Br. 21 Zadar, Četvrtak 17 Ožujka 1881.
Verhateni facientes in clwiritate. cresi-amu* i»
illo per omnift. qui est caput Christus.
(8. Paul. Eph. IV. 15J
Ishodi u Ponedjj&lnik i u Četvrtak
rvsmor—
Kgo interim claniito:
Si quis Cathedrae Petri jnogitti-, meas est.
(S. Hieronym. Efi». J VI. ad Dam J
roborandis,.
Vos ipsos. auxiliante Deo, iu dios aJacriter operara Vestram ¡mpensuros in tsenda salutari Ecclesice doctrina, animisque in Religionis amore et in ver» fidei professione
(Pio IX. u ¡¡¿apinsk. listu, 21 veljače ¡872 jiisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fiorina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalju
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo.^— Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. >»
O Jozefinlzmu
li.
God. 1781 dne 4 Svib. dojde zapovied,
da se sve obredno knjige itn:>ju u Beč poslati,
oli samo liste, gdje stoji utiskana papina Bula
„lu coena Domini" za razpar.-ili ju: opet", da nit-
ko oesuiije ni rieči izustiti <» on »j drugoj papi-
noj Buli „Unigeoitus" ; opet dn se neima nitko
usuditi besjedili ni najmanje o nauku Mollinista,
ni Jansenista; država zikraii pače još i u ono
vrieme uprav potrebite Crkvi govore. — Go-
dište dana zatim dne, 16. kol. 1782 zaisknše
k sebi sva pisma Indnlgencija (prošćenja) za
inetnut na nje kraljev pečat (placetum regium.)
da bo drugče nebi imale državljmske valjano-
sti. — Iste godine po.i br. 107 in publico-ec-
clesiasticis bijaše zapovidjeno, dn se u Brevia-
ru lekcije (stenja) o životu sv. Grg.ura VII. i
9V. Benno hartijorn imadu zaliepiti, i ob ovome
nije se smjelo išta ć tati, ni progovoriti, i na
ovaj se zaljepak oštro pazilo, i tko nebi zalie-
pio, bijaše strogo kažnjen. Isti Biskupi bili bi
pedepsani, kad bi se ona lekcija u molitveniku
kojeg svećenika nasla nezaliepljena.
Kipove sv. oblačiti, s njima obhode činiti,
i ine procesijune, držalo se je 1.6 državi po-
gibeljna stvar, zato zabranjeno bje.
Slike zavjetne zahvalnosti pram Djev. Ma-
riji itd. na zid u kojoj Crkvi objesiti, to onim
prosvietljenjm državnikom činila se ludorija i
zazbilj bijaše zabranjeno: nu ti dobri ljudi du-
paštahu, da imena dobročinaca, koji koju milo-
stinju udiele za siromahe, imaju se na dvie ta-
blice upisati, i ove na velikih vralih prikazana
držati! Odveć tegolna za istinitost nauku kršćan-
skoga izajde Cesarova zapovjed dne 7. Srpn.
1787, proti temeljnom članu vjere u katoličan-
skoj Crkvi, veleć: da je nelemeljito, da je laž
(!) „da prošćenja mogu biti za izpokojenje (po-
lakšanje) dtišam u očišćenju (purgatoriju) s toga
da nitko i nikad nesmije o tome prosloviti. —
Takodjer zabranjeno bje blagoslivljati vodu na
Trikralja; zvoni zvoniti, kad je božje vrieme;
žene, da nesmijedu u Crkvi škrljake nositi (^spis
od 2 Lip. 1789). Naredjeno pak bje, da Crkov-
njaci imaju propoviedati puku o dužnoslih po-
danika pram Vladaocu, i moradjahu dokazivati,
da su to izpunjali. Takodjer kleru bje naloženo,
da imaju prijavili političkoj Vlasti onu gospo-
du koja bi svoje podložnike pritiskivala. Evo nam
po gotovu klera agentim pulicije! dali siećotn
bez plaće.
Iz ovih nekoliko satno gori navedenih Na-
redba, Zapoviedi, Zabrana Carskih čisto se vidi,
kako nemilo biaše u srce udaren dušobrižnićki
kler i puk glede svojih kršćanskih nastava i
Crkvenih uredba; a s droge strane opet se bi-
stro vidi, kako duboko Jozefinizam zasiecao u
najprirodnije slobode, i tlačio pučka prava ; sve
pod krinkom, svedjer dobrom Josipovom naka-
nom, za puk oslobodili od „Zloporaba (von Miss-
brauchen-abusi), a državu ačvrstiti (?!) Cut če-
ino malo niže kako Jozefinizam utvrdi Carstvo,
kad kroz lo izgubi Belgiju.
Ozbiljno konci izvadjale eu se ove čudno-
vite Naredbe; a da je kler brižni pri u-
vadjanju ovih nečuvenih novosti imao dosta po-
težkoća i vidio dosta muke i protive med pu-
kom i smetnje, lome netreba se čuditi, to su na-
i ravno posljedice. - Jednom biaše odktiveno, da
| u jedno] seljanskoj Crkvi kip Majke božje ima
i krunu na glavi, a tada bje to zabranjeno: ho-
| ćete li vjerovati, to svjetovna Vlast uzme za
| ležki prekršaj i bi ciel.» hrpa hartije p -
| sanjom strošena dok se napokon doznalo, da
| je kruna od drva, i dn ona skupa s glavom i sa
| svim kipom je ^amo jedan komad. (!).
Nu sad nam se je doistine čuditi dr/ovito-
stisti nekojih, koji od nas dan današnji zahtie-
vaju, da budemo Jozefuiskomu sistemu prijatelji,
koji je našoj katol: Crkvi bio neprijatelj u sva-
kome odnošaju, koji ranio pravu religiozitet puka,
i slobodu Crkve u svemu okljastio.
. U prošlom broja u člasku uvodnom na pla-
ceturn regium *) išla je sljedeća opazka:
Ukinut bje konci od Ministra Stremayer-a,
kad god. 1870 Bavaska Vlada opet placetum regium
uvede za uperiti ga proti Buli o Papinoj Nepogrie-
šivosti. Jedina dohra usponlpnica, koju katolikom
ostavi bivši Ministar nastave i bogoštovja.
Iz korizmenog Lista preuz. g. biskupa
djakovačkoga J. J. Strossmayera.
Cio List, kojemu u zadnjem broju nave-
dosino sadržaj, zaprema 28 strana velike če-
tvrtine, nije nam dakle moguće priobćiti ga u
cielosti, ma koliko to List zasluživao. Naši či-
tatelji riek se s toga zadovolje sljedećim ovećim
odlomcima.
U uvodu preuzvišeni pisatelj stavlja svojem
Listu kao osnovu i ishodište papinu Okružnicu
„Grande munus", i naznačuje, koja će pitanja
u njem i kojim smjerom razmatrali:
„Medju najvažnije i najutješljivije dogodjaje
prošle ove godine brojimo punim pravom ono do-
bročinstvo i onu blagodat, koju je cielomu Slaven-
stvu sv. otac papa Leo XIII. u velikoj dobroti i
otčinskoj ljubavi svojoj prikazao, kad je osobitom
okružnicom odredio, da se svetkovina svetili naših
apostola Cirila i Metoda po svem svietu većom i
sjajnijom svetčanošću nego dosele obavlja i slavi.
Ovo se da što u obće svih Slavena, ali osobito nas
katolika tiče, koji u sv. otcu papi štujemo ne «amo
onu svetu ljubav i dobrotu, koju on prama nam iz
samoga srdea Isusova crpi, nego ujedno i onu vrhov-
nu moć i oblast po kojoj se'sveta vjera i sveto je-
dinstvo u crkvi božjoj čisto i neoskvrnjeno ćuva, i
crkvene vlasti onim redom i zakonom vrše, koji na-
mjeri Isusovoj i neumrlomu zvanju svete majke crkve
odgovara. Ja saui se na tom daru sv. otca jur sr-
dačno i umiljato u ime svoje i ciele biskupije zah-
valio; a važni odgovor, koji sam u tom obziru dobio,
smatram kao osobiti dar milosti, kojom me dobri
Bog nuka i hrkbri, da sto i sto briga i muka, koje
je danas u svetom zvanju podnašat, ustrpljivije i
skrusenije podnašam. Hvala vječita na tora daru naj-
prvo Bogu, a onda i sv. otcu papi! Ovo je takodjer
uzrok, da sam predmetom ovogodišnjega svoga lista
na dobri puk i svećenstvo svoje odabrao divnu okruž-
nicu sv. otca pape Lava XIII, to će reći: Život sv.
Cirila i Metoda i razlog, za što ih osobitom načinom
štovati i zazivati imamo? To je, mislim, u očigled
hvaljene papine okružnice sveta dužnost svakoga
katoličkoga biskupa, koji medju Slaveni sveto svoje
zvanje obavlja. U tom obziru sama nam se po sebi
namiču njekoja pitanja, k6 na priliku: koji je bio
medju narai Slaveni poglaviti smjer djelovanja apo-
stolskoga svetih Cirila i Metoda? Što se mi osobito
iz svetoga života njihovoga naučiti, što u djelih i
životu našem potvoriti imamo? — koja je nakana
svete božje providnosti, kad džnas osobitim načinom
medju Slaveni probudjuje i širi svetu uspomenu na-
ših apostola Cirila i Metoda, i kako se mi svi Sla-
veni bez razlike imamo toj svetoj božjoj nakani oda-
zvati? Da što, da su svjeti božji nedokučivi i da
umu čovječjemu nije dano točno označiti čas i uru
onoga otajstva milosti, koje je vječiti otac samomu
sebi pridržao; ali ipak ako se jednom potanko iz-
pita i prouči apostolski život svetih naših apostola
Cirila i Metoda i ako se drugom obazremo na svet-
čanu rieč vrhovnoga pastira u stadu gospodnjevu na
današnja trsenja Slavena i na poglavitu nijhovu nuž-
du, da svrhu Bogom opredieljenu postignu; tada ne
može biti dvojbe, da se božja providnost uspomenom
svetih naših apoštola Cirila i Metoda u ovo naše
doba poslužiti kani: da Slavene ponuka i opomene
na sveto jedinstvo u vjeri i crkvi, koje je Bog sam
vječitom podlogom učinio one bratske ljubavi i sloge,
one odvažnosti i odlučnosti bez koje se ništa važ-
nijega na ovom svietu postići ne može; pak buduć,
da se pravo proti tomu svetomu jedinstvu danas silno
oda svuda nasrće i predsude šire, ko da je ono slo-
bodi i napredku narodnom i svim posebnim željam
i namjerain, za kojima svaki narod punim pravom
teži, protivno — Želi providnost božja svetčanijom
uspomenom svetih naših apoštola dokaz i primjer
svim Slavenom pružiti: da se jedinstvom svetim u
crkvi božjoj, kano darom Bogom danim u ništo ne
dira, što je narodu ikojem prirodjeno i omiljelo;
nego upravo protivnim načinom, da se i sloboda i
napredak narodni, da se svi narodni običaji i sve
pravedne narodne težnje vrhunaravnom njekom moći
po jedinstvu crkvenom okrepljuju, oplemenjuju i na
postignuće viših ciljeva upućuju".
U prvom dielu polazeć iz Isusove molitve
(Iv. pogl. 17) dokazuje presv. biskup, da je
Isusovoj crkvi na zemlji jedinstvo najhitniji i
najsjajniji značaj; da je ciel svetoga odkuplje-
nja našega i sveto crkve sveto ono i sretno
vrieme, kad bude c elo ljudsko pokoljenje prej-
tvorilo se u jedno stado pod jednim vrhovnim
pastirom. Na ovu svetu svrhu opredielio je Bog
svete naše Cirila i Metoda. Gdje su se naši
svetci rodili? gdje i kako odgojili? kako je Kon-
stantin pokrstio Kozare? u svem ovom ima jasnih
znakova, kako je Providnost pripravljala bracu
za veliko poslanstvo medj Slovene. Sliedi zatim
početak tog poslanstva med Bugarim i Morav-
cima, i potežkoće i zaprieke koje nadjoše u
svom djelovanju. Gdje su tražili i gdje našli pod-
poru i obranu?
nSto se pako tiče pitanja: kud i kamo teže
sveti naši apoštoli, da u nevolji svojoj mir i olak-
šicu nadju, to nam svi onodobni dogodjaji jasno od-
govaraju: ne obraćaju se na iztok, gdje su jur bili
živi svjedoci onoga nemira i nereda, one strastve-
nosti i pohlepnosti, koja je imala iztok od zapada
na žalost i štetu cieloga svieta odciepiti; ne obra-
ćaju se na stolicu carigradsku, koja nije mogla niti
sjenu jednoga slovca iz svetoga pisma za prvenstvo
svoje pokazati, koja za svoje nerazborito pregnuće
niti razlog apoštolskoga izvora navesti ne uzmože,
jer ju je samo svjetska moć iz taštih obzira, u koje
se crk%ra božja nikad uplitati nebi smjela, iz ništa
svoga podigla i na vrtoglavi vis, s koga je prije ili
poslije duboko pasti morala, postavila.* Ne obraćaju
se svetci naši na bizantinsku crkvu, koju doduše
svatko živ sažaliti, ali ujedno i odsuditi mora, jer je
ponajviše ona sama težke one negve i verige sebi
sakovala, u kojih još i danas čami i cvieli. Ne obra-
ćaju se svetci naši na novi Rim, nego se obra-
ćaju na stari znajuć dobro, da je to priestolje Pe-
trovo, koje je Isus vlastitom rukom svojom podigao,
a Petar po narg^aigrte^^H^F^^gpjfc^^i z Antiokije pre-
njeo i kvv^Ć^ffijom MSb&j^jlllgrstio. Obraćaju
cienif da je oprav protivno očinskim brigam sv.
Rimske Stolice.
Hi živerao u vieku vjerske trpljivosli, mi-
sli Slotinac5 u kojoj se vjeri tko rodio, nek
mirno i umre; prave vjere božanstvene možda
itako nije; katolike latinskoga obreda i grčkoga
nije udobno sada smetati, nek tamo misle, da
sn na istini; u pravoslavne dirati moglo bi i-
zazvati parbd, svadjđ i osvetđ; to bi protivno
bilo Evangjelskoj ljubavi, i blagočastivim apo-
stolskim predajam, toga se je čuvati više nego
jame paklene. Dočim daklo po obraznici Iiova-
ćica a-il koristno bi bilo po Srbski narod, da
nebude sadašnjieh Uriijatd, i da se onieni bla-
giern načinom, kako nedavno znadose Rusi,
popravoslavne5 po Slovinčevoj obraznici A-B tti
je samo pravedni zahtiev, da se nepokuša u na-
pred unijaćenje Srba,-jer što Srbskom narodu
i vjeri odmaže, to katoličanstvu nepomaže. Slo-
vinac ovdje bjeločano sestru kara, nevi prigo-
varcti napućuje to jest Kovačica, i Srbe na
svoje pomiriteljne nazore, a opominje Kat. Dalm
da mir srbski neruši. Slovinac je mudar učitelj
u Srbskom Izraelu, i njegove nauke sam Srpski
List, uz nešto mladenačke previjanosti, dubokiein
počitovanjem prima. Kumovi se razumievaju.
Za sad je (šapće Slovinac) opreze potreb-
no. Vremena nisu još dozrela. Ima ih, pobro,
koji sumnjivo na nas paze; a nisu svi sve-
štenici Stojanićeve savršenosti; mogle bi se
naše poštene osnove težko pomrsiti. Dosta je
za sad, ako se slovinska gušćad uvjeri, da je
Kotor i Dubrovnik srbsko otečestvo. Pas trop
de zele, moj dragi Srbine; opašimo se lukavom
umjerenošću. Ugledaj se na me, gdje napokon
branim, post festum, i papinu svjetovnu vlast,
i nek sq nagle naravi, umirit će se po malo
Scribae et Pharisei „Kat. Dalmkoji nas kao
djeca podkidajo.
