, da ju na
ispravak cielu i podpunu uvrstite u
Vaš list.
Haran na uslugi ostajem Vas
Artur Jeliiić
predsjednik družtva H."
* * *
Javljaju „Obzoru" da je izumio lje
karnik Josip Kalivoda od Falkensteina
u Vinkovcitn novi barut, koji da se o-
dlikuje takovom vrstnoćom, da će mo-
žda u njemačkoj vojsci biti uveden.
Ovaj barut je sgodan za oružje, koje
imade fišeke od oeieli, ili od mehka ili
tvrda olova, on je bliedo žute boje,
neirna nikakove sličnosti sa praskalim,
a kako je sastavljeno to je tajna pro-
nalazitelja. Dobivanje ovog baruta je
vamedno jeftino, puška iza najžešće
vatre ostaje posve čista, dima neima,
pucnjava je kratka, početna brzina ta-
neta 600 metara, ciev puške se neusija.
Barut se može mnoge godine čuvati,
da se nerazstavi. Neupaljuje se udar-
cem ni trvenjem. Sastavine nedjeluju
škodljivo na dielove puške. Njemačko
ratno ministarstvo naručilo je kod g.
Kalivode, da pošalje toga baruta u
Spandavu, gdje će se pokusi poduzeti.
Naručeni barut odaslati će se u Nje-
mačku, čim stigne dozvola oblasti. Ako
se barut pokaže valjanim, to bismo se
mogli punim pravom ponositi sa ovim
pronalazkom našega zemljaka.
* * *
„Majka BoŽja Lurdska11 Tako se
zove knjižica, koja je u kratko vrieme
od dva mjeseca razpačana u deset ti-
suća primjeraka. Vjeroučitelj u samo-
Na predlog Namjestništva, Ministar-
stvo za Bogoštovje i nastavu dozvolilo
je da se kupe higijenične knjige: ,.0
kužnim bolestima za obćine i narod" d.
Jakova Gjivanovića, „Vrač" Sišmana
Sojtory i „Prva Pomoć kada tko nastra-
da" prof. d.r A. Lobmoyer-a; te da se
porazdiele kroz godine 1889, 1890 i
1891 po svim katoličkim i grčko-izto
čnim dušobrižničkim stanicama i sjeme-
ništima u Zadru.
• -ZT
Književne viesti i ocjene,
„Matica Hrvatska"
počet će na 15 tek. dieliti i razašiljati
ovogodišnje knjige, i to na broju njih
jedanaest:
1. Iloić Ivan: Slike iz sveobćega ze
mljopisa. Sa šeatdeset slika i jednom
zemljopisnom kartom zemaljske polutke).
(Poučna knjižnica XIII.) 8-ina VLLI. 367
strana,
2. Rabar Ivan: Poviest rimskih ca-
reva. Prvi dio. Sa kartom rimskoga
carstva. 8 ina VII. 342 str.
3. Ban Matija: Knez Nikola Zricjski.
Junačka drama u pet čina. (Zabavna
knjižnica CV.-~OVI.) 142 strane.
4. Novak Vjenceslav: Pavao Šegota.
Pripoviest. (Zabavna knjižnica OVU-
CIX). 8-ina 203 strane.
5. Tomaseo Nikola: Iskrice. Uvod na-
pisao Ivan Milčetić. Sa slikom Nikole
Tommasea, 8-ina LXXIX. 80 strana.
6. Broz Ivan: Crtice iz hrvatske knji-
ževnosti, Knjiga druga. 8 ina VIH. 196
strana.
7. Tomić Josip Eugen: Emin-agina
ljuba. Pripoviest. (Zabavna knjižnica
CX-CXI). 8 ina 196 str.
8. Lopašić Radoslav: Dva hrvatska
junaka: Marko Mesić i Luka Ibrišinović.
Sa sedam slika. 8-ina VIH, 147 strana.
9. Sandor-Gialski Ksaver: Biedne
priče Pripoviesti. (Zabavna knjižnica
GXII—CXIV). 8-ina 143 str.
10. Herodot: Povijest. Dio drugi. Pre
veo i tumač dodao dr. Avgust Musić.
(Prievoda grčkih i latinskih klasika
svezak šesti.) 8-ina. IV. 308 strana.
