,4ri neovrai posao,
fgja da ih obave* IpJ
ili
sti.
barem nije pri-
stom
Lokft9a . velikim kamt notu tako da on pado t (imah u i
ieićur, ogi ••"/.a« v a svr.p j
a otidoše
nekoliko
i ; aćahu c -
ù > vi tla D.r
• a zatrča, j> i
u k lav u D ! a
'Okolo mora i } utem Vrul
do željeznice, i t-. uu
post;o ose, pa se \
kući. K d već bijah i
netko s í za nji :«
smjer
¿¡»taroviča
aeffllju ones. íeüCor, og
krVi. Razbojnik, bez dvojbe podkupljen,
«tražio je po svoj prilici pri izlaza kod
ooih dviju razpotica, koje vode niz Vru-
ne. pa k*d uoči Zlatarovića na cesti,
trčući izbaci kamen pak u tren izče-
ZDU kroz drugu razputicu, po način, da
ga je u onaj treo, kako je bio mrak,
Jjućno tko mogao opaziti
vapaje raztužene g .»podje, pri-
ukočiše brzo dva dječaka i jt dan fakio,
'" 1 j-i-i-^ ^^ ovu fiuanci-
od zemlje strašno
i povedoše ga, ili
koji n0 bijahu daleko, pak dva
jera i ovi podigoše
ranjenoga liečnika,
bolje odnesoše u bližnju kuću Oružni-
ka> gdje mu biše pružene prve pomoći,
dok hitro prispje vrli Dr. Perifiić. Rana
je pretežka ; Bože, daj da ne bude smrtna.
Bio je utamničen neki Relatnarić, čo-
vjek zbilja ne na dobru glasu, a pri-
jatelj Rore, čovjeka iate fele, ali koji su
u velikoj cici.i Uud clćinsk¡h glavara.
Sud iztražojo; a u tu svrhu, nadati se
je da strogo bude vršena pravica Dodje
iz Zadra gosp Polli zamjenik državnog
odvjetnika.
Tko sravna ovaj đogahuj s OLIUI rie-
čima što Supuk, . , . . i
(izostavljamo dva ti i red ka. Ur.) La-
ko je pojmiti, kako se je pučanstvo u- 1
zrujalo, zbog tako grdnoga zločina, na
osobu uglednu i obće štovanu.
Pošto umogi smatraju, da neredi izvi-
ru od onih baš, ko^i bi morali na red
bdjeti; i pošto je zbilja velik j većini
pučanstva dozlogrdila Šupukova upra-
va; dan poslie gor napomenutoga čina,
jedna deputacija, hrvata, okolo dvadeset
osoba, predvodjenih od preč. kan. Vi-
dovića i od bivšeg prisjednika obćin-
skog A. Zorića, otide pred kotarskog
poglavara, moleći ga, neka < n izvoli uz-
dignuti njihovu prošnju na Visoku Via
du, da bude razpušteno sadašnje obćin-
sko zastupstvo, le povjerena uprava vla-
dinom povjereniku, eda bi red zavladao,
i pripravilo se zemljište za viđanje eko
nomičkih rana, što )e gradu i t bćini o-
tvorila naćelnikova 3ila.
Nu kako pogUvar primi deputaciju?
Zbilja do nekle liepioi načinom; ali se
može razumjeti kakvim r ¡zpo'oienjem,
kid se reče, da se nije uztrpio, da ouje
kratki, tihi i umjereni govor kan. Vidr-
vića, nego mu rieč svojim prigovoiima
prisječe, netom spomenu razpuat obći-
ne; i eto srdito ušutka izučenog pra-
vnika Stauičića, koji mu baš bt i jaše
naveBti neke čine, za koje on sura tra-
iijaše. Ili je zar g. poglavar mjerio zna-
nje Čovjeka po mladoj dobi, i ugled njegov
po vise puti nezasluženom položaju; ili
se je bojao Čutj čina
Hrvatim u ¿Šibeniku, po ovim doga-
djajim, što se u njem zbivaju, nije sie-
guran život sa strane
. . (red je brisat, da ne zapliene. Ur)
Koliko obćina nije bilo razpušteno u
pokrajini i po cieloj austrijskoj Care-
vini za više puti malahne uzroke; a?i
benska obćina, u kojoj gospodu je oz
nevolju razsipnost, u kojoj, kako je da-
leko pozDato, gniezdo je nereda, da bu
de još poštedjena?
(i ovdje bri?emo nekoli-
ko redaka, da nit u najmanjoj stvarčici
ne dademo prigode zapljeni. Ur.)
Hrvatska stranka želi mir, želi da se
poboljša gradsko i obćinsko stame, sto
je sistematično poremećeno od onih, koj
bi imali biti prvi njihovi čuvaii . . •
(i ovdje brišemo nekoliko redaka, da
nas već jednom pušte u miru ne
sretne zapljene. Ur.).
d.b.
Šibenik, licem na sv. Katu.')
Nitko u ¿Šibeniku neima uzroka da
drži na zubu D.ra Zlatarovića radi pri-
vatnih razloga, on je obljubljen od sva-
koga bez razlike; njegovi dušmani su
jedino politički. Predpostaviv ovo, ob-
zirom na prizore, prietuje, navaljivanja
dielom pokušana a dielom izvedena, pače
koja se već od nazad dvadeset godina
nižu svakim časom kad koji protivnik
sadašnjeg opraviteljstva reče svoju; ob-
zirom na blatne napadaje proturene za
ovo zadnje doba u „Narodu" proti o-
sobi dra. Zlatarovića, obzirom na čin,
da je Dr. Zlat. od nekog zemana bio
postupice sljedjen od čovjeka omotana
U kabanu; može se svom točnošću iz-
javiti, da se je napadaj na njegov ži-
vot izveo radi samog i to jedinog uz-
roka što je on protivnik našeg obć.
opraviteljstva.
') I na ovom dopisu izbrisasmo malne
polovicu, da izbj .gn.mo 2.^1-ljeni ;
premda bi sloboda štampe bila, po
našem barem shvaćanju, pustila u miru
one blage rsdke»
Ili je stranka kojoj sadašnje opravi-
teljstvo pripada, pa i na dalje, da se
uzdrži, primorana služit se onakovim
sredstvim da se tako riesi protivnika,
tad zazorno je svakomu poštenomu čo-
vjeku pripada t onaaovoj stranci, ili je
to pojedinac koji da se učvrsti potre-
buje ubojne ruke, i tad svako pošteno
sreo zazire od učestvovanja u takovim
nedostojnim sredstvim.
Da, predjimo slobodno na blaži ste-
pen odgovornosti Obćiusko opravitelj-
stvo je najbliže mjestno zastupstvo. A
koji mu je karakteristični biljeg ovih
zadnjik dvadeset godma? Mek odgova-
raju d< godjaji, osobito ovih zadnjih triju
godina, uz očitu nestašicu javnog reda
unatoč naporima dvojice poštenjaka.
ft o se ima misliti 0 opraviteljim koji
u najboljoj hipotezi ne znadu predvi-
diti nit udušiti ponavljane nizke zločine
naperene na vlastništvo, osobnu sigur
nost i slobodu gradjana?
Zar savieet neima sapćat boljim ele-
mentim obćioe, da se odreku i tako
svemu kraju dodju, jer njihova imem
zaprjekom su vladi da ozbiljnije i o-
dneš.tije pestupa, a zemaljskom su od-
boru izlika da ostane pri svom starom
mm,
glas.
postupanju, i uzda poštenim gradja-
koji bi zaista jače činili čuti svoj
da im ne smetaju dvie čašćene
osobe. Nek oni, kojima ove redke u
pravljauto, promisle na ove naše da-
našnje besjede; nek paze, da ih tu-
đja nedjeia ne zanesu 1 proti njihovoj
volji u vrtlog, odakle možda se ne bi
mogli lako kaanje sa čašću i mirnom
saviešću izbaviti.
Ljubitelj utine.
Spljet, 26 studenoga.
Amo kod nas zlo i opako! Skup;nja
s<* svik atraua. Kud će jadni i kukavni
težak? Sve svoje nade u on.) malo vina
položio, kad tamo — pri niemu —
mora od gladi skapati. Trgovci dolaze,
ali, ki za porugu, nud)aju cienu, koja
je odveć nizka, te se njum nipošto trud
nemore uaplatiti. Rubači uemiruju, tr*že,
da se plati porez, i tko odmah nedoneae,
nose što nadju ne etedeć ni ogrnjača...
Pitamo, tko je svemu ovomu nevolj-
nom stanju, ovom zdvojnom i kriti-
čnom položaju z.opatnog težaka kriv?...
odgovur je lak: nesretna klauzola 0 viuu.
Ćuli smo govoriti, da u onim zemljam,
gdje je filoksera zarazila, odpuštaju po
rez na mjesta zarazena ; nu, pošto >e
klauzula za nas suaU filoksera, molimo
i zaklinjemo naše rodoljubne zaaiupuike,
da se zauzmu, nek se i u n^s odj ušli
porez, ili bar ublaži, na vinograde )
Živogošće u Makarskom Primorju,
20 studenoga.
Krepka postojanost što li učinili neće!
Ima njekohko mjeseci da se iz saveznih
amerikanskih država, poslie muogo go
dioa, povratio svojoj kući Jozo Veža sad
doktor u zulaistvu. Zanimiva je i za
izgled može služiti njegova postojanost,
kako zamišljena svrha polučiti se može.
U svojoj mladosti kod brata Fra Jete
marno se prihvatio bio knjige ali dru-
gik nauka nije mogo imati. Želja ga je
vodila u Ameriku. Tamo, poslie n«go je
dobro naučio engleski jezik, avim žarom
prihvatio se učiu zubarstvo. Upisao sc
u sveučilište, pa svakim danom uči i
muči se dnevom i noćju a da samo po-
luči svoju svrhu. Milo je slušati kojom
krepčinom odlučio bio doći do svoje
svrhe. Mnogo godina nije štedio ni zdra°
vlja ni života, pa napokon tako je uspjeo,
da je medju prvim bio i priznanje naj-
odličuijih svojih učitelja dobio. Njegovi
izpiti bili su sjajni kako dokaziva nje-
gova krasna doktorska diploma. Vrie-
dnost njegova brzo se upoznala pa svo-
joj kući došao punim tobolcem. Povratio
se i za to da svoju vriednost u s' ojoj
miloj hrvatskoj domovini uloži i braći
svojoj pomože. U Zadru ga već mnogi
poznaju, a prvi vještaci ga hvale i pre-
poručuju. Kod brata fra Jere »toj«ć u
Sv. M rtinu na Braču, mnogi su upo-
znali njegovu vještinu pak radje izobi-
la. Pukao j« glas po svim bližnjim mje-
stim, pa svak bi ga rada. On će nasto-
jat zadovoljiti svima. Mi smo imali na-
sladu gledajući po više uri svaki dan
kojorr vještinom i strpljivošću radi. Vi-
djeli smo napraviti sve nove zube. Tri,
ćetri zamieniti, al tako liepo, da nema
razlićoosti od ovih do naravnih. Vidili
smo zlatom izbišane zube tako popra-
viti da ih je krasota gledati.
Njegovi pak seljani ponosoi su sto i-
madu tako vriedna sumješćanina. Du
žnost je sada naša u Dalmaciji, kada
Ne vriede d*n danas ni kumljenja,
ni zaklinjanja Oni koji b'(manjina), ne
prudi, a koji mogu (većina) neće, te na
mjesto naricanja, kad su izbori, dade
se nemarnicim paaap«rat. To je jedino
U»pi«ino viđanje rana. Ur.
nas je sre«a poslužila, da ju neizpu-
Stimo, te tko ga želi neka ga zove,
stalno neće se pokajati. Sretno bilo!
Opuzen, 20 studenoga.
Danas, poslie obilatih 5 godina, odie-
lio se od nas nezaboravni naš župnik
vlć. Dn. Nikola RibiČić. U oči polazka,
neki od ovieh stanovnika, u znak du-
žne harnosti i iskrenog poštovanja, radi
mnogili i mnogik zasluga, priredili mu
skromnu večeru; koju, naši boljari gle
dali krivim okom, pače smatrali ju kao
nekakav trimenlese. Žab >stno! Ako im
dobri, simpatnićni Dn. Niko nije dobra,
ma mnogo dobra, zla za cielo nije im
učinio. Ali o tome punetum.
Mi i s nama svak tko nije dar osie-
ćanja izgubio i tko zasluge cieniti umi-
je, morao ga je častiti — jer se Dn.
Niko ni za čas nije iznevjerio čestitiem
načelima rodoljubja, poštenja, značajno
sti, iskrenosti, dosljednosti, dobrote.
Dok živo žalimo njegov odlazak, ve-
selimo se opet što se izbavio ovog iz-
nimnog varova, gdje nije dopušteno pra-
vo misliti ni govoriti; gdje se svako
djelo i najplemenitije smatra u stanovitu
I smjeru podlim: gdje se usluge velike
I i Česte nagradjuju najcrnjom neharno-
sti, gdje se javni i privatni život mora
udesiti po receptu stanovite gospode.
Veseli smo s toga dakle što ide u
grad gdje će prema zaslugam biti cie-
njeu i poštovan.
Zaključujemo iskrenim, dužnim oči-
tovaujem, da će njegova mila uspomena
ostati neisbrisiva u srcu svakog pošte-
nog Opuzenca i da ćemo se sretnim na-
zvati ako ikada u našoj skromnosti bu-
demo mogli ma što za našeg Dn. Niku
učiniti.
A sada: S Bogom, nezaboravni Dn.
Niko; siećaj se i uzdrži tvoje prijatelj-
stvo ovoj šaki iskrenih, doživotnih ti
— štovatelja —
S krkskog jexera, po Mratovu
Danas, 13. tek., starodavni čarobni
»djeven u pirnom Samostan Visovac sav
ruhu,okićen crkovnim i hrvatskim „za
stavama, slavi slavu u pomladku svome,
u milom IUU sinu, Mladomisniku vlč.
Oicu Fra Frani Uzunu... Kuća božja
sva pjeva miomirianim cviećem naresena
... Sve ti veli, sve ti šapće: divan li si,
Bože moj, veličajan i dobrostiv, kad
umrlikom svojim daieš da okuse nebe-
skih tvojih milota, i kad ih per viai-
biloi ad inviiibilia uznosiš. -- Sve je
skladno, sve uredno. Obližnja braća žu-
pmici, klerici bogoslovja 8a Magistrom,
če^iii roditelji i rodjaci, prijatelji mlado
misnikovi, svi na okupu, čekaju presretni
i blaženi čas. Milozvučna zvona navi«-
stiše: vrieme je. Mužare stade rika,
prodoljem krkskog jezera i visokih brda
s kraja na kraj zaorila jeka Sama ti,
s divnog prizora, suza vrca, dajuć odu-
Ška plivajućem u radosti srcu svome.
Kličeš u tom: Velik li si Bože u ne-
izmjeinosti svojoj ! /Službu Božju sve-
čano svečar odpočeo dvoreć mu M. P. O.
Samostanski Starešina O A. Mlinar, bo-
goslovni Lektor O. A. Tomas i novi-
čki Učitelj O. . . Klarić, smatrajuć se
najvećim sretnicim, što nakon očin-
skih briga i nastojanja u uzgoju u duhu
redovničkomu i naucih bogoslovnih pri -
vedoše ga na sveto brdo pod mileni Bo-
žji Šator, da Milka Isusa k6 prvine,
vječnomu Otcu prikaže Bože, milen li
si i sladak ljubecim tebe / Služba Božja
sliedi najvećom svečanošću i skladnošću.
Mladi klerici, iz žarkosti ljubavi rek
bik u pjevanju uz orgulje natječu sc
s Angjelim. Sve je velebno i milotno, da
te svega u Božjoj ljubavi zanosi, da u/.-
klikneš s Grgurom Kazianskim: 0 mira
divinae bonitatis dignatio, servi digni non
eumus »t vocamur amici. Svečanost završi
sa „Tebe Boga hvalimo" i podieljenjem
Blagoslova sa Presvetim, te cjelivanjem
posvećene desnice. Radovanju nikad
kraja. — Sobet je.Tu se čuju razne kićene
čestitke stigavše i tog dana kao i pri-
godnice u hrvatskom i latinskom jeiiku.
Nezaostale ni nazdravice; a ponajviš«
redale se svečaru. Ovaj svima prijazno
i zauosno odzdravljao iztaknuv harnost
prama roditeljim i vjekovitu ljubav prama
svima, koji su ga naobrazbom i naukom
pitali, a najskoli onim koji su ga riečju
Božjom kriepili i redovničkim duhom
zaodjeli te Majci Redovničkoj Državi,
koja ga je uzgojila Bogu, sebi i narodu.
Delta.
daraB. Najprije izjavljujem, da su se
svakome Hrvatu amo dopali članci, kojim
ste bas liepo razkrinkali imotskog „Srbi-
na" famoznoga oholčinu popa Jova, koga
će barem sada biti upoznali njeki Hrvati,
koji ovu lukavu liju ne znadjahu bas u
duši, kako ju mi odavna poznavasmo.
Želi li bismo znati, bili sad ovog „di-
čnog narodnog pjesnika bratske sloge"
»Matica Hrvatska pjesme obielodanji-
vala, bili mu sad naša akademija poprsja
dizala? Bulatovu organu nijesmo se
čudili, da je kadar onakva pisma tiskati
ali smo se čudili a i danas se čudimo,
da ima i sad njekih naših družtva, koji
svojim predplatama podpomažu onaj
više srbski, negoli „narodni-lirvatski"
list. Uprav žalostno, ali istinito! —
„Dubrovnik" uredjivan od poznatog,
Steva u svakom svom broju donese po
koji dopis iz Boke. Dopisi su takve
forme i sadržaja, da onako ne može pi-
sati nego „Srbin", srpske majke sin ! U-
viek su puui psovanja, ruženja i svakih
uvreda „srbskog galatea" prama boke
šk im katolicima u obće, a hrvatima
napose. Našim liberalcim žao, što su se
i bokeski katolici počeli buditi, što se
uspavana gdjegdje hrvatska sviest oži-
vljuje, pak ouda udri u sve srbske diple,
u sva rišćansko-srbska klepetala onu
poznatu po onoj reci, da ti ne rečem :
k&tolici su vjerski fanatici, njihovi vo-
d]e uz vjersku zastavu siju nekakvo
hrvatstvo itd. Da nam ovo tkogod drugi
prigovora, još, još, ma ovo da nama ka-
žu oni?!? Oni koji se onako ponašahu
u obćini kotorskoj, koji svukud svoje
t. zv. srpsko-pravosluvne školeotvaraju,
koji vjeru posrbiše i s narodnoeću isto-
vjetovaše, koji katoličke učitelje pod
nikakav način neće, ni ondje gdje su
u neznatnu broju? Oni, kojih zastupnik
javno u saboru viče „nemakrsta do tri
prsta", a zloglasni „Srbobran" isto tu
skoro piše, koji proglasiše da „katolik
čovjek nije*, koji našu vjeru „pasjom"
nazvaše itd. itd ? A tko bi mogao iz-
brojiti sve slučaje vjerske neonošljivo
vosti i nečuvenog fanatizma ove „bra
tije" u Boki na poae, a sve u obće ?