To je i nada Hrvatovića.
Na 26 prošloga ožujka Taafe je imao in-
direktno pouzdanicu od dvisti i trideset zastup-
nika, jer ih je toliko glasovalo, da se s ob-
eeg prodje na posebnu razpravu 0 novom su-
stavu zemljarine. Samo je devedeset i četiri
zastupnika glasovalo proti. Ovo je prvi put,
da se je 230 zastupnika u Carevinskom Vieću
0 važnu predmetu našlo jednoga mnienja. Mi-
nistarstvu dakle vjetra u krmu koliko ti duši
drago! Avveniru i Doimati biti će žao, jer
„povera Austrija« ne pokazuje još da se mi-
sli razpasti, na uliar Njemačkoj, Rusiji, Italiji
1 Srbiji, kako bi to oni rada, što smo to-
liko puta vidjeli, a svagdano nam pružaju no-
vih dokaza, koliko da im ih mi pitamo; a mi
ih nit pitamo, nit trebamo.
0 utjelovljenju krajine još uredovni listovi
šuteć, nastavljamo bilježitšto se 0 tom po osta-
lom novinstvu govori. „N. F. Presse" pod 27
pr. mj. doniela je: „Bau povratiti će se sutra iz
Pešte. On je i ovaj put boravio u Pešti radi
utjelovljenja krajine. Govori se, da je grof
Pejačevic iz petnih žila nastojao, da dotične
ugarske ministre skloni, dä što prije prouče
predloge 0 krajini. Sjednice ministarskoga vieća,
a kojim se ima ova stvar svršiti, biti će uzpr-
kos tomu po svoj prilici tek tečajem uskrsnih
praznika ugarskoga sabora. Pozitivno se uvje-
rava, da će carski proglas na krajišnike izaći
koncem travnja i da će u išlo vrieme grof
Pejačević biti imenovan kraljevskim povjere-
nikom." Ova bi dakle „Pressina" bila radostnija
po narod od viesti donesene dan prije u Wiener
AU. Z. (v. „K. D." br. 25).
Brzojavljaju iz Rima, da su na 30 pro-
šloga mjeseca stigla onamo javljena dva iz-
vanredna ruska odaslanika za dogovore sa
Svetom Stolicom.
Novi ruski Car Aleksandro III, najbrže
pod utiskom okolnosti, ne prihvaća vršenje
svojih nazora iz necarskog doba. Njegova protiv-
vština na njemački elemenat nije već onako oštra.
0 njem se kaže, da jednom, nalazeć se s Bis-
markom na sobetu, 11a grofov upit: je li mu
drago vino s Rena, odvrati: najvolim Bor-
deaux; a opet drugom prigodom, kad je Bis-
marka imao kao otčeva gosta, nije htio poć
u kazalište gdje je bio Bismark pozvan, nego
ode gdje se je u ono isto doba prikazivalo
francuski. Sada takova šta nebi Caru došlo ni
na pamet. 0 promjeni u njegovom mišljenju,
barem dok traju sadašnje okolnosti, govori
nam i jedna Londonska brzojavka, kažuć : Car
ovih dana, razgo\7arajuć se sjednim engle-
skim diplomatom, reče mu: Francuska je jaka,
al ipak uje pobjeda u slučaju nova rata s
Njemačkom, nebi bila sigurna.
Saveznici pak Francuske platili bi troškove
francuskih gubitaka, osim što bi Francuska
dočekala i drugu komunu. Rusija ima i pre-
čega posla nego ulievat ulja u tu vatru.
Rumunjska je jur priznana kao kraljevina
od Belgija, susjedne Srbije, Turske i Italije.
Iz Simle proslali su na 30 ožujka po
žici u Londru, da je Ajub Kan obsjednut u
Heratu od buntovnika okružja Hervatskoga,
Kandaharskoga i Aimakskoga. RieČ je, da je
jur pao u ruke buntovničkim Četama.
N. V. naša Cesarica bila je na 28 prošl.
mj. u Londri, gdje, posjetiv kraljicu-caricu Vik-
toriju, ode u Pariz, pa iz Pariza u Monakov
n Bavarsku.
Odlučeno je da se Carević Rudolf ima
vjenčat na 10 dojdućeg svibnja,
Lord Beaconsfield veoma je loša zdrav-
lja. Boje se da nemoć ne postane smrtna.
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. S. Milinović)
Glava 11.
Ćirilica.
Dan današnji vas učeniji sviet prednost starine
Glagoliiei daje, kao onoj koju da je sv. Konstantin
izumio. K tomu mnenju već i učniji Srbi pristupaju
kao Daničić i Novaković. 1 r .. .
I Ćirilica zvala se prije: pismo slovensko, pismo
bugarsko, a kašnje: pismo srbsko (alphabetum ser-
vianum), pismo rusko, & najkasni e: cirüsko, ćirilica,
kirüica, ¿urilica. 2 Kada se je druga azbuka stala
nazivati Glagoljicom, onda ova Ćirilicom. Kao što
se je prija scienilo da je, izumiteljem Glagoljice s.
Jerolim, tako Ćirilice s. Ciril. 3 Luterovi sljedbenici
kako, razprostirući med ju rimokatolike Hrvate gla
goljske knjige, nazivahu jih „glagoljskimi" kažući
jih od s. Jerolima; tako medju,grčkoistočnjake,Srbe
šireć ćirilske knjige, zvali jih Ćirilicom od sv. Ćirila,
da oba naroda pod imenom tih velikih svetaca na
svoju svrhu primame i draže iste knjige budu čitane.
Od crkovne Ćirilice razlikuje se gradjanska
ljepšimi i ravnijimi slovi sastavljena. Ima i treća
vrsta Ćirilice, nazvana „Bosančica", drugčije „bo-
sanska Bukvica", što nije drugo već iskrivljena Ći-
rilica. Nezna se ovoj početak, ali joj prilično u vrieme
bogomilskoga razkolništva. Bosančicom najviše po-
služivali se rimokatolici a nada sve Franjevci u
Bosni i Dalmaciji i u Poljicih. Poljičani su ju na-
zivali hrvatsko ili glagoljsko pismo. Tako ju i sada
zovu, jer se njom još gdjekoji stari Glagoljaš služi,
a Franjevci su ju do nazad malo godina rabili.
Učenjaci u obće drže da je Ćirilicu složio sv.
Klement učenik sv. Metoda, biskup Velički u Bu-
garskoj, i kao nadzornik učiona, za vrieme Velikoga
cara Simeona, promicatelj vjere i prosvjete. Upoznav
strašni odpor Grka, Latina, i Niemaca proti Gla-
goljici i slovenskim glagoljskim liturgičnira knjigam,
oštroumni Klement, da sačuva slovensko bogoslužje,
izumi vrlo podoban način.
Grčka slova jur su za 10 viekova u porabi
kod Bugara bila, sto je grčkom narodnom ponosu
hasnilo. Klement dakle jur rabljenu azbuku uzdrža,
preinačivši ju naprama potrebi slovenskoga jezika;
1 Historija srbske književnosti Beograd 1871 st. 31.
2 Dobrovsky Glagolilica s. 13.
3 Op. cit.
te nebudući u grčkoj dovoljnih slova za izražaje
slovenskih zvukova, on to uze iz Glagoljice. Tako
je postalo grčko-slovensko pismo, koje bi se najbolje
nazvalo Kiementica. Klement tim načinom spasi slo-
vensko bogoslužje. Ovo pismo ištom 16. vieka na-
vadno se Ćirilicom zove.
Je li s. Jerolim izumitelj Glagoljice?
Liepa i prastara predaja, da je sv. Jerolim
stvorio Glagoljicu za svoj narod, uznosila je narodni
ponos svih Hrvata, a neprijatelji pred velikim uči-
teljem umučali bi. S. Jerolim buduć u zemlji sada
slovenskoj rodjen i njega su Sloveuom smatrali, jer
i stari Iliri mislilo se u obće da su Sloveni. Sa ovom
ugodnom predajom spajali se zbilja i neki izrazi s.
Jerolima, osobito u poslanici na Sophronija: olim
meae linguae hominibus dederim; iz čega seje za-
ključivalo da on sebe Ilira (Slovena) i ilirski od
latinskog jezika razlučiva. Svakako pitanje: je su li
Iliri Sloveni bili, nije još riešeno. Nu obćenitije je
mnienje, da, ako nisu svi Iliri, to su stavno barem
neka plemena u velikoj Iliriji slovenska bila, kao
što pleme Veneta u današnjoj mletačkoj. Sophronio
zamoli Jerolima da bi iz žudinskoga izvornika preveo
psaltir; on to učini: « svoj jezik, marljivo izpravivŠi
prvaŠnji prievod, davši ga u ruke svojim suplemeni-
kom. Pak nu ti! prievod ovoga psaltira Glagoljicom
pisan da je i naš Tomko Marnjavić bosanski biskup
u rukuh imao, i tri godine kašnje (1631), nego je
svoj Misal Levaković izdao, na ogled mu ga dao.
»Što je o tom Levaković govorio, koliko li ga za-
nielo, kaže nam ne manje uzhićeni naš Karaman. 1
Taj divni spomenik, što ga nestalo, god. 1222, pre-
pisao pop Nikola iz Raba iz izvornika što ga je
solinski biskup Theodor dao najprije prepisati iz
Jerolimskoga izvornika. 2
Predaja, da je s. Jerolim obretnik Glagoljice,
svakako je prastara, a neosniva se možda na praznoj
izmišljotini; ona ima u čem god makar koliko istine.
Rački veli, 3 da je predaja potekla iz toga što je
Glagoljica u savezu sa starimi runami, iz kojih je
možda Glagoljica uzeta. Ove poganske rune, kršćan-
stvom preokrenuše se u narodnu azbuku, koju narod
pomisli da ju je s. Jerko sastavio.
I druga još čudnovatija misao nadošla je, da
je neki otajstveni filosof Ethik izumio Glagoljicu.
Ovu viest vrlo zanimivu zabilježi njemački učenjak
Hraban Mavro rodjen u Maincu g. 776 (umro 856.)
Mavro Hraban povieda, da je filosof Ethik rodom
Skita (Sloven) plemenita roda i vrlo učan bio; nje-
govu Cosmographiu preveo sv. Jerolim, u modroslovje
istoga zaljubljen. Ovo djelo dakle od s. Jerka pre-
vedeno, srednjega vieka mnogo je razprostranjeno i
čitano bilo. Mavro broji 23 slova što da jih Ethik
izumio bio. Veliki poznavalac sve što se Glagoljice
tiče neumrli Kopitar, izpitivajući svtar potanje 0
Ethiku i o pismenih po njemu tobože iznašastih,
osta neodlučan te neizreče nikakav sud; 4 a Miklošić
takodjer zove ga „otajstvenim". U naša vremena,
posije nego poznatiji učenjaci domaći i strani: Ko-
pitar, J. Grimm, Haupt, Duuimler, Miklošić, Rački
i drugi, sa mnogimi razlozi dokazaše da je Glagoljicu
sv. Konstantin ili Ćiril izumio, evo ustade njemački
učenjak Karlo Pertz bez ikakva oklievanja jednim
mahom obarajući dokaze prvih, i odlučno tvrdeći da
je cosmagraph filosof Ethik us rodom Sloven iz Istre, 5
koji početkom četvrtog vieka obrete Glagoljicu, ili
pismena što jih Hraban Mavro spominje. Sv. Jerolim
bio prevodilac njegove Cosmographie, koja je svuda
raznašatia, po tom da je nastalo mnienje i predaja
kod Hrvata da je Glagoljicu isti s. Jerolim izumio.
Viest što ju Hraban Mavro donese svakako je tavna.
Neki od današnjih učenika njemačkih tvrde da je
Ethik filosof Grk bio i 6. oli 7. vieka živio. 6 Nami
je svakako začudno kako se je predaja 0 Glagoljici
Ethika sa s. Jerolimom istovjetila.
Kroz svu žestoku borbu od 9. do 12. vieka,
što ju je Glagoljica podnositi za obstanak morala,
nigdje zatočnici iste nespomenuše, da bi s. Jerolim
njezin izumitelj bio. Spomenuo bi bio 0 tom Hadrijan
11., Ivan VLII., ili Grgur Ninski. U čestih spljetskih
saborih, nigda spomena da bi s. Jerko Glagoljicu i
slovensko bogoslužje izumio. Nu, istina, 10. i 11. vieka
kod Latina i Hrvata vladalo neznanstvo, te su Slo-
vene za Gothe, slovensko bogoslužje za Arijansko
uzimali, a slovenske Apoštole krivovjerci nazivali.
Kada su koncem 10. vieka Mletčani Dalmacijom
zavladali, došli su u doticaj sa Hrvati. Opaziv kod
ovih Glagoljieu i slovensko bogoslužje, neznadući
odkuda je, pomisliše gothtsko da je, jer jim se ne-
koliko po pameti vrzala gothska poviest, a znali su
da su ovi bili pristaše krivovjerstva Ariieva. Što se
gonetalo o Gothih i Ariju, prešlo na Hrvate i Met-
hoda, 7 a prihvatili to krivo mnienje i isti grčki
učenjaci: Theophilakt, Simocatta, Photij i drugi;
tako mislio i papa Nikola II., i Aleksander ; to
scienili i sabori Spljetski 10. i 11. vieka, pak i isti
1 Assem. Kal. IV. p. 443. Considerazioni di Caratnan.
" Dobrovski. Glagolit. s. 16.
3 Slovenso pismo s. 36.
4 Glagolita CIozianus. p. XI.
5 De Cosmographia Ethini, p. 150-53.
6 Mayer, s Lexikon. I. Ethicus.
7 Assem. Kal. IV. p. 385,
Br. 35 Zadar, Četvrtak 12 Svibnja 1881. God. xtmfi
Veritatem facientes in charitate, crescamus in
illo per omnia, qui est caput Christus.
(S. Paul. Eph. IV. 15J
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
—r&mfr
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jnngittr, mens est.
(S. Hieranym. Epit. A VI. ad Dam.)
roborandis,...
Vos ipsos, auxiliante Đeo, in dics alaoriter operam Vestram impensaros in taenda salutari Boolesise doctrina, animisque in Religionis amore et in verte fidei professione
(Pio IX. u papinsk. listu, 2t veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 Borina. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrajba biva za
cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i ga nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje poštarskom doznakom, šalje
se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj
napose 8 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Slavensko hodočašće u Rim.
JOSIP JURAJ STR0SSMA7ER,
Božjom i Apostolske Selice llilošću Busonsko-ftja-
kovački i Sriemski Biskup, Ćasinomu Svećenstvu i
Svira Vjernikom Biskupija Bosanske i Sriemske
Pozdrav i Blagoslov od Gospođa!
