KATOLIČKA DALMACIJA
\ Veritatem facientes in charitate, s'
s crescamus in illo per omnia, qui J
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
est capat^ Chnstus.^ ^ s ^ auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Vesiram irapensuros in tuenda salulari Ecolesise doctrina aniraisque in
~ ^ 'U' Heligionis amore et in verse íideiprofessione roborandis,... (Pió IX. u papinsk. listu, 2i veljace J872 pisaocim
Ego interim olamito:
Si quia Cathedrae Petri jungitur,
meus est. lucir.u. uhu isque « s (§ Hieronym< Ep¡s. XVL a<| Danh)
Katoličke Dalmacije), í^l^^^S .
Uvjeti predl»rojl»e. — U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini & fior. — Za inozemstvo 7 fior. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list.
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franoo" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma riizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 44 Zadar, Ponedjelnik 18 Lipnja 1883. God. XIV-
Molimo one naše prijatelje koji
nam nijesu došle poslali podmiru
predplate za tek. godino, da to
učine sto prije, nek ovaj neustra-
šivi borac za sveta katolička i
hrvatska prava uzmogne nastavit
bez zaprjeka svoje nezavismo i
iskreno djelovanje i Što smjelijim
srcem susretat tuču otrovnih striela,
koje neprestano na nj odapinju to
protivnici to neki himbeni rodo-
ljubi.
Onu pak gospodu koja svojim
dugotrajnim obiranjem oglušaka
toliko potežkoća stvara našoj u-
pravi, upozorujemo da ćemo, ne-
izvrse li što prije svoju dužnost,
opet se latit neugodnog javnog
pozivanja po imenu i sudbenog
postupanja.
Lakrdije L."
Zadar, 17 lipnja.
Na „novoj zadarskoj obali" u dva mjesta
predstavljaju se živahne lakrdije: u tali-
janskom cirkusu i kako je već poznato, u
stupcima Nar. Lista. Ostavljamo cirkus; vi-
dimo radje kakav humor vlada ovaj put
kod „Nar. Lista".
Prije svega opaziti nam je, da Narod. List
ne samo nije pokušao da oprovrgne naj-
važniju našu tvrdnju, dali nije ni potražio
da ju oslabi pa bilo to i izmišljotinama,
laži i potvorom kao po običaju: a ta je
tvrdnja, da su narodni ljudi u Zadru bili
uzeli lozinkom: nećemo popova. Ta naša
tvrdnja, podkriepljena nepobitnim dokazima,
ostaje tu da u ove čase kad su popovi, re-
dovnici i svjetovnjaci, pokazali takvo čudo
rodoljublja, da jim se sviet mora diviti, ta
je tvrdnja tu da dokaže crnu neharnost nekih
narodnih prvaka prama čisto narodnomu
umiju u Dalmaciji, prama ljudima koji su
podigli te narodne prvake, prama rodolju-
bima koji su narodnu stranku spasili od
najsramotnijega poraza, koji bi ju bio stigo
za posljednih izbora s nemara tih prvaka.
Narod. List radje se prihvaća one druge
lozinke: „nećemo Prodana!" i kaže: „te
lozinke nije nitko imao : a da je nju, sta-
vimo, i tkogod imao, to znači da je taj dobro
poznavao Prodana". Lakrdijaske li ćudi!
Imao i neimao — igra se riečima, i tom
igrom ,,N. L." misli da mu je lahko zaslie-
piti čitaoce. Mi smo uztvrdili i dokazali u
posljednjem broju, što još čekamo da „N. L."
oprovrgne, daje središnji klub u Zadru istom
je dočuo za Prodanovu kandidaturu podigo
na dogmu one rieči: nećemo Prodana. Danas
mi bismo mogli priupitati istoga urednika
„N. L." za neke stvari, mogli bismo ime-
novati onoga narodnoga prvaka koji je, kako
kažu, u javnoj kafani reko: radje auto-
nomaša neg Prodana — ali nećemo,
nama je zadosta da iza dokaza u posljed-
njem našem broju, danas ovdje javno po-
zovemo istog zastupnika g. nadpopa P.
Cankia: dali je istina ili nije što ćemo evo
ovdje izpripovjediti, — U subotu, dva dana
prije sastanka biranih birača, nadpop je
Canki došo u Zadar da se dogovori sa sredi-
šnjim odborom o kandidaturama. On se prije
prijavio kod našega uredništva i obećao da
će nam donieti odgovor središnjega odbora.
Ali poslie podne nije bilo vidjeti gosp. Cankia;
tad smo mi izašli da se obaviestimo i susrev
ga na Piazzetta marina dobismo po prilici
sliedeći odgovor: „Glede moje kandidature
središnji odbor je zadovoljan, ali Prodana
neće nib&ko" — a malo kašnje nadostavi:
„kad bih se ja i odreko, bilo bi sve
uzaludno, jer Prodana neće". — Ovo
je barem jasno ; prije no su se sastali birači
središnji je odbor izjavio da neće Prodana,
pa još „N. L.£! ima toliko obraza, da uztvrdi,
da birači nijesu htjeli Prodana i da se odbor
i narodni prvaci nijesu pačali?
Razbistriv te dvie stvari glede lozinaka:
nećemo popova i nećemo Prodana —
preći nam je odmah na kompromis, da kašnje
prorešetamo omanje (jer jili ima svake vrsti)
laži i sitnija izvrćanja „N. L."
U predposljednjem broju sve se bojne
utvrde ,.N. L." stanile u „kompromisu";
kompromis je bio ono prazno plašilo kog su
neki mameluci središnjega odbora bili ra-
zapeli po zadarskim ulicama da preplaše
slabiće i ljude male vjere; kompromis je
bio ona magična rieč, koja je imala elek-
trizivati u korist Narod. Lista cielu Dal-
maciju i poput jake munjevnice usmrtiti
„K. D."; i to osmo čudo sadašnjega vieka
„preko noći, da se poslužimo frazom „N. L."
pretvorilo se — in un bel nulla — u ništa.
Sasviem da protivnici, priznati nam je ipak
da su ljudi oko Narod. Lista nadvladali
sami sebe. Prije tri-četri dana vikali su iz
svega glasa: „bilo je kompromisa — ergo
Prodan se pretvorio preko noći u očitog
srbrkog-talijanskog iredentistu;" (b. 44 dne 13
lipnja) i sva se Dalmacija morala klanjati
toj tvrdnji i opetovati: „tako je veliki pro-
roče"; — sama tri dana kašnje istom bezo-
braznošću viču : „nije bilo kompromisa — ergo
Prodan je odmetnik i izdajnik (dne 16 tek.
br. 45)" — pa i ovoga puta traže da jim
Dalmacija begeniŠe. Da ljudi Narod. Lista
ne drže nimalo do svoje časti i poštenja i
tako se bezobzirno i ludo izvrgavaju javnoj
bruki, mi donekle možemo i razumjeti; ali
da glasilo, koje kaže da zastupa narod hr-
vatski u Dalmaciji, tako malo drži do svojih
čitatelja, do tog naroda, da jim danas kaže:
sunce svietli, a do tri dana opeta: nije sunce
nego mjesec — mi nemožemo nikako da
razumjemo! Mi od srdca žalimo to lahko-
umno postupanje „N. L.", jer se toli omalova-
žuje dalm. hrvatsko obćinstvo da bi mu se
htjelo prikazati „rog za svieću," ko što kaže
naš puk. To nije zaslužilo od ,,N. L." ono
obćinstvo, koje ga je podiglo i koje ga uz-
drži.
Sad kad smo razsvietlili i ovu najgnu-
sniju stranu Narod. Lista, prepuštajuć ostala,
predjimo na omanje njegove griehe, koji su
ipak smrtni griesi.
Govoreć o dogovorima u zadarskoj Či-
taonici ,,N. L.", pošto nema šta drugo da
predbaci, nemože da neuštipne D. I. Prodana
i nekaže svietu da D.n Ivo Prodan nije član
čitaonice. Ako „N. L." drži da je u tom
sva njegova bojna vještina, ko što rek bi
da i je, mi ga žalimo. I imamo zašto da ga
žalimo. Evo dokaza. Neki pošten hrvat bio
postao članom čitaonice, i mi smo imali pri-
godu da ga prvi put povedemo u čitaonicu,
pa nam se lice rumenilom oblilo kad nas
je taj gospodin dvaput upitao : „dali je ovo
čitaonica, vi me varate:" jer taj gospodin
nije našo u čitaonici no narodne prvake koji
se razmeću talijanšlinom i talijanske i nje-
mačke listove koji rese čitalačku dvoranu
te čitaonice. Kašnje mi je taj gospodin pri-
poviedao, da kad je jednom upitao čuvara,
u gdje je barem sušačka Sloboda, čuvar
je odgovorio: Slobodu kao i neke druge
listove prolazi „N. L." a čitaonica mu na
godinu daje neznam baš upravo koliko
fiorina — „N. L." dakle, žali što g. Prodan
nije članom sbježišta talijanštine i podru
žnice „N, L.", jer sve valja da je prire-
djeno ad majorem gloriam neke narodnjačke
clique.
,,N. L." tvrdi da su se samo dvie obćine
izjavile za Prodana, biva Novska i Silbanj-
ska, dočim Ninsku ubraja u Prodanove pro-
tivnike. Mi možda nebismo odgovorili na
takovu bezobraznu laž, koja se sama so-
bom pobija, kad nebi bilo po sriedi poštenje
g. Cankia. Mi tobože, po „N. L." protivnici
g. Cankia nebismo mu nikad predbacili u
obraz izdajstvo i nepoštenje, ko što to in-
direktno čini „N„ L.". Nazad pun mjesec
dana, naš urednik sa dva druga popa bio
je pošo u Nin i tamo mu je g. Canki sve-
čano obećao da će raditi za kandidaturu
Canki-Prodan; tu je istu stvar nama obećao
nekoliko dana prije izbora u Ninu, dapače,
kako mi neki prijatelji javiše, g. Canki
dotle je dopro, da je višekrat izjavio se pri-
pi'avnim ustupiti mjesto g. Prodanu, kad
nebi mogle prodrieti obe kandidature. Pet
dana prije izbora, pri sastanku ninskih bi-
rača, pošli smo i mi u Nin, i tu nam je u
svojoj kući g. Canki ponovno obećao, da će
do posljednjega časa svim silama
braniti Prodanovu kandidaturu; pre-
ko objeda pako svi Ninski birači zavjeriše
se da što god bude učinio g. Canki oni su
zadovoljni. Kad „N. L." dakle kaže da je
Ninska obćina bila protivna, to on indirek-
tno kaže g. Cankiu da je nepošten i izdajica.
Mi prosvjedujemo proti tomu uprav ne-
dičnomu postupanju „N. L."
Kako čitaoci vide, mi se nebojimo svje-
tlosti, mi javno pozivljemo i prijatelje i ne-
prijatelje da reču, da li su istiniti naši na-
vodi, i mi ćemo rado primati u naš list svako
pismo i izjavu, pa biio to i od naših proti-
vnika, jer smo uvjereni da bistrenje svake
i najmanje okolnosti nemože nam no pomoći
do sve to sjajnije pobjede. Istine se i svje-
tlosti ne bojimo; a to je ono što plaši naše
protivnike.
To per transenam — ali mi nesamo smo
imali za nas Ninsku obćinu, tu je bilo i de-
vet Salskih birača, da svojim prisustvom
prosvjeduju proti nepoštenomu postupanju
nekih narodnih prvaka. Naši čitaoci naći će
na drugom mjestu dopis iz Salske obćine,
koji za ovaj put samo dielomice tumači pona-
šanje zadarske clique; tu će oni spaziti naj-
jaču odjeku one zadarske: nećemo po-
pova. Srdce nam neda da za danas otva-
ramo tu grdnu ranu na narodnom tielu, naše
rieči nebi mogle uliti ni kaplju meda u onu
čašu punu žuči, koju narodni prvaci prire-
diše rodoljubnomu svećenstvu da ju na iz-
kap popije. Za danas dakle mučimo, jer u-
tisak te viesti biti će ipak žalostan; nedo-
davajmo žalosti još veće žalosti, ta dosta je
katolička i hrvatska misao jadnih i čemernih
doživila ovo posljednih dana (Vidi i dopis:
Iz Drniške okolice, 12 lipnja.)
Na ovaj način mogli bismo nastaviti, ali
ko bi pokupio sve vaše laži, a kad bi jih i
pokupili vaša bi kovačnica kovala novih,
da budu bez prestanka: laži, laži, la%i!
Oprovrgnite samo jednu od naših tvrdnja,
ako vam je duše. A. D.
Lažce tre"ba gonit istinom.
Uzprkos „osobnoj ambiciji" kojom me časti
zadnji broj „Nar. Lista", imam za stalno
načelo: nebranit svoje osobne stvari nego je-
dino onda kad je neobhodno potrebito. To
sam smatrao dobrim djelom ko kršćanin
i svećenik, i imam utjehu moć se pozvat na
6 godina urednikovanja, gdje na sve najcr-
nje klevete, na sva huda sumnjičenja i „Dal-
mate", i „Avvenira" i „Nar. Lista" nijesam
nikad poslužio se „Kat. Dalm." da svoju
osobu, k6 takovu, branim. A i čemu bih?
Kad si pravedan, ima Bog koji misli za
svakoga. S toga najvolim načelo : vršit svoju
dužnost što bolje, a Bogu prepuŠtat ostalo.
On nikoga nezapušta. A da je tako najbolji
je svjedok i sama „Katolička Dalmacija", koju
eto svak neprestano napada, a ona ipak
leti napried sve to čvršća i sjajnija.
Držeć se dakle toga načela, bio sam o
dlučio, i na najnovija osobna napadanja „Nar.
Lista" prigodom izbora, ne proslovit ni rie-
či, ali pošto vidim da se laži i izvrćanja
tako bezočno množe, i da bi mu tko mogo
što i povjerovat, evo me da pretrgnem svoj
običaj; al za kratko, nu što će ipak bit pa-
metnu predovoljno, da shvati crne namjere
i bezdušje nekih „narodnih" ljudi, koji su
u ovo zadnje doba toli nepobitno dokazali,
koliko im smrdi čisto katolička i čisto hr-
vatska sviest, premda znadu, da će ipak ona
a ne oni održat, i to do ne daleka, svestranu
pobjedu.
Prihvatimo sada stvar, sliedeć niz dogo-
djaja.
Nazad obilat mjesec dana svećenstvo za-
darske nadbiskupije pronielo je moju kan-
didaturu, kd prvog katoličko-hrvatskog zastu-
pnika. To sam ja, u družtvu dvaju popova,
koja u ovom svetom pokretu imaju neiz-
mjernih zasluga, priobćio najprije nadpopu
Canki-u kao drugu u kandidaturi. Tiem je
započeo rad.
Da se osiguramo pak proti autonomasim,
pošo sam na Silbu i Božjom pomoću i di-
vnim sudjelovanjem nekolicine svećenika i
svietovnjaka, Marinićeva se je kula sjajno
srušila. Tiem mi dva popa imala smo za se
nadpolovičnu većinu glasova (Silbu, Nin i
Sale — jer je ovdje presigurno bilo da će nas
pođupriet, i bilo bi se tako i dogodilo, da ni-
jesu neki zadarski „narodnjaci" pokrenuli
ono sramotno djelo, o kojem se letimice bavi
dopis iz Salske obćine.
Još prije nego odoh na Silbu, u želji, da
se sporazumno radi, prijavih članu narodno-
ga kluba, g. Vrankoviću, moju i Cankievu
kandidaturu. ,,E pa dobro« bi mi, da u kratko
svedem, odgovor. Tako na rieč. Kako je
bilo u faktim, to je već poznato.
Na povratku sa Silbe, odoh k d.ru Klaiću.
I on obeća: da neće ni po besjede proti
mojoj kandidaturi, da je njemu jedino do
ljudi nezavisnih. To na rieč. Kako bi u fak-
tim, o tom je sviet već obaviešten.
U nedjelju prije izborit zamolih g. Klaića,
da mi javi, je li siguran o Rabljanim, jer ako
jest, onda pošto su svi troškovi na mojim ledji-
ma, da mislim poručit Silbljanim, nekih dodje
samo nekoliko (to nekoliko bili su ona trojica
KATOLIČKA DALMACIJ
Veritatem facientes in charitate, £
crescamus in illo per omnia, qui \
est caput Christus.
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
(S. Paul. j?p}l# iv. 13.) \ Vos 'Psos> auxiliante Deo, ia dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulan' Ecclesise doctrina animisque in j^Ji^Z-^. 5 Religionis amore et in vers fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim olamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti pre«ll»rojbe. - U Zadru, unapried 7 fior. na godina. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu godinu; tko na ovrhu godieta ne odbiie list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi franco" na Uredništvo — Uvrstbe no li)
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. " " F
Br. 46 Zadar, Ponedjelnik 25 Lipnja 1883. God. XIY.
12' lipnja
Pod ovim naslovom „Slobodau do-
nosi dopis iz Zadra o dičnom pona-
šanju zadarske narodne klike. Dono-
simo ga u cielosti, izpustiv samo neke
periode, gdje nije sve sasvim točno,
jamačno zato, jer je dopis napisan od-
mah sutra dan, naime na 13 t. mj. U
ovom dopisu čitatelji će naci zdravih
misli i onog živog rodoljubnog ćustva,
bez kojega nema napredka toli pro-
gonjenoj Čistoj hrvatskoj misli.