Zašto po poznatom konkordatu, zakle-
tvom i podpisima posvjedočenu, crkvu
na Cetinju ne sagrade? A u prestolnici
Dusanova carstva? Svak zna kako jel
Pak još, štov, čitaoci, ovakvi ljudi imaju
obraza nama katolicima njihova svojstva
prišivati! Stvar nevjerojatna za one
koji, na žalost, još neupozDaše ove fa-
nariote, bizantince prve vrste ! Ali kako
bilo, da bilo, hrvatstvo napreduje ori
jaški. Bokeli sad s ponosom kaže, daje
Hrvat! — U Dobroti i Spiču tu skoro
bili su obavljeni obćinski izbori, i to u
obe obćine u čisto hrvatskom duhu,
pošto drukčije i ne može biti. Na Mulu
su do brza izbori, i tu će se obaviti u
hrvatskom duhu. Za danas preporučamo
rodoljubnim Muljanima famoznog im
tajnika „šjor Piera"! Na naše veliko
čudo vidjesmo tu skoro u istom „Dubr."
dva pisma, podpisom njekog g. Boža
Kamenarovića iz Dobrote, koja vriede
zlata; ali za danas šnjima se ne ćemo
baviti, da ne pretječemo „Crvenu Hr-
vatsku" koja je u ovo upletena. Inače
za danas spominjemo onu: „reci tko te
brani, kazat ću ti tko si"! — Odlazkom
Masa Vrbice i Blaža Petrovića izpra
žnjena su bila dva mjesta na Cetinju,
sviet amo ćakula da se za koje od tih
dvaj u mjesta preporuča njeki amo go-
spodin, koji je od nekud nenadno is-
kočio tu skoro i u br»o stekao dobar
glas kod bratije, ali trudno da će se
dočepat tih mjesta, jer se krsti „lopatomu
kako kažu liberalna bratija, koji inače
ne gledaju, gdje su sami, tko se kako
krsti već.,... itd. Svakako vidjet ćemo
i propitat ćemo kolike je vriednosti ova
ćakula. — Na 13 t mj. bilo je biranje obć.
uprave u Kotoru. Biranje izpalo na
naše obće zadovoljstvo; a svaka pa-
klena kušnja naših protivnika, veliko-
Brba i autonomaša-talijanafca, ostala b< z
upješna. Uz to završujuć, novoj ko
torskoj upravi želim, da svojim pošte-
nim radom uvjeri naše tvrdokornike,
kako valja služiti se narodnim povjere-
njem. Živjela bratska sloga 1
interesu mira i reda, ali došle ne do-
bismo potvrdu tog glasa.
* #
„Starina Bokelju.
Domaće Viesti.
Sinoćnji „Narod; i Li4", govoreć o
Šibeniku, pripisuje političkim uzrocim
aločin počinjen pioti Dio Zlataroviću.
Nema dvojbe, da jo politika po sriedi.
To 1 naši dopisnici jasno «b.kazuju. Ali
nemi limo, da je krvnička ruka posegla
camenom na Dra. Zlatarovića, za to što
bi on pripadao stranci „hrvatskog klu-
3aw! Jer najprije, nije poznato, da lije
baš Dr. ZI. pripadnik te stranke, pa kad
si i bio, stalno je, da je zločin počinjen,
s jednostavnijih političkih uzroka, nego
su naglašene, radikalne nuance. Dr.
Zlatarević bio je napadnut, jer je ota-
čbenik, pošten miroljubiv i nesebićao,
koji narodu želi dobra, te koji bez stida
i grizodušja nije mogo odobravat zlopo-
rabe, nerede i nasilja, kojima eto o dlaci
da nije i on podlego.
Nemojmo dakle uplićat stvari koje
ga u poso neulaze
« *
Kaštel Stari, 29 studenoga: U ne-
djelju jutrom nadjoše mrtva otro\aoa
iz svoje ruke u ložuic novskog načelni-
ka i liečnika Dra. Jakova Cegu i piBmo
njegovo s ovim naslovom : „Zadnja oporu-
ka jednog nesretnika", u istinu nesre-
tnika sa njegova zlatna i blagotvorna
Hrca. Neću vam pisati čast gosp. Ure-
dniče što bi u tom pismu pisano od bla-
gopojnika, — već da je ove mješćauokč
grom iz vedra neba ubio, tako je če-
merno i ubireno. — Jutros je sprovod bio
veličanstven sa svakog pogleda a istodo-
bno ganutljiv do gorkih suza. Nije bilo 0-
soba koja ga nije u ovom selu i drugim
plakala 1 naricala, tako da ti je srdee
paralo. Od 10 '/, sati trajao je spro-
vod do 1 sata i pd. Bilo jo neizbrojnih
zastupstva 1 brzojavaka. Vieuaca 28 a
duplira bez kraja i konca. Sve kuće
s crnim sagovima, a dućaui zatvoreni. Red
i čistoća vanredni. Žene noutljeiiive bla-
gosivale pokojnika ; cviećem ga posipale.
Djevojke u crno zavite za sprovodom ;
3. glazbe i »taroseljki tamburaši. Dr-
žala se tri govora u* grobištu. Mnogi
inostranci. Već se bez pokojnika ćuti
ogromna praznina, koja se neajož« po-
puniti, jer on je velik bio u svemu —
a najvećma milostiv i neosvetljiv. Evo
Vam u kratko, jer vremena nemam. Lah-
ka
mu bila hrvatska zemljica! Bog ga
pomilovao!
Hrvatovii
* • »
Grohote, 29 studenoga: Svim koji mi
čestitaše dvaestipetgodiiijicu misniko-
vanja, srdačno zahvaljujem; ali mojim
župljanom koji ovu prigodu prihvatiše
da dadu izlieva svom katoličkom o-
svjedoćenju, te mi bez razlike stališa,
dobe i spola izraziše ljubav i odanost
neograničenu, priredivši pučkik sveča-
nosti, nebih znao kako zahvaliti, jer bih
mogao prekoračiti granica svećeničke
čednosti, te bi se moglo pomisliti da
nješto držim do svoje skromne dapače
skroz neznatne osobe; neka im dakle
Bog naplati i Hrvatska. Zagovaram me-
dju ovim pukom katolićtvo i hrvatstvo
pa i veselje njegovo u ovoj prigodi sla-
vilo je i odrazivalo ta sveta načela, a
za to svemu pučanstvu ostajem haran
sve do smrti.
Župnik * • «
Ministar pravde imenovao je pristava
pri kotarskomu sudu u Supetru na
Braču, Aakanija Persicalli, pristavom
okružnoga sudišta u Dubrovniku, a
prislušnika Nikolu Gostu kotarskim pri-
stavom; udielio je kotarskomu pristavu
Ivanu Polićky mjesto kotarskoga pri-
stava u Supetru na Braču.
Ministar pravde premjestio je na o-
kružno sudište u Spljetu glavara ure-
dovnih ureda okružnoga sudišta u Ko-
toru, Franu Dančevića.
1 • .« •
Zemaljsko ravnateljstvo finaaee ime-
novalo je finanene perovodje Jurja Ma-
lefievića i Lovra Welzeka, povjerenicima.
Roka kotorska, polovicom studenoga.
(Razkrinkani pop Jovo Sundečić —
„Dubrovnik" i njegovi dopisi — Obćin-
ski izbori — Izpražnjena mjesta i njeke
ćakule— Nova obćin-ka uprava u Ko-
toru) — Nijesam Vam se odavna javio,
vlč. g. Uredniče, s toga molim da biste
mi ustupili malo prostora u dičnoj našoj
nK. D"., da bih tako upoznao štov. čitaoce
sa ovo njekoliko vieiti iz ovog „srp-
skog Bosfora, ljetnikovca srpikijek tU-
Dosle, izuzam liepi spljetski „Narod",
novinstvo u Dalmaciji, bez razlike nu-
ança i stranaka, pokazalo se jedne misli
glede Šibenika, u koliko je jednodušno
sažalilo zadnji zločin, a istodobno ili
implicite ili explicite zaželilo malo više
sigurnosti i reda u onom tužnom gradu.
# * «
Pronosi se viest, da je razpuiteno ob-
ćinsko opraviteljstvo u Šibeniku i na-
mjeSten vladin jpov¿ereni£. Kamo »red«,
* •
„Wiener Zeitung" javlja, da je kralj
udielio sudbenomu pisaru u Spljetu, Roji«
naslov i značaj pisarskoga uredovnika.
Ministar je pravosudja premjestio pred-
stojnika pomoćnih ureda, Danievida,
s okružnoga sudišta u Kotoru na ono
u Spljetu.
» • «
,11 Daimata" donio je protiib dafla
sliedeću, skoro nevjerojatnu vieit: Au-
I »tri]«ki ratni brod „Fasana" pod us «o j*
je manje jeo i pio, odievao se i obuvao
oeg1' l>aba Marija? Ta za 30 godina ona se
je žrtvovala nemal bezplatnoj službi naše
crkve i samostana; pa u tolikom težkom
tlUdu ona proživi tolike godiue a da se ni
oeokusi ni za svoje okriepljenje nikada ni-
calo niti kave, niti vina, niti rakije: stvar
doisto čudnovata u današnja doba, kada,
neću reći o kavi o kojoj je već obćeuita
rooda i običaj na toliko zavladao, da se bez
„je ni u Biromaškoj kući, kao nemal ni bez
kruha biti ne može, nego još ima i bez-
obraznih ženskib glava, koje i rakiju kao
kakov liek ciene i ujom sramotno kadnokad
prigone, te ćustva stidljivosti i pošteoja žen-
skoga u njoj ugušoju.
Nadalje, ona odkada poznade za se ne
propusti a da ne suši i) subote i utorka, a
petka ne posti. Ona započimala je korizmu
postiti prije na 10 dana i to tako, da je
samo n večer po malo štogod postna ih sama
kruha jela; a velike nedjelje sprovodila bi
0 samom žežinjanju a) ni vode ne pijući, na
toliko da i sad pred smrt najteže bi joj bilo,
kad bi ju zamolili da štogod jede ili pije.
Druge pako postove preko godine umnoža-
vala je dotle, da je muogo više postila, uego
1 oskudno mrsila.
Kamo njeziua hodočastja? Dva puta Gospi
u Sinj u Dalmaciji, i to bosa, razpasa i
gotov gologlava na silnoj žegi, a ništa osim
kruha ne jedući putujući onamo ni vraćajući
se ovamo; 24 puta u Deževice, vi znate
kako i s kolikim društvom; te još u Travnik-
Dolac, Guču-goru i droga naša proštenjišta.
— A tko je klečeći u crkvi više puta od rane
zore do kasnog sutona ploče dubio i svim
božanstvenim slnžbam svetije prisustvovao,
nego ova baba Marija? Tko obćenu molitvu
Da Bunara uvede, te svojom Gospinom pje-
smom skupa pjevanom najtvrdja srca tu pri-
vlačio, a i iste inovjernike na počitanje i
udivljenje nagonio, nego baba Marija? —
Ovaka je prauia samoj sebi bila. A kakva
je prama svomu iskrnjemu bila?
Svi znamo, da ona sebi nije bila svoja, a
svomu iskrnjemu bila je sve. Tko više bo-
lcstne pohodio, zatvorene tješio, neuke po-
dučavao, griešoe karao, siromašne od svoga
zalogaja pomagao i hranio ; tko sam sebe
ništio i posve zaboravljao na kiši i sniegui
ua svakoj pogibelji, nego baba Marija? Doisto
kao što svjetlost tako ni kriepost ne može
biti dugo sakrivena; njezina kriepost na toliko
je sjala, da ste ju ue samo vi kao vodju,
kao učiteljicu svoju častili i ljubili, nego su
ju i isti inovjernici osobito inehamedanci na
toliko štovali, da su ju uviek rado imali i
gledali, vrata joj svoja u svako doba otvo-
rena držali, pače i majkom je svojom nazi-
vali, te je njoj samoj slobodno bilo i naj-
većim krivcem u zatvor unići, čorbe im i
kruha donositi, tješiti ih i razgovarati. A
kršćanom i kršćankam što je učinila? Svoje
je zalogaje sebi uzkraćivala, a gladna braću
i sestre njimi je zalagala; te doisto možemo
reći, da ni jednoga djela od miiosrdja ni
duhovnoga ni tjelesnoga nema, u komu se
ona nije vitežki odlikovala.
Lani uvedši se u nas treći Red s. o.
Frane, odmah ga i ona s velikim bogoljub-
stvom zagrli, i premda bolestna, izgledno
nove dužnosti p0 mogućnosti je izpunjala
tako, da već od slabosti jedva jezikom pre-
vrćući jednoć upitana, šta moli? odgovori
„tra Blaževu krunicu".
Kakov život takova smrt. Ovo sv. Augu-
stiua načelo kao što se je uviek obistiojivalo,
tako se i na ovoj pokojnici podpuno izpu-
nilo. U dugotrajnoj od preko 8 mjeseca pre-
težkoj bolesti, kojom ju hotje Bog kao zlato
očistiti i novimi zaslugami obogatiti, pokaza
divno uztrpljeuje i predauje u volju božju,
na to se jedino u svojoj bezazleuosti kadno-
kad tužeći, što ne može u crkvo ići. Sveto
se svimi Sakramenti, kao takodjer i papin-
skim blagosovom i serafiuskim odriešeojem
opremivši, u naručju svoga sina Fra Augu-
stina užgauo joj duša Bogu preporučujućega,
sladko preslavna imena Isusa, Marije i Josipa
zazivajući i milo presveto drvo križa celi-
vajući izdahnu n sad prošlu subotu. Braćo I
Sv. naučitelj Alfonz Marija Ligaor držao je
za veliku milost i znak osobite ljubavi božje
i Gospine kad se nmre u suboto, te je tu
milost i sam sebi od svoje drage Gospe
vruće prosio. Ona umrvši u subotu, t. j. dan,
koji je najvolila, najsveće provodila svagda,
osobito velike nedjelje, to nam je dovoljan
razlog držati, da je s Isukrstom uskrsnula ;
ipak budući sudovi božji nedokučivi, te ako
još što ljudskoga na sebi ima pravdi božjoj
zadovoljiti, dužni smo za nju Bogu se mo-
liti, te osobito upozornjetn članove trećega
Reda, da po propisu kroz prvih osam dana
čim prija moga za nju jednoć izmole po
50 Otčenaša, Zdravomarija i Pokoj vječni.
Ovo dakle po dužnosti kao majki po P.O.
Fra Augustinn, poradi čega ju i vidite obu-
čenu u redovničku haljinu, kao sestri po
pok. Fra Miji, osobito po trećemu Reda, iz-
kazab, da Vas njezinim izglednim životom
potaknem na kršćansko življenje, da spu-
štajući joj mrtvo tielo u grob, za nju 6e
Bogu moleći, njezine takodjer vrline i krie-
posti sliedite, te da s njom zajedno dodjete
uživati slavu rajsku po sve vieke; koju nara
milost s njom zajedno dopustio uživati Otac
i Sin i Duh Sveti. Amen.
RAZLIČITE VIESTI.
domaćem prosvjetnom Zavoda u Zagreba.
Sretno!
Veliko Slavensko hodočašće tako je obra-
tilo na se pozornost svieta, da mu se skoro
svaki dan koje novo preizvrstno pero po-
svećuje: Kod samog našeg malenog naroda,
u godinu dana do dvadeset raznih maojih i
većih djela svjetlost ugledalo usljed zadnjeg
pokreta. To na dobro sluti, i mi se raduje-
mo, ne samo za vjerske nego i za političke
zamašne probitke kojim nam se je odatle
nadat za cielo slavenstvo i za sve one nje-
gove dielove koji se nebudu oglušili glasu
saviesti i pravog patriotizma. Od novijih
plodova hodočašća na prosvjetnom polju iz-
takouti nam je starom klasičnom litioštinom
dišuće stihove, što ih je ovih dana izdalo
ugledno lice u Rimskom Seminario Pio, preč.
Vlaho Verghetti, pod naslovom Slavonicae
Peregrinationis descriptio. Ovaj Carmen, kra-
sno izdanje obuzimlje 19 strana. Pohvalno
bi bilo s naše strane, da bi se odužili mnogo
učenomu i vještoma pjesniku akrasiv ovom
izvr8tnom i po nas toli ćaBtnom knjigom
naše privatne knjižnice. Može se nabavit,
kako nam javlja prijatelj iz Rima, za p6
tal. lire iztisak.
Ermenegild za njemački jezik kao pređtnet
gradjanskih učiona, naukovnim jezikom hr-
vatskim i talijanskim, i Mendel Karoltoa
von Steinfeis za talijanski jezik kao predmet
a pučkim školam naukovnim jezikom tali-
janskim. — Odstupiše kroz izpite: za gra-
djanske 1, a za pučke 2. Jedan napokon osta
neasposobljen. N. L.
Sv. Otac Papa poslao je na siciljanske
biskupe Okružnicu, pucu onog dubokog
nauka i one rječitosti kojom se odlikuje
slavni Lav XIII. Okružnica odkriva laž onih
bezbožnih talijanskih patriota koji sa tu
skoro proslavom krvavih „Vespri Siciliani"
htjeli dokazat da je Rimska crkva l' ennemi,
dočim sa dokazali samo svoju glupost i kr-
vopijsku ćud. Sveti Otac Papa pokazuje na-
suprot poviestnim dokumentima pri ruci kako
su Pape bili svedni najveći dobrotvori Italiji,
naposeb Siciliji. S toga je prošlih viekova
toliko krat Italija Papam u ruke svojevoljno
i svoju političku sudbinu povjerila.
Imenovanja: Ministar bogoštovja i naake
imenovao je za službovno razdobje do konca
učionske godine 1883-1884 Ravnateljem c. k.
izpituoga Povjereuičtva za učitelje pučkih i
gradjanskih učiona u Zadru c. k. učionskoga
pokrajinskoga nadzornika Karla Anta Ba-
kotića a zamjenikom mu ravnatelja c. k. oči-
teljišta u Arbanasim Stjepana Bazolića, onda
članovima ovoga Povjereništva naučitelje
Učitelj šta u Arbauasim Mata Nekića, Vinka
Danila i Frana Harašića i učitelje vjeŽhov-
nice u Arbauasim Anta Nimiru i Ivana Ca-
brica, napokon učitelja pučke očiouioce u
pripravnom tečaju a Arbauasim Miha Zglava
i učitelja pučke učionice talijanske a Zadro
Josipa Travirkn.
Bila je jučer svečana mrtačka misa u crkvi
Milosrdne braće a Zagrebu na uspomenu
hrvatskih vitezova P. Šubića Zrinskog i
Frana Krsta Frankopana, padših u Bečkom
Novom Mjestu dne 30/4 1671.
Na 16 pr. mj. krstio se je u Livnu mlad
turčin, Muhamed Muktić. Pri krštenju nadjeo
si je ime Ivan. Krstio ga je uz velika sve-
čanost 0. Filip Jazvić.
Pripravlja se novo izdanje obiju glasovitih
okružnica preuzvišenoga g. Jos. Jur. Stross-
mayera.
I Izišla je i uredovna viest, da je » presvietli I). I?la(o kanonik Vo-
<lopfĆ uzvišen na biskupsku sto-
v
licu u Dubrovniku. Živio!
p m cfc^sj tt < M ~m c&i.sl-Z£L> • m c M C • •«-**-» •IIHIII**HIIM I • II II —!•!».RS— N R**
') U Bosni sušiti razumije se na ručku i ve-
čeri samo kruha i vode uzeli, a
3) Žežinjati samo jednoć u 24 sata, t. j., od
večere do večere malo kruha i vode uzeti.
in gentibus se exhibeat totum lllyricum
percurrens, velut antiqni Patres memoriae
tradidere '), «c ubique spargens scintillas
fidei, qua8 auspex Spiritus banetus excitabat,
vivasque semper servabat. Qunm itaque Do-
ctor gentlam divini verbi semen iis regio-
nibas diffudisset, quas postea discipuli eius
et Apostolorum Priocipis, Lucas aJ, Clemens 3).
ac Titus 4) sedulo excolaerunt, mirum dictu
est quantopere res christiana profecerit,
qaantaque habuerit inerementa, ecclesiastica
hierarchia coostituta, in qua episeopales se-
des Thessalonicensis, Salonitana ac Sirmien-
sis principatum obtinebant, qaae merito a
duobus Principibus Apostolorum primos Pa-
stores suos accepisse gloriantur. Neque re-
gionibus illis defuit martyrum decos aut
doctornm illustrium, in quibus memorare
praestat elarissimum illad occidentalis Ec
-clesiae lumen, ac exlmium divioarum lit-
terarum interpretem, Hieronyoium, qui apud
veteres fines Pannoniorum et Dalmatarum 5)
primam lucem hausit.
