e rittovare neir autoritk suprema đel
successore di S. Pietro la forza đi
rigenerarsi a novella vita di spirito,
come lo trovarono fino al secolo XI i
suoi padri per difendersi contro gli
scismi e le eresie e per progredire
nell' eroismo delle virtii cristriane, che
popolb 1' Oriente di un numero stermi-
nato di santi.
Non b chi non veda la estensione
đel disegno del Sommo Gerarca. La
cbiesa greca b la piti importante di
tutte le chiese di rito orientale. Mentre
le altre chiese orientali non si esten-
đono che su nazioni particolari, la
chiesa greca, oltre di abbracciare la
nazione greca dell' Ellade e della Tur-
chia, estende la sua influenza sul mag-
gior numero dei popoli slavi, e sui ru-
meni. Sono quasi novanta milioni đi
popoli di rito greco, che sono sventu-
ratamente staccati dal centro dell' uuitk
cattolica! Inoltre la chiesa greca, che
comprenđe i quattro patriarcati orien-
tali di Coslantinopoli, di Alessanđria,
di Antiochia e di Gerusalemme, ha
un' importanza storica per 1' autorith,
pontificia, esercitata aino al secolo XI
sulle chiese d' Oriente. Finalmente la
chiesa greca e importantissima, perchfc
mantiene liturgia ed istitnzioni đel tutto
conformi al domma e allo spirito della
chiesa cattolica; talmente che tutto cio
che đi buono si conserva nella chiesa
greca đisunita, non b frutto dello sci-
sma, ma di quell' unione cattolica che
una volta la legava e la reudeva figlia
della chiesa romana.
Ora istituendo il Sommo Leone rnis-
sioni di rito greco, che viene a fare?
Viene a servirsi degli elementi cattolici
esistenti tuttora nella chiesa greca, e
che sono un vivo monumento;đelIe ve-
ritk cattoliche. L' ordine gerarchico,
conservato in quella chiesa, esige un
capo, che per istituzione divina abbia
autorit& suprema sopra tutte le chiese;
i libri liturgici della chiesa greca con-
fermano tutti i dommi della chiesa
cattolica, non escluso quello§>3eir au-
toritii pontificia.
Quindi Leone XIII coll istituzione
della missione cattolica di rito greco,
viene a đire alla chiesa greca: io ti
voglio cattolica, e non latina; conserva
pure i sacri riti e le sacre istituzioni,
che hai rieevuto dalla veneranda auti-
chitk; ma, đeli! ritorna đel tutto a
questa veneranda antichitk, quale te
1' addimostrano i tuoi padri, i tuoi santi,
i tuoi riti, le tue istituzioni, ricevute
da padri, che furono cattolici; e tu ti
trdverai nell' unione colla cattedra di
Pietro.
In tale maniera Leoue XIII viene
a togliere allo scisma 1' unica anua di
cui si vale per impedire il ritorno dei
popoli d'Oriente al cattolicismo, cioe
che il Papato ali' elemento orientale
voglia sostituire 1' elemento oceidcntale,
il latinismo all'ellenismo. Questa idea,
che parrebbe sciocca a prima vista, e
radicatissima nei popoli orientali, e
sopra tutto nei Greci, i quali oggi
tendono a creare il Panellenismo. Per
essi il rito e le istituzioni ecclesiasti-
clie sono la bandiera della loro vita
nazionale. Attentare al rito e alle isti-
tuzioni ecclesiastiche, e attentare alla
loro vita nazionale. Ora quest' arma b
loro tolta da Leone XIII coll'istitu-
zione di missioni cattoliche di rito
greco. I Greci si possono persuadere,
che il Papato non attenta alla loro vita
nazionale: il Papato vuole i greci cat-
tolici e non latini. Volendoli cattolici,
rispctta il loro umor proprio nazionale,
perche lo spirito nazionale nulla ha
di ripuguante, quando e inteso cristia-
namente, collo spirito della chiesa cat-
tolica; anzi la variet& dei riti e delle
nazionalitit e un pregio della sola
chiesa cattolica, perche essa sola sa
mantenere 1' anitil nella varieta.
Josip,
po milosti božjoj i svete apostolske stolice
Nadbiskup Vrhbosanski,
crkvi božjoj u Sarajevu i svim vjernicom,
koji su u svoj nadbiskupiji vrhbosanskojbla.
godat i mir od Boga Otca našega i G<sp0-
dina Isusa Krista.
(v. broj 15)
20. Današnji viek ide jedino za užifcom
ovoga svieta, jer negoji više nade. Tak je.
Kada se čovjek nevjerom odvrne od J)g3)
svoga cilja i svoje nade, onda srce njg0-
vo, jer bez Boga najvećega dobra przno
postaje; ono hoće da se napuni, zasitile-
menitimi dobri, ono posiže za putenimina-
sladami, ono hvalu i slavu traži od svjta,
ono na svaki način ide i jagmi se zada-
gom ovoga svieta, ono se rastapa u Ia.| i
strasti. Odmetnuvši se od Boga najveiga
dobra, ooo nema u nebu šta tražiti, ujnu
je nebo ovaj sviet, njemu je raj vlajti
užitak, a sve drugo mu je samo sredsiV,
koje ima jedino njemu složiti. 0 kako >
pusto, kako li prazno srce čovječje bez viš
nade ! Koli sretno je ono i presretno u src
Isusovu, koje na križu trpi. U tom sra
trujem okruženu spoznajemo mi, da je Bq;
za nas na križu trpio, jer smo mi rod Ijut
ski okužen griehoro, komu je raj zatvore
komu je odkupljenje nuždno, komu je p-
kora nuždua, ako hoće, da mu se vra
nebeska i opet otvore. Zahman si utvara
da će doći neznam kako sretna vremena;
i za najsretnijih vremena valja ona osui
božja: Prokleta zemlja u djelu tvom: s m
komi ćeš od nje jesti sve dane života svog
Trnje i korov će ti radjati, ... Sa znoje
lica svojega jest ćeš kruh, dokle se nevral
u zemlju, od koje si uzet (1 Mojz. 3, 17 --2C
Tko je ikada bio tako mudar, tako bogi
tako slavan kao Salomon? Što god željal
oči njegove, ne branjaše im niti ukraćiva
srcu svojemu kakoga veselja, nego mu
sr«e veseljaše sa svakoga truda (Prop.
Isus: Po tom će svi s <oznati, da ste moji
učenici, ako imate ljubav medju sobom (Iv»
13, 35). Pa tko da uabroji, što je sve crkva
katolička tečajem toliko stoljeća učinila da
doskoči raznim nevoljam roda ljudskoga da
mu pomogne laglje snositi muke i tjeskobe
koje ga tište! 0 sveta vjero križa, vjero
svetoga utauja, vjero goruće ljubavi! Kada
će, ah kada će sviet, bezvjerni taj sviet
spoznati, da jedino li sve tajne ovoga svieta
odkrivaš? ah kada će taj sviet, koji misli,
da na ružah hodi, dok se uživanjem vre-
menitih dobara zaslepljuje, kada će uvidjeti,
da je za nješto uzvišenijega stvoren, da ga
iza groba uzvišeniji, vječni život čeka, i u
taj život, u tu domovinu da jedino ti vjero
trnjem okrunjena prstom pokazuješ? ah ka-
da će se taj hladni, taj sviet ledeni, taj
sviet bez srca ogrijati na gorućoj ljubavi
božanskoga srca, kada če se osviestiti te
uvidjeti, da i glede blagostanja vremenitoga
ona uviek vriedi, kako valja glede dobara
duševnih: Temelja drugoga nitko nemože
postaviti, osim onoga, koji je postavljen, koji
je Isus Krist (1 Kor. 3, 11); jer nema u
nijednom drugom spasenja (Djel. ap. 4, 12).
22. Nije zahman srce Isusovo otvoreno.
Zato je ono otvoreno, da nam unutra bude
prost ulaz. Isus, naš Gospodin, pakazajuć
na srce svoje svim dovikuje: Dodjite u
srce moje svi, koji ste nevoljni i oterećeni,
i ja ću vas okriepiti. Dodjito vi sirote i od
svieta zapušteni, i ja ću vas utješiti. Dodjite
vi, koje dvojbe i varav sviet umara i za
mirom uzdišete, i ja ću vam pravi mir dati
Dodjite vi, koji tugujete, i plačete, i ja ću
vam suze otrti. Dodjite koji ste u napasti,
i ja ću vas ojačiti. Dodjite vi grešnici, i ja
ću vas izliečiti. Dodjite vi pravednici, i ja
ću vam uztrajnost dati i do veće vas još
svetosti dovesti.
23. Tomu milomu pozivu nemojmo se
oglušiti. Jer će doći vrieuie, kada će srce
Isusovo, koje od ljubavi naprain nam sad
gori, biti prinuždeno, od nas se odvratiti;
doći će vrieme, vrieme smrti, kada će
od nas za svoju ljubav račuu tražiti;
doci će vrieme kada će to sve, Ijubeće to
10), pa ipak nije s toga bio sretan ni zj koje 'jubavju plamti, srce, koje je sve
dovoljan, jer jesam zavapio: Kad poglede da ' uas plamom svoje goruće ljubavi
na sva djela svoja, što uradiše ruke moju, Qžeže, kada će to srce one, koji su i uz tu
na trud, kojim sam se znojio, opazili da • goruću ljubav ostali kao kamen hladni i od
u svem taština i muka duhu, i da niš, to8a 8(( srca odvrnuli; za uviek morati od
neztraje pod suncem (Prop. 2, 11). Ni z sebe odbiti kao nevriedne svoje ljubavi. Ali
maljska dakle dobra nemogu zasititi sr<to 8rce> neizmjernim plamom ljubavi plamteće,
—— : — J L odvrnut će se od njih za uviek, za uvjek će ih
svojim proklestvom udariti. Ona usta, koja
su uviek puna ljubavi i na milosrdje otvorena
.. spremna uviek na to, da dobrotu srca greš-otvorio; izmirujemo se tim, što znamo, ka',nikom Ijubezno izliju, nazvat će ffrešnike nas sveti Pavao uči: da muke sadnšniiitTukletlml 1 reci ce im: vuiaz,n« IRTI IUCUC
ko junali, po običaju, u „otvorenim do-
pisima" puca na ljude oko K. Dalm.,
šaljuć jitu iz svog uljudnog bira titule
djece i ludjaka (v. ,,N. L." br. 15, 22
velj.) Sasviem da smo obiknuli tom Ju-
rjevom puškaranju, ipak nam se činilo
začudnim što se napisalo: pustite da se
djeca igraju, jer buduć da u našem
članku nije bilo govora o drugom no o
D.ru Klaiću i njegovom govoru, kogod je
mogo pomisliti da smo se htjeli šalit, što
nedao Bog, u ozbiljnoj stvari. Ipak, do-
puštamo ako se nismo pokazali djeca,
pokazali smo barem da srao naivni ko
djeca, jer, nepazeć na onu Oracijevu:
quid valeant humeri, pomislismo na mo-
gućnost da neke glave tupe naoštrimo:
dočim „N. L." dokazuje da bi to bilo
nešto vrhunaravna. Tješi nas sasviem
tim mis6 da u Dalmaciji ima još ljudi, koji
će prijati naše bistrenje, a za ljude Na-
rodno;/ Lista ostaje: Curaviinus Uaby....
* *
našega, ono i uz najobilnija dobra ovoj
svieta ostaje pusto bez više nade. S muka
ovoga svieta izmirnjemo se samo tim, š
znamo, da je Bog za nas trpio i nebo nt
vremena nisu ništa preuia budućoj sli
koja će nam se javiti (Rimlj. 8, 18); iz
rujemo se tim, što znamo, da će obli
ovoga svieta proći (1 Kor. 7, 31); izmii
jemo se tim, što znamo, da je blago naš
nadi ne na zemlji, već na nebu: Traži
veli apostol (Kološ. 3, 1. 2) ono što je go
gdje Krist sjedi s desne strane Boga. Mish
ob onom što je goret a ne što je na zeml
21. Današnji viek je bez srca. Tko se
jed noć od Boga odvratio, tko na nebu neo
ništa očekivati, komu je samo zemlja n
komu je uživanje na ovom svietu zadr
cilj, onaj drži, da ni drugi ljudi nema
drugoga cilja. Al komu je uživanje na ovo
svietu zadnji cilj, sasvim je naravno, c
takav druge ljude samo u toliko štuje,
koliko su mu od koristi, a kad mu prestan
biti od koristi, onda ih od sebe odbacuje,
za ujih nemari više, uego zadruge životinji
Takav čovjek sve druge drži za svoje pro
tivnike, koji god mn na put staju, da ne
može živiti po volji. Takovu čovjeku nije
do nikakovc vlasti, do ničega stalo; samo
je ooo nješto, što njegovim strastim uga-
dja; sve drugo je za njega ništa. Zato u
njega nema srca za nevolju ljudsku, za
sirote; zato u njega nema srca za to, da
svim vlastim pomogne, kako bi svim Ijudem
dobro bilo, koliko je to u ovoj suznoj do-
lini moguće. Odatle toliki jaz i/.medju bo
gataša i siromaha; odatle ona velika razlika
izmedju sretnih i nesretnih ljudi; odatle
u oganj vječni! Prokletstvo iz takovih usta,
prokletstvo iz tako Ijubećega srca jao! Koli
si griehu podan, koli zločest moraš ti biti,
kada tolika ljubav na tebi ništa nenalazi,
što da ljubi, kada toliko milosrdje ničemu
na tebi nemože da se smiluje! Kada pače
tolika ljubav tebe kano svoga okorjela pro-
tivnika mora od sebe odbiti, mora kao od-
metnika od Boga iz svoga kraljevstva iztje-
rati i u oganj vječni baciti. Jao!
24. Nu ne tako, nego svaki nas neka se
Isusovu pozivu odazove. Gle, evo i ja se
predragi spasitelju moj, tvojemu milomu po-
zivu odazivam, te sebi i cieloj nadbiskupiji,
koju si mi nevnednom milostivo povjerio,
trostruk stan u tebi uzimam; ja sebe 1 sve
ovce tvoje, koje si mi povjerio, stavljam u
otvorene rane nogu tvojih, da promatrajući
stope tvoje put spoznamo, koji u život vječni
vodi; sebe i ovce tvoje, koje si mi povjerio,
stavljam u otvorene rane ruku tvojih, da
uviek pred očima imajući djela ruku tvojih
djela za nas učinjena kroz cieli svoj život
močilo na križu, i sami počmemo djela
;cbi ugodna čioiti, i od njih se nedamo ni
smrću razstaviti; sebe, predragi Isuse moj,
tvoje dragocjenom krvlju tvojom odkupljene
i meni od Tebe milostivo povjereue ovco
itavljam n otvoreno tvoje ljubavju goruće
irce, da tu promatrajući neizmjernu ljubav
voju, od koje si za nas čovjekom postao i
Da drvetu križa za sve nas umro, od ljubavi
sami napram tebi uzplamtimo, te nas ni
Narodni List zove nas Indjacima i
djecom; a za što ? Jer smo rekli da je
Klaić donekle govorio po svom uvjere-
uju, al da lo nije uvjerenje hrvatskog
pučanstva Dalmacije. Pa zar to nije i-
stina ? N. List na čelu si udario: jedino
narodno neodvisno glasilo... Melnimo da
je i da on daje oduška misli birača
Kla ic'a, Montia i drugih; pa ćemo tad
zapitali N. List.: kako je mogo dr. Klaić
uztvrditi da lemeljem ustanku služi po-
litičku ideja, dočim si ti tvrdio da ruje
druga dalja ruka? Kako je mogao Klaić
prispodabljati ustaše sa Veljkom i sa
drugim boriocima za srbsku neodvisnost,
dočim si jih ti zvao „razbojničke čete?"
Kako je Klaić mogo posumnjati da se
mogu izleć zapletaji ako se braća nadju
prama braći, dočim si ti u uvodnim član-
cima tvrdio da će naši vojnici vjerno
izpuniti svoju dužnost? Ovako bismo
mogli i na dalje pitati N. List. Ili je
Klaić govorio iz duše naroda, a tad, li
N. L., nisi narodno glasilo, jer dr. Klaić
svojim govorom pobio svu tvoju dosa-
svŠftiff ubjeren}ii, ''lia[io"']o' "Ivrdila hat.
Dalm., a tad U varaš narod zovuć dr-
žavničkim (!?) Klaićev govor.
* * *
tolika mržnja, tolika neprijateljstva;. o-8mrt> život, ni angjeli, ni poglavarstva,
datle medju ljudi tako malo bratske^ Ijo- P si,e> ni štrt jesa,la ni što će biti, ni moć,
ba vi i sloge. Ta tako ohladojela ljubav k
bližnjemu gdje će se opet uzpiriti, gdje li
uzplamtiti ? gdje drogdje nego u gorućem
srcu Isusovu. To je srce za sve trpilo. Svi
su dakle ljndi krvlju Isusovom odkupljeni,
svi su baštinici kraljevstva nebeskoga. To
srce nije se na svoju korist, nego se je za
sve nas žrtvovalo. Prava dakle ljobav netraži
sebe, nego ona se žrtvoje i daje za droge
da drugim bude dobro. To srce prikazuje
se samo za nagradu za sve, što god mi do-
bra svojemu bližnjemu učinimo: ŠtouSiniste
ii visina, ni dubina, ni drugo kakovo stvo-
eoje neuzmogne razdvojiti od ljubavi božje,
oja je u Tebi Isuse Kriste naš Gospodine,
imen
Ovaj pastirski list neka se vjernikom
ročita prve nedjelje iza kako se primi.
U SARAJEVU, dne 15. siečnja 1882.
f Josip, nadbiskup.
jednomu od ove moje najmanje braće, meni
učiniste ^ (Mat. 25, 40). Ta ljubav srca Isu-
sova koju promjenu o svietu neučini? Ova
ljude raznih naroda jezika i običaja u jedan
narod sabra; ona od njih svih jedan narod
same braće sastavi, koji su svi imali kao
jedno srce i jednu dušu, tako te isti pogani
vidivši to uzkliknoše: Gle, kako se kršćani
medjusobno ljobe! Da ljobav je uprav zna-
men, po kojem se poznaje, tko je učenik
Kristov. Na zadnjoj bo večeri reče sam
Čuduih ljudi.
Kad smo nazad dva broja potražili da
razbistrimo govor dr. Klaića u odaslan-
jtvima, Narodnomu Listu dalo se na žao
5lo smo, ako i najumjerenije i najulju-
jnije, nešlo predbacili prvaku narodne
stranke. Ali „urednik do njegove volje"
pošto nije mogao da pobije naše rieči,
Srećni li su birači dalmatinski! Za
pretresenim „državničkim" govorom, eto
li i sjajnog (v. ,,N. L." br. 15) govora
dr. Lovre Montia. 1 on, ko i Klaić, go-
vori u ime hrvatskog naroda u Dalma-
ciji. Monti je sam sebi tajna, reče jed-
nom Pavlinovic. Dali je to mnenje isti-
nito neznatno, znamo saino da ovog puta
Monti je odkrio svoje misli i težnje, i do-
kazao da je ni pjerka ni kanjac. Govo-
reć proti uvedetiju iznimnih sudišta u
Dalmaciji, Monti čislo i bistro reče:
sa onim upravnim sustavom loli nepri-
jazniin srbskome pučanstvu zemlje (Bosne
i Hercegovine). Monti dakle u ime svoje,
u ime svojih drugova, u ime narodne
stranke jasno i glasno pred zastupnicima
ciele Cislitave kaže: Bosna je svbska
zemlja !! — Narodni List ipak zove lakav
govor „sjajnim" govorom, i donaša ga na
ćelu lista, primećuć mu saino opazku da
je vlada neprijazna i hrvatskom a ne
samo (ovo "sa/no" vriedi hiljadu du-
kata !!) srbskome pučanstvu. Eto kamo
smo doprli sa neizvjestnotn narodnom
politikom, da narodni zastupnik u carev,
vieću u ime hrvata Dalmacije priznaje
da je Bosna srbska ! Cemu govori Pav-
linovićevi, čemu njegovi spisi, a imenilo
Razgovori ? Bosna je srbska ! lo su rekli
narodni zastupnici kroz usta Montieva;
jedino narodno neodvisno glasilo nije
proti tomu prosvjedovalo — Bosna je
srbska! Nije li ovaj zaključak točno,
bez pretjeranosti izveden ? Ako jest,
kako nema dvojbe, nek birači sudo med
nama ljudjacima i mudrosti pobratima
Jure.
Govor Montiev neodabrava nijedno
glasilo većine, dočim listovi ljevice kažu :
eto vam dokaza, da ciela Dalmacija i-
gra jedno kolo sa krivošijanskim usta-
šama.... Bečki Valerland piše: „Monti se
suprolivio predlogn sa stanovišta, koja
(Sliedi Dodatak),
\ Veritatem facientes in charitate, \
<j crescamus in illo per omnia, qui j
\ est caput Christus. s
\ (S. Paul. Epli. IV. 13.) \
Izhodi u Ponedjeliik i u Četvrtak
Vos ipsos, aimlinnte Deo; in tlles alacriler opcram Vetram impensuros in tuenda salutari Ecclesife doclrina animisque in
Religionis araore el in verae fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u oapinsk. listu, 21 veljače J872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Calhedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dara.)
Uvjeti pretlbrojbe
Br. 19
iretluru|1JC, _ U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inoimstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - l'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco na Uredništvo. — Uvrstbe po 1U
novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se »e vraćaju.
God. XIII Zadar, Četvrtak 9 Ožujka 1882.
Dnevna pišanja.
List, kog nazad malo dana sv. Otac
Lav XIII. posla talijanskim biskupima,
i kojeg doniesmo u cjelini u br. 17
„K. D.", dao je povoda mnogim član-
cima svakojakih novina. Izmed ostalih
piše londonski Freeman' s Journal:
Slobodna crkva u slobodnoj državi bijaše
ideal, kog pokojni Cavour iznese pred
mladu Italiju, dočim je dvor Emanujilov
izseljivao iz Turina u Rim, uništiv
papino suverenstvo i upropastiv finan-
cijalno Florencu. Mi danas vidimo što
uprav znači ova izreka. Država je da-
kako slobodna. Mletke i Quirinal po-
vratiše Italiji; crveni austrijanski husar
vidja se istom s onu stranu Trentina.
Jedino za Čim mogu još uzdisati ta-
Ijanci jest Italia Irredenta, izreka ne-
izvjestna i neozuačiva poput njemačkog
Vaterlanda (otačbina). Ali što je slo-
bodna crkva u slobodnjoj današnjoj
državi? Cavourov san o ujedinjenoj
Italiji obuhvaćaše za stavno i papinu
državu; ali oni, koji tu ideju primiše
u zalog, oskvrnuše ju. Slobodna država,
koju oni izvedoše, učini sužnjem Crkvu.