„Jučerašnji dan osvanuo nam je, da
nam svojom svjetlošću razsvjetli tužan
prizor, da nam pokaže kakovih poslie-
dica može imati despotizam nekojih,
koji osobnoj mržnji znadu žrtvovati
interes naroda, pogaziti Čast onoga,
kojega sveto pravo kažu da brane, a
nasuprot otvaraju mu jame, od koje
težko da kada više se digne, ako li
se iz svoga driemanja ne probudi; ako
li ne uztraži da napokon svojim pre-
variteljem dovikne: „Doli nedostojni/"
t Prodan, urednik „Kat. Dalm.", koji
se u zadnje doba mnogo na hrvatskom
polju zaslužnim učinio, koji je pred
svojimi birači pristupio sa čistim pro-
gramom stranke prava, premda nekoji
kažu da zato nije još u Dalmaciji do-
ba osvanula, propao je, jer ga naro-
dni odbor ne vidi toli rado, jer po-
šten čovjek ne može a da ne tugnje
nad današnjim našim stanjem, jer ne-
odvisan ne može da se pokori volji
nekojih, koji bi želili gospodovati nad
svakim, koji neće da jih pokorno
služi. Prodan je propao a nova era
osvanula, era težke borbe. Napokon
može se bez pogrieške predvidjati, da
narodna stranka svojim ponašanjem
izkopala si je sama jamu, u kojoj
prije ili poslie valja da se zadavi.
Proti Prodanu urotilo se cielo jato
nekojih damerina, koji ne mogu još
zaboraviti, da im je jednoč Prodan u
lice njihovo nepoštenje predbacivao;
protiva Prodanu sastali se nekoji vele-
možni, koji se boje njegova pera i nje-
govog glasa, kao kakvog mača, jer im
nije saviest sasvim čista. Pak što se je
dogodilo? Ono što seje imalo predvi-
djeti : reakcija.
Nigdje se nije još dogodilo, Što seje
evo u Zadru. Narod iz vanjskih obći-
na pristupio na borište neizviestno,
bez programa, bez poznati svoje kandi-
date. Sam Prodan letio u Nin, da ob-
razloži svoj program, a Ninjani ga slu-
šali i povladjivali mu; prikazao se je
i u Silbi, gdje u dvadeset godina borbe
narodnjaci nisu nikad ni sami pokus u-
Činili, da bi Silbljane na svoju stran
predobili, a on svojim glasom, svojim
jasnim programom, programom stran-
ke prava, preokrenuo je narod pa su
svi glasovali za birače od njega pred-
ložene. Dvadeset i dva glasa bijahu već
za njega. Na to Što učiniše narodnjaci ?
Bojali se Prodana, jer da bi on mogao
pridobiti simpatije mladih ljudi, pa za-
vesti mladež u svoje kolo sa svojimi
radikalnimi idejami, pa noćju poslali
rovare u Salle, da podkupe narod da
glasuje protiva Prodanovoj stranci. Po-
povi ostali su na cjedilu, a stranka Pro-
danova propala je. Prvi nepošten Čin od
strane narodnjaka, koji će se doista
gaditi svakomu poštenomu čovjeku!
No ne bijaše to sve. Došli izbornici
na dogovor, nekoji birači izjavili se za
Prodana, ali vaj! ne za dugo. Prodan,
radikalac, Prodan Starčevićanac nije
mogao u sabor stupiti, jer da bi narod-
njakom više brige dao nego i samiau-
tonomaši i Srbi; te razloge navedoše
narodnjaci, a birači prestrašili se Star-
Čevićanca kao nekakvog vukodlaka, pa
odustali od svoje izjave. Sto više? Pop
Canki, narodni predloženik, htjeo je
svoju kandidaturu Prodanu odstupiti;
uzalud : zadnja nada izčezla, Prodan bi-
jaše odsudjen sa svih strana na pro-
past Sami Silbljani ostali uz njega, pa
izjavili, da oni neće stupiti u nikakvi
dogovor sa narodnjaci, jer da im se
njihovo postupanje gadi;
Ako je Prodan kriv što nije htjeo od
svoje kandidature odustati, onda su
sami krivi narodnjaci, jer su g. 1879.
kad su se srbski birači iz Kistanja i
Obrovca izjavili, da će oni glasovati
ma za koga drugoga narodnoga predlo-
ženika, samo ne za Klaića, htjeli silom
nametnuti za zastupnika na carevin-
skom vieću svoga prvaka, proti volji bi-
rača, pak od tada nastao je razdor
medju Srbi i Hrvati, što doista nije ni-
pošto našem narodu pokoristilo. Ako je
Prodan kriv, a tad su krivi narodnjaci,
koji izjaviše, da će radje sa autono-
masi glasovati nego li za Prodana,
Starčevićanca.
Nu Prodan nije kriv, Prodan je uči-
nio svoju dužnost, ono što mu je poli-
tički razbor nalagao. Prodan nije se
mogao drugačije ponašati.
Kad je lani počela polemika medju
„N. L." i ,,K. D." Prodan je pokazao
da on ne goji ideje narodnjaka, da se
on bori pod drugom čisto hrvatskom
za stavom.
Ako je u ičemu Prodan kriv, a to je
u tomu, što ljubi nada sve hrvatsku
domovinu, sto goji stekliške ideje; ako/
je Prodan u ičem kriv, to je samo u
tom, što kad je naumio pod programom
stranke prava na borište stupiti, nije iz
svih sila, svimi sredstvi radio da pri-
vuče k sebi pobjedu, nego se oslanjao
na vjeru onih, o kojih je morao unapred
znati, da će mu jamu kopati, pa daće
ga strovaliti.
Dalmacija i Hrvatska pako radovati
će se 12. lipnju, što nam je pokazao
pravac. Nastala je u Dalmaciji reakcija
kao g. 1860. u Banovini, kad se je na-
stojalo barem spasiti čisto hrvatsko na-
čelo. Narodnjaci neka slobodno odsude
Prodana, nu opetovati ćemo im što je
jednom jedan francezki literat kazao:
„kad budemo u Versaillesu podvrženi,
kao robovi, jarmu dispotizma. ili kad
budu naše glave padale pod guiliotinom,
tad ćete mi znati kazati, je li izdajstvo,
je li zločin ljubiti domovinu" !
Za ovim Uredničtvo „Slobode" piše
sliedeću opazku :
,,K. D." opišujuć izbor u Zadru, na-
vadja još jačih ilustracija slavosrbštini
nekih narodnjaka, nego što ih je naš
dopisnik posabrao, koji po onom sudeć
nije pretjerao.
Borbe i pobjede
zadarske „narodne cliqueB.
U posljednjem broju na uvodnom
mjestu spomenuli smo samo u kratko,
na kojem se polju borila a na kojem
opeta pobjedila zadarska narodna
clique. Borba je bila na Braču, da se
izključi pošteni hrvat Tomo Didolić;
borba je bila na korčulanskom iz-
borništvu, da se nametnu neizvjestni
narodni kandidati proti Čisto hrvat-
skim — ali pobjeda? „pobjedu" je
slavila zadarska clique jedino u Sal-
skoj obćini, gdje joj pošlo za rukom
izključiti iz listine biranih birača Či-
sto hrvatske birače. O toj nepoštenoj
borbi mi smo priobćili dopis iz onih
svećeničkih krugova, prepuštajuć tim
uzor-rodoljubima da reku svoju. Danas
nam je dopalo do ruku pismo sveće-
nika Salske obćine, koje još bolje raz-
svietljuje lovor-vience zadarske clique.
Izostavljajuć osobne stvari, mi ga pri-
obćujemo, da se sviet divi tim „ju-
nacima".
Salska obćina.
Dragi D.n ,
Želiš gdjekoju epizodu iz naših fa-
moznih izbora? Eto ti ju. — Parole
d'ordre, koja je došla iz Zadra, bila je: ne popova! Ovu ćoravo izpuniše naši
patres patriae. Na dan izbora dok se
vodila borba, kad bi ju borbom mogo
nazvati (I sbilja borbe nije bilo, jer
su se svećenici pri crnom izdajstvu
povukli sa izbornoga polja Ur.) pri-
repina zadarske clique, neki P., približio
se nekomu ž i reče mu: npop
za koga bi htjeli glasovati (D.n Ivo
Prodan) napisao je dva članka proti na-mjestniku (čujte tobožnje „slobodnjake"
kako sad metanišu i postaju špijonima Ur) i došla je naredba na ob-ćine (od središnjega izbornoga odbora?? Ur.) da se neglasuje za nijednoga popa
(Jer neljube skute nekih visokopolo-
ženili osoba?? Ur.) Izlazeć
iz kuće Čuli su gdje neki P. kaže:
metnuli smo popove u oku (Pomalo,
gospodo; do malo će se vidjeti dali
je puk sa strane popova, ili poznate
clique. Ur.) Bez svake j; sumnje da
je borba bila pripravljena i naperena proli Župnicima. Traži se izlika, traži se
osoba na koju svaliti svu krivnju, ali
je nepobitna Činjenica da se govorilo
i dosljedno radilo da se izključe po-
povi (jer pošteni hrvati. Ur.)
Iz pouzdana izvora doznajem da se
davalo piti vina pučanstvu, dočini ga SG bunilo proli popovima (Novac kažu da je
došo iz Zadra. Ur.). Bila je prava kri-zama vojna proti župnicima
Na okupu pod barjakom: Bog i Hrvati!
X.
* *
Zadarska clique neprestaje najnepo-
\štenije rovariti proti našemu glasilu.
Nećemo spominjati sve laži i izmišljoti-
ne koje se turaju u sviet da ga se
ozloglasi, već ćemo samo za danas
lapomenuti, da ima ciela četa mameluka
kojim je jedina zadaća da se klatare
(po Zadru i vode propagandu proti na-
šemu listu. Mnogi naši prijatelji, koji
dolaze u grad, izvrženi su svakovr-
stnim napastima od strane tih „delija",
koji se boje sunčane svjetlosti. Pripo-
viedao nam izmed ostaloga neki žu-
pnik iz Zadarske okolice, da kad je
prije dva-tri dana došo u grad, uhvatio
ga neki čovo, koji kažu da suradaikuje
kod Narodnoga Lista, pa mu izasuo
cielu vreću laži proti „K. D.", da na
posljedku zaključi: valja uništili „K. D".
Župnik mu odgovori: „tko da ju uni-
šti? Ako bude od potrebe mi smo sve-
ćenici pripravni na svokojake žrtve".
— Moj ti ga Čovo na to odstupio,
tražeć nove žrtve svoje nenasitne
mržnje. Mi se nečudimo mameluku
koji valja da radi kako mu gospodari
naredjuju; Čudimo se „pametnim" go-
spodarima Što još nijesu uvidjeli da jim
uzaludan sav trud, jer svećenstvo ne-
prodaje svog poštenja.
* *
*
Pišu nam sa Zadarskih otoka da
tamo neki plemić, narodnjak-nehrvat,
rovari proti našemu listu i od osam
dana pripovieda: do četri dana pro-
pasti će Kat. Dalm. Bili nam znao
kazati taj „prorok" zadarske clique
kad će se navršiti ta četri dana?
* *
*
Iz Pokrajine primamo glasove da iz
Zadra lete pisma sa nalogom : odbacite
,,K. D."Nije ni to prvi put. Prije koje
godine slale se okružnice na svećenstvo
i učiteljstvo; barun Rodić glavom pu-
tovao po Dalmaciji i grozio se pred-
brojnicima „K. D." ; u Zadru se bio
ustanovio odbor, koji je slao prieteća
pisma; svi zavodi, kaptoli i t. d. do-
bili su bili naredbu da ju odbace; iz-
trage se množile — a Kat. Dalm.
skoro je podvostručila tada broj predpla-Inika, jer neodvisnomu glasilu progon-
stva nemogu no pomoći. Da vidimo
što će nam donieti ta najnovija progon-
stva od strane zadarske clique!
Dnevne viesti.
Izbori u Istri. Prvi izbori birača na
Krku izpali su posve dobro za hrvat-
sku stranku. Vanjski kotar Pulja iza-
brao je 11 hrvatskih biranih birača a
2 protivna. U Vodnjanu (Dignano)
propala je hrvatska stranka sa malo
glasova. Odlučuju u tim izborničtvim
obćine Kanfanar i Barbana, o kojim
još ne ima glasa, jer su birali tek
14. o. mj. U Labinskom kotaru (Al-
bona) bilo je kreševa i Čujemo da je
hrvatska lista propala za sama dva
U Voloskom kotaru mješaju neki
nepozvanci proti oglašenim kandidatim,
nu uzaludna je svaka borba.
U izborničtvu gradova Volosko-
Kastav-Lovran-Mošćenice biti će boja.
Hrvatske stranke kandidat, bit će po
svoj prilici obće štovani župnik ve-
prinački Vinko Zamlić.
Kako je našoj braći u susjednoj Istri svje-
doče nam najnovij i izbori. Tunekidan se o-
baviše izbori u Krku, te uzprkos strančarenju
tamošnjih vlasti prodrla je hrvatska stranka
Tlrif^viiP viPütl I bile su od francuza dignute, i osim .L/llCVllt, tajnika englezkoga konsula bio je uapšen i
i englezki vjerovjest.nik Shaw, ovaj posljednji
Carsko putovanje. Slovenci zaba- ! po svoj prilici izlikom da se ie dopisivao sa
vljeni SU već od nekog vremena pri - i neprijateljem". Englezko novinstvo jedno-
premam za Sto svečaniji doček Nj. ! duž.n0 ^MJ'lje da vlada mora odmah iT ,.v . r • i • tražiti zadovoljštine, a do potrebe poslužiti Veličanstva 1 ranje Josipa, koji je po - | se ; Jrugim sredstvima.
lag utanačenog programa na 12. o j
mj. stigao u Ljubljanu. Kako sa Nietn- | ^ grofa Chamborda nešto se
ci, po Štajerskoj, dočekujuć cara, ho- ; p0tj0maviU
tjeli iztaći njem. karakter one pokra-
nije i Slovenci nastojali su, da se pri-
Poste. Od 17 tek brzovoz iz Obrovca
dolazit će u Zadar svaki utotnik, četvrtak
nedjelju na po ure po podne; iz 'Sinja u
iste dneve na 4 7» P° P°dne ; a iz Biogr?
na 6 i 45 časa svaki utornik i četvrtak.
U današnjoj sjednici sabora pri VII. točki
dnevnoga bio je odbačen utok A, Nonko-
vića. Obširnije u dojdućem broju.
kažu vladaru u svojem narodnjem ruhu.
Ipak neuspješe kako su želili. Iz Beča .
naime dobio je zem predsjednik j Potvrdu*
Winkler neposredan nalog, da narodne
trobojnice, sa svih zgrada, gdje će car
službeno biti primljen dade poskidati,
što je on dakako i učinio, tako da su
se Slovenci, ako i uvredjeni nad tom
u istinu kod ovakovih prigoda Čudnom
odredbom, tražili zadovoljštinu u de-
monstrativnim uzklicim „živio" na cara,
koji su zamučkali sve ,,IIoh-e" i
„Heil-e".
Hrvatska deputacija, kojoj članove
Iz Berlina javljaju da je dne 11 tek.
crkveno-politički zakon dobio vrhovnu
opisi.
Kninski kotar, 14 srpnja.
Ovaj je kotar od najnesretnijih s pogleda
moralnog. U ovom su kotaru svi mogući
betezi, ko medju najglupijim divljacim ili
najbezobraznijim bezbožnjacim. 1 u ostalih
krajinah itna zla ali je uvjek dobrim izmie-
šano. Svagdje ima po štogod prostaštva, ali
se to od svakle svojski triebi. A ovdje bi
predvodio je ban Pejačević, a sastojala ! rek' da su se zauzeli glupost i divljačtvo
iz sliedeće gg.: kardinal-nadbiskup ! podpomagati. (zbrojio bih štogod ne da ozlo-
Josip Mihalović, srbski patrijarh-me-
tropolita Herman Augjelié, predsjednik
glasim, nedao Bog, već da bi se onaj komu
je do popravka tog posla zauzeo. Kazao bih
o krvoločnoj kamati, o odvodjenju divlja-
sabora Nikola Krestić, grof Rndolf | 5koni) 0 živinskom suložništvu, o javnom
Erdody, veleposjednik, grof Stjepan i prestupku svetkovina za sablazan još komu
Drašković, veleposjednik .Julio pl. Je- I dobromu, i još štogod što bi se po obsto-
lačić-Bužimski, c. k. komornik i vele-
posjednik, te narodni zastupnik A. O-
rešković; bila je sa uzklicima „živio*.
Sjednice austrijskih gjenerala dovršile su
u ponedjeljak 9. o. mj. Medju ostalim bi
zaključeno: predložiti obranu luka u Šibeniku,
Spljetu i Gružu, koje do danas nisu bile
obranjene, podiči utvrde Visa, koje biše
porušene god. 18G9, sagraditi novih luka u
Boki kotorskoj i podići područnu oružanu
u Šibeniku. Tako barem bečki listovi.
Pišu nam iz Perasta dne 13 tek.: Posta-
rijoj naredbi bila je danas, nakon dvie go-
dine, zatvorena ovdješnja brzojavna postaja.
Govorka se da će do koji dan ista sudbina
stići i ovaj c. k. carinarski Ured !! Njeki
zli dusi u ovom vide neku otajstvenu svezu
sa našim izborima za pokr. sabor. Ugrijana
im to mašta predstavlja, jer....!!
srdačno primljena pri svom dolazku u
Ljubljanu, te ju je car odmah iza za-
stupstva vojvodine Kranjske primio. Iza
pozdrava banova, na koji sliedio je
Primamo i s nepristranosti tiskamo:
U broju 51 „Katoličke Dalmacije" neki
„Poljičanin'1 u dopisu iz Doca Donjega,
odnosno seoskome zboru držanu u istom
selu dne 3 t. mj., pošto sumljičenjem na
pada na ovomjestno Obćinsko Opraviteljstvo,
praznih župa; biskupija vratislavska ima
159 praznih župa; biskupija treveska 206
praznih župa; biskupija friburžka 82, bi-
skupija münsterska (biskup sbačen) 133,
paderbornska 115, hermlandska 27, hulmska
41, fuldska 41, limburžka (biskup sbačen)
42, Osnabrück 32, hildeskeimska 29. Ukupno
1288 praznih katoličkih Župa u carstvu
božjega straha i dobrih običaja.