') S. Asterius Episc. Amaseae Hom. V in
Princip. Apost. Ci s. Hieron. Ep. LlX ad
Marcellam; s. Greg. Nysscn. Orat. de s. Ste-
•pitano Protom.; loann. VIII Ep. CIX ad Pe-
trum Comit.; s. Petrus Damian. Sermo de
ss. Apost.
") S. Epiplian Haeres. Li.
3) Farlat Illyric. Sacr. tom. I, proleg. part.
Ili, § 1.
4) S. Hieron. in Cap. IV Epist. II ad
Timoth. ") Idem De viriš illustrib. cnp. ult.
Doznajemo od dva uajpouzdanija izvora, da
je veleuč. prol. Dr. Antun Franki imenovan
profesnrom na kraljevskom hrvatskom sveuči-
lištu u Zagrebu. Premda još nevidjesmo da
je to slnžbeno oglašeno, možemo smatrat
radostan novinu kao nedvojbeno istinitu. Ovo
je treći Hrvat ovkraj Velebita, na najvišem
Romani auteru Pontifices Praedecessores
Nostri nullam benevolentiae, nnllam suarum
curarum partem Illyrici provinciis unquam
deesse passi suot; imo in finibus iis, quae
orientem magis speetant, quosdam constita-
erant sacrorum Antistites, vicaria Apostolicae
Sedis potestate praeessent, adhibitis nempe
Thessalonicensis Ecclesiae Episcopis, qui
boe ministerio fungerentur. Ita provinciae illae
Romanorum Pontificum non intermissis caris
prospere florueraut, quod magnus Nicolaus I
Praedecessor Nouter, datis ad Michaelem
Imperatorem litteris, deelarabat his verbis:
lllyricana dioecesis Antecessorum Nostrorum
temporibus, scilicet Damasi, Sericii, In-
nocentii, Bonifacii, Caelestini, Sixti, Leonis,
Hilarii, Simplicii, Felicis atque Hormisdae
sanetorum Pontificum sacris dispositionibus
augebatur. '). Quin etiam hisce litteris anti-
quiores epistolae alterius magni Praedeces-
soris Nostri Gregorii I perpetuum atque il-
lustre monumentum exhibeut cum supremae
auctoritatis, tum praecipuae sollecitudinis et
effusae caritatis, qua haec Romana Sedes pro
re nata necessitatibus Pastorum ac fidelinm
regionum earumdem, in aedificationem et
augmentum mystici corporis Christi, opitalari
consuevit.
At vero fatiscentibus Romani imperii viri-
bus, quum ii, qui suprema potestate pol-
lebant, impares essent cohibendis gentium
Politici brzojavljaju iz Beča da je dr.
Klaić s drugovima odlučio izaći iz sabor-
nice, ako Latour nebude govorio hrvatskim
jezikom. Da vidimo hoće li Latour u tri-
četri mjeseca izučiti hrvatski jezik. Svakako
bi bilo dobro da u dajdnćem saborskom
zasjedanja i gospoda se narodni zastupnici
otresu talijanštine.
_ Dalm. NamjestniŠtvo udielilo je Iv. i Božu
Crnosiji iz Ugljana f. 125 jer pogibelj u svoga
života spasili petericu Kaljana.
Primamo iz Zlarina, 24 travnja: Na mali
Uskrs ostavio nas je korizmeni propovieda-
lac Otac Antuniu Pisturić Dominakanao.
Nećemo udariti u puste obične hvale, ali
možemo iskreno reći, da nam je Otac Pi-
sturić svestrano ugodio. Jezik pravilan, gla-
dak, pački, slog jasan i jezgrovit, izraz ću-
stven, naravan i mio, a svrha svega srdce
puno božje i iskrnje ljubavi, to su prednosti
što rese premladog propovjedaoca. Bog te
poživio, neraboravni Otče Antonine, pratio
te svojom pomoću u tvom Apoštolskom 1a-
du, kojeg si dužan nastaviti, pošto ti je
Bog sposobnosti dao.
Na izpitim uzposobljenja, koji su ovih
dana obavljeni u Zadra, bijahu usposobljeni:
Grgić Augustin sa II. stepenom za pučke i
gradjaoske učione u Dalmaciji naukovnim
jezikom hrvatskim. Nadalje istim naukovnim
jezikom za pučke učione: Stipčević^ Petar
s I. stepenom. Bartulica Ivan sa II. Stojko-
vić Mate sa III. Matijača Bartol sa III. Lu-
kavac Špiro sa III. Škarpa Franjo sa III.
Aranza Vinka sa II, Musanić Fila sa II.
stepenom hrvatskim i talijanskim naukovnim
jezikom. Usposobljeni su nadalje: Martazza
exterarum copiis irrumpentibus undique et
omnia late populantibus, etiam regiones illae
florentissimae a Gothis et ab Hannis primo,
mox ab Avaris et a Slavonis occapatae
sunt. Qaare in ea tristi vice caedinm et va
stationum, non modo plures ex nrbibus vetu-
state et amplitudine iusignibas excisae sunt,
sed etiam plures e nobilioribus sedibus epi-
8copalibus otnnino defecerunt. Sed neque
vis animi, ucque stadium defecit Romanorum
Pontificum, qui caris conlatis ad sarcienda
darana, ad rainas fulciendas, omnem operatn
dedere partim solandis miseris et iacentibos
erigendis, partim instituendis ad christianae
vitae mores radibus illis convenis, ut ex eis
tamqaam vivos lapides honori spiritualis
domus, et nobiles christianae humanitatis
alumnos bono ci vi Iis societatis conflarent. Et
sane saecalo septimo, quum Servii et Croatae
e Carpathiis montibus profeeti in regionibus
Slavoniae, Croatiae, Dalmatiae et Istriae se-
des suas figerent, Ioannes IV, Pontifex Ma-
simus, dum Ecclesiae Romanae fundebat
opes in levamen eorum, quos misera servitus
premebat, ac canctornm Martyrum reliquiis
tutam quietis sedem parari carabat, sui eti-
am muneris daxerit novorum convenarum
saluti consulere, misso ad eos Martioo A-
bate, viro sanctissimo, qui ipsos ex errorum
tenebris ad evangelicae veritatis lacem ad
duceret '). Neqne vero dubitandam est, quin
») S. Nicol. I PP. Epist. IV ad Mich. Imp- ') Liber Pontif. in loan. IV.
Primamo: Makarska, 30 travnja: Čujte i
ovo vitežtvo autouomaške clique. Tonekidan
bilo u ,,K. D." nešto iz Neretve proti Tu-
xardu, koji posla u kazin slugu da ma do-
nese taj broj. Sloga donie broj, al pod viesti
bilo napisano olovkom ime jednog makar-
skog rodoljuba. Kojim li se sredstvom služe
špijoni i klevetnici makarske kazinske cli-
que, nebi li kako prodrli a dojdoćim izborim.
Episcopi et Sacerdotes ex urbe Roma missi
ab eodem Pontifice, aliisque prozimis eius
Successoribus, ad omnia pietatis opera in
stitoerint eos Slavoniae popolos, qui meri-
dionales audiunt, illosque lavacro regenera-
tionis expiatos una cum duobus Principibns
Porino et Porga, tamqaam primitias cogna-
turam gentiam, in ovile lesu Christi exceperintJ)
Haec porro Praedecessorum Nostrorum
sollicitado insigniter etiam ingeqaeDtibas sae-
culis, quibu8 studio Romanorum Pontificum
Nicolai I, Hadriani II et Ioannis VIII, ad-
iutoribus sanetisaimis viriš Cyrillo et Metho-
dio geraianis fratribos, quorum religionem et
regionem et cultum magno cum animi Nostri
solatio nuper proferendum augemdomque cen-
suimus, Slavicae gentes quae ab austro ad
boream pertinent, plenius hauserunt evange-
licae doctrinae lumen, ac per eam ad hu-
manom civilemque cultotn deduetae, saoctam
religionis et iastitiae lormam induerunt 9).
(Sliedi).
') Constatin. Porphjrrogen. De adminttr. itnper.
cap. XXX, XXXI, XXXII.
a) loan. VIII Ep. ad Michael Borisium regem
Bulgar.
MfiraMMfM mm*
Paštrović; Cankia je iznida ,,K. D.u
i njezini prijatelji, a narodni klub koji
ae iz petnih žila protivio Cankiu, bio je
prisiljen da na posljedku primi kandi-
data ,,K. D."
„N. L." tvrdi, da se je Prodan „pre-
tvorio preko noći u očitog srpskog-tali-
janskog irredentistu". Na te bedaste
rieči odgovoriti mi je: ili je bilo kom-
promisa, a tad ko tvrdi da se je Pro-
dao pretvorio u irredentistu ili je puka
neznalica ili prosta hulja; - ili nije
bilo kompromisa, a tad se hoće deb&ie
kože na 'obrazu da se utvrdi sto je
n Narodni List" ustvrdio.
Da me „Narod. List" bolje razumije,
raztumačit ću mu primjerima iz njego-
vog života i iz života njegovih prvaka.
Prije šest godina narodni prvak d.r
Klaić sklopio je kompromis sa autono-
uiaekim prvakom gosp. Trigari-em (o
povodu tog kompromisa možda ću drugi
put potanje); autonomaši rekoše da
primaju kojegmudrago narodnjačkoga
i to do ne daleka, svestranu pobjedu.
Prihvatimo sada stvar, eliedeć niz
dogodjaja.
Nazad obilat mjesec dana svećenstvo
zadarske nadbiskupije promelo je moju
kandidaturu, ko prvog katoličko-hrvatskog
zastupnika. To sam ja, u družtvu dvaju
popova, koja n ovom svetom pokretu
imaju neizmieruih zasluga, pršobćio naj-
prije nad popu Caoki-u kao drugu u
kandidaturi. Tiem je započeo rad.
Da se osiguramo pak proti autono-
masim, poso sam na Silbu i Božjom
pomoću i divnim sudjelovanjem nekoli-
cine svećenika i svjetovnjaka, Marini-
ćeva se je kala sjajno srušila. Tiem mi
dva popa imala srnu za se nadpolovičnu
većinu glasova.
Još prija nego odoh na Silbu, u že-
lji, da se sporazumno radi, prijavih
članu narodnoga kluba g, Vrankoviću,
moju i Cankievu kandidaturu. ,.E pa
dobro" bi mi, da u kratko svedeni, od-
govor. Tako nu rieč. Kako je bilo \ifak-
predloženika i narodnjaci iznesoše je- I tim to je već poznato
* ' - Na povratku sa Silbe, odoh k d.ru
Klaiću. i on obeća: da neće ni p6 be-
(Iti'.'g od svojih prvaka, dr. Antoniettia,
koji je uso i sjedio u saboru „glaso-
vima talijanaša", a ,,N. |L." ne samo
nije predbacio dr. Klaieu i drugim pr
vacima da su ae preko noći pretvorili
n. pr. u puljize ili ćozote, neg nije ni o
dr. Antoniettiu napisao što je napisao
0 Prodanu : „nebi se bio sramio ući u
sabor glasovima talijanaša".
Segodiata pako n. pr. u Kotoru neki
su se narodnjaci sdražili sa poznatim
Ilijom Račetom proti komu je toliko
,,N. L.ft pisao, dočim se prije malo dana
radovao što )e pobiedila stranka Račete.
Dali je tim Juraj Bianchini ujedno sa
bokežkim narodnjacima postao srbinom
1 to Račetova kalupa?
U Zadru velikoposjednici razpolažu
su četri glasa Tunedavno kako čujem,
neka je osoba bila kod g. Ivanića i iz
daleka bacala udicu nebi li autonomaši
pripustili narodnjacima jedno mjesto, a
i prvak V. prije malo dana reko je g.
T.: imali biste nam prepustili jedno
mjesto. Narodni klub dakle bio bi pri-
pravan primiti od g. Trigarića jedno
zastupničko mjesto i sjediti a saboru
po milosti g. Trigarića i „beršaljera".
Kad je ima tomu petnaest dana g.
Prodan osvojio Silbu, „Ni r. List" je
velikim slovima pisao: „ovim izborom
odlučena je pobjeda za hrvatsku stranku
u kotaru Zadarskom tim znamenitija
i slavnija je ova pobjeda, sto je ovo
prvi put da iSilba stapa u narodno kolo,
i svlači nedičiso ruho tudjin&tine i ne
sloge". Kako to, „N, List" slavi to-
liko Silbanjsku pobjedu, kad je bila
izvojevana glasovima „talijanaša ;" kako
ae-„N. List" nesrami? Nije li' gadno
da uprav Silbanjski talijaoaši „svlače
nedično ruho"? — Ne, „Narod. Listu"
ne samo to nije gadno, već on, prima
u pred posljednjem broju dopis tih „ta-
lijanaša", koji su poduprli Hrvale; pa
ima još obraza da nekoliko dana ka
Anje predbaci g. Prodanu, da je postao
•srbsko autonomaskim iredentistom U!
Kako čitaoci vide neslane dosjetke
„Nar. Lista" nemogu da zavedu no ko-
jeg mu u oba oka ćoravog pristašu ;
dočita će mu se pametni ljudi u brk
smijati i žaliti što je narodno glasilo
tako nizko palo.
Nisam sve Jtreao, još ima mnogo
toga — ali sad da prije vidim kako « 1
„N. L." nastaviti lakrdiju.
A. Dejan.
* * *
Drugi članak bio je sliedeći:
Lažce treba gomt istinom.
iJzprkos „osobnoj ambiciji" kojom
me časti zadnji broj „Nar. Lista", imam
za stalno načelo: nebranit svoje osobne
stvari nego jodino onda kad je neob
hodno potrebito. To sam smatrao do-
brim djelom k6 kršćanin i svećenik
imam utjehu moć se pozvat na 6 godina
urednikovanja, gdje na sve najcrnje
klevete, na sva huda sumnjičenja i
„Palmate", i „Avvenira" i „Nar. Lista"
nijesam nikad poslužio se „Kat. Dalm".
da svoju osobu, ko takovu, branim. A
i čemu bih? Kad si pravedan, ima Bog
koji misli za svakoga. S toga najvolim
načelo: vršit svoju dužnost što bolje, a
Bogu prepuštat ostalo. On nikoga neza-
pusta, A da je tako najbolji je svje-
dok i sama „Katolička Dalmacija", koju
eto svak neprestano napada, a oua ipak
leti napried sve to Čvršća i sjajnija.
Držeć se dakle toga načela, bio sam
oulucio, i na najnovija osobna napada-
nje „Nar. Lista", prigodom izbora, ne
proslovit ni rieči, ali pošto vidim da se
laži i izvrćanja tako bezočno množe, i
fJa bi mu tko mogo što i povjerovat,
;;0 me da pretrgnem svoj običaj; al za
kratko, nu što će ipak bit pametnu
iredov'oljno, da shvati crne namjere i
bezdušie nekih „narodnih" ljudi, koji
gll „ ovo zadnje doba toli nepobitno
dokazali, koliko im smrdi čisto katoli-
ka i flUto hrvakka sviest, premda zna-
ajede proti mojoj kandidaturi, da je
njemu jedino do ljudi nezavisnih. To na
rieč. Kako bi u faktim, o tom je sviet
već obaviešten.
U nedjelju prije izbori zamolih g.
Klaića, da mi javi, ja li siguran o Ra
bljanim, jer ako jest, onda, posto su svi
troškovi na mojim ledjima, da mislim
poručit Silbljanim, nek ih dodje samo
nekoliko (to nekoliko bila su ona tro-
jica koja su glasovala proti meni s na-
rodom strankom). Na želju g. Klaića da
dodju svi, brzojavio sam, da clodju svi.
Ovdje, rnimogredice, dvie rieči o Sil-
bljanim, da sa vidi kakvi su to ljudi.
Kažem odmah: ljudi predelikatna po-
štenja, kremen značaja. Kad su doeli u
Zadar, kako no ti svoje vrle prijatelje,
pozvao sam ih u sebe. Dodjoše drage
volje; ali netom im ponudih kafu, da-
kako jedino iz časti i iz ljubavi — ko
uvriedjeni pozdravise me i odoše po-
pit kafu u gostioni. Pozvati ih na objed
drugi dan. Odgovor bi: i u more za
me, al da na objed u mene nemogu doo.
Pram ljudina ovako osjetljiva poštenja,
koji se nebi dali podmiti t svim blugom
ovoga svieta; kako je postupala „rodo-
ljubna" narodna klika, u oči izbora kad
sam ib odveo u čitaonicu na sastanak ?
Meni je opadao obraz kad sam gledao i
slušao kako ee sa Silbljarrm postupa
(to sve dakako, jedino zato, jer ¡li je
predvodio klerikalac hrvat Prodan, a ne
kakav liberalac-narodnjak i jer su još
dok bijahu na Silbi, odlučili bili glaso-
vat jedino za Prodana — misleć da će
zbilja narodni klub održat zadatu rieč,
da se neće protivit Prodanovoj kandi-
daturi.)
Silbliani, videć, da je većina obćina
za me, a ipak d* im se nasuprot u brk
kaže, da ih je pet proti meni, videć, da
im se ondje javno i bezobrazno pred
bacuje, da su došle bili autonomaši, da
fh je Trigarić podkupio, da su imali
doć s Marinićem i t. d. i t. d , i to sve
dok su još trajali dogovori; — ogorčani,
sablažnjeni — izidjoše iz čitaonice; po-
kle sam ja opetovano, u njihovom pri-
sustvu, izjavio, da su prosti, da glasaju
ako će i makar proti meni Tiem su
dovršili moji odnošaji sa Silbljanim
Kako je pak stvar išla izmed mene
i „narodnjaka" u čitaonici, i tu treba da
koju rečem.
Najprije sam predočio pristojnost, da
se ima osobit obzir ua Silbljane, koji
nakon dvaest godina stupaju prvi put
u narodno kolo, nuždu da se te ljude
obodri za buduće borbe prigodom ne-
dalekih obćinskih izbora i izbora za ca-
revinsko vieće, iztaknuo sam i moralnu
vriednost. Silbanjskih glasova; ali uzpr-
kos svemu tomu i većini koju sam za
se imao, netko me predteko podviknuv
vrlo zgodno: stat pro ratione voluntas.
Tad sam iztako i drugu stranu, kako je
svećenstva zapušteno, kako se nitko za
nj i za njegove interese neće iskreno
da brine, spomenuh poso o tiakarni; sve
to nebili gospoda pristala na rnojn kan
didaturu barem onda kad je gosp.. Oanki
izjavio se sklonim na odreku. P'.ikunjiše
glave, umukoae, al ne pristadose. Tu
u7. toliko nije već bilo Silhljana, te se
je red bilo razići, ostajuć pri odluci
nećemo popova (naposeb: nećemo Pro-
dana). Ove su se rieči čule u raznim
versijam s više strana, one iste večeri,
u istoj čitaonici, na uši samog urednika
»Nar. Lista«.
prije reko. Ne treba dakle pobijat. Su , ovo očitovanje: „Svjedočim, da sam
vriedno je da barem pripovjedim čita- 1
teliim povod onomu „preko noći„ber
saljerim" i t. d.