Poznalo varn je, da se je u katoličkom
Slavenstvu probudila vrlo plemenita i spasonosna
nakana, da se sjajno hodočašće ove godine iz
svih slavenskh krajeva a Rim »puti, ter da se
na dan svetoga Cirila i Metoda 5. srpnja sv.
olcu papi Lavu XIII. duboko pokloni i srdačno
zahvali na milosti, kojom je svete naše Cirila
i Metoda na viši stupanj časti i štovanja u crkvi
božjoj podigao. Sada se upravo svoda po širo-
kom slavenskom svietu živo o tom radi, da to
slavensko hodočašće čim sjajnije i veličanstve-
nije uzbude. — Ljubezna moja braco! gledajmo
i nastojmo, da ni mi, da ni narod naš ovom
zgodom za ostalim slavenskim svietom ne zao-
stanemo. U današnjem svetom olcu papi uzkrisio
je Bog Slavenstvu Nikolu I., Hndriana 11. i
Ivana VIII., sve slavne Isusove namjestnike,
koji su važnost slavenskoga pitanjn posve shva-
tili i iz svih sila o tom nastojali, da Slavenstvo
uzvišenu onu ciel podpuno dostigne, koju mu
Bog u bratskoj slozi sa najodličnijimi narodi
ovoga sviela opredieli. Znam ja za cielo iz iz-
vora posve vjerodostojna, de sv. otac papa Lav
XIII. nas južne Slavene osobitom ljubavju ljubi,
i da iz blagoga srJca svoga, u kom se srdce
Isusovo odziva, ne izključuje ni braću našu iz-
ločooga obreda, kojim iz sve duše želi, da u
crkvenom jedinstvu moć i pravo podpune slo-
bode i neodvislosti apostolskoga zvanja i njegove
plodovitosli nadju, ujedno pako i božanstveni
pečat svomu divnomu obredn, svomu crkvenomu
jeziku i svemu onomu, cemu je od pamtivieka
pobožno srdce njihovo punim pravom naviklo i
što kano oči u glavi svojoj čuva. Ljubi nas
sveti otac papa Lav XIII. osobitim načinom i
sve dogadjaje kod nas upravo otčinskom brigom
prati, jer zna, da se je upravo kod nas najbolji
dio svete baštine naših apostola, to jest, crkveni
jezik u obredu zapadnom uzdržao i da se u
našem divnom Sriemn odziva ime i zamet one
prabiskupije, kojom je njegda Ivan VIII. sve-
toga Metoda našega obdario, a to će sve reći:
zna sveti otac papa Lav XIII. da je božja
providnost jedan dio svetih i neumrlih namjera
naših apostola na nas južne Slavene preniela,
i da svi stariji i noviji dogadjaji na to srnie-
raju, da se ponajprije ovdje ona kobna razmi-
rica, koju ruka tudjinska u nas unese, dokonča
i da se položi temelj svetoj onoj ljubavi, slozi
i jedinstvu, koja se odavle na sve slavenske
narode s vremenom razprostrieti i njim u obi-
telji i evropejskih i azijalskih narodi najčastnije
i najodličnije mjesto opredieliti ima. Gledajmo
dakle braco moja, da se čim veći broj naroda
našega hodočašću tomu priključi. Ako ima u
žopah naših imućnijih ljudi, ako ima obitelji
imenom, starinom i slavom odličnih, nagovarajmo
ib, da ovom prilikom o Rim putuju i liem sebi
i svojim sveti zalog nove> slave, časti i blago-
slova zasluže. Italija je ra| zemaljski pun i na-
ravnih i umjetnih dražesti; a Rim punim pravom
od pamiivieka do dfinas vječitim gradom nazi-
vaju, jer je naj'jnpši i najznamenitiji grad ovoga
svieta, u kom se oku čovječjemu skoro svakim
korakom upravo divne i čsfrobne slike staroga i
novoga svieta predočuju: tuj su grobovi i o-
stanci svetih apostola Petra i Pavla; tuj imamo
i mi južni Slaveni naš narodni zavod i našu
veleliepu crkvu svetoga Jere ; tuj je namjestnik
Isusov i vječiti baštinik svete njegove ljubavi,
koji jedva čeka da nas u naručaj svoj primi i
da uas iz svega srdca blagoslovi; tu je crkva
sv. Klementa, gdje l^ži sveti Ciril naš i gdje
će se po sv<»j prilici na dan 5. srpnja o. g. i
zapadnim i iztočnim obredom obaviti velika cr-
kvena svetčafiost u znak onoga svetoga jedin-
stva, koje nam Isus Bog i spas naš u evan-
gjelju sv. Ivana na pogl. 17. toliko na srdce
stavlja, koje nam sveti Pavao apostol u divnih
listovih svojih toliko preporučuje, i koji je je-
dini zalog svih onih i vremenitih i vječitih do-
bara, za kojitnr svako plolieijitije srdce toliko
teži i uzdiše. — Svu Italiju progledati i proučiti,
i sve ovo što sad navedoh i sto drugih stvari
vidjeti i uživati u društvu braće jednom vjerom
i uhvanjem, jednom ljubavju za Isusom i na-
mjesnikom njegovim na ovoj zemlji oduševljene,
rajsko će upravo biti vidjenje i uživanje, koje
će nam jedva i^da druga prilika upriličili. Meni
kada ovo uzpisah još jedno na pamet pade, a
to je : da vrieme toga našega hodočašća pada
upravo u vrieme jubileja, pak kako bi bilo, da
se svi slavenski hodočastnici složimo, da ukupno
u vječitom gradu divne bazilike pohodimo i da
pri grobovih svetoga Petra i Pavla, i svetih
naših Jere i Cirila propisane molitve obavimo,
i da se pod misom svetoga otca pape kruhom
angjeoskim okriepimo i da svoju jubilejsku po-
božnost pod neposrednim blagoslovom i opro-
štenjem svetoga otca pape obavimo ! 0 prizora
svetoga, na kom bi oko božje i oko angjela
božjih sa osobitom dopadnosii mirovalo ! 0 kako
bi pri tom prizoru svaka molitva i svaki uzdisaj
naš za nas i sve naše, za jedinstvo crkve božje
i svih vladara ovoga svieta pod blagoslovom
sv. otca pape plodovitim i njekim načinom sve-
mogućim postao. Ja, iskreno izpoviedam, da bi
ja ovu nakanu, kad bi se u Rimu izvela, sma-
trao kano nedvojbeni znak predopredieljenja
(praedestinatio) našega i kano pečat, kojim bi
sama ruka božja označila duše naše na život
vječni.
Dajte dakle braćo gledajte, da ova ponuka
moja po božjoj milosti i po vrućem nastojanju
vašem izprazna ne ostane. Ako igda a ono sada
ja to iz svega srca želim, a samo se po sebi
razumije, da ja u tom obziru želim narodu na-
šemu dobrim primjerom biti. Još samo jedno.
Udes svetoga otca danas je, ko što sam ja već
višeputa rekao, sličan udesu Isusa Boga i spasa
našega i svetih apostola, koji su lemozinom
živili; današnji pako položaj crkve i svete sto-
lice apostolske izvanredne troškove zahtjeva za
upravu ciele crkve božje na ovoj zemlji; za to
vas molim, da i vi sami što samo možete do-
prinesele k Petrovom novčiću i da vaše
vovjerne, koje je Bog blagoslovio, na to ponu-
kate. Nikad na bolje kamate ne izdadosm o
novac naš, jer tiem ućinismo Isu sa samoga
dužnikom našim, koji nam se odužu je, kč> što
svi znamo, izobiljem darova svete muke i smrti
svoje. U ostalom: milost božja nek nas u svem
životu našem i u cieiom djelovanju našem prati
Amen.
U Ujakovu, 2 svibnja 1881.
Josip Juraj s. r.
biskup.
što ćemo predat neumrlomu našemu
Sv. Otcu Papi Lavu XIII na dan
5 srpnja t. gm
XXIX. Imenica.
Sakupljeno od prečastnog , Ordinarijata u Du-
brovačkoj biskupiji.
U župam: Gruž f. 9:93, Pakljena f. 4,
Lopud f. 3:50, Luka-Šipan f. 6:82, Rožato
f. 2, Sv. M. Mandaliena f. 8:10, Sv. Ilimon
f. 7. U Kapelanijam: Brg.it f. 4: 10, Zaton f. 1.
Sakupljeno u župnoj crkvi u Dubrovniku f. 3 :09.
U župam: Lumbarda f. 2:55, Žrnova f. 3:78,
Smokvica 4:6, Blato f. 1:44, Velaluka f. 2:8,
Lastovo f. 10:50. U Kapelanijam: Kčara f. 1,
Popnata f. 2:49. Sakupljeno u Op. Crkvi na
Korčuli f. 7:71. U Stonskom Dekanatu f. 21.
U župam: Orebići f. 15:52, Kuna f. 14, Tr-
panj f. 11:73, Viganj f. 4:84, Vručico f. 5,
Janjina f. 7:91, Crnagora f. 2., U Kapelaniji :
Trstenik f 2.
Ukupno 169:15.
Po prijašnjim Imenicam f. 411:30 '/2, 22 V2
franka, 1 skud i po knžanice.
Svega f. 580:45 '/2, 22 % franka, 1 skud
i po križanice.
Heskript o spojenju krajine. Oficiozna „Agr.
Ztg." bila je javila, da su sve razprave glede
spojitbe krajine svršene i da će ban skoro biti
imenovan kr. povjerenikom, najkašnje na dan
vjenčanja kraljevića Rudolfa. „Nar. Nov." pak
imadu telegram iz Beča, u kom javljaju, da radi
svečanosti vjenčanja nije jošte odlučeno kada će
radi spojenja krajine biti pod predsjedanjem ca-
revim zajedničko ministarsko vieće, da odobri
zaključke ministarskih konferenca, koje su u
Budimpešti držane. Telegram ipak uvjerava, da
je sporazumljenje medju banom, ugarskom vla-
dom i bar. Filipovićem podpuno.
Izborne priprave u Ugarskoj već su za-
hvatile sve komitate. Na izbornu borbu, osim Rui,
munja, kako smo to još nazad vremena javil-
pripravljaju se i Slovaci, koji su u to ime dr-
žali no 28 pr. mj. skupštinu u Turoc — Sent-
Martonu i jednoglasno odredili: birat samo slo-
idarno sa ostalim narodima u
pak već metli i svoje kan-
otci loli ležkim trudom, da oznojenom krvlju
svojom izvojštiše.
Braćo Hrvati! mi Dalmatinci negledamo
očima, ali duhom gledamo i vidimo onu agita-
ciju, sto se kod Vas evo sad u oči izbora tjera.
Mnogi zastupnici, koji se — recimo iskreno —
pokazaše nevriednim onoga povjerenja, što ga
birači u nje staviše, sada trkaojem, moljakanjem,
obetavanjem pune ruke posla imndu,— a zašto?
nedoprieše bo jošte do onog svog privatnog
cilja, komu za volju primiše mandat, komu za
volju ocrniše si dušu, komu za volju zatajiše
prava domovine, — komu za volju istu njenu
svietlu poviest hotješe blatom zamazati. Budimo
oprezni s takovim ljudima; dosta je što oni u-
činiše nama, a budi i dosta, što mi učinismo
njima.
Prodje trogodišnje saborsko zasiedanje. Što
u tom trogodištu dobismo, još nezuamo; što
pako izgubismo, to znademo. Ovo buduće tro-
godište biti će ne manje važno za domovinu;
predstoje važna pitanja, koja se možda za uvjek
riešiti imadu. Odluka, koja će se nad njima iz-
reći, tko zna, kakova će biti, a tko zna, kako
će i dugo potrajati. Rieše li se pitanja našom
pomnjom. našom odvažnošću onako, kako se po
pravu i pravici riešiti imndu, poviest hrvatska
naznačiti će taj čin hrvatskim domoljubljem;
rieše li se našim griešnim popuštanjem na štetu
Hrvatske: sam čin taj svjedočiti će protiva nami.
Braćo! nemojmo raditi sami proti sebi; nedajmo
povoda, da nas potomci danas sutra u grobovim
ležeće proklinju, kao one nehajnike, koji nezna-
djasmo občuvati ono, što sami neizvojevasmo,
nego primismo kao baštinu, koju ne zabacili ne pro-
vjekovi jasno dokazali. Hoćemo li ipak živjeti
u zajednici, hoćemo li, da ta zajednica trajna
te za jednu i za drugu stran pravedna bude:
stavimo joj za temelj vjeru Nečinimo li to, a
ono neka se radi što mu drago, neka se lupa,
ciepa i udara koliko mu drago, neka se piše i
prepisiva kako mu drago: trajna i pravedna
zajednica neće se stvoriti.
S toga braćo, birajte u sabor ljude, koji
imadu vjere, koji se neće stiditi, da, koji će se
ponositi s onim, za što otci naši krv. svoju lie-
vahu. Treba li da se uzdrži zajednica, vjera će
ju uzdržati; dodje li do toga, da nam je za-
jednica s Magjarima suvišna: vjera biti će opeta
temeljem daljemu našemu radu.
Ako bijaše nekada, to je ništa manje i
danas potrebna nam ova kat. vjera. Naši otci
boriše se, da nam ju Turci nepogaze, a nama
evo u krilu Austrija e se zadaća, da ju
Turkom predademo, ali ne više, da ju gaze,
nego da se i oni njom ponose. Birajte dakle,
braćo, zastupnike, koji će znati tu zadaću našeg
naroda poduprieti, koji će mu pomoći vršiti ju.
Rieši li narod naš ovu plemenitu zadaću, iza-
zvati će na sebe Božji blagoslov, i prikupit će
si onu snagu, koja jedina biti će kadra usre-
ćiti ga. Danas gleda nas sv. Stolica, a uprieti
će u nas oči i Austrija, koja će s vremenom
opet u snažnoj Hrvatskoj naći moguću podporn.
Nedajmo, da s našeg nerazbora, s našeg ne-
hajstva ovo prijatno nam vrieme prodje, a da
se njim neokoristimo; prodje li jednom, tko zna,
hoće li se opet vratiti. S toga svakomu biraču
narodnog zastupnika bilo načelo, po kora će
istoga birati: da narodni zastupnik drži u jednoj
bi bila došle do najvećega stabla, jer bi joj sok
vjerozakonski od vrela nepomične rimske Stolice
dohodio, uz koju su i sveta braća toliko ljubko
prionuli, i svim potonjim vjekovom neoborivi pri-
mjer ostavili.
Iz poviesti nam je čisto upoznati, da se je
narod naš neizmjerno ožalošćivao kad god bi mu tko
u njegovu obljubljenu glagolicu ili slovjensku litur-
giju krećao, oli mu ju budi kojim načinom zabra-
njivao; kao što bi se opet vrlo radovao kadajsjgod
miran razvitak i poraba joj se davala. Za to narod
naš nije mogao nikako latinštine u crkvi podnositi,
pak je silio i samostanske redovnike sv. Benedikta
i sv. Frane, u koliko su ovi u doticaja sa pukom
bili, da zagrle slovjensku liturgiju. 1 Redovnici sv.
Benedikta to su najspravnije i učinili i postali naj-,
veći zatočnici i revnitelji glagolice. Oni ju nasto-
janjem cara Karla IV. i u Cesku opet uveaose, gdje
se u samostanu Emausu do god. 1635 održala, te
su ju i u Poljsku prenieli bili, a imala je zadaću,
kao što i prije, da sve Slovjene u vjeri rimokato-.
ličkoj ujedini. Benediktinskih samostana po Hrvatskoj,
Bosni i Dalmaciji, na brzo ponestalo, tim je i gla-
golica oslabila.
(Sliedi).
Što smo dočekali!
dati, nego cielu i neoskvrnutu svojim nasljednici«) j ruci ljubav prema vjeri, a u drugoj ljubav
opeta predati imadosmo. Nebirajte s toga, braćo, j prema Domovini.
u sabor ljude, kojima je prvo pravilo „ego"
drogo „quod meumft a tek treće „quod nostrum"
Prezrite jih i zabacite, radje njih, nego da po
njima prodate domovinu. Koj se je pokazao ne
vriednim ovo trogodište, nebirajte ga, pa da
pred vami na koljenima kleči, nebirajte ga; da
se kaje i prekaje, da vam obećaje zlatne sa-
graditi kule: prezrite ga, kao čovjeka, koj je
proti svomu osjedočenju, trbuhu za voljo, već
jednom zaniekao domovinu. Što se nije sgražao
učiniti jedan put, neće se sgražati učiniti i
drugi put
Kod izbora negledajte na osobnosti; ne-
gledajte na vanjštino, ni na ljepotu tielo, ni
na sjaj odjeće njegove; gledajte pako na prosto
i iskreno hrvatsko srce. Birajte ljude, koji već
činom zasvjedočiše, bili oni svećenici ili svje-
tovnjaci; da imadu svojih otaca i vjere i ljubavi
spram domovini. Neće svaki onaj, koj može,
i htjeti činiti; birajte one, koji ako i nisu ka-
kovi silni mogućnici, oni će ipak htjeti činiti
dobro, a neće nikad htjeli učiniti zlo.