11. Lorković Blaž: Počela političke
ekonomije ili obćega gospodarstva. (Knji-
žnice za hrvatske trgovce knjiga prva.)
8-ina X. 320 strana, (K ovoj knjizi je
dodana još mala knjižica pod naslovom :
Antun Jakić i knjižnica za hrvatske
trgovce. Pripomenak, Sa slikom Antuna
Jakića. 8-ina. XXII. 36 strana).
Prvih devet knjiga dobivaju Članovi
„Matice" uz obični godišnji prinos, a
desetu i jedanaestu knjigu, kao ,,na-
kladnine" Matice" svaku pojedinu uz
cienu od jedne forinte.
Pošto se je do danas tek trećina pro-
šlogodišnjih članova „Matice" prijavila
i amo svoje prinose dostavila, to se naj-
uljudnije umoljavaju gg. družtveni po-
vjerenici „Matice", da što prije još
nesabrane prinose od svojih Članova
saberu i u koliko moguće sve na jed-
nom dostave, da im se uzmognu i knji-
ge što prije i u jednoj pošiljci dostaviti.
„Matica Hrvatska" uložila je i ove
godine sav mogući trud, da i ovogodi-
šnjim knjigam što se tiče sadržaja, uku-
sne vanjštine, broja i obsega knjiga svoje
Članove podpuno zadovolji, da, „Matica"
si usudjuje laskati, da ove godine po-
da je svojim članovim uprav takav i to-
lik književni dar, da mu s nijedne strane
opravdana prigovara ne može biti, te
zato ima pravo očekivati, a i pouzdano
očekuje, da joj se ne će ni ove godine
ne samo prošlogodišnji članovi iznevje-
riti, već da će još i mnogo novih člano-
va „Matici" pristupiti, da uzmogne „Ma
tica" i veliki trošak za ovogodišnje knji
ge, koje su obsegom za Čitavu četvrtinu
veće nego prošlogodišnje, pokriti, i
ohrabriti se krepkom podporom svojih
članova za dalnji rad u svojem prosvje-
tnom nastojanju.
Kako je već prije članovim „Matice"
javljeno, odbor „Matice" je zaključio, da
obielodani do konca tekuće godine još je-
dne knjige — i to za g. 1889. — Da se o-
vaj zaključak izvede, nema od strane „Ma-
tice" nikakvih zapreka ; zavisi to sad
izključivo od Članova „Matice". Razpa-
čaju li se medju članove „Matice" na
skoro (bar do početka mjeseca rujna)
sad dotiskane knjige „Matice", tako da
se uzmogne što prije naklada budućim
knjigam „Matice" za godinu 1889. uda-
riti, — tad će se i sa tiskom knjiga „Ma-
tice" za godinu 1889. odmah započeti,
tako da će se one koncem tekuća god.
moći med članove porazdieliti. Umolja
vaju se gg. družtveni povjerenici i Čla
novi „Matice" najuljudnije, da ovo uvaže
odboru „Matice" omoguće, da svoj za
ključak izvede.
Zagreb 10. srpnja 1889.
alžirskog zastupnika Thomsona i
Laura došlo je u saboru do sokoba.
Thomson je adario Lauro. U večer
imadoše dvoboj na kubure, ali nitko
neosta ranjen.
* * *
Poljske novine javljaju po najpo-
uzdanijim viestim iz Pariza, da je
uazad nekoliko ruBki ratni ministar
Wannowsky primio u Vichyn pismo
od ruskog cara. Sadržaj tog pisma
bio je tako vauredno važan, da je
poslato u Vichy po jednom častniku
ruske garde, koji je n svojti sa
Wannowskyem.
* * «
austrijskog
svi prija-
Uprava „Matice Hrvatske
Razllčlte viesti.
Liek proti vinskoj medljiki. — Kako
je širom naše krunovine zavladala pe-
ronospora, da kukavnom težaku pustoši
vinograde, smatramo dužnošću navesti
njekoje Ijekove proti istoj, te kako se
isti prave. A pošto svatko ne može na-
baviti dotične štrcaljke, u nuždi, može
se poslužiti i metlicom pa njom lozu
škropiti:
Tako zvana „Bordoležka židčina" pri-
redjiva se: U jednu posudu ulije se 30
litara vode i u njoj se raztopi 2'/a ki-
lograma zagašena vapna. Zatim se uzme
drugih 30 litarž. vode, koja se ugrije
na vatri, pa se u njoj raztopi 8 klg.
modre galice (Ouprum sulfuricum). O-
voj raztopini dolije se 70 litara vode,
pa se s njom pomieša raztopina vapna;
izmieša se dobro jedno s drugim i škrope
se loze. — Sa 350 litara ove vode
može se poškropiti 10.000 loz&.