Ne samo zapremiše njezin posjed, dali
V2 ip jfllOBfi VMŠfr kt?
šćanskog svieta. Ni osoba sv. Otca,
koja u svim vjekovima izira današnjeg
bijaše sveta i nepovriediva, neosta slo-
bodna od zlog nasilja, koje revolucija
uvede u vječni grad. Vidjesmo pogrdjen
lies tmfva pape, napadnute pratioce;
znamo da je živućemu nemogućno
obavljati svoju visoku službu sbog
vladinog strahovanja sjedne, a njezinih
prirepina s druge strane. Važni list,
kog Papa ovih dana posla biskupima
Italije, navraća još jednom pažnju izo-
braženog svieta na pogibelji koji bi se
mogle izleći uslied današnjeg položaja
u Rimu. Papa se u velike tuži na po-
težkoće i pogibelji, koje mu priete.
Sviet je čuo dosta govorkati o zakonu
„delle guarentigie", kad topničtvo E-
raanujila probi kapiju Porta Pia. Što
se sbilo sa onim famoznim dokumen-
tom? zar su obećanja vlade talijanske
prazna, ko što su prazne njezine bla-
gajne?
Ona svečana 03jeguravanja, učinjena
pred Europom u čas kad se prekršio
medjunarodni zakon, zalegla su. Sviet
bezbrigom gledao... ponašanje talijan-
ske vlade prama Papi. Katolička stranka
u Italiji bila se smela. A1 malamalo
stvari se promjenjuju, ne samo u svietu
dali i u Italiji.
Pripoznato je napokon da je Papa
od potrebe družtvu, i da je njegova
podpuna osobna sloboda kao i ona
Crkve potrebita urednoj kršćanskoj
vladi. Italija, katolička Italija od po-
trebe je da se prva makne. Eto ju
zove sv. Otac da se makne za slobodu.
Odzvonilo je pasivnom odporu, sv. Otac
je izjavio da je od potrebe djelovati.
Biskupi i svećenici ponukovani su, da
se probude i da se bore za Crkvu,
koja je u velikoj pogibelji; da pomognu
svjetovnjacima u svetom radu, da do-
biju pripomoć novinstva, u jednu rieč
da se posluže sa svim sredstvima.
Važnost ove izjave sv. Stolice niko
nemože poreći. Dokaz je.... da duh ^
Ildebranda nadahnuje Lava XIII., ko
jednom Pia IX".
Dnevne viesti.
Iz Vatikana. U prošlom smo broju
javili kako je sv. Otac Lav XIII. dne
2 tekuć, navršio 72 godinu svog slav-
nog života. Kardinali, prisutni u Rimu,
onog jutra podjoše svi skupa u Vati-
kan, da Čestitaju visokom svetčaru.
Sv. Otac primi Kardinale u dvorani
del trono i po kratkoj besjedi dekana
kardinalskog sbora Di Pietro, sv. Otac
zahvaliv na čestitkam, izreče nekoliko
rieči, spominjuć kako se uslied lanj-
skih sgodjaja cio katolički sviet uz-
budio, i kako su se iz raznih krajeva
podigli glasovi na obranu sv. Stolice.
Sv. Otac spomenu, kako su se nepri
jatelji uzalud trudili da ušutkaju ovo
važno pitanje (rimsko), i izjavi da se
to pitanje neda ušutkati i da će ga
nestati istom tada kad bude obranjeno
dostojanstvo i sloboda sv. Stolice. Za-
vrši tvrdnjom da će se jednom drnžtvo
f pr&poru&a mu, da vrši medjunarodne du-
žnosti, da se izbjegne sukobu sa Englezkom
i Francezkom.
Yiesti o ustanku.
čela reda, ćudoredja i pravde, kojih
je čuvalac rimski Papa.
Carevinsko meće. Kako pišu iz Beča
pražkoj Politici, carevinsko bi vieće i-
malo do svibnja svršiti svoja zasjeda-
nja, a tad bi pokrajinski sabori počeli
saborisati. To najtoplije žele Poljaci.
Do kojeg dneva razprava o budgelu
bit će svršena, a tad će doć red na
predlog o carinarskoj tarifi, pa o obr-
tnom redniku, o noveli izbornog reda
i o školskoj preinaki. Po zaključcima
desnog središta i pravog središta i-
mao bi se po uskrsu pretresati i pred-
log o uredjenju kongrue. Odbor za
kongruu još nije počeo viećati.
Porez na kafu. Češki klub je odlu-
čio glasovati samo za 10 fiorina pri-
reza na kafu, a ne za 16 ko što bi
htjela vlada.
Poljački klub i klub središta odlučili
su glasovati za tarifu, ako jim vlada
dade nekoliko polakšica- Kakovih će
polakšica dobiti naši zastupnici ? Da
će se promieniti neprijazni sustav pra-
ma srpskome pučanstvu Bosne??
Zemun, 6 ožujka (u 12 s. I č.):0-
vog Časa Srbija proglašena kraljevinom.
(Proglas je učinjen u skupštini. Ur.)
U Kotoru, 1 ožujka.
Ovo je dan devetnaesti da se veselo opet
vije slavni barjak ukupne nam mile domo-
vine na visinah Stepena, Ledenica i Grebena.
Bili su do tad od prošaste jeseni zlosretni u-
staše bili ga razvili crnogorski. Neću ovim reći,
da su ustaše bili ga razvili znanjem crnogorske
vlade; ali će bit bilo drago prolazećim Cr-
nogorcim, pa otud takodjer dolazi što Crno-
gorci sad ustašam pomažu zanovetati Švabam
na onih pozicijah i onako po malo gdje koga
ubiti, gdje koga raniti. Kakovim su ga vi-
težkim junačtvom, mili Bože, naši slavni
vojnici na one visine uzašli i kako slavno
opet naše zajedničku slavnu zastavu raz-
vili! Da kako, bili su im u pomoći Bog,
njegova Sveta Majka i Sveti naš Tripun, jer
su išli za dvije pravedne stvari: da povrate
red i da izbave naše siromašne katolike od
napadaja one nemilosrdne zalutaoe braće I
Ali samo recimo ovo polahko, da ne uvrie-
dimo ćućenja i misao njihovih slavnih od-
vjetnika a la Risto-Kovačić — koga ipak
naše mudre školske Vlasti jošte na c. k. i
kršć. kat. gimnaziji u Kotoru drže ad ma-
goni i isti „Narodni List", koji inače pusta
nekom budalastom „Pravici", da mu u njem
pred hrvatstvom vience plete.
Pravo bi bilo da se dobri sinovi naše
Boke Kotorske svi brinu doznati imena o-
nih slavnih junaka, koji su dne 9 i 10 ve-
ljače pali u osvojenju onih divljih visina i
da njihova imena s ponosom spominju. Oni
zlosrećnici misle da je to velika zaslužba
pred gospodinom Bogom onako nečovječan-
ski napasti na dobre katolike, kako su ono
napali dva tri dana prije nego je slavna voj-
ska pošla gori, na putu izmedju zloglasnog
Risna i našeg dobrog i junačkog Perasta,
0 čem ste dopis imali. Koliko su oni pra-
voslavni dobri, vidi se i iz toga, što su i
žene pa i djevojčice iz revolvera na našu
vojsku pucale. I upravo onaj slavni kapetan
što je prvi na Orahovcu pao, smrtno ranjen,
pao je od revolvera jedne djevojke. Govore
mi, da je ovo profesoru Ristu Kovačiću —
preliep slučaj, prefina epizoda, prezgodan
podatak za neku romanzu o današnjem slav-
nom ustanku pravoslavnih Srba. A ja mislim,
da je ono najbolji znak skrajnog barbarstva:
ne znadu se ni prekrstiti — a o Otče našu
1 Zdravoj Mariji nije ni govora — a znadu
revolverom pogadjati i ubijati vjerne careve
junake.
Oni divljaci brdjani rado bi bili opljačkali
i naš Perast i pobožnu našu katoličku Ljutu
i Dobrotu; ali isto kad su nevoljne žene i
dječica zaprosila da im Ljuta i Dobrota dade
skloništa, katoličkim milosrdjem biše prim-
ljeni, ugostjeni i sklonjeni na sigurno, kako
da bi bili katolici. Osobito se u ovom ka-
toličkom milosrdju pokazao i iztako naš vrie-
dni nač. Marović.
_ — Pišu iz Dubrovnika, da su ondje uap-
sili novinarskog dopisnika Gopčevića i tr-
govca Alekšica i oba su predata vojničkom
sudu. Englezu Evvansu, posrednom dopisniku
dubrovačkog „Slovinca"
boljem putu, već na podne stigne pred Du-
bočain, i tu izvjestno doznade da ima samo
okolo 40 ustaša, te udari odmah na njih i
nečekajuć sbor Zambauerov. Ustale bijahu
potučeni, te ostaviše 3 mrtva i 4 ranjena.
— Kapetan Loy vrati se u Konjic na 4
tekućega. Stanovnici na putevim bijahu mirni.
U Zagorje vratio se je veliki dio mužkog
pučanstva. — Podmaršal Jovanović javlja
dne 6 tekućega: odieli 67. pukovnije i 6.a
bataljuna lovaca potraživahu na 5 tekućega
sa Korita i Atovca prama Ruoki i Lukoviću,
gdje je bilo naviešćeno da se nalazi četa
ustaša pod vodstvom Ljubovića. Vojska koja
je bila odpravljena proti ovoj četi iz Neve-
sinja prama Jaseni, nije ju zatekla. — Osim
toga, lovački poljski bataljun broj 20 i
odiel 11. pukovnije potraživahu iz Bileća u
Ljubinja na 4 tekućega Vidušu planinu, i u
Vlaški uapsiše 14 sumnjivih osoba. — Na
4 tekućega bio je mali okršaj kod Skodji-
grina izmedju žandara i ustaša. Ustaše po-
bjegoše. — Na osvit 5 t. bilo je pucanja
kod Grebena i Knezlaca.
chester Guardiana"
da
dopisniku „Man-
Petrograd, 5 ožujka: Prispio Skobelev.
Na peronu dočekalo ga je mnogo osoba,
medju ostalim i vojnički častnici. Nekoliko
osoba klicalo : Živio!
Alesandrija, 5 ožujka. Uvjeravaju, da je
Arabi bey onomadne dobio sultanovo pismo,
u kojem odobrava njegov umjereni postupak
„Pali Mali Gazette"
naredjeno je, da kroz tri dana ima ostavit
austrijsko zemljište. On je kako javljaju
uskoknuo u Crnugoru.
-- Beč, 7 ožujka: Podmaršal Dahlen
javlja iz Sarajeva na 6 tekućega: poslanje
vojni sbor pod pukovnikom Zambauerom s
gornje strane Neretve da pročisti Dubočain,
gdje je bilo dojavljeno da ima mnogo ustašž,
Naredjeno je i posadi Konjice da podupre
sa svoje strane ovu zadaću. Sbor Zambauerov
odputovao je iz Bjelemića na 4 tekućega, a
u isti dan krene iz Konjice kapetan Loy sa
sborom vojske preko Biljana. Ovaj sbor, po
Slovenci.
Slovenski zastupnici u mučnom su polo-
žaju u carevinskom vieću. Dio su većine,
drže jih za vladinu stranku i sbilja glasuju
za sve vladine predloge. Sasvim tim još jim
vlada nije izpunila obećanja, iznesena a pre-
stolnom govoru, <> provedbi narodne ravno-
pravnosti. Ravnopravnost narodnosti za Slo-
vence neuznapredova pod današnjom vladom,
dapače nazadova. Slovenski jezik, koji je
kroz deset godina vriedio u uredima k6 sn-
dovni jezik, eto se sada izbaca i u Kranj-
skoj, gdje su Slovenci u pretežnoj većini;
izjavljuje se da slovenski jezik nije zemaljski
jezik i popečitelju pravde nije još pošlo za
rukom odstraniti ove odnošaje. I na školskom
polju opada u oči, da današnji popečitelj
nastave sliedi kriepko stope Stremayerove
germanizacije. Predsjednik popečiteljstva
često uvjerava, da želi ravnopravnost svih
narodnosti carevine, ali kod njega sjedi po-
pečitelj nastave komu je deveta briga ta
ravnopravuost. Već je g. 1880 vlada bila
ponukovana, da u slovenske krajeve za slo-
venske djake uvede slovenski nastavni jezik.
Od tad su protekle dvie godine, a na sred-
njim učionam sve po staru. U Gorici je
nastavni jezik njemački, sasviem da tamo
nema no gdjekoji niemac, dočim je većina
slovenska i talijanska. Djak, koji želi ući a
srednju školu, ne bude primljem, ako nepozna
njemačkog jezika. Od 44 djaka samo 30
primiše, ostale odbili s nepoznavaoja njem-
štine. Eto posljedica. Barem da bi u nižoj
gimnaziji uveli slovenski naukovni jezik. U
Trstu, Istri i drugim primorskim stranam
nema no njemačkih i talijanskih škola, ni-
jedne slovenske. Za Kranjsku se je odredilo
u buđgetu tri sjednje škole sa njemačko-
slovenskim naukovnim jezikom, ali i u tim
školam glavniji se predmeti predavaja nje-
mačkim jezikom.
I obzirom na učiteljišta god. 1880 za-
kljačilo se, da se uvede slovenski naukovni
jezik u učiteljišta ljubljanska i marburgska,
jer su odredjena za same slovence. Za ljub-
ljanska učiteljišta odredio je popečitelj na-
stave, da sc uvede za neko predmete prve
školske godine slovenski jezik, ali ni tu
nije bio dosliedan, jer na muškom ačiteljištu
naravcslovje predava se slovenskim jezikom,
dočim na ženskom učiteljišta njemačkim.
Pučko škole pako u Goričkome su slovenske,
u Istri i dandanas većinom njemačke. U
Kranjskoj su slovenske, u Štajerskoj svako-
jajoŠi pale državne zgradje, ubijaju oružuike,
deru mirne pučane, kradu stada, kvare ima-
nja, naskaču vjerne austrijanske podanike.
Oni su dobro providjeni oružjem, prahom i
olovom, i živežem, što je sve moralo oda
klegod doći, jer to, kao kamenje, neraste n
onieh klancih. Oglasi se prevratoi razasilju
po Kotorskieh Bokah i drugamo, odbori se
ustaški množe, komešaju se, da jače potaknu
bukteću vatru, i da druge zapale. Ustanku
u Krivošijam odjekne ogromniji po svoj go-
rovitoj južnoj Hercegovini; grko-srbi privabili
tamo i dobrabno muhamedanaca, za čudo
oduševljenieh za Dušanovo carstvo. Ovi do-
gadjaji razglaseni od svih novini Montu su
ko nepoznani; on se snebiva, što vlada po-
tanko neobrazloži potrebu iznimnoga suda.
On tvrdi odrješito, da se pučanstvo u Bokah
ponaša sasvim mimo, i ako nemože reći, da
se je cielo pučanstvo, nego samo većim dielom
'podložilo domobranstvu; o kakvom razširenju
ustanka iz Boke po ostalim stranam Dalma-
cije, kaže on, nemože biti ni govora ; u pokra-
jini, ako tko drži oružja, to služi samo za
loD\ on nezna ni za uckanja i pod pore ruske,
ni za crnogorske kape, ni za srbske uhode.
Vojski će za stalno poći za rukom ustaše u-
krotiti, ali ža Boga, neka to milostiviem
načinom ovrsi; neka vlada izposlajepotrajao
pomirenje Krivošijana, nek im se predade,
kao za Rodica, i svakoga ustašu liepo na-
dari; pa neka dobrovoljno primi sve što u
napried njima bude drago narediti.
* * *
Hrvate, Vinku Milica: „Monti je sam sebi
tajna j on je od onih ljudi, kojeg mnogi
mogu žaliti, ko što ga žalim i ja; ali se
Monti-a mora poštovati u koliko iskreno
kaže bez obzira, što drugi kadšto licutnjerno
taje. Monti nema ni mržnje ni pomame na
ljude, što š njim ne dišu; on boluje, al ne
radi (?/) da drugoga truje. Ako je Monti
antiteza moja u Reichsrathu, to je s potrebe
nutrenje da opravda svoje stanovište glasu-
juć kad što sa mnom; a s druge opet, to
je krivnja birači: „koji se zadovoljiše naz-
dravicami, da mu svoje želje i nazore izjave".
Katolik Hrvat.
Nu, kudi li on il odobrava ustanak? smatra
li ga s gledišta ako ne austrijanskoga barem
prosto hrvatskoga, ili se služi kakviem Kri-
vošijanskiem durbinom? Evo, on će kazat
svaku: Dalmacija je udarena ustankom u
njezina ćustva — Tko to da niječe ? Ja ne
doisto. Dalmacija je bila uviek vjerna svomu
Hrvatskomu Kralju i Austrijanskomu Caru.
Ako su Krivošije dvaš ustale, tii se nevjer-
niem pokaza posve malašan dio pučanstva;
katolici, ako izuzmete neke liberalce, nisu
nikad bili u suglasju sa srbskiem prevratniem
osnovama. Premda neodobravaju dosadanji
protunarodni način vladanja u Bosni i Hr-
cegovini, znadu vele dobro, da je u Dalma-
ciji vlada gladila grko-srbe, podupirala ih
u svemu više nego katolike; ter ako je koga
da se mora s njom hvaliti, to su Krivošijani
i njihovi suvjernici. Ogromna većina Dalma-
tinaca jest katolička, pa mal ne svi, uzprkos
hitroj* igri prvaka, hrvatski ćustvuju. Oni
žale krv vjernieh sunarodnjaka, koju će iz
zasjeda poznane izdajice proliti; oni žude,
da bude uništen ustanak, i da se slavom
ovjenča austrijanski orao — Čustvuje li tako
prvak Monti, koji se je privolom sudrugova
kobno uzdigao, da lažno zastupa cielu po-
krajinu? I Monti žali, ali ne krv našieh
vojnika koju nespominje, nego da naši zem
ljaci, c. k. vojnici, pružaju ruku djelu iz-
korenuća onieh dobrieh i vrlieh ustaša, svaki
od kojih, može se reći (eto se jj^ i reklo),
da je u slanju izazvati na polje jednu ve-
lesilu. Njemu nije toliko do poštenja i do
dobra Hrvatskoga vjernog naroda uznemi-
renog i zakidanog od nešto bezkućnieh haj-
dučina, nego ga boli gledajuć, da jedan dio
njegovih zemljaka, uzorni Krivošijanski ro-
doljubi, uzprkos razbuncanom junačtvu, iz-
ložen je svestranom izkorenuću. Evo zašto
mu je uzburkano srce, evo zašto on nalazi,
da nije toli potrebito uguŠenje ustanka, štono
svale krsti kao ludu smionost; te svjetnje
blagost, popuštanje i pomirenje. Dobro, bla-
gost; nu kakvo li trajno pomirenje? Jedali
ustupom Boka i Hercegovine Crnojgori, a
Bosne Srbiji; ili možda, suviše, ciele Dal-
macije i Krajine budućemu Dušanovu car-
stvu? Ja ovdje nepitam iskrenoga Monta;
on je rekao dosta; on je već skoro naKri-
vošijansko zemljište ; pitam sudrugove nje-
gove, pitam prvaka Klaića — Mučanje biti
će najbistriji odgovor; po odgovoru bi se
imalo vidjeti, jesu li narodni zastupnici za-
pustili sasviem hrvatski proslov, i en bloc
se ukrcali u srbska Montijeva kola; ili su
samo pomilušili zašlu pretjeranu srbad, i
htjeli opomenuti vladu, da jednoč bude i za
svoju korist pravedna prama vjernim Hr-
vatima.
Dnevne viesti.
Iz zastupničke kuće. Razprava o izbornoj
noveli svršena sa porazom nadri-slobodnjaka.
Govori Rie«o'"»- Lienbachera, Clam-Martinica
i Hoher^ž^a-^zjasnise djelovanje nadri-
slobodnjačke ljevice. U dojdućem ćemo broju
obširnije progovoriti, a za danas donosimo
dielak govora vodje središta grofa Ho-
henivarta, koji napomenuv da je ljevica kroz
ove tri godine dosta se nagovorila proti
desnici i popečiteljstvu, te da je od potrebe
izniet joj ogledalo, da u njem ogleda svoj
rad, nadostavi: Ja sam se nadao ako ljevica
jednom preboli prvu žalost, što je na jednom
od moćne većine spala na manjinu, da će
tada nastati mirno i prijateljsko živovanjei
rad izmed dviju veliki stranaka kuće, i kad
sam već bio počeo gubiti svaku nadu, iz-
vjestitelj mi ju manjine (Herbst, vodja usta-
vovjerne ljevice) na novo povrati. Ima tomu
godina dana da je ljevica svečano slavila
šestdeset godišnjicu radjendana svog vodje,
i tom prigodom svečar izjavi: „Niemci u
Austriji uzeše lozinkom rieč velikog otca
katoličke crkve: in necessariis unitas, in
dubiis libertas, in omnibus caritas". Caritas,
nastavljao je svečar, prijaznost druga prama
drugu, koji neimaju sumnjati o ćustvim po-
jedinca, već štovati slobodno mnenje svako-
ga. — Izpoviedam, gospodo, da su te rieči
iz onih usta na me jako uplivale. Ko ima
čast, k6 što ja, od dulje godina poznavati
čast zast. Herbsta, taj dobro zna, da je g.
zastupnik kroz svoje dugo parlamentarno
djelovanje sve mogućno pokazao, al samo
jedno nije, a to je prijaznost prama tudjern
mnenju. (Sasviem dobro ! Evala! sa desnice).