„Nar, L." pisao je ovo na temelju
viesti, zlobno i naročito proturcno, da
sam izišav iz čitaonice pOŠO k feerša-
Ijerim s na i* im Agonijom i tu
svu noć sproveo s njim i sa Tri-
garićem. Ovako fenomenalno ludu iz-
mišljotinu „Nar. List* metnuo brže
bolje ništa manje no ko podlogu naj-
većemu svomu topu!!!
Ja ču ovdje kazat istinu, pozivljuć
vas Zadar, da mi ako može, i jednu
samu slovku kao neistinitu dokaže.
1. Odkad sam u Zadru do ovoga časa
jednim marnim putom govorio sam sa
g. Trigdrićem l to nazad dvie godine,
braneć bogoslovce napadnute od zadar-
ske fukare kamenjem, a kudeć mu re-
darstvo.
2 U beraaljerskoj dvorani nijesam
nikad bio i nit ne poznam gosp; Ago-
niju. ~ A sad nek sude pošteni i ne-
pristrani s kakvim ljudima imam posla
i do čega se dopire, namjerom da se,
kad bi bilo moguće, naškodi ugledu i
sjajnu nepredobitne, neporočae hranite-
ljice katoličkih i hrvatskih prava. I ovim
završujem, preporučujuć moja sliepe
protivnike božjoj milosti i sažaljenju
čitatelja.
U Zadru, 18 lipnja 1883.
ja sama čula h ustiju generala Mi
chauda, da je on od cara Aleksan-
dra dobio potajnu misiju, da tada-
njemu Papi (Oj is li in da je bio Lav XII)
podastre njegovu podpunu podložnost
pod duhovnu vi st Papinu. Gjeoero
bacio se pred Papom na koljena i
pnpozneo je Papu za vrhovnu glavu
crkve." Ovo pismo nalazi se u Pa-
rizu u rukama učenoga P. Pierlinga
(ta kod jer rodjenog Busa) iz družbe
laosove, koji je po svoji ta iz vrstu im
radniem o Rusiji odavno poznat u
učenom svieta.
D. Ivo Prodan.
Urednik „Kat. Dalm.
du. da oe i oak ona a ne oni održat,
Bilo bi mi još nešto primietit, na sa-
svim izprevrnute navode L.u o, g.
Buzoliću i t. d., &l vidim, da sam već
oduljio, te ostavljam do potrebe za drug
put. Za danas osvrnuti mi se je još
samo na poglavito« na članak u br, 44
„Nar. Lista", u koliko je proti meni
Ondje čitam :
„U samom Zadru, pop Ivo Prodan.
došao do kompromisa sa Trigarićam,
sa beršaljerim i pretvorio se preko noći
u očitog srbskog talijanskog irreden-
tištu" (sic).
,,Nar. L'u« u drugom broju (u br.
45) čini izpravak i poriše sve što je
urkvene viesti.
Glasoviti branitelj katoličkih inte-
resa i vod ja središta u Njemačkoj,
čuveni govornik Wüidthorst umro je
nn 14 iek. u Berlinu.
Windthorst bio je rodom izMep-
pena u Hannoveru, gdje je, o dobu
dok je još obstojolo ono kraijesivo,
obnašao i razne visoke časti, kao
g. 1849, čast. zastupničku i kašoje
vlast ministra pravosudja.
Kad je Hannover podpao pod nje-
mačko carstvo, pokojni Windthorst
stavio se na čelo katoličkomu po-
krete, te svoji® umom, rauinošću i
odvažoošću doživio. je, da je prije
njegove smrti i^cezo i'posljednji trag
zlosretnog „ K u 1 i u r k a mpfa a.
a-a-
Dekan fraoiasuna, Quenet Blary,
koji od sedamdeset godina pripadao
bogr ^rakoj sljedbi, prije smrti iz-
mir<o se je s crkvom i primio svelo-
tajstva- Stanovao je u Dunkerque«.
* »
Rtvue des Eglises đ Orient ja-
vlja ; U novembru i 825 došao je u
Rim adjutant ruskoga cara Aleksan-
dra I., general Michaud, sa zadat-
kom, da obaviesti Lava XII, da Nj.
Veličanstvo car hoće da stupi u za-
jednicu s Rimskom crkvom ieda moli
Sv. Ote a, da bi mu potajice poslao
svećenika, providjena potrebnom pu-
nomoći. Papa je za to izabrao Fra«
njevca P. Orloli-a, koji se spremaše
na put — kad najednom stigne viest
o smrti carevoj. Dokazi za ovo jesu
pozitivni; jer Lav XII. pripoviedao je
10 sam Don Mauru Capellari-u, opatu
Kamalduiermkom, koga je Papa naj-
prije htio poslati u Rusku. Opat rno
lio je Sv. Otea. neka ne bi siao njega.
Kada je on poshje sam (kao Grgur
XVI) bio podignut na siolicu Petrovu
•aobćio je on iu stvar iVIons Moroni-u,
koji je taj slučaj zabilježio i sačuvao
u'svojem Dizionario di Storia ecele
siastica (59. sv. sir. 310). istina o
pošiljanju generala Michauda ne može
se u dvojbu dovesti i ona nalazi po-
tvrdu u onom, što pripovieda (rusk
obraćenik knez) P. Gagarin. Prije nego
11 je Aleksandar I. tako iznenada
umro, zapovied-o je prioru Domini-
kanaca u Petrogradu, da priredi pri -
stali stan za jednoga svećenika, koji
će doći iz Rima. Bilo je lo upravo
onda, kada se je gjeoeio Michaud
nalazio na svom putu u Rim. JNo'-d
dokaz i-¿naša na vidjelo vojvodkinja
Laval-Montmorencyska? kći Josipa
de Maistrea, glasovita Ko ustanci ja
koja je 13 ,v »nja 1870 napisala
S. 0. Papa Lav XIII. upravio jo na
austrijske biskupe pismo, koje na dru-
gom mjestu pršobćujemo po izvornik i,
u kojem hvali njihovo dosadanje dje-
lovanje u prilog kršćanskim intere-
sima i poziva, da se češće saslaju
te vieć&ju o sredBtvim, kojim bi se
imala zaštititi vjera i težko bolujuće
gradjansko diužtvo. Prije svega bi
valjalo nastojati, da se sveze, koje
kršćansko obitelj spajaju sa hierar-
hijom još čvršće pritegnu, te da se
u pučanstvu jača lako ljubav prema
Papi kao i sviest, koli je njegov
podpun suverenitet nuždan u inte-
resu katoličke crkve, Vjernicim pre-
poruče Pr=pa ustrojavanje pobožnih
družtva, svetkovanje nedjelja i blag-
dana, te knjige i spise na obranu
vjere i uzdizanje ćudorednosti. Ka
koncu spominje Papa socijalno pi-
tanje, i pozivlje biskupe, da se to-
plo zauzmu za radnike, koji najviše
trebaju pomoći vjere, tako da uz>
mognil obavijati svoj težki rad, te
oiehkotili život.
* #
U magjarskoj zastupničkoj kući
upravio je grof Emanuel Andrassy
upit na ministra hogoštovja, zainie
vajuć, da bi se residencija prima-
sova preniela iz Ostrogona u Bu
dimpeštu. Brži pak Andrassy, da zato
ne bi trebalo i kaptol premjestiti u
Budimpeštu, već da je dosta, da sa-
mo koez-primas izabere glavni grad
za svoje službeuo sielo i mjesto da
stanuje u bazilici Ostrogonskoj, koja
sieća na Rim, gledao bi oo na cr-
kvu kralja Matije i na parlamen
tamu zgadu, koja bi ga siećala na
ustavnost Magjarske. Zar možda po-
kojni Sunor, zato što je bio odan
Stolici aposiotskoj, nije bio njemu
dosta dobar i čestit magjarski rodo-
ljub i domorodac? Na taj upit odgo-
vorio je Csaky, da je on već oda
vno osvjedočen, da korist države,
kao i katoličke crkve ¡ste, da se
premjesti residencija primasova iz
Ostrogona u Budimpešiu, i da mu
se čini, da je najljepša zgoda izve-
sti sad, kad je stolica nadbiskupska
prazna pa zato, da je već naložio,
neka se izpita, kako bi se taj eiij
postigao što skorije i što sigurnije.
— „Magyar Allaur' doznaje, da je
držao Ostrogonski kaptol pod pred
siedaojem posvećenoga biskupa Stje
pana Majera u tom poslu konsisto-
riurn« Jednoglasno bi zaključeno, po-
slati k Nj. Veličanstvu deputaciju
s molbom, da Oštrog on i u napre-
dak ostane sielo primasa i nadbi-
skupa. Članovi ie deputacije jesu
Trnavski nadbiskupski vikar biskup
Boltizsar, ravnatelj Budimpeštanskoga
centralnoga sjemeništa naslovni bi-
skup Juiij Markus i zastupnik kano-
nik Dr. Stjepan Rossival.
-'*"'"
Oesku. Tim on padajuć ne zapada, nego
opet sviće.
„Soča" glasilo staroslovenaca, prestalo
je izlazit uslied poraza njezine stranke
u Gorici.
Erudimini, dalmatinski narodnjaci!
Na pismo bivšega kralja Milana od-
govara Milutin Garašanin u „Videlu"
vrlo žestoko i surovo; bivšemu kralju
predbacuje Garašanin nepristojnost i
prostotu, kakove nebi mogao zasvjedo-
čiti nijedan pristojan čovjek, kamo li
jedan bivši vladar. Pogledom na rneri-
tutn Mi lanova lista, Garašanin dopušta,
da Jelena Markovićka i Jelena Kni&a-
ninska nisu u tamnici umrle naravnom
smrću, no on natuca, da je to umorstvo
odredio bivši kralj, koji je poslie svoga
sudea, koji je nadzirao iztragu proti
Markovićki, pozvao kasnije kao ministra
pravosudja u gabinet. (Doista grozne
stvari).
'omaće Viesti.
Vikarom in sede vacante imenovan je
preč. gosp. kanonik dekan D. S. Puliaić.
Prigodom sastanka oporbenih birača
i drugih odličnjaka Zadarsko'Benkova-
čkog kotara, došlo je do uvjerenja, da bi
trebalo ustrojiti središnji katoličko-hr-
vatski odbor u Zadru. I stodobno izmie-
nili su se nazori o djelovanju toga od-
bora. Za sad izabrana su trojica, koja će
izvesti predradnje za ostvarenje te na-
miali, kojoj svak uvidja shodnost i po-
trebu.
* * *
Od nekog doba spljetski „Narod" ima
svega u svojim stupcim, ali borme soli
malo. Takvih budalaština izvali svako
nekoliko, da ne bi ni djeca.
Na pr. u broju od 13 tek. uz uvrjede
koje se vraćaju, naravno, u torbu „Na-
roda4', govoreć o g. Daparu, veli, da ga je
nK. D.u preporučivala prije kandidature,
a poslie na nj napadala! Dočim i spljet-
ski ćozoti znadu, da niti smo ga prije
preporučivali, niti ga poslie napadali,
njega kao njega, n kad nigdje.
Ali stalo je „Narodu" za istinu. On,
i tako od nekog doba rek' bi nije od-
govoran za svoje rieči
li ima nova po sv.iBt'
Dr. Rieger, kojkje bio smatran i zvan,
svetogrdnom izrekom dakako, „bog Češ-
ke , a to radi svoga ugleda, upliva i zaslu-
ga; odreko se je svih časti što je uživao u
SVOJOJ domoviui, * to na uhar „mladjim
silama., Inje uživaju povjerenje pukau
dodajuć, da je povjerenje „najbolji oslon"
za svakoga čimbenika.
Vidi se da Dr. Rieger, uza sve mane
i pogreške, padajuć, ipak; iskreno ljubi
* # *
,,N. L." u zadnjem broju, to toliko
da nastavi svoj liepi i poznati zanat,
neimajue išta na avietu, da nam reče
ili predbaci, iznio je na vidjelo jednu
tobože istinu (!), a ta je, da se je na
12 tek. u jutro naš Urednik „uru vre*
mena razgovarao sa načelnikom Zadar-
skim". Premda razgovarat se, to još
ništa ne dokazuje, ipak osvrnuti ćemo
se na viest.
Pošto naš Urednik na 12 tek. u ju-
tro nije se nigdje 8 nikim ni deset časa
razgovarao, niti bio igdje nego samo u
crkvi, u svom uredu i na sprovodu pok.
nadbiskupa, mi neznamo gdje je mogo
izribat tu „uru vremenaw poštovani na-
rodnjački kolega. On zna, u ostalom,
da mi ni)e8mo narodnjački prvak A.
ili B. koji se običavaju razgovarat i
šetat i dogovarat sa g. Trigariem. Pače
poznato je i Trigariu i narodnjacim, da
mi nikad ne obćimo na nijedan način
i nigdje sa g. Trigariem, ko u obće ne
s autonomašim, ni sa arbim, a malo
doisto i sa narodnjacim. S toga mi cienimo,
da je „Narodni List*1 snievao o toj nuri
vremenau, ili je po sriedi kakva haluci-
nacija. Mi ju ovako tumačimo. Pošto
naš Urednik učestvovao sprovodu pok.
nadbiskupa, ko što i narodnjaci, a uče-
stvovao je sprovodu i nač. Trigari, i
sprovod trajao je uru vremena, to je
,,Nr. L." jednostavno zaključio: ergo
(Cetro quell' ergo!) urednik „K.at. D.u
razgovarao se je uru vremena sa g. Tri-
gariem. Argumentacija divna! Nego,
neznamo, zašto se ne bi moglo reć, da
se je i Dr. Klaić razgovarao uru vre-
mena, ili zastupnik g. Dapar, koji je
takodjer bio na sprovodu?
Na znanje pak „N. L.", na sprovodu,
da se je naš urednik i htio razgovarat
„uru vremena" s g. Trigariem, to on
nebi bio mogo s uzroka što: a) naš u-
rednik na sprovodu ne običava govorit
nego ili šutjet ili molit; b) što na o-
vom sprovodu, o kojem je rieč, odkad
je bubanj zabubao pri početku Bprovoda
pa sve dok je svršilo, nije naš urednik
nit jedne jedine rieci s nikim progovorio
c) što g. Trigari nije bio do našega u-
rednika, nego ako ih dobro poznamo;
zastupnici ovdješnje poljodjelske zadruge,
koji nit su našemu uredniku slova pro-
sluvili, nit on njima.
Sve što je do ovoga časa u deset go <
dina bilo govora izmedju načelnika Tri-*
je ona „stvar svrhunaravna"9 kako
se je on sam o njoj običavao iz-
razivati.
* • *
ih je d.r Klaić zapitao, kako to oni
ui sle, izjavi grof. G'iam-Kartinic: To
su pitanja, koja se ostalih članova au
tonoraističko konservativne većine toliko
netiču koliko nas. HistoriZko plemsto
nije voljno napustiti stanovište, s kojeg Rimskomu časopisu ,,La Ci V»ti ti j se ono smatra zastupnikom češkoga na
Caltolica" piše njegov dopisnik i j roda i Čeških interesa. Mi doduše ne
Njemačke ovo: „Smrt gospodina
Windthorsta ostavlja medju nama
veliku prazninu: svi to priznavaju;
i s toga nije se čuditi, ako su na-
gadjanja što se odatle izvode mno-
gobrojna i raznolika. MaP ,,e svi dne-
vnici akatolički proriču razvrgnuće
Ceutruma. I za cielo to bi se dogo-
dilo, kada bi Centrum bio stranka
kao druge što su. Nu dobro je, da
se spomene ono, što je uztvrdio,
prigodom jedne znamenite polemike,
„Weslfaelische Merkur", valjani u
Munsteru izlazeći katolički dnevnik:
„Mi se možemo proći programa:
vjerovanje apostolsko dosta nam je".
Vjera katolička, obrana prava cr-
kvenih: eto programa Centrumu.
Stranka, kojoj vodje umiru u pa-
tnjam, žrtvuju svoje blago i život,
i odriču se svake osobne koristi,
nije zaista stranka slična ostalim.
Ona nije kao proizvod kombinacija i
računa više ili manje umno složenih,
nego je učinak na žrtve spremnog
osvjedočenja; i zato nepredobitna.
Centrum će obstojati, jerbo ga po-
tr ebuje Njemačka i Crkva; jerbo
on mora služiti za primjer kato-
licim ostaloga svietajerbo on je
prvi vrt, točka od koje valja da se
krene obnovljenje političko kršćan-
stva pod vlašću sv. Stolice".
* * *
„Nord" javlja gledom na odno-
Šaje Ruske s Vatikanom sliedeće
redke: „Izvanjske novine držale su
zadnjih ovih dana, da se može ne-
povoljan sud izreći o sadašnjem sta-
nju odnošaja ruske vlade s Vati-
kanom, nu to je posve krivo. Na-
suprot nišla nije pomutilo te odno-
šaje, oni ostaju u svom normalnom
stanju, l'ošto je g. Iswolsky na ne-
koliko tjedana odputovao u Petro-
grad, to su uslied toga posve na-
ravski i jednostavno zapeli poslovi
i dogovori njemu povjereni, a to je
bez dvojbe bio povod krivomu tu-
mačenju spomenutih listova."
Što ima nova po svieiu r
Australija proglasila se skoro neza-
visnom od Englezke.
U nekim plemenitu u Indijam nastala
je buna proti Englezim i buna se širi.
Već je došlo do nekoliko malih okržaja
osobito u Gornjoj Birmaniji.
Berlinska „National Zeitung" donosi
Članak o medjunarodnom položaju, te
kaže, da se Francezka smatra posve
gpremnom na rat, a u Rusiji da sile
ruski šovinisti na rat. Evropska stranka,
koja je za rat, misli da nije daleko čas
kad će planuti boj. Nu to ne visi o njoj,
već o volji cara Aleksandra. Značajno
je obilježje sadašnojsti, da rat i mir o-
visi o volji jednoga čovjeka.
Oporukom Jerolima Napoleona izbasti-
njen je princ Viktor posvema i progla-
šen kao buntovnik.
Izmedju Italije i sjevero-amerikanskih
država prekinuti su diplomatički od-
nošaji, jer amerikanska vlada nije Ita-
liji dala zadovoljštinu povedenjem stro-
žije iztrage u nekom ubijstvu u N. Or-
leansu, gdje je nastradalo nekoliko ta-
lijanaca.
Mladočeški klub zaključio je u sjednici,
da će u zastupničkoj kući predatipred-
sjednici ou drzavo-pravnu izjavu, (i pre-
dao je.)
O viećanju pouzdanika desnice javljaju
pražki „Narodny Listy" sliedeće zani-
mive potankosti: Zastupnici kouserva-
tivnog veleposjeda iz Cesfce pridržaše
si Dravo da sastave uži klub sa vla-
stitim prvakom. Oni naročito žele imati
vedu slobodu i samostalnost u cisUm
političkim i narodnim pitanjim. Kada
Oemo sa Mladočesim sklopiti savez, no
mogla bi se poiaviti pitanja, u kojim
temo morati stajati uz MladoČehe. Mi
nesmijemo a priori onemogućiti takovo
sudjelovanje sa Mladočesim a i nesmije-
mo zakrćiti put, na kojem bi se moglo
postići, da se svi Češki zastupnici even-
tualno nadju u zajedničkom klubu. I
princ Karlo Schwarzenberg odobrio je
te nazore grofa Clatna-Martinica. Princ
Karlo Schwarzenberg upitao je grofi
Hohenwarta, da li će klub poći zajedno
sa sjedinjenom njemačkom ljevicom.