„Audoynandova židčina" pravi se: U
do 4 litre tople vode raztopi se kilo-
gram modre galice. Kad je galica raz-
topljena, uz neprestano miešanje dobije
se litar Čipavca (amonijaka). Ova smjesa
ulije se u 200 litara vode, pak se pro-
mieša; pričeka se 12 ili 24 sata, da
stane, pa se onda s njom škrope loze.
Za 10.000 loza hoće se do 6 hektolitara
ove vode.
* * *
O pomrčini mjeseca od 12 tek. pisao
je 7. o. m. Rudolf Falb iz Berlina be-
čkoj N. Pressiovo pismo: 12 srpnja bit
će pomrčina mjeseca, a u isto vrieme
približit će se mjesec našoj zemlji. Ovo
su dva faktora, koja u nauci o utjecaju
mjeseca na vrieme, potrese i katastrofe
u rudnicima imaju znamenitu ulogu. Po-
što je u mojem „Koledaru kritičnih da-
na" ta kombinacija (pomrčina mjeseca
i njegovo približenje k zemlji) ustano-
vljena po Laplaceovoj formuli o plimi,
koja se ne osvrće na pomrčine, pa je
po tom i2 srpnja uvršten u drugi red
brojevno označene jakosti plime, dok
izkustvo — a valjda i stroga teorija —
pripisuje pomrčinam u tom pitanju po-
sve nesumnjivo znamenitu ulogu, to
opozorujem ovim obćinstvo, da bi taj
dan (moguće i dva dana ranije ili ka-
snije) mogao biti kritičan dan prvoga
reda.
U zaključnoj sjednici
odasianslva glasovani su
šnji zaključci. Miuistar Kalnoky izjavi
odaslanstvu priznanje i zahvale cara,
i zajedničke vlade, za palriotično slo-
žno djelovanje. Predsjednik zaključi
zasjedanje trokratnim živio caru.
Odaslanstvo oduševljeno se odazove.
Priobeeno.')
Veleučeni gosp. Urednice,
Znajući unapried da moj prijatelj
urednik „N. L." uzkratio bi tiskati
ovo malo redaka, koje smatram duž-
nostju objelodaniti, molim Vašu do-
brotu da mi ustupite malo prostora
u ,,K. D."
Sviem da propao u izboru zastu-
pnika kotara Korčula-Orebić-Ston;
dužnost mi je zahvalili mojim milim
biračem obćine Blatske, koji jedno-
glasno za me glasovaše, sviem da
niti sam im se izticao niti namećao.
Hvala od srca vrlim i značajnim bi-
račem obćine Trpanjske, koji ništa
ne uzkratiše a da mi moj izbor do-
bio većinu. Hvala im po sto puta,
jer takim ponašanjem pokazali su
nekoj gospodi u istoku i zapadu, da
novac nije poglavito svojstvo za bili
imenovan zastupnikom, niti on daje
vriednost za dostojanstveno zastupati
narod. Haran i velikoj većini gospodi
biračem Orebića, koji se uztegoše
od glasovanja, jedino za zigošali
nove nametnike i stare gospodare.
Solidarnost stranke ne dopušta mi
imenovati osobe koje au dvolično
uplivale u pomenutom izboru. Hvala
i njima, ali na žalost njihovo postu-
panje navelo je demoralizaciju u ko-
laru koji je možda bio uzor ostalim
kotarim u najležija vremena.
Ponašanje ne imenovane gospode,
nek bude opomena braći svećeniciin,
koji su i ovoga puta doprinieli da
kogod ne strmoglavi.
Svećenici braćo! ako li ikada, to
je sad nadošlo vrieme da otvorito i
složno radimo, i da pokažemo nekoj
gospodi, da ne hoćemo već bit ratilo
u njihovim rukam, za dobiti od iste
mržnju i prezir.
Don Ivo S'cmmn
župnik.
Najnovije viesti.