Lloyd. Tršćanski listovi javljaju da je
družtvo Lloyd odlučilo sagraditi dva nova
kolosalna parobroda u svojem arsenalu. Bit
će dugi 380 englezkih noga, 42 široki, a
nosit će 5000 bačava, dočim će prevaljivati
11 milja u sat. Lloyd, uz to valja da sagradi
i novi dock za takove parobrode, ali za
sad će produljiti sadašnji za 50 englezkih
noga.
tiuecki kono. Napokon se suecko družtvo
sporazumjelo sa Englezkom vladom. Druž-
tvo će sagraditi novi kono, obaliti cienik i
podati će Englezkoj u upravom vieću je
dnaki broj glasova. Cienik će biti obaljen
od 10 franaka za svaku bačvu na 8 franaka.
jećih zakonih moglo popraviti. Kazao bih i ne bez uzroka radi, promienjiva smisao, da
sve to, ali sve zaokupiti u jedan put dosa- j pače i sasviem na protiv shvaća i objelo-
dilo bi čitati i kod onoga koji bi se možda j danjuje ono malo rieči od mene u tu pri-
zauzeo za popravak nebi se dostiglo ništa, j godu izrečenih.
po onoj talijanskoj ,,chi abbracia troppo j Nije istina i smješno bi bilo kad bih se
stringe poco". Već ovoga puta cienim da i ja izrazio bio da će odciepljenjem poljičkih
bi bilo zadosta iztricbiti ono divljačkoga, j sela u svojih interesih veliki udarac osjetiti
Najprvo da dadem temelj. Po izvješćim < Sinjska Obćina, pošto istim poljičanim mora
r , t n , j stavnim jedva petina tot katolika tot grko- | biti dobro poznato, da neznatni njihov pri-
kratak carev oupozarav, razgovaralo ¡ztočnih da se zakonitim vjenčanjem sdruži. 1 nos jedva ako može pokriti troškove njima
se Njegovo Veličanstvo sa svakim od i To se odvodi sa javnih plokata, derneka, ; pripadajuće. Nije istina da sam ja rekao da
članova deputacije. Tako je li. pr. pred-j sastanaka i to na očigled župnika, vlasti j sam od vriednoga kanonika Don Mihe Pav-
doći na razpravil životna i odlučna pi- j ekonomičnim ako je moral na najnižem ste
tanja Želim, da ih sabor uspješno ! Pen,u? Mora,1 evangjelski prosvietlio je i sa • v. tt ,1 «. „y;, ;i, ¡ svakog pogleda unapriedio je narode, a nije nesi.—Hrv. deputacija učinila je sjajem 1 - ® 1 • 1 — ' >- '
koji je razvila veoma ugodan utisak
na obćinstvo.
hvastavo liberalstvo. To liberalstvo koje i
najprosvietljenije narode vraća za stotine
godina nazad, pak eto i u javnom saboru
naše zapuštene zemlje zagovara se — sreća
da ne3pada na narodnu stranku. Taj sabor
Po najnovijim viestima iz Egjipta rek'bi i ako pojimlje i mrve temelj napredka, nek
da je kratelj na istom stepenu — Španjolska j se za moral zauzme, pak će manje imati
vlada da je predložila drugim evropejskim , zaprieke u izvadjanju svojih poštenih nazora,
vlastima, da poprime jednodušnih mjera proti j Dakle vruće preporučivalo visokom saboru
Englezkoj, koja neće da uvede kontumaciju ! da barem čini vršiti zakone. Rekoh da čini
- - Viesti o slučajevima kratelj a u Napolju, | vršiti zakone, jer naši Sudovi ..... ob-
Trstu, Pulju i t. d. izmišljene su. c;ne . . . . . Poglavarstvo neću spominjati
koliko se zauzimlju. (izpuštamo nekoliko
redaka, jer inače Drž. odvj. nebi dalo na-
pried. Ur.).
se poveće ciepaju, toli radi novčane koristi,
koli radi narodnog napredka.
Potvrdjujem pak izjavu onda izrečenu da,
kad bi se Opraviteljstvo uvjerilo da je to
želja cieloga puka, mogu stalni biti, da im
se isto ni najmanje protiviti neće.
Izvolite, Blagorodni Gospodine Uredniče
ovo malo redaka, pravice radi, uvrstiti u
cienjeni Vaš list.
Sa štovanjem
8. Opara.
am i ausa;
Bosanski činovnici. Kako javljaju
bečki, listovi ministarstvo fioanca od-
lučilo je glede pitanja, dali je činovni-
cima koji su privremeno postavljeni u
Bosni, računati petgodišnji nadoplatak
i to izdatkom 8 srpnja br. 19,634.
Svim činovnicima koji su povrate na \
svoje mjesto u Cislitavi, računati je j
službu obavljenu u Bosni-Hercegovini I Talijansko obće plovitbeno družtvo javlja
U doba službe da postignu petgođišnje i ^ od.15 J- mi plovitba Jakin-Zadar postala j , ,, ' dvomjesečna i da ie bila ukinuta plovitba nadopiatke. j MletcJ.Tl.st 1
Pišu nam iz Boke, 14 srpnja: Crni zna-
kovi. Prošlih dana u Risnu vlasti su došle
u trag novom oružju tamo donešenom. Puna
je brodica u Kotor spravljena; a spravljena
Što dakle, da ovaj kotar propada? Da se I su u Kotor 1 tri brata Subotića kod kojih je
neće nitko za nj zauzet? Zastupnici! Bog oružie nadjeno, i dva im ortaka.
Plovitba ausl.-ug. brodova.
Akyab : doj. 28 svib. Erminia I. Ale-
ksanđržja: doj. 22 lip. Sredstvo. Bona:
doj. 28 lip. Enrica. Bordeaux: odj. 4 srp.
Nuova Fama, k. Luketina, Cardiff. Boston :
odj. 22 lip. Sirena, kap. Zotti, Filadelfija.
Calamata: doj. 18 lip. Otac Vicko; 27
Maria S. Cette: doj. 2 srp. Argo M.
Cardiff: odj. 4 srp. Vjeran, k. Randić,
Taranto; 3 ¿Agar, k. Gladulić, Zeleni Rt;
Olga, k. Klačević, Smirne. Falmouth: doj.
5 srp. Conte Oscar L.; 8 Fratelli F.; —
odj. 3 srp. Follia, k Chinchella, Anversa;
8 Adaino, k. Braciani, Glasgow. Havre-
odj, 6 srp. Vincenza M., k. Minać, Cardiff.
Liisabon: doj. lip. Lucia B.; 4 srp. Amelia;
— odj. 30 lip. Balkan, k. Fiamin, N.York.
Blarsilja: doj. 2 srp. Tonina II.; — odj.
30 lip. Pomoć, k. Katarinić, Martinica; 4
srp. Elce, k. Grbac, Rieka; Velizid, kap
Soić, Rieka; Giacomina, k. Petranić, Lisa-
bon; Diana, kap. Cavalieri, S. Giovanni
d'Acri. N. York: doj. 20 lip. Pošić; 25
Peleg; 6 srp. Sospir; — odj. 20 lip. Gjano,
k. Raimondi, Lisabon; Kraljevica, k. Gudač,
Lisabon. Queonstown: odj. 8 srp. Celo-
stina, k. Stanger. Aberdeen. Reval: doj.
2 srp. Urin. Solun: odj. 13 lip. Eridano,
k. Pellizzaro, Calamata; 2 srp. Slavomir, k.
Verona, Cavalla. Shields: doj. 4 srp. Vo-
lunteer; -- odj. 30 lip. Anna M., k. Račić,
RAZLIČITE VIESTI.
Englezka i Francuza. Pišu iz Pariza da Q^t oggi ncorre, come č noto, .1 c.n-
su od velike važnosti viesti koje je Glad- | (.luantesirao1 a^veraano della Societa di b.
stone priobćio u saboru o osornom pona | Viucenzo de Paol., di ques_ta splendma per-
šanju francuskoga pomorskoga vojvode i
Pierre a prama englezima na otoku Mada-
gaskaru. Buduć da francuzi uzprkos raznom
pucaranju nijesu bili najavili rat Madaga-
skaru, to su englezi postavili u luku Tama-
tave, zaposjednutu od francuza, svoj ratni
brod Dryad; ovo je, kao i zauzimanje en-
glezkih vjerovjestnika za pleme Hovas, po-
budilo mržnju i prouzrokovalo je postupanje
francuzkoga pomov. vojvode proti tamošnjim
englezima. Evo kako je Gladstone taj do-
godjaj najavio u englezkoj komori: ,,Viesti
koje su posljednja 24 sata stigle iz Mada-
gaskara kažu, da je francuzki pomorski
vojvoda dao naredbu englezkomu konstilu u | iJ.' . . T ,.- .
Tamatave, da kroz 24 sata podje iz grada, i si3tervI pontificalmente. distinti canton
Prije no je izteko ovaj rok umro je konsul. ; s!f'l" Gosettl' e rev' ^^kov.c Maupas ed
Fracuzki pomor, vojvoda pozva englese altl\ 81 Pre?tftrono gentilmen e anehe in
da prisustvuju pokopanju. Mnogobrojni do- ! q«esta occasione, a rendere colle loro colte
insigne benefattore dell'umanità sofferente e
bisognosa. Il lieto avvenimento fu solenniz-
zato a Zara, per cura de'numerosi pii so-
dalizi di questo luogo, con grande pompa.-
Alle 7 a. m. S. E. Möns. Arcivescovo ce-
lebro una s. Messa nella Chiesa di S. Fran-
cesco alle Mura elegantemente addobbata,
iinpartendo la Comunione generale e la pri-
ma Comunione dei ragazzi assistiti dalla
loeai.i Conferenza. Aile 10 a. m. tu cantata
la messa solenne nella stessa Chiesa. Cele-
brava Möns. Carlo Federico Bianchi Pre-
Jutros im je i otac od žandara izpraćen. ! Trst Sf' Nazaire: doj. 2 srp. Stilicone.
Ova je stvar njeke pakostne odmah uzru- St. Vincent fZeleni Rt): doj. 19 lip.
jala; pak odmah vide novu bunu, i tko zna ! Fiume E. Teneriffa: odj. 16 lip. Adler, k.
što jošt; kad stvar izgleda sve inače. Dobri I Pičinić, St. Thomas. Zebu: odj. 3 sv. Tri
me prijatelj uvjerava da u tomu nema ni j sin k> Crnković N> York.
s daleka kakove pakostne namjere. „Moj !
„dragi, govoraše mi prijatelj, moj dragi ovo 1 —<o-=^><c><>
„je oružje^ dolje 3ljeglo bezazlenom posve ; Odpisi K. D."
„svrhom. Ovo je liepo oružje bilo namje- , "
„njeno da se otim oboruža počastna straža 1
„kad naš delija Sava bude razviti onu nje- : (• B- — sii|j — Što prije-, Sabor
„kakovu zastavu samo da pokuša koliko j nam čini štedit prostor. — Govorite o postepeno
će se naroda oko te zastave sakupiti. Da- ¡većoj važnosti ,,K. D.« U ovdje il ondje. Jest, tako
„kle vidiš uzrok je čisto statistička nauka, I hiva vrii .. . ...
„nema ni u snu zlih nakana, nit je bilo ' ' 'U 8°k°le' 8 "Z Um"e' neEaV,sne 1 radlS"e'
„spametno ni potrebno da tko psika
Ovako moj prijatelj, a vi kako se vam
svidi tumačite. K. K.
posilo di questo Capitolo Metropolitano. S.
i E. Möns. Arcivescovo si compiaque di as-
djoše, a izmed njih i mnogi častniei i mor-
nari ratnoga broda Dryad, a mnogi francuzki
častniei bili su prisutni. Francuzki pora.
vojvoda prekinu pako saobštaj izmed en-
glezkoga broda i kopna. Englezkomu kape-
tanu bilo je dopušteno da samo ustmeno
prosvjeduje. Zastave svih inostranskih kon-
voci piíi bella e eommovente la fešta. Questa
sera alle 6 3/4 dopo la Novena della B. V.
del Carmelo vi sark analogo discorso, con
Esposizione del SS. Sacramento e Benedi
zione che verra impartita da S. E. Möns.
Arcivescovo.
Vjerovjestnici u Srbiji. Kako „Semliner
Wochenblatt" iz Beograda doznaje, stići će
tamo naskoro dva glasovita francezka kato-
lička misionara, o. Olivier i o. Marbeau,
da vrše dušobrižničku službu kod tamo se
nalazećih francezkih radnika. Kod talijanskih
radnika vrši dušobrižničku službu o. Ton
i unapried će ako Bog da isto bivat. Dobre idee,
cisti pravci probijaju i planine. Katolička i hrvat-
ska miso neda se obustavit u svom maršu k
triumfu. Uz to: živjeli neustrašivi, stalni i uvi-
djavni pobornici !
Č. g. X. — Drniš. — O. i. g. V. u dojdu-
ćem broju. Zaslužne i prave rodoljube treba ča-
stit. Srdačan odpozdrav !
0. g. D. Slj. Jaić. — Hrvatska preko Velebitu.
—-- Vaša želja: vidjet pred svakim svećenikom
hrvatskim na stolu „Kal. Dalmaciju", to je želja dini, barnabita, na kog je u svoje vrieme
„Srpska Nezavisnost" jed svoj izkalila. Kako 1 se vrl° dobro J)ofela »«P»ojat. To će pak
će sad pak biti pri duši njezinim črčkarim, ' bez dvojbe puno doprir.iet k žudjenomu „sbliženja"
lahko je pogoditi. I i „sjedinjenju"; to pak sbliženje i sjedinjenje misli i
| srdaca učvrstjt će moć i ugled ko pojedinih tako
TI I N I I I- TT - . T ! svih skuPa: odatle će sinut preporod mile nose U zemlji kulturne borbeHoćete da zna- v v
te koliko ima praznih župa uzemlji kultur- j "aSe Hrvalske- Da Je »»Pokon „širenje sviesU ka-
ne borbe? Tako pita „Journal de Rome", j tol,ćke 1 hrvatske" najuspješnije sredstvo, neda*
Evo žalostna pregleda, tako veli isti list, leka će budućnost, ako Bog Bog da, sjajno doka-
Što ga pridonio odbor središta na početku zat. Živjela dakle ujedinjena i samostalna Katolička
godine. Nadbiskupija kolonjska (nadbiskup Hrvatska !
je sbačen) ima praznih župa 282; nadbisku-'
pija poznanjska (nadbiskup sbačen) ima 165
ù, 1vq Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
k ad je Biankiniem i kad su oni (srbi) od
„ N. L." bili denuncirani (vika na desnici) . .
denuncirani (Bijankini: fakta).
Obća je razprava zatvorena.
Izvjestitelj, Zore, brani odborovo izvješće.
Glede Promine kaže da kad bi danas stvar
bila na dnevnom redu, da bi i on glasovao
proti, jer je protivan raciepljenju obćina.
Prelazi se na posebnu razpravu.
Pri drugoj točki.
Biankini ima preporučiti zemaljskomu od
boru da do prigode pripomogne parobrod-
skomu družtvu braće Rismondo. To je prvo
domaće parobrodsko družtvo, koje je postalo
svojom inicijativom bez ikakve vladine pri-
pomoći, dapače uzprkos velikim neprilikama
i maloj vladinoj volji. To je družtvo važno
i koristno otočju i u obće trgovini. Odkad
postoji bori se potežkoćama izmed kojih ne
mala je borba proti velikomu i moćnomu
družtvu Lloydu. Videć da propada mornarica
na jedra, sva bi se pažnja imala obratiti
malim parobrodskim družtvima, koja bi mo-
gla zamieniti brodove na jedra. Družtvo
braće Rismondo moglo bi jednom postati
kao zametak većemu parobrodskomu družtvu,
da zamieni družtva, Pelješko i Dubrovačko,
koja propadaju. On tim više preporuča druž-
tvo braće Rismonda, što bi mu vlada mogla
pomoći barem ko Lloydu.
Klaić drži da je suvišna preporuka g.
Biankinia. Zemaljski odbor i dosad je u-
činio sve što je mogo, da olahisoti napredak
braći Rismondo, on će i unapried učiniti što
mu dužnost nalaže Zem. odbor bavio se u
obće kako da promakne parobrodska podu-
zeća u Dalmaciji i postiglo se u posljednje
doba nekoliko polakšica. Parobrodi koji o
bavi jaju periodična putovanja plaćaju sa-
sviem malu pristojbinu, tako isto olahkoćeno
je sagradjenje novih parobroda, jer svi pa-
robrodi koji se sagrade u carevini domaćim
željezom za 15 godina prosti su nameta.
Odbor će i unapried u tom smislu nastojati.
Točka je primljena, kao i predlog Hijan-
kiniev: nalaga se zem. odboru da preporuči
vladi N. V. da podupre domaća parobrodska
družtva u obće, a osobito pravedne i slučajne
prošnje br. Rismondo.
Pri Četvrtoj točki.
7rigari želi da se umetne i bolnica za-
darska.
Cingrija nema ništa protivno, ali treba
iztaknuti da položaj nije isti u Dubrovniku
i u Zadru. U Zadru je sve gotovo, zemtjište
kupljeno, tako dn može započeti radnjom,
doČim je u Dubrovniku sve neizvjestno. U
tom smislu cieni da je odbor učinio ovaj
posebni predlog. Pristaje ipak uz Trigaria.
Primljeno.
Primljeni su i ostali nalozi. Pri 9.om
Serragli predlaže da se nadoda da i prodaja
dinamite ima biti zajamčena i t. d. —
Primljeno.