S toga mi je bilo reći: program koji je eto
iznio g. zastupnik u ovoj za nj svečanog
prigodi nije program njegove prošlosti, to
može biti samo budućnosti, kog vodje lje-
vice za se i za svoju stranku naviešta
(Evala! desnica). Ali, gospodo, od tad uzalud
čekam da se taj program izpuni i izkustvo
od pune godine dana osvjedočilo me da ovaj
liepi program nije bio drugo no liepa fraza
(Evala! desno). Čitajte, gospodo, što su god
štovani članovi ljevice kroz ovu godinu u
izbornim i stranačkim skupštinama govorili,
što su u svojim listovima napisali, spomenite
se svih govora, što ste u ovoj visokoj kući
čuli, i nećete naći skoro ništa drugog no
klevetanja i sumnjičenja prama vladi i većini
ove visoke kuće (oho! s ljevice. Evala! s
desnice). Gospodo! ne bori se više proti
mnenju protivnika ni proti dokazima, koje on
navadja; štovana opozicija svom silom udara
na osobu protivnika, sjedio on il na ovim
klupama (desnice) il na onim (popečiteljskim)
stolicama. Traži se da se ozloglasi kod pu-
čanstva protivnika, i sumnjiče se njegove
težnje. Ako je ovo prijaznost, 0 kojoj je
bilo govora u onom liepom programu ; ako
se na ovaj način štuje protivnikovo mnenje,
tad ja više nerazumiem mog materinskog
njemačkog jezika (dobro! s desnice). Go-
spodo ! kad se studenoga prošle godine otvo-
riše vrata ove kuće, tad je onaj program
zaboravio isti onaj, koji ga bio iznio i drugi
program napisa si ljevica na svojem barjaku,
ali ne program prijaznosti već strasti, koji
po mom mnenju a i mnogih drugih nije
podnipošto na Čast velikoj stranci kojoj ne
fali glava a još manje parlamentarne vještine
(evala! s desnice), jer ju taj program možda
i proti njezinom osvjedočenju (ljevica pro-
svjeduje) iilimice vodi na stazu klevetanja,
sumnjičenja i raztezanjd (Herbst viče: g.
predsjedniče, dali ovo pripada stvari?— Vika
na ljevici: nečuveno! laž! na red! izadjimo
Povladjivanje i pleskanje na desnici: čujte
istinu. Predsjednik zvoni. Herbst gledajuć
na predsjednički sto, prieti da će izaći; neki
ga zaokupili, neodlučan, ali on idje do pred-
sjednika, koji mu prišaptnuo nekoliko rieči.
Herbst se vraća na mjesto, al nemože da
se umiri; idje gori doli, govori sad sa Suessom
sad sa Beerom, dočim Hohenvvart mirno
nastavlja svoj govor) — Govor je Hohenwar-
tov bio pravo ogledalo, on je porazio pro-
tivnike, pa mu Herbst nije znao da odgovori
ma ni jedne. Pravi parlamentarni Sedan!
% * *
Dobro će možda ovdje doći, navede li se,
kako je još god. 1874 Pavlinović opisivao
Monta pišuć sad već izkušanomu vrlomu
Odbor za nauku ugarske zastupničke
komore viećao je dne 22 tekuć, o osnovi
zakona za srednje škole i su sedam gla-
sova proti pet odbacio je zakon. Radujemo
se, jer je zakon ne samo bio naperen proti
nemadjarskim narodnostima već i proti ta-
mošnjoj katoličkoj crkvi. Uhvatseje da za-
kon neće doprieti pred komora, jer je vlada
u tom poslu sasviem indiferentna, pa će
stvar leć.
Rim i moskovska patrijaršija. Liepi pa-
stirski list djakovačkog biskupa nije ostao
bezplodan. U njem izmed ostalog se spo-
minje da bi bilo od potrebe da ruskoj crkvi
bude povraćena moskovska patrijaršija, koju
joj oduzeo Petar veliki, biva da petrograd-
ska sveta sinoda bude podvržena patrijarki
i tako da se crkva oslobodi od države. Po-
sljednji svezak njemačkih „Weckstimmena
razvio je stvar još bolje i na malo čudnovat
način, t. j. otvorenim pismom na državnog
savjetnika u Petrogradu PobjedonoŠčeva, šefa
„svete sinode". Pobjedonošćev bio je nekad
carev učitelj i drže ga ko najuplivniju o-
sobu u svim crkvenim poslima. Pismo za-
najprije dokazuje da su dogmi obadviju cr-
kava isti i kaže da je razlikost samo izvanj-
ska. Za tim opisuje razdieljenje^ i slabost
istočne crkve, da dokaže kako bi se uslied
jedinstva ruski narod pomirio sa Poljacima
i svršila bi nevoljna bratska borba, kako bi
spasonosno uplivala katolička zapadna crkva
svojim izobraženim svećenstvom, svojom krep-
kom religioznošću a zanajviše svojim mana-
stirskim ustanovama na 80 miljuna ljudi, na
koje bi izlila sasviem novi duh pravog kr-
šćanstva i bratske ljubavi. Preuzet si ovaj
rad dužnost je čovjeku, koji je uz carsko
prestolje, i koji je oduševljen za kršćansku
vjeru.
Neredi u Italiji. Italija napreduje stazom,
koju joj naznačiše njezini osnovatelji. An-
dremo al fondo ! reko je Emanujlo ulazeć
u Turin. Prošlih dana po svoj Italiji svet-
kovala se godišnjica parižke komune. Crveni
stiegovi, socijalistički proglasi, buntovnički
govori, svega toga bilo je na dnevnom redu.
U Ravenni se nije znalo ni ko pije ni ko
plaća. Pulicija kidala proglase a svjetina
jih novih mećala. U okolici se i goreg sbilo.
Družtvo socijalista izmrcvarilo dva kara-
biniera, koji se približahu kući gdje se dr-
žala skupština. „Živila republika! živio
Mazzini! živio Bar san ti!" čulo se sa svih
strana — U Messini se dogodilo nereda
druge vrsti. Svietina razkomadala gradski
grb. — U Napulju se sveučilištni djaci uz-
bunili i bilo je od potrebe da vojska učini
svoju. Crescit eundo !
U odboru za tarifu dr. Klaić se je
protivio povišenju carine na sirovo
željezo. Većina primi vladin predlog.
Garibaldievi snovi! Starost u glavu "—
pamet iz glave! Iredentističko glasilo ltalia
degli Italiani izdalo program lige ireden-
tističkih naroda (Italija, Rumunjska, Slavonija,
Ugarska i Grčka) podpisan famoznim Gari-
baldiem. Temelj je svemu uništenje Austrije
i evropejske Turske, da tako Italija dobije
alpe Griulie i Retiche; Rumunjska Banat,
Transilvaniju i^ Bukovinu ; nova velika
konfederacija Cesku, Moravsku, Ugarsku,
Štajersku iCrnugoru! (na preskok!); Njema-
čk a uvalu Selce, kotlinu Inna i nadvoj-
vodinu Austrije; Grčka arcipelag. Odbor
istog lista kupi prinose za ranjene ustaše u
Bosni i Hercegovini.
Katolici u Njemačkoj. Buduć da se je
kapitul Paderbona odreko izbora svog bi-
skupa, k6 što bi pravu mogo, sv. Otac i-
zabrao je Paderbonskim biskupom vikara
iste crkve presv. Drobe-a. — Dne 23 tek.
prepošt u sv. Ludvigu, č. Herzog prijao je
papin breve, kojim ga imenuje knezom-bi-
skupom Vratislavije. On je odmah odputovao
Nunciju u Miinchenu. Oviem imenovanjem
popunila se posljedna prazna stolica, al na
žalost biskupima su još ruke svezane, jer
crkveni zakoni sveudilj su u kreposti.
Yiesti o ustanku.
Izpred razbojničkih četa u Hercegovini
21 ožujka.
Bio sam u „Koritim", u ovo vrieme
glasovitim, jadna je to štacija za vojsku,
da se jadnija pomisliti ne može. Ima
ornžnička pos'nja, pa nekoliko podrtina.
Garišta nisam vidio: možda ni nisu na putu.
Obišao sam i grobove naših padših junaka,
naročito Lalićev. Prošao sam kroz Bileć i
došao do blizu Trebinja: ne vidjevši eškija.
Po tom možete suditi, kako su nesigurne
viesti one: koje sve i svašta javljaju.
Major barun Rukavina pao je. I on je
bio junačina. Nu i nebojše gube glave. Ci-
tajuć nešto smjeri ga na trideset koračaja,
kako vele, Tripko Vukalović. Bilo je s Trip-
lcom pet drugova, pa kad ktjedoše oplienit
mrtvo tielo i odrubit mu junačku glavu:
pade i Tripko i njegovi drugovi. Sad gdje
su bili vojnici naši, kad je ustrieljen bio
major? on je bio na čelu, a kako je po
Hercegovini i Krivošijam gudura i klanaca
labko je razumjet, da se je krdja eškijska
došuljala, i vojnici bili straga; pa ga tako
u hajdučkoj zasjedi, po hajdučku i ubili.
Čujem, da su kasnije izkopali tielo, pa ga
mrtva oplienili; i poput biena mrtvu — ju-
naci krivošijanski, borioci za mrtve nosove
— odrezali usne i nos. Pa ima ljudi, koji i
takve ljude brane. To bi imali biti potomci
Zrinovića i Obilića?! Na čast im bilo!
Krivošijska eškija jest razagnana na sve
četiri strane; poglavitija mjesta ili su u naših
ruku, ili su dignuta u zrak. Hercegovačka
eškija i ta je razćerana na sve strane.
— Iz Krivosijd. P. Lloydu pišu da je
neki lovac trećeg bataljuna Fran Stucker u
nekoliko časa bio pogodjeu od tri zrna: u
glavu, u ledja i u prsi. Kad mu vojnici
saniteta htjedoše poviti rane, dva druga zrna
doletješe i ncozlediv nikoga utjeraše se u
tielo nevoljnog Stuckera, kojje sasviem tiem
još sat živio — Neki drugi lovac ponio od
kuće cvanciku što mu mati bila darovala i
ko uspomenu uviek ja u špagu nosio. U
okršaju zrno udari u cvanciku, koja se savi
a vojnik osta živ. Priča leti od usta do u-
sta vojnika, i dirnula je cielu lovačku satniju.
— Beč, 22 ožujka-, Službeno se javlja:
Sekulić i Cvietić, i pukovnik Sehulemburg
primili su zapovjed da trajno zaposjednu
Ulok i po mogućnosti gornju dulinu Neretve.
Za podmaganje odredjen je pukovnik Arlov,
koji na 19 tekućega jednim edielom sa
strane podje preko Gline i Hotovlja, a gjavuj
sbor iz Kalinovića prama Obalju stigne na
20 tekućega pred podne na visine Stanja.
Potražni sbor vojske odposlan iz Konjice
uz Neretvu dne 18 tekućega, sutradan seje
sdružio u Glavatićevu sa sborom Schulem-
burgovim. Nesusretoše nijednog ustašu. Arlow
dozna, da je na 18 i 19 tekućega bilo od
prilike 400 ustaši pod Tunguzom i Fortorn
u Obalju i Jezeru. Brigada Ledihn stigla je
na 20 tekućega u Sarajevo. Izvrstno je raz-
položenje, ponašanje i zdravlje naše vojske,
uzprkos patnjam. — Iz Foče i Gorazde od-
premljena je vojska proti 200 ili 300 ustaša,
koji se veru kod Čajnice. Na 19 tekućega
izmedju Čajnice i Gorazde bio je napadnut
od 200 ustaša prevoz hrane, pod pratnjom
vojnika 77.pukovnije. Dva vojnika ostaše
mrtva. Ustaše bjehu suzbijeni i prognani
prama Bukovici odielom vojske odaslanim
iz Gorazde. — Sbor vojske koji je krenuo
iz Prace prama gorani Stolačkim pucao
je na 50 ustaša, od kojih 3 bijahu ranjena.
Na 18 tekućega potražio je rrjosta Bratić,
Kadić, Curović, Bahoj, Okoli.-Ue i Nakope,
a nadje ih bez ustaša. — U Krivošijam
kod Crkvica, bilo je pucanja proti maloj
ustaškoj četi.
— Beč, 24 |ožujka: Barun Jovanović
službeno javlja dne 23 tekućega u podne :
na 20 tekućega po podne, na jugo zapadu
Korita, kod Svorčana, tri satnije 20. lovačkog
bataljuna pod nadporučnikom Kasperlom,
imadoše okršaj su 60 ustaša od prilike. Ovi
stajahu izmedju 34. i 35. znaka granice na
Baluzovini, s ledjim prama granici. Prividnim
uzmicanjem lovaca prama Bunigradn, ustaše
su bili namamljeni napredovati, a pri tomu
upadoše u zasjedu priredjenu kod Svorčana,
te tu izgubiše 15 mrtvih i ranjenih. Ustaše
za tim pobjegoše natrag prama granici.
Vojska nije imala gubitka. — Na 21 teku-
ćega u podne, 11. satnija 22. pješačke pu-
kovnije, na povratka sa potraživanja prama
Bogovu-koritu, kod Kotačidola, bi napadnuta
od 130 ustaša. Pošto nego stigne u bitku
još jedna satnija iste pukovnije sa Konjsko-
ga, ustaše biše suzbijeni izgubivši nekoliko
mrtvih i ranjenih. S naše strane nijedan ne-
pogine. Potraživanje obavljeno od 6. brigade
na 19, 20 i 21 tekućega preko Korita,
Meke-grnde, Rioca, Bjelana i Krstača, gdje
je bilo javljeno da ima ustaša, ostalo je
bezuspješno.
Okružnica
Preuzv. Josipa J. Strossmayera.
(v. broj 23.)
Evo što je držati o raju božjem, o suštoj
istini i o osobitoj blagodati božjoj, kojom
se u ime^. pravoslavne crkve častni vladike
ponose. Sto pako crkvi svojoj nevidjenu
samu glavu Isu Rrsta i narodni samo zna-
čaj prisvajaju, o tom ću zgoduije poslije
govoriti, a sad mi je razsuditi b. kako vla-
dike crkvu od crkve razlučuju.
Čudni li su ljudi na ovom svietu! Često
1 cesto put se užasnih upravo za se posljedica
čvrsto i tada još drže, kad je prvobitnih
njihovih povoda i uzroka već odavno ne-
stalo. Nestalo je već odavna iztočnoga car-
stva. To carstvo davno leži u grobu niti
je ikomu na svietu više dano, opet 'ga u
staroj njegovoj slici uzkrisiti. Rekao bi
dakle čovjek, da je već davna i svih nie-
govih osnova i nakana nestati moralo a
kad tamo, mi se upravo Slaveni kano pi'jan
plota tih grčkih zamršaja na ogromnu našu
Dalmaciji, već bi ju još pritisnula sistemom
'«éiiÉsHziiia, da joj svaku stečevinu ovih
dvadeset godina borbe pograbi, i da poruši
sve ustanove koje su našem narodu omiliie.
Takav uspjeh sigurno birači nisu svojim
zastupnicim preporučili, jer ako svi mate-
rialni interesi nemogu se postići, moralni
svakako moraju se barem uzdržati, ako ne
razširiti.
Da su naši zastupnici glasovali proti stavki
23 i 24, kao što su proti vojničkim sudo-
vom, znalo bi se da je iz želje nimalo neob
teretiti zemlju; ali se dogovoriti sa ljevicom
u svrhu rušenja vlade koja nam nije bila
nepovoljna, bez cilja uspjeha, pošto svaka
druga vlada morala bi prodrieti cienikom,
to je barem lahkoumnost, da nekažemo što
gorega. Dakle ne samo materialno nebi ništa
dobila zemlja dali bi moralno pretrpjela, i
možda do propasti sadanje vladavine. Ovo
pak naš narod neće, pod nikoju cienu, ma
koliko se čestitaka spremalo za Beč vodji i
prvaku. Narod hoće uz svaku žrtvu uzdr-
—festi-Tsvoje zastupstvo, svoj odbor, svoje li-
cione, svoj jezik, svoju narodnost, svoje ob-
ćine, biti slobodan od svakog pritiska javnih
organa, razvijati se po svojoj ćudi i volji,
i ako mari za materialne probitke, nezabo-
ravlja nikad duševne, kojim zna podčiniti
prve velikoj koristi svog bića. Narod koji
se jedva izkopao od tudjinskog gospodstva,
hoće, odriešito hoće, uzdržati svoje, pred
duševnim probitcim nikad neuzmiče, znajući
dobro, da silni izdatci carstva moraju, se
pokriti zamašnim dohodcim, koje, ako i u
nerazmjernom iznosu, mora doprinieti.
Prosti puk sve to možda nerazumie, ali
prosvietljena strana istoga nije niema massa,
koja vapi za baškotom i bobicom. Kieger,
glava velikog naroda, sam izreče, da svaka
stavka carinarskog cienika nije mu po ćudi,
ali da se pokorava političkoj nuždi spora-
zumljenja medju dvie pole carevine i nji-
hovih vlada. Nisu česi, nisu Poljaci, nisu
Slovenci sve postigli što žele, ali priznavaju
dobro razpoloženje sadanje vlade, da po
malo jim udovolji pravednim zahtjevom. Ali
Coronini nije još iztaknuo načela Slavenom
povoljnim, i predati se njegovom mešetare-
nju, znači stvar narodnu položiti u nepo-
uzdane ruke.
Desnica, koja je obdržala silne borbe s
dušinanBkom ljevicom, načela najsvetijih za
narodnosti u Austriji, ona je bedem nad kim
naši zastupnici moraju ostati, da odbiju na-
vale centralističke stranke, koja je zanje-
kanje narodnih prava i probitaka. Solidar-
nost desnice je ona velika moć, o koju su
se razbili svi napori trogodišnji nemirne i
vlastohlepne stranke ljevice, da opet po-
grabi vladavinu, i u svom poznatom duhu
je učvrsti nad narodim koje smatra nižom
vrstom. Desnica je ona, u kojoj prve glave
češkog, poljačkog i slovenskog narodu snuju
zakone, koji mogu pomoći zapostavljenim
dosad narodom, medju kojima se i naš na-
hodi, i ona za čast istomu, pripusti u svbj j
uži odbor našeg zemljaka. Nu što oni car- j
stvu nemogu zaniekati, carstvu koje je o- j
brana i zaštita hrvatskog naroda, tom car-
stvu ni mi nemožemo nuždna sredstva za-
niekati, akoprem u maloj mjeri mu možemo
pomoći. Ali se hoće dobre volje i požrtvo-
vnosti za sve slačaje, za sva vremena, za
sve dogodjaje, osobito onda kad vlada ove
polovine uvažava po mogućnosti naše du-
ševne i materialne probitke. Vlada koja
predlaže Jovanovića namjestnikom, Vodo-
pića biskupom te izvadja presušenje Neretve,
zaslužuje povjerenje hrvatskog naroda. Dok
nije nužda s vladom se omraziti, nju pobi-
jati i rušiti, dotle je prenaglost i neuvi-
djavnost se na istu oboriti, a svakako od-
govorno pred narodom stupiti u savez sa
njegovim odrješitim dušmaninom. Ljevica,
koja nikad nije mogla dobiti većine u ca-
revinskom vieću, upotrebi priliku nezadovolj-
stva zastupnika južnih pokrajina carinom
na žita, za navući ih na svoju meku, ie
predloži iznimku, za koju znavaše da aede
biti zakonom, samo da pokuša svušiti o-
mraženu vladu pretresivanjem zakona takog
zamašaja, i kog Ugarska nemože napustiti ;
a našli su se dobroćudni dalmatinci, da se
dadu upotrebiti za stranačku svrhu neprija-
teljem. Vladi ostade sredstvo gospodske kuće
za preinačiti zaključak slučajne većine dolj
ne, i sva je prilika, da bilo sa dalmatin-
skim glasoviru, ili ne, zakon će proći, a mi
osim štete dobit ćemo sramotu ; jer nas već
desnica prezire, kao nevjernike, vlada nas
odbija kao nepouzdanike, a naš narod imat
će sve posljedice okušati tako lahkoumnog
postupanja svojih zastupnika. Ali prvaku
dr. Klaiću mili su kompromissi i savezi sa
protivnikom, on nam je darovao takog uspjeha
u Dalmaciji g. 1864, a g. 1881 izrazi svr-
gnutom načelniku Spljeta, da ništa se ne-
dade prigovoriti nečista njegovoj upravi. Ta-
kova politika biti će svakakva, samo ne hr-
vatska.
Ako je politička nužda glasovati carinar-
ski cienik, ostaje zastupnikom dosta prilika
pri razpravi godišnjeg budgeta tražiti pod-
pore za duševne i materialne investicije, u-
pravo povodom žrtve doprinešene carinom
žita, koja ako i ne prevelika, ostaje godi-
šnjom, i ovo je polje, gdje većina može po-
. vratiti zemlji ono što se od nje pita sada iz
. obćenosti sistema i neumoljenosti načela;
ovo je zgoda, gdje se mogu ukamatiti godi-
šnje daće na žito, a kod vlade ostaje uvjek
predmeta na riešenje kojih može se uplivati
za narodni razvitak i njegovo osiguranje,
i Mudri ljudi gledaju izhoditi što je moguće,
prenagli udaraju glavom u zid, samo da
i jednom utuvljenu misao do konca tjeraju,
i Mi znamo da u rukuh većine, osobito vlade,
; ima predmeta koji živo zasiecaju u budu-
i ćnost hrvatskog naroda, ali treba ćutiti hr-
t vatski za brinuti se za iste. Hvalospjevi
posve su jeftini, ali zato malo traju, prave
zasluge za obstanak naroda pišu se u po-
vjesti. Lahko je ugoditi primitivnim pojmo-
vim birača, ali mučno dakako dovesti u
sklad zahtieve znanosti sa osobnom težnjom
populanosti. Nu zastupnik mora prednjačit
lučom prosvjete, da podigne moralni zna-
čaj naroda, mjesto da ga zemlji prikuči.
Položaj našega naroda u Dalmaciji jest
takav, da iziskuje svu brigu njegovih za-
stupnika za osiguranje njegovog bića; nu
ovo nemože se postići nego u savezu sa o-
nim narodim monarkije koji se bore za isti
cilj, koji se bore za istu svrhu, koji žrtvuju
svaki materialni obzir za viši duševni. Tko
traži saveznika od slučaja do slučaja, taj
neima načela, taj nesliedi sistemu. Stalni
interesi jedino mogu vezati stranku, načelo,
sistemu. Najgora je vrsta onih, koji se zovu
politički divljaci , takovim je nemoguće
svake dalnje djelovanje, jer disciplina stranke
sačinjava jakost i uztrajnost. To dobro oćuti
dr. Monti, komu iznimna sreća pouzdanja
birača za toliko godina nije mogla osigurati
slavni dospitak zastupanja, te prolazi sa
obzorja bez hvale i kudjenja. Čini se da
dr. Klaić kani sliediti ovaj čudnovati pri-
mjer, nu nebismo ga žalili, da tim nebi bilo
štete za narod hrvatski. Ovim nekažemo da
bi bio nenaknadiv, ta Dalmacija ako je i
siromašna materialno, nije hvala Bogu inte-
ligencijom; ali posljedice politike šarovanja
moraju biti ubitačne za narod koji mu je
povjerio najdragocienije svoje blago: ime,
prošlost, budućnost, a navlastito čast svoju.