U plenarnoj sjednici, austrijsko
odaslanstvo odobrilo je sve stavke
vojničkog proračuna. Proračuni ko-
načno su glasovani. Na dvoru bio je
drugi sobet u čast odaslanikd. Na
8 V4 u večer car se je povratio u
lschi.
* • *
U Parizu na 13 tek. pri razpra-
vi predloga o pomilovanju, izmedju
Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na se nikakve od-
govornosti.
Odpisi „Kat. l)alm.tt
0. g. F. D. — Celovac — Naručena
2 izt. „Obračuna" predati ćemo sutra
na poštu. Srdačan odpozdrav !
gg. Z., B. i M. — Adresu pro-
mienismo današnjim brojem. Živjoli!
0. g. O. Kl. — Skradinska okolica —
Ćetiri naručena iztjska ,,Obračuna''
odpremismo odmah. Živjeli!
0. g. N. M. — Ubrojismo vaa od 1
tek. te vam šaljemo i br. 44, 45, 46.
Ć. g. Š. — Korčula — Isto.
0. g. R. — Dubrovnik - Isto.
C\ g. M. — Mostar --- Pošiljku BU
21 izt. „Obračuna" primit ćete sutra-
šnjom poštom.
Veritatem facienteg in eharitate,
creseamus in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Izhođi u Poneđjelnik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auriliante Deo, in dies alaeriter operara Vestram irapensuros in tuenda salutari Eeclesiae Reli-
gionis araore et in ver« fidei professione roborandis (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
Ego interim olamito:
Si quis Catliedrae Fetri jungitur,
meus «»t.
(S. IIIKRONVM. EM«. XVI. AII DAH.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7fior" na godina. PO'OSTALOJ CABKVINI 8 fior. Tko zaostane s PRKDPLATOM plaća t fior. vis« — ZA INOZKMSTYO 7 tor. i poštanki troškovi. fredbrojba traje za •ieln godisu-
tko na »vrhu godišta ne odbije list smatra sa prodbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravi KATOIIIM DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nov6. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. -
Br S4
•pas 91
Zadar, Četvrtak 29 Kolovoza 1889. God.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
plutom, da urede svoje račune s na-'
som Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona.
Mi*
Teorija i praksa.
ii.
Vidjeli smo siranu pravicu „na-
rodnoga hrvatskoga kluba", ali nije-
smo svu.
Osim što je liepo i pohvalno kad
narodni hrvatski klub prestao biti
samo „narodni", osini što je prave-
dno uradio kad je spominjue sjedi-
njenje s Hrvatskom spomenuo i Bo-
snu; ima još nešto u čem je iskreno
pohvalit narodni hrvatski klub. On
naime nepriznaje d i ima osim Hrvala
(i „Srba". Bez ovih nema smoka!),
drugoga naroda u Dalmaciji. To je
sasvim u redu. I ako kasno, ali ča~
stno. U redu je i ono što nam „na-
rodni hrvatski klub" obećaje (to-
čka 3), da će nastojati svim zakoni-
tim načinim, da kriepi hrvatsku sviest;
ali odmah za tim nadodaje, da će
takodjer nastojat, da ponarodi sve
učiono i urede u zemlji. Evo i ov-
dje mala mixta bonis. Kriepit ee
hrvatsku sviest, a ponarodit će u-
ćione i urede! Kako se može krie-
pit čistu hrvatsku sviest uz pona-
rodjivanje, to znamo vrlo dobro iz-
kustvom. Ponarodili su se srednji
zavodi skoro u svoj Dalmaciji, pa
baš nam odatle ramsijano po cieloj
pokrajini toliko mladih srbčića. Po
narodili su se dobrahno i uredi, ali
tako, du je zvaniČni narodni jezik
prozvan, uz odobravanje narodne
stranke, srpsko-hrvatskim jezikom.
Misli li u tom smislu ić dalje na-
rodni hrvatski klub? Ako misli, a
misli bez dvojbe, nek zna, dn će mu
za takvo pouarodjenje učiona i u-
reda hrvatski narod bit veoma malo
haran. Narod vapije pohrvaćenje,
gospodo, a ne ponarodjivanje kojim
se ne kriepi nego ubija čista hrvat-
ska sviest. Tim se narodu s jedne
ruke dava, a s druge još više odu-
zimlje. Dava mu se onemogućivanje
triestak hiljada talijanskih pristaša,
a na mjesto toga ciela naša zemlja
postaje dvoličnom (srpsko-hrvatskom).