Dvaestpeta točka. Izvješće odbora zemalj-
skoga, kojim pita da bude ovlašćen imeno-
novati tajnika.
Klaić, izvjestitelj, čita izvješće i predlaže
da Be ovlasti zemalj. odbor u smislu §. 4 i
6 odborskoga poslovnika buduć da su po-
sli poskočili, a sada uslied predloga o jeziku
g. Pavlinovića, koji će danas biti primljen,
valja ustrojiti pisarnicu; tajnik neće samo
voditi pisarnu, već i uredjivati saborske spise,
držati će u redu arhiv, prevadjati zakone,
voditi računarstvo i t. d.
Serragli pita koju će plaću imati tajnik.
Bulat odgovara da je ustanovljeno u
poslovniku zem. odbora.
Bakotić se protivi s dva uzroka; prvo
radi troška, a drugo jer cieni da nij e nuždno
da se zemalj. odboru dozvoli tajnik. Kaže
se da je preustrojstvo kančelarije zadaća
tajnika, on pako misli da bi se mogo
dieliti poso izmed običnoga osoblja
larije.
Klaić izvjestitelj, kaže da se običnim pi-
sarima nemogu povjeriti posli, koji se po-
vjeravaju tajnicima. Svi drugi odbori imaju
svoga tajnika, a glavna mu je zadaća da
drži u očevidoosti opremljene posle. Cesto
je od potrebe takozvanih anteactd, poso
koji sada obavlja sluga na zemalj. odboru,
sasviem da to na nj ne spada. Osim toga
tajnik će držati računarske predbilježke, što
je najskoli sada od potrebe kad se grade
nove bolnice. Računarstvo, koje sada ima
zem. odbor, sastavljeno je iz državnih či
novnika, ono je izvrstno i stoji malo, ah je
raz-
kance-
odieljeno od odbora. Moglo bi se predbaciti,
za što da se neustroji posebni odjel raču-
novodostva na odboru; ali je on tomu bio
uvjek protivan i to s dvaju uzroka. Prije
svega najbolje je jamstvo za uprav«, da su
osobe koje vode računarstvo strane odboru;
a s druge strane sad računovodstvo stoji
malo, oko 1700 fior., dočim kad bi se zavelo
novo kod Odbora stojalo bi po prilici oko
5000 f. Suviše kad se preustroji odborova
pisarnica, neće se moći napredovati bez do-
bra tajnika, jer današnje osoblje pozna malo
narodni jezik. Na posljedku vodjenje zapi-
snika u saboru od zastupnika da je veliki
teret, a odsle će to moći obavljati tajnik, a
zastupnici neka samo nadziru. I ako bude
nešto troška više, za stavno će se prištediti
na drugom osoblju a dobiti u upravi posala.
Sabor dozvoljuje zem odbor da imenuje
tajnika.
Dvaestsesta točka. Izvješće zemalj. odbora
0 predlogu zastupnika Vukotića o nekim
oblakšicama za prolazak i povratak životinje
na piandišta.
Vranković čita izvješće i predlaže da se
primi. — Primljeno.
Dvadeset sedma točka. Izvješće zemalj.
odbora o predlogu zastupnika Pavlinovića i
družine o jeziku sabora i zem. odbora.
Klaić čita izvješće i predlaže da se primi
predlog, jer je ustavan i odgovara današ-
njem obliku sabora.
Serralji. „Non capisco lo scopo di questa
proposizione". Zastupnici da su zaboravili
što se odlučilo g. 1861 uslied predloga zast.
Filippia, biva da se u saboru mogu upotreb-
ljavati oba jezika. Kaže da nije uljudno
iztisnuti talijanski jezik i t. d.
Pavlinović. Ptici prostorije nebeske da
leti, ribi more da pliva, a narodu svoj je-
zik da živi. Istina, nazad 23 godina ja sam
prvi progovorio narodnim jezikom. Nasta vika
1 buka, a tad potalijančeni al pravedni pred-
sjednik Petrović da utaži oluju povika:gospodo
zastupnici, valja mahnit biti ko hoće da za-
niječe da od dinarskih planina do najzad-
njega otoka jadranskoga mora ova zemlja,
ovaj narod je slovinski. U dvadeset i više
godina, gospodo moja, koja promjena! Ov-
dje malom iznimkom čast. Serraljia, kojega
glas zvoni u ovoj sabornici tih, uljudan kao
glas vala morskog, koji dopire iz daleka
mora i sabira na žalo; izuzam njega, go-
spodo, što vidimo? — nebrojeć brojevi i
nikoga nevriedjajuć mjesto Petrovića, Vusia,
Bajamontia, nahodiruo Messu, Pezzia i Tri-
garića, rappresentante taljanaca. To nam
kaže da je narod ostao ko što i je, ujedi-
njen i samostalan, a još više sviestan, koji
u svojim zastupnicim uvidja svoje sinove i
zastupnike (naglasujuć) Bogu božje, a
narodu narodno. Ptici prostorije nebeske,
ribi more i vode, a narodu svoj jezik. Sada
kada vi velika većina, gospodo, govorite
narodnim jezikom, osobito kad razumite kao
čast. Serralji — koji bolje govori no mnogi
od nas — koja hvajda da se mučimo, dan-
gubimo, i trudimo sebe, i mećemo u troske;
(glasnije) dajmo oblik ovomu saboru kako
iziskuje pravica i volja naroda Tali-
janskomu jeziku čast ko svim velikim jezi-
cima, kao francuzkomu, englezkomu .... —
mi ćemo ga rado slušati kad ko bude s
njim govorio. Priko ove slobode neznam,
gospodo moja, što možete zahtjevati (Odo-
bravanje) .
Bakotić ima pravo i dužnost da kao sla-
ven podupre ovaj predlog, ali samo malenom
popravkom. Odgovarajuć Serraljiu navadja
Piemont, gdje dok bilo kraljevstvo, go-
vorilo se i francuzki i talijanski. To je bilo
i dopušteno u običnim poslima, ali u Ustavu,
§. 62, stalo je da je talijanski jezik „lingua
ufficiale", a bilo je „facoltativo servirsi del
francese dove č in uso". — „Ja mnijem da
po narodnosti ne samo velika većina već
izuzam neke osobe pojedine, mi pripadamo
slovinskomu narodu." {zadovoljstvo u sabor-
nici). Nu bud neki govore talijanski i drže
taj jezik kao jezik izobrazbe, nek se slobo-
dno govori i tim jezikom, ali u saboru i u
javnom životu valja dati zemlji onaj značaj
što ga uprav ima, a taj je slovenski. •— Želi
samo da se promieni u drugoj stavci gdje se
kaže jedino „hrvatski" u „srbsko ili hrvat
ski" kako je na prvom mjestu. Nedielimo
se, mi smo svi ovdje jedan narod i on će
reći sa kraljem poštenjakom (Vittorio E-
manuele): mi smo ovdje i ostati ćemo. Htio
bi na posljedku da ćirilica bude ravno
pravna latinici, jer je rabljena i od hrvata,
kao n. pr. Poljičana, koji su „puki hrvati."
Messa. Da u Dalmaciji od toliko vjekova
živu dalmatini (smieh), koji govore većinom
slavjanski, ali da ima „molti italiani" (glas:
gdje ste f). God. 1861 „in seguito a deside-
rio del deputato Pavlinović" (Pavlinović:
hajbo! non avevo bisogno di desideri) da se
primila ravnopravnost jezika, što bi on htio
da se i sada uzdrži; tim više što je jučer
sam predsjednik izjavio da u Zadru nije
mogo naći ko da mu prepišuje na hrvatskom
jeziku (Pavlinović: scuola i ta liana). Kaže
do se još nezna koji je taj jezik; ,,chi la
vuol srba, chi la vuol croata, chi slava" . . .
(obća veselost) ... da su se jučer zastupnici
0 tom prepirali i da još „non fu stabilito
quale sia la lingua pura" (oho ! oho ! smieh !)
Na posljedku kaže, da ako se primi Pavli-
novića predlog, to će biti „sfregio a tutti
gli italiani". Moli da većina neučini taj
„sfregio" (smieh).
Pavlinović. Ni časa nisam posumnjao da
je nama poslovati drugim jezikom nego hr
vatskim, jer velika većina puka govori hr-
vatski. To su priznali i Monti, i Kulišići i
Vujatovići kad su sjedili u ovom saboru.
Nu to stoji da hrvatski jezik jest i srbski,
1 premda nismo skupština da pravimo na
zore, ipak misli da ono clvoime neodgovara
ekonomiji političkoga zakona. Ali on će ipak
za umirenje pristati na izpravak; nit će
govoriti o drugim tvrdnjam Dr. Bakotića,
jer je o tom već ovdje bilo govora. Uz
ovakav predlog nije koristno zamećati veću
razpravu.
Seralji neće poetičnih rieči kao Pavlino
vić, već reći će „secche parole". Kaže da
slavjanski jezik sam po sebi će napredovati,
pa ako ga budu svi govorili, neće biti od
potrebe zakona. Ostaje pri svom predlogu.
Razprava zatvorena.
Klaić, izvjestitelj. Opaža da predgovor-
nici nijesu shvatili pravi zamašaj predloga.
Oni su samo govori o jeziku u saboru, predlog
u tom obziru neidje napried od današnje
prakse, oni će i odsle moć govoriti talijan-
ski, a i imati prevode zakona. Ali je glavno
to, da će odsle rukovodjenje posala sliediti
hrvatskim jezikom. Dosad je sve u dva je-
zika bilo : zakoni, predloži, zaključci, odsle
će samo biti jedan jezik. Zakoni imaju imati
samo jedan izvorni tekst, kao što je po cio
lom svietu, dočim je kod nas dosad bilo
dva teksta. Gdjegod nije moguće shvatiti
pojedine rieči u provodu, a tad se idje na
izvornik. Dosad se upotrebljavalo dva jezika
u izvješćajima zemaljskoga odbora, unapried
će biti sastavljeni samo na narodnom jeziku;
sva pisanija s vlastima voditi će 3e na hrvat,
jeziku. Glede stranaka, one koje zaslužuju
posebnoga obzira, kad podnesci budu talijan
ski i odgovor će biti, to se i dosad Činilo.
Prama strankama valja poštovati ravnopra-
vnost. G. Messa je reko da će opeta doći
talijanska većina. Nikad, zaleglo je talijan-
skomu jeziku; većina koja god bude uvjek
biti većina koja će govoriti nai-odnim
jezikom. Od potrebe je uvesti narodni jezik,
da se vidi da smo jedan narod; a talijan-
skom jeziku čast i poštenje, mi smo dužni
zemlja mu je dužna (Seralji je nemiran,
čuje se: bella questa — tumači možda kao
porugu Klaićeve rieči); ali nemožemo za-
pustiti svoj narodni jezik. I na Jonskim
otocima govori se od vremena mletačke re-
publike talijanski, ali su ipak ti otočani
najbolji patriote. Da je dobro spomenuo Dr.
Bakotić Piemont. .Jedan dio i današnjega
Piemonta mnogo je dužan francuzkomu je-
ziku; ali kad se služi talijanskim jezikom
nepokazuje se neharan prama francuzkom.
Tudjinstvo je tudjinstvo (Seralji: nije tu-
djinstvo); valja ga štovati ali smetnuti. Bolja
je i čedna haljina ali svoja, prama najure-
šenijoj, ali koja znači robstvo (dobrol). Ne-
niječe da nema u Dalmaciji koji govore i
talijanski, ali nepriznaje da pripadaju tali-
janskomu narodu, već po povjestničkim pre
dajama i drugim okolnostima uzdržaše tali-
janski jezik. Glede Bakotićevog predloga,
da se neudje u razprave filologične, pristaje;
ali bi najbolje bilo da se reče „tim jezikom".
Nemože primiti ono glede ravnopravnosti
ćirilice, a to ne jer je protivan, bud nikad
mko ni u sumnji nije se protivio, već s for-
malnog gledišta; to je pitanje kaligrafije. I
danas na zemaljskomu odboru stižu pisma
ćirilicom i uvjek se primalo a i u buduće
će se primati. Kad bi znao i on bi rado
pisao.
Bulat predlaže da se glasuje poimence
(Izlaze Trigari i Strmić).
Podpredsjednik stavlja na glasovanje za
najprije predlog Seralja da se prodje na
dnevni red preko Pavlinovićega predloga
(ulazi Trigari).
Pri glasovanju pada predlog Seralja su
28 proti. 4 glasa (Kapović, Trigari, Seralji,
Messa), a primljen je predlog zemalj. od-
bora — Svi prisutni srbi glasovaše za Pavli-
novićev predlog.
Podpredsjednik. Ovog časa primio sam
od g. Namjestnika sliedeće pismo (čita):
Br. 1880 -- pr.
Visokorodjeni Gospodine,
Uslied naredbe N. P. gospodina ministra
unutrnjih posala, čast mi je pozvati Vaše
visoko blagorodje, da po previšnjem carskom
nalogu sada izrečete zaključenje sabora.
Primite i t. d.
Zadar, 20 julija 1883
Jovanović.
(Biankini dok podpredsjednik čita: koja
je ovo igrarija; drugi: prava igrarija —
nemir na desnici. Biankini diže se s mjesta
i dolazi pred stoce desnice vičuć).
Podpredsjednik pozivlje sabor da izreče
trostruki živio N. V. Caru (Čuje se nekoliko
živio, uz to Biankini viče i prosvjeduje, čuje
se „nedostojno postupanje" — zastupnici
narodne stranke viču: Živio hrvatski kralj
— doli nedostojna Messa diže se sa taj-
ničkog mjesta i došav pred predsjedničku
stolicu viče: Viva V Imperatore — na galeri-
jama i u saboru odgovaraju: živio kralj
hrvatski\ Uz buku i viku razilaze se za-
stupnici, ni zapisnik nije ovjerovljen).
DoplBt
Mostar, 10 srpnja
Ovih dana posjeti nas visoki i željno oče-
kivani gost Presv. Gospodin D.r Stadler
Nadbiskup Vrhbosanski. Budući već davno
najavljen bio njegov dolazak priprave se
činjahu od svećenstva i gradjana, da bude
doček čim sjajniji. Osobito Presvietli G.
Buconjić Duvanjsko Mostarski u velike se
pripravljaše, da svog starog znanca i pri-
jatelja čim veličanstvenije primi, s kojim
prvo poznanje i prijateljstvo neiazriešivo
sklopi u vječnomu grada Rimu, dočim je-
dan Bogoslovna nauke na Sveučilištu po-
hadjaše, a drugi Redovničku Mladež u Ge-
neralnomu Samostanu Aracoeli podučavaše
kao Lector Generalis; i nesluteć na što ih
je providnost Božija odredila. Na 14 Srp-
nja na podne primi Presv. G. Buconjić Bi-
skup brzojavku iz Konjica, da Presv. Nad-
biskup s poštom taj isti dan dolazi, što nas
je ne malo ožalostilo, jer pošta dolazi kasno
stoprom potle 9. sahata; te u tako kasno
doba nebi moguće svečano primiti tako vi-
sokog gosta. Medju to učinilo se je što su
okolnosti dopustile. Presv. Biskup odmah
obaviesti vlasti, i gradonačelništvo o dolazku
Nadbiskupa. U susret Presv. Nadbiskupu
spremi Vikara i Župnika O. N. Simovića
kao i Tajnika O. L. Radoaa. Stareeinstvo
Franjevačko zastupaše Državni Viećnik O.
A. Zubac. Načelnik Alajbegović premda mu
je post hoti se i ovom prigodom izkazati,
te u družtvu Katoličkog i Pravoslavnog Pod-
načelnika, kao i mnogobrojnog gradjanstva
katoličke vjeroizpoviesti izidje u susret g.
Nadbiskupu u Bielopolje dva šahta od Mo-
stara udaljeno. Presvietli Nadbiskup u Bi-
lompolju ostavi poštu te stupi s Veleč. e.
Gosel tajnikom u kočije naročito za Nad-
biskupa od Presv. Buconjića opremljene. U
9 % večer stupi visoki gost u kuću Presv.
Bueonjića od kog najsrčanije bi pozdravljen
i primljen. U čast visokomu gostu pozva
Presvietli Buconjić dne 15 na objed zapo-
viedajućeg Generala, sve Vlasti, Grado-
načelništvo i mnogobrojno Svećenstvo. Ve-
homa srčane i prijateljske bijahu izmjenute
zdravice med Biskupom i Nadbiskupom.
Osobito se kosnu srca Presv. Nadbiskupa
zdravica Franjevačkog Državnika, O. Luke
Begića, koji naročito na to bijaše došao, da
na ime sve braće pozdravi visokog gosta:
tako, da isti odluči posjetit Samostan Širo-
kibrig. Franjevci upravo iznenadjeni tom
ugodnom viesti, sve moguće učiniše, da čim
sjajnije dočekaju visokog gosta. Dne 16
krenu Presvietli Nadbiskup u pratnji Dr-
žavnika Franjevačkog i nekoliko odličnijih
Franjevaca put Širokogbriga. U susret mu
izidjoše dva Franjevca sa liepim brojem
odličnijih miešćana, te ga u veselju dopra-
ti'o na Sirokibrig, gdje uz zvonjenje zvona
bi od sve Redovničke obćine pred Crkvom
IX. ZF^Xüioa- LISTU
KATOLIČKA DALMACIJA
$ Veritatein facientes in eliaritate,
) crescamus in illo per omnia, qui
^ est caput Christus.
I (S. Paul. Eph. IV. 13.)
Izlxodl -O. Ponec^;eln-ilr I -q. OetTrrtalr
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam festram impensuros in tuenda salutari Ecclesise doctrina animisque in Religioms amore et in verae fidei professione roborandis,... (Pé IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hleronym. Epis. XVI. ad Dam.