Grof. Hohenwart izjavi, da je takovo
sudjelovanje sa ljevicom moguće sumo
u formalnim pitanjim ; uži pak savez
ljevice sa desi ¡com da je lzkijučen i
načelni dogovor nemoguć, budući lje-
vica i desnica zastupaju sasvim diame-
tralna načela. „Vaterland" javljajući o
toj sjednici pouzdanika desnice, veli,
da moravski Staročesi neće za sada
stupiti u klub, no ipak će s njim soli
darno raditi. Temelj svim težnjam klu-
ba biti Će kršćanski nazori o svietu.
Postavit će se maii odbor, da izradi
načela" kluba.
Donapokon i češki veleposjednici stu-
pili sa samo kao poseban klub u vladi-
novački Hohenwartov skup, pa i to uz
reservu, da glede svih Čeških pitanja
oni se smatraju slobodnih ruka. A naši ?
Gdje je slavenska sviest, gdje je hrvat-
sko pravo?
Službeno se potvrdjuje u Londouu,
da su ustaše indijskoga plemena u Mau-
puru, kada su navalili na englezke čete,
umorili englezkoga zapovjednika Quin-
tona. Ustaše su navalili na poziciju en-
glezkoga zapovjednika kod Tobola, no
biše suzbijeni.
?*T fi, ŽS ? H
U Ka i» u, 5 travnja.
Kad je sadašnje obćinsko upravitelj -
stvo stalo na kormilo ovoga mjesta, a
to usljed sramotna koalicije sa autono-
mašima, po kojoj su izbori izpali onako
kako je svakomu pozuato, raztrubilo je
da će odsele u uredu vladati jedino
hrvatski jezik, da će se hrvatstvo svuda,
štititi, a da taljanskom jeziku neće biti
mjesta. Mnogi tomu i povjerovale. Ali
Bože moj, kako je to moguče, kad u
obćini ima dva autonomaša a tri, tobo-
že narodnjaka, koja znadu hrvatski ka
ko ja kineški.
Pa zbilja dočim je staro upravitelj-
stvo davalo svaku objavu hrvatskim
prije pa onda taljanskim jezikom, ¿la-
našnji naši patres patriae daju proglase
taljanštinom, a to takovom da bi se
svak stidio.
Hvale se sada, da su oni uredili eko-
nomično ^tanje otoka, da je obćina pod
njim \uzkrsnula, da su platili 14 hiljada
fiorina du^a.
V Evo kako stoje stvari.
^rija&pje je upraviteljstvo bilo dotje
rate s miiogim pravdama do svrhe. Ra-
Budt^su fbile izrečene, a nije drugo
treb&vkio \nego da konačne izplate. Kad
je sadašnje upraviteljstvo stupilo, utje-
ralo, hvala jedino staroj obćini, silu
novaca, a naravno izplatilo dugova,
koji, to budi raimogred rečeno, bili veći-
nom oštavijeni baš kad je današnji prvi
prisjednik bio načelnikom.
Radinost pak obćinske sadašuje
uprave jest bas velika. Robkinja upra-
vom smislu rieči bivšeg dvorskog sa-
vjetnika, neće ništa da radi bez njega;
a pusti njemu nek svrati vodu na nje-
gov mlin.
Do sada ove godine sastalo se vieće
samo jedan put, a to da skinu stare
poštene lugare, i da imenuju nove, od
kojih jedan je stric našeg rodjaka a
drugi mu je rodjak.
Imalo se je Vieće još jedan put sa-
stati, a to, kad je tunomadne Antonietti
pokliznuo te pao. Tad su imali brže
bolje ustanovi'' potrebiti novac sa po-
ploćenje ulica. Ali je Antonietti odma
darovao nekoliko hiljada fiorina, barem
tako mi kažu, a brzo će ulice biti po-
pločene, nu pod uvjet da na onom mje-
stu gdje je pao bude podignut spomenik.
Ovo je pučanstvo u velike ijuto što
ove godine kroz veliku nedjelju nitko
od obćine nije nikad prisustvovao ni-
kakvoj crkvenoj svečanosti. Ovo je, od
kad je Rab, prvi put, što naravno i
težaku i gradjaninu nemože da bude
drago, nit je to Uepo u čisto katoli-
čkom 'gradu. Zlo, pak zlo. R.
14una, 7 travnja.
Veleučeni gosp. Urednice? — Molim
Vas, da izvolite priobćiti u Vašem ve-
lecienjenom listu „Kat. Dalm." ovo
malo redaka — Kroz ovu korizmu, u
ovoj Franjevačkoj crkvi držao nam je
propoviedi Velećastni i Veleučeni O.
Antun Kazilar, gvardijan ovog Samo-
stana, poznat radi njegove vještine u
propoviedanju mal da ne po svoj Dal-
maciji. — Ovdješnji pak bogoljubni
puk, vrvio je s* svih strana ove pro
strane župe, da čuje rieč božiju iz nje-
govih usta. — Na malo uzkrsenje t. j.
na 5 tekućega, budući bila zadnja pro-
povied, toliko se je bogoljubnog puka
sakupilo, da ovdjeenja crkva, sasvim
što je prostrana, bila je dubkom puna;
te okolo sati započe svečana misa,
koju je iijdpjevao Vtč. Dum Niko Bun-
tjelić, župnik ; a poslie Evaugelja gore
spomenuti propoviedalac držao je za-
glavnu propovied, koju je kako i o-
stale, tako vještački i majstorski izveo
i prikazao, da je svak zadovoljnim o-
stao. Neimamo rieči, da izhvalimo nje-
gove znanstvene i dubokoućene govore,
dosta nam reći, da su ¡svakoga suza
oblile, i da će uspomena njegova pro-
poviedauja neizbrisivom ostati. — Po
slie s. Mise bi blagoslov sa svetim Sa-
kramentom, preko kojeg su se krasno
izpjevale Litanije Br. 13., koje je pra-
tio, uz „orgulje* Vlč. O. Anselm Radu-
lović, i tako svrši ova bogoljubua za
bava. — c. —
Makarska, 1 travnja. ')
Neki naši zor narodnjaci iza Pyrrhove
pobjede udarili u hosanna prvacim i za-
darskoj družini. Tomu se nije čudit,
jer kakav mliu, taku i brašno daje.
Nego oni isti, koji su zabacivali kan-
didaturu šarenog narodnjaka Borčića,
danas, ko nestašne trsti gude u druge
gusle. Ovih dana sam ih čuo baš smie-
snih. Da se obćinstvo nesablazni sa-
više, samo ću dieiomično neke spome-
nuti, a u ciglu svrhu da opoenenem onu
gospodu, nek u javnosti, bar sa prsti
obraza se ponašaju, (izpuštamo dva
redka. Ur.)
Prepoštovani razpratrica dum A....
Z ulovljeni narodnjak i tobože ka-
lunik, koji za trbuh (izpuštamo tri četiri
rieči. Ur.) najašio u uađu Citaouicu i sa
svojim prefriganim pathosoai, uti ex cat-
hedra, štošta bunca i na koncu u pa-
triotskom, zanosu kliče: „budimo Hr-
vati — oho! u ovom izrazu karakterne
se i sam — al ovu sramotnu Katoličku
bacajmoil. 1 biste ii vjerovali, pred to-
liko družiuara hita je na tleh 1 Fra,
pardon, dum Autune debeli, je li to
Caatno? je li to pristojno u Čitaonici
Makarsko-Primorskoj, do danas čisto
hrvatskoj ? Je li to po galateu talijan-
skom? gdje ste se školali i kad u redu
nijeste mogli svoje ambicije zasititi
okrenuli ste pleća sv. Frani, a neza-
mjeriie, onakim ponašanjem mjeste na
diku ni sv. Petru. To je potla, nego
ste onako mezgaii rieč Božju, u sustol-
noj Crkvi, preko prošle korizme. Bog
Vam take griehe oprostio, a i druge.
. . Znam gdje vas zub boli, jer
„K. D." bez razloga ne napada na po-
svećenu glavu, koja vas je odpustila
najmilostivije, sa biskupske mense, u-
natoč sviem orate pro me častnih šare-
njaka. Sto je pak i teže, ne nadje se
pak nijedan sviestan, da pripoštovanomu
dum Antunu u grkljan saspe onu nje-
govu sramotu.
Neka pak raztrešena i plitka mladež
u Čitaonici — vazda smo na svetom
ognjištu — prpošno se dere: nŠto zar
bi htjeli popi i fratri nas navest na
drugi srednji viek? Ali nas je malo o-
batalio? Neka oni kubure5 ovo je viek
slobode, — al kakve na žalosti? — ne-
dajmo im više ni beknuti Jeste li ra-
zumjeli, prepoštovani Dum Autune? a
vi ste i u Upraviteljstvu naše Čitao-
nice. Znadete pak, da se i gorih i gr-
8tijivijih čuje i to sve u Čitaonici, pak
vami, ko narodnjaku, pravo je. Evala 1
ma respice jinem!
Razmahao se i usrećitelj Gornjeg-Pri«
morja silni debeljaš Andrijašević i pu-
šta se u razvijanje Darvinovih theorija
— a kukavac nije ni cigle njegove
knjige prelistao —, al u svojoj nadu-
tost misli, kad je pučke škoie prošao
i preparandiju pretrkao, te sbio u glavu
desetak suhih §§. obć. da je sve-
znalica, te zaključuje:" ja sam se prvo
začeo Hrvat - ma kakav? Bože ti vi
dio! — pak sam učinjen — evala ti!
— katolik•'. Ovo pak sve- kanda |e
smrvio barjak ,,K. L).u: Katolik Hr-
vat. Nego znaš ii ti, kovačuicj novosti
i trumbatašu, kako te Uepo u Makar
skoj zOvu, što je vierslii ideal, što li
narodni? Kako ii narodni se ništi ako
vjerski neprednjači? (Ovdje izpu-
štamo nekoliko redaka, osobito radi
Dum K Ur.) — Ovž»j isti, svezna-
dar" braneć se u „N. L.u proti nHr-
vatskoj-', djetinski pozivl|e dopisnika, da
Za sadržaj — koiiko se osoba tiče,
i uzimlje odgovornost g. dopisnik» i/r.
mu se kaže i pjeva: „Hrdje" se kriju.
I slabe žene, — Evo Vam mene: — A
gdje ste Vi ? 0 fior di senno f E se non
ridif... Dopustite, da mu ja sad, u dvie
rieči, odgovorim, mjesto dopisnika „Hr-
vatske". Mi smo na braniku Vjere i
roda, a ti si „Promoče, Zečiću", kako
te bistroumni Graeanin nazva, na „Ra
guši", da vršiš rugotu Efialtovu i da
do crne zemlje metanišeš ijudim na Ze-
maljskom Odboru i c. k. da ti se ne-
izmakne, ko i pošta, debela muzara
Obćina.
Mimoišav sve drugo, nebi bilo s go-
rega, da Upraviteljstvo naše Hrvatske
Čitaonice sustegne onake sablazni, opo
mmjuć družinare, a nepristojnim vanj-
cim ukazujuć vrata i da postavi na stol,
ako i ne drugi uljudnik, ono bar „0
pristojuu ponašanju" što je lani Dru-
štvo sv. Jeronima izdalo.
U nadodatku jednu ozbiljnu opomenu
Makarskoj, koja čuva hrvatski amaner.
„Kačićev Spomenik". Od prvog trena
S<ivog hrva tskog pokreta u Dalmaciji,
koli vlada, toli renegati perili su svoje
topove na ovo guiezdo sokolovo, na hr-
vatskoj urvini savijeno, al naš Ivićević,
pak neumrli Pavlmović staše na bra-
niku i dušmanin nam još nesjede na
vrat. U zadnje vrieme atara tuiomija
pitana činovniklukom obabila se i ro-
dila srbakoviće i sad om složni tiše, tiše
love u mutežu i rek' bi da im je naj-
veće uporište u tomu, ako starim Hr-
vatim otmu ideal Vjere i plemena. I
evo zašto oni, po primjeru srbeža du-
brovačkih, mala mal neizkusne mlade
sile na liberalizam i kakve mušičavosti
vabe i love. Hoćete li da Makarska
postane izrod? da se nad njom crni hr-
vatski barjak vije? Tad van iz Čitao-
nice sa slikom slavnog Strosmayera
„sve za Vjeru i domovinu", pod noge
ozbiljni lik Pavlinovića, doli sa Iviće-
vićem, a hrvatskom narodu poručite,
nek prenese svoj spomenik sladkog Mi-
lovana, i tako bi bar nješto sviesti po-
kazati. Dočim šarovitanje ma bud ka-
kvo nalazi nas i svest će naa u neda-
vnu propast. Sto lud posija pametan
nigda izora Čist pravac.
Banjaluka, 29 ožujka.
(»Stranka prava i vjera". Sta su bos.
Hrvati1" „Napadaji nadri Srba", nPopu-
Šćaji Nadri-tirbom11 „Složno".)
U jednom franj. družtvu našlo se je
12. privrženika „stranke prava i jedan
„Obzoraa". Kad li, nastadoše razne
prepirke izmedju obiju stranka, — te
izmedju ostalog „obzoraš" rekne, da je
„stranka prava" naperena proti vjeri !
Ja dakle u ovom malom listu želim u
kratko odgovoriti na ovu gornju kle
vetu, koja je izkvarila poštenje svim
pravašem.
Ako je „stranka prava" naperena
proti vjeri, — a to onda, zašto su to-
liki svećenici privrženici njeni? „Hic
Rhodus bic salta!"1.) Ni su li najodii-
čniji svećenici, književnici i dr. najveći
ljubitelji „stranke prava" ? Kaki su to
dokazi ?
Posljednih dana „Obzor" u očajanju
veoma napada na „starčevićanizam" 5 te
je tako ukresao bos. Hrvatom, da čim
vidu „Obzor", odmah im zasmudi
jer meće mržnju medju
braću. On je kamen smumje u Bosni
uvodeć srbo-hrvatstvo, a zasliepljen je
djačkim jajima, te ne vidi, šta braća{\)
Srbi čine u Bosni. Ali će doći maca na
policu 1
Dan u dan nadri-Srbi napadaju kle-
•vetama na bos. Hrvate; te se već na-
bacuju — tako rekav — blatom na nas
iznoseć kroz Sarajski „Napredak" razne
gnjusobe, ama čekaj! Dolijatćeš ti, lije
lijasta! Bošnjak je sviestan, on zna, šta
je, on zna, da je Hrvat !1 Za Boga, dom,
i rod, napried naši 1! U nas u Banjoj
luci vide se nadpisi ovi: „Srpsko-pra-
voslavna osnovna škola", „Srpska či-
taonica", to sve naša prijatna vlada
vidi, ali ni zjevnut; dočim, kad kato-
lici ili Muhamedanci hoće, da metnu
naslov: „Hrvatska čitaonica" tad vlada
nas zove buniteljima! I to je dobro!
Sloboda? Na mnogim su nama mjestima
zabranili metnuti, dočim hrišćanima do
pustili !
Braćo Hrvati! Tko iole ljubi domo-
vinu, nek se oda sna probudi.
Mi smo Bos Hrvati svi privrženici
„stranke prava;" pa zato smo mi uvjek
spremni, da i zadnju kap krvi za naša
sjajna prava prolijemo! Mi katolici, a
tako i Muhamedanci složno će se boriti
za uaša prava, avedj pod geslom : Bog
i Hrvati ! Tugorod...ić,
') Recite im, da je pače program pra
vaski najmoralniji i najkonservativ
niju, jer iskren pravaš i zaačajnik tc
»u dvie vrline koje skupa idu, kao
kod nijedne druge stranke; jer je u
stranku prava privezan samopriegor
požrtvovnost 1 jer napokon što ]
pravo i Bogu je drago. Koja drug
stranka može se poniet, da ima tak
moralne prednosti? Urx
Jučer je blagoslovljen svečano u stol-
noj crkvi u Zadru prvi kamen za na-
stavak zvonika.
Sakupila se ovom prigodom liepa svota
novaca za pokriće nedostatka (oko 500 f.).
Preć. kan. prof. D. A. Tacconi izre-
ko je liepo prigodno slovo.
Novi zvonik biti će 54 metra visok.
Slog je jednostavan Zvonik biti će do-
vršen kroz dvie godine.
uz
je
« *
Danas će stići u Zadar franjevački
definitur preć. O. A. Zubac da predsieda
kapitulu države sv. Jerolima, za izbor
novih starešina. Kas ije odputovati će u
jednaku svrhu put Galicije.
Kako je poznato preč. O. Zubac vr-
šio je već ovaj vrlo častni nalog u Bo-
sni i Hercegovini i Ugarskoj.
*
* *
Kad smo već bili dali u štampu za-
dnju opazku članku „Nesmiaiu smisao",
dobismo viest, da Slovenci odlučiše (?)
stvoriti poseban klub i da će s njima
i naši dalmatinski zastupnici. U osta-
lom ovaj klub stupa svejedno u obći
klub grofa Hohenwarta, koji je stvoren,
da mludoČehe osami. Cemu ne ostat
sasuta o sebi, ili ne podržavat kakve
god sveze i sa Mladočesim? Je ii pl -
menito, da dični češki narod primi i od
južnih Slavena tu moralnu zaušnicu, a
sve za to, jer odrješito brani svoja pri-
znata državna prava, kako što i mi že-
limo ? * « *
„Crvena Hrvatska" odobrava pred-
loženo sabiranje prinosa za Kačićev spo
menik u Zagrebu te je i ona poklonila
u tu plemenitu svrhu f. 5.
* * *
Primamo iz Benkovca, 11 tek.: No-
ćas su nepoznati zlikovci porbili poštar-
ski ured, ukrali okolo f. 15, nekoliko
pregoručenih knjiga bez novaca i do-
bnike.
* *
Ovdje je bio jučer na prolazku put
Italije, kamo ide da usavrši bogoslovne
nauke, vlč. O. Vid Lekić brat Herce-
govac. Ide u Parmu.
* :i *
Gorički nadbiskup mr. Zorn bio je
ovih dana kod Sv. O. Pape u posebnoj
udjenci.
* # *
Iz Novigradske okolice, 10 travnja:
U prošlu sriedu, 30ci dan nakon smrti,
bilo je u Ražancu svečauo opielo za po-
kojnoga našega oplakanoga Otca i Pa-
stira, Prabiskupa Petra Dujma Maupasa,
kojemu, usljed „udvorna" poziva nad-
župnikova, M. P. don Šime Meštrovića,
učestvovaše svećenici : don Ivo Nekić,
don Ivo Simičić, don Sime Lukić, don
Fraujo Tomašić, don Pile Crvarić i don
Jere Mirčeta. Crkva kao šipak puna
bijaše vjernika, na stotine kojizih pri-
godno pristupile Svetotajstvim. U znak
neizbrisive odanosti i sinovljeg štovanja
napram pokojniku spomenuti župnici iz-
medju sebe sakupile svotu od 26 fiori-
na za nabožne svrhe. Krasni mu se duh
nebeskog perivoja nauživao 1
*
« *
Pišu nam s Hvara, da su i ondje na
sam dan sprovoda pjevane, nastojanjem
preč. Kaptola i crkovinarstva, svečane
zadušnice za pok. Nadbiskupa P. D.
Maupasa.
*
Odbor llohenwartova kluba, izaalan
da ustanovi načela, kojih će se klub
držati, sastavio ih je ovako: „Podpiaani
zastupnici konservativno-autonomiatičkih
načela sjedinili su ae ujedan klub, koji
će se zvati klubom konservativaca, te će
u tom klubu težiti za tim, da 8e aaavim
zadovolji materijalnim i kulturnim po-
trebam pučanstva, a javno pravo razvija
na kršćanskoj podlozi, nadal|e će zastu-
pati (a zašto ne i zagovarati? Ur.) ra-
vnopravnost narodnosti i historičku in-
dividualnost i cjelokupnost kraljevina i
zemalja uz podržavanje onoga realnoga
saveza, koji spaja sve dielove države."