Nas je turska sila potjerala, da stupismo u
tako tjesniji odnošaj s nekrvnom našom braćom
Magjarima; turska nas je sila potjerala, a ma-
gjarska sila hoće da nas sada uništi. Ovdje
treba, da s uma nepustimo jedno. Da je naše
otce bodrilo osvjedočenje, da vojnju za krst
častni, nije nam treba dokazivati; ali i saveznike
naše Magjare hrabrio jest nekada isti zanos.
Ova bijaše glavna točka, da središte, što je
vezalo, i što je moglo vezali Hrvate s Magja-
rima. Narod jedan i drugi zauzet za vjeru, vjeru
kršćansku, kad je turska sila napala, da ju
uništi, negledaše na ništa, nego kao jedna djeca
jednog nebeskog Otca, i jedne majke sv. kato-
ličke crkve boriše se u zajednici za svoju sve-
tinju. Danas, bolnim srcem mora „Kat. Dalm."
reći, danas ova točka više neveže tih dvaju
naroda. Vjera, taj jedini podlog, na kom mo-
gosmo zajedno stojati, ta jedina, ali i čvrsta
veriga, koja nas je mogla spajati: vjera ta
danas je prognana. Oni, koji bi ju najviše štititi
imali, danas su joj malne krvni neprijatelji.
S vjerom ruga se u privatnom životu,- vjere
stidi se javni život, vjera ista, koja bijaše ne-
kada čvrsti stup, na koj se vladavina osloniti
mogla, sada je — kamen smutnje. Ljudi imadu
f oči, a nevide, imadu uši a nečuju. Da mi ne-
' imamo s Msgjaritna ništa, ni rod, ni krV, ni
t bratstvo ni prijateljstvo, ni navade ni običaje,
Sto bi nas s njima sdružiti moglo: to su barem
"¿^3X3^ —-—-
SLOVENSKA LITURGIJA
(Piše 0. Š. Milinović)
Glava 111.
Poraba hrvatskog jezika.
(V. br. 42.)
Dva su glavna uzroka bila što je prosti narodni
„hrvatski" zamjenjivao staroslovjenski crkovni jezik
u svadanjoj crkovnoj porabi. Prvi: velika nesta-
šica potrebitih glagoliskih knjiga: drugi: nepozna-
vanje staroslovjenskoga crkovnoga iezika. Nepozna-
vanje ovoga jezika sililo je još desetoga i svih slie-
dećih viekova hrvatsko svećenstvo, da se služi pro-
stim pučkim nariečjem ondje gdfe nije imalo gla
golskih knjiga. To je glavni uzrok da svuda po
Hrvatskoj i Dalmaciji, mjesto staroslovjenski, počeo
se malo po malo uvadjati običaj pjevati „Poslanice
i Evangjelja" pučkim jezikom; a sistoga uzroka, po
načinu i običaju rimskoga Trebnika, stalo se činiti
isto u dieljenju Svetotajstva, Blagoslova i Posveći-
vanja.
Naš je narod odmah od početka neizkazanom
odanošću uz slovjensko bogoslužje prionuo i svoju
blagoćudnost, pobožnost, pače i vjerozakon i narodno
biće uzko šnjim spojio; stoga za tu najmiliju mu
svetinju najuztrajnije borbu uzdržao. Odstrani mu
tu omiljelu svetinju, on ti se je pomeo, izgubio,
ćudoredno, vjerozakonsko i narodno izkvario. Tko
drugčije umuje, nepoznaje ćudi, težnje, svojstva, niti
neodolive želje narodne. Bilo božjim nadahnućem,
ili visokom mudrošću i pronicavošću, mnogi rimski
pape, uzpevši se nad sve predsude i druge kakve
razloge, upoznadoše želje našega naroda, te, što nije
moglo biti u staroslovjenskom, rad časovitih uzroka,
to su rado dopuštali da bude i pučkim jezikom, samo
da se želji naroda zadovolji i njegova pobožnost
održi.
Još u početak „glagolskoga bogoslužja" u
istinu su rimski pape, uzprkos svim navalam i hi-
trolijam inotvrdećih ljudi, najbolje njegovo zvanje
upoznali, te su ga povladjivali, promicali i štitili.
Istina da su ga neki i zabranjivali, ali je to časo
vito bivalo i usljed rdjavih izvješća što su jih sa
protivne strane primali.
Da bude ovo sveto djelo po velikih slovjen-
skih apoštolik Konstantinu i Metodu započeto i o-
snovano, a po rimskih papah Hadrijanu II. i Ivanu
VIII. blagoslovjeno i potvrdjeno, mirnim putem se
razvijalo, kao što bogoslužje grčko i latinsko, na
kakvu bi stepenu sveslavja, razvitka i prosvjete bila
u devetnestomu vieku „glagolska liturgija" a š njom
i narod slovjenski ? S cienim da bi sada narodno,
politično, prosvietno i u vjerozakonu medju prve se
narode ubrajali narodi slovjenski; ona sveta klica
vjerozakonsko — prosvjetno — narodna, što su ju
sveta braća posred „Slovjenstva" posadili, uzrasla
Uredjenje kongrue od toliko godina po-
taknuto, dvaput od našega pokrajinskoga Sa-r
bora jednoglasno preporučeno, pri otvoru lek.
zasiedanja Carevinskog Vieća Vladarevom rieči
najizrazitije u program ministarstva i Reichsratha
uvršteno; pak.... pak !!!
Naš dopisnik iz Beča imao je od nas osobit
nalog glede viesti o kongrui. Poznato nam je
da je on nastojao odazvat se, dočim nam je i
najmanje sitnice priobćivao, na pr. i to, ako bi koji
zastupnik samo imenom spomenuo kongruu.Sve
dakle što je o kongrui u Beču učinjeno svadja
se na liepu — ništicu !
Ovo je zloglasna zagonetka! Nu kušamo
ju malko pretresti.
N. Veličanstvo naš Premilostivi Kralj, niti
je, niti može, u svojem Velikodušju i očinskoj
brizi, biti kriv otezanju ; pače svi znamo, da
je Njegovom previšnjom voljom nafoženo Vladi
u Beča da već privede kraju ovo prenuŽdno
pitanje. Dočim dakle vidimo uvadjanu ravno-
pravnost jezika i uzpostavljena sva redom poli-
tička prava u Cislitavi; dočim i najteža pitanja,
kao pitanje o češkom sveučilištu, dolaze na
vrh, kako je to, da kakvih 50.000 dušobrižnika
čeka i nemože još da dočeka bolji komad kruha?
Samo uredjenje kongrue nemože da ugleda
sviet! To je sramotan znak, jer, koliko ju god
hotimice preplićali, ipak je stvar puno jedno-
stavnija nego se misli, puno lakša nego se kaže.
Krivit ministarstvo u Beču jedva se može,
pošto svak zna da ono se na zastupnički glas
neoglušuje, pače većekrat i proti svomu osvje-
dočenju radi, samo da si učuva slogu i podporu
raznih stranaka. Krivit budget, i to se nemože;
jer za koji milijun više neće propasti carstvo;
a vidjesmo da se je i preko tek minolog za-
siedanja glasovalo mnogo milijuna fiorina u note
radnje, kao željeznice ild.
Nemožemo dakle krivit nikoga koliko sa-
me sebe, htijasmo reći, od nas bi.ane zastu-
pnike. Ne budi im žao; mi jim neprijatelji ni-
jesmo; ali tako je. Carevinsko Vieće, samo da
je htjelo, moglo je isposlovati od ministarstva
da se kroz sam mjesec dana uredi kongrua;
ne li: s njim doli! Oni narodi, na glavi im sve-
ćenici, koji su znali, uzprkos centralizmu, po-
slati sadašnju većinu, još bi ju mnogobroj-
niju usljed takova slučaja izabirali. Tu nema
dvojbe; tim manje, kad carska rieč treba da
odziva nadje I samo devet glasova dalmatin-
skih, il osam (ako ćemo iapustit ni moga ni
tvoga), da se je uprlo junački, i uztrajno, kako
nam je dalo nešto za Neretvu i za luke i. t. d.,
bilo bi dalo i ono što svi priznaja, da nam se
hoće, i da n3s po pravici idje.
Ali, osim zastupnika, ima bit nemalo kriva
i koja pokrajinska vlada. Naša se neda odatle
izključit. To nam dokazuje Vladin spis od 15/4
br. 3212, gdje se pozivlje: „Esso R. Parroco a
1 Ginzel: Geschichte der Slayenapoit. 168 — Assem.
Vol. IV. 410.
mirno pazit, al nebudi Vam prosto i čuvajte se nad
našim ognjištem grijat se, za mržnje nam namićat,
jer inače ćemo Vas prBtom kazat i riet da ste s puta
zašli. Nit Vas je starešina, Dalmatov dopisniče, k nama
poslao, nit Vas mi u obćinstvo takova primismo,
za propovjedanje i razprostranjivanje nekog Vašeg
novog sklada i bratstva, kog mi preziremo a Vas
za sad žalimo.
Čuvajte se, gospod., unapried tako Skradin
mirit, jer znajte da — tko u naša prava dirne, ne-
će sanjat sane mirne. —
Iz Pokrajine, na Duhove.
Jedna od najsvetijih dužnosti roditelja ta je:
izobražiti djecu svoju po mogućnosti stališa svoga,
e da jednom budu na čast i korist crkvi, otačbini,
državi i samim sebi. Ali ovoj dužnosti velika ve-
ćina roditelja neodgovara i to, ili iz crne nevolje
koja ih tišti, ili s nemarnosti, premda u položaju,
ili napokon s nevoljnog zvaničnog položaja u kom
se nahode. Medju ove zadnje spada narodni učitelj
ovkraj Velebita. — Ovaj odgajatelj naroda, dobro-
činitelj družtva, svoju djecu puštati mora u neznan-
stvu ! Užasno, ali ipak istinito! jerbo narodni^ uči-
telj, providjen kukavnom plaćicom, k6 najzadnji za-
natlija ili ključar, jedva jedvice da prožive i da
smiri svakidašnje običajne potrebe: jelo i opravu,
a kamo da doškoči svim nepredvidnim i neobhodno
potrebnim troškovom, štono ih zahtieva ugled i po-
ložaj njegov. Pa s toga riedko je naći oženjena u-
čitelja koji da nije zadužen. Takov nesretni položaj,
zadaje mu brige i nevolje i paralizira njegovo uči-
teljsko djelovanje. Zavidno ti li je učiteljevo stanje!
Pa po vrh sve te nevolje ovaj izobražitelj naroda,
prisiljen je biedan svojima očima, sit se nagledati,
kako se njegova djeca skiću bezposlena, zapuštena,
bez da joj on pomoći može, ili da se itko za nju
stara ma kojim načinom ili patriotičnom institucijom!
Ne, ništa i ni mrve nema za sama učitelja, već ti
o Bože mili pomozi njemu koji sama sebe žrtvuje
u korist roda i naroda, a družtvo zanj i za njegov
porod, ni pomilujuće rieči. Djeca ključara, žandara,
financiera itd. imaju pravo na tako rečene hand-
stipendije najmanje od 50 for. godišnjih, a sinovi pr-
vog i najvećeg dobrotvora družtva nemaju nikakova
prava na pomoć. Svi stališi imaju svoje zaklade, no
sami učitelji jok! nit se tko stara da takova šta
zasnuje, da djeci učitelja providi način izobraženja.
Zato, narode, najprije tebi se obraćam, daj, zauzmi
ze za nevoljnu djecu, tu sirotčad učitelja tvojih, ka-
kvim darom, da se zasnuje zaklada na pomaganje
djece učitelja, da neostanu bez kruha i krova, bez
alata i zanata, prosjaci od mladosti do groba. Od-
bore Zemaljski., Vlado, rodoljubna gospodo! vama
se izručam, promotrite malo stvar, te živo zauzmite
se da se što takova zavede, pa i dično Svećenstvo
naše neće zaostati u ovom rodoljubnom poduzeću,
svi i svak će rado pomoći. I vi, narodni učitelji,
nezaostanite, na Vašim sastancim dogovorite se, sa-
stavite odbor ili opunomoćite Vaše izaslanike na bu-
duću pokrajinsku skupštinu, da se dogovore i ute-
melje jednu učiteljsku zadrugu poput one braće
preko Velebita, sa malim i mjesecnimi prinesci, što
će mnogo oblakšati vašu starost kako da providite
izobraženju djece svoje. Nedriemajmo, dogovorimo
se, razvijmo što bolje predmet, samo napried, ame-
djutim od srca vam pozdrav od sudruga
Pag, 29 svibnja (zakasnilo).
Bolje ikad nego nikad. Kad nitko drugi evo
mene. Sa svih strana monarkije dohode nam na
znanje upečaćene i telegrafičke viesti i čestitke ve-
likog veselja i svetkovanja, to u sv. hramovih Bo-
žjih, koli po svih javnih mjestih, i ova sva nisu drugo
nego živa svjedočanstva o jednodušnom uzhićenju,
kojim svi puci Austrije štovaše srećno vjenčanje
Nj. c. kr. Visosti prejasnoga Naddužde Carevića
Rudolfa sa kr. Visosti prejasne kraljevne kneginje
Stjepanke} svi proslaviše ga živahnim štovanjem, te
i spomenici nosećimi ime Rudolfa i Stjepanke, i i-
nimi dobročinstvenimi djeli to isto potvrdiše.
Ovi isti znameniti dan 10 svib. bijaše prosla-
vljen i ovdje u Pagu: bje pjevana svečano služba
božja u ovoj velikoj Crkvi u prisutnosti g c. k.
političkog komesara skupa s inimi c. k. činovnici gra-
djanskimi, te vojničkimi i financialnimi osobami, uza
gg. načelnika i prisjednike obćinske, učeće mladeži
sa Mrojimi učitelji. Posije sv. Mise, prija koje bje
pje^na Carevka na hrvat, jeziku od školske mužke
i ženske diece, izpjevano bijaše „Tebe Boga hva-
limo" — Pucanja iz mužara čulo se dosta; razsvje-
tljenje grada, kako bijaše osnovano, nije sbog jake
bure moglo za rukom poći; nu i siromašad ovi dan
nije bila zaboravljena.
Takodjer čč. Majke i ine koludrice ovog mje-
sta da izkažu velesrdno svoja ćućenja dužne za-
hvalnosti prema Cesarskoj obitelji proslaviše ovi pre-
jasnim Zaručnicim Rudolfu i Stjepanki presrećni dan
na 11 tek. (budući dne 10 zapriečeni kanonici u svo-
joj crkvi), tu bje odpojena sv. Misa od preč. kan.
njihovog kapelana u pribitnosti preč. Kaptola, sa
Ambrozijanskom pjesmom; — te na svrhi odpojiše
ljubkim angjeoskim glasom narodnu Carevku u na-
šem majčinom jezika učenice njihove.
Lissa, 6 giugno.
(... ć) Ieri fu un giorno di vera gioia pei
Lissani i quali festeggiarono, con quella spontaneità,
che soltanto da gratitudine puö derivare, I'installa-
zione di Monsignor Stefano Siminiati Prelato Dome-
stico di Sua Santità, Canonico residenziale di Lesina,
a Prepósito di quell'illustre Capitolo Cattedrale.