Uvjeti predbrojbe: - U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. - Za ¡plemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba traje za nelu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list smatra
Vrofmmkrni i za nastaju godinui. 7 Predbrojbe i novac, najbolje postankom doznakom, sa% se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi ' franco" na^redn štvo. - Uvrstb! po 10 nove redak ObfavS na 4 strani uz veoma mzkn nemi. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. % 1
Sr. TG Z-Z^ID^-E, ^oixeAjeXnik: 5 1883.
Radi slagarim običajnog praznika
na Mrtvi dan obielodanjujemo da-
nas samo po arka. Nadoknadit
ćemo dojdućim brojevima.
Sastanci ul IPesti.
Već smo javili kako se dne 80
proš. mjes. imali sastati neki zastup-
nici iz* Hrvatske sa ugar. ministrom-
predsjednikom Tiszom u Pesti, da
Tiećaju o položaju u Hrvatskoj. Sa-
stanak je sbilja bio, te o njem pri-
ma brzojavno bečka Neuc Freue Presse:
„U polaei ministra predsjednika
bila je danas (30 list.) od 4 do 6 sata
poslie podne konferencija sa hrvat-
skom gospodom. Osim Kolomana Tisze
i bivšeg- ministra za Hrvatsku, Bo-
dekovića, bili su prisutni: Mirko Jo-
sipović, Svetozar Kušević, Mikšić, Mi-
škatović, grof Sermage, Dr. Sram i
Vukotinović. Predsjednik sabora Kre-
stić; koji radi privatnih posala bio jo
zapriečen dapodje u Peštu, sastao se
bio već u Beču sa ministrom-pred-
sjednikom. Tisza je bio sazvao kon-
ferenciju, da sa hrvatskom gospodom
razpravlja o položaju i prije svega
da se obaviesti o pitanju, dali su
odnošaji u Hrvatskoj već takovi i dali
je javno mnenje tamo već toliko u-
mireno, da se može promišljati na
uzpostavu ustavnih odnošaja. U pocl-
punom sporazumku sa mnenjem izre-
čenim od Tisze svi prisutni bez iz-
nimke izjaviše, da oni smatraju da je
kucnuo čas, u koji se može odstra-
niti kralj, komisarijat i imenovati ba-
na, i da pri napredovanju uzajamnih
dobrohotnih ćustva nije so bojati da
se novi neredi pojave. S toga može
se nekom sigurnošću računati, da će
do malo (do osam ili petnaest dana)
kralj, komisarijat biti odstranjen. Isto-
bodno će so imenovati ban i novi mi-
nistar za Hrvatsku a odmah za tim
sazvati hrvatski sabor. Ako se u sa-
boru iznese pretilog da se izašalju
kraljevinski odbori, to će ministar-
predsjednik, k6 što je on u današnjoj
konferenciji opetovao, isti predlog iz-
nieti pred ugarsko kraljev, vieće. Raz-
prava se najviše ' bavila o uzpostavi
ustavnih odnošaja, ali se je naglasilo
da bi materijalni interesi Hrvatske
morali se krepčije njegovati i sa obe
strane držati lojalno nagodbenih od-
redaba. Konferencija jo bila strogo
prijateljskoga i informativnoga zna-
čaja, radi česa nepriobćuje se pobli-
žih potankosti. Na predlog ministra-
predsjednika. redigirao so u istoj kon-
ferenciji službeni communiquć za no-
vinstvo.
rieČima, buduć je odnošaje izmed Austro-
ugarske i Rusije označio posve normal-
nim, dakle prijateljskim; da ti odnošaji
nijesu prijateljski, nebi se mogli nazvati
normalnim. I u Rusiji da žele mir, i to
ne samo vlada već i zemlja.
USTAŠI DOPISI
Sinj, listopada.
Zlo u Boki gore u Kotarim, kaže nar.
posl. Volečastni gospodine urednice u-
pravljam Vam ovo pisamce nadom da će
ugledati svietlo u branitelju Katoličan-
stva i Hrvatstva.
Nekidan odoli u Crkvu naših Frano-
vaea da se Bogu pomolim i ujedno da
zapovjed sv. Crkve ovršim, t. j. da slu-
šam sv. Misu.
Znatiželjnost mi vodi oči na puk, koji
uzbudi n meni sensaciju neutrnjive vjere,
videć ga tako bogoljubna gdje napetim
silam svoje duše pomlji na djelovanje
misnika, te na podizanje pres\. Ostije
prostrie se ni čičo po zemlji slaveći sve-
mogog stvorea neba i zemlje. Slučajno
bacili pogled 11a mjesto gdje je stala ne-
ka S'¿ura M. i F., koje stajahu ko voj-
nik na straži kad je bilo podizanje presv.
Ostije, cieneći, da su tko zna što, dočim
su šaka praha i vreća crva ko svi umrli.
Potla dva tri dana prispje nam i i-
mendan N. V. Frane Jozipa koji bi pro-
slavljen u Crkvi sv. Misom i sa Hvm-
nom Tebe Boga hvalimo. Na svečanost
crkovnu pristupiše svi činovnici sa po-
glavarom ovog varoša, koji je dao liep i
dobar izgled. Prisustvovali su C. K. čast-
nici od kojih njeki ne samo da su na
nogara stali, dali i sjedili!!
Dicmo Donje, 23 listopada.
Nesretan slučaj sbio se ovih dana u
ovom selu. Jedne noći začuje Stana Mu-
ratova, žena od 58 god., buku u staji.
Domisli se, da su se voli pobili i po-
biti tamo, da ili razstavi. Bilo je tamno.
Jedan vf>, opaziv čeljade u bielu, zaleti
se na nju strašnom hitrinom i zaćera joj
nekoliko puta rog u trbuh, Jadnica se
sruši bez sviesti, i više od ure stala je
pod nogami pomamljenih goveda. Napo-
kon se malko osviesti, te se jedva do-
vuče do lopušine, gdje stade jecati. Sin,
koji je u pojati spavao, začuje joj jauk,
poleti sa sviećom u staju i tu vidje ne-
sretnu majku prohušenim trbuhom i s
crievim na dvoru!
Nesretnica, poslie dva dana, umre, o-
staviv 2 sina i tri neudate kćerke.
J.
DOMAĆE VIESTI.
Dne 29 proš. miuistar izvanjskih po-
sala Kalnokj opetovao je skoro u od-
boru austr. odaslanstva izjave dane u u-
garskom odboru: samo je nešto popra-
vio izjavu glede Rusije. Najprije naglasi
kako samo može opetovati činjenicu, da
je povoljan položaj carevine prama vani
i njezin odnošaj sa svima vlastima. On
to iztiče s posebnoga uzroka glede svih
država, jer su njegove najnovije izjave
u odboru ugar. odaslanstva umjetnim
načinom tumačene tako, kao da su nje-
gove izjave bile naperene proti kojoj po-
jedinoj državi, navlastito proti Rusiji,
čega da nipošto nije bilo u njegovim
* *
U Zadarskom bogoslovnom Zavodu po-
množio se je dobralmo broj bogoslovaca.
Ljetos ih ima 62. Liepa kita.
Primamo: Njeki na zadarskoj pošti kad
nemaju šta raditi, milo im je zadirkivati
u hrvatski narod od koga primaju i hra-
nu i odjelo. Ove sedmice primio sam
pismo, koje je prošlo samo kroz zadar-
sku poštu. S gornje lieve strane omota
bio je grb trojedne kraljevine s tiskanim
nadpišom: „Bog i Hrvati*. Njeka mn~
Pri zaključku Lista primismo iz Ma-
karske sljedeću ugodnu brzojavnu viest
o ondješnjim obćinsldm izborim:
Danas u drugom izbornom tielu slav-
no pobiedismo. Od 260 glasova za nas
ili glasova 219, za protivnike 74. Sutra
neizbježiva pobjeda. Živila Hrvatska!
dra glava imala je djetinsku nasladu, da
prekriže crnilom ^vn riee. t. g. „Bog"
mjesto ove, da napiše „Vrag"! Odmah
sam pomislio, da će možda taj fini go-
spodin pripadati gjenovežkoj sekti, koja
je podigla sotonski barjak. Ja koji pri-
padam Bogu, puštam plemenitomu go-
spodinu, koji pripada, vr. . . . / da se i
nadalje uzdrži pod njegovim okriljem.
* *
Mlada Misa. Na 28 pr. mj. odpjevao
je u Velikom Varošu u Spljetu mladu
misu redovnik 0. Frano Smolje, uz neo-
bičnu svečanost. Obširnijc u dojdućem
broju.
* *
Pišu nam iz kotara Benkovačkoga, dne
28 listopada: Protekao je već mjesec da-
na, odkad učitelji ovog kotara imadoše
primiti polugodišnju odsječnicu za ure-
dovne troškove, ali im se ista još nedaje;
uzaludno je svako piskaranje na kotar-
sku školsku Vlast, odsječnica ko da
je zamrkla.
Zar hoće nadležni krugovi još i ono
nevoljnih pripadaka odkinuti nevoljnim
učiteljem, te zahtjevati da se, iztrošeni,
manom nebeskom hrane? Nepromišljeno
je reći, narodna prosvjeta mora da vam
očim* lebdi, narodna prosvjeta mo-
ra tla. vam miljem srde a opaja, dok nam
se s druge strane odkida jošter od ubo-
ge plaće, kakvu si najgori odrlije zaslu-
žuju.
Ako ovako školske vlasti budu postu-
pati u Dalmaciji s učiteljstvom, lako da
i ovo malo škola ostane prazno, dočim
će učitelji morati ili drugoj se zemlji u-
tećr, ili drugi stališ prigrliti. Učitelj.
Primamo s Paga: Dne 9 tek. ustano-
vilo se je novo mjestno školsko vieće pod
predsjednikom preč. g. Vidolinom. ćuo
sam, tla je prvi spis novoga vieća bio
napisan hrvatski i da će se preč. kano-
nik držati službenoga hrvatskoga jezika.
To je hvalevriedno, pošto je prošasto
vieće rabilo samo talijanštinu i. i. i... i...
muči! Uhvamo se, da će se novo vieće
postarati za dobro pohadjanje, rječju za
boljak ovih zapuštenih učiona i da će
biti nepristrano, što se nebi moglo reći
staromu vieću da je bilo. Mi poznamo
dobro preč. Vidolina, pa možemo se i
od njega nadati.
Zagrebački listovi donose da je dne
31 proš. pjevana u onom kazalištu ope-
ra „Lucrezia Borgia" sa gostom barito-
nom g. Dušićem, iz Zadra. Gr. Dušić da
je uspjeo vanjskim načinom i da je bio
opetovano izazvan; ali kritičar ,N. N."
drži da je g. Dušić u svakom pogledu
početnik; tla imade gradiva u grln, ali
tla je još posve neobradjeno.
* * *
Petdcsetgodišnjica. U prošlu sriedu vrli
pedagog g. V. Klaić u Zagrebu navršio
je petdesetgodišnjicu. Učitelji koji su se
ovdje onaj dan desili na izpitim uzpo-
sobljenja odaslali su mu brzojavnu če-
stitku.
* * *
* * *
_______ O-od. ZHZIT7".
Iz Dubrovnika pišu Novoj Prcssi, dne
29 listopada: Jučer oko 10 sata i 17
časa u večer opazila se u luci Sovra na
Mljetskom otoku, na sjevernoj strani ne-
ba, svjetleća se meteora. Vidljiva njezi-
na putanja, sravnjena sa zemaljskim pred-
metima, bila je metar i po duga, i pro-
tezala se od zviezde Alfa do zviezde
CUnima velikih kola (orsa maggiore).
Imala je žuto-zlaćeni krivudasti rep, a
nestalo je uz praskavi smaragdni bliesak.
Moglo se ju vidjeti za sekundu i po.
*
Pišu nam iz pokrajine, 2 tek. mj.: Do
kolike je mjere nadutost njemačkih kul-
turtragera doprla, nek Vam svjedoči
sliedeće : Radi vlastitih posala onomadne
obratili se hrvatskim pismom na Pokra-
jinsko Oružuičko Zapovjedničtvo, te na-
kon dugog očekivanja dobili odgovor, ali
kojim jezikom? . . razklopiv dopis zablie-
štiše mi oči od dienstsichtbarkeiten !! Ko-
mu da se u takovoj neprilici obratim e
da mi raztumači sadržaj tog jezika V . . .
nije druge nego riečnik u ruke te listaj
i listaj prvi put za života, nek se znade
da tudji jezik tvojom zemljom vlada, isti
i kini se e da ti se nesmisao des sehreibena
odkrije — Ra da nijesam, gosp. Ure-
dniče, dobričak naučio fini i ukusni je-
zik naših gospodara, a to sve zaslugom
Uosp. Grossela. zapovjednika Dalmatin-
skog oružništva? oh! doista rečeni muž
nije samo po imenu gross, dali i po dje-
lih: ta y idite, da je već medokusnim je-
zikom opojio i mene stekliša, a to nije
mala stvar!
Dandanašnjim zahtjevom, ovakovi ljudi
posvema odgovaraju, da nas odvraćaju
od učenja barbarskog hrvatskog jezika,
blažeć nas začinom njemačkog ćustvenog
jezika; blago narni, kad nas stalo grijati
sunce sa sjevera, doskora ćemo vidjeti
sretnim, čestitim, prosvjetljenim naš narod!
Sieldiš.
U prošlu sriedu matematično-prirodo-
slovni razred jugoslavenski Akademije u
Zagrebu imao je svoju razrednu sjedni-
cu. Dr. Janeček čitao je razpravu o luč-
benomu iztraživanju jamničkoga vrela, a
sveuč. prof. Dr. B. JiruŠ čitao je svoje
izvješće o zadnjem putovanju kroz Dalma-
ciju.
„Narodni Koledar11 za g. 1884 već
je gotov i razdieljeu članovim. Uredio
ga je tajnik Matice D. N. Simić.
Iz Zagreba javljaju, da je ugar. mini-
star financija naredio, da se ukinu ure-
dovne tiskanice sa magjarsko-hrvatskim
tekstom, a uvedu čisto hrvarske.
* x
Službeni peštanski Ncmzet javlja, da
se u odaslaničkim krugovima radi o pri-
redjenju izleta u Bosnu, koji bi se imao
izvesti pod vodstvom zajedničkoga mini-
stra financa Kallay-a i uz učestvovanje
eislitavskih i ugarskih odaslauika.
* * *
U Osieku i Vukovaru napokon bili su
snimljeni dvojezični grbovlć a postavljeni
grbovi bez napisa.
Javljaju iz Sarajeva, dne 30 listopada:
Danas i u petak završiti će se novače-
nje u ključkom, jajačkom, prnjavorskom,
zvorničkom i bojničkom kotaru. Nova-
čenje provedeno je bez zaprieke. Javilo
se mnogo dobrovoljaca.
* * *
Na mjesto riečkoga guvernera, grofa Geze
Szapary-a,bioje imenovan grof August Zi-
chy, brat Josipa Zichy-a.Dosta mladi guver-
ner sin je bivšeg poklisara Franje Zichy-a,
Pravne nauke svršio je u Beču i Pešti a
za tim je sa bratom Josipom pošo oko svie-
ta i svoje putovanje opisao u monografija-
ma i u čitanjima, koja je držao u peš-
tanskom zemljopisnom družtvu. Od god.
1878 zastupa Wartbergsko izborništvo
na ugarskom saboru, gdje je bio ko stalni
izvjestitelj u školskim poslima. Kroz tek.
mjesec imao bi zauzeti novu .službu na
Rieci.
* * *
Tršćanski listovi javljaju da je dosta
dobra bila berba na kvarnerskim otoci-
ma, naosob na Sansigu.
* * *
Danas počimlju obć. izbori u Zagrebu,
i to n 1. Izbornom kotaru. Izbori traju
šest dana. jer biraju dva kotara a u sva-
kom kotaru po tri izborništva.
*
* *
Nove knjige. „Oblici staroslovjenskoga
jezika za školu" po Franju Miklošiću,
Kniga zauzimlje 00 strana, Ciena 25 u.
Ovu je gramatiku sastavio g. M. Divko-
vić, ravn. zagrebačke gimnazije.
* * *
Nove knjige. G. Dujam Srećko Kara-
man (,,narodniu zastupnik) dao je pre-
tiskat iz tršćanskoga Lista „Mente e Cuo-
re" svoju talijansku razpravu o Marku
Kraljeviću. Brošura ima četrdesetak stra-
na. Može se nabavit kod knjižara V.
Morpurga u Spljetu za 40 n. Knjiga je
u oboe u sebi zanimiva, i ozbiljno sa-
stavljena, osim ondje gdje se u tri red-
ka riešava vjerska razmirica izmed Rima
i Istoka, dočim se kaže: »La religione
stessa non fu 1'ultima a congiurare con-
tro la concordia nazionale degli Slavi,
di cui Costantinopoli e lioma soltanto
trovano projitto a danno delF Europa in-
tera" (sic). Da bi g. pisac poznao po-
vjestnicu vjere i njezine istine barem ko-
liko pozna Kraljevića Marka, ne},i za
stavno ovako lakoumno sudio.
* * *
Iiadi rujanskih izkaza u Banovini. —
Dne 18 proš. mj. obdržala se pred sudb.
stolom u Petrinji glavna razprava radi
izgreda sbivših so u Gorama dne 8 rujna.
Obtnženo je bilo 13 seljana, a kažnjeno
je 7. Miško Krečić na godinu tamnice,
Mirko Galjan na 10 mjeseca, Jandro 1-
vanović, Adam Cvijić i Adarn Turkalj na
0 mjeseca - - sa i na težku tamnicu; Fi-
lip Galjan na zatvor od 14 dana a.I oso
Bašac na 8 dana —. Dne 29 proš. mj.
bila je pako razprava pred sudb. stolom
u Zagrebu proti izgrednicima, koji su
dne 9 rujna napali žandare u Stenjevcu.