Ovo su težki griesi, gospodo, i to
su ubitačni uspiesi. Dižete s vrata
narodu trideset tisuća duša, a nato-
varujete ga su bliza 100 tisuća. To
je prefino rodoljublje. Nego, biti će
još o takvim podvigama govora, te da
nu vidimo što nam još obećava „na-
rodni hrvatski klub". Obećava nam
Još, da će nastojat nek se zemlja
rieši talijanštine i obrani od niem-
čmja.
Mi smo podcrtali one rieči „rieši44
i „oibraniOne bo dvie rieči tako su
•lo<|uentne, da ni Tacitov ćaća ne
bi bio mogo više stvari u manje
rieči izrazit. One su rieči takove, da
sva radost koja bi nas imala obuzet
kad nam narodni hrvatski kub obe-
ćara borba proti nieračenju, iv» pas
ta radost mimolazi, a zamjenjuje ju
gorka žalosti Evo zašto i kako.
Narodni hrvatski klub nastojati će
da se pokrajina rieši talijanštine, i
to je dobro, jer je dio hrvatskoga
života u Dalmaciji još sapet, još je
vezan u talijansku torbu. Kad nam
dakle narodni hrvatski klub obećava,
da će naslojal nek i taj dio javnoga ži-
vota napokon izviri iz talijanske torbe
na bio dan, obećaje nam nešto do-
bra, i evala mu. Ali narodni hrvatski
klub, neće to isto nastojat glede
niemštine. On neće nastojat da se
zemlja rieši i niemštine, oo će
samo nastojat da se obrani od
niemčenja, naime nastojati će da
njemačka poplava ne poraste, a u
koliko je uhvatila maha, to nek o-
stane. Znamo, da bi drugčije radec,
neki narodnjaci bili nedosljedni-, jer,
kako da sada nastoje nek se uništi
ono što su prije ili sami podupirali
ili barem su mučke i bez ikakve o-
porbe puštali, da se u našu zemlju
uvlači? Da, javno predbacujemo na-
rodnoj stranci, njezini su poglaviti
ljudi,exceptis exeipiendis,#foMwi krivci
što je sada u Dalmaciji njemačkih
fučiona i de facto njemačkoga dr-
žavnoga jezika. Ovo svečano pred
narodom narodnoj stranci predbacu-
jemo, a neka nas oprovrgne ako
može. Onda će nas istom čut.
S toga narodni hrvatski klub, je-
dnom kad je stranka pred narodom
se ogriešila u pogled niemštioe, imao
je uvrstit u programda će ne samo
nastojat, da se za buduće zemlja
obrani od niemštine, nego da će na-
stojat da se rieši i one niemštine
koja je već amo presadjena. Ali,
da, našo si! To se ntda, jer oni
„veći(?!) interesi", ona „visoka po-
litika" koja ne da adresi na bio
dan, prieči i pobijanje već obstojeće
niemštine. Mi dakle, valja da se spri-
jateljimo sa dozom germanizma koja;
je u naše slojeve prodrla! Tu nas
naime narodni hrvatski klub šalje
liepo na teoriju „dei fatti compiuti".
Klanjamo se do crne zemlje na to-
liko rodoljublje!!
Sto ima nova po svietu?