Fin dal primo mattino le barche nel porto
erano tutte pavesate a festa, le finestre delle case
adorne di arazzi e strati con iscrizioni e peesie in
slavo ed in italiano, analoghe alia circos tanza, ed
alla sera vi tu generale illuminazione della borgata.
una festa alia quale prese parte la Chiesa e la po-
polazione tutta, e la rappresentanza Comunale in
quel giorno inviava a Mr. Siminiati un indirizzo di
congratulazione, e facendosi interprete dei sentimenti
dei comunisti, esternavagli la loro riconoscenza.
E avrebbe potuto Lissa far altrimenti? Nô al
certo ; chè Mr. Siminiati resterà sempre uno dei più
benemeriti suoi parroci.
Egli nacque a Lissa, e vi stette Párroco per
trenta anni. Tutte le sue cure furono sempre ri-
volte al bene della Chiesa e del popolo.
Lo zelo indefesso, 1'operosa carità e l'illimitata
generosità, sono doti, che distinguono Mr. Siminiati
anche a Lesina, ed i Lesignani gliene sanno grado.
Il telegrafo ieri ci annunziö che la città era in festa,
e che i cittadini tutti, senza distinzione di ceto,
esultanti le accompagnarono alla Chiesa.
Tale tributo di riconoscenza era dovuto a Mr.
Siminiati. Chi bene semina, bene raccoglie!
Drniš, 12 lipnja.
Po poznatomu razpuštenju ovomjestnoga učion-
skoga vieća, došlo se napokon do toga da se udje-
lotvori novo: nu na žalost, kao predsjednik istoga
bi predložen čovjek dakako nesposoban, koji nezna
pisati, a slabo i čitati: samo ga hvale ovdješnji fa-
kini. J) Bio je poslušnikom bivšeg sudca Piperate:
a po svomu uprapaštenju skitao se po Bosni, gdje
je služio Murat — bega Kapetanovića; te je i sada
strastveni ljubitelj turaka, što njegovu položaju ne
dolikuje. Ovo je tobožnji pašanac nekoga Lapenne,
— Tonin lakrdijaš, koji se hvasta da je fac-totum
u našoj obćini, i da će đojdućih obćinskih izbora
postati načelnikom. Ostali su članovi: Ante Raduić,
Antonija Baran, Marko Granda i Poznan Klane.
Sada neka naši sude, je li pristojno da nam ovakovi
ljudi zastupaju obću prosvjetu! Uz to se preporu-
čujemo starijoj učionskoj vlasti.
RAZLIČITE VIESTI.
La rappresentanza Comunale di Lissa ail' Ilhi-
sirissimo Monsignor Siminiati: ,,E chi più del paese,
che vide nascere V. S. Illustrissima e Reverendis-
sima, e che per trent' anni ebbe agio di ammirare
lo zelo e la pietà Vostra nell' e.sercizio dell'impor-
tante ministero parocchiale, puô godere, che i Vostri
meriti vengano premiati?
Nessuno certamente; ed infatti generale fu
l'esultanza dei Lissani allorquando i sacri bronzi
delle patrie Chiese loro annuuziarono la promozione
di V. S. I. e R. a Preposito del Capitolo di codesta
Insigne Cattedrale.
La rappresentanza Comunale, lieta di mani-
festare a V. S. Ill.ma e Rev.ma in questo giorno in
cui andate ad occupare lo Stallo conferitoVi, codesti
sentimenti de' suoi amministrati, che sono quegli
stessi, che essa professa per Voi, vi porge le più
sentite congratulazioni, e facendo fervidi voti al
Signore pella Vostra conservazione, prega Vossi-
gnoria Reverendissima di raccomandare la patria
Vostra a Dio, e di gradire le proteste della Sua
perfetta stima e riconoscenza.
Lissa, 5 giugno 1881.
di V. S. Illustrissima e Reverendissima
Devotissima
La rappresentanza Comunale.
Airillustrissimo e Rev.mo Monsignore
M.r Stefano Canonico Siminiati
Prelato Domestico e Cameriere d'onore
di S. Santità Decorato della Croce aurea
del mérito colla corona neonominato Pre-
posito del Capitolo Cattedrale di Lesina.
Viest sa sumnjom javljena, da je načelnik
Kotorski Lipovac bio ubijen, nije, na sreću istinita.
Pišu nam iz Šibenika, 18 tek.:
Na Duhove uz prisutnost množije naroda, u
Crkvi S. Dominika, bi svečano zaodjeven redovničkom
Dominikanskom haljinom momak od 21 godine rodom
iz ravnih Kaštila, imenom Mate Matijača, sinovac
sađanjega vrlo-zaslužnog Državnika Dominikanskoga.
Pri obredu što ga ovrši ovdješnji Samostanski Nad-
stojnik velevriedni 0. A. M. Miškov i preko go-
vora u kojem isti iztakne redovničke dužnosti, svakom
proteče suza na oko, a osobito kad novog redovnika
Nadstojnik i prisutni Redovnici zagrliše ipoljubiše.
Bijaše novoredovniku prisutan Otac i Sestra, oče-
vidno vrlo ganuti. Nadjenuto bi mu novo redovničke
ime Brat Agustin.
Pišu nam s Muća, na 10 o. m.:
Svih ovih dana bila amo povodnja kiša, a jučer
u jutro osvanuo na Svilaji debeo snieg kao usried
zime, a bilo ga je dosta i na Zelovu.
Primismo osim znatne jur oglašene svote i
drugu još znatniju u iznosu od 76:93 kao Petrov
Novčić, sakupljen u Sinju od dva lica koja su na
diku našemu narodu: preč. O Vinka Salinovića Dr-
žavnika 00. Franovaca i veleuč. gosp. Vinka Mi-
lića obćeštovanog Sudca u junačkom Sinju. Slava im!
N. P. Biskup Strossmayer i kan. RaČki stigli
su u Rim na 16 tek., da čine priprave za veliko
slavensko hodočašće.
Broj je južnoslovinskih hodočastnika toliko na-
raso, da će dohitit 200. Od prilike polovicom toga
broja biti će zastupana Dalmacija. Iz Bosne ide do
40 Franjevaca.
Na 16 tek. stigla je u Zagreb žicom žalostna
viest, koja će bolno odjeknuti po cieloj Hrvatskoj,
da je umro, nakon kratkog bolovanja, u Frankfurtu
slavni hrvatski umjetnik na guslam, Franjo Krežma.
Bio je rodom iz Osieka i imao je istom 19 godina.
Umro je u Zagrebu poznati knjižar Lav. Har-
tman. Rodom je bio iz Ugarske, a po vjeri žudio.
Na 13 tek. bio je barun Rodić u N. V. Kralja.
Ćula se je na 14 tek. u jutro opet trešnja za
jedno 4 hipa, u srednjoj Dalmaciji, osobito na Pe-
Iješću i u Neretvi.
La nostra Giunta pubblica il seguente Avviso :
Giusta deliberato dietale dei 15 iuglio 1880,
verrà costruito in Sebcnico un ospitale provinciale
con annessovi manicomio.
I lavori da eseguirsi, secondo i prezzi unitari,
sono i seguenti:
I. lavori di muratore al prezzo
fiscale di f. 105.000,
II. lavori di carpentiere al prezzo
fiscale di . . f. 21.000.
Le ulteriori condizioni, i piani ecc. ecc., sono
ispezionabili nell' uffizio della Giunta provinciale dal
15 giugno 1881 in poi.
Le offerte munite dei corrispondente bollo e
dei vadio dei 5 per cento devono essere prodotte
alla Giunta provinciale fino al 1d luglio 1881 allé
ore 10 ant.
Pišu nam iz Drniša, 8 lipnja.
Jučer na noć, neki bezsramnici, premda vrata
zatvorena, prozori gvozdjem i mrežom zapriečeni,
nutrnji pristup nemogućan, van kroz neke još visoko
stojeće otvore, pokupiše siromašnim majstorom, iz
Drniške — nove crkve Rožarice, sav aljit, u vried-
nosti od 100 forinta. A redari?
Zar su i tamo postali gospodari, kao ovdje u
vaora gradu ? Ur.
Il distinto professore Giuseppe Gelöic — il
noto raecoglitore di memorie patrie — redigerà una
pubblicazione mensile, la quale, sotto molti aspetti,
si presenta utile ed intéressante. Eccone il programma :
„Un considerevole numéro di monografie istoriche
di nostro interesse patrio, disperse nelle appendici
di giornali politici, quand' anche non trascorra inos-
servato, perisce coll'effimera vita de'fogli ne'quali
ebbero ricetto. Documenti importanti e preziosi la-
vori sull'istoria dalmata, retaggio inedito de'nostri
maggiori, deperiscon negli scafali degli archivi e'delle
biblioteche pabbliche e private, mentre gli studiosi
deplorano tuttogiorno il difetto di queste impor-
tantissime fonti. — A scongiurare i danni di queste
perdite, alcuni cultori di storia patria convennero
nel progetto di una pubblicazione periodica mensile,
che annualmente possa costituire;
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus. š
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est. caput Christus. s ^ auxj¡¡anle j)eo? ¡n dies aiacr¡ter 0pcrail) Vcstrafli impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in \ /S Hieronvm^Epis^XVI. ad Dam
íiljí1!^?^^-^ Religionis amore el in veri» üdei professione roborandis,... (Fio IX. u papinsk. listu, 21 veljače J 87 2 pisaocim Kalolirke Dalmacije), t ' ^ ,
Uvleti nređbrojtoe. — U Zadru, unaprieđ 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu, Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 91 Zadar, Četvrtak 1.Prosinca 1881. God. XII.
Preuav. ban Pejacsevieh —
zač. gradjantn zagrebački.
U br. 57 od 22. stud. čitasmo u
„Pozoru" viest, da je zastupstvo grada
Zagreba imenovalo Nj. Preuzv. bana
Pejacsevicha začastnim gradjaninom
grada Zagreba. U br- pako 58. ,,Po-
zora" inogosmo Citati sadržaj diplome,
koju je predala deputacija u to ime
Nj. Preuzvišenosti.
ProČitav diplomu, iskreno moramo
izjaviti, da nas je u duši zaboljelo nad
ovakovom zabludom. Ta bol mora da
bude još veća, videć daje „Pozor" do-
nio cieli sadržaj iste diplome bez ika-
kove svoje opazke.
Misliti će se možda, da na „Kat.
milijun zajma, niti proganjanje sveu-
čilištnih profesura i drugih hrv. rodo-
ljuba, a recimo niti današnja većina
hrv. sabora, niti govori iste većine na
hrvatskom i ugarskom saboru nisu
„velike zasluge" Nj. Preuzv. Osim bu-
duće gradnje kazališta, u koje čini nam
se da Zagreb veliku nadu postavlja, i
koja je za dosadanjega banovanja Nj.
Preuzv. potaknuta, — ali koja bi se
bila, ako nas okolnosti valjda neva-
raju, i bez Nj. Preuzv. potaknula: nama
nije nikako drugi važniji ili barem ja-
vni dogodjaj poznat, koji bi mogo biti
za Nj. Preuzv. „velik«, zasluga". Ima
li Nj. Preuzv. kojih skromnih velikih
ili malih zasluga, koje hrvatskom ob-
ćinstvu obćenito nisu poznate: dobro
Dalm." pošto izlazi u Dalmaciji, ne i bi bilo, da barem službene novine te _ nn fJ iinp rr.nnroltni'knil I noaliKva ivnacrn rio piflib- mi KiamA i i 11 spada pretresivati čine zagrebačkog
gradskog zastupstva. Ipak naše je mnie-
nje protivno, kako ćemo uinah kazati.
Nikomu naravno nepada, na um za-
mierati zagrebačkomu gradskomu za-
stupstvu, da je Nj. Preuzv. odlikovalo
zač. gradjanstvom građa Zagreba. Ali
one velike zasluge, što si je Nj. preuzv.
već za svojega dosadašnjega banovanja
stekla za grad Zagreb", jedva su mo-
gle potaknuti gr. zastupstvo zagrebačko,
da Nj. Preuzv. učini zač. gradjaninom.
Je li gr. zastupstvo zagreb. to već
učiniti htjelo, moglo je, bilo mu je
prosto; ali svakako pod drugim naslo-
vom, kojih hvala Bogu ima dovoljno.
Nj. Preuzv. jest član hrvatske aristo-
kracije, sin je hrvatske domovine, sin
visoke hrvatske porodice, kojoj pro-
šlost u daleku hrvatsko-bosansku po-
vieBt dopire, itd. Takovih i drugih na-
slova moglo se je naći, a nije trebalo
dirati u „velike zasluge" Nj. Preuzv.
za grad Zagreb.
Nesmije se s uma pustiti, da je grad
Zagreb središte ciele hrvatske politike,
na koji danas uz druge slovinske na-
rodnosti upiru oči ciela Hrvatska, Sla-
vonija i Dalmacija, Istra, Bosna i Her-
cegovina. Grad Zagreb valja da bude
prvakom i vodjom hrvatske narodnosti,
prvim štitnikom hrvatskih prava. Ako
je tomu tako, onda će svak morati
dopustiti, da je dužnost i „Kat. Dalm."
obazrieti se na to odlikovanje Nj. Preuzv.,
naročito na diplomu Nj. Preuzv. tom
prigodom uručenu, tim više, što ju
„Pozor", to savjestno zagrebačko gla-
silo, donio bez ikakove svoje opazke.
Nj. Preuzv. grof Pejacsevich jest
evo već godina i po banom Hrv. Slav.
i Dalmacije. Rado bismo vidjeli, da
nam tko god iznese, ma i samo jednu
jedinu „veliku zaslugu", što si ju je
Nj. Preuzv. samo za grad Zagreb ste-
kla, da i negovorimo ob ostaloj Hr-
vatskoj.
Važnije stvari, koje su za vrieme
dosadanjeg banovanja grofa Pejacsevi
eha učinjene, „Kat. Dalm." je već iz
niela na sriedu. Nismo mi protivnici
osobe Nj. Preuzv., pače protivno. Tko
je pratio naše Članke, sjećati će se
da smo mi s ponosom pisali o grofu
PejaČeviću, — kad nismo imali pred
očima njegova politička djela — kao
o Hrvatu, sinu slavne i zaslužne hr-
vatske porodice. Ali niti je Davidova
škola, niti povišenje poreza, niti privi-
dno utjelovljenje krajine, niti jedan
zasluge iznesu na vidik, mi bismo jih
drage volje pretiskali. Dokle pako toga
nevidimo, nemožemo se nikako složiti
sa sadržajem rečene diplome.
Grad Zagreb, kao srce Hrvatske,
valja da u svem, a naročito u čuva-
nju i branjenju hrvatskih p^rava, — neo-
baziruć se na rieci bar. Zivkovića, —
daje liep primjer drugim hrvatskim
gradovima. Kad bi se sada drugi hr-
vatski gradovi poveli za Zagrebom, to
bi s istih razloga, s istih „velikih
zasluga" i oni mogli imenovati Nj.
Preuzv. zač. gradjaninom. Mi znamo,
da Nj. Preuzv. nije možda do te
časti stalo. Ali to bi svakako zna-
čilo potvrdjivati pred svietom „velike
zasluge" bana Pejacseviclia za cielu
domovinu. Nu dok stvari ovako stoje,
¿ako u istinu danas stoje: dok se hr-
vatska nagodbom zajamčena prava sva
iim danom krnje od strane Magjara*,
dok on hrvatske financije u rukam ma-
gjarskim; dok su hrvatskim poštama,
željeznicam, brzojavnim uredim, i mož-
da gdjegod drugdje uz hrvatski imade
prvo mjesto magjarski jezik; dok na
banknotama, što jih Hrvatska iz cen-
tralne austrijske banke pod novac pri-
ma, uz njemački imade mjesto samo
magjarski jezik; dok je Krajinagledeć
na financije Magjarskoj cjelovito „pod-
vrgnuta", a gledeć na upravu Hrvat-
skoj samo privremeno-prividno; dok
na Rieci imade talijanskih i magjar-
skih, a neima hrvatskih škola; dok
riečki Hrvati nemogu na Rieci mirno
stanovati; dok se najčestitiji sveučili-
štni profesuri po samoj Nj. Preuzv.