Ovaj program podpiaao je 41 zastupnik,
i to njemački konservativci i Slovenci.
Dalmatinski Hrvati i istarski Iirvat
Spinćić nisu do 10 tek. bili podpisali;
Hrvati, tako javljaju iz Beča, viećaju
medju sobom. „Obzor" od 11 tek. drži,
da ćo bit već i oni postali.
pori ići ćo česmu na najzgodniji]) mjestili i
odrediti ćc propiso kako da se dozvoli ista
privatnim osoliatu.
Vlada Njegovog V«liiai«stv.> u-
srećila je naš zavičaj u ovo zadnje doba,
davši mu željeznicu i morski nasip, i pri-
pomogla je poglavito liepom svotom, da se
obnovi stari rimski vodovod.
Zabacujuč stari sustav po kom se je pri-
kaživalo puku da blagodati, što se zbilja
primaju, dolaze od druge ruke, novo će
vieće pokazati svoju harnost visokoj vladi
poradi izvršenih zgradja, i suglasno s njom
nastojati će, da se poboljša materijalno sta-
nje grada, a navlastito da se čim prije po-
pravi monumentalna naša prvostolnica.
Glede odnošaja prama ostalim obćinam,
novo vieće uzdržati će s njima srčeno uza-
jamnost i nastojati ćc, da Bi kod svih dal-
matinskih obćina steče onaj ugled, kog je
jednoč uživalo. Ali neće ni zaboraviti oso-
bite interese našeg grada, da li će sve svoje
sile uložiti kako da ga privede do moral-
nog i materijalnog napredka, eda bi u svoje
vrieme postigao mjesto što mu pripada, i
koje će mu biti dopitano samo kad njegovo
zastupstvo svojom mudrošću, štednjom i po-
štenjem, bude pružilo jamčevinu za red i
za pravi napredak.
U odnošaju sa pokrajinskom i centralnom
vladom mislimo da bi trebalo držati se na-
čela obćinske slobode, nu uvjek raditi su-
glasno sa državnim oblastim na obću korist.
Mi se držimo današnje vlade bez ikakovih
osobnih namjera, bez licumjerstva, i gojiti
ćemo svedjer, a isto ćemo i kod svojih su-
gradjana tražiti, ćustva vjernosti i odanosti
prama Prcjasiiomiilaicin Vladaru,
od kojeg se kao od najboljeg prijatelja, na-
damo miru i blagostanju.
%ivilo Ijcifovo Veličanstvo
l'rano Josip ?.i Nas Car i fiiralj!
Živio ft« mjestu i li tlu Itaruu
Jovauovic !
U Splitu, mjeseca lipnja 1882.
Narodni odbor
D.r G. F. lhilat — D.r Dujam Rendić pleni
MioČević — Vitez Jerko Kambj — D.r Ed.
Tacconi — D.r Ivan Mnnger — Bettini Frane
— de Cattnni D.r N. — Cakrov .Jakov —
Gama Bartnl — JviSić Jakov — Karamun
" D.r Srećko — Kutalinić Petar — Katić pop
Ante — Krstulović Lovre — Lovrić Toma —
Marasovid Ivan — Marinovič Vickn — Ma-
tošić Ivan — Mazzocco Paško — M/adineo
Stjepan — Morpurgo Vid Muljačir' Mate
— Pn van D.r han - Roje Marko — Seguić
Paval p. J. — Senjanovic lan p. Mute —
Škare Ive p. Mate — Tommaseo Leonard —
Vuškovid Vicko — Zelić Ive.
Obraćenje i pokrštenje sv. Augustina
po sv. Ambrosiju.
(h Baunardova zida sv. Ambrosija)
(v. br. 4 9)
Prvi uspjeh toga duha, koj je okrenuo
ledja bludnji, nu ni|e zagrlio istine; bio je
taj, da je postao ravnodušan prama raznim
sektatn; a drugotan je bio taj, da se jo
naklonio na katoličku stranu: „Čim sam
jednoć podvojio, namah sam zapustio mani-
ke'izam. Odlučio sam ostati u katekumenatu
one crkve, u koju su me uveli roditelji
moji dokle mi se sasma ne prozrači/'
Koji su to bili njegovi roditelji, koji su ga
toliko naučili ljubiti crkvu, i čija je uspo
raena na toliko ostala zasadjena u njegovoj
duši? Tko je upoznao Ambrosija tako točno
sa tim nemirnim duhom? — Monika, majka
Augustinova, jezero je pretrpila pogibelji,
prebrodiv more, došavši u Milan g. 384,
samo s toga da ga privede na pravu, i-
»tinsku vjeru.
Ambrosij je brzo spazio tu zamjernu u-
dovicu med ju svojimi slušatelji, jer gaje sa-
brano i neumorno slušala; i on ju jo izvan-
redno štovao radi njene uzorne krieposti, radi
njene žarke ljubavi bližnjega, i radi njene
silne nabožnosti pred žrtvenikom Gospod-
njim." Monika štovala je Ambrosija kano
»atigjela božjega", poslanoga, da vrati i
8P»si mileno diete njenih vrelih suza. Ona
je to bila, koja u svojoj neizgovornoj ma-
terinskoj žalosti jadovite, žalostile tajne du
\ ševne i životno zabludjelog svog sina Ara
brosiju odkrila.
Ona je bila ponajprv«, kojoj je nakanio
Augustin očitovati, kako prekreće s njime
milost: „Ja sam majku obaviestio, da nisam
više manikejac, nu da jošte nisam postao
katoličkim kršćaninom". Monika nije ni
časka posumnjala, komu imade poslie Boga
najviše zahvaliti, da joj je zabludjeni sinak
zloglasnu bludnju zavrguo." Moja majka,
štovala je Ambrosija kano početnika moga
spasa, izpovieda Augustin u svojih confes
sijah. Ljubila ga je, jer nije mogla toga za-
boraviti, da je on prvi pokrenuo duhom
mojim; i ona je bila sigurna, da neće samo
ostati kod toga odsudnoga prekreta: već
da ću posvema ozdraviti."
Pokretaj umni bio je malo ne dovršen.
Nu trebalo je izaći, izdržati onu najopasniju
ćudorednu, moralnu promjenu, krizu, jer o-
dlučna bila je istom ova. Da moje bolujuće
srce pobiedi, sdružilo se je niedjusobno:
molitve, otajne suze i uzdisaji materinski,
Monikini, sa apostolskim žarom Ambrosija.
..Mnika moja" govori Augustin „podvostru-
čila je suze i molitve, o Bože, da Tebe za-
klinje, da mi pripomogneš, da razćeraš tmine,
što me obstirahu. Njeni pohodi crkve zače-
staše, i nezasitljiva u slušanju rieči božan-
ske, pogleda svoga nije odvraćala od ustiju
Ambrosija". Ambrosij od svoje strane na-
stojao je u toj nesretnoj duši uzbuditi gri-
žnju saviesti, jer je više trpila od svojih
strasti, nego li od dvojba. Uvjeren je bio,
da taj divni um, pošto je sbacio .sa sebe
hinbu manikejsku, da će naći Gospodina,
kad zagrli krjepost. Nu o tome ne ima prio-
pora; to bo je stvar saviesti, srca. S toga
se je sada obraćao biskup na to istinsko,
nu zasužnjeno srce. Posle razlaganja svoga
o patriarkah, prosliedio je u razlaganju
Psalma CXVLLl.ga, u tumaču toga psalma
iznio je divnu i živonosnu nauku viersku.
Bila su to predavanja obćenita moralna, bez
dvojbe; nu kad jih čitamo, pa se spominje-
mo, da ih je Augustin slušao: tadnahodiino
na svakoj strani osebnih crta, koje su mo-
ralo dirati u srce njegovo.
„Razgledaj sam sebe očima dušo tvoje,
govoraše biskup milanski, kano da imade
stanovitoga slušatelja na misli. Holestan si,
znadem ja to, znam da te razdire kriva sa-
viest, poništena od grieha, sništena pod no-
gami smrtnoga straha. Započmi, upoznaj se,
traži liek u molitvi, izprosi, da milostivni
liečnik za bolestna snidje s neba k tebi,
u dušu tvoju. Kana je tvoja duboka, dodji,
ne odvlači. Bog ne otvara brazgotine želje-
zom ; ne treba mu, nego rieč reći, da te
ozdravi. Gore gledaj, gore: uči svoje obrni
k Bogu".
(Sliedi).
BCu/ltol i iiiliiBi/am-
(V. br. 48)
V.
Eto nam dakle ruske crkve uzidane na
temelju ne sv. Petra prvog pape, na tom
nepredobitnom stancu kamenu, nego na onom
posve slabom i nesigurnom kamenu što se
zove Petar Romanov ruski car.
Nekanim braniti ni malo tog utemeljitelja
ruske samodržave, jer to nije moguće; no
primjetit mi je svakako da toga šta mučno
bi se bilo dogodilo, da tudjinska nenavist,
strast i pakost nebudu otudjile biedni ruski
narod i odjelile ga od spasonosnog središta,
od slobodnog, nezavisnog, svemirskog Rima.
Jedina ta zajednica mogla ga je spasiti od
službovanja i robstva. Niti meni namjera
iznašati na vidjelo ni grozna nedjela izvr-
šena po sv. Sinodi, ni nabrajati grdne zlopo-
rabe, svetogrdne uredbe, tolika bezakonja,
sliepu mržnju kojom i danas još dišo, i ako
nešto po manje, prama svemu latinstvu;
nije to moja nakana ni želja, niti mi u is-
tinu srcu godi radovati se nad ničijim bie-
dam, a najmanje nad biedam Slovinskog
bratskog naroda. Usilovan sam ipak napo-
menuti žalostni uspjeh 6amosilja te sv. Si-
node; da dokažem u smislu preuzete zada-
će, koliko je to kohuo djelovalo na rusku
crkvu, koliko strašno ua svećenstvo, koliko
užasno ali dosljedno na narod, te pripravilo
mu nesretno nihilističko današnje stanje.
Odkad je samodržac zavladao ruskom
crkvom, te postao carem i vrhovnim sveće
nikom narodne crkve, ona je namah pre
stala živiti vlastitim svojim životom. Ako je
kadkada pokazivala neki prividni život, to
je bilo samo za čas, dok su ju naime vanj-
ska sredstva na život poticala. Nitko od
crkovnjaka u ruskoj crkvi neiina prave vlasti,
ni sami biskupi; car — papa, to je sve;
njegovo samosilje i sablja mu zapoviedaju.
Sto car hoće, to se sve i ako hladno i
materijalno radi; što car zapovieda to se
propovieda; što on nadahnjiva to so svakako
obavlja. Careva samovolja ili carevne, il
druge često nenajbolje osobe u obitelji, ta
je doisto čuvena i uvažena. Odciepljena braća
doistine mora da razume da to nije naravno
stanje Krstove crkve.
Na osobiti pak način nevoljno je i žalo
stno gospodarstveno stanje svećenstva; usljed
čega i umni napredak nalazi se na posve
nizkom stepenu. Carevi i carevne prisvojiše
za se najveći dio crkovnih i manastirskih
dobara, na što se ni tatarsko gospodstvo
nije moglo odvažiti, naravno sve to sredstvom
i odobravanjem sv. sinode, obećajuć svakomu
nagradu, nu pak slabo se sjećajuć obećanja.
Najpoglavitije vrelo sveštenskog življenja
jesu svojevoljni prinosci ruskog naroda i
milostinjo sakupljene preko službe. Veleo-
pasno je to za umni i moralni razvitak;
odtle simonija, izkvarenost i nećudorednost
u višem svećenstvu. U takvom iznimno
nevoljnom stanju ruska crkva i svećenstvo
nemaju nikakvo moćne djelatnosti, niti spo-
sobnosti na preobraćenje okolišnih lslamita
i kineza.
(Sliedi).
— —f.* <?><,»
Dopisi.
Sa otoka Hvara, 20 lipnja ').
U jednom talijanskom dopisu iz Hvara,
tiskanom u predzadnjom broju „Narodnoga
Lista" nešto se drobi prama gosp. Bortol-
lotti-u, a mimogred napada, zaisto ne mnogo
učtivo, na jednu od najodličnijih osoba na-
šega otoka. Nije ovo prvi put da se kroz
„Nar. List" vriedjaju zaslužni rodoljubi, nego
na žalost neće biti ni zadnji. Mi mislimo
da se takvo šta nepristoji, a neka što je
neopreznost najgora progreška. Bortollotti
nije bio ni pirak ni kanjac — i tiern putem
plesao je amo kod nas, kako su u Zadru
svirili; ipak nije škodovao narodnoj stvari,
niti je narodne ljude napastovao. Sto se tiče
unutrnjih posala vršio je vazda nepristrano
svoju dužnost. Ako on odo, mi ipak zdravi
i veseli a njemu dobar put. Samo nuka je
zamjena dobra, ini nećemo za njim plakati.
Servilizam o kojem je rieč u onome dopisu,
nije na svojem mjestu, jer kod osobe sasma
neodvisne, koja je dobro na svom i ničije
milosti netreba, servilizam nema ni smisla.
resto fedele al programma di servire alla
religione ed alla patria, cosi continueri in
maggior građo in appresso la sua proficua
opera su questa stessa via da leale ed onesto
patriota. Cosi il sig. Dragoni non ismentirk
giammai sfe stesso, giacchč si mostrb sempre
di specchiata probitk, indipendenza di ca-
rattere, fedeltii ai principi, scevro di passione
e personalita, per cui ci ripromettiaoio con
tutta sicurczza che continueri a tener alto
il ve3sillo a cui da verdi anni s' č consecrato,
tenendosi lungi dagli opportunisti e cama-
leonti i (juali, appena avvicinatisi alla pub-
blica mangiatoja, si inostrano in tutta la
loro uudita !
Vrhgorac, 14 lipnja.
Nakon stoljeća i p6, kako tvrdi pučka
predaja, iinadosmo ovih dana sveto Poslanje
u našem kotaru. 0 vrši li su nam ga mm. pp.
00. Isusovci Anto Ajala i Josip Lombardini.
Oni obaviše sveto poslanje po svim župam
olis jedne možda sbog nezgodnosti vremena.
Neumorno postojanje pošt. Otaca u pro-
poviedanju i izpoviedanju jest neopisivo.
Njihove je trude dobri Bog obilato blago-
slovio, jer puk De nasićen pićom duhovnom,
sliedaše poštovane Otce od jedne župe u
drugu. Zanimivo bijaše vidjeti kako i su-
sjedni nam Hercegovci srćahu na jata za
p. Otciin !
Neosta u pojedinim župam skoro nijedno
duše da najbogoljubnije neokoristi se sv.
poslanjem.
Poštovani Otci kad bi došli i otišli iz
jedne u drugu župu vazda zgomilano pu-
čanstvo pratilo ih svetim križem i Crkvenim
barjakom. U najnovije pak ujedinilo se sve
misništvo, cielo obćinsko opraviteljstvo s na-
čelnikom Jurjem Pervanom, svi glavari,sve
erkovnarstvo i cjelokupno pučanstvo, svi ti
natjecali su se kako boljo pripravit put sve-
tomu poslanju na dostignuće sto obilnijih
duhovnih plodova. U svim župam namješćeni
krasni križi sa nadpisim: Na uspomenu
Svetoga poslanja.
Sveta poslanja trajahu u nas od 7 svibnja
do 11 lipnja, a to prodjo kao najsladji čas
našeg boravka u ovoj dolini Buza.
Obćinsko Vieće položi svomu milomu bi-
skupu Marku Kalogerk najživlje izraze har-
nosti i zahvalnosti na plemenitomu nepro-
cienjenomu daru svetog poslanja, a tako
isto poštovanim Otcim dostaviše zahvalnost
na neumornomu njihovomu trudu.
Nikad veselo nebilo ovo pučanstvo kao
sada, jer duša mirna i zadovoljna, što libe-
ralci nerazumiju jer nesretnici nekušaju.
Janjina, 28 giugno
Qui s' o ditiusa la notizia eho 1' egregio
locale maestro, sig. Stefano Dragoni, abbia
porta la rinuuzia al magistero, cui lodevol
mente funge da un sessennio, con rilevante
profitto della scolaresca e con generale ag-
gradimento. Noi conosciamo da vicino Te
rare doti che ornano questo colto ed erudito
giovane, che nella palestra dell'insegnamento
emersc, senza ostentazione di sorta, appli-
cando da vero pedagogo le teorie scientifi-
che, con metodo adattato alla coltura intel-
lettuale e morale degli seolari; perci6 ci
seppe amara tale sua risoluzione, essendo
dit'ficile rierapire la lacuna, aperta nel ramo
dell' istruzione colla sua dipartita. Risaputi
i muli vi, che lo indussero al passo surricor-
dato, siamo rimasti sorpresi avendo dovuto
intravederc nell' animo di lui un' energia di
carattere e tenacitiv di propositi che 1' onora.
Chiunque sia a giomo della triste condi-
zione in cui versa al di d' oggi la maggior
parte dei docenti, per difetto d' una paga
proporzionata a coprire i piu pressanti bi-
sogni della vita; cui rilevi, che il movente
delle promozioni, in piu casi, e proporzionato
al građo di picghevolezza dell' osso vertc-
brale; ehi osservi, che fa d' uopo, per a-
scenderc, essere adoratori di certi astri oscuri
calati ex gratia sull'orizzonte scolastico; si
persuaclerk che la risoluzione del sig. Dra
goni, e un sintomo che dovrebbe irapensie-
rire graveuiente i sopracci6 della pubblica
istruzione, perehe e il caso che il meglio e
non il marcio si distacca dali' albero. Ora
ci corre obbligo, a fine di evitare malintosi,
di far einergere, e lo facciamo colla piu
sentita soddist'azione, che 1' attuale maestro
di questa scuola nutre 1' idea di oontinuare
con maggior cura ed impegno nello studio
della letteratura slava; e siccome fin ad ora,
') Ako jc šio netočna, odgovornost z;i sudr/.aj
g. dopisniku. Ur.
8/. Omiške I4rajiiie, 20 lipnja.
Nečujuć žalba iz ovih strana, možda ste
pomisliti, da je već nestalo i obćinskog be-
zakonja i nasilja, biva, da su obćinaši pro-
mienili ćud, ili starije vlasti stale neredu
na put. Ni jedno ni drugo, jer vuk ćudi
nemieijja; a vlastim nedotiče vremena (?) i
odlučnosti, da se ovakim s/tnarijam bave, i
da otaru suze siromahu. Za dokaz i ovaj
dopis.
Da nema nepravice, bezakonja i zapušte-
nosti u nijednoj obćini koliko u našoj, to je
obćinstvu od mnogo vremena poznato. Neg
srao se bojali, da o tom sumnje nadzorne
vlasti, pa smo i njima odkrili naše ljute
rane, uzdajuć se, da će nam jih bar zacielit,
iko ne izliečit; mi srao cienili, da kako
smo mi dužni poštovat zakon i vršit mu
naredbe, tako da će bit prinudjeni naši ob-
ćinaši; al nas došle prevarila nada. Tužili
se c. k. poglavarstvu, namjestništvu, zemalj-
skom odboru, ministarstvu, pa ništa bolje,
pače gore; jer neuspjeh tužba, slabost, ili
blagost vlasti ohrabrile naše tlačitelje, te
nam se povećale muke.
Vi ćete se čudit staroj jeremijadi našoj,
a na ovim krajini svaki poštenjak čudi se
obćini i visokoj vladi: obćini što čini, a
visokoj vladi kako to mirno gleda.