Narod, reče ovih dana mudrac francuzki,
jest duša, jest duhovno biće, koje ob-
stoji iz dviju sastavina, jedna koja se od-
naša na prošlost, druga na budućnost. Ona
prva jest posjed velikih uspomena, ova zad-
nja obća volja zajedničkog života i napre-
dovanja. Velika bit učinio, i velika htjeti
učiniti, to je što sačinjava bitni uvjet naro-
dom biti. Kad se ono preč. Pavlinović o-
drekao zastupstva u Beču za ustupiti mjesto
d.r Klaiću, izjavi, da neka svatko znade,
da predaje hrvatski barjak u pouzdane ruke,
a mi ga na to siećamo, da iz tog barjaka
nepostanu krpine. Ovogodišnje zasiedanje
carevinskog vieća i delegacija nije nam naj-
bolju vjeru ostavilo u pouzdanje prvaka,
uhvamo se da buduće možda će razpršiti
svaku bojazan za nas duševni probitak.
X.
Dnevne viesti.
Novačenje za grad Sarajevo obavljeno
je na 24 pr. mj. u uzornom redu. Unova-
čen je kontigent od 20 momaka, medju
kojim 8 muhamedanaca, 5 pravosla-
vnih, 4 katolika, 3 izraelićanina. Osim
toga primiše u vojnike 5 dobrovoljaca.
18 od stavljenog kontingenta odreklo
se je pogodnosti koju dava red žrie-
banja. Novaci krenuše s mnogobro-
nom pratnjom, kličuć Živio! u logor,
gdje bi veselo odpjevana narodna
himna.
Odrekli se biskupske časti. „Kat. List"
u br. 21 t. g. donosi da m. p. Matija
Stepinac namjestni učitelj posebne
dogmatike u bogoslovnom fakultetu i
duhovnik u nadbiskupskom seminariju
odklonio je namienjenu mu čast apo-
stolskoga vikara u Banjojluci ; isto je
već prije učinio i m. p. g. Josip Še-
stak, duhovnik u bolnici Osječkoj.
Ugarska zastupnička kuća prihva-
tila je sa 222 proti 139 glasova vje-
resiju za ugušenje ustanka. Tisza je
izjavio da će vlada i u buduće nasto-
jati, da preuzeti mandat podpunim
umirenjem i usavršenjem uprave iz-
puni bez onako velikih žrtava kao
ljetos.
„Secolo" prima po žici da g. Oli-
vier na povratku iz Rima u Pariz, o-
bećao knjigu pod naslovom Je li Papa
slobodan u Rimu ? Gr. Olivier na to od-
govara, da je nesnosan položaj Papi.
Izjavljuje pak da svi vidjeniji politički
ljudi u Italiji neizuzam Humberta (nu
izuzam Depretisa) postadoše Prusijani
i mrze na Francuzku. U zadnjem pu-
tovanju u Nizzu Gambetta je htio ić
pred Humberta, nu ne bi mu dozvo-
ljeno.
Izbori u Belgiji. Na 13 t. mj. biti
će u Belgiji izbori za obnovljenje po-
lovice zastupnika u obe zakonodavne
kuće. Ima stalne nađe da će katolici
ovim izborim ostat u većini, te se
srušit sadašnja Vlada.
Naknadni izbori za skupštinu u Beo-
gradu obavljeni su na 27 pr. mj. Vla-
dina je stranka ovim izborim ojačala
buduć opozicija izgubi/a šest zastupnika.
Vjerozakonska statistika. Na 1 pro-
sinca g. 1881, po službenim podatcim,
bilo je u Pruskoj 27,279.283 stano-
vnika, od tih 17,645.368 evangelika,
a katolika 9,206.383.
„Reuterove Office prima, 27 svib.,
iz Kaira: Savkolik kabinet dao je o-
stavku i upravio notu na kediva, u
kojoj navodi kao razlog, što je kedive
svjedoče drugo nego što podpunoma suglasno sa pra-
voslavnom uči i katolička crkva, prevedena su g. Mi-
lašem iz ruskoga na srbski jezik. To je mnogo laglje
neg prevadjati iz originala. I ovako radi g. Milaš u
razpravi, u kojoj veli (str. 115), da se „želi držati o-
noga puta- kojim su grčki polemisti do sada stupali,
pobijajući učenje o Cistilištu...", a on evo kriomice
prepisuje il prevadja rusa Makarija.
Kako je posliednja tako su i predjašnje knjige
g. Milaša, bez oznake dotičnih vrela, pune izvadaka iz
tudjih knjiga. Hefele je, po sudu g. Milaša, naivan, on
i seprtlje, al da bi Hefele došao g. Milaša pitati : vrati
mi što je moje, mnogo bi listova u knjigam g. Milaša
-ostalo oiatiU. Goap—Mi la. a. napisao je posebnu knjigu
Pravila svetih Apostola, srbski. prevod s tumačenjima
(st. IX i 102, drugo popravljeno i popunjeno izdanje,
Pančevo 1878). Hefele razpravlja o Pravilim sv. Apo-
stola u dodatku (str. 793-826) u prvoj knjizi svojega
djela Conciliengeschichte, zweite Aut., Freiburg in Br.
1873. Tko je u prilici nek sravni ove dvie naznačene
knjige; imat će se čemu čuditi. Tumačenje na pr. pravila
81 glasi
u g. Milaša str. 95:
— Mat. VI. 24. — Dok je
neznabožtvo gospodavalo, o-
pasno je vrlo bilo za hristjane
uobšte da primaju na sebe
svjetovne službe, jer je s tim
službama skopčana bila više
puta obveza obštiti sa nezna-
božcima in sacris. Po gdjekoji
svjetovnjaci hristjani primali
su se tih služaba, ali izmedju
episkopa, ne nalazimo, osim
u Hefele-a str. 825:
So lange noeh đas Heidcn-
thum herrschte, war es fur
die Christen sehr gefahrlich,
òffentliche Aemter zu bcklei-
den, da diese gar vielfach mit
den heidnischen sacris zusam-
menhingen. Rgl. oben S. 156.
179. f. 181. 208. Damale waren
jedoch nur Laien, die dessun-
geachtet derartige Aemter ii-
bernahmen. Unter den Bischò-
fen aber gab Paul von Samo -
sata das erste bekannte Bei-
spiel dieser Art. Solche Falle
mchrten sicli, als das Chri-
stenthum immer herrschender
vvurde unter Con tantin d. Gr.
und seinen Nachfolgern, und
darum mochte es jetzt an der
Zeit sein, durch eine besondere
V'erordnung den Bischòfen die
Uebernahme von weltliclien
Aemtern zu verbieten. Rgl.
Drey, a. a. 0. S. 245 f. u.
411, wo dieser Canon fur eine
Abkurzung des dritten chalce-
donischen erklart wird.
Pavia Saniosadskoga [ovo-
mu slavlja g. Milas sliedeóu
notu: Evsebija, Crk. Ist. VII.
30 (Sporn. izd str. 409. —
Hrist. Člen. 1870, li. 257-258],
nijednog u prvim vjekovima
crkve, koji je svjetovnu službu
vršio. Posije, kad je crkva
počela nešto slobode uživati,
nalazio se je pojedini episkop,
koji je uz svoje crkveno, još
i svjetovno kakvo dostojanstvo
na sebe rado primao. Neu-
mjestnost takvih pojava izaz-
vala je izdanje ovoga pravila,
koje po sebi drugo nije, nego
dopuna i razjasnenje <». Apo-
stolskoga pravila.
Ovo je sve, i ništa više, u g. Milaša, kao i u
Hefele-a. Gospod. Milaš naznačuje za tim razne sbor-
nike i komentare, u kojima se ovo pravilo nalazi :
„Vidi: Ap. pr. 83; IV. vas. pr. 3; VII. vas. pr. 10;
Dvukr. pr. 11; Kartag. pr. 19, — S6VT«YJA«, II. 9, 104,
107, 220, 587, 687; III, 342 (ovdje se pod brojem 16.
nalazi 19. Kartag. pravilo). — Kormč. kn. I. 2, 22,
23, 94, 125 (ovdje je takodje pod brojem 16, stavljeno
19. Kartag. pravilo), 213, 220". A pod rezom u noti
piše g. Milaš: „Nomokanon patr. fotija, tit VIII, gl.
13. S'JVTorffAa, 1, 157. — Sravni tumačenje ovoga pra-
vila u Jov. Smolen. Op. cit. I. 229-231". Nitko se ovdje
ne može tužiti, da g. Milaš nije tumačenje znanstveno
osjegurao navodim. Jedno samo nije naveo : da je ovo
tumačenje naivnoga Šeprtlje Hefele-a!
U pravoslavnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru
im adu običaj koncem školske godine izdavati Izvješće
u onoj formi, kako se pri gimnazijam izdavaju Pro-
grami. U Izvješću (god. II.) za godinu 1880 obielodanio
je g. Milaš članak poviestnoga sadržaja Carigradski
sabor 381 godine. On mora dakle biti sjegnran, da
nijedan njegov djak neće nikad vidjeti Hefele-ovu
Conciliengeschichte, knjigu drugu str. 1-33. Članak o
Carigradskom saboru pretiskao je g. Milaš za obširniju
čitalačku publiku u svojoj knjizi Pravila vasionskih
sabora (II svezka) str. 173-201. On dakle opet mora
biti sjeguran, da njegovi pravoslavni čitatelji neće
nikad pogledati u Hefele ovo djelo. A da katolički
biskup Hefele dodje po svoje? Strašne neprilike za
članak g. Milaša! U njem bi ostala forma "bez materije.
Svaki stališ ima svoje harakteristične bolesti i
pogreške ; književničkom stališu svojstvena je bolest,
što ju nazivlju plagium (književna kradja), a tko njom'
boluje, zovu ga plagiarius. Gosp. Miiaš boluje tom
bolesti in stadio acuto. U tom stanju mnogi katolički
bogoslovi jesu za njega seprtlje; u tom stanju, gledajuć
na Zapad, vidi on mrak i neopisano neznanje, vidi
tolike naivne katoličke književnike; al kad mu se
hoće figurirati, tad se ne žaca u naivnih katoličkih
pisatelja pozajmiti krasno perje, da se može, kao paun,
pred svojima kriliti i gizdati.
Nosce te ipsum! bilo je krasno pravilo za učenike
poganske škole; barem ovoga pravila, ako ne će Hri-
stova nauka, imali bi se držati profesori pravoslavne,
kao i katoličke, bogoslovije. U ostalom čednost i u-
mjerenost nije nikomu jošte doniela štete i sramote.
Budimo dakle čedni rad svoje koristi !
Vratimo se sad na poslanicu zadarskoga nadbi-
skupa ! na Milaševe opazke o njoj. (Sliedi).
\ Veritatem facientes in charitate,
s crescamus in illo per omnia, qui
!> est caput Christus. s
s (S. Paul. Eph. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vestram impensuros i« tueada salulari Ecolesise doclrina animisque in
Religionis araore et in verte fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
' Ego interim clamito :
) Si quis Cathedrae Petri jungitur,
> meus est.
^ (S. Hieronjm. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predtorojbe. — U Zadru, unapried 7 flor. na, godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. ~ Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 48 Zadar, Ponedjelmk 26 Lipnja 1882. God. xm-
Koncem ovoga mjeseca iztice
po tek. godine, a Još mnogi naši
predbrojuici neposlaše uaaii pret-
platu. Snid pak na žalost osim
tih foš i onilt koji misle <!a Je
moguće /.a ciele godine izdavat
list a neprimat predplata! Za-
služuju li daljeg obzira s naše
strane? Očito ne.
Mouticva oclreka.
(Konac, v. br. 47.) |
Nije istina da Zvonimirova kraljevina
i Dušanova neuzpostaviše se nikada. I
One obstoje, ako i u drugom obsegu; !
jedinom razlikom, da je prva savezna, I
druga da bijaše zavladana, ali neod- ;
visna. Te kraljevine živu i napreduju,
neustupaju jedna drugoj zemljište, pače
ga traže razširiti bilo po povjestničkom,
bilo po etnografičkom pojmu. Ali ovdje
nastaje sukob, jer brat s bratom ne-
dieli podvornice, ako baš nemora. A
da smo mi Hrvati prisiljeni toga uči-
niti, to hvala Bogu još se ne dokažuje.
Na stranu dakle slogom, bratinskom
ljubavlju i strašnim fantazijama, poli-
tika nezna za takov sentimentalizam.
Ali upravo jer dr. Monti odveć o slozi
sanja, s toga je zločest politik i sam
sobom dolazi u protuslovje.
Kada tako stoje stvari hrvatske i
srbske u carevini Austro-Ugarskoj i
vau nje, i dok se budu te razmirice
poravnati, koje, neda Bog, i stoljeća
uztrajati mogu, neznamo kako bi Hr-
vat pa i Srbin mogo ostati bez za-
stupstva u saborima. Logično, ako dr.
Monti misli da je istina i pravica na
jednoj ili drugoj strani, kao mudar čo-
vjek bio bi morao tamo ili amo stu-
piti da svoje uvjerenje izjavi, ili ako
bi kanio biti posrednikom, da malko
otupi stranačka koplja staviti se medju
nje i raditi oko sporazumljenja i pri-
bliženja u koliko se dade i može. Ali
svoje (koplje) u žito bacati, znači ili
neimati odlučnosti izpovjediti svoje u-
nutrnje uvjerenje, ili biti osvjedočen da
ono neima izgleda uspjehu. Inače u ovo
suhoparno doba, nebi trebalo ni ob-
eina, ni sabora, ni državnog vieća,
nego predati vladi svaku brigu, da ona
po volji radi sa narodima. Ali ovo ne
može želiti ustavnjak dr. Monti, dakle
golema je njegova pogreška što je sa
javnog života istupio u najboljim go-
dinam i kad je uživao neograničeno
povjerenje barem većine svojih birača.
Dakako, da oni razdor koji je nago-
vorio dr. Montia da se odreče javnosti,
nije dobro, pače zlo; ali kad je on
tu, treba s njim računati i nastojati ga
liečiti, ako se odstraniti ueda. Ali pu-
stiti neka se udube u tielo naroda, bez
svietla istine, nije doista pametno a
niti savjestno.
Kad su se Srbi jednom od Hrvata
razlučili, neostaje nego optirati za jedno
ili drugo, pak tako svoje mnenje bra-
niti i s njim prodrieti. Zavući se u
zabitak, znači samo nihilizovati. To
nije kriepost, to je slabost značaja. Da
nije državnog pitanja medju nama, nek
slobodno vjeruje dr. Monti, da ni „Za-
stava", ni „Razgovori", ni Miletić, ni
Pavlinović, ni školski zakon prekove-
lebitski, ni svrgnuće Ljubiše i bukđ-
vački izbor ovkraj Velebita, nebi si-
gurno prouzrokovati plemenski razdor
izmedju Hrvata i Srba; moglo je biti
kadkad nesklada, nesporazumljenja, o-
kršaja, zavada; ali pravog razdora,
tako krutog napadaja, da se Srbin sa
talijanom sveže, samo da prkosi Hr-
vatu, što je najviše mislimo zadržalo
d.r Montia da nestupi med Srbe, doi-
sta nebi bilo. Radi se na jednoj strani
sačuvati djedovinu, radi se na drugoj
promaknuti zemljište etnografično, da
se tim savlada državno. Tamo u i-
stoku Bugar neda svoje, pače se tuži
što sa mu odtrgli komad njegova zem-
ljišta i dali Srbinu, sva se akcija pre-
niela na zapad, da se s imenom i ge-
netičkom specifičnosti postigne državna
okupacija. Ali kako dalje taj upliv do-
pire, tako kraće postaje okružje dr-
žavno hrvatsko i u tom doticaju radja
se ogromni sukob, kojeg jedino velikom
budućom pretvorbom istoka može ne-
stati. Medjuto konservativnost državna
Hrvate drži, i niko pametan neće jim
zamjeriti tu praktičnu mudrost. Jer
mjesto da se istok slije on se počeo
jače individualizirati, kako vidimo u
Bugarskoj i u Srbiji; pak zašto baš
Hrvatskoj, koja živi u zajednici velikog
carstva namieniti svojevoljnu pretvorbu,
na korist nepoznatog budućeg jugoslo-
vinstva, koje, da uzmemo rieči d r
iVlontia, još je na vrbi svirala? To je
odviše naivno tražiti od Hrvata u ime
bratske sloge. Nije Srbe u taj odpor
kakva nevolja nagvala, no dogodjaji
koji su probudili u njima velike nade,
koje se razpliniše, te ih ostaviše zlovolj-
nim prama Hrvatim, držeći da se oni
mogu i njimi okoristiti. Ali to su ne-
izbježive posljedice moći, koja da bi
bila na protivnoj strani, nas bi mo-
rala uputiti pregorenju. Nu kad se
odnošaji Bosne i Hercegovine stalno
urede, držimo da će razdor izmedju
Hrvata i Srba popustiti, te da će o-
pet i jedni i drugi stupiti u složni u-
stavni rad, za boljak zajedničke do-
movine. Tada će d.r Monti najbolje
uvidjeti kako je bio prenagao njegov
korak odstupa i kako je premašio o-
cjenu ukupnog položaja.
Ako stranka, kojoj od početka pri-
pade dr. Monti nije više ona ista, jer
su ju Srbi odbjegli, ipak što od nje
ostade, još vojuje pod istim barjakom
sjedinjenja. Tu dakle promjene neima,
nego umanjenje broja. Srbi kod nas
izjaviše, da nisu više za sjedinjenje.
Mi Hrvati ostajemo pri tom cilju. D.r
Monti isti je za nj, pak za što odstupi ?
Srbi očevidno neće sjedinjenja da se
Hrvatska neokriepi, dakle to hoće i i-
sti dr. Monti kad ostavlja stranku sje-
dinjenja. Mi nezamieravamo to držanje
Srbima, ali svakako d.r Montiu, koji
nije izriČno Srbin, a opet priznaje spa-
sonosno načelo sjedinjenja. Hrvatska
mora da se okupi i zajedno složi što
je njezina, kako joj ništa propasti neće
na stranu, dakle mi Hrvati moramo
se pod tom zastavom i nadalje boriti.
I pošto je Dalmacija na tom skoku, a
mi Hrvati u njoj smo većina, to mi
možemo izvesti sa ili bez Srba; ali
tada neznamo zašto onaj: „ne dao Bog"
dr. Montia ? Ta i u Hrvatskoj ima
Srba, a ovim uemože biti gore nego
onima, nu oni tamo nemogu se šta tu-
žiti, jer su u svem raviiopravm." Ćiri-
lica nije još ozbiljan povod nezadovolj-
stva, a školski zakon još manje pa-
metnim evropejcim.
Ta su očita protuslovja d.r Montia.
Zašto „nedao Bog", kad prije kaže,
da je to zdrava, praktična, izvediva
miso ? A zašto ne i proti volji Srba ?
Zar i ovdje radi sloge i mira da Hr-
vati žrtvuju svoje državno jedinstvo ?
Još o Bosni nemože biti govora, jer
nije anektirana carevini, ali da bude
i da u svoje vrieme Hrvati i Muhame-
danei uztraže sjedinjenje sa Hrvatskom,
stavimo, a Srbi se suprotive, zašto „ne-
dao Bog" i proti volji Srba ? Ta sam
dr. Monti priznaje da bi se stvorila
takova skupnina, koja bi vriedila za
Hrvate i Srbe jednako i bila supar-
nicom ostalim carevine. Pa kad bi taj
uspjeh bio, zašto ne i proti volji Srba ?
Zar i ovdje za volju bratske sloge
popustiti u državnom zajedničkom polo-
žaju ? Kad u Carevini Ugarska, Oe-
ska, Poljska toliko važe, kako nebi
naša kraljevina njima skoro ravna ?
Odkud dakle protuslovja d.r Montia?
Od onog tajnog njegovog priklona Sr-
bima, što imadu neodvisnu kraljevinu,
kojoj on sigurniju budućnost nazrieva.
Njemu je svejedno što će biti od Hr-
vatske, samo da je Srpstvo slobodno u
svom dalnjem razvitku Ali ako je
Hrvatska združena, i odtuda kakove
nepogode za svoje biće ima, ima i koju
korist, jer težko bi da je samostalna
došla do uskrisenja svoje cjelokupnosti,
dakle ona zajednica ju sada kriepi a
neslabi. Njegovo nagnuće prama Srbiji
dakle nije ni u tom utemeljeno. Nadalje
d.r Monti kaže: da nebi bilo Srba u
Hrvatskoj i Dalmaciji valjalo bi ih
stvoriti. Baš te nužde mi neuvidjamo,
nego ako se hoće neprilika. Ali kad
su tu oni koji sebe Srbima nazivlju,
bilo s vjere, plemena, nagnuća, to nam
Hrvatim ništa nesmeta, samo da drža-
vnu miso poprime jedinstva i javnoga
prava. Ali za ravnopravnost nitko se
nebori pošto je svakom osigurana
zakonom. Ako se pak kraljevina u ko-
joj i oni živu zove Hrvatskom, uz nji-
hovu genetičku osebujnost, to je zah-
tjev državnog jedinstva i javnoga prava
njezina. Srbska je kraljevina uz Ru -
munje i Bugare svoja. Zato netreba
krstiti svakoga drugim imenom, sva-
komu ostaje svoje, ali državno mora
biti jedno, kad nije zaveza, kao što
izmed Austrije i Ugarske ili Švedske
i Norvegije. Što je svoj Evropi oče-
vidno to mora biti i našim Srbima, ako
hoće da pravedni budu i razumni.
Hrvati ma za nikakvu slogu, bratin-
stvo, mir, sreću, nemogu žrtvovati svoju
starodavnu dičnu kraljevinu i njezino
državno biće. Braniti do zadnjega sve-
tinju svojeg zemljišta, imena, poviesti,
to će biti dika sadanjeg pokoljenja. D.r
Monti, kao izobražen čovjek, morao bi
poticati Hrvate na uztrajnost, Srbe na
stegnuće zahtjeva.
Napokon nerazumismo zašto u svom
radu političkom Hrvati moraju biti
neodvisni od svećenstva, ne tako Srbi.