„radi nekorektnog političkog ponašanja"
proganjaju i lišavaju službe; dok se
krpica § 66. na oči Nj. Preuzv. u sa-
boru proglašuje zakonom obveznim
za Hrvatsku; dok se saborski zastu-
pnici na tako protuzakonit način biraju,
kako su oni birani pod „dosadašnjim
banovanjem" Nj. Preuzv.; dok vlada
bana Pejacsevicha katoličku vjeru ja-
vno u saboru izmjehava, čestito sve-
ćenstvo proganja a zalutalo na sra-
motu ciele Hrvatske podupire; dok u
Hrvatskoj nije smjeti u novinam napi-
sati istine; dok se vladini činovnici u
Zagrebu, pod prietnju svrgnuća sa
službe, sile da glasuju za vladina za-
stupnika; dok ovi i možda još drugi
takovi i slični čini za banovanja grofa
Pejacsevicha postoje: dotle nemože Hr-
vatska uznositi „velike zasluge" Nj.
Preuzv., ako hoće da se nepokaže pred
svietom kao narod toliko sliep, da ne-
vi'li više ni svojih jada. A Hrvatska
nije do toga došla. S toga niti zastup-
stvo grada Zagreba nebi bilo smjelo
glatni naš grad, a po njemu i cielu
domovinu na ovakovi način smiehu iz-
vrgavati.
Da je onaj „ures", koji imade sada
dvorana zastupstva i poglavarstva grada
Zagreba „pored slike Nj. ces. i kr.
apoštolskog Veličanstva Franja Josipa
I.r našega premilostivoga kralja — na
desno, na odličnom mjestu" izostao:
zar bi Hrvatska morala radi toga pla-
kati ? Kad bi pak Nj. Preuzv, imala
ono „patriotično srce" za Hrvatsku,
kakvo ga ima Nj. Veličanstvo naš
piremilostivi kralj: tkogod pozna od-
nosa je Hrvatske napram Magjarskoj i
Hrvatske uapram Nj. Veličanstvu, mora
priznati: da bi danas Hrvatska bila
na drugom stepenu, nego jest. Izticati
pako u diplomi „uztrajnost i eneržiju
nj. preuzv. s kojom zna svladati i ve-
like potežkoee" na dobro domovine i
grada Zagreba: reći će varati sama
sebe. Mi smo u istinu morali gledati
uztrajnost i eneržiju Nj. Preuzv. s k«-
jom je svladala n. p. kod nekih zastu-
pničkih izbora (Zagreb, Varašdin, Kla-
njec itd.) doista velike po sebe, po
svoju i magjarsku vladu potežkoće: ali
ta uztrajnost i eneržija malo će koristi
donieti Hrvatskoj.
U ostalom gradsko je zastupstvo
sasma dobro učinilo, što je „sadašnje
težke zadaće glavnoga grada i naše
zemlje" „visokoj zaštiti" Nj Preuzv.
preporučilo. I mi to isto činimo, stnierno
moleći Nj. Preuzv., neka tu prošnju
gradskog zastupstva usliši.
čudimo se pako, kako je „Pozor"
bez svake svoje opazke ovakovu di-
plomu pred obćinstvo iznieti mogao.
Znademo istina, u kakovim je okolno-
stima, da ga upravo mrcvare.. No taj
razlog nesmije kako nama, tako ni
njemu vriediti, da istine neiztaknemo.
Zapliene li ju: mi smo svoju učinili.
Novinstvo moze na taj način propadati,
može na drugi koji način i pasti: ali
tada pada u vršenju svojih dužnosti,
pada kao hrabri vojnik u kreševu.
Puste „obrane"!
Silan je to junak Juraj Biankini! 011 će
do potrebe potajno štipucati, pa puškarati,
a kad dogori zgrabit će galatejski dinamit:
bas kó Avvenire i Dalmata. Na rastuću
tuču objektivnih argumenata i dokaza s naše
strane, Juraj Biankini odvraća sa svoje strane
zvucećim frazam, ali i on sa svojim crescit
eundo, te za lakrdijasim, zelenjacim, komedija-
sim i pidiciotim, u zadnjem svom članku:
„na obranu!" odčepio svoja uljudna usta
baš ovako: „Katoličkoj Dalmaciji", vrag
nedet mira! Ni Spljetski brbljalo, ni drug
mu Zadarska „quintana legnosa" ne bi ju-
načkije svoje striele odapeli: „vrag neda
mira!" Je li ikad koji članak u novinam,
što poštuju sebe i čitatelje, imao ovakav po-
četak? Koje i kakve istine može imati 0-
vakav članak ?
Način odgovaranja tako neotesan, smije li
od nas primit pasaporat u slavni narod u
obće, i častno naše svećenstvo na pose, bez
tvrde globe ?
Rešetom dakle na sriedu, da najprije 0-
triebimo iz uzor-članka Biankiniev kukolj,
kao što je spomenuti „vrag" (Bog s nama
i angjeli Božji) pak „ludo" podbadanje, „dje-
tinsko" prigovaranje i (glejte još nešto) „de-
monski" zanat (sve u samih 10 redaka — v.
,,N. L." 1. c); tim i sličnim smetlištem pod
rešeto, a prikupimo ono malo zrnčića raži
što nam tada preostaje, da ih sameljemo.
Najprije opazit nam je, kako junak na
nogama Juraj Biankini cieni, da je on hr-
vatski narod u Dalmaciji, da je on uoso-
bljena hrvatska stranka, hrvatsko zastupstvo,
on da je pozvan u vis dizati narodnu za-
stavu, braniti čast i ponos narodni. Tko
8 njim nije, tko uz njega ne gudi, il tko
ne tanca kako on sviri^taj nije narodnjak,
taj ne ljubi svoj rod.v Šta će „K. D." to
„popovsko glasilo" ? Šta će Kat. Dalm. u-
čiteljsko jadalo ? To su pekljanske novine!
I zbilja misli on: šta će nam te novine, kad
evo ovdje junaka Jurja!
Nek mu kažemo kad pita: ini ljudi, med
njima i ljudi ,,K. D.", misle naravno o Bian-
kiniu drugčije. Oni ciene da je za narodnu
stranku velika šteta a za hrvatski narod 0-
gromna sramota, što je Biankini jošte ure-
dnikom „Narodnoga Lista". Je li ovo mnie-
nje opravdano, neka na to odgovore oni
koji Biankini-a poznaju u lice. Nedaj Bože,
al lako da nekoji ljudi narodne stranke u
Dalmaciji budu žaliti povjerenje postavljeno
u svcye& Miškatovića, kao što je požalila
narodfiaf stranka u prekovelebitskoj Hrvat-
skoj povjerenje postavljeno u svojeg Bian-
kini-Tko najsvetije dužnosti gazi, može
li braniti svetinje narodne; tko nezna što
je osobna čast, može li taj iskreno ćutjeti
j- narodni ponos j narodna čast?
Junačina Biankini neće samo, da ti pri-
staješ uz glavna načela „Narodnoga Lista",
uz članke kojim on nadzire tiskanje; on će
da vjeruješ sve njegove viesti i viestice. Ve-
lik čovjek netrpi prigovora! Mi mu ipak
prigovorili, jer se ne moglo drugčije: hine irae\
Te su irae postigle svoj vrhunac u spo-
menutom zadnjem članku N. L. „na obranu!"
Da ga razgledamo. U prvoj stavci nema ni-
šta osim „vragova" i „demona" et similia!
Dakle: guarda e passa !
U drugoj stavci samo pri donjem kraju
ima nešto, najme dvostruka tvrdnja da N. L.
(recte junak Juraj Biankini) nije služben i
da se neda podkupit „svim blagom" „što ga
na svietu ima". Na I. tvrdnju dati će nam,
osim onih od onomadne, nov odgovor sam
urednik N. L. u jednom od dojdućih brojeva,
doniev nam, kako obećava, sva naricanja
za bar. Rodićem, što će mu izručit (ehi vi-
vr&, vedrk) c. k. namjestništvo kad se ne-
zavisni urednik do njega „profoia" (fraza
je Jurja Biankini-a). O tvrdnji: neda se
podkupit, to je excusatio non petita; ta tvr-
dnja ako nije de praeterito, ni de praesente,
bit će valjda de futuro, te netreba se ni
njom bavit. U ustalom možda će bit i o tom
malo niže koja ilustracija.
Nu Juraj Biankini spominje u II. stavci
svog članka Boku (Krivošije). U zao čas po
čast g. Biankini-a koji je i u Krivošijam
svoga perja mnogo izgubio: on optimista do
ll®/4 prije podne, a na podne pesimista! Nu
ti evolucije! Krivošijani htieli, pa se predo-
mislili i bar. Rodića prevarili, a uza nj ured-
nika „Nar. Lista"! „Kat. Dalm." nasuprot
odmah kazivala po istini. To pak ne! viče
g. Biankini. Monopol, pa i bio monopol istine
ko laži, nemari, preda mnom je.
Na ovu novu ranu urednik Biankini pri-
vija sliedeći melem: da je on tako postupao
glede Krivošija, „da ne padne pak na ovu
zemlju osvada veleizdajstva". Da ovo piše
„Srpski list", razumjeli bismo što hoće, nu
„Nar. L.'J? Kakve pogibelji veleizdajstva za
ovu zemlju, i (još pikantnije!) za narodnu
stranku radi Krivošija? Zašto, kako? Dvo-
rjanici Rodićevi znadu li barem oni?
Ali dovle je dobro po ,,K. D." Nego sad te
hoću na 3. stavki i napried. Da vidimo i
tu junačinu Jurja.
III. stavka za dva điela je prepisana iz
N. L. od 2 veljače tek. god. i glasi, izpra-
viv neke male bezazlene promjenice g. Bian-
kini-a, doslovce ovako: „sve je (R.) do danas
bio našoj narodnosti naklon bez hvalisanja,
k6 što bez uztezanja; želio je napredak
zemlji, i sbilja pomogao izvesti poštogod za
svako naše poglavitijo mjesto; svim je na
konj bi se, uslied budućih dogodjaja, mogla
naći ne samo talijanska vlada, dali i Fran-
»cuzka, koja kad bi otvorila jedra idejam i
zahtjevima radikalizma, pokazala bi se sa-
sviem lahkoumna. — Vnitd, Cattolica tuži
se, da u današnjim okolo vštinam u Italiji
katolici nemogu slobodno obćiti sa Papom,
dapače jira je gdjegod i zabranjeno. 1 zbilja
donosi,brzojavka papinih, koje nisu stigle
vjernici rn, kad i brzojavka vjeraika, koje nisu
- stigle Papi. Kad se to dogadja u mirno doba, što
bi se dogodilo, pita ugledno gladilo, u nemirno?
Svakomu je dakle jasno, da su Papa i vjer-
nici swb hosltii dominatione sonstituti.
* *
.: n * •
Evo nas saila na djelca 11 Papa e V Italia,
napisano od ugledne osobe. Pisac je na široko
izveo sliku dan^nje b n-be izmed Crkve i
Države, borba se zavela u početcima
kršćanstva, i./ b'.o cilj, da oslobodi
čovječju savjvt0': 5QQjrtna zemaljskih vlasti.
Izmoreni u °vLj!j0 adihovi radikalizma,
uzeli si dandanfL^.^cilj, uništiti i Crkvu i
Državu, da nestaju' jioca, nestane i borbe.
Razumi se po sebij^-a Uz crkvu i državu,
uništili bi i čovječj<fynlružtvO'. Pisac doka-
zuje na dalje da revot^čij™'u Italiji, kao i
drugdje, traži da politička vlast utjelovi cr-
kovnu.... „u Italiji su crkvu sasviem podlo-
žili državi, i Papa posta podložnikom Ce-
zara." Ipak, liepo primjećuje pisac, Papa je
bio suveren uprav kao Papa. Sa pravnog gle-
dišta, pravo je papino neoborivo, i katolici
punim pravom mogu poviknuti: aeterna
auctoritas esto. Ovdje pisac luči dvie i-
deje, biva Italija sdružena (unita), i Italija
ujedinjena (una). Dokazuje da se je prva
idea raznosila do mira Zuriskog i Vilefrau-
ke, i koja je nadahnula narodni pokret g.
1848. Drugu je ideju iznio Mazzini, da u-
ništi papstvo i talijansku monarkiju. Uslied
pobjede te ideje, Italija je u rukama revo-
lucije, i u pogibelji iz vana, koja joj tako
prieti, da članak njemačkih novina ili rieč
Bismarka preplaši njezino popečiteljstvo. —
Pisac pobija neistinu, da je od potrebe mr-
ziti Italiju, ako se hoće ljubiti Papu, i ži
vahnim povjestničkim crtama dokazuje da
se je genij Papa rukovao s talijanskim ge-
nijom, i da pod uplivom Papa, uljudstvo je
Italije napredovalo, te sgodno spominje vre-
mena, kad su Pape u slogi sa talijancim
tjerali bučane.
Kako da se riese ove potežkoće ? Možda
onim načinom, kojim htjedoše riešiti stari u-
mjerenjaci, biva da Papa naprosto pi iprozna
svrsene Čine (i fatti compiuti)? Ili načinom
radikalaca, koji hoće da na jednom unište
i Papu i Papstvo? Ili da se rieši na način,
kojim ga riešiše le guareittigie?— Pisac jez-
grovito pobija sve ove načine riešenja —
Ali ima još toga. Ima neki, koje pisac zove
nestrpljivim (impazienti), koji izčekivaju čudo
od Boga, ili izvanjsko posredovanje; pisac
ih osudjuje. Ni pomirenje nije mogućno po
piscu, i tu ti liepo šiba Curci-a i drugove,
koji brane mogućnost pomirenja u današnjim
okolnostima. „Papa suveren u neodvisnoj 1-
taliji, eto ključa pomirenju. Lav XIII. bio
bi Papa tog pomirenja, a Italija tražeć si
drugi glavni grad, riešila bi pitanjo, o kom
odvisi njezina budućnost." Kad se kršćanska
saviest udovolji-, sviet će se umiriti!
ooOgžOOc
La canonizzazione dei Santi.
(fine v. n. 98).
II Rocca nel suo commentario De cano-
nizatione Sanctorum, Romae 1601, ch' h
PODLISTAK.
Dvie sluge.
Iz moje bilježnice — pripovieda S. Dragoni
(v. br. 98)
II.
Na izpuz tri dni radišni i pošteni, al pre-
kodrtni, pregrizljivi Andrija odnjekle izne-
buha k djetiću izbio, te pričeo:
„Jesi li opremio, k6 što sam ti naredio ?
„Jesam: ono je meni bilo sve za mande-
šen! povrne Marko, tako slugi ime.
„Da čujem \"
„Imade na svih šestnaest lapata, to u če-
trdeset i šest zlatica vinograda ove vrste
loza: kuljenka, jabuke romanije, pošipi ka-
daruna lovore, divljake, pagaša, smrdljike,
zloždera (zloroda), bombaria, krivalje, tebi-
drago, kuća, površke, vrškajice, i ljepolista..
„Tu je svega i svašta! Izkrčiti ćemo, pa
ćemo boljom vrstom zasaditi. Nepitah te:
Može li se brzo trgati ?