Magjarake službene novine objeloda-
nile su kralievo ručno pismo, kojim se
Imbro pl. Josipovich imenuju hrvatsko-
slavvnskim ministrom u Budimpešti. Ma-
gjarski Listovi radostno pozdravljaju
imenovanje Mirka pl. Josipovića za hr-
vatskoga ministra. On da je najdostoj-
niji nasliednik Bedekovićev. „Nemzet"
piše: „Josipovich spada medju one hr-
vatske patriote koji su i u težka vre-
mena muževno zasvjedočili svoju privr-
ženost ustavu i državnoj zajednici pod
Stjepanovom krunom", —• „Pester jLlo-
yda veli: „Josipovich spada medju one
turupoljske plemiće, koji su od pamti-
vieka sačuvali ćustvo zajedinstva prema
svojoj ugarskoj meterinskoj zemlji, te ga
u velike eiene njegovi jednomišljenici u
Hrvatskoj, kao i mjerodavni faktori a
ugarskoj metropoli • ,. On neće naći pri
nastupu svojih dužnosti nikakovih po-
težkoća niti na hrvatskoj niti na magjar
skoj sirani i biti će poatedjen od krizii,
koje au ogorčavale ćud njegova predša-
stnika. Nu još nisu odstranjene sve raz-
like medju ugarskom državom i nje-
zinim zemljam („Nebenl&nder") s onu
stran Drave; još uvjek imati će regal-
kolam« deputacija pun« ruke poiU sa
čitav niz godina, i još uvjek će po koju
tvrdu ljusku morati da pregrize patri-
otičko susretanje s obiju strana. Do nje-
ga će biti, da djelo ugarsko-hrvatske
nagodbe njeguje u onom duhu, što joj
ga je zadahnuo De&k, pa ako hrvatski
ministri u ugarskom ministarstvu budu
uvjek onako djelovali, kako je dje-
lovao Bedekovich, kojega će djelo
Josipovich za cielu nastaviti, onda
nas nije strah, da se nebi dosta učvrstile
veze iztnedju Ugarske i njezinih (!!!)
zemalja, onda će magjarska zastava u
Hrvatskoj biti uprav tako simpatično
pozdravljena, kao što je hrvatska zastava
u ugarskoj prestolnici vazda bila sim-
bolom osjećaja srdačnoga zajedinstva
s ovu i s onu stran Drave. „Bud. Hir
lap" izriče novome ministru priznanje,
što je „pouzdan prijatolj Ugarske", a
osim toga je „kavalir, ljubezan čovjek" ;
nu, da Ti je pozvan, da tjera „politiku
u veliko", o tom da će tek morati da
pruži dokaza. Bude li shvatio svoj poziv,
moći će velike usluge učiniti i Hrvat-
skoj i Ugarskoj.
„Neues W. Tgbt." javlja iz Berlina,
da je zakazani dolazak ruskoga cara
opet odgodjen.
„Berliner Tgbt.u primjećuje, da oni,
koji su cara Vilima u Strassburgu po-
zdravljali uzklicima „Hurra!u nisu ni-
pošto istovjetni sa biračima u Stras-
sburgu.
Čitamo u rimskim novinam, da je
rimsko redarstvo uhvatilo nekoga Primo
Frattini, rodom iz Orvieta, nastanjena
u Rimu, radnika, na kojega pada ve
lika sumnja, da je ono bacio butnbu u
oči rodjendana N. V. našega kralja,
pred polaćom austr ugarskoga poklitara
u Rimu.
Vlada Conga poriče viest francezkih
Listova, kao da je arapski poglavica
Tippo-Tip podigo ustanak proti Congo-
državi.
Dne 31. o. m. završit će se sjeditba
englezkoga parlamenta, koji je, malo ne
bezprekidno, zasjedao od 21 veljače o.
g. Ova sjeditba ostati će važna po tom
što je parlamenat glasovao 22 milijuna
sterlina za umnožanje englezkoga bro
dovija, zatim po tom, stoje za škotsku
ustrojio novu mjestnu upravu po primjera
mjestne uprave u Englezkoj. Irsko pi-
tanje, ta rak rana nutarnje englez.uprave,
nije u ovoj sjeditbi ni došlo na dnevni
red, nego je ono pridržano za jesensku
sjeditbu, koja se obično sastaje mjeseca
listopada.
Dogovori medju turskim vanrednim
izaslanikom Sakir pašom i kretskim kr
šćanim rek bi da povoljno napreduju.
Sakir paša već je u Carigrad odpremio
zahtieve kršćana, koji obuhvaćaju po-
dručje svekolike uprave, po čem se vi-
di, kako su kršćani pravo imali, što su
se digli na odpor proti turskoj vlasti.
Medju inim traže kršćani financijalnu
nezavisnost otoka, preustrojstvo oružni-
štva, razpis novih izbora za parlamenat,
odstup carinskoga prihoda i biljegovine
Kreti, ustrojenje ratarske banke, obću
amnestiju kršćanim, kazneni progon svih
turskih zlikovaca, primjerenu naknadu
za pljačkanja, štu su jih Turci počinili
u kršćanskim mjestim. Nadalje ištu kr-
šćani, da se o svim ovim njihovim sah-
tjevim vode dogovori u Kaneji, a ne u
Carigradu, kako to želi porta, pa da se
o svim zahtievim razpravlja ujedno a
ne posebice o svakom.