Tu je valjda d.r Monti htjeo kazati,
da nepuštaju katoličkom svećenstvu is-
plivati na političke odnošaje, jer od
odvisnosti naroda nemože pametno biti
govora. Zar i to za^mlju Srhjnv jer
je to njima mrzko ? Nu onaj upliv kog
u Ugarskoj, Poljskoj, Češkoj, Francu-
zkoj, Španiji, Italiji, Belgiji, Irskoj,
pak i u Njemačkoj katoličko svećen-
stvo vrši, nemožemo razborito zahtje-
vati da ga neobavlja i u Hrvatskoj, jer
i ovdje crkva ima koristi da zastupa,
prava da obrani, toliko u upravi ko-
liko u zakonarstvu. Ako svi stališi taj
upliv u državi vrše, neznamo odkuda
ta stega katoličkom svećenstvu, koje
je ipak važno inteligentno udo drža-
vnoga tiela. Zar radi mira i sloge ?
Mi neznamo jeli se ovdje baš šalio d.r
Monti, jer je tako nepraktična i ne-
pravedna ta miso izključenja, da ju
nemožemo ozbiljnom smatrati. Prije
izjavi, da Rim i Bizantija razkinuše
narodni duh, držeći ga u nekom mo-
ralnom robstvu, sada pak čini se da
to samo djeluje Rim. Dakle crkva na
stranu, pak i vjera, ali samo za kato-
like. Tako nas svjetuje d.r Monti. Ali
mu mi odgovaramo svjetovnjaci da ne-
treba danas da baš sami sveštenici brane
u skupštinam težnje i prava katoličke
crkve, jer to čine isti svjetovnjaci, ko-
jim je ozbiljno vjerovati i djelovati u
družtvu ljudskom; da zato netreba da
sabori budu popovom napunjeni, kao
što on predbacuje našemu, da je on
postao popovsko-hrvatskim saborom,
jer u njem sjede do polovica svećenika,
jer svjetovnjaci utiču u svim skupšti-
nam državnim na stranu vjerskih na-
čela, te da pop, ako jc baš vriedan,
te uživa pouzdanje od kojeg kotara,
zato što je uprav pop, nemože biti
nezdravim udom ikoje narodne skup-
štine. Nije danas više ouo vrieme, kad
je izobražen Čovjek držao nešto ulju-
dnijega pritajiti svoje vjersko osvjedo-
čenje; danas crkva pozva svjetovnjake
na djelo spasa čovječjeg družtva, te
se prve glave u svakom narodu oda-
zvaše tom velikom zvanju uljudjenja.
I bez popova mi Hrvati znati ćemo o-
braniti položaj crkve u državi, štititi
njezin uzvišeni upliv u družtveni život,
njezine ustanove osigurati. To nije više
zvanje samih popova i fratara, to je
naše, jer i mi svjetovnjaci sačinjavamo
crkvu po njezinoj nauci. Prošlo je vrie-
me izldjučivosti svećeničkog stališa,
on se stapa u narodu, po zvanju i
pripravnošću puka. Kao što smo je-
dan narod Hrvati, tako smo i jedna
crkva sa obćom katoličkom. Neka se
dakle d.r Monti neboji upliva svećen-
stva, i mi smo svećenici u smislu pi-
sma. Odstranjenjem, sve da bi mogu-
ćno bilo, svećenika na jednoj i dru-
goj strani, neutaži se borba medju
njima, koja ima svoj koren mnogo
dublje nego u vjeri i svećenstvu. Ne-
ćemo opetovati što već rekosmo, te
tako zaključujemo ovo razmatranje
Montieve knjižice.
Sto on u svom drugom dielu o po-
našanju na saboru, državnom vieću,
viećanju itd. izlaže, nije vriedno ocjene.
To su samo epizodi iste zablude u
glavnom načelu I akoprem „Slovinac",
koji izpovieda da nije politički list,
dakle nenadležan u predmetu, naprosto
izjavljuje da se slaže sa d.r Montiem,
KATOLIČKA DALHACIJ
Veritatem facientes in charitate, >
crescaraus in illo per omnia, qui \
est caput Christus. \
(S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, íd dies alacriter operam VÉram impensuros ia tuenda salutari Ecclesiae doctrina animísque in
Religionis amore et in Yerse fidei professione roborandis,... (Pio IX. ujpapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije). H» 1$*
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
) carevini 8 fior. — Za inolšmstvo 7 fior. i poštarski troškovi. ~ ¡'rclbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije lim
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju ec na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dupini „franco" na Uredništvo. Uvrstbe po IO
Uvjeti predbroJl»e. — U Zadru, unapried 1 fior. na godinu. — Po ostaloj
,
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi ee j»e vraćaju
Br. 8 Zadar, Oetvrtakjl Veljače 1883. God. XIV-
Nebratsko sumnjičenje. slučajno. S te naše tvrdnje, koja kad i nebi je nadvladala i otvorene i tajne svoje ne-
I danas nam se je po deseti put povratiti
na njemački državni jezik i na „naredbu"
baruna Jovanovića, ne da našim čitateljima
na dalje tumačimo to pitanje, već da od-
bijemo neko nebratsko sumnjičenje, koje
nam s neke strane dolazi, nebili se naši
čitatelji još bolje uvjerili o naravnom i je-
dino spasonosnom položaju, kog je „K.D."
u tom pitanju zauzela.
Već prošle godine, dok se još nije moglo
ni pomisliti na „naredbu", pa i „savjet",
bar. Jovanovića, mi smo kroz šest članaka
sa svakog gledišta razjasnili pitanje o dr-
žavnom njemačkom jeziku, i poricali ne samo
da vlada ima pravo nametnuti zemlji nje
mački jezik, dali da nema pravo ni da
traži da se u tom jeziku, njemačkom, do-
pisuje sa središnjim vlastima, biva, da „joj
zakon zajamči jj orahu njemačkoga jezika
kao državnoga", kako tad pisaše „N. L.u
Mi smo se tad našli u oprjeci sa ,,N. L.",
koji je tad držao „posve opravdanim", jer
da je to „svakako zahtjev temeljiti držav-
noga bića", a iz te same oprjeke neki su
mislili da jim je prosto napadati na „K. D". I
to smo pretrpljeli, uvjereni da će kad li tad li
i ,,N. L." pasti na našu, izričuć istodobno
tvrdo uvjerenje, da naši zastupnici neće
nikad pristati na taj „zahtjev temeljiti dr-
žavnoga bića;" naše je dakle pouzdanje u
razboritost i rodoljublje narodnih zastupnika
moralo biti neograničeno, kad smo onako
jasno i javno očitovali uvjerenje, da će oni
glasovati proti predlogu istoga njihovoga
lista, kad je taj predlog ubitačan po hrvat
sko pravo ove zemlje.
Izpovjedit nam je; kad smo ova pisali,
nije nam ni na kraj pameti bilo, da bi se
nakon nekoliko nedjelja kogod mogo dignuti,
da nas sumnjiči tajnim i neiskrenim protiv-
nicima narodnih zastupnika. Nam je to još
žalije bilo, u koliko nismo nikad znali ili
nismo htjeli natezati žice naše gudalice ob-
zirom na okolnosti i obćinstvo; već smo u-
vjek davali iste glasove, istinske i čisto
hrvatske, koji ako i nisu pomogli listu ko
što bi bili oni prvi, to su uvjek koristili
narodnoj stvari, a nama je više do misli
koju branimo, no do dva tri predbrojnika
više ili manje.
Zašto nas dakle crne pred obćinstvom?
— U posljednjem broju desila nam se pri-
goda, da spomenemo viest Nove Presse o
čast. D.r Klaiću. Bud je to samo nuzgredno
spomenuto u uvodnom Članku, mi nismo
s bližega stvar razpravijali, tim više što nismo
znali kako je sbilja stvar; ali ipak birajuć
izmed „Presse" i dr. Klaića, nismo ni časa
oklievali da se nestavimo na stranu d.r
Kiaića i da onu viest označimo „bockavom".
Ljudi oko „N. L"., koji pretresaju svaku
našu pojedinu izreku, nebi li ju kako mogli
upotrebiti, da tobože dokažu da smo mi
sustavni protivnici narodnih zastupnika, pišu
u posljednjem broju: „to bi moglo značiti
da gospodu „Nove Presse" u Bečlt i našu
gospodu (Ok6 „K. Du.j sđružuje jednaka
sućut prama narodnim zastupnikom". Tako
nebratsko sumnjičenje mi odbijamo od nas,
žaleć što glasilo koje se krsti narodno može
na taj način sumnjičiti list, koji se, uzprkos
godinama najejućih protivstina, svedj riečju
i djelom hrvatstvom ponosi.
Zašto naa crne ? — Mi smo u prve, ob-
ziruć se na razne okolnosti, izjavili naše
ranenje, da zastupnici nisu ostali kod kuće,
| > • 1 • < 1 1 : ' r M < d 11" •S ( Ć
istini odgovarala, nebi se nikad mogla tu- ^prijatelje; ona će i unapried sliediti tom
maeiti u lošem smislu, već zanajviše uztvrditi i stazom, uz pripomoć svojih poštenih pred-
da mi nismo u odnošaju „sa mjerodavnim kru-
govima", predbacilo nara se da „sumnjičimo",
da smo „nenavidni". Na te nebratske udarce
mi neodvratismo udarcima, već odgovorismo:
neka je po vašu, mi vam vjerujemo, mi da-
pače nećemo ni suditi o shodnosti tog ko-
raka. Kad eto nije prošla ni nedjelja dana
a prekjučerašnja Tribune donosi iz Spljeta
dopis od 26 sječnja, u kora se kaže : Uz-
roci zakasnjenoga odputovanja dalmatinskih
zastupnika u Beč sbivaju se na neke slučaje.
Dvojica pripadaju — jedan, d.r Rendić, ko
načelnik, drugi, d.r Bulat, ko viećnik —
novomu obeinskomu upraviteljstvu u Spljetu.
Nagomilane radnje koje se trefiše, i preu-
stroj nove obćine tražile su silno da budu
prisutni, tako da će oni kroz dojduću ne
đjelju moć u Beč. Neki je (zastupnik) u-
slied slučaja smrti pretrpio težki gubitak,
četvrti je bio u inostranstvu i t. d. Sasviem
tim svi će dva tri prva dana dojdućega mje-
seca biti u Beču". Iz ovog dopisa, koji je
pisan iz kola spljetskih narodnih odličnjaka,
mi bismo mogli u prilog našoj tvrdnji izvesti
nekoliko dokaza; mogli bismo n. pr. pitati:
kako to da 'Tribune koja je u tiesnom odno-
šaju sa današnjom vladom i većinom, nevje-
ruje u to, da su naši zastupnici ostali kod kuće
u ime prosvjeda, već se dr£i onoga mnenj.«,,
koje smo i mi izrazili.
Zašto nas crne?—Uztvrdismo u posljed-
njem članku, da je naredba uzvitlala malo
prašine na novinarskom polju, koja se od-
mah i slegla. „N. L." se povraća na ovu
našu tvrdnju, da dokaže kako je „ono po-
stupanje (zastupnika) izazvalo tako živo pre-
tresanje". (,,N. L." br. 6). Na to mi odgo-
varamo, da ako je Politik napisala članak,
to ga je pisala odmah po prvom dopisu stare
Presse. Iza kako se raznio glas o „postu-
panju" zastupnika, Politik se naosob o tom
nije bavila, a „gdjekoju viesticu i gdjekoju
brzojavku" i mi u posljednjem broju pripo-
znasmo. Tko nevjeruje nek štije i naći će.
Zašto nas crne? — „N. L." u broju 6
uztvrdio je: „iza izjave ministra Pražaka....
sada mogu (zastupnici) u Beč." Mi na to
opazismo da „izjava ministra Pražaka nema
nikakova odnosaja sa „naredbom" baruna
Jovanovića"; „N. L." u posljednjem broju
kaže da „neistina je da smo se mi („N. L.")
pozvali na izjavu Pražaka". Neka je po njego-
vu, mi ćemo radi stvari i tu prepustiti „N. L";
ali neznarno hoće li mu sviestno obćinstvo
moć povjeravati, pokle je čitalo dva broja
prije: „iza izjave ministra Pražaka.... sada
mogu u Beč". Svakako nek mu obćinstvo
sudi; mi ga žalimo.
Kad bi nam bilo u volji mi bismo mogli
nabrajati još nekoliko ovakovih nebratskih
sumnja; ali rado prepuštamo, u želji da
jednom prestane takovo nerodoljubno pisa-
nje. „K. D." ni onda kad su ju neki ljudi
proganjali i o glavi joj radili, nije podigla
svoj glas na te ljude, već jih dapače i bra
nila kad je po sriedi bilo narodno načelo. To
sa svoje strane nemogu uztvrditi ljudi, koji
„K. D." nisu ni spomenuli, pa ni onda kad
se je kuka i motika na nju podigla, kad je
na glavu smjestila hrvatsku kapu; pa ni
sada kad narodni dušmani i neki drugi ne-
daju joj da razvije svoja krila. Mi, reći
nam je istinu, nismo ni tražili od nikoga
pomoći. U borbi za katolička i hrvatska,
načela „K. D." je crpila onu silu, kojom
platnika, neosvrćuć se ni lievo ni desno.
Dnevne viesti.
Njemački car pisao je sv. Otcu Papi
vrlo liepo pismo, koje je uzbudilo ve-
liku sensaciju, dakako katolicima u
godnu a vrlo neugodnu tobožnjim slo-
Slovenćiu Trstu. Slovensko političko druž-
tvo u Trstu Edinost imalo je dne 6 proš.
svoju glavnu skupštinu, u kojoj razpravijalo
o glavnim potrebama slovenskoga (hrvatsko-
ga življa) u tim krajevima, te je na predlog
tajnika Dolenca primila predlog, da se na
gradsko zastupstvo pošalje predstavka i na
temelju §. 19 temelj, drž. zakona i obzirom
na to što bi slovenci u Trstu, po §. 11 zak.
od 14 svibnja 1869 mogli iskati najmanje
10 učitelja, sa najmanje dvie škole, i to
u mjestu, jer po službenom izvješću ima u
Trstu proko 400 djece slovenske — mole
mjostno zastupstvo: 1) neka zaključi, da se
u ulici Corsia Stadion, ili tamo u blizini
podigne jedna slovenska pučka škola, ure-bodmacima. Povratit cemo se obsirmje, K. s , X1 - .. , . J , v , t . diena po zakonu za pučke škole; 2) pri sv. jer nam danas na žalost prostora ne-' - - - - 1
dostaje.
Kako nam je javila žica u pred ja -
šnjem broju, ministarstvo francuzko
dalo je ostavku. Predsjednik Grev> ju
je primio, pače izabrano je već i novo
ministarstvo pod predsjedništvom Fal-
lieresa. On ravna privremeno i vanj-
skim poslima. Osim Duclerca ostali
ministri prijašnjega ministarstva ostaju
na svom mjestu. Samo ministri za po-
sle ratne i pomorstvo bit će novi i-
menovani.
Izborni pokret. u krajini. Službene
„Nar. Nov." javljaju sliedeće kandi-
date vladine stranke za saborske iz-
bore u Krajini: u izbornom kotaru lo-
vinjsko-grač ačko-medaćkom g. dr. Bog-
dan Medakovie; u izbornom kotaru
glinskom Petar SliepČević, veletržac u
Karlovcu, ali da ima najveći izgled
načelnik Milić. U majskom kotaru vda
namjerava kandidirati podpukovnik Cu-
dić. „Agr. Ztg" javlja, da će u izb.
kotaru perušićkom kandidirati tamošnji
poštar g. Orešković st., a u izb. ko-
taru udbinskom bunićki poštar g. Mli
narić.
Jakovu, gdje je najviše slovenske djece, neka
se ustroji pučki djeci vrt, u kojem bi se
imalo podučavati u slovenskom jeziku; 3)
si. mjestno zastupstvo neka odredi, ako bi
bilo primjereno i moguće, da se u već ob-
slojećim talijanskim školama pri sv. Jakovu,
u Ferieri, na Bolvederu, i u školi lani sa-
zidanoj na Corsia Givlia predaje kroz ne-
koliko sata na tjedan slovenski jezik, te
samo djecu slovenskih roditelja primorati,
da dotična predavanja polazi, jer očito, da
neće moći sva slov. djeca stati u slovenskoj
školi, za koju se prosi pod 1) i 2), te bi
mnogi bili primorani polazit škole na skrajniin
točkama grada. — Na predlog g. člana
Kljuna poprimljen je i drugi zaključak, biva
da buduć da gradsko činovništvo nepozna
slovenskog jezika, to se moli obćina da po-
primi shodne mjero, da njezini činovnici
budu mogli obeiti sa Slovencima okolice u
njihovom jeziku. — Treći zaključak, koji se
na predlog g. Dolenca primio, jest taj: da
se družtvo obrati predstavkom na bečku vla
du, neka bi izniela na novo pred gradsko
zastupstvo, odnosno sabor, predlog, kog je
bila izniela nazad četrnaest godina, o pro
mjeni izbornoga reda. Slovenci okolico po
sadašnjem izbornom redu biraju jedino
šest zastupnika, dočim četvrto gradsko iz-
borno tielo, koje nema ni za polovicu pu-
čanstva a neplaća ni trećinu poreza, bira
dvanaest zastupnika za sabor, odnosno za
gradsko zastupstvo.
carski dvor, da nebude u slučaju a-
tentata ozledjeno. Car vozi m kao i
prije u otvorenim saonam bez pratnje.
IiO sci sin ¿i Qreco>§crviano
Nihiliste počimlju se opet micat Pri-
bili su, kako pišu iz Petrograda, u ^¡^j j,r_
ljetnoj bašći i po drugim točkaimpro
glase U kojim se obćinstvo opominje, L'anno 1768. fra la Turchia e la Russia
da se drži sa strane, kad se pojavi j Si accese la guerra. Orlov, ammiraglio russo,
intimato avea ulla ropubblica di mostrarsi
neutrale, di accettare nella cittk un console
della sua nazione, di permettere ai Russi
la costruzione nei suburbj di Eagusa una
ehiesa di rito greco orientale.
II senato non curo nč le minaccie nč le
proposte di Orlov; e rjuesti irritato fece
predare i bastimenti Ragusei in navigazione,
e minaccio di bombardare Ragusa. Fu al-
lora che il senato uso d' ogni mezzo pev i
seongiurare il pericolo. Ma piu d' ogni altro
gli valse la mediazione di Olemente XIV.,
che eoll' interposizione di Lcopoldo di To-
scana ridusse Orlov a migliori consigli.
Venne conchiuso un trattato, e tra i tro
articoli venne da parte della rcpubblica
Dolaze viesti o novoj krvi na crno-
gorskim granicam, radi opredieljenja
granica sjeveroiztočno od Skadarskoga
jezera. Crnagora imala je ondje dobiti
za granicu rieku Cjevnu, naime od nje
utoka u Moraču pa polukrugom do je-
zera. Dugo su se u tom protivila ar-
banaška plemena, Grudi, Hoti i Ka-
sirati. Opirali su se i M iriditi! (oni u
posliednje vriemeživili su s Crnogorcim
u prijateljstvu). Crnogorci podjoše na
23 siečnja, da zauzmu nove granice,
nu došav do rieke nagaziše na odpor
Arbanasa, koji su počeli na nje sipat
iz pušaka. Nastade boj, koji prestade
istom onda, kad je turska vojska pri-
spjela. Knez Nikola, dobiv o tom su-
kobu viest, posla namah četiri bata-
ljuna na granice. Po zadnjim viestima
Krajina je na 30 zaposjednuta od cr-
nogoraca bez nove borbe.
soscritto il seguente:
Al console impériale russo sarà iecito e
permesso di avere in casa propria una cap
pella ove egli colla famiglia e tutti i sud
diti russi che si trovano a Ragusa potrebbe
attendere ail' esercizio del proprio culto.
Sulla fine dell'anno 1790, alcune famiglie
del rito greco-serviano, a proprie spese die-
tro le mura della città al Borgo Ploče, ae-
quistarono una casa nella quale un sacerdote
del detto rito ufíiziava privatainente.
A • fio '
eda se drugi budu ugledali u njihov pri-
mjer, na korist prave vjere Isusove.
Supetar, ova gostoljubiva varoš, po smrti
oplakanoga župnika Tomića, dobi svoga
dičnoga zamjenika u osobi vrlog župničkog
upravitelja mn. pošt. D. Luke Pappafave.
Nakon pet godina neumornog rada i revna
župnikovanja, nas D. Luka stekao je bez
hvalisanja obće štovanje, iskrenu privrženost
i neizbrisivu ljubav kod svih srdaca; jer
nadaren ljepimi darovi uma i srdca. Bistrim
svojim razumom, pronicavim svojim okom,
i riedkom govorničkom vještinom, ne žaleć
truda i muke, božansku rieč Spasitelja bo-
goljubnomu puku propovjedako pravi apostol,
da mu se isti puk divi uz najiskreniju za-
hvalnost. Netraži druge naslade, neg onu,
koju mu pruža kriepost i pobožnost, dobro-
tvornost i milosrdje. Tu skoro najvećom
odvažnošću i pogibelj u svoga života pošao
je tješiti kužne umiruće bolestnike, koji
dragovoljno na smrtnoj postelji slušahu nje-
gove spasonosne opomene i uspješne rieči.
Toga radi želimo mu i nadalje svako Božje
blago. k. n.
Hrvatska Vila, kako s radošću doznajemo
iz najnovijih hrvatskih listova, nastavlja
svoj rad. Već je izišo prvi (u Zagrebu)
svezak.
Fran Folnegović, zastupnik stranke hrvat-
skoga prava stigo je u Dalmaciju i jučer
odputovao put Spljeta. Sretno putovao po
ovom dielu hrvatske kraljevine!
Članovi „Hrvatske" u Gracu. Čitamo u
„Slobodi": gg. pop Ivan Matešan, N. Matu-
lić i Luka Karaman, sva tri iz Dalmacije,
usposobljeni su tečajem zimskoga polugodi-
šta na sveučilištu u Gradcu pravimi učitelji,
i to prvi iz struke povjestničke, a druga
dva iz prirodoslovlja. G. Matešan već je na-
mješten za nasliednika Budmanieva u Du-
brovniku. Sva trojica odlikovali su se i kao
članovi gradačke „Hrvatske" čistim otacbe-
ničtvom i liepim značajem, te plemenitošću
svojih načela, tako da odaju preliepih nada
na polju praktičnoga rada u zvanju koje
su si odabrali.
Bili svagdje na čast rodu, i na korist na-
rodu i unesrećenoj našoj otačbini !!!