,,0 čem su ti rieči? „ovdrnu sluga,,. I-
stom zamek počeo, te kada će šarkaV"
A Andrija: „Dela de ti prosliedi!"
la prima opera stampata in tal materia e
dedicata a'Clemente VIII, riporta un cata-
logo di tutte quelle Canonizzazioni, le quali
si sono potute da esso rinverire, incomin-
ciando da quella di s. Svvidberto, che vuolsi
celebrata in Ferden nel 803 da Leone HL.
Anche allora quando i Pontefici abitavano
il pStriarchio lateranense, le canonizzai^ni
si tenevano nella basflici vaticana, meno
quelle che Benedetto XIII fece del beato
Giovanni Nepomućeno, e Clemente XII ^e-
lebro dei beati Vincenzo, Gio. Francesco
Regis, Giuliana e Catterina Fieschi in s.
Giovanni in Laterano. Ma affinche non "vi
fosse si nelle Beatificazioni, che Alessandro
VII decreto doversi fare nella vaticana ba-
silica, che nelle Canonizzazioni, stabili Be-
nedetto XIV che in essa tutte si dovessero
celebrare, come si legge nella bolla Ad se-
pulcra Apostolorum emanata nel 1741 ai
23 Novembre. Dopo questa compendiosa no-
tizia sulla Canonizzazione ne daremo un' altra
sulla oolennitk del rito che 1' accompagna.
Dalle canonizzazioni dei santi il mondo cri-
stiano ritrae inapprezrabili vantaggi. La
Chiesa nei santi che - ' ™ ae
dei tipi, dei model'' ^ra
condotta. „Lirika e la VTa de precetti; BreVe
,,quella degli esempi. Onde la vita del po-
„polo cristiano grandemente si l'egge e si
„modella ad immagine di coloro, i quali,
„avendo la stessa nostra inferma natura, si
„sollevarono nondimeno ali' altezza di eroiche
„virtu, e dalla Chiesa sono a noi proposti
,,quali esemplari da ritrarre piu o meno
„perfettamente, secondo la possibilitk di cia-
„scuno o le peculiari circostanze in cui si
„versa. Si isti et istae potuerunt, cur non
,,ego? Fu questo il movente, piu che le
„lunghe disquisizioni, da cui fu determinata
„la conversione di sant' Agostino, e quindi
,,la sua rapida corsa per le vio della piu
„alta perfezione evangelica: 1' esempio dei
„Santi" '). I moderni increduli, se fossero
coerenti con se stessi, non avz-ebbero che a
ridire sulla canonizzazione de' Santi nella
Chiesa Cattolica; giacche anch' essi costu-
mano di canonizzare i loro eroi. Ma o con
qual differente effetto per la moraliti dei
popoli. Come osserva bene la Civiltk Catto-
lica „i titoli ali' apoteosi civile sembrano
oggimai consistere nell' apostasia da Dio e
dalla Chiesa e nella turpitudine di sfrenati
costumi". Agli agitatori de' popoli, ai ribelli
alla podestćt legittima de' Sovrani, ai regi-
cidi, agli spogliatori di Chiese, ai persecu-
tori della religione s' inneggia oggigiorno
dalla falange cosmopolita dei demagoghi,
s' intessono panegirici nei meetting, nei com-
mizii, a questi s' ergono monumenti e si
propongono ali' ammirazione de' popoli. E
qual meraviglia se la colluvie dell' immora-
lita ha straboccato in ogni regione; se il
suicidio, se la ribellione, se il furto sono
ali' ordine del giorno. I demagoghi incitano
le popolazioni proponendo loro per modelli
i proprii eroi, nei quali sono personificati i
piu turpi delitti. La demagogia e il paga-
nesimo redivivo. Perchž i popoli pagani
erano caduti tanto basso da distinguersi poco
dagli animali irragionevoli ? Perche il paga-
nesimo divinizzava e prescriveva culto ad
uomini insigni per enormi delitti; divinizzava
le passioni le piu brutali e sanguinarie. A
Baceo, a Venere ed altri simili offrivano i lor
sacrifizii. Felice 1' umanitk dopo la reden-
zione operata da Cristo! Non pu6 piu cadere
tanto in basso, ne smarrir il concetto della
virtu confondendola col vizio. Esiste nel
mondo un magistero indefettibile della vera
virtu, un tribunale infallibile preposto da
') La Civilta Cattolica, Quaderno dei 3 De-
cembre 1881.
„Neboj se, sluga će, upamtio sam ti ko
očenaš. Imade smokava bružeta, sušelica,
mrkušanta, mrkusa (crnica), lcarginja, zi-
mica, plakavica, petrovaca, vodenjača, ter-
menjača, litrenjača i glušica!"
„Evala, majčin sine \" pretrguu ga Andro.
„Masline, nastavi Marko, puste nebile,
sve ćećuvaste: i krupnice i sitnice, a tu su:
piculje, paštrice, oblice, duguše i uljarice."
— „A da je zeman branju bilo bi braniča,
kupljavica, i oparenica, nadoda gospodar,
smijući se izpod brka. Dragovoljno bi se
s njime po kadikad našalio, jer je Marko
dobar, ka i Badnja večer: da ga na ranu
priviješ. Nigda Andro njemu samu nije re-
kao: pače crno ti iza nokta! Koliko je Ni-
kola bio hala i naprasit, toliko je on do-
bričina. Prosliedi Marko: „Imade bajama
bubnjaša, plosnaća, mekiša, tvrdiša, sitniša,
duguljaia, i grkaša (grkunaca). A murava
crnica, murgulja i bjelica, uz to njeke kru-
ške stjepanjače i ciglovita bakača; dva šip-
ka sladunca, tri ljutunca i četri zamoštraka!
Još oni tako brojili eto ti Andrine stopa-
njice Ivane. Bila je ovo žena uprav s mje-
sta : kadno kad bi se srdnula; toga se dneva
preko običaja nješto namusila, neznala gdje
Cristo a cuslodia, a difesa, a glorificazione
della morale, della santitk; esiste la Chiesa
Cattolica, che imbevuta dello spirito di Gesu
Cristo suo fondatore ed animatore perenne
produce dal suo seno incontaminato i tipi
della santitk di Gesu Cristo nei suoi santi.
Se Iddio non ha condannato 1' Europa al re-
probo senso e al totale esterminio per la sua
apostasia da Cristo, verra un giorno, che dei
tanti monumenti e memorie erette ai corrifei
dell' empietk, dell' errore, del vizio non ri-
marra neppur traccia delle rovine, mentre i
popoli celebreranno finchč dura il mondo i
santi canonizzati dalla Chiesa Cattolica, quali
ornamenti preziosi dalla religione, decoro
dell' umana stirpe. Fra le tante regioni, dove
la Chiesa di Dio produsse tanti frutti di
sublime santitk nei suoi figli, la nostra Dal-
mazia non fu mai ultima. Fino dai tempi
apostolici pel corso di secoli novera essa
molti suoi santi; e se da qualche tempo in
qua non ebbe la Chiesa ad annoverare nei
suoi fatti alcuno de' nostri, h d' attribuir cio
a circostanze particolari, e non gik ali' infe-
conditi della nostra Chiesa. Fra i nosri po-
poli h ognor viva e celebrata la santitk di
varii servi di Dio. Sark forse per ispeciale
tratto della divina Provvidenza, che in questi
nemici d' ogni santitk, a nostra salvezza
abbia Iddio incrementato la pietk di varie
nostre popolazioni, eccitando lo zelo dei Pa-
stori e del clero a promuover la glorifica-
zione dei nostri servi di Dio. Gii'i nelle Dio-
cesi di Spalato e Makarska si e confezionato
il processo ordinario del servo di Dio Bjan-
ković Vescovo di Makarska, a Cattaro si e
costituita la commissione pel processo ordi-
nario onde ottenere la beatificazione e ca-
nonizzazione per equipollenza del nostro Beato
Grazia da Mulla, il cui culto alle Bocche ed
a Venezia e immemorabile. Sostenga Iddio
lo zelo dell' illustre nostro Episcopato, a pro-
muover sempre piu e condur a termine opera
si santa e proficua alla cristianita.
C&^ttC*^f^Cr-
ISieč Lava XIII.
Sv. Otac na badnji dan, primajuć
sv. stožernidki sbor i ođgovarajuć na
njihove čestitke i želje, gorko se potu-
žio na današnji položaj Crkve i sv.
Stolice. Naglasi Čisto i bistro da po-
ložaj papin u Rimu postaje danomice
nesnosniji. „Grovoreć sv. sboru, rieči
su sv. Otca, nije potreba da na đngo
izprepredemo dokaze. On se dobro spo-
minje tunekidašnjih žalostnih dogodjaja,
koji tamnom svetlošću otiliše Naš po-
ložaj u Rimu : on, ko i Mi, svaki dan
vidi što se ovdje dogadja proti kato-
ličkoj vjeri i proti njezinoj vrhovnoj
glavi". Spomenu da to dokazuje i pro-
slavljenje novih svetaca, jer je bio pri-
siljen, „sbog sigurnosti i reda", dr-
žati svečani obred u nutrnjoj svojoj
polači, proti običaju i istim bulam papži,
s velikom neprilikom prisustvujućih i
nepovoljnošću mnogih koji nisu pri-
sustvovali. „Ni sve to nije bilo do-
statno da se obrani od uvrieda i po-
ruga dostojanstvo Pape i četiriju sla-
vnih zatočnika vjere".
Dok je sv. Otac posvećivao svetce,
poslie pomljivog i strogog izpita, "ov-
dje u Rimu za više dana, javno, izru-
givao se i ismjehavao velebni obred,
joj je glava, ponajvećma od truda, zapuhala
se ko i prase na sirovu tikvu, podrla ku-
djelju i vreteno, prisuk, tobože, ko da prede,
a onamo sve gdje vratio, gdje batić: puholj-
ci jedan uz drugi, Bože te ti znaš! — pa
će njekud namušeno:
„Što to, mužu, čeprkaš?"
^ „Evo se nješto mučim, ko i vrag parom 1"
„Može ti biti! a ne znaš, jadi te crni ne-
poznali, da to stotinu posala čeka ! Ležećemu
volu nema izora!"
„To su moje brige ! „zagrominja An-
drija. —
A žena: „obdan u psovanje, a obnoć mi-
ran ka janje! U njeku ti si otišao za je-
dnim turskim kmetom!"
„Kako ?" upita Marko.
"Bio aga, poče Ivka da pripovieda, pa
imao u drugom čitluku kmeta. Ode da ga
obadje, neka mu dade što ga idje. A kmet:
„Nigda ni do vieka, dok je meni na ramenu
glave, a jatagana u ruci!" Aga bio pomu-
dar, vrati se doma, te mu piši da dodje. Eto
ti njega. „Šta mi se ti odmetnu ? počme
aga. Tko? kako? nedao Bog, ti moj aga,
ja ti kmet, sada i do vieka; pošteno ću da
ti odgovorim tvoje, dodji, kadgodj te volja.
i bez kazni izruživala se vjera cielog
Rima i svieta; i svetogrdnom drzovi-
tošću bacalo se punim rukama gftusobe
i blata na Našu osobu, , na Našu Vlast
i na iste proslavljene svetce."
,,A svakom i najmanjom prilikom
postupa se tako nedostojno —Jer ako
Mi, skrbeć se za dobro Katoličke Crkve,
dižemo glas, da obranimo potlačena
prava; ako, vjerni svetim prisegam,
koje svečano položismo, zahtievamo
svjetovnu vlasi, lsao neobhodnu za slo-
bodu i neodvisnost Naše duhovne vlasti,
koju nam ugrabiše, i koja s više ra-
zloga i s višestoljetnog zakonitog po-
sjeda pripada Apostolskoj Stolici, dižu
se namah proti Nama biesni glasovi
grdnje, prietnje i uvriede bez mjere. —
Ako se katolici maknu za Nas i traže
da bude uvaženo pravo koje jim pri-
pada, da vide tvrdo i krepko osigu
ranu neodvisnost njihove glave, odmah
jih potvore kao buntovnike il neprija-
telje Italije, ili kao mutljivce — Ako
hodočastnici iz sinovske ljubavi, do-
laze u Rim da utješe Naše otčinsko
srdce, ili da nam izkažu njihovu ne-
promienljivu privrženost, novinstvo jih
izsmjehava, a svietina ruži."
„Koje dakle čudo, ako, sbog ovih i
sličnih čina, koji se neprestano sga-
djaju, biskupi raznih naroda, koji ovamo
dolaze, otvorito zapoznaju da je da-
našnje stanje nesloživo sa slobodom i
sa dostojanstvom sv. Stolice ? Koje
čudo, ako se katolici svega svieta skrbe
i predaju za udes njihovog vrho-
vnog Učitelja i Otca? I zaista kogod
pomljivo prati razvijanje stvari u Ita-
liji, na prvi mah pripoznaje koliko su
smione odluke neprijatelja proti Nama,
koje nove uvrjede pripravljaju crkvi;
i koliko gorih imamo čekati u bu-
duće."
„Sasviem tim, uhvajuć se u Boga,
stavni u krepku pripomoć sv. Sbora,
uzdržali po neprestanim molitvama
cielog Kršćanstva, tražit ćemo da kor-
milamo po toli uzburkanom moru iz-
probijanu brodicu Petrovu, izčekivajuć
puni uhvanja Čas, (k nebesni Učitelj
zapoviedf—^trcA'ima i olujama" te, đa~
utiši."
Tvarstvo
(ma terijalizam).
(V. br. 98.)
Istinabog takova šta nepočinja za nas ni-
kakove novosti, ta to je jezgra nauka onih
prastarih filosofa koji neznavši dati sebi
razlog obstojećih stvari, sve bi prišivali ne-
razumnoj nekoj tvari: vodi, zraku i sam ti
ga Bog zna još čemu. A nisu li zar nešto
slična na sviet iznieli tobože velikani mi-
nule dobe, francuzki materijaliste Diderot i
d' Alambert, a još gori od njih Holbach i
Elvecij, koji uskrisujući goleme zablude i
žalostne prastare tlapnje, sve su to ipak pro-
davali kao neka nova iznasašća, pa trubili
Neprodje vele, aga k njemu:" „daj moje!"
„Kako tvoje? jesi li pri sebi? nedam pošto
sam živ" povrnu kmet. I tako, kada on u
age, tko. Bože moj ! dao bi mu krvi izpod
vrata, kada aga u njega, bre izpriči se da
mu neda rednje nikako i zanikada. To je
lje bilo dva tri puta. Pošlje aga, pa mu do-
nesu iz kmetova mjesta vreću zemlje. Tada
poruči on ponj. „Jesam li ti aga?" „Jesi!«
„Jesi li mi kmet ?" „Dakako!" „Hoćeš li
mi dati moje!« „U svaka doba: u podne,
u ponoći!« „Sjedi, čovječe, stara mu majka!"
reći će aga; „ta ista ti plaća : što dvoriš bez
potrebe ?" te kmet sjedni na onu vreću zem-
lje. „Sada smo na čistu, prihvati aga, ja
ću doći u taj i u taj dan po četvrtu: na-
daj mi se!« „NemuČi se, jer ti nije hvajde.
Zašto da ti dadem?« „Eh, Božja ti vjera,
brate, rekne aga, baš je čovjek zemljom
slobodan, a zemljom strašljiv!« — pa i ti
mužu. ..
„Ostavi mi tu pričanja i smokve! Da u-
mieš ni po jada, nego onu s brda, a onu
s dolina«, pridoda Ivan, te s otim se razidju.
(Sliedi).
brochure, lire 18; legato pelle nera, fogli
gialli, lire 22; iogli dorati, lire 24; legato
pelle rossa, fogli dorati, lire 25.
Orationes in benedictioneSS. Sacramenti,
etc., 1881; elegante 6dizione su carta torte,
grossissimi caratteri, lire 3; elegantemente
legata in rosso, fogli dorati, lire 6.