VAŠI DOPISI.
Iz Spljetsko Makarske Biskupije
25 kolovoza.
Na tolike i tolike obrazložene tužbe
potvrdjene nepobitnim dokazim, visoka
vlada nepoboljša ekonomično stanje iz
loženih nezavisnih kapelana, već je eto
tako tvrdim mukom umuknula svakomu
na čudo, a sebi na malu diku. O tomu
blaženomu poboljšanju svojski se je ba-
vila i neumorno zauzimala naša ,,K. D."
zapremajuč čestokrat svoj prostor nizom
članaka, dopisim i viestima, a da samo
udovolji pravici i istini, koje objeručke
grli i neumorno brani. Sa svim tim, uz
sva nadana i očekivana obećanja, još
se nerieši ovi zamršeni uzao! Bilo bi
suvišno, a ćastnomu čitateljstvu dosadno,
kad bi se napominjalo i ponavljalo, da
izloženi nezavisni kapelani vrše nezavi-
sno svoju dušobrižničku dužnost u svomu
djelokrugu isto ko i stalni župnici: drže
župnički ured, popunjaju knjige rodje-
nih, vjenčanih i umrlih, šalju tromjese-
čja Poglavarstvim, odgovaraju na dopise
crkovne i svietovne vlasti, izgovaraju
propisani broj sv. Misa za puk, oba-
vljaju nezavisno svetotajstva i sve ostalo,
što spada na župničku dužnost. Tako
isto crkovna i svietovna vlast u svakoj
potrebi obraća se upravno ovakovim du-
šobrižnicim i bez ikakove opazke pri-
maju odgovora, izvješća i t. d. uredovno
izručena, neprimjećujuć izručitelju, da
jih kroz nametnuti župnički ured pro
sljedjuje. Duša je blago, sami se j« je-
dan slučaj na zagorju desio, da je vi-
soka vlada zadarska opazila jednomu
izloženomu kapelanu, i to, pazite, pri-
godom izručenja mjestne fasije, pošto
je ova, po vladinoj finoj opazei, imala
biti pregledana i potvrdjena od utunu-
toga dotičnoga župnika. To je jedini
slučaj, a nebi ni on bio, da nije nado-
budan po visoku vladu, koja misli možda
umanjiti godišnji deficit umanjenjem
plaće kapelanim!! Naravno, dotični ka-
pelan, nije pristao na neosnovanu vla-
dinu opazku, nit je mogao, pa ni smio
vriedjati svoju nezavisnost, koju uživa
njegov ured od uvedenja uredovnih re-
dovitih spisa u carevini. Nu, na sve to,
visoka vlada osudi ga ipak zavisnim
ustanovljujuć u likvidaciji fasije nado-
platu, uračunav pobir redovine na svo-
ticu fior. 300 kao prostomu, zavisnomu
kapelanu, koji je na pripomoći svoga
župnika bez ikakove odgovornosti kod
Boga, naroda i vlade. Uz fior. 300 ka-
pelan neznam kako može izbjegnuti
ekonomičnoj nevolji, taman se najpro-
stije uzdržao. Svaki nezavisni kapelan
žive sam o sebi, sačinjava osobitu obi-
telj. Potrebit mu je momak, na više
mjesta i konj, pa na momka i konja
koliko mora godišnje potrošiti ? Nado-
daj tomu druge kućne potrebite potro-
šice, pa onda? Svak ruku na prsi, a
fior. 300 pred oči, eto na sriedu ostat-
ka, da nerečem nedostatka. Visoka se
vlada možda obazire na mali broj duša
u izloženim kapelanijam, te bi je sa
viest mučila, kad bi utaman novac pro-
sipala. To joj je grizodu&je ipak pobi
jeno u ,,K. D." kad no su izriečno na-
pomenute neke stalne župe, koje su
promašene žiteljim mnogih kapelanija.