Plovidba Lloydovih parobroda. Primamo
od Ravnateljstva pošta, dakako u talijanskom
službenom jeziku, oglas da će se dojdućega
mjeseca travnja na plovitbi Hrvatska uzpo-
staviti sliedeći ljetni red plovitbe: Polazak
(od 6 travnja) sa Rieke svakoga petka 7
u j., sa Raba svake subote 3 u jut., sa Paga
svake sobote 8 u j.; — dolazi na Rab sva-
koga petka 4.45 pos. p., na Pag svake su-
bote 7.30 u j. u Zadar svake subote 2 pos.
p. — Povratak (od 10 travnja): Iz Zadra
svakog utorka 2 u j.? sa Paga 8. 30 u j.,
sa Raba 1.15 pos. p.; — dolazi na Pag
svakoga utorka 8 u j., na Rab svakog u-
torka 1 pos. p., na Rieku sv. ut. 11.15
pos. p.
Ploviiba Gruž-Metkovići i obratno. Odlazi
svakoga ponedjelnika, utorka i četvrtka: iz
Metkovića 7 u j., s Drača* 10 u j., iz
Maloga Stona 12 u p., iz Velikoga S. 1.10
pos. p., iz Šipanjske Luke 2.40, iz Slanoga
3.30, sa Lopuda 4.40, iz Trstenoga 5.10 pos.
p.7 — dolazi na Drače* 9.50 u j., u JMali Ston
11.50, u Veliki S. 1 pos. p., u Šipanjsku
Luku 2.30, u Slano 3.20, na Lopud 4.30,
u Trsteno 5, u Gruž, 5.50 pos. p. — Odlazi
u dneve kao gori: iz Gruža 7 u j., iz Tr-
stenoga 7.50, sa Lopuda 8.20, iz Slanoga
9.30, iz Šipanjske Luke 10.20, iz Velikoga
Stona 11.15, iz Maloga S. 1 pos. p., s Drača*
3.15; — dolazi u Trsteno 7.40 u j., na Lo-
pud 8.10, u Slano 9.20, u Šipanjsku Luku
10.10, u Veliki Ston 11.40, u Mali S. 12.50
pos. p., na Drače 3-5, na Metkoviće 6.35.
* Stovarište za Janjinu i Trstenik.
Biljegovina na listove. Prošlog utorka u
razpravi o proračunu ministarstva financa
pri stavci „biljegovina" digo se je ljevičar
Roser da govori u prilog ukinuća biljego-
govine za političke listove i napomenuo je
prošnje koje su svake godine u tom smislu
podastrte i predloge d.r Fuchsa i d.r Fan-
derlika, na koje je vlada uvjek odgova-
rala, da nemože biti bez dohodaka od li
stovne biljegovine. Govornik nasuprot misli,
da bi mogla. „Kod svih naprednih država,
zaključio je, od davna je bila ukinuta Ii-
stovna biljegovina, jedino u Austriji i Ru-
siji još obstoji. Austrija nebi imala ostati
po krmi drugim prosvjetljenim državama i
u tom bi sve stranke imale koristi, te bi
svakomu dobro došlo ukinuće listovne bilje-
govine". (Evala! evala! na ljevici) — Ko
mora dakako nije ništa odlučila; ali koliko
bi koristi to nanielo novinstvu i obćinstvu
vidjeti je iz toga, što se sedmi ili osmi dio
predplate troši za samu financnu biljegovinu,
neračunajuć dakako poštarsku biljegovinu.
Talijanski konsulati. Dandanas svi tali-
janski podkonsuli i poslovači u Dalmaciji
spadaju pod obći konsulat u Trstu, te sve
svoje spise valja da šalju kroz taj konsulat.
Buduć da se pako sad razpravlja u Rimu od
posebnoga povjerenstva kako da se uredi rad
talijanskih konsulata u inozemstvu, Diritto,
vladino glasilo, prima dopis iz Dalmacije,
gdje se zagovara da, kao što je nedavno
riečki, tako sad i dalmatinski konsulati budu
odciepljeni od tršćanskoga, te da samostalno
obavljaju svoje posle i izravno obće sa ta-
lijanskom vladom.
Pomorske viesti. Iz Bejrutha brzojavljaju
da se je spasila momčad b. Alessandro B.
i lda, koji su se razbili kod Snedije (vidi
proš, br. „K. D".) — Pomorska vlada javlja
daje plutajući znak, koji je pokazivao greben
Šipar (u Istri), potonuo.
Trsćanska bursa. Napoleuni : 9.50 —
9.48 V9 ; london: 5.61 — 5.59 london : 119.90
— 1194,5; bankanote talij.: 47.40— 47.20;
dohodak aust. u papiru: 78.10— 78.20.
Brzojavke „Katoličkoj Dalmaciji,,
Beč, 22 ožujka Razprava proti
radnicima Josipu Engelu i 28
drugova, okrivljenih rad socijali-
zma, jer su dne 4 srpnja 1882
porobili čizmara Merstallingera
opiv ga kloroformijom da novac
upotrebe u socijalistične svrhe,
svršila je jučer. Svi su bili opro-
šteni, izim drvodjelaca Josipa
Engela rodom iz Ceske i Franja
Pflegera iz Pardubica, koji su bili
osudjeni na 15 godina tvrde ta-
mnice. Sukrivac Vilhelm Berndt
bi osudjen na 2 godine tamnice.
Carica odputovati će na 31 te-
kućega s nadvojvodkinjom Ya-
lerjom u Baden-baden, gdje će se
zaustavit do konca travnja.
London, 22 ožujka. Kraljica
izlazeć na šetnju pala je i ozledi-
la koljeno; tako da će bit prisi-
ljena stat prikovana uz postelju
za dosta vremena.
Piovilba ausl.-ug. brodova.
Ayr: odj. 13 ož. Rosa, Gersalja, Mletci.
Baltimora: odj. 2 ož. Fiume E., k. Val-
čić, Queeastown. Cette: odj. 12 ož. Elena,
k. Petranović, Trst; Kostrena, k. Pajkurić,
Rieka ; Velezid, k. Soić, Rieka. Carigrad:
odj. 7 ož. Nova Harnost ; Elena D. Fal-
mouth: doj. 14 ož. Mathusalem. Leith:
odj. 12 ož. Božana, k. Tomanović, Trst. N.
Orleans: doj. 25 velj. Lino. Rangoon;
doj. 13 velj. Francesca T. Samarang :
odj. 27 sj. Gehon, k. Kosulić, Sourabaya.
St. Elena: odj. 20 velj. Balthasar, k. Ta-
rabochia, N. Orleans. St. Vincent: odj. 22
velj, Lucia B., kap. Sbutega, N. Orleans.
Shields: odj. 13 ož. Maria D,, k. Negove-
tić, Rieka; Anna, k. Bušanić, Trst.
Ođpisi ,,K. D."
Č. g. Zanovetalo — pokrajina — Prije
svega još dvie rieči o „najvrućih" i ,,naj-
vrućije".
Izrazismo svoje „mnienje" da se u narodu
nečuje ovaj stepen radi smisla. Prijatelj,
koji pobliže pozna jažne krajeve, priobćuje
nam da se onamo čuje rabit u narodu i
stepen „najvrući". Nećemo poricat, jer tko
nam kaže, nelaže. Mi čusmo samo na pr.
„pren (il preveć) vruće", „sila vruće", „gore
(najgore, vise, najviše) vruće41, naime čusmo
gvoždje) ; al se nespominjemo izreka „vrući"
i „najvrući44. Nu, što mi i Vi nečusmo, čuše,
kako rekosmo, drugi, kojim je vjerovat. Po
tom naše „mnienje" ima proći u „sumnju",
a in dubiis libsrtas. 1 nek bude tako. Samo
na našu i Vašu obranu pripominjemo, da
ono „vruć, vruća, vruće" jamačno nije drugo
nego sadanji dionik (participio presente), a
tad drugi i treći stepen tu ima posla koliko
i u drugim takvim dionicim (sravni: trpeći,
trpeća, trpeće i t. d., odkle neznamo vadi
li itko stepene: „trpeeiji, trpeći ju trpećije"
i „najtrpećiji" i t. d.; jer u tom slučaju
moglo bi se stvarat drugi stepen i od dio-
nika: speci, speća, speće, et similia). Nu ovdje
bi se moglo opazit: a kako od sadanjeg
dionika „moguć" ima drugi stepen ,,mo-
gućniji"? Ima „mogućniji", al ne „mogućji",
naime dionik „mogući14 pretvoren je umetkom
n u pridjevak „mogućan44 i odatle stvoren
drugi stepen. Nu, uzprkos svemu ovomu,
pošto se u narodu čuje i forma „najvrući",
mi ostajemo pri tom da je naše „mnienje"
prešlo u sumnju; narod gospoduje nad slovni*
com; on ju i mienja, premda svedj u nekim
granicam. Vidite li dakle „najvrući" zatvo-
rite unapried jedno oko, dok, tko ima više
vremena i uma i sredstva nego mi, stvar bolje
prouči. Al svakako nastojmo uz to bit dosljedni
u načinu pisanja, te nek se ne mieša u eti-
mologiČkom pisanju „najvrući" sa „najvru-
ćijeu. Aut, aut. Evo zašto: Drugi se stepen
stvara od pozitiva nadodav osnovi pozitiva
(vruć) ji, ja, je; dakle vruć-ji, vruć ja,
vruć-je. U izgovoru ovo j po svoj prilici
izpada, al u etimologičkom pisanju mislimo
da ne bi imalo. Primjeri ljući, ljuća,
ljuće; draži, draža, draže; nijesu dostatni;
jer je u ovim riečim pozitiv „ljui",i „drag",
te ono t i g pretvara se u 6 i z jedino po-
moću onoga ; (ljut-ji; drag-ji), te ovdje j
treba da izčeme u pisanju. Nu ono c u
„vrućji" nije postalo pomoću onoga j, jer
već u pozitivu ima c; s toga, premda u
ovom c ima već virtualno slovo j (cir.
vreći, a odatle vruć), ipak red bi bilo uzdr-
žat znak drugog stepena, ne samo jer bi
inače opredieljeni pozitiv i drugi stepen bili
jednaci, nego i za to, jer nepoprimiv ovo
načelo, slovnica bi udarila za mnoge rieči
u velike nedosljednosti i iznimke. Dakle:
vruć-ji, tež-ji, al opet: viši (od visji) i ljući
(od Ijutji), x t. n.
Sad na drugu. O spljetskoj Gazetil
Upekoste ju ljuto Vašom opazkom: daje
već u naslovu pogriesena. Ej, Gazeta u na-
slovu pogiešenal S toga, premda priznaje,
da nije iz puke peckavosti došla Vaša opazka,
ona joj je bila tako težka, da je rado već
učinila i drugu veliku pogrešku, t. j. poga-
zila svoj „programma" (,,«e discenderemmo
alle lotte personali"), samo da se oglasi na
obranu svoje propadene kapice. Nu, nezbi-
jajmo šalu s listom koji je od srditosti sa
nepersonalnog Olimpa pao med „ciabattine44
(sic) !
Čim se Gazeta brani? Drugim Gazetam
(„Gazzettom di Venezia" i „Gazzettom d' I-
talia44): Kad ove dvie Gazete (cekini napram
meni) nemaju la, čemu bih ja? Govori
Gazeta spljetska. — Polako, Gazeto.
Najprije: zašto Gazeta spljetska, pregledav
dva rečena talijanska lista, nije zavirila u
naslove i ono ostalih 700, ako se nevaramo,
talij. časopisa? Je li moguće da se ne spo-
minje barem svoga predšastnika nV Avve-
nire" i neprima u zamjenu svoga zadarskoga
pobratima „11 Dalmata"? Pozivat se dakle
na primjere ne pomaže, jer ako ib je nać
pro, ima ih još više contra. Hoće se dakle
dokaza. Gazeta jih obećava; mi jih evo do-
našamo.
Bez spolnika la, po ćudi talijanskoga je-
zika, Gazeta je neopredieljen list Ono ndi
Spalato44 nasuprot čini Gazetu opredieljenom;
jer ono di Spalato neda ju na pr. uzet za
Gazzetta di Venezia il đ1 Italia. Dakle ne-
metnuv La imamo glede istog lista opredie-
Ijeno i neopredjeljeno u isto doba. To po
kojoj logici?— Nu da sama Gazeta spozna
koliko joj je „ridicolo" naslov, molimo ju
nek ga kuša sklanjat. Zar tu ovako: Gaz-
zetta di Spalato — di Gazzetta di Spalato
— a Gazzetta di Spalato! No tad i izreka
na pr. „ho letto in „Gazzetta di Spalato",
na mjesto „nelža Gazzetta di Spalato", bila
bi pravilna. Bila bi pravilna i rečenica:
„abbiamo confutato" „Gazzetta di Spalato"
col solo titolo di „Gazzetta di Spalato". Nije
dakle kud kamo: treba Gazeti da prizna
da je već u naslovu pogriešena.
Nu, kako je da talijani u Italiji grieše?
Nikakva čuda i Griešimo i mi hrvati u pi-
sanju svoga jezika, pa zar su sami talijani
preko mora prosti te pogrešivosti? Tk sam
im kralj u zadnjem prestolnom govoru znao,
po opazkam talijanskih listova, skoro u
svaki redak umetnut po jednu pogrešku!
Kamo li neće Gazeta. — Zaključimo dakle:
Onomadne Gazetu, prijateljski opomenusmo,
a sad prijateljski molimo, da za čast svoga
imena izpravi naslov kako treba, nek una-
pried nebudemo usilovani polemizirat s pjer-
kom i kanjcem, s neopredieljenim-opredie-
ljenim, polemizirat: con „Gazzetta di Spa-
lato" ; nego : co\la Gazzetta di Spalato.
/. „Izdati u nas znači dvie stvari: ono
što latinski „tradere" (Jal. tradire) i sto la-
tinski „edere". Trebalo bi dakle nešto drugo
iznać za izdavanje knjiga, naredaba i t. d.".
1 mi smo od Vaše, da izdati ne smije se
rabit za „izdavanje knjiga" i t. d. „Prvo
izdanje" od prilike znači što i „prvo izdaj-
stvo"! Bolje bi dakle bilo rabit rieč „obje-
lodaniti44, „obielodanjenje" ; i zato, jer „iz-
danje44 u smislu rieči „obielodanjenje" nije
no prevod njemačke rieči „Ausgabe". Za
naredbe pak može se rabit uz ostale i rieč
izdati, izbaciv ono neumjeBtno iz. Dakle
„dao je naredbu" a ne „izdao je naredbu";
„Branković je izdao Srbiju na Kosovu".
g. „Novina znači stvar, viest nova. Zašto
dakle ,,N. L." (i „Pozor", a i mnoge drugi
listovi. Ur.) uzimlju ovu rieč u smislu list,
časopis i t. d." ?
Zašto ? Mi neznamo. To stoji da neide.
„Novina" u visebroju znači jedan sami list.
„Narodne Novine" (Narodne viesti) znači
Narodni list, ne „Narodni listovi" (sravni
slov. izreku „Novice44). Odatle sliedi da je
pogreška reć na pr.: „Svaka hrvatska no-
vina", u smislu: „svaki hrvatski list". Po-
greška je takodjer kad se reče na pr. „Sve
hrvatske novine" u smislu: „Svi hrvatski
listovi" „Novine44 u visebroju značeć jedan
sami list, nemogu značit dva il više listova.
Za te slučaje treba rabit izreke „listovi",
„časopisi", „dnevnici", „novinstvo", a bolje
i „journali" il „periodici", nego „novine" u
smislu „listovi". Manje je zlo, jer tanja po-
greška".
h. „Talijansko „predicare" netko vidim
da prevadja „pripoviedati44 („Nar. L." više
puta; v. i br. 100 pr. g.), netko „propovie-
dati", pa čuje se uz to: pripovjed, propovjed,
prodika. Sto je najbolje?"
Svakako „pripoviedati44 i „pripovied"
neide; jer to odgovara talijanskomu „rac-
contare", „racconto". „Prodika" je talijansko
predica, te mislimo da je najbolje: „propo-
vjed" i „propoviedati",; „propoviedalac",
„propoviednik".
i. „Coppia reale" i „coppia imperiale"
prevadja se u nas obično „kraljski par",
„carski par". Ne godi mi radi onog „par".
Kako bi se moglo drugčije"?
Kralj i kraljica, car i carica. „Par44 se
upotrebljuje u južnom govoru samo gdje
talijanski „pajo" (par kokoši, par rukavica).
Za ljude samo kao pridjev, u smislu jednak,
na pr.: on nije tvoj par.
j: Odgovara li točno i jednako talijan-
skomu „non occorre" i„nonfa d'uopo„nije
treba?"
Jok „nije treba". Odgovara: „ne treba"
il „nije potreba". „Treba" to je od
glagola „trebati"; nemože se „dakle" reć
„nije treba" (u „Slovincu", br. 32 g. 82:
„nije trijeba") koliko se nemože reć na pr.
ni latinski: „non est opus est".
C. g. X. — Zadar — Najsrdačnija hvala ! Pri-
jateljsko bodrenje i priznanje liepa je utjeha i još
ljepša nagrada. Uz to mi sa zadovoljstvom opažamo
da se pod stieg katoličtva i hrvatstva okupila
skoro sva naša mladež, trieznija i rodoljubnija, «
njima uz bok „najugledniji muževi" i „pravi kre-
menjaci", „spravni da polete il u vatru il u vodu
za hrvatska i katolička sveta prava". Prava staza
i poštena sredstva pa „strašne nemani ništa neće
nauditi, ništa preoteti". „Iz mufcnoća probijaju
čudesa. A koja? Već su očevidna u Širenju načela
one jedine Btranke koja no će spasiti milu nam
domovinu44, probudjenju onoga jedinoga spaso-
nosnoga duha koji nas vodi po uzkom Krstovom
drumu. Nebojmo se mržnje pojedinaca, kojim je
najjači uzrok, kako rece T. Bucle, neznanje, jer
sad pripoznaju istinu al se ne dadu u šake, što
će jednoć biti sramotom svojom prisiljeni učiniti".
Tako sokolovi tvore i zbore. Življeli!
C. g. X. — Novigradska okolica — I po svje-
dočanstvu našeg vriadnog prijatelja i odličnog
rodoljuba D. J. S. imali bismo reć, da ste u Vašem
dopisu pristrano, pače strastveno nastojali bacit
sumnju i na neke ljude koji imaju podpuno pravo
da budu zaštedjeni, a zaslužuju i bit hvaljeni
radi njihova patriotizma i čeličnosti u hrvatskom
načelu. Očekujemo zato, da sada i napram listu i
napram obćinstvu, i radi Vas samih, poduzmete
što Vam nalaže ljubav istine.
ĆČ. gg. D. I. D. i O. 1. M. — Cienimo da nam
nećete zamjerit, što smo danas hotimično pretrgli
niz Vaših Podlist,, da nadjemo mjesta prigodnomu
podlistku „Vrt Getsemanski", zgodnu za ove sv.
dane kad sviet spomiuje smrt svoga Spasitelja.
Dojdućim brojem, nastojati ćemo da nadoknadimo.
Življeli!
C. g. dop. iz Zemunika. — U pismu ima težkih
osvada, za koje mi nemožemo uzet odgovornost.
Red bi dakle bilo il preinačit, il tiskat kao pri-
obćeno, u a obične uvjete. Molimo za odgovor.
Tiskarna Ivana Woditzke.
MOLI
Veritatem facientes in charitate, '
crescamus in illo per omnia, qui <;
est caput Christus.
(S. Paul. Ei»h. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelñik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in (lies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi® doctrina animisque in
Religionis amore el ¡n verse fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito : <|
Si quis Cathedrae Petri jungilur, s
meus est. jj
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) ?
Uvjeti pre«lI»rojl»e. U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoisentstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prcdhrojba biva za cielu godinu-, tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 28 Zadar, Ponedjelnik 16 Travnja 1883, God. XIV
Crni Glasovi.
„Tko svojom hoće da propada,
bio vriednik i zaslužnih koji
hoćeš, prava neirn i da sobom
povlači narod".
Pavlinović.
Nije ni puna nedjelja dana da smo na
uvodnom mjestu raspravljali o nevoljama
koje tište našu Dalmaciju i uprli prstom na
neke krupnije pogrieške i mane, nebi li
jednom ljudi koji su za to pozvani upoznali
»ak-ranu na narodnom tielu i potražili joj
lieka.
Naši članci, pisani onom iskrenošću i otvo-
ritošću, kojim se samo istina u rodoljubne
svrhe može iznieti na vidjelo, našli su u
narodu, u koliko čujemo, dovoljna odziva i
mnogi je, pa i naš protivnik, morao priznati
da je onako, kako smo mi pisali.
O tom su bili uvjereni, još prije neg smo
mi progovorili, i neki drugi, ali jih duša
nije nosila da reku istinu; miju rekosmo, i
to ne da razdvajamo narod u ovaj odlučan
čas, oe da ga slabimo, da tobože klone
duhom za nastujaću borbu, već da mu iz-
nesemo sliku njegovih dvaestgodišnjih borba,
nebi li bolje sam sebe upoznao i bolje se
jpripravio na nove borbe, koje će biti teže
u koliko nenadne. Zabašurivanja, prevrćanja,
mile-lalenja narodu ne pomažu, već mu u
velike odnemažu, jer ga varaju u onom, o
čem bi on morao biti na čistu. Istina, gola
istina, ta je prokrčila put narodnoj misH u
Dalmaciji; istina i sama istina moći će
učvrstiti tu narodnu miso, i obraniti ju ne
samo proti izvanjskim dali i proti unutrnjim
neprijateljima.
Ali koliko je mučno govoriti uvjek istina,
i ništa drugo neg istinu? koliko je mučno
biti uviek iskren i bez obzira reći svakomu
svoju, kad to iziskuje narodna korist, ali ne
korist koja se stanjiva u nekolicinu osoba,
koje je narod nadario svojim povjerenjem,
već korist kojoj zrake odsievaju na cio
narodi Pojedinci samo u toliko zaslužuju
obzira u koliko njihov rad koristi narodu;
onaj Čas kad se njihov rad izvrgne na štetu
narodu, narod ima pravo da jim kroz svoje
pouzdanike sudi i osudjuje. „Tko hoće
svojom da propada, bio vriednik i zaslužnik
koji hoćeš, prava mirna da sobom povlači
narod".
S toga, ako nas je s jedne strane i ožalostio
članak pisan iz Dalmacije u posljednjem
broju Slobode pod naslovom: Split izrod-, to
nas opeta raduje, da u Spljetu ima još ljudi,
koji nijesu voljni da kriju ničija nedjela,
niti da lanternom magikom varaju narod; ljudi
koji će znati i htjeti reć istinu, pa jim stoga
neki rodoljubi i predbacivali da nije rodo-
ljubno, dakako u smislu tih rodoljuba.