Okrivljenike je branio Dr. Hinković. Bili
su osudjeni: Josip Vukovie na tri mje-
seca zatvora, Janko Car na dva mjeseca,
Franjo Gorenec na 0 nedjelja, a ostali
na l mjesec do 14 dana i da plato tro-
škove.
* * *
Dobročinstvo. Nadvojvoda Albrecht da-
rovao je Benediktinkam na Rieci f. 100.
Bič. Juče nam je stigo 1 broj „Biča",
Lista za šalu i satiru. List je na jed-
nom arku sa ilustracijani. Do konca god.
zapada 1 f. (30 u. svaki broj). Izlazi u
Zagrebu. Vlastnik nakladnik i odgovorni
urednik Gavro Grunhut.
Madjari troše sila „zajedničkoga" novca
na Rieci; ali da ga barem dobro potro-
še. Da se promakne trgovina sa kame-
nouljem, vlada dala sagraditi posebnu
luku za izkrcavanje kamenogulja, koja je
stojala preko milijun i po fiorina. Ovih
dana imalo je sve biti gotovo... kad ta-
mo istom se sada saznalo, da nova luka
neodgovara svojoj svrhi. Nikakav oveći
brod nemože se prislonuti obali, jer ne-
ma potrebite dubine. Luka jo poprieku
Svi su si duduše sviestni, s kolikim je
potežkoćama skopčana ta zadaća, ali n-
vidjaju ujedno i potrebu, da se ta zadaća
povoljno rieši.
Najnovije brzojavke oprovrgavaju viest,
da je uhićen Gordon paša, koji je od
englezke vlade poslan u Sudan da s nov-
cem predobije onu zemlju. Gordon paša —
nazvan Kitajac — sin je vojničke obi-
telji, a rodio se u Tautonu. Kano mladić
stupio je u vojničku akademiju u Wool-
wichu, odakle je izašo kano častnik
ženija 1854 godine, te bio poslan u Krim,
gdje je kipio rat proti Rusiji. Tuj se je
borio u prvim redovim pred Sebastopo-
Ijem i spasio život na čudnovat način.
God. 1856 imenovalo ga je englezkim
pripomoćnim povjerenikom za označenje
granica Turske, Rusije i Rumunjske. Tri
godine zatim posta povjerenikom u Ar-
meniji. God. 1859 nalazimo ga u Ohat-
hamu kano učitelja strategije i pobočni-
ka. God. 1860 polazi iz Englezke u Ki-
taj, gdje prisustvuje požaru ljetne palače
u Pekingu. Prešavši u vojsku Nebeskoga
carstva, dočepa se najviših časti, te bi
odaslan da uguši silni socijalni, politički
1 vjerozakonski ustanak Taipin'ga, u ko-
joj ga je vojni pratio kano drug Li Hung
Chang. U tom ratu odlikova se svojim
btrategičkim umom i vanrednim osob-
nim junačtvom tako, da mu nadjenuše
pridjevak vječnoga pobjeditelja. Da mu
bude nagradjen trud, carskom mu odlukom
bi doznačena nagrada od 10.000 taela:
on ju odbi, ter se zadovolji zlatnom ko
lajnom. Nekoga dana proda ju za 10
šterlina, koju svotu priposla ubogim
radnicim grada Manchestera.
God. 1871 posta Gordon britanskim
povjerenikom europejskoga podunavskoga
povjerenstva, god. 1873 odputova iz Ga-
laca i primi službu egjipatskoga kediva,
te nasliedi sir Samuela Baker a kano
guverner plemena gornjega Egjipta.
Za tim ostavi Egjipat, jer pade u ne-
milost novoga kediva, i podje u Peking
kamo ga pozva Li-Hung-Chang, ter preu-
stroji kitajsku vojsku. Poslie toga ode u
južnu Afriku, gdje je služio kod vlade
Kapske zemlje. U poslednje vrieine živio
je samotan život na svojem dobarcu
kraj Jerusolima.
Pred nekoliko dana pozvan od bel-
gijskoga kralja, podje u Bruselj da o-
premi novu ekspediciju na Kongo, nad
kojom mu povjeriše zapovjedničke. A1 u
Bruselju zateče ga brzojavka englezke
vlade, u kojoj bi zamoljen da podje u
Sudan.
Oprostiv se sa Leopoldom, Gordon se
povrati u London, posavjetova se sa mi-
nistrima i odvaži na put u Egjipat.
Zuluski kralj Cativaj, o kojem se je
lani bio pronio glas, da je umro, pa se
doznalo da nije; bio je onomadne otro-
van. _____
IŠTAJSI IDOUPISI-
Lastovo, 8 veljače x).
Izvolite, gospodine uredniče, odgovorit
mi kroz eienjenu ,K. Dalmaciju* na slie-
deća pitanja: „Je li dopušteno pučkome
učitelju u nedjelju i Svetce ne voditi
skoro nigda učenike u crkvu, da slušaju
8v. misu; ne držati dominikalnu školu
uzimati si praznike kad mu god to u
glavu zavrti; postavljati mjesto sebe žen-
sku čeljad svoje obitelji, da, Bog sam
zna kako, podučavaju učenike; učiti dj;cu
po svojoj volji bez ikakva obzira na raz-
dobnik; odpuštati djecu kući prije sata
propisanog? Može li pučki učitelj, bez
dotične dozvole i znanja mjestnog škol-
skog vieća, preko mora putovati i ostav-
ljati učionu zatvorenu kroz toliko dana,
kad mu god to na um padne? Jeli doz-
voljeno pučkome učitelju na početku
školske godine započeti školu skoro mje-
sec dana kasnije, navadjajuć na svoje o-
pravdanje, da djeca ne imaju knjiga? Je
li prosto pučkomu učitelju šetatise cieli
mjesec dana po poljima i po livadam,
da sastavi kakav imovnik a ostaviti na
svoje mjesto zamjenika bez dotičnog pi
tanja Tovlašćenja nadležne školske vla-
sti? Je li izgledno i pučkome učitelju
slobodno, pa makar on i kakav plemić
bio, grditi, zlostavljati i svoju kućnu Če-
ljad tući na očigled učenika i drugieh sa
nečuvenom zablazni ko to vidi i čuje?
Je li dopušteno pučkom učitelju prazno-
vjerje i bezbožnost izpovjedati, te se na
javnim mjestima izrazivati da che Cristo,
che Madonna! da po smrti ne ima vje-
čnog života, da se čovjek u ništa obraća
et similia, i tim pakljeno izvraćati i izo-
pačivati prosti puk? Je li liepo i pra-
vedno, da toliki roditelji [žrtvuju srce i
dušu svoje djece besposlici i bezbožniku
učitelju, koji izvan što ih ni malo ne uči,
tlači načela na kojima se ista obitelj o-
sniva, to jest zdravi kršćanski uzgoj i
1) Za sadržaj ovoga dopisa odgovara g. pisa-
telj. Ako je sve istina što u njem kaže, a ima-
mo uzroka vjerovat, da na žalost jest, učinio je
TrlO dobro djelo ito ga jepriobćio, da se barem
ovim sredstvom opameta neki „bezbožei", taj gad
ljudskoga roda.
cisto kršćansko ćudoredje ? Napokon, je
li svaki pučki učitelj podložan zakonu i
starijoj školskoj Vlasti, ili možda u tom
obstoji za koga kakav izuzetak" ?
Donji Muć, 11 veljače.
Danas sedmi dan nakon pokopa, biše
ovdje zadušnice pok. Jerki pl Cambj-u,
nezaboravnomu načelniku ove obćine.
Kako za obitelji i za sela, ima težkih
nesreća uslied neumoljive smrti, tako ih
ima i za obćine ciele. Bez pretjeranosti
mislimo da je to uprav ovdje slučaj, jer
je tezko onako poštenu i plemenitu dušu,
kakva bijaše pokojnikova, zamjeniti. Ne-
cudimo se što on bijaše plemićke obitelji,
sto bijaše vitezom, zastupnikom kroz to-
liko navrata, načelnikom za toliko godi- -
na, jer cienimo da ti naslovi po sebi
nedižu čovjeka do kakve vrstnoće, ali se
divimo plemenitosti osiećaja i postupanja
u tomu čovjeku i njegovih dosliednih
načela prama vjeri i prama svomu hr-
vatskomu narodu. Pače sve vrline koje
se spominju o pokojnomu, rek bi da su
bile podredjene ovim načalim, i da uz
istinito 'suglasje njihovo on se oteo za-
pari svietskoj, i pokazao se u današnje
doba riedka ličnost. U svakim prigodam
bilo vjerskim bilo narodnim, pokojnik znao
se naći na svom mjestu, a nije se osvr-
ćao na obzire ljudske, nit se ugibao kak-
vomu bilo usilniku. Po tom i kao načel-
nik i kao zastupnik ostao je vjeran svo-
jim dužnostim, vjeran crkvi i narodu svo-
mu. A mogle bi se napomenuti tolike
prigode javnoga djelovanja, kad se po-
kojni pokazao otvoreni sin svoje Crkve,
prigode, u koje njegovi drugovi sa toli-
ko nevriednih obzira nebi se bili usudili
ni maknuti se. A moglo bi se neizbrojne
slučaje nabrojiti, kakvu je on djelotvor-
nu ljubav prama svomu narodu gojio,
prama velikomu i malomu, prama vidje-
nomu ko i potrebnomu seljaku, a to sve
u doticaju s najprobranijom gospodom.
Tako postupanje svedjer i u svako je
doba pokazao, a potvrdio osobito prigo-
dom svoje smrti. Jer ne samo što je
težku bolest podno krsćanskom strplji-
vošću i što se više puta preko bolesti
pokriepio Pres. SvetoUjstvim, dali kroza
sve to vrieme jednakim srdcem nastojao
je i za dobro svojih obćinara. A dan prvo
svoje smrti pričestio se i izpovjedio uza
svu obitelj, ćeri i zetove, i zahvalio se
svojim milim na tako divnom sauoešću
ko na najvećoj utjehi, a opet taj dan
isti malo prvo nego je preminuo, ko naj-
zadnju oporuku, preporučio je plemenitim
sinovim da ljube puk. Čovjek koji je o-
tvorito živio s tim načelim u ovo doba
nehajstva i sebičnosti, pa ostao vjeran
njima sve do zadnjeg Časa, pače ih sve-
čano potvrdio malo prvo smrti, jest do
istine iznimka, i vanredan čovjek, mnogo
više stoje bio na stolicah takih, na ko-
jih se pokazalo kako i najoprezniji lako
strmoglavljuju. Taj čovjek preselio se
sa lažnoga svieta na istinu, ali nit je u-
mro nit umrieti može, jer blažena mu
uspomena živjet će uz harnost i blago-
slov puka. I uprav silni bijaše izkazi har-
nosti, privrženosti, časti, ljubavi koje o-
citovaše pokojniku pri sprovodu u nje-
govu Kambelovcu; dali i ovdje na Muću,
procienivši okolnosti mjestne, ti izkazi
biše takodjer živi i obćeniti. Prisustvo-
vanje bijaše veliko. Na sred crkve bio
je podignut mrtački lies, okićen vienci i
prigodnimi sastavci, od kojih jednog u-
pravljamo; a bijaše prisutni mal ne svi
žapnici iz Obćine i nekoji iz Kaštela,
viećnici, glavari, učenici mjestne škole
sa svojim učiteljem, žandari postaje, a
od puka veliko i malo osobito od bliž-
njih sela, da se pokojniku mole za dušu.
I moliše baš iskreno, jer puk nezna hi-
niti, za plemenitog svoga gospodara
obćega otca. A komu da nije poletila
suza kad je zaslužni župnik Dn. Mijo
Granić govorio prigodno slovo i izticao
vrline i zasluge pokojnika? Poslie za-
dušnica svi krenuše njegovoj kuli, da o
čituju svoja žalovanja sinovim, koji za
tu prigodu osiećali su se u dužnosti da
budu u mjestu. A ovi izkazi koliko su na
utjehu plemenite obitelji, toliko su na
čast uspomeni ljubljenog načelnika, i na
poštenje harnih obćinara. Ličnost dakle
ova, izmedju najplemenitijih inače s na-
šega obzorja, ostavljajuć primjer iskre-
nosti prama vjeri, ljubavi prama narodu
svomu, i još obilatu ostavštinu uzornih
djela, koja prvacim može biti naizgled,
sinovom na utjehu i poticanje, a puku
spomen harnosti i ljubavi. Laka mu
zemljica!
PRIGODOM
ZiAIDTJŠlNJTOA SEDMI ID-AJM
ISTAJKlOKr UKOPA
JEBKA Pl. KAMBELOVICA
VITEZA ZASTUPNIKA
3S7A ĆELNIKA OBĆINE
I-TCJĆSKB
NARICANJE.
Dobro jutro dvor nebeski I
Jeli ovde sunce moje,
Da ga pitam, ljuta rano,
Jel se bolan napočiva,
Jel mu laka zemlja crna?...
A1 u taman pitat mi ga,
Odvratiti rek bi neće,
Ko da se je rasrđio,
Rasrdio na me težko,
I zamuko smrtnim mukom!...
Bar da sam te, ljudska hvalo,
Pri rastanku pozdravio,
Prvo neg se na put spremi,
Na put dugi bez povratka
Ni p6 jadan nebi bio!
A1 poslušaj moj kitnasti
Zelen bore povaljeni,
Zar ti srdee plemenito
Već nebije prvim žarom,
Da nevidiš vrstne glave
Kako stoje zamišljene:
Kud im plemić s glave hode ?..
A1 nevidiš svoga roda
Sve po izbor vitezove
Kako brižno očekuju
Da se vrneš čelik borce
Da proprtiš lomne staze
Lomne staze i bogaze ;
Potamnilo moje zlato,
Moj porušen stojni grade!...
A bez tebe, kud će krenut
Sad sirotčad izgubljena,
Gdi će jadna svita naći
Grdi li gledat zaklonice,
Kad joj oči povadjene,
Kad joj oba vita krila
Kleta srića izlomila?...
Jel moguće, diko moja,
Da si jurve primetnu«
Puste jade roda svoga,
Roda svoga mučenoga,
Pak da neš mu ni ric vratit
Ni ric ciglu za utihu?...
Zar nečuješ odsvud glase
Ljubeznive od harnosti
Kako svak te željno vapi:
Gospodaru, Gospodaru!!!
Zar nevidiš, kućna glavo,
Puste svoje bile dvore,
Biser ženu porušenu,
Zor sinove bez utihe
I pritužne zlatne ćeri,
I neviste razplakane,
I zetove razkajane ?...
Da, da, već se tužan
Ti si našo druge dvore
Više neba sunčanoga,
Uz pribrane sokolove
Mučenike roda moga,
Pozdravi ih, moj viteže,
Sve po redu naokolo,
Pa im kaži kako smo ih
Spominjali bez prestanka,
I kako im zlatne stope
Ko i tvoje, zviezdo mila,
Ljubit ćemo sve do vika.
1 još čuj mi zadnje glaso
Koje rod ti poručuje;
Obori se vita jela,
A1 udriše mlade grane,
I već grane izlistale,
Isto njima nebo sjaje
I jednak ih grije plamen,
A do malo kitne grane
Zaminut će gojnu jelu
Gojnu jelu oborenu.
Tako ljubav puka svoga
Koju vrloj dići svojoj
Priporuči, roda diko,
K6 amanet najsvetiji
Urodit će divnim rodom,
I uz slavno ime tvoje
Pozlatit će i njihova ;
Pa naš narod sirota će
Spominjat vas blagoslovom
Svakog danka bez pristanka.
Občinari.
DOMAĆE VJEŠTI.
čem odnosni zapisnik i zapljenjene pri-
mjerke Lista.
Zadar, 14 Veljače 1884.
C. k. Kotarski Poglavar
NASSO.
* * *
Pošto su nam pri zapljeni zadnjega
broja bile metnute pod pečat sve četiri
strane a odpečaćeno nara je bilo sutradan
i to samo malo vremena prije nego je
odputovao parobrod u Dalmaciju; nije
nam bilo moguće obielodanit na vrieme
List po drugi put.
* * *
„ Stekliš".— I zadnji broj „Stekliša" bio
je zapečaćen uredovnim pečatom u sve
četiri strane rad više članaka. Uredništvo
je htjelo dati drugo izdanje, ali vlast
nije to dopustila, jer da dotle ne-
dopire sloboda štampe.
N. V. Kralj darovao je za grobište u
Kaprijam f. 150.
* * *
* * *
Činovnici. Brzojavni upravitelj Petar
Guidi bi imenovan blagajnikom kod rav-
nateljstva pošta i brzojava u Zadru; a
priglednikom iste blagajne Aleksandro
Makiedo. Dr. Zdravko Pogačnik bi ime-
novan obrtničkim nadzornikom u devetom
nadzornom kotaru, koji obuhvaća Štajer-
sku, Kranjsku, Trst s Primorjem i Dal-
maciju sa sjedištem u Gradcu.
* * *
Primamo i rado priobćujemo sliedeću
obznanu:
Broj četvrti Stekliša bio je zapljenjen
radi članaka: .Položaj u Banovini",
„Pavlinović u hrvatskom saboru", „Niz
Bisera", „Ipsilinovićevi potezi" i „Što
je nova". Htjedosmo odmah prirediti
drugo izdanje; ali kotarski poglavar g.
Nasso odgovori g. A. Dejanu, da nije
dopušteno Steklišu kao dvomjesečnomu
listu da dade drugo izdanje. Ako želimo
dati drugo izdanje, tad je od potrebe
da prije položimo jamčevinu od 1000 f.