Dakle? U ovom busu zec neleži. Visoka
vlada po tomu negleda broj duša, već
mjesto. Da je to uprav tako, svjedoče
nam kapetanije većebrojnije od stalnih
župa i franjevačke župe sa mirskim
svećenicim pokrite, jer ovi nijesu pri-
znati, pri nadopunitbi redovine. Imala
bi visoka vlada gledati ekonomično sta-
nje i uzdržanje dušobrižnika, bio ovi
pop ili fratar, služio na popovskoj ili
franjevačkoj župi, to je jednako, jere i
prvi i drugi mora jednako vršiti svoju
dužnost; bio ovdje ili oadje, nosi sobom
iste potreboće. Znam, viknuti de mi:
zakon je »amo za pepovske župe 1 Hvala
ti, prijatelju 1 Nu zakon je za poboljša-
nje mimika, dušobrižnika, uže popova,
| pa sakou, u Ukomu postupanja n«od-
govara svojoj svrsi glede izloženih ka-
pelana, a to je ona stožina okolo koje
vršem bobovu slamu, kad se neuzimlju
u obzir pravedne jadikovke izloženih
kapelana, kojim je ekonomično, uz o-
vaki zakon, crna duga godina, a zlosre-
tno mladoljeto pri trsenju dohodka i
troška. A što dalje? 11 tempo e galan
tuomo a vi, braćo kapelani, odkri-
vajte svoje boli, jer, kaže latinska po-
slovica: repetita juvant. Kapdan.
,
Domaće Viesti.
Pišu nam iz Spljeta, da je na 20 tek.
vlč. D. Niko Štuk rodom s Pelješca,
reko ondje sukromno mladu misu. Če-
stitamo !
* * *
Župničkoj crkvi u Čisti udieljeno je
100 f. za nabavu crkovnih oprava, ka
toličkoj župničkoj crkvi u Ercegnovomu
takodjer u istu svrhu i'. 1O0, a crkvi u
Mulu f. 60 za nabavu crkovnih orgulja.
*
* *
Na 27 tek. umro jet> nakon duga bo-
lovanja, vlč. D. Filip Županović pomoć,
kod zadarske stolne crkve, a nazad dana
vlč. D. Ivan Motušić nadžupnik u mi-
rovini. Bog im dao pokoj !
* * *
0. Celestin Medović negdašnji franje-
vac iz Dubrovnira, a sada usljed do-
zvole Svete Stolice svjetovni svećenik,
došao je u Monakovu, gdje se usavršuje
u slikarstvu, do takova glasa, da mu
profesori akademije poriću sjajnu bu-
dućnost. U natječaju za akademiju, od
200 kandidata, koji su se prijavili, samo
70 je bilo primljeno, a od ovih naš Me-
dović bio je prvi. Do mala biti će mu
opredieljen u akademiji poseban atelier,
odlikovanje, koje profesori podieljuju sa-
mo izvanrednim talentim. O.
* * *
Kao pendent gornjemu dopisu od druge
ruke primamo: Molim Vas gosp. Ured-
niče, ako već niste, da sad priobćite
ovu okružnicu il naredbu za nas stvo-
renu.
Br. 4603
520
M. P. D. B. S.
župniku
Izvolite dostaviti u rok od 15 dana
na uklopljenu tiskanicu svoju dojavu
dohodarine, eda se odmjeri porez II.
razreda za tek. god.
U tu svrhu ima biti dokazano:
а) svotu koju primate kao dopunidbu
na plaću kako dušobrižnik.
б) slučajnu plaću, koju primate za na-
stojanje vaše kao činovnik u službi
Države ili u kakovoj privatnoj službi;
c) slučajne nagrade koje primate za
podučavanje vjeronauka;
d) u obće svaki stalni dohodak vama
doznačen od državne blagajne, pri-
vatne il obćinske;
e) pristojbine štole (pctrahil);
f) dohodke koje slučajno primate od
zaostataka dobara crkovnih, ili od
podpora za svete mise (liturgjije) i
zaklada za službu božanstvenu ;
g) svi dohodci stalni koji nisu naznačeni
pod slovom d i napokon
h) svi dohodci koje slučajno primate za
vaše službe ili koji prikazuju jednu na-
gradu za kojumudrago Vaču službu.
Naznačite paka i slučajna dugovnosti,
koje težaju dohodke gorispomenutc, kako
na primjer dužnost nadoknaditi potre-
bam crkve, uzdržavanje duhovnog po-
moćnika i t. d.
Od Kotonkog Poglavarttva, i t. d.