Kad smo tunedavno donieli dopis iz Spljeta
o tamošnjim obćinskim stvarima i upozorili
narodne ljude na neke nepodobštine koje
je ukloniti, neće li da jih narod odmah u
prve odbjegne, pa odmah za tim drugi dopis
o si'-kanju i diganju u narodnim društvima,
zadarski nam novinarski drug doviknuo:
les extremes se touchent! Danas, čitajuć članak
u Slobodi mi možemo opetovati istu fran
cuzku rečenicu.
nPo djelim njihovim poznati ćete ih, piše
Sloboda „Nije Hrvat, nadostavlja, oni koji
se hvasta, koji trubi da je Hrvat, a tamo
djpla mu izdaju ga za protivno; nije Hrvat
svaki, koga kroz stupce „Narodnoga Lista"
proturi po koječije pero; nije Hrvat ni onaj,
kojega je osobnost izniela na javu, da za-
varava javno mnenje.
,,Nu čemu da otajstveno govorim. Čemu da
prikrivam misli koprenom neprozračnom ?
Naša zemlja Seli sunca Hrvatstva, želi kiše
pravog rodoljublja, želi iskrenosti i značaja.
„Pojavi koji su se od g. 1861 do danas
pojavili u Banovini, mutatis mutandis, niču
i uzduž ovog nesretnog Primorja. Neprijatelj
koji je u Banovini držao u ruci niti, da ih
u sgodno vrieme zaplete, isti je amo
„Banovina s crnim slovima bilježi mnoge
učene ali bezznaČajne ljude. Banovina crni-
nom se pokriva kad vidi što mogoše njezini
sinovi postići, ali ne htjedoše, odrodiše se
za pladanj leće.
„Dalmacija, dio Hrvatske, uz uspavane
zemljakoviće, morati će brzo lievati gorke
suze nad spomenom nekih ter nekih, kojih
je izniela sreća da neizkusni vode domaću
politiku.
„1 gle čuda? Kanio su prošlog ljeta mje-
seca srpnja stotine i stotine srdaca slale
svoje izlieve kao preporoditelju ciele Dal-
macije, kao kažiputu pravog i čistog Hrvat-
stva, od onamo, jadna mu majka! prohode
kobni šapati, da se tamo ugnjezdilo gnjezdo
izdajica, da se šaka ljudi, a na čelu jim
dokturići, pod imenom Hrvata iztieu kao
zagovaratelji Niemstva, horribile dietu! kao
pioniri „Drang nach Osten" u Dalmaciji.
„Majko domovino, zapuštena siroto, otvori
se one nesretnike, koji ti otvaraju nove
rane! Predobra si ! Ime jim se crnilo
kao Uspomena jim se spominjala kao
Vuka Brankovića. Djeca ih po putu kazi-
vala, društvo jih iz svoje sredine izmetalo,
kao !
„Kako neki drže Agramericu u Zagrebu,
da je podpomagana hrvatskom vladom, da
piše proti Hrvatom; tako, u Spljetu, „najno-
vijoj stečevini Hrvata", t. zv. Gazzetta di
Spalato od početka do kraja talijanska,
podpomagana i nadahnuta (narodnim
ljudima), uredjivana od korifeja narodne
stranke, da širi, strašno i pomisliti! Niemstvo
u ovoj čisto hrvatskoj pokrajini.
„Koje srce nebi proplakalo, koje se oči
neovlažile, kad pročitaju što se pogansko
pero u br. 25 usudjuje crnilom iz još crnije
duše hrvatskom obćinstvu nudjati? Pa još
kada? »)
„U isti dan, sami sat prvo neg se ima-
doše sakupiti t. zv. hrvatski zastupnici, da
viećaju koje bi se mjere imale poduzeti na-
proti vladi, da se predusretnu u
pogledu niemčenja, izlazi gorispomenuta krpa
da zagovara Niemstvo i Niemce! Izrodi po-
znali smo vas na sastankul Dok ste na
vrieme, doli s krinkom, da vam ju mi ne-
uzmoramo skidati, i dok vam nedoviknemo:
^Oli nedostojni, zvali se vi kako mu drago,
i bili obožavani po komu vas volja. Pozna-
dosmo vas, otci domovine, makar da ste za
čas, na glas prvaka, pristali uz većinu, da
ne razdvojite nesretnu narodnu stranku
„Brzo li potamni vaša slava, vaša jeka!
Nu pred poštenjacim drugačije nije moglo
ni biti! Gdje je sama osobnost po sriedi,
gdje nevladaju načela, tu je moralo doći do
katastrofe. I hvala velikomu Bogu, da je
ovo nadošlo na vrieme, kad će narod, kad
poštenjaci i pravi otačbenici po njihovim
djelim će im moći doviknuti: daleko vam
od nas kuća."
Težko stranci, gdje vladaju osobnosti a
ne načela, kaže pri koncu Sloboda.
Ovaj članak sušačke Slobode rek' bi da
je kakov pendant onomu, što smo mi prije
nekoliko dana pisali ; ovaj Članak pravi je
tumač onaj našoj tvrdnji da „su se tako
pomutili pojmovi, da se imenovao poča-
stnim gradjaninom Zvonimirova grada nje-
mački barun". („Kat. Dalm". br. 25) Na ža-
lost po onom što pišu Slobodi rek'bi da se
nijesu samo pomutili pojmovi, već i srdca i
još nešto drugo. Zaleć što nam se eto na-
rodne pobjede pretvaraju Pirrove pobjede;
mi ćemo još za neko vrieme gojiti pa i
samo tračak nade, da je rodoljublje Slobo
dinu dopisniku prikazalo položaj crniji, no
što je sbilja; ali pri nekim glasovima koji
se pronose kroz stupce bečkoga novinstva,
pri nekim tajnim šapuranjima, koja ipak
ponješto prodiru u narod, pri nekim nepo
bitnim činjenicama od nas i od Slobode iz-
nešenim, nama je dužnost da i ove crne
glasove} koji se pojavili u prekovelebitskom
listu, predamo narodu, da bude obaviešten
što se sbiva u nekojim krugovima.
Mi bismo želili da se ovi crni glasovi
neoživotvore; ali ostanu li stvari k6" što su
dandanas, neopravdaju li neki prvaci svoje
postupanje pred narodom, bude li spljetska
Gazzetta i od sad moniteurom neke gospo-
de u Spljetu, narod će morat osuditi ljude,
koji su iznieli na pazar njegovo povjerenje,
a tad ćemo pripoznati skupo li nas je stala
ta Pirrova pobjeda.
„Tko svojim hoće da propada, bio vrie-
dnik i zaslužnik koji hoćeš, prava neima
da sobom povlači narod".
običaj imao bi stignuti u Moskvu u
večer pokle se ovrši crkveni obred
krunitbe, da* neprisustvuje istočnomu
obredu.
Na Rieci magjaroni sbivaju komedije.
Dne 10 tek. povratio se iz Budimpešte
riečki guverner Szapary, o kom se bio
prosuo glas da će se odreći časti.
Riečka obćina sa svojim fakimma, kojih
nikad ne fali pri „domoljubnim" izka-
zima, priredila je bakljadu guverneru,
a načelnik na Čelu obćinskoga zastup-
stva podje da mu zahvali na desetgo-
dišnjem radu i da izrazi želju da će
i na dalje ostati guvernerom. Guverner
zahvali obećajuć da se neće odreći,
dokle mu magjarska vlada nenadje
prikladna zamjenika.
Imenovanje miriditskoga kneza Prenk
Rih-Dode Libanskim vladaocem još
nije konačno ustanovljeno, jer se još
Englezka pa i Austrija opiru.
Dnevne viesti.
Iz Rima javljaju da će presv. sto-
žernik Vanutelli zastupati Papu pri
kranitbi u Moskvi. Vanutelli ko što je
') Da naši čitaoci s ovu i s onu stranu Vele-
bita još bolje uvide kakav je taj moniteur neke
spljetske gospode, evo jim odlomka iz onoga što
je Gazzetta pisala u br. 25: „Čitamo u pokra-
jinskim listovima da novoimenovani dvor. Savjetnik
kod dalmatinskoga Namjestničtva, već se je po-
primio službe. Imenovav ga, hvaćamo ggodu da
izrazimo naše začudjenje, da koji pokrajinski list
(čitaj: Narodni List i Kat. Dalmacija) toliko
buci rad onoga imenovanja i rad kojeg drugog
nuzgrednog, sgodivšeg se kod istog Namjestničtva,
jer da osobe, o kojim je govora, nijesu iz Dal
macije a to tim više što niemci nedolaze
u druge svrhe, već da se točno obavieste o našim
stvarima, do kašnie, pozvani natrag u središte,
budu nas mogli bolje služiti (Koga ? narod ili
Gazzettu i njezine prijatelje),... Konstatiramo da
se nemože vikati na nepravicu (čuj Narod. Liste,
šio ti poručuju spljetski prijatelji kroz Gazzettul)
ako koji namjestnik nema pouzdanja u neke osobe,
kad je rjegova vladavina čisto osobna (!?!) ion
odgovara saboru (!?) i ministarstvu u svim
pokrajinama rabe njemački jezik u središnjim po~
siima, te s toga nemože da uzbuni Dalmaciju ako
namjestnik naredjuje da koji podredjenik napiše
njemačkim jezikom koje izvješće na ministarstvo,
ili koju odluku na kotarske poglavare
jer Dalmacija nije država, već pokrajina, i to
jedna od manjih. Tražimo da uzdržimo dobro
sporazumljenje sa vladom, (Bogu hvala! toliko
se htjelo, da izvalite što vam na srcu ležalo? Mi
vas sad barem razumijemo, družinice mila. Tko tebi
gospodar, ti njemu sluga. Ne li ?) Uvjereni
smo da N. P. Namjestnik, koji od mnogo godina
pozna Dalmaciju, nastojati će da njom dobro uprav-
lja ; a mi valja da mu podjemo na susret pouz-
danjem, da ga zaslužimo od njegove strane i
od strane središnje vlade1,1 Pa da nijesu
mudri naši GazetaŠi? — Tri za gazetu\^\
Ur. „K. D."
Nakon pune dvie nedjelje, bio je
prošloga četvrtka uhvaćen u Požuriti
ubojica Judex Curiae Majlata. Sponga
je bio stigo u Požun brzim vlakom u
četvrtak u večer; ali je odmah bio
pripoznat, te dva stražara javne si-
gurnosti htjedoše ga namah uapsiti, nu
Sponga je imao dovoljno vremena da
povadi iz Špaga brzokrez i izpali ne-
koliko hitaca o obraz. Pao ja sav u
krvi na zemlju a redarstvene ga straže
digoše i povedoše u županijsku bol-
nicu. Tu mu liečnici pomogoše, te Be
je malo za tim osviestio. Sudbeno po-
vjerenstvo prihvatilo je sgodu da ga
izpita, a on je izpoviedio da se zove
Pavao Sponga i da je učestvovao uboj-
stvu Jurja Majlata.
Zastupnička bečka Komora primila
je prošlih dana zakonsku osnovu o po-
priečnoj česko-moravskoj željeznici; u
petak započela je razprava o tiovici
školskomu zakonu.
Dalmatinski zastupnici stigli su u
Beč i učestvuju parlamentarnom radu.
Odmah po dolazku Dr. Klaić na dugo
se razgovarao sa dr. Riegerom, češkim
prvakom.
Hrv. prekovelebitski sabor, po naj-
novijim viestima, rek' bi da će se
otvoriti istom dojd. listopada; uzrok
je tomu što vlada nije pripravila ni-
kakvoga materijala za saborsko pre-
tresanje, jer ugarska vlada neće da
pristane uz osnovu preustroja uprave,
pripravljenu od hrvatske vlada. To da
je dovelo do sukoba izmed dviju vlada,
te da je ban uzalud dvaput putavao u
Peštu. Taj sukob da bi mogo Činit da
se izjalovi zajam zagrebačke obćine,
rugvički prokop i zagorska željeznica*
Izbori u Krajini. Dosad označen je
dan izbora u sliedećim izbornim ko-
tarim: U Starci na 21 o. m. u ob-
Javljaju iz Valparaisa da je bio
pođpisan ugovor izmed Čilia i Perua.
Ovaj posljednji odstupa prvomu za
deset godina pokrajine Takua i Anka.
Nakon deset godina bit će pučka skup-
ština koja će odlučiti, kojoj državi da
pripadnu ove pokrajine, a ta će morati
odštetiti drugoj.
Stari i novi Zakon
o "pučkim učionama.
Paragraf 11 novoga zakona o pučkim n-
čionaina glasi: „Ako je broj učenika (za
cielodnevno podučavanje) poprieko od 80,
kroz tri susljedne godine, svakako je pri
skrbiti drugoga učitelja; ako dopire do sto,
trećega, i takovim razmjerjem povisiti će
se unaprieda broj učitelja",
Proti ovomu paragrafu neki su se oprli,
jer da nameće više truda učiteljima. Prije
svega opaziti nam je da je gorinavedeni pa-
ragraf jednaka sadržaja kao i onaj staroga
zakona, izuzam rieči izmedju zaporaka: „za
cielodnevno podučavanje. U starom za-
konu nije bilo ni spomena o učionama sa
poludnevnim podučavanjem, sasvim da su
obstojale naredbenim putem; s toga nije
bilo ni potrebe onih rieči izmedju zaporaka.
Novica nemienja dakle staro stanje što se
tiče učiona sa „cielodnevnim podučavanjem";
ali glede učiona sa poludnevnim podučava-
njem novica naredjuje: „U učionama sa po-
ludnevnim podučavanjem računati je za sva-
koga učitelja broj od 100 učenika'-4; to jest,
novi zakon jedino glede učiona sa poludne-
vnim podučavanjem ustanovljuje broj od
100 učenika. Poludnevno podučavanje izva-
dja se na način, da polovica učenika polaze
učionu u jutro a polovica poslie podne. Tim
se dakako ne prti vile truda učitelju, jer
mu je lakše u jutro podučavati 50 a poslie
podfie drugih 50 učenika, neg po vas dan
80 učenika; a i učenici bolje nauče kad jih
je manje. U ostalom koli u novom toli u
starom zakonu §. 11 ima početni redak,
uslied kojega pokrajinsko zakonodavstvo
može obaliti najviši broj učenika, koje je
povjeriti učitelju.
Ako se pako obazrerao na druge države
to u Saksoniji svakomu se učitelju podaje
120 učenika, u Wurtembergu za cielodnevno
podučavanje 90, za poludnevno 120, u Ba-
denu 100 do 130, u Zttrichu 110. I u Pru-
skoj se računa na 80 broj učenika povje-
renih svakomu učitelju; ako predje ovaj
broj, tad se odmah mora uvesti poludnevno
podučavanje i tim obćine prištede novaca a
obrazba isto napreduje.
Paragrafi 17 — 19 govore o gradjanskim
učionama. Po starom zakonu §. 17 gla-
sio je: „Zadaća je gradjanske učione po-
dati onima, koji ne polaze srednje učione,
izobrazbu višu od one koju se dobiva u
pučkoj učioni. Obukovni predmeti za ovu
učionu sliedeći su: Vjeronauk, jezik, stati-
stika, zemljopis i poviest, osobitim obzirom
na domovinu i njezin ustav, naravos lovje,
prirodoslovje, računstvo, mierstvo, držanje
knjiga, ručno slobodno risarstvo, mjerstveno
čajni kvar u blagu, u njivu svoju uoriti.
Već je jadnik zaboravio, što su mu djedo
vi davno vjerovali pa tako i radili. Ovo je
stara srpska riječ: „Bolja je orina, nego
torina".
Braćo! Ovu tužnu istinu ja sam morao
dodirnuti, jer mi spada na ovu riječ. Teško
je pomisliti, ali kazati moram, što me iz-
kustvo moje uči, da i ono što srpska na-
stava na malom prostoru daje (pet, slovom
pet, srpskijeh škola jedva imamo mi na260
hiljada naroda u Hrvačkoj!), velim: da i
taj mali plod naš protivna sila i lukavstvo
brzo potamni.
<41i dokle će tako ići?...
Uzmimo ovu danas ikonu slobodno pred a
se, pa zagledajmo, ali zagledajmo otvore-
nijem očima, jer to nije dosta, što je mi
samo tobože cjeljivamo. I šta vidimo? Evo
ću ja kazivati i vami redom: Ovo je Isus
Hristos, oko njega su njegovi učenici i na-
rod — ovo su dječica vesela, djeca steru
cvijeće i odjeću po putu. Svi nose vrbicu,
raduju se i pjevaju na glas poznatu pjesmu:
„Odanu sinu Davidovu..." Ali evo još i
druge prilike, evo Čovjeka u anterija i pod
risanje, krasopis, pjevanje i tjelovježba; za
djevojčice: ručne ženske radnje i kućanstvo.
— U gradjanskim nenjemačkim učionama
podati je učenicima prigodu da nauče nje-
mački jezik. Privolom pokrajinske učionske
vlasti, u gradjanskim učionama može se po-
dučavati, neobvezno, koji inostranski živi
jezik".
U novici pako ovaj isti zakon glasi: „Gra-
djanska učiona valja da dade izobrazbu višu
od one koja se dobiva u pučkim učionama,
obzirom na potrebe obrtnika i ratarskih go-
spodara. Služi i da pripravi mladež za u-
čiteljišta i za one posebne učione, za koje
nije od potrebe predjašnje pohadjanje sred-
njih učiona. Obukovni su predmeti u gra-
djanskim učionama: Vjeronauk, obukovni
jezik sa dotičnom stilistikom o poslima, zem-
ljopis i poviest sa osobitim obzirom na do-
movinu i njezin ustav, naravoslovje, priro-
doslovlje, računi ujedno sa jednostavnim dr-
žanjem knjiga, mierstvo i mierniČko risar-
stvo, ručno slobodno risanje, krasopis, pje-
vanje ; za tim: ručne ženske radnje za dje-
vojčice; tjelovježba obvezna za dječake,
neobvezna za djevojčice. — U nenjemačkim
učionama podati je mladeži prigodu da nauči
njemački jezik. — Privolom pokrajinskih
učionskih vlasti može se, u gradjanskoj u-
čioni, podučavati neobvezno i druge žive
jezike, glasovir i gudalicu".
Prispodobimo li stari i novi zakon, to
ćemo se uvjeriti da su promjene neznatne
a i te promjene da nijesu na gore. U novom
zakonu nadodaje se da se je obzirati na
potrebe obrtnika i ratarskih gospodara, kao
i na one posebne učione koje se mogu po-
hadjati bez da su se svršile srednje učione;
te se nadovežuje u §. 19: „U ustanovljenju
obukovne osnove obzirati se je na posebne
potrebe mjesta i kotara gdje postoji učiona.
Tim se učiona prilagodjuje potrebama života,
jer dječaci podučavani su u stvarima, koje
će jim biti od potrebe u budućem životu.
— U starom se zakonu suviše kaže u obće
„držanje knjiga"' u novom „računi sa je-
dnostavnim držanjem knjiga"; stari zakon
kaže da se može učiti djecu „koji inostranski
živi jezik", dočim po novom moći će se ,,i
ostali živi jezici", t. j. više jezika, i to ne
samo inostranskih dali i domaćih, kao što
češki, poljački i t. d. Napokon novi zakon
dopušta učenje glasovira i gudalice, što ba-
rem nije „popovsko".
Dopisi.
toiica: „Dragociena krv sv. Gjenara, u su-
botu poslie podne, 5 svibnja, u kapelici
„del Tesoro« našla se tvrda. Poniev ju pro-
fesionalno u ,crkvu sv. Klare, i izloživ pred
glavom sv. Štitnika, započeše molitve. Na-
kon sata opazilo se da je krv dielomično
otopljena, uzdržuć se još tvrd dobar dio,
krugljastoga oblika, i najavilo se čudo u 7
sata i 10 č. posl. podne. Krv je u takovom
stanju ostala, dok ju u večer neodnesoše na
novo u stolnu crkvu. U nedjelju, 6 tek.,
našla se krv kako ju postaviše prijašnje
večeri, biva otopljena ali s tvrdim komadom,
te se nije moglo naviestiti čudo; tekom
pako dneva malo se pomalo sva otopila."
Mnogi su i mnogi nevjernici tražili da
pobiju ova čudesa, ali nijesu uspjeli. Po-
znati Aleksander Dumas, koji je jednom
prisustvovao čudu, nije mogo da ga za-
nijeće i spominjuć sumnju da to kanonici
zadobiju kakovim običnim sredstvom, pitao
je: „Dakle ćemo reći da tu ima nekakva
tajna, čuvana od kanonika „del Tesoro"
od koljena do koljena od IV. vieka do dana
današnjega? — „Mogućno je, odgovarao je,
ali u tom slučaju njihova je vjernost ču-
dnovitija od istoga čuda. Radje ću dakle
vjerovati čudu, i, što se mene*4*če, vje-
rujem".
Prošlih dana neki listovi bili su javili da
će do malo izaći neko novo djelo O. Cur-
cia o vatikanskim stvarima, u kom će pi-
sac u velike napasti na Vatikan. Na to je
ot. Ćurci odgovorio pismom u listu Nazione,
u kom ne samo izjavljuje lažnom viest tih
listova, već i uvjerava da će do smrti ostati
vjeran sv. Crkvi i njezinomu vidljivomu
glavaru.
Spominjete li se Ragose, Oberdankova
druga, koji je tunedavno bio proglašen ne-
vinim od Vidinskoga porotničkoga suda?
Prije uapsa Ragosa je imao liekarnu u
Toscanelli, te ju je sad na novo htio otvo-
riti, ali mu je od vlasti bilo naloženo da ju
zatvori, jer da nije položio izpite u Italiji
već u Gracu. Ragosa je proti tomu podnio
utok, ali mu je vlast izjavila da bi ga
lahko mogla poslati preko medje i predati
Austriji. Ragosa je uslied toga odlučio po-
bjeći u Svajcarsku. U ovom ponašanju tali-
janskih vlasti občinstvo uvidja popuštanje
talijanske vlade prama Austriji.
ali on ostade vazda vjeran Bogu i aaroda,
te odmah s početka prigrli geslo naSeg ve-
likana i pokrovitelja Strosmajera „Sve za
vjeru i za domovinu".
Starina Kordić, izvan što je plemenitih
zasluga u franjevačkom stališu stekao, ništa
manje da pače više po župah gdje je bio,
ostavio je plemenitih, nezaboravnih i neiz-
brisivih uspomena. Za okrutnosti turske,
neustrašiv zasnova crkvicu na Roskopolju
namjestivši joj zvono kao najprvo na ovom
kraju Bosne i Hercegovine; u Vinici Čini
takodjer sagradit Crkvu, pak da tiebude
ondole premještjen bio za stavno bi danas
na njoj zvona zvonila; a u Bukovici kao
istom novoj župi jar zvono zvoni, a misa
se već negovori u pećini, jer starina netom
dodje čini sgraditi jednu dosta liepu ako i
malu crkvicu gdje je pristojno govorit Sv.