Za jamčevinom dakako došla bi i bilje-
govina, koja bi u ovom slučaju iznašala
,100—400 f. Buduć da §. 13 zak. o tisku
kaže, da su prosti jamčevine (dotično
biljegovine) listovi koji izlaze dvaput na
mjesec, to će Uredničtvo Stekliša uložiti
utok proti odredbi političke vlasti, po-
zivljujući se ne samo na zakon, već i
na način kojim je taj zakon tumačen u
Trstu, Beču, Pragu i t. d.
Broj peti izaći će odmah prvih dana
dojdućega mjeseca i imati će izvanredan
prilog. Uprava „ Stekliša"
*
* *
Primamo:
Neki „zadarski stekliši" poslali jučer
brzojavku na „Slobodu", a danas je TT-
redniČtvo „Stekliša" primilo njemački
odgovor od zagreb. brzojavne postaje, da
je brzojavka bila zabranjena u smislu
član. 7 medjunarodnog ugovora. Gospoda,
koja su poslali brzojavku, mogu dobiti
njemački odgovor kod uredničtva „Ste-
kliša", komu je bio predat, jer zadarska
brzojavna postaja po svoj prilici nije
znala koji su to „zadarski stekliši," pa
ga poslala nama.
Uredničtvo .Stekliša".
* * *
U sjednici proračunskog odbora bečke
zastupn. kuće od 13 tek. pitao je zast.
Heilsberg što misli vlada glede osnova-
nja zavoda sa deportaciju osudjenika. Mi-
nist. savjetnik Pichs odgovorio je, da se
je vlada već o tom bavila i tražila nebi
li ae moglo izmed dalmatinskih otoka
naći koji, prikladan za ovu svrhu. Na-
šlo se dvie skupine takovih otoka; jed-
na ima plodno a druga neplodno zemlji-
šte, ova druga bi bila sgodna; ali se je
moralo odustati od misli da se dobiju
ovi posljednji, jer bi se htjelo velikih
novčanih svota. U ostalom da će vlada
i nadalje proučavati stvar.
Natječaji: otvara se natječaj na dva
nadcestarska mjesta u Dalmaciji i na 4
mjesta u c. k. pom. akademiji na Rieci
(dva mjesta za mladiće Dubrovčane, je-
dan za Zadrane i jedan za Kotorane).
* * *
U Varaždinu, kako piše „Kat. List",
primiše tunedavno dvie izraelićanke sv.
krst, te se dopisnik divi zanosu, "kojim
učahu kršć. nauk, i onim suzam, koje
jih obliše od žalosti i straha bojeć se,
da jim se neuzkrati sv. krst. Židovi htje-
doše zapriečiti tu liepu svečanost, za-
htievajući od gradskoga poglavarstva, da
spomenute djevojke iztjera iz grada.
Neka je i to medju ostalim na utjehu
pobožnom svećeniku i revnomu kanoniku
preč. g. Lehpameru, na koga se kako či-
tasmo u „N. N." oborilo pet rišćana.
Ovo neka je nagrada za ono ruganje,
kojim se službene „Nar. Nov." rugaju
Vašoj pobožnosti. Jest, molit« s® pre-
častni gospodine, molite i za rišćane.
Pa zašto udariše rišćani na Lehpa-
mera ?
Jer nije dopustio kao dekan, da se
umrlu vojniku, rišćaninu1 u katoličkoj
crkvi zvoni! To je proti vjerskoj tole-
ranciji. Eh! • *
Porečko-puljski biskup. Slovenski listovi
javljaju, da je za porečko puljskoga bi-
skupa opredieljen d.r Flapp, ekonom go-
ričkoga središnjega sjemeništa. Slovenci
nijesu zadovoljni s tim imenovanjem.
Sloven. Naro d piše, da d.r Flapp ne ra-
zumije hrvatski ni rieči, a slovenski tako
slabo, da bi jedva bio vrstan držati pro-
povjed u slovenskom jeziku.
* * *
Gr adnja željeznica u Hrvatskoj. „Agr,
Zeitung" priobćuje u broju od 14 tek.
sliedeću viest, koja joj je prispjela iz
Budimpešte: U Hrvatskoj početi će se
ove godine graditi tri nove željezničke
pruge. Ponajprije početi <5e se graditi za-
gorska željeznica, koja će se po svoj pri-
lici tracirati pravcem, što ga želi glavni
grad, teći će naime iz Zaboka do Pod-
suseda desnom obalom potoka Krapine;
nadalje željeznica iz Barča u Pakrac, u
pogledu koje neima nikakovih znatnih
potežkoća i konačno dio krajiške željez-
nice, tolik naime dio, koliko dosižu raz-
položiva sredstva krajiške, za to opredie-
ljene zaklade.
+ * *
Predjašnji broj bio nam je zaplienjen,
radni jedne viesti odnosno na obustavu
,,Pozora" i jedne odnosno na pokr. škol-
sko vieće i onog mladića iz Boke Ko-
torske o kojem je bila rieč na lanjskoj
razpravi med našim Urednikom i Bako-
tićem sa družinom. U obe ove viesti bio
je imenovan g. namjestnik i to se po
gradu uzimlje ko uzrok zapljeni, što da-
kako mi nevjerujemo. Evo sada odluke;
Br. 30.
Častnomu Gospodinu Bum Ivu Prodanu
Uredniku „Katoličke Dalmacije"
Zadar.
Odlučilo se je zapljeniti Br. 9 poli-
tičkog Lista „Dalmacija Katolička" od
današnjega dana.
Ta zapljena dosad je prouzrokovana
sadržaja članaka pod naslovom Domaće
Viesti od rijeci ,,I drugi zamotak" do
,,čitaoci komentiraju."
Tim nije Vlastima uzkračeno pravo
iznijeti druge uzroke zapljene, kada bi se
na iste naišlo usljed potanjeg čitanja
lista.
Naredjuje se zato c. k. Kot. Tajniku
Nonkoviću da pogje u pomenutu tiskar-
nicu, da uz prisutnost Upravitelja iste
ovrši zapljenu svijeh primjeraka rečenog
lista i da stavi pod zvanični pečat tisko-
pisni sastavak Lista, te da prikaže pisu-
Pišu nam iz Šibenika, 15 veljače: Sko-
ro neki fonograf iz Šibenika, počasti či-
taoce ,,N. L.u različitim novinaru, a sada
neki drugi (?), naravno ohrabren uspie-
hom prvoga, hoće da ga sliedi. Nu pošto
se nije izjavio što je, šaljemo ga k ter-
minologiji grčkoj med kronografe. Naš
kronograf kako je posve ćutljiv, a revan
i točan u izpunjivanju svojih dužnosti do
kraja, sve mu nešto smeta, on nas sve
hoće u red da metne. Njemu ništa mu-
čnije što čuti kako se braća hrvatski
pozdravljaju, nikad žalostniji do kad mu
kažeš da narodni urednici sa svojim sla-
garim i posluznicim hrvatski sbore. Uviek
i svagdje upitaj ga: ti m' a kapijo, pak
si njegov. On se je imao prvlje javiti a
mi, po mogućnosti, njegovoj elegantnosti
nebi uzmanjkali. On je toliko čedan da
u privatne posle za živu glavu nebi ti
se uplićao. Njemu deveta briga kako bi
tko imao nabave provesti, ali samo na
javnosti budi mu uz narodni skup,
hrvatski nezvoni baš najljepše. Mi ga
sad ostavljamo da spokojno sliedi svoj
rad, najvrućje ga preporučujuć, u toli
ozbiljnu zauzeću, svim pristašam narodno
diocesanskog lista.
Narodoljubi.
Iz Hercegovine. Čitamo u „Herc. Bos."
liep primjer poštenja: neki moravac voj-
nik našo u Mostaru 80 f. i predao ih
gradskomu Sudu, da ih dade vlastniku.
Bosanska vlada namjerava sagradit ce-
stu Capljina-Ljubuški pa do Imotskoga.
Tim bi ova cesta spajala upravno do-
tične kotare sa budućom željeznicom Mo-
star-Metkovići.
Ista vlada namjerava sagraditi nakon
gorirečene i cestu Mostar-Duvno. Nek se
napreduje!
!K/a.zlio±to -viosti.
Preč. 0. Beks, gjenero Reda 00. Isu-
sovaca, slavio je u Fiesolu na 9 tek.
90 rodjendan. Ovom prigodom primio je
od sv. Otca breve u kojem ga nazivlje
svojim „prijateljem". I mnogi su mu
kardinali poslali svoje čestitke.
* # *
* * *
Francezki biskup u Tonkinu piše, da
je poubijano u onoj državi: 1 svećenik,
22 vjeroučitelja, 215 kršćana, i razoreno
108 misionarskih kuća.
*
* *
Katolici u Englezkoj. Sada u Englezkoj
i Škotskoj ima 22, što nadbiskupa, što
biskupa, 2492 svećenika, 1524 crkve i
kapele. U Westminsterskoj (u Londonu)
nadbiskupiji ima 17 samostana za redov-
nike i 42 za koludrice. Ima 30 velikaša
(pari) katoličke vjere, 45 malih baruna.
U donjoj kući ima 68 zastupnika kato-
lika.
* * *
su narodni zastupnici prekinuli prija-
teljske odnošaje, dok se nisu ovih dana
Opet pomirili. Dr. Klaie — tako cil-
jem — bio je na razgovoru sa bar.
Jovanovićem za tri debala sata. Što
se utanačilo još se ne zna, već se
govorka, da se došlo do pomirenja.
Ele dakle! Sad je barem nestalo o-
nog- nepouzdanja, koje je bilo zavla-
dalo izmedju predstavnika i naroda,
te je po ,,N. L." bilo krivo, da je
prošasta godina prošla neplodna i ža-
lostila za ovu izkušanu zemlju. Nestalo
je nepouzdanja koje je „lomilo krila
svakom plemenitom poletu u korist
napredka i blagostanja puka"; na-
dajmo se dakle... jer se već uvidja
prvi plod tomu pomirenju! Koji bi
to bio? Da će naime „narodnjak" dr.
Ergovac biti imenovan pralječnikom
mjesto dra. Ivanića srbo-talij anasa, za
koga je bilo to i odredjeno. Za druge
se promjene i imenovanja, o kojih go-
vori „N. L.'% ništa stalna ne zna.
Ali da bi se sve te koncesije izpu-
nile, ipak šta bi iz toga dobra na-
rodu? Njemu je malo stalo da li je či-
novnik, takav ih onakav; 011 zna da je či-
novnik uvjek Činovnik, al mu jedino stalo
da bude dobar, da mu poštuje jezik i na-
rodnost, da se kani strančarenja, da ne
baca jed mržnje i razkola u jedin-
stvenom narodu.... Narod ne pita ni
Petra ni Pavla, već pita da 11111 se
svukud poštuju prirodna i ćedna pra-
va narodnosti i jezika, a ne nameće
tudjinština; pita da mu se pohrvate
svi uredi, učione i učiteljišta, a ukloni
talijanština i niemština. Narod pita,
da se zakon vrši pravedno i jednako za
svakoga, a da nebude uvjek paučjom
mrežom u koju se male muhe hvataju,
velike ju pak lasno prodru. — On izče-
kiva „kakvoga zamašnog poduzeća u ko-
rist poljodjelstva i obrta", a ne za dovo-
ljava se onom poljodjelskom učionom
obećanom jedino u službenom listu, ni
onom okružnicom na trgovačke-obrtne
komore, kojom ih pozivlje na izvadak
osnove važnih odredaba potrebitih za
napredak trgovine i obrta u Dalma-
ciji. Narod prosi umanjenje neizmjer-
nih poreza, koje ne može izplatiti,
rad kojih skapava od gladi; da mu
ovrhovoditelji ne nose s postelje je-
dini pokrivač i ne gone iz tora
zadnje kravice. On pita in primiš et
ante omnici žudjeno sjedinjenje. Ne
pita dakle što izvanredna, već ono
što ga ide po pravu i zakonu, a što
zastupnici — u prijateljskoj svezi
s vladom lahko mogu izposlovati. Ali
da današnje izmirenje ne bude samo
gore o-d prvašnjega; ovo se izvrglo
na to da se bar. Jovanović „dočepao
debljega kraja batine" i njom se ma-
šio narodnih zastupnika, a što je
nama još zalije — cieloga naroda!
Oim će nam drugo uroditi ? Pazit nam
je na dogodjaje u Babiloniji.
Izkaz
dobrovoljnih prinesaka za dokončan je
gradnje rimo-katoličke crkve, u Tre-
binju ovome odboru priposlanih, za
kojih p. n. darovateljima odbor se
najidjudnije zahvaljuje.
Administracija lista „Ceha', iz Zlatnog
Praga f. 21.90, Zlamal Sebastian c. k.
izloženi povjerenik u Grabu f. 4, Belobrk
Sava c. k.jjcarinski protustavnik f. 1, Tef-
teđarović Muhamed Beg kajuiakan f. 10,
Gram Izidor c. k. kotarski kancelist f.
1.50, Keljez Jakov f. 5, Šelak Andrija
f. 5, Večević Kostantin f. 5, Alaga Josip
f. 15, Kukuljica Mara udovica f. 5, Ku-
kuljica Lucija f. 10, Jedan „čech" sa
gospojom suprugom f. 20, Cerović Sćepo
gradonačelnik f. 10, Srinčić Juraj f. 10,
Kišić Nikola f. 5, Petrušić Vitlo f. 2,
Zvokel Mato'f. 2, Tadić Marin f. 1, Ma-
kijanić ISikola f. 1, Bogdan Vlaho f. 2,
Sambrailo Nikola f. 10, Turović Mijo
f. 5, Kutschek Ivo f. 1, Teftedarović-
Jusuf podnačelnik f. 10, Zapolato Ivan
f. 1, Buconić Miho f. 1, Milller Ivan
f. 5, Lose Josef f. 3, Andrić Nikola f.
10, Jakobušić Luka f. 5, Kurtović Mu-
stafa f. 10, Jelavić Franjo f. 10, Popo-
vić Braća f. 3, Radonić Putar f. 10, Ko-
vačević Vid f. 2, Tesanović Stanko f. 1,
Perović Todor f. 5. Sarić Antun f. 1,
Kukavičić Luka f. 2, Petrušić Pavo f. 2,
Žeman Josef c. k. tinancijalni nadstražar
nov. 50, Slavić Mato f. 13, Perović Me-
lentije Arhimandrita for. 10, Salohović
Smail Effendi f. 5, Gerstle M. et comp.
f. 100, Michal Johan f. 2, Irra Martin
f. 1, Ćelović Tomo trgovac i posjednik
f. 100, Ilić Dr. Andrija Biskup Hvarski
f. 10, Vučić Andria f. 1, Kopesko Franz
nov. 10, Resulbegović Abduraman Beg
f. 2, Nitko f. 2.
Ukupno fiorina 478.
Trebinje dne 10 Marča 1884.
Predsjednik Odbora
Simun Domančić.
Antun Petrušić
član odbora.
Što ima nova po svietu.
Hrvatski zastupnici na zajedničkom sa-
boru odputili su se u Budimpeštu, da
prisustvuju razpravam 0 obrtnom zakonu,
zatim 0 zagorskoj željeznici,
Parižki rMonde" piše, da biva sve
vjerojatnija viest 0 odlasku pape u Rima.
Ova viest, veli, da nemože nikoga izne-
naditi nakon izkustva sa zakonom „delle
guarentigie41. Kada bi se i pošteno bio
taj zakon izveo, ipak se nebi bila spasila
prava suverenoga pape, koja su prava
svekolikoga katoličkoga svieta. Ali zakon
taj nije se izveo, kako bi moralo biti.
Papa se neprestano vriedja, proti papin-
stvu se navaljuje bez ikakove kazni. Mon-
deova međjutim odveć je važna a da bi
ju trebalo take uzet za sigurnu prije neg
se uredovni listovi 0 tom izjave. „0. R."
uz to govori jedino 0 „mogućnosti1' toga
koraka.
Iz Budimpešte, 26 ožujka: Jučer bila
je ovdje konfer^nca odličnih srbskih bi-
rača kojoj su medju ostalim prisustvo-
vali i zastupnici na hrvatskom saboru
Gjuro Krestić, dr. Medaković, dr. Dimi-
trijević, Mihajlo Rogulić, dr. Jovan Gju-
rić, Vaso Gjurgjević, Stevan Popović i
urednik „Srbskog glasa" dr. Gjorgjević.
Konferenca prihvatila je odluku u kojoj
se izriče, da će Srbi, „zadahnuti patrio-
ti čnim duhom" kao ugarski državljani,
raditi prama liberalnim načelim, da se
Ugarska država uspiešno razvija i jača,
da se ostvari ravnopravnost svih njezinih
narodnosti, da Srbi vrše crkvenu auto-
nomiju, koja jim je zakonom zajamčena
i da se izprave sve povriede njihovih crk-
venih prava. Zastupnik Gjurgjević govo-
reći u razpravi, rekao je u ime prisut-
nih zastupnika iz Hrvatske, da prihva-
ćaju odluku za to, jer se posve sudara
s onim što traže Srbi u kraljevini Hr-
vatskoj. Ugarski Srbi približili su se tim
programom Srbima u Hivatskoj. Pošto
Srbi, prihvativ taj program, neće više
biti samostalna narodna stranka, pridru-
žit će se ili vladinoj stranci ili umjere-
noj oporbi.
Pišu iz Rima, 27 ožujka : Novi gabinet
ustrojio se je. Osim dosadanjih ministara
stupili su od sriedišta Coppino, Brin i
Darni. „Moniteur", oprovrgava viest, da
papa namjerava iz Rima ođputovati.
Lord Derby u skupštini devinshirskoga
kluba očitovao je smiešnim viesti 0 od-
stupu ministra-predsjednika i razpustu
parlamenta. Sto se tiče egipatskoga pi-
tanje reče: Možda bi bolje bilo, da nismo
išli u Egipat ; ali pošto smo to već uči-
nili, dužnost nam je postaviti zemlju i
njezine stvari na zdrav temelj. Prije ne-
koga vremena očekivali smo, da će to
moći do skora biti; ali nije to moguće.