Prcdjimo na neke pojedine novosti ove
zloglasne obćine.
Naši obćinaši, da sebe opravdaju, zatru
bili po Omišu i kroz Krajinu: Što je nereda
i nazadka u obćini, tomu nismo krivi mi,
već don Milio i Ljubić, dok oni budu za-
stupnicim, mi nećemo na bolje! ( izpu
štamo, jer bi Vam trebalo možda odgovarat
pred sudom Ur.)
Naša obćina naredila, da se napravlja put
iz Omiša n* Zadvarje uz nadzorništvo g.
glavara katunskoga, svog desnog oka. Na-
dničari na mjesto da rade na putu, obradjuju
polja, to zna g. načelnik.
Da nebi u Kučićim prestao nemir, te o-
slabila obć. stranka, onoinadne — ovo je
četvrti put — u rekli seoski sbor rad mjesta
za župničku kuću. G. načelnik izašao koji
dan prije roka, čemu to?
Zapitat ćc tkogod: što toliko zanima g.
načelnika mjesto za novu žup. kuću u Ku-
čićim? Nezanima g. nač. već Marka T. u
kom je uosobljena obć. stranka u Kučićim:
te ako zapusti Marka, Marko ćc stranku,
onda sbogom naćelništvo, sbogom komišijuni,
i ostalo. Kad će nam se izvidat ovo naše
ljute rane? Vrieme bi već bilo.
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate, \
\ crescamus in illo per omnia, qui
< est caput Christus
l „
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
capu Christus. š m, ir . (S Paul. Eph. IV. 13.) ! *os 'ltsos> auxilianle in ®,es alacnter opcram Veslram impensuros in tuenda saicit^i
JU Religionis aniore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872
doclrina anifliisque in
•Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
i vieti predbrojtoe. — V Zadru, unapried 7 flor. na godinu, — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi sfi ne vraćaju.
Br. 55 Zadar, Četvrtak 20 Srpnja 1882. God, XIII.
L'ordre regne a Alexandrie.
Vojvoda Seymour može biti kael
svojom vojnom, a još više uspjehom,
kojeg je postigo. Evropejski barjak
uljudnosti vije se nad gradom velikoga
macedonca, ; straže u modrim košuljama
straže gradska vrata; vojnici svih na-
rodnosti, pa i amerikancij podaju si
ruke, da zapašu gradske bedeme, da
umire nemirnjake i — da strieljaju
plienitelje. „V ordre r&gne & Alexan-
drie" posljednja je viest, koju šalje
vojvoda u bieli sviet; pa i ako je do-
nekle istina da ova izreka sliči mnogo
onoj „I'ordre regne a Varsavie", ipak
Evropa može biti zadovoljna što se
našo, ko je udarcem mača razvezo e-
gjipatski čvor, i na obalama Nila uz-
postavio evropejsku premoć.
Sto bi značilo gospodstvo tobožnje
narodne stranke sa Arabi pašom na
Čelu, vidjeti je iz posljednjih dogodjaja.
Fovjestnica uljudnih naroda nepamti
krvnije i divlije osvete, što no ju dne
12 tekuć, počinuo Arabi paša. Dok su
englezki topovi pucali na tvrdjave, koje
je bila oboružala buna, da jih upotrebi
u svoje sebične svrhe, Arabi je paša
sa Tulba pašom trkao ulicama grada,
da naucka „pravovjernike" na pokolj
krštenoga ljudstva. Narodni prvak uz
pokolj poslužio se i petroljem, da ob-
novi vitežka djela parižke komune.
Rostopšćirie podpaljule Moskvu, da
spasi Rusiju, Arabi paša mrcvari i
podpaljuje po Aleksandrije, da upokoji
svoje srce, željno osvete i krvi.
Kad je Amar nazad dvanaest sto-
ljeća zauzeo Aleksandriju, dade uni-
štiti veliku tolomejsku knjižnicu, „jer
govoraše, ako je u njoj što i u koranu,
tad je suvišna; nije li, tad je štetna."
Arabi Bej, potomak onih starih krvnika,
lieuništuje samo knjižnice, već hara
kud god dopiru njegovi plaćenici, jer,
ili će evropejci poći iz Egjipta, a tad
da neostave traga nek idje i djelo
ruku njihovih; ili je meni za uvieke
pobjeći iz Aleksandrije, a tad osvetimo
sc što bolje možemo.
povjerenicima i zaposjesti Egjipat, te
dogovorno sa Kedivom i bez pačanja
u unutrnje posle uprave, imala bi uz-
postaviti statu quo ante. Zaposjednuće
trajati će šest mjeseca, a troškove bi j
imao platiti isti Egjipat. Sad je pita- j
nje: dali će uz tu notu pristati visoka j
Kapija ? Odgovor na ovo pitanje po-
mučan je, jer tajna obvija misli drža-
vnika u Yildiz-Kioks-u. Po svoj pri-
lici ni ovoga se puta Kapija neće od-
lučiti na posredovanje po želji Ev-
rope; već će njezini lukavi državnici
tražiti da z\vedu nove dogovore. Na
to bi, kako se tvrdi, Englezka i Fran-
cuzka predložile novih mjera. Pomje-
šana evropejska vojska zauzela bi E-
gjipat i Sueski prokop; a tad bi Ka-
pija kruto mogla žalit što se nije o-
dazvala glasu Evrope.
Što bilo da bilo, želiti je da se Što
prije razmrsi egjipatski Čvor, a da br-
zojav pronese svietom : nV ordre regne
en Egypte.Ci
* *
Dok pred Aleksandrijom topovi gru-
vaju, dok vatra uništava ciele pređiele,
dok se po ulicama i kućama bije sdvojna
bitka izmed barbarskoga fellaha i u-
ljudjenoga evropejca, diplomate u Ca-
rigradu mirno sliede viećali: kako da
uzpostave red u Egjiptu. Stvar sliči
onoj priči o liečnicima i bolestniku.
Čovjek je na umoru, liečnici u obli-
žnoj sobi viećaju kako da ga još koje
vrieme uzdrže n životu. Kad nenadani
slučaj prekine njihovu znanstvenu raz-
pravu. Sluga plačućim očima dotrča u
sobu i javi: gospar je umro. Liečnici
ae pogledaju, al će jim stariji: Ovaj
dogodjaj nek ne prekine našu razpravu,
sliedimo razpravljati. Po isti način di-
plomate sliediše držati svoje dnevne
sjednice i napokon poslie toliko sgoda
i nesgoda dragomani svih šest pokli-
sarstva evropejskih velevlasti preda-
doše Kapiji istovjetnu notu. Po onom
što javljaju dobro obaviešteni listovi,
Kapija je pozvana da uzpostavi red u
Egjiptu. Vojska turska imala bi kre-
nuti put Egjipta sa dvama evropejskim
Viesii iz Egjipla.
Dopisnik Daily Telegrapha javlja pred
večer dne 13 tek. sliedeće: Mojim izletom
dopro sam u novu luku i izkrcao sam se
kod kupališta. Našo sam konsularnu čarsiju
(veliki square) svu u vatri. Hotel, koji je
na jednom ćošku čaršije bijaše sav izgoren.
Francuzki konsulat u živoj vatri, ali začudno
ulica iznad konsulata, „Rue de 1' Egliae
Anglaise", koja vodi kafani Paradiso, te je
svakomu evropejcu poznata, nebi nimalo
oštećena. Odtle okrenusmo čamcem i stigo
smo još jednom Pharosu. Kad se približismo,
vidjesmo gdje se mnogo englezkih pomorskih
vojnika i mornara izkrcava. Svi čamci raznih
brodova služili su, da se momčad privede
kraju; ali pojedini odieli neizkrcavahu se u
redu, jer se bilo saznalo, da u gradu nema
neprijateljske vojske. Vozeć napried, nadjo-
smo kod palače množinu englezkih vojnika
sa čamcima. Momčad, obskrbljena puškom
i spremom za fišeke, bijaše najbolje volje.
Sbivali su svakojakih šala, tražili neprija-
telja, koji se bio povuko i pod zaštitom
laživoga parlamentarnoga stiega počinio ve-
like nesreće. Za tim se pospiešili napried i
uočismo skup mornara i pomorskih vojnika
na nekom parabrodu-zastavniku, koji se bio
pripravio, da primi Kediva; koji se dotle
bio povuko prama Ramlehu, a sad se čekalo
na njegov povratak. Castnik-zapovjednik
odvraćao nas, da sami neidjemo napried;
ali smo ipak kušali i proturismo se do Ca-
rina. Istom nekoliko časa bijasrno tu, kad
stigne dio vojnika i mornara sa Invincible-'d.
Ovi se sakupiše na glavi ulice, koja vodi u
grad, i koracajuć s njima napried, opazismo
gdje arapi iz privatne kuće pucaju na voj-
sku, 1 opeta drugih arapa, gdje pliene kuće.
Razvi se u maloj ulici bitka. Poubijasmo
nekoliko ovih arapskih lupeža. Ali prostota
sve to više se množila, i častnik se povuče
natrag, da pojača vojsku. Donesoše sa Mo-
narha kartaču, i s njom se po drugi put
zaputismo u ulicu, i po kratkom ali težkom
okršaju, u kojem na novo pogine petorica
arapa, bje očišćen okoliš. Ali pred nama je
stalo mnoštvo davitelja, a častnik, koji je
sveudilj imao na razpoloženje malu voj-
ničku silu, držaše da je bolje neproturiti
se usried prediela. IJz to veliki broj evro-
pejaca, poimence Grka i Levantijana, koji
od pucaranja noćju i danju bijahu sakriveni
u gradu, udari na našu stranu; izmed njih
bilo nekoliko francuzkih gospodja, čije ža-
lostno stanje moralo je uzbuditi sažaljenje.
Po njima smo saznali, da su se arapi jučer
grozno podnieli. Poubijaše dojednoga kršća
nina, kog su mogli pronaći. Pribjeglice bili
se sakrili u podrumima, u koliko jim je
pomoglo. Spašeni evropejci pripoviedali nam,
da je strašna bila huka pucaranja, ali još stra-
snije jecanje i jauk množine ranjenih arapa
i vojnika, koji su trkali po gradu, krvlju
obliveni, kričuć i vapijuć osvetu. Iznenada
dotrče neki odlični pribjeglica, neki egjipat-
ski bej , nasliednik onoga redarstvenoga
prefekta, koji je podnio, da na 11 lipnja
evropejci budu poubijeni. Iskao je od naših
častnik a štrcaljku, da udune neizmjerni po-
žar, koji je u blizini harao. Pripoviedaše da
su štrcaljke prestale raditi; i da sada nema
nimalo vode u gradu. Pitao je, misle li En-
glezi na novo početi raditi sa vodenim
spravama. Mi ga poslasmo natrag bureau u
lučkih kapetana, gdje se već bilo okupilo
mnoštvo englezkih pomoraca i vojnika. Tad
dotrča na svu prešu šaka sasviem podivljalih
ljudi. Bijahu Kedivove sluge, koji naviestiše,
da isti Kedive u kočiji vozi se uz ulicu
Ramleh, praćen Derviš pašom. Povikose nam,
da Nj, k. Visost traži se zakloniti na en-
gleske brodove. Izmed sluga bio je i Martin
Bej, posebni tajnik Kedivov. Kad nam se
približi i počme s nama govoriti, u isti čas
vidjeh gdje se diže prašina i čuh koturanje
kola. On nam za tim navjesti, da je stigo
Kediv sa Drviš pašom. Nj. Visost bi namah
ukrcan u mali parabrod i odveden u luku,
gdje se, hvala budi Bogu, ovaj vjerni i sr-
čani knez napokon sklonu. Kaže se, da se
je Arabi povuko prama Kesr el-Dewaru,
mjestu za sat daleko od Aleksandrije, gdje
se sa svojom vojskom utaborio, pokle je
uništio željeznicu izmedju ovog mjesta i
Aleksandrije. Bivši amerikanski gjenerS
Stone paša, koji je u velike prijateljevao
s Arabi pašom, izmače sa Kedivom, ali je
obitelj ostavio u Kairu. Ja sam se sadržao se
Kedivovim tajnikom Martin Bej-om, i doznah,
da Kediv i Drviš paša, koji do posljednjeg
časa nehtjedoše se ukrcati, ostaviše palaču
Ras-et-Tin istom kad je započelo pucaranje
i podjoše prama Ramlehu. Tamo su čekali
cio dan. Kedive teškobom slušaše gruvanje
topova i na pare bijaše preplašen. Dojdu-
ćega juira Arabi paša posla odiel vojnika
u palača. Tajnik Martin podpuno je osvje-
dočen, da je to učinio, da oba pobije. Nu
Ragib paša podje k Arabi i zapita oštrim
glasom, da mu raztumači, što znači taj ma-
nevar. Arabi odgovori, da njegova zapovied
neće nanieti u nikakvu opasnost Kediva,
ali da vojska želi držati čvrsto Kediva. Ni-
štanemanje zada rieč, da će zapoviediti voj-
nicima da se povuku; ipak neodrža rieč, i
kako se umuje, još zadnjega časa dao je
zapovied, da se ubije Kediv. Vojnici pako
začuše da dolaze Englezi, ostaviše svoja
mjesta i nehtjedoše ubiti Kediva, koji je u
ono doba sasviem neobranjen stanovao u
palači. Kad je začuo da dolaze Englezi,
posla preda nje doglasnike, da jih pita kako
bi kod njih mogo stići. Na to admiral dade
sve potrebne naredbe .... Aleksandriju je
uprav razorena. Europejski pređi el skoro je
sav do zemlje izgoren, a najbolje su kuće u
arapskom predielu srušene. Neprijatelj za-
prema još dobar dio grada. Nema dosta
vojnika i mornara, da se zaposjednu ulice ;
ali će do sutra biti u redu. Vatra se silnom
brzinom razprostranjuje, i neznam kad će
prestati. Kuća za kućom pada. Svukud je
uništen posjed.
Evo sada važnijih viesti kronologičnim
redom:
London, 14 srpnja. Doglas admirala Sey-
moura iz Aleksandrije pomorskomu vodstvu
danas u jutro u 7 sata javlja, da su pomorski
vojnici zauzeli palaču Ras-et-Tin i zaglavili
topove u 6 topovnica, koje ga nadvisuju.
Aleksandrija sveudilj gori. Kediv je na sje
gurnom mjestu, u polači koju su zaposjeli
700 pomorskih (englezkih) vojnika.
— Reuterovica javlja iz Aleksandrije u
10 sata: U ovaj čas izkrcali se neki poljski
topovi sa odielom pomorske pješadije. Još
prije no su se izkrcali palača Ras-et-Tin
bje oplienjena od nekih tuzemaca. Broji se
do 2000 egjipćanaca usmrćenih za pucaranja;
upala praha u nekoj tvrdjavi uništi skoro
cio jedan egjipatski bataljun. Svi jutrnji li-
stovi traže da se odmah podje u potjeru i
razagna vojska Arabi paše. Aleksandrija je
puna plienećih vojnika, koji su dielomice
bili razpršeni od englezkih pomorskih voj-
nika.
— Standard prima u 9 sata i 10 časa:
Grad sveudilj gori. Iz daleka vide se čopori
arapskih plienećih vojnika, koji sliede pla-
čkati grad. — Admirala Symoura obznanise,
da je 9000 ljudi egjipatske vojske zauzelo
položaj izvan grada. On naredi da se na nje
puca.
— Daily News-u javljaju u 10 sata. Vatra
se približava arapskome predielu i obali.
Vidi se, gdje neki ljudi trču kroz ulice go-
rećim zubljama i podpaljuju kuće. Admiral
Hoskins ponio je barjak na Penelope i pu-
tuje put Saida i Ismaile.
— Reuterovica javlja iz Aleksandrije u 5
sata pos. p.: Aleksandrija sasviem je poru-
šena; ulice podaju pogled neopisivog pohara.
Francuzki je konsulat hrpa luga. Sve su
glavne ulice oplienjene i u vatri. Dvie tre-
tine egjipatske vojske odbjegoše kroz pu-
caranje. Arabi paša povuko se sa ostalima,
koji opeta nisu htjeli ostati, prama Kesr-el-
Dewaru, prvoj postaji željezničke pruge
Aleksandrija-Kair. O dlaci da nisu ubili Ke-
diva. Arabi paša posla Tulba bej-a sa ko-
njaničtvom i pješadijom, da zaokruži palaču
Ramleh. Nekoliko oružanih vojnika prodre
u dvorane Kediva, i reče mu, da imaju nalog
ubiti ga. Po dugom dogovoru pošlo je za
rukom dobiti 500 vojnika, koji odpratiše
Kediva do Ras et Tina. Tu bi primljen Ke-
dive od englezke pomorske pješadije. Sey-
mour, Colvin i englezki konsuo pohodiše
odmah Kediva.— Mahmud paša i svi ministri,
izuzam Arabi pašu, prikazaše se u Ras-et-
Tin, da se poklone. Odiel pomorske pješa-
dije prodje gradom. Neki plieneći vojnici,
koji su bili stignuti, strieljani su.
— 4 sata pos. p.: pomorski topdžije za-
uzeše jutros tvrdjavu Napoleon — Brodovje
je primilo nalog da ne puca više na tvrdjave,
osim ako budu izazvani. — Amerikansko
brodovje povratilo se u unutrnju luku.
— 28 francuza, koji su ovdje bili zaostali,
pošlo im je za rukom pobjeći iz građa.
— 10 sata u večer: Grad je u svim pre-
dielima čuvan pomorskim vojnicima, kojim
je naredjeno razoružati vojnike a strieljati
plienitelje. Pučanstvo je potaknuto na po-
vratak. Penelope i Alexa,ndra odploviše ve-
i čeras put Porto Said. Vatra napreduje.
re i sopragiunti con un chi nar del capo, e
orose0"uii nella mia occupazione gastronomica.
1 iiuattro prendono posto ad un tavolo a me
vicino, depongono sulla sedia i eappelli, i
soprabiti, i bastoni ed i parasoli, ecl ordi-
dinaiio il caife e latte. II papk eiarla al-
legrainente o passeggia; il giovinotto figlio
trae un album e mettesi a disegnare a rapi-
di schizzi il magnifico paesaggio; la signora
maoima taglia grandi fette di paue casa-
lirigo bruno, e le spalrna di fresco burro, e
la -damigella, che forse aveva piu appetito
đegli altri, corre piu volte dal giardioo alla
cucina per vedere se viene approntato quel
benedetto caffe. Questo finalmente arnva, e
la mamma lo versa e lo distribuisce. Mentre
stanno centellioandolo ed il pane butirrato
scompare a vista d'occhio, capita uno di
quei poveri fanciulli slovacchi che vanno
girando il mondo con quei loro prodotti in-
dustriali affatto primitivi, cioe zufoli, e rozzi
giocattoli da bimbi, ed in maggior eopia
aruesi da cucina in legno, come cucchiai
grandi e piccoli, scodeile, taglieri, ecc. Mi
da un occhiata e capisce ch'io non ho i'a-
ria d'essere un buon compratore. Caspita,
che cosa ne avrei fatto d' un cucchiaione da
scodellar la minestra, o d'uno zuffolo?Onde
tira dritto, e va ad offrire la sua mercanzia
alla signora che, malgrado l'aspetto di su-
protna eleganza, e tanto semplice nei modi.