Misu. Bog mu revnost platio!
L U.
—
RAZLIČITE VIE8TL
—m.n-
{Čudo sv. Gjenara
Rim, 16 svibnja.
Ćurci — Ragosa)
U subotu poslie podne, dne 5 tek., dogo-
dilo se ko po običaju „čudo sv. Gjenara".
Možda svi vaši čitatelji nijesu o tom oba
viešteni i s toga mi je reći dvie-tri rieči.
Najljepša je crkva u Napulju stolna cr-
kva, posvećena Sv. Gjenaru, gdje je glaso
vita kapelica ovoga svetca, u kojoj se svake
godine prve svibanjske subote, dne 19 ruj-
na i 16 prosinca opetuje već poznato čudo,
biva krv se svečeva pretvori u tekućinu.
0 ovogodišnjem čudu piše Libertfr Cat-
3 granice bosansko-hercegcvačke,
početkom svibnja.
Prigodom u Duvnu razumio sam iz po
uzdanog izvora, da pače osvjedočio sam se
vlastitim očima, kako su u Bukovici obnoć
provalili lupeži kuću M. P. Fra Petra Kor-
dića, župnika, koji tad nahodio se u Ma-
karskoj radi osobitih svojih posala. Lopovi
su, izvan ključži i drugi lupežkih spravi,
upotrebili i plužno crtalo, što su skinuli
s pluga jednoga težaka, tiem da bi se na
istog posumnjilo. Odnesoše sve iz kuće, iz-
van žita i vina; što fra Petar toliko nežali
koliko sramote i neharnosti koju su mu lo-
povi učinili i pokazali, što se nije nikomu
zlim zajmio, da pače blagodari Svemogućemu
da mu se nije dogodilo kao i Vrhovnomu
Ug. Sudcu Majlathu, uz to pak žali radi
elemozine crkovne koje bilo je liepa svotica.
Budući od 20 godina vazda na župi, a već
kako mi je kazivao malo prije ovog dogodjaja
baš je bio skastio poći u samostan na po-
čitak, zaključit je da nema bit bio praznih
šaka, sa svim da gdje je god bio nije štedio
ni svoga truda ni novca za prosvjetu ovoga
biednog naroda, za koga pod Vladom oto-
manskom više i više puta za dlaku mu je
stalo životom platiti, izvan nadžaka što ih
je kao za ljubav primao u kosti i u rebro;
kapom; ovaj izgleda trbušat, nadut i pr-
kosljiv. Vidjite mu ruku kako prodrzljivo
prstom zapovjeda. Ovo je opet salik fari-
zejske škole.
Praznik ovaj uči nas da je Hristos naj-
poslje pobjedio! E, pa s tom vjerom mo-
žemo prenijeti ovu sliku na naše današnje
prilike. Naši su fariseji od dvije čoje ali
su jedne boje: naduti su, prkosljivi i pro-
drzljivi. I ovi nose šarene kape i anterije,
oni plaše svijet (nerazumni) sa lažljivom
svojom svetinjom, hvale se jedni i drugi da
je pod njihovijem ključem Bog i milost
božija... Izdaju se za nekakove isposnike i
pokajnike, a ovamo skinuće ti i pokrov sa
mrtvoga oca... Stotinama se tove, a uvjek
huču i niječu... Različno se (pred ludijem
svijetom) krste, a inače su naliki jedan dru-
gome, kao jaje jajetu...
Bog i duša; ovi zakršteai farizeji daleko
su gori od onijeh jerusaliraskijeh. ljude izi-
djoše po bijelom danu te zahtijevahu od Hrista
da on svojim učenicima reče neka umaknu,
t. j. hoće fariseji da Hristos sam priguši
slavopjev Božji. Slabotinjusu svoju otkrili!
Naši naprotiv ne će na vidjelo, nego kriju
Jučer u osam sata u jutro na parobrodu
Andreas Hoffer stigo je u Zadar N. Vis. Nad
vojvoda Raineri, na putu kroz Dalmaciju
da pregleda domobranstvo. Na obali bio je
pričekan od g. namjestnika, od crkvenih,
gradjanskih i vojničkih vlasti, sa počastnom }
satnijom. Istom se izkrcao pošo je odmah u
crkvu sv. Šimuna k misi. Poslie podne u
5 sata bio je svečan sobet kod Namjestnika,
kojemu je učestvovao i N. P. g. Nadbiskup.
U večer na čast visokomu gostu obćina je
svečano razvietlila kazalište, u kom se pje-
vala opera II T+ovatore. Nadvojvoda je uz
bengalične vrate bio odpraćen a kazalište,
gdje je ostao do četvrtoga čina. Jutros je
osmotrio vojsku, pregledao kasarne i tua-
gaze i prisustvovao pucanju u nikšan, a za
tim u 11 sata odputovao put Spljeta na pa-
robrodu Andreas Hoffer, ujedno sa g. Na-
mjestnikom. U koliko čujemo iz Spljeta N.
P. polazi u Sinj, a za tim u Dubrovnik,
gdje će biti na Tielovo; iz Dubrovnika
pako poći će u Boku.
Čujemo da je upravno Sudište u Beču
odbilo tužbe podignute od D,r Bajamonti-a
i D.r Radmana radi obćinskih izbora, i tim
je stvar svršena.
Odlikovanja. Predsjedniku zadar. prizi-
zivnoga Sudišta bio je podielien red želje-
zne Krune II. razreda, prigodom kad je na
vlastitu molbu pošo u mirovinu, a kančelisti
kod spljetskog Sudišta Pašku Cassio zlatni
krst za zasluge.
svoje tragove kao zmija svoje noge, a revu
i najprljavijim putevima nebi li smutili na-
rod... Pa kad ne ide ni tako, a oni panjkaju
silnike zemaljske da im ovi pokažu nabiti
„lokot" na usta pobornicima narodnog srp-
skog života i Božijega slavopjeva!! ...
Osobito mi Srbiji tu srno teško iskušani.
Pa ipak mogu ja da vas braćo utješim i
ohrabrim. I u domaćim našim neprilikama
ne moramo mi očajavati. Sve kamo drago;
ali je Bog nami dao toliko da se vjerom
našom pravoslavnom i još živom srbinskom
možemo održavati dok i bolje bude. Ama
Cvijeti su srpske već na vidiku!... Ovo je
slava naša crkvena. A i u narodnom po-
gledu neću ja daleko ići, uzeću jednoga
našega Nikolu Borojevića, koji lijepo kaže
što je otaždbina, kako se ona ljubi i brani.
Nikola je rekao kratko, ali je sve kazao
ovako: „Što je zlatna kruna grbu, Neka
bude Hrvat — Srbu, Što je dragi kamen
zlatu, Neka bude Srb — Hrvatu".
Ali evo muke, što tako ne misle neke
nove hrvačke „budnice." Najamnici i pod-
vikači gude da tobože „zemlja živi a narod
neka propane... „Čujete braćo, ovo da nije
Primamo iz Mimica (kod Omiša), 20
svibnja; Danas imali amo u pohode, da
blagoslovi zvona, Nj. P. g. Marka Kalogjera
našeg biskupa. Došo je u pratnji veleč.
supohodnika D. A. Žuvele. Preuzv. gost bio
je pričekan i odpraćen najsvečanije i naj-
Ijubeznivije.
Kanonicki Sbor u Dubrovniku. Žup. Ivan
Stojanović bi imenovan pravim kanonikom,
a župnici Ant. Ismaelli i Petar Franasovie
počastnim kanonicima Stolne crkve u Du-
brovniku.
grozno, ono bi bilo smiješno. — No da od-
vratimo oči s toga plačevnoga pozorja. Ta
kako bi se drukčije Hrvačka i zvala, a da
nije tijeh utvora... I naši djedovi podi-
goše ovaj hram srpski, a pod užasnim pri-
tiskom. Nego naši djedovi znadoše za srpski
stid i poštenje, za valjanost i svaku dobro-
tu, i u tijem vrlinama održaše sebe i poro-
dice svoje. Njih je zaštitio pravdoljubivi
monarh!
Ali sada je red na nas došao. Na nami
je velika odgovornost pred našim grobovima!
— Naša sva nasledjena svetinja i srpsko
ime. crkva i sav život narodni očekuje od
nas jačega i živoga jemstva. Lijepo je ozi-
dati crkvu, podignuti zlatom pisani spome-
nik, kupiti knjigu, i takove stvari. Samo
to nije sve. Narodni život zahtjeva i od nas
budnu svijest, moralno i zakonito naoružanu
vojsku! Pitam vas dakle: hoćemo li putem
našijeh djedova? Hoćemo li stazom za Hri-
stom? Ja mislim da spojimo jedno s drugim.
I baš su ovdje za nas one riječi Hristove,
a pred tolikijem farisejima: „Ako ovi urnu-
knu, kamenje će zavapiti!" Amin.
KATOLIČKA F i-y»
$ Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui ••
est caput Christus. s
(S. l'an!. K-pii. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Dco, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecrlesiac docirina animisque in
Religionis amore et i a verse lidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam,)
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostuloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 28 Svibnja 1883. God. XIY.
Radi izvanrednih uzroka od-
goditi nam je do u ponedjelnik
broj od četvrtka.
i
Dr. Juraj Putić.
Frangar non flcctar.
I opet jedna zviezda ugasila se na hr-
vatskom nebu, pokle je kroz toliko go-
dina tako jasno svietlila na našem ob-
zorju.
U prošli Četvrtak u večer usnuo je u
Gospodinu u Rimu Dr. Juraj PuliĆ, kano-
nik Sv. Jerolima.
Ova nenadana viest ne samo će raz-
žalostit mnogobrojne prijatelje i znance
pokojnika, već će se nemilo dojmiti cig-
loga hrvatskoga naroda, koji se je pu-
nim pravom mogo ponositi takovim sinom.
Rodjen u „slovinskom" Dubrovniku,
d.r Juraj Pulić odmah je u prve prilju-
bio hrvatstvo i pristao uz narodni po-
kret g. 1861.
Izabran zastupnikom u dalmatinski sa-
bor, odlikovao se je svojim poštenim
radom i neustrašiv stao na obranu po-
tlačenih narodnih prava.
Tadašnja zadarska i bečka vlada svim
su sredstvima nastojale da prignu mla-
doga ravnatelja zadarskoga gimnazija, ali
se Pulić držao Oracijeve: frangar non
fleclar, pa kad su sva nastojanja bila
uzaludna, kad pošteni Pulić nije htio žr-
tvovati Danila i Klaića ničijim hirima,
tad ga vlada g. 1863 posla u Spljet
pod izlikom da uredi tamošnju gimnaziju.
Ali ni u Spljetu nije na dugo ostao,
jer ga do malo poslaše u talijanski Trient,
da ga tim uklone ne samo iz domovine
dali i iz zadarske sabornice; nu dubro-
vački rodoljubi učiniše Pulića velepore-
znikom i izabraše ga u tom izbornom
kotaru. Ipak u zadarskoj sabornici brzo
zamuknu Pulićev glas, jer bolest i da-
leka putovanja prisvrnuše ga da se za-
hvali na zastupničkoj časti i da se svim
svojim silama posveti obljubljenim svojim
naucima.
Da je Pulić i u Trentu znao vršiti
svoju dužnost, svjedoče nam simpatije
koje je on steko izmed tamošnjeg pu-
čanstva i žalost koju je ono izkazalo,
kad je Pulić pošo u mirovinu, da u
Rimu, kao kanonik sv. Jerolima, spro-
vede posljednje dane svoga radišnoga i
poštenoga života.
Kad mu nedavno ponudiše stolicu du-
brovačke biskupije, Pulić ju odbi ; jer
da to 'nije za nj, već za mladja pleća,
Iz Rima, gdje se bavio povjestničkim
i mudroslovnim naucima, Pulić je neobi-
čnom ljubavlju pratio dogodjaje u do-
movini i pri svakoj prigodi dielio svjete
i naputke.
Nedjelja je sama dana da nam Pulić
poslao iz Rima pozdrave, na žalost po-
sljednje ; ali ti pozdravi stignuše nam
ujedno sa smrtnim glasnikom da nam
još više ogorče bol za lako velikim gu-
bitkom.
Prije nekoliko dana čil i zdrav — a
eto od prekjučera ledena ploča krije
njegove smrtne ostanke; ali njegova spo-
men nije s njim pošla u grob, ona će
živjeti dok bude hrvata da potomcima
pripovieda djela uzor poštenjaka Pulićeva
kalupa.
Vječni mu pokoj!
PODLISTAK.
Srpske "besjede
Na sv. Savu (Nemanjića).
II.
0 srpskoj školi.
Uskliknimo sa ljubavi
Svetitelju Savi,
Srpske crkve vrhovnoj
Svetiteljskoj glavi.
Ovako pjevaju djeca naša osobito danas.
Ovako pjevamo i mi stariji s djecom našom.
Braćo! Veselje je vaše od Boga. Zbor je
ovaj naš nami i mio i drag. I s toga ću ja
vami u nekoliko riječi kazivati, zašto smo
se ovdje, baš ovdje u školi iskupili, a rećiću
i to, zašto mi u školi sv. Savu slavimo. Ja
se nadam da je ovo vami po volji. Isto
tako mislim još, da je vami drago, što ja
govorim, što kao učitelj vaše dječice ovdje
vas sa javnom besjedom pozdravljam. Na-
ravno, prvi nam je ovo put, pa se vi malo
i čudite. Nije mi to ništa teško. Ja volim
da se vi čudite meni, a verujte mi, braćo,
Ja se vami ne čudim, nego se iz srca baš
Zadar, 28 svibnja.
Kad se tunedavno prosuo glas Širom
naše pokrajine da su narodni zastu-
pnici izhodili od Bečke vlade, da se
pokrajinske vlasti nepačaju u izbore,
već da samo vrše svoju dužnost —
Dalmacija je odahnula, ili bolje, ne
Dalmacija, već ona velika većina
naroda hrvatskoga u Dalmaciji koja
n^bilo od koje vlade netraži drugo
no Ja nepristrano vrši svoju dužnost.
Manjina, ta šaka narodnih izroda i
tudjinskih dopuza, koja nemože da\
ima naslona u narodu, već ga traži u
nasilju, nepravici, podkupljivosti i ne-
poštenju — bila je ošinuta tom viesti
i stala je vikati na prisilje odzgora;
uprav ona koja je do jučer lizala
sa nekih rukii i po milosti provodila
svoj kukavni i nepošteni život.
Kandidature vladinovaca u Makar-
skoj, Vrhgorcu, na Braču i drugovdje
razpršiše se; a na razvalinama tih „kula
u zraku" podigoše se čvrste kule hr-
vatske slobode, gdje će zavladati u-
prav oni ljudi, koje neka presvietla
gospođa nisu htjela. Ti će izbori naj-
bolje dokazati, kako Hrvatima Dalma-
cije nije od potrebe vladine pripomoći,
već kako uzprkos volji nekili tnogu-
ćnika narod zna i može provesti svoju
volju.
Ali ako je volja nekih uzmakla pred
narodnom voljom skoro po cieloj Dal-
maciji, to se ona rekJ bi okupila oko
glavnoga grada pokrajine, da pripra-
vlja „put u sabor" nekim visokopolo-
zenim osobama. S neke strane sveu-
dilj se tvrdi da se vlada ni u ovom
kotaru neće miešati u izbore; ali od
nekoliko vremena neki plaćenici oblieta-
ju zadarski izborni kotar, iznašaju
kandidature ljudi, koji jedu činovnički
kruh i govori se o nekim materijalnim
blagodatima, koje bi stanovite osobe
mogle podieliti.
Koliko su ti glasovi istiniti dokazuje
nam i pismo, koje smo jučer primili
iz Ninske okolice i koje priobćiijemo
pod stavkom „Raz. Viesti."
Mi nećemo sad izpitivati čije je
maslo taj srbsko-autonomaški odbor;
mi nećemo potražiti ko dieli te novce
i odkle su došli ti novci jer kad
1 bismo tiskali tvrdo uvjerenje našega
dobro obaviešćenoga dopisnika, po-
veselim. Naša braća u mnogim srpskim op-
štinama već su od nekoliko godina otpočeli
ovu slavu. Taj lijepi glas dospio je i do
vas. Pa na poziv vaše dječice vi se sku-
piste tako mnogobrojno na ovaj svetosavski
zbor, na srpski prosvjetni zbor! E! pa do-
bro ste nam došli braćo i sestre! Da ste
nam zdiavi i čestiti i vi, draga dječice!
Najprije ovo vam kažem: ne pitajte vi
mene, zašto nije uvjek ovdje ovake slave
bivalo. U Školi su drugi „zapovjedali..." Pa
takva je škola za nas mrtva bila... No već
danas je prilika za nas bolja, a biće u ime
Božije sve to — bolja... Lijepo je da se u
kući srpskoj postom i zavjetom ovaj dan
poštuje. Sretni smo da i crkva srpska iko-
nom i molitvom danas sveti. Ma po cijelo-
me narodu znade se za sv. Savu, zna se
velim za srpskoga sveca — „sredozimca!"
— Ovo je lijep dokaz hrišeanske pobožno-
sti. A škola uprav pozvana je da u tome
svijetli! Jest, braćo, života mi moga, ovo
božja istina. Valjana škola velika je naša
svetinja. Škola je prva drugarica Hristove
crkve. Ma škola je drugo krilo materino:
dje materino mlijeko prestaje, tu škola na-
stavlja svojom slatkom hranom — istinom
i prosvjetom! Svoja rodjena škola svoje oči
otvara, a to je za nas srpska škola! Ta
Bristos Spasitelj osnovao je školu, On je
učitelj bio prvijeh Apostola! I srpska po-
slovica kaže: „Tko više zna, taj bolje i
vidi." Ovu je istinu davno Srbin u za-
gonetku zavio, a ovako reče: „Bijela njiva,
crno sjeme, mudra glava što ga sije". To
je knjiga svoja. Vi znadete, tko ono reče:
„Sta mi oči pomažu? slijep sam kod očiju;"
je l'te? Tako je bogme. Tako se žalosti
onaj, koji nije iz mlada knjige svoje učio.
Još nijesam gotov. Dosta će biti, ako
samo mimogred ovdje spomenem onu tudjin-
sku školu, u koju ste i od vas neki hodili. Pa
recite: jeste li tamo čuli u poštenju srpsko
ime?... jeste li čuli krsnu slavu?... poznadoste
h srpsko slovo?... Kazaše li vam lijepu dušu
sv. Save?.., To samo, a sve ostalo, što obuhva-
ća sveta naša pravoslavna vjera, da i ne
spominjem ovdje. Ma veseo bio, moj brate,
od te škole puste bježala su djeca naša. i
tako je postao naš glasoviti „pustodjak..."
Na tu školu krvavu gledahu roditelji po-
prijeko... Pa taj strah još je zaostao u ko
stima, i mnogi ne može da se razabere od
toga straha... Ta vaša je n. pr. ova mudra
riječ: „Nema od vojaka — težaka, niti od
| baka — prednjaka." Ma takovom se ško
vriedili bismo tankoćutnost neke go
snode; ali će naši čitaoci i sami nai-
lakše razumjeti odkie polieću neki
zlokobni poletarci i gdje se sakuplja-
ju niti tog novoga pokreta, ko li je
napokon taj luktar, koji kreće svim tim
marionetama.
Uhvamo se da će se svi ti napori
ulomiti o pošteni rad Ninskih rodo-
ljuba, a da će ti uprav žalostni čini
potaknuti rodoljube od Raba do Bio-
grada da se složni i iz svih sila opru
neprijatelju koji ne prebire sredstva,
samo da se dokopa cilja.
Sloga i rad, pa je pobjeda nastrani
poštenjakovića!
I*ređ izbore!
Zora puca, bit će dana.
(Glas mlada popa).
Tko je junak na ždrielo, Na ždrielo
junak tko je. Još samo malo dana
dieli nas od najvažnijeg Časa, gdje je
i narodu dopušteno dieliti vlast sa vla-
darom. Još nekoliko dana, dok se po-
služimo prvim i najvažnijim pravom u
ustavnoj državi. Tamo o Vidov danu
razviti će i naša pokrajina nov život,
po cieloj zemlji nastati će novi duh,
svugdje lebditi će novi pokret. Za ne-
koliko vremena uzniet će se duh čo-
vječji iz ovozemnog prozaičkog ži-
vota do visokih idejalnih poleta, da u
njima crpi snage za ostvarenje svog
omiljelog programa. Naš narod, izmu-
čen, progonjen, ali ne mrtav, prošav
izpod mača i koplja, prokušav sve slasti
i ugodnosti što tudjin i nametnik može
podati, uljuljav se u san zaboravnosti i
nehaja u koji g*\ uljuljala konštelacija
narodne većine, tare oči i u snu pita
na kojoj smo ? kamo smo doprli iza
dvadesetgodišnje borbe ? što nam po-
može naša pobjeda g. 1870? Gdje
je oni visoki barjak nikda prije neoka-
lom Bog ne slavi, niti se srpska kuća
veseli!
Elem, vidite braćo, ovo su uzroci, što smo
se mi danas u školu skupili oko naše dje-
čice, te smo otpočeli ovaj naš lijepi zbor i
razgovor. Produžićemo mi ovu riječ drugi
put ovdje, a dotle valja da se spremamo.
Nego da kažem još i ovo; Zašto mi BV.
Savu proslavljamo u školi? Kratko ću ja
reći ovako: Sv. Sava podizao je škole po
cijelom narodu srpskom. Ove škole divno su
napredovale, jer je narod volio da nauči
Boga poznavati i sreću svoju podizati! Evo
samo ovaj primjer uzeću: Eno je bijesni
Turčin raskopavao Savine škole kroz to-
liko crnijeh vjekova, pa ne mogaše Turčin
uništiti imena srpskoga i naše vjere. Sta
više. Osmanlija je se ogubao, a Srbin slavi
Boga i svoga Apostola, kaktt koji danak u
napredak, sve jače, sve otvorenije...
A ovamo nami kako je?....
Ma moj brate! Sto je sv. Sava jedanput
u dušu usadio, čim je mlijeko materino za-
mirisalo i osladilo se, to nijesu mogli ubiti
ni carigradski kaludjeri, ni rimski fratri...
Sve pod turskom silom i pod latinskom
samovoljom održala je se i sačuvala naša
lijepa krsna slava i čeanica!