Dogadjaji jači su od ljudi. „Pali Mali
Gazete" smatra takodjer neosnovane sve
viesti, po kojim bi Gladstone imao odstu-
piti. Tomu da je kriva samo njegova bo-
ležljivost. Gladstone se je prehladio, te
nije mogao govoriti, a mini-stru-predsjed-
niku je glas tako potreban, kao i prvoj
pjevačici. S toga razloga nije mogao do-
ći u parlamenat, da očisti zrak: premda
je nuždno, da Gladstone učini svoju du-
žnost. Egipatsko se je pitanje za oštrilo,
te treba brza i energična posredovanja;
a to može biti, ako bude Granville, kao
ministar vanjskih posala očitovao, što
očitovati mora.
Rumunjski list „Romanul" naviestioje
objelodanjenje srbslco - bugarsko- rumunj-
skog federalističkog proglasa. Čitamo u
„Zastavi" 0 toj stvari: „Ova je viest
veoma uznemirila one političke krugove,
koji su u pogledu balkanskih naroda pri-
hvatili načelo : podieli pa vladaj. Ti kru-
govi plaše se balkanske konfederacije gore
nego li djeca bauka, dakle nije čuditi se,
da pri samom spomenu ove rieči padaju
u pravu trzavicu. Misao 0 konfederaciji
balkanskih država i naroda izticana je do
sada već u više prilika; zadnji put pisalo
se je 0 njoj prigodom londonsko podu-
navske konferencije, kad se je geslom:
„Dunaj podunajskim narodim!" moralo
kano snažnim oružjem ustati proti neza-
konitim zahtjevim Austrije-Magjarske na
dolnjem Dunaju. Bilježeći tu viest, au-
stro-magjarski listovi tako su od straha
zasliepili, da su se stali poput mahnita
čovjeka rukami i nogami razbacivati, ne
bi li samo kakogod tkogod povjerovao u
njihovo junačtvo. Kakve je naravi to ju-
načtvo vidi se najbolje iz ovoga očito-
vanja tih listova: Ako se doista namje-
rava, da se nanovo stavi na dnevni red
konferencija država na dolnjem Dunaju,
onda je lahko reći, gdje su pokretači te
manevre. Ali da li će taj manifest imati
uspjeha, to je pitanje. — Što se tiče
pitanja ob uspjehu ili neuspjehu mani-
festa 1 konfederacije, tu mogu austro-
magjarski listovi mirni biti, jer nastupe
li udesne prilike, konfederacija će se ostva-
riti bez pa i proti njihovu odobrenju i
dozvoli njihovih pokrovitelja."
B. Dn." donosi viest, daje usljed
raznih sukoba, koji su se sbivali na Drini
sbog neuredjenja granične linije izmedju
srbskih seljaka i austro-magjarske vojne
vlasti, odredjeno mješovito povjerenstvo
od strane srbske i austro-magjarske vlade,
koje će na licu mjesta opredieliti točnu
graničnu liniju od Zvornika pa do Rače ;
— utoka Drine na Savu. Ta progranična
neprilika, postala je po „N. B. Dn."
s toga, što je Drina od prilike prije tri
godine promienila svoje korito tako, da
je kod jednog srbskog sela veći dio njiva
i livada odciepljen i načinjen otok, koji
austrijska vlast smatra sada bosanskim
zemljištem. Nekoliko puta došlo je do
ozbiljnih sukoba medju srbskim seljačina
i austro-magjarskim vojnicim. Tako je
došlo izmedju obiju vlada do sporazum-
ka, da se radi konačnog riešenja toga
pitanja sastavi povjerenstvo. Tomu po-
vjerenstvu predsjedati će pukovnik Ore-
šković, koji zastupa srbsku vladu, jer je
on stariji od pukovnika Vilinskog, koji
predstavlja austro-magjarsku vladu. —
Novosadska „Zastava" primjećuje na to
sliedeće: „Mudra baprednjačka politika
došla je dakle poslie svega čuda i pokora
što ga u zemlji počini srećno već dotle,
da sa neprijateljskom svojom susjedkom
ustanovljuje granicu srbske kraljevine —
na Drini. (Da gdje? Ur. „K. D.") Gr-
dan uspjeh zaista, jer grdjega na svietu
ne ima."
UST-A-ŠI IDOIPISI.
Silba, 26 ožujka.
Jučer se svečano otvorilo naše družtvo
„Bog i Otačbina". U 7 :i/4 sata družinari
u redu se uputili s barjakom od družtve-
nih dvorana k župnoj crkvi, gdje je žup-
nički pomoćnik odčitao za družtvo sv.
Misu, a po tom u istom redu svi se
vratili u družtvenu dvoranu, gdje se dr-
žala prva redovita sjednica. Po prvoj
točki dnevnog reda odabralo se upravi-
telj.stvo, Predsjednik je kap. I. Bogdanić,
podpresjednik i blagajnik I). S. Matulina,
tajnik učitelj Allegretti: za tim se odlu-
čilo na koje će se listove družtvo pred-
brojiti. Nakon ciele sjednice vidjela se
na svakom licu neopisiva radost, gleda-
juć jedan drugoga svak se je veselio,
svak čestitao družtvu i družinarom. Oh
liepo se ri!oglo zapjevati sa sv. pismom:
Evo kako je dobro, i kako je ugodno,
da braća pribivaju ujedno ! jer tute Bog
spušta svoj blagoslov i život. U večer
Bili kriesovi i tombola, kojoj je učestvo-
valo do 90 osoba: vas dobitak bio je
predan ovdješnjem dobrotvornom zavodu.
Svim prisutnim pročitalo se knjige i br-
zojavke koje su ob dan stigle na družtvo:
osobito brzojavka „K. D." dopala se
svakomu, pa je tu bilo bezkonačnih živio.
N';ka Bog da i BI. Djevica, pod čiju se
zaštitu metnulo družtvo, da ovo bude
dugotrajno i iskra koja će razžeći do-
movinskom ljubavlju srdca svih silbjana.
Do sada družtvo broji 32 člana.
A što radi, pitat ćete, Marinić i com-
pagnia bella? Čudnovato je, no ipak i-
stinito, da što je sladko svakomu silblja-
ninu to je gorko ljudem našeg obćinskog
upraviteljstva. Dok su se silbjani veselili
i jedan drugomu čestitali prvi prisjednik
i jedan viećnik obliećali su po varoši
sa rogovima (vlastitimi dakako) i kad i
kad u nje trubili. U družtvenoj dvorani
sjedio sam do jednog malko gluhog starca,
koji nije imao sreće da čuje tu „banda
comunale", pa kad mu ja na uho za-
vikao, on me mirno pogledao i odvratio
mi: što ćete, svak daje ono što ima.
Ali to nije dosta. Malo dana nazad ob-
ćinsko upraviteljstvo dalo diplomu per
meritati servigi svojemu prvomu prisjed-
niku (ovdješnjemu mesaru) da može iz-
ložiti svoj grb, pa on to učinio baš ju-
čer kad se je svečano otvorilo naše
družtvo. Stavio na kuću malu kopljaču
na koju posadio glavu njeke živine (ni-
sam baš pogledao je li bila rogata) oz-
dol koje po vas dan vijao se stiežić (fiam-
mola) i austrijanska zastava, oko koje je
cieli dan puškarao jedan dječak. Držim
da je on bio gospodar izložiti svoj grb,
uli mi se čini da ono nije bilo mjesto
za austrijansku zastavu. Što kažu vlasti?
Makarska, 27 ožujka.
Dva triumfa u jedan par. Molim, g.
urednice, ustupite mi malo prostora u
dičnoj zastupnici katoličanstva i hrvatstva.
Onomadne držala se je u Zadru razpra-
vapredporotoičkim sudom prot Dr. Pa-
vlovićuiz Makarske i uredniku „Sr. Lista"
rad neki članaka tiskanih proti bivšemu
poglavaru Luiardu i činovniku Krateru.
Tužbu je podiglo državno odvjetništvo.
Razprava je svršila bez krvi t. j. nitko
nikomu ništa, što neki pripisuju broju
hrišćanskih porotnika. Ja se tim nebri-
nem, meni je dosta osvrnuti se na dal-
matinsko novinstvo, da čujem što ono
veli. ,K. D." nosi točan opis razprave,
u kom se sjaji nevinost Luxardova; „N.
L." paka zadovoljava se samo dojavlje-
njem razprave, isto i „Dalmata", koji
rek, bi, da je težko prikovan od vlade,
kad nepravi nikakvi selamaleka dr. Loli;
no što neće „Dalmata", hoće njegovo
kumče „Sr. List," koji veli, da se tu
razpravljala jedna strana poviesti cielog
naroda, crni list poviesti. Kojeg naroda?...
e, to nezna ni srpski mudrac, jer dr.
Lole pripada stranki bez ikakva političkog
; cilja, manjini, pa da je ta i kineske na-
: rodnosti; on je u stranki divljaka, koja
držim da je filijalna razgrebačke. *
Krupnu je izvalio dr. Lole, veleć 0 po-
povi, da su izvor svemu zlu (sreća da
to veli kolega Bakotića); dočim neki po-
povi s dr. Lolom ko nokat i meso, jer
don Andro mu je svjedok, don Uge de- 1
sno krilo i t. d., no Bog će dati, te će
i oni progledati; videć takovu harnost,
sa strane dr. Lola.
Dr. Lole bio je riešen obtužbe, kako
neki hoće po porotnici srpske ideje, kad
tamo on i njegovi pristaše slave triunf
veći od Cezarova; njegovi skutonoše idju
škrabicom po gradu te kupu milodare za
prah, te okupiv nekoliko novčića kupe
praha i šalju ga u Makar, sa nekoliko
povoja i tri četiri oke vina, da si ondje-
šnji seljaci grlo skvase. Vrieme je kra-
sno, na 14 t. m. bilo, kad se iza rta
pomolio Loydov parobrod. U tinji čas
zastave pokriše pustu maslinadu Makra,
da bi reko oblaci su, tutnjava pušaka
uši svietu gluši, a grmljavina zemljom
trese, svak se čudi, što je; neki se po-
bojali, da nijesu se pokazali tu gdje u
blizini ustaše, nu kašnje se je zagonetka
riešila, kad se je cvateće lice dr. Lole
iz kabine pomolilo.
Doček je bio veličanstven neopisiv; fa-
kini su se sukali kao dim iz kakve va-
trometne planine, svak ga ljubi i za slav-
lje pita.
Po podne idju i braća Rismondo, sa
svojim parobrodom „Salve" i oni prem
nebijahu no svjedoci Luxarda dolaze tri-
umfalno, jer na parobrodu zastave se
viju, a na kraju poštenjakovići radošću
im stiskuju poštenu desnu, to sve bez
parade i rukavica, jer ih je u gradu po-
nestalo, buduć ih neki čovuljak puno
troši.
Evo kako u jedan dan Makarska je
doživljela dva triumfa.
Na svrsi velim: sloga, mir; jer smut-
nja i prkosi za nesreću su. A vi popovi
pozor, dok je na vrieme.
Praraš nepravnik.
Sućuraj na Hvaru, na dan S. Jozipa.
Rek bi da je već došlo vrieme da se
od sna (probudimo, da se braća sjedine
i da u slogi napreduje i u našoj Obćini
duh hrvatski. Deder, nek sloge bude,
stavno će sve procvasti. Složni dakle bu-
dimo gledajući napredak obćeni, tad pre-
stati će tužbe a ljubav će se povećati.
— Danas uz veliko veselje, kojemu su
prisustovale sve odličnije osobe ovoga
mjesta sa mnogo pučanstva uz pucanje
pušaka i pjevanje naše mladeži „Živila
Hrvatska i njezina prava" i ost., na no-
vom občinskom uredu bi postavljen grb
sa nadpisom „Obćinski Ured Sućuraj"
Nad uredom bi podignut nov hrvatski
barjak, na kojem bi uslikovan Sveti Ju-
raj na konju. Radujemo se dakle, jel-
ovo je znak da je prestala već mržnja i
nenavidost braće jedne misli, da je jur
sjedinjenje upućeno, s kojim ako se u-
tvrdi, moći ćemo se dičiti, kad se na-
djemo i mi upisani u knjigah naše hr-
vatske braće kao uzkrsnuli, pokle bija-
smo zakopani od nekoliko godina.
Živio hrvatski napredak!
F.
DOMAĆE VIESTI.
Politik protivno prijašnjim viestima jav-
lja, da zakonska osnova 0 uredjenju kon-
grue neće doći na dnevni red prije Uskrsa.
Po viestima Nove Presse, desnica nije
složna glede ovog piianja. Dalmatinski
zastupnici da traže izjednačenje Dalma-
cije barem sa Galicijom i suviše da se
urede i plaće grčko-istočnoga svećenstva
u Dalmaciji. Hohenwartov klub da zago-
vara povišenje plaće kanonicima u Dal-
maciji i Istri, te bogoslovnim profesuri-
ma. Isti list kaže, da nije sigurno hoće
li prije Uskrsa bit primljen zakon, jer
će se možda radje iznieti pred zast. ko-
moru zakon 0 nametu na žestu, sasviem
da je bilo razdieljeno izvješće odbora za
uredjenje kongrue. Kad se stvar nebi rie-
šila prije Uskrsa, to će odmah po Uskrsu.
U razpravi 0 proračunu zahtjevao je
zastupnik dr. Bulat, da bude hrvatski
jezik kod oblasti u Dalmaciji ravnopravan
sa talijanskim jezikom. Zastupnik Mar-
gheri preporučao je, da se gradi želje-
znica iz Novog mjesta do riečko-karlo-
vačke pruge.
* *
Kongrua. Po privatnom listu, posla-
tom „Narodu", doznajemo da će po svoj
prilici pitanje 0 kongrui doći na dnevni
red u zastupničkoj kući, notom svrši raz-
prava 0 proračunu, dakle prije nego se
kuća odgodi za uskrsne praznike. Znamo
nadodaje „Narod", da su ;se naši zastup-
nici zauzeli i u klubu i privatno, da bi
za naše dušobrižnike postigli druga po-
boljšanja, negoli su ona predložena i da
će se još postarati nek se udovolji pra-
vednim željam i realnim potrebam našega
svećenstva". Se son rose fioriranno.
*
* *
Predlog 0 željeznici Mostar — Metko-
vići bi primljen u ugarskom, saboru. Ne-
ma dvojbe da će i Carevinsko Vieće.
Kao sve ostale tako i zapljena br. 18
našega lista bila je potvrdjena. Dotičnu
potvrdu molimo častno svećenstvo da uz-
me na znanje iz ,,Obj. Dalm.".
* * *
Pedeset ribara s otoka Hvara poslali,
su preko dra. Bulata ministru Irgovine
spomenicu 0 ribarenju u jadranskom moru.
*
* *
Piše „Narod" da su započele priprave
zemljišta za gradnju novog biskupskog
stana u Spljetu.
* * *
Predpošle nedjelje tri ćoiota, koja su
ribala u Spljetskom moru samo 250 me-
tara od kraja, bila su osudjena svaki na
50 f. globe.
*
* *
Politički povjerenik Nallini dolazi u
Zadar. Fekete de Belafalva ide u Spljet.
*
* *
Starine. Kopajuć pred vladinom pola-
čom ovdje u Zadru, osim već spomenutoga
nadpisa našlo se metar pod zemljom veo-
ma starinsku rimsku zgradu 0 kojoj se
misli, da je bila slavoluk. Ima od pri-
like 3 metra širine, 4 duljine. Na 4 kuta
liepo se sačuvalo podnožje četiriju stupa.
*
* *
Tipografičko zadarsko družtvo donosi
ujlanjskom proračunu: dohodaka f. 410:12,
trošaka 372:30. Aktivnih f. 1525:51. Na
26 birano je novo upraviteljstvo.
*
* *
Njegova visost nadvojvoda Stjepan po-
sjetio je na 25 t. mj. Punat na otoku
Krku. Na hrvatski pozdrav odpozdravi
hrvatski. Narod primio nadvojvodu odu-
ševljeno, klicajuć neprestano : živio ! Nad-
vojvoda razgovarao se većinom hrvatski.
Njegova visost posjetiv Košljun, odputova
prije podne put Baške.
* * *
Dr. Fran Volarić, kancelir biskupije
Krčke i vrli rodoljub, imenovan je ovih
dana kanonikom kapitula krčkoga.
* *
Primamo sa Silbe, 24 tek. mj.:
Dne 21 tek. mj. usidrio se ovdje ratni
parobrod Krka, na kojem zapovjeda N.
V. Nadvojvoda Dragutin Stefan. N. Vi-
sost poslie podne istog dana izkrcala se
da obadje varoš, pa je najprije posjetila
naše družtvo „Bog i Otačbina" i s nami
se sadržala sat i pet časa. Visoki gost
liepo se sa družinari razgovarao i htjeo
se obaviestiti 0 stanju ovdješnjih stanov-
nika ; pročitao njekoliko §§. družtvenog
pravilnika, pitao govorili se ovdje čisto
hrvatski ili ne, čitali se sv. misa na gla-
goljaškom ili latinskom jeziku itd. Ka se
je N. V. ukrcala prisutni su zaorili ur-
nebesnim živio !
* * *
Primamo iz Drniša, 15 tek. mj": JoŠ
od nazad dva mjeseca obavljeni su ovdje
u Drnišu obćinski izbori (i to prije na
njekoliko dana nego u Šibeniku, gdje je
već imenovano noTo upraviteljstvo) nu
uz to na štetu ove siromašne i zapuštene
obćine još nije naimenovano novo upra-
viteljstvo. Toga radi većina viećnika ob-
ćinskih skroz nezadovoljni s toli dugim
i nerazložnim otezanjem mole dotičau
stariju vlast neka1 izvoli što skorije ure-