Missae defunctorum, formato grande
in-4°, lire 4, legato in tela nera, lire 6;
formato in-4°, lire 3, legato in tela nera,
lire 5.
Vesperale Romanum, grande formato
cent. 40 per 30; in brochure 36; legato in
tutta pelle nera, fogli rossi con chiodi, lire
50; formato precolo, in-8°, in brocliure, lire
6; legato in pelle, lire 10.
Graduale Romanum, graode formato
come il Vesperale, in brochure lire 36; le-
gato, lire 50; formato piccolo, in 8°, in
brochure lire 6; legato in pelle, "re 10.
Spedizioni franche.
t»CX>|g®«X
Bibliografija.
Nuovo Messale elzeviriano. — L. Romano,
editore, Torino.
Qne8ta magnifiea edizione del Messale di
proporzionata grandezza, (cent. 32 per 25)
da servire a grandi e piccoli altari, nulla
lascia a desiderare. Essa 6 elegantemente
stampata in rosso e nero, con contomo rosso,
su carta forte bellissima, con caratteri elze-
viriani, e espressamente fasi, e di facile let-
tura con apposite intestazioni incise, alle
principali solennitž, mainscole ornate e con
al Canone una stupenda incisione in acciaio.
Ai pregi tipografici, aggiungasi un' esatta
correzioae, la distribuzione degli accenti sulle
polisillabe, e si ha nell'elegante setuplicita
di questo messale, e modieitA del suo prezzo,
un vero saggio d' arte tipografiea.
Presso lo stesso editore L. Romano in To-
rino trovasi pure un grande assortimento di
opere illustrate ed elegantemente legate della
časa Didot di Parigi e di altre, come per e-
sempio: La vie de la Vierge de 1'abbe May-
nard, vie de Jesus Christ, de Veuillot, S.
Vineent, ecc. ecc. O. S.
JRriobćeno. ')
Otvoreno pismo, onim, kojih se tiče.
Nazad njekoliko đant poslaše sta-
rešine mladog svećenika u selo Tučepi,
da zamjeni bivšega župnika. Kad je
stupio na župnikovanje, prikaza mu se
čudnovato kolo protivnika. Kolu je na
čelu glavar i predsjeda Crkovnarstva
jedna te ista osoba, a tajnik, čovjek
koji mu može snažnu ruku dati i mo-
ralno i fizično; moralno jer je mudar,
dosjetljiv svakoj stvari, a znade pisati
i na daleko; fizično, jer ima glasno
grlo, pa kad uztreba mogo bi dozvati
s Biokova na Pelješac ili iz Medova
D6ea u Spljet; a živa je istina da je
glasom nadvladao najveću trublju ve-
likih orgulja. Okolo njih se okupili
neki komunardi iz Makarske, da jim
nebi tko digo mastne ručke, kad izadju na
ladanje. Mudro kolo mudruje, sad jednu
sad drugu. Nizkomisleći vele, hajmo
ga tužiti da nema izpoviedi, ali tajnik
mudro odgovara, ne za Boga, ta pred
Presvietlim je položio izpit, pa stalno
držim da ima izpovjed; nego čujte !
pišimo da je bolestan pak pik. Kolo
odgovara, dobra je i pametna, živio!
Tko će reći, Čitatelji, da ova nije pa-
metna ?!! Bolestan je, jer nosi u svojim
. rukam ključ, koji bi zatvorio kuću Cr-
kovinarstva, i u istoj obustavio sva-
konedjeljne bakanale; bolestan, jer bi
zavirio u sve račune crkve; bolestan
je, jer bi podviknuo: dosta je te de-
račine i toga kaosa u crkovnim do-
brim.
Makarska na S. Silvestra, 1881.
-a—
Gospodinu Mihu Sabioncello
Brzojavljaču i Majstoru Postanskom
Trpanj.
Pošteni ljudi su mi kazali da se hva-
lite da ste Vi onaj „Domoljub" od čla-
naka probćenih u „Katoličkoj Dalmaciji"
broj 90 i 97.
Zato ako ste Vi molim Vas da me
oznanite, pa ću Vam kazati što je „mr-
žnjaa što je „osveta", što je „sramota
što je „budalaštinašto je „istina"
kako „Poštenjak ne laže", kako Pošte-
njak ne vriedjakakva su „djela po-
štenog čovjeka" kakvo je sjajno ogle-
dalo !! a pak ću vam kazati „ VODU11
što mi je glavu oprao „Narodni List".
Vjerujte mi kako je BISTRA da će
trebovati za odsjev sjajnomu ogledalu
kroz koji će se moć čitati DJELA
onoga koji sramoti ime poštenog Tr-
pjanca.
Kad me oznanite sliedit ću, ol s Vami
ol s Domoljubom. Medju tim učit ću ')
za štogod razumjeti 2)
Da ste mi zdravo!
Jedan pošteni i pravi Trpanjac.
Zahvala.
A tutti coloro "che durante il crudele
morbo che ci strappb la dilettissima
e indimenticabile Maria ebbero a
prestarci amorevoli cure, e a tutti
coloro che presero parte pietosa alle
esequie, od in altro modo ci furono
cortesi di dimostrazioni di affetto e di
compartecipazione al nostro dolore,
sia nella cittŽL di Zara che nel/a cittk
di Macarsca, col cuore profondamente
commosso porgiamo i piii vivi ringra-
ziamenti, assicurandoli che serberemo
per essi perenne memoria e indelebile
gratitudine.
Zara, 5 Gennajo 1882
Luigi Illich Padre — Sofia lllich nata
Raflanelli Madre — Maria ved.a Raf-
fanelli Ava —
Plovitba aust.-ug. brodova.
Anversa: dojedrio 31 prosinca b. Araor
Fraterno. Baltimora: dojed. 19 prosio, b.
Mirto N. Bona: odjedr. 24 pros. b. Grad
Senj, kapit. Tičjac, put Rieke. Cagliari:
odjed. 28 pros. b. Katina R., kap. Sforzina,
pnt Marsilje. Carigrad: dojed. 24 prosin.
b. Hlavia. Falmouth: dojed. 31 pros. b.
Mirra; — odjedrio 30 pros. bark Ati, kap.
Ferrari, pat Leith. Gjenova: doj.2siečnja
b. Sagittario. Livorno: dojed. 2 sieč. b.
Franeesco Luca. Maasliua: odj. 1 sieč. b.
Ban Mažuranić, kap. Zmaić, put Nevvcastle.
Newhaven: dojed. 16 pros. b. Luigia P.
N. York : odj. 17 pros. b. Prvi Dubrova-
čki, p. Montevideo. Pirej : đoj. pros. bark
Siloe.
Marsilja, 4 sieč. Bark Elena, kap. Dušan
Mandić, iz Trsta put Cette, krcat duga, pri-
slonio se ovdje sbog istoeojaka, prosliedit
će put Cette kad ublaži vrieme. Na brodu
sve u redu.
') Za pisma s ovim naslovom Uredništvo
neuzimlje na se odgovornost.
Ođpisi ,,K. D.
Predplatili:
na račun g. 1883: m. p. D. M. Čović f.
5, D. I. Perat f. 7, D. V. Duboković n. 50,
do konca g. 1882: Preuzv. i prep. G. Josip
Juraj Strossmayer, m. p. D. Ant. Žuvela,
D. M. Ivanković, veleč. Samostan 00. Fra-
novaca u Knina, m. p. 0. M. Širnić, veleč.
Samostan 00. Franovaca u Zaostrogu, m. p.
0. Stanko Staničič, č. g. A. Polić trgovac,
veleč. Samostan 00. Franovaca u Makarskoj,
do konca ožujka g. 1882: m. p. 0. S.
Vukoević, č. g. J. Jerić Jerin, D. M. Sta-
ničić;
do konca rujna 1882: č. g. L. Vlatković
trg. u Smilčiću,
na račan g. 1882: m. p. D. L. Milavić
n. 50, 0. A. Copić f. 5. D. V. Stipetić f. 1,
D. A. Tvrdeić f. 2, D. J. Fenili f. 7, si.
„Casino" u Makarskoj n. 50, preč. D. A.
Vušković for. 7:50, m. p. D. Fr. Vidolin
f. 3:50,
do konca g. 1881: m. p. D. P. Bielić,
D. J. Delfin, D. I. Mirić, D. A. Lobmayer,
D. J. Depolo-Beor, D. N. Zarić, D. B. An-
tićević, D. Fr. Volarić, D. V. Stipetić, D. I.
Banić, si. Nar. Čitaonica n Imotskom, m. p,
D. N. Gamnlin, preč. D. J. Raimondi, č. g.
A. Radman, č. g. N. Čavlina, m. p. D. J.
Šimunković D. V. J. Škarpa, D. I. Matešan,
0. A. Gilić,
do konca rujna god. 1881: m. p. D. A.
Mijač,
do konca lipnja god. 1881: m. p. D. D.
Gvozdenović, D. J. Nimčević,
na račun g. 1881: preč. D. M. Pišta f. 5,
D. A. Maffioli for. 5:50, 0. V. Letica f. 7,
D. A. Benzia f. 5, 0. P. K. Bačić f. 5,
do konca g. 1880: m. p. D. S. Buglietta.
č. g. D. L. M. — Dicmo — Izbrisasmo pre-
poruku. — Hvala — Življeli!
č. g. D. J. N. — Šibenik — Odsle, buduć
odputovao odatle preč. 0. M., šaljemo Vam list na
veleč. Samostan 00. Dom., koji će imati dobrotu
predavati Vam ga. Želite li da se odredi drugčije,
ovo nas. Zdravo!
č. g. J. J. J. — Metković — Obrnusmo po
Vašem nalogu tamo na Metkoviće. Da ste nam
zdravo!
č. g. D. A. V. — Spljet — Još samo 50
novč, pa će bit mirna i sva t. g. Hvala! Življeli!
C. g. 0. Š. M. — Sinj — Preuzv. b. Stross.
odposlato već prije. Danas presv. Dobrili. Primamo
viesti, da se cienjena radnja najmilije čita, kako i
zaslužuje.^Živlieli 1
Č. g. D. S. Matosović — Štrigova u Medju-
murju — Odašiljemo i zaostale brojeve.
Ć. g. D. B. — Pag — Glede one obilnosti u
listu Vaša želja već je, kako vidite, izpunjana.
Zdravo nam bili 1
ČC. gg. V. V. i S. S. - Korčula - Poštom
od sriede eto Vam knjiga. Življeli!
č. g. D. M. Staničič — Srdačna hvala, Odaši-
ljemo. Bog Vas poživio !
Ć. g. 0. P. K. B. - Sto umuknu, sokole?
Obećani, mili glas, željno izčekujemo. Zdravo i
veselo I
') Za moć pak natuknuti što će ovo reći
a) Klela se zemlja raju da se svaka tajna
obaznaju.
b) Ništa se nij' izlilo što se nij' platilo,
d) II maledetto troppo saper !!!
U želji da se uz najnižu cienu što
više širi hrvatska knjiga, uredništvo
„Katoličke Dalmacije" pobrinulo se
obielodanit na troškove lista cio niz
zanimivih knjižica: naime
Crtice
Slovenskoj liturgiji.
Ova je knjižica, uz popravke, preštampana
po poznatoj razpravi 0. S. Milinovića nau-
spomenu tisućnog goda glagolice. Iznaša 160
strana. Podleći ovom trudu i trošku smatrali
smo svetom svojom dužnosti, ne samo jer
su i najglasovitije novine o njoj najpovolj-
niji sud izrekle, nego jer je ovo jedina
knjiga koja pruža podpunu poviest o sla-
venskoj liturgiji, osobitim obzirom na naše
krajeve. Za to tko hoće da se upozna cr-
kveno narodnim našim životom kroz 1000
godina, „crtice" mu daju zlatan ključ.
OKRUŽNICA „GRANDE MUNUS«.
Ova okružnica, koja nam je zasjekla novo
razdobje u crkveno-narodnom životu i na
neki način ponovila nam Ciril Metodovu
eru, eru našeg preporoda, eru kad nam je
u magli viekova prvom sunce vjere i pro-
svjete sinulo, najbolja je utjeha i čast za
nas zlopatnike Slavene u obee, a na pose
za naš uprav mučenički hrvatski narod. Po-
što smo sve tiskane iztiske razpačali a s više
nam se strana još pita, dali smo tiskati na
novo u latinskom izvorniku i hrvatskom pre-
vodu nekoliko stotina eksemplara.
Bazilika Sv. Klimenta
u Rimu.
Poviestno - arkeologičke crtice
Napisao ih
D. Frano prof. Bulić.
Prigodom Sveslavenskog Hodočašća u Rim.
Kad se promisli da nema za umjetnost
spomenika važnijeg na svietu do Bazilike
sv. Klimenta u Rimu i da je to sveobća
monumentalna slavenska crkva, tik koje se
nova kapela podiže našim velikim prosvje-
tliteljima, kad se pomisli, da su u ovoj Crkvi
odaslanstva, iz svih slavenskih plemena, sla-
vila zajednički prvi put velike svoje Svetce
Cirila i Metoda; — unieti u hrvatsku lite-
raturu knjigu vriednu poput ove, i to je bila,
po našem osvjedočenju, naša dužnost, tim
više pošto je ovo prva hrvatska knjiga ove
vrste.
Uspomene o slavenskom hodočašću
u Rim.
srpnja g. 1881.
Obzirom na dičnu kitu hrvatskih hodoča-
stnika; koji su u ime svoje i ostale svoje
braće polagali dne 5 srpnja 1881 svoje za-
vjete nad sv. Moći slav. Apostola, i namje-
rom da zamašna ova zgoda ne ostane bez
svoga tiskanoga pametara; — posakupismo
sve što je bilo važnijega odnosno na hodo-
čašće: kao govore Sv. 0. Pape, Strossma-
jera i t. d., opis svečanosti; imena naših
hodočastnika i t. d., nek služi kao mnemo-
zinon našem narodu. Tiem smo tumačili bez
dvojbe obću želju: nek i ovo štogod dopri-
nese k učvršćenju naše katoličke i hrvatske
sviesti i k postignuću ako Bog da povolj-
nije budućnosti.
Hrvatska Vila
dne 5 srpnja 1881
na slavu Sv. Cirila i Metodu.
U ovoj knjizi tiskane su četiri krasne pje-
sme izpjevane za dan 5 srpnja od najgla-
sovitijih naših pjesnika: Buzolića, Despota,
Martića i Pavlinovića. Cio (isti dobitak na-
mienjujemo proslavljenomu našemu pjesniku
neumrlomu O. KaČiću, vjekovitom uresu Fra-
novačkog Reda i prvomu pučkomu hrv. pje-
niku.
Kratki životopis
Sv. O. Pape Lava XIII.
Najveći dobročinac slavenskih naroda ima
bit najbliži našemu srcu i našoj pameti. O
tom razlog ovoj knjižici. Cio čisti dobitak
namienjujemo u znak harnosti Petrovu Nov-
čiću.
Hladi poljođjelac.
Našem posjedniku i težaku nije bilo do
danas možeš reć nijedne sustavne knjige o
poljodjelstvu. Zadovoljuje li toj potrebi „Mla-
di poljodjelac" sudit će strukovnjaci. Mi niti
ju hvalimo niti ju preporučujemo, kao ni
nijednu drugu; sud o svemu puštamo razbo-
ritosti hrvatskog našeg obćinstva.
_ Sve ove knjige dobivaju se za f. 2:50. Tko nadoda 50 n. dobit će i iztisak „Canona" glagolačke Mise.
Essenđo 1' incisore sottoscritto prov-
veđuto di un copioso aasortimento di
timbri, suggelli, machinette ecc. sirac-
comanđa per ogni lavoro d' incisore
promettendo esattezza e prezzi miti.
Siggilli a due lettere, a soldi 40 all'uno)
Carlo Russo ine. — Zara.
D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.