Lh dovevano capitare in buon punto i cuc
chiai di legno e le scodelle ed i ciottolii e,
chi sa? fors'anche i cavallucci colla coda a
zuffolo, od il carretto da contadino. La si-
gnora guarda e sorride; e la signorina spiega
una curiositži vispa ed ingenua ed interes
sata, come se le stesse dinanzi un museo di
raritk indiane, ed il papk esce in una grande
risata. II buon slovacco, a quegli indizi di
bonomia, prende coraggio, mette in mostra
un po' sul tavolo ed un po' per terra tutta
la sua mercanzia, ed offre alla signora un
completo assortimento da tavola e da cucina,
vantandone la qualita, la soliditk, il buon
prezzo e spiegandone 1' uso. lo guardava,
sbarrando tanto d'occhi, e diceva fra me:
Sono ben curioso di vedere clie cosa diavolo
compreranno. — Una mezza dozzina di
cavallini zuffoli, due carrettini balocchi e
qttalche ciottolo di legno vengono scelti e
messi da parte, e sono pagati senza dibat-
terne il prezzo. La merenda era finita, rna-
dre e figlia raccolgono i nuovi oggetti e si
avviano alla carrozza che le attende alla
porta doli' albergo; il giovinotto chiude il
suo album e le segue; ultimo resta il ma-
rito, che paga lo scotto e sta per andarsene
aneh' egli, quando il piccolo slovacco mette
in opera tutta la sua eloquenza per dimo-
strargli 1' utilita dei grandi cucchiai di legno
per cucina e la necessitk che una brava
madre di famiglia non trascuri 1' occasione
favorevole per provvedersene. Q,uelia elo-
quenza dovette essere assai persuasiva, per
chć il signore termossi, prese tre di quelle
cucchiaie magistrali, pago, poi tenendole in
mano come se fossero tre magnolie, ando
ridendn a farne un presente alla sua signora
che gići sedeva in carrozza. Che cosa le di
cesse, non lo so; ma me lo fece immaginare
uno scoppio di risa argentine veruitomi al-
1' orecchio mentre la carrozza si allontanava.
Chiamai a me il piccolo mercante ambu-
lante, e gli dissi: Sai tu chi ei*ano quei si
gnori che comprarono i tuoi barattoli?
N6, egli risponde; ma devono pur essere
i gran buoni e bravi signori. Non mi hanno
dibattuto un soldo, e non vollero nemmeno
il resto della moneta. Che il signore li be-
nedica per la carita fatta al povero slovacco.
Ebbene, io soggiunsi; se vuoi sapere chi
siano te lo diro io. Quegli ehe comperb e
pagb e il fratello del nostro imperatore, l'ar-
ciduca Carlo Lodovico, la bella e buona si-
gnora e sua moglie 1' arciduchessa Maria
Teresa, la graziosa clonzella e la loro figlia
V arciduchessa Margherita, ed il bel giovi-
notto b il di costei fratello maggiore 1' arci
duca Francesco.
II piccolo slovacco stette a guardarmi con
tanto d' occhi, gli sfuggi di mano quel cencio
di feltro bianco che gli serve di cappello, e
restd attonito, commosso.
Gredo che ora stazioni permanente nei
dintorni di Pajerbach per incontrare ancora
il buon signore e la bella signora che com-
perino i suoi zuffoli ed i suoi cucchiai di
legno.
Kim, 23 srpnja.
Desolatione desolata est urbs\ mogo bi
opetovati velikim prorokom. Zatekla rimljane
Ja rea stagione", pa svale, dakako ko može,
jer vašemu dopisniku non est datum, bježi
iz Rima, da u okolici na nekoliko milja od
glavnoga grada „ujedinjene Italije" sprove-
de ovo sparno doba i izbjegne zlim poslje-
dicama ubitačnoga zraka. Sve što je brčni-
Jega u gradu, već od davna zaboravilo na
ftito. Kralj Umberto, čiji je otac ušo u Rim
troz provalu kapije Pia, prvi je dao do-
"ar izgled; te istom se zatvorila sabornica
P°bjego prije u Moncu, pa eto ga sada u
]
J;Uri»u, te će i dalje; kraljica i mali kra-
Jević kupaju se u mletačkim vodama, koje
SU zdravije ho rimske. Predsjednici, Depre-
tis ministarstva, Tecchio starovieća i Farini
zastupničke kuće jedva dočekaše čas da se
bace u naručaj parnog voza i stignu gospodu
„onorevole", koji oprostnom knjižicom (ov-
dje u Italiji zastupnici putuju badava uz
oprostnu knjižicu, koju gdjegod, kako pro-
soči neki onorcvole u sabornici, posluže i
svojti pa i prijateljima!) odletiše k svojoj
kući, mnogi uzdišuć za zastupničkim sjeda-
lom, koje jim se možda za uvieke otelo, jer
će do malo novi izbori. U glavnom gradu
nestalo triju glavnih vlasti, osta novinstvo
— il quarto potere — da kuburi, jer mu
manje gradiva, a više truda. Ko dakle osta
u Rimu? Osta glavar katoličke crkve, Isu-
krstov namjestnik, Lav XIU, da bdije nad
vječnim gradom, kog mu providnost namie-
nila za prestolje i kog mu talijanski prevrat
svetogrdno ote. Papa ne bježi iz Rima,
ne bježi ni njegov dvor, rimski stožernici,
oni ostaju tu uz svoga duhovnoga i svjeto-
vnoga poglavicu, da s njime diele sreću i
nesreću. „Radje umrieti, no zapustiti sv.
Otca", pisaše neki štožernik, komu liečnici
svjetovali da podje iz Rima.
Pri ovakom prizoru padaju mi i nehoteć
na pamet pisma, koja je Petrucelli della
i nazacl koju godinu pisao, ako se u.
nevaram,u Gazzett.a d" Italia, svjetujuć tali-
jance da ostave Rim, jer da nije za glavni
grad Italije. Ipak talijanci ostaju, i sliede
uzprkos zakonu „delle guarentigie" psovati
i grditi sv. Otca. Spominjati ćete se da je
lani prigodom 13 srpnja, biva prigodom
svetogrdnoga napadaja na ostanke velikoga
Pija, napisala La lega della democrazia, ro-
varski list u kom su jednom i dalmatinski
irredentisti bili iznieli svoje tužbe proti or-
ganima austrijanske vlade, članak pun po-
grda prama Lavu XIII. Pozvaše urednika
na sud i bi osudjen, kušnje ga po milovaše,
a on, Aibert Mario, ne bud lud pretiskao
segodišta na novo isti članak, a sudbena
vlast muči. Pa još neki ter neki trube, da
je Papa slobodan u Rimu V — Ali ako Papu
ruže, neobasiplju ni Umberta ružama, pa
ni njegovoga pokonjega otca Manujla; ta
na vieke je istina: chi la fa, se 1'aspetti.
Prošlih dana družba vrativših se iz domovin-
skih bitaka 1848-49 i 1867 god. pozva
Napuljske družbe, da bi dopriniele podig-
nuću dviju ploča, koje bi se imale postaviti
u pročelje starih željezničkih južnih postaja,
da se na taj način počasti spomen Garibal-
dija i kralja poštenjaka (Re Galantuomo);
| ali jim napuljska republikanska družba od-
| govori: „Primamo danas poziv, da počasti-
mo Garibaldia i kralja poštenjaka, častili
smo i uviek ćemo častiti viteza čovječanstva;
ali nemožemo pristati na sastanak od vas
sazvan, jer neznamo (pazitel) da je bilo i
da može ikad biti Re galantuomini. Ovo
nije prvi put da se napada na kralja Um-
berta, i »a njegovoga otca, koji je ušo u
Rim. Već je neki Angelo Brofferio za živo-
ga Ecnanujiia izdao u Turinu epigram :
Di reo, due parti e re ;
Anzi, se io seorgo il vero,
La differenza h zero.
Reko sam malo prije, da je u Rimu ostala
četvrta vlast, novinstvo. A čim se bavi to
novinstvo? O svačemu i o ničemu, ali za-
najviše o egjipatskom pitanju. Italija, kako
jednom reče 11 Piccolo, napuljski list,
mora da je uviek po krmi ko kaić velikim
evropejskim brodovima, tako da je taj isti
list jednom pitao: Dov' e 1' Italia?? Prošla
su vremena, kad je Italija vraćajuć se raz
bijene glave sa bojišta dobivala na dar po-
krajine, koje bi joj Njemačka i Francuzka
osvojile, sada vrši pokoru za svoje griehe
— aitežki su. Tunižko pitanje svršilo, ako
i prividno, bez nje i proti njezinoj volji,
sasvim da je ona tamo imala velikih inte-
resa; egjipatsko će se svršiti bez da i tu
ona svoju progovori. Možda s antipatije prama
Francuzkoj, možda s načela slabijih: drži
se jačega, Italija se u tom pitanju bila pri-
hvatila Bismarkova fraka i za nj se krila.
Stvari su hodile ko po loju dok je Bismark
uplivao na egjipatsko pitanje, nu eto se sad
Bismark, po službenoj noti Nord. Allgem.
Zeitung, povukao sa poprišta, jer da mu se
tobože neće igrati uloge Napoleonida, pa
postao opeta „der ehrliche Makler". To je
strašni udarac za Italiju, koja ostaje na cje-
dilu i neuvažena ko n. pr. Španjolska. Na-
zad nekoliko dana, kad je limes turio miso
da i Italija učestvuje posredovanju u Egjip-
tu, Talijanci držeć se čvrsto Bismarka na-
musili se, a Opinione, umjereni list, ,,mont6
la bigoncia", kako kažu talijanci, da dieli
nauke Evropi. „Bisogna che gli stati d' Eu-
ropa, pisaše Opinione dne 15 tek. u br. 193,
dismettano 1'abitudine di considerare 1'Italia
come il loro comodino, a cui si ricorre al-
T ultima ora a titolo di ripiego". Danas je
Opinione povukla rogove, Europa ni po-
sljednjega časa neće da se spomene Italije,
Francuzka će i Englezka same opremiti
poso, a Italija će puhati u šake. Prosit!!
Biti ćete čitali u njemačkim novinama
kako od nekoga vremena čifutske novine
govore o Bismarkovom povratku iz Canosse,
a da je svemu tomu kriva sv. Stolica, koja
da je nenagodljiva. Da odnošaji izmed svete
Stolice i Pruske nisu baš ko nazad dva-tn
mjeseca to je istina, i to nam svjedoči i
pisanje novina, koje zadahnuje Bismark:
Nord. AUg. Zeitung, Pont, Kreuzzeiiung itd.,
ali nije istina da je uprav sv. Stolica kriva.
Osservatore Romano, službeno vatikansko
glasilo, u današnjem svom broju donosi čla-
nak, u kom se izmed ostaloga čita: „Da-
kako, nije se postigo podpuni i trajni mir,
koji će se istom moći postići kad nestanu
povodi razdoru. Uz to istina je, da se je ne
malo pokoračilo na stazi pomirbe, uzposta-
vljenj em diplomatičkih odnošaja i obskrblje-
njem većega diela praznih Stolica. Ostalomu
se je nadati od posljedica visećih dogovora
o pitanjima važnim i zamršenim... Kriviti
sv. Stolicu ako se ovi dogovori nisu priveli
kraju, niti je pametno niti je pravedno"....
Uhvati se je, da će na novo uzpostaviti
najbolji odnošaji izmed Rima i Berlina, a
da stvari neće izpasti na volju čifutskomu
slobodnjačtvu.
Do malo, ako Vam je po volji, opeta sam
s Vama '). * — m.n. —
Spalato, 24 luglio.
I nazionali compivano quest' oggi un atto
religioso pubblico che li onora sommamente.
Dopo venti anni di lotta sostenuta contro
nemici quanto potenti altrettanto sleali, con-
seguirono finalmente la vittoria, che negli
annali di Spalato si scrivera a caratteri d' oro.
Nella Chiesa di Pozzobon dei PP. France-
scani una massa di popolo, con alla testa i
neo-eletti consiglieri, assistette alla messa
di ringraziamento. Un atto simile e degno
d' ogni encomio. Ringraziare Icldio, che le
elezioni comunali per la prima volta si siano
compiute qui da noi con quiete, ordine per-
fetto, senza le deplorabili scene e soliti bac-
canali, che avvenivano per il passato, era il
primo dovere di quei partito che sulla pro-
pria bandiera scrisse: moralitd, ordine, eco-
nomia. Speriamo, e ne abbiamo motivo, che
il neo-eletto consiglio seguira sulla via tanto
lodevolmente inaugurata, rendendosi cosi be-
nemerito della religione e della patria. Un
partito che, per sostenersi al potere, scate-
neva in ogni occasione le passioni della ple-
baglia, il piu delle volte compra ed avvi-
nazzata; un partito che col proprio giornale
insultava la Chiesa, i Santi, il Papa, il Sacer-
dozio cattolico, spargendo fra il credulo po-
polo le piu assurde calunnie ed insinuazioni
contro il medesimo, dipingendolo quale ne-
mico dello Stato, e della Religione, un par-
tito, che gettava a piene mani il fango sui
venerandi Apostoli della nazione Slava ; un
partito, che per un nonnulla 1' anno passato
commetteva sacrilego scandalo, prendendo
d' assalto la Chiesa di questi PP. Coventuali
il giorno di S. Antonio, unicamente perehž
non si permise che la Chiesa serva a seopi
partigiani; questo partito del male e della
immoralita dovea cadere, e cadde. Ottimo
pensiero adunque si fu il ringraziare Iddio
d' un si segnalato benefizio, che condusse il
partito croato alla vittoria sotto la' bandiera
delV ordine e della quiete; sopra il partito av-
verso che teneva scritto sulla propria bandiera:
noi oseremo tutto. Dal profondo del cuore
anche noi ciiciamo: sia ringraziato Iddio.
II Dr. Bajamonti nelle memorabile sedute
dietali 8 e 9 settembre 1881, difendendo la
disciolta rappresentanza comunale, di cui
egli era il capo e 1' anima, e stigmatizzando
1' atto della Griunta Provinciale, con cui si
proponeva al Governo lo scioglimento del
consiglio comunale di Spalato, appellava al
vordetto popolare, che per lui ed i suoi sa-
rebbe stato piu che favorevole, ed a noi
suoi nemici cotrario, ed avrebbe inflitto se-
vero biasimo a coloro che furono autori dello
scioglimento, Governo e Giunta. II Dr. Bulat
rispondeva: „se l' eccelsa dieta rispondera
affermativarnente, ed approverk i' operato
clella giunta; in tal caso agli ex-i appresen-
tanti del comune di Spalato non resterk che
appellarsi agli elettori, i quali alla loro volta
li giudicheranno nelle prossime elezioni co-
munali". Bajamonti a capo del partito sedi-
centesi italiano appello al finale verdetto del
popolo croato di Spalato — (Vedi N.i 82,
83, 84 dell' Avvenire 1882) — e questi nelle
memorabili giornate di luglio con schiacciante
maggioranza — frase stereotipata dell' „Avve-
nire" — ]o pronunzio a lui ed ai suoi con-
trario a piena conferma di quanto il Dr.
Bulat disse terminando il suo diseorso; „Si
accerti il Dr. Bajamonti, che la popolazione
di Spalato, tranquilla ed onesta, se per venti
anni ha saputo sopportare il suo dominio,
saprk adattarsi anche ali' amministrazione di
uomini, che avranno di mira 1' onesta ed il
rispetto alle legge, e si presenteranno — e
gia si presentarono — alle urne col pro-
gramma ordine ed econoviia, mentre quello
della cessata amministrazione era Disordine
e dilapidazione! — Speriamo, che 1' instan-
cabile Dr. Bulat continuerk 1' opera tanto
bene da lui condotta fra sacrifizi e continue
amarezze; e che col nuovo consiglio lavo-
rerk alla completa esecuzione del program-
ma: moralitd,, ordine, economia. A. Z.
Nad Kotorskim zalievom, 21 srpnja.
Sadjoh u Gornji Stoliv, da prisustvujem
svečanosti mjestnog pokrovitelja svet: Ilije.
Nepokajah se! Već u oči dana 20. zvona i
40 mužara navieste svečanost.
Prije svega napomenuti ću, da se mogu
mnoga naša katolička mjesta ugledati u Nad-
Stolivljane, a vidjeti će se iz ovog kratkog
dopisa. Mali Nad-Stoliv ima zastavu 7. me-
tara dugu, 4 široku, krasnu zastavu, na njoj.;
sv. Ilija na ognjenim kolim, s nadpisom sveti
Ilija obranitelj Stoliva, a stoji preko 160
fi.na: sve skupljenih u selu; nije li to na-
tjecat se u nastojanju za bogoljubne svrhe !
Oko crkvenih vrata vio seje zelen vienac,
a na njem zlatnim slovima: Stoliv svome
obranitelju. Tim nekažusamo Nav-Stolivljani,
da su uzor-katolici, već i da ljube svoje,'
te da su čelik Hrvati.
Uljegoh u crkvu; to je mali raj, jer da
si htio ukusnije načinjenu Božju kuću, niesi
mogao. Zasluga je to veleštovanoga kanoni-:
ka Don. Pera Ivanovića mjestnoga župnika.
Čestitim Nad-Stolivljanim Misu je odpjevab
veleštovani kanonik Oparenović uz poslužbu
krtoljskog župnika D. Anta Petrini, te ču-
vara samostana sv. Nikole na Prčanju O.
Jeronima.
Mješćana te naroda iz okolišnih mjesta
hoćeš li više.
Tako i poslie podne naroda toliko, da su
veće od polovice morali ostati pred crkvom.
Diče li se Nad Stolivljani, da su uzor
katolici, da bez srama izpoviedaju biti si-
novi sv. katoličke crkve; sudite: — Bio je
blagoslav sv. Sakramentom, vas narod kle-
kne; nu stara je rieč med pšenicom bude
i ljulja tako i tu. Tri mladića tri uznesena
Srpčića (jedan od njih imao na glavi kapu
crvena polja, crne ograde, žalibože nije na
njoj bora uhvanja, zabranjeno je) ostaše na
noguh, pokrivenih glava). Evo ti jednog
čovjeka, pokaza im zube, što mislite! nesra-
mite se, niesmo u turskoj džamiji, pred Bogom
smo živim! Zasramljeni odkriju visoke glavel
Poslie tog sliedio je narodni ples, pjevanje:
narodnih pjesama, čim završi taj dan.
Mene ples nezanima, radje obadjoh selo;
al ljubavi naroda, gostoljublja, stvar je ne-.
izkazana. .
Još bi mogo govoriti, o rodoljublju Nad-
Stolivljana, al neću duljiti, već ću opaziti,
da nadpisi na mjestnom obćinskom zdencu,
te na njekim drugim sgradam u našem au
jeziku. * K. H.
RAZLIČITE TIESTI.
NaŠe starine. Primismo sa zahvalnošću tu
skoro knjigu izašlu u Beču u c. k. drža-
vnoj štampariji pod naslovom 5. Donato in
Zara. Napisana je njemačkim jezikom, a sa-
stavljena od glasovitog učenjaka starina Luja
Hausera u Beču uz pripomoć našeg domo-
rodca veleuč. D. Frana prof. Bulića. Knjigu,
koja, kako joj sam naslov kaže, ima za
predmet starinsku znamenitu crkvu sv. Du-
nata u Zadru, resi 1 slikana tabla i 19 i-
lustracija. Ova je radnja bila tiskana u VIII.
svezku „Mittheilung. N. F. der k. k. Central-
Commission ittr Kunst und hist. Denkrnale".
Pišu nam iz Imotskoga:
Odkad je božjoj providnosti Nj. Veličan-
stvo c. k. apostolsko udovica Maria Anna
pozvana da ostavi kuću Savoje, kojano dala
nebu svetih; i da sjedi uz Cara u Beču, po
svem austrijanskotn carstvu nejma blizu
svete zgradje, jal dobrotvornoga zavoda, jal
obće kakve nevolje, da nisu oćutili blagodat
njezine blagotvorne ruke. Pa evo i mi ovih
dana primismo for. 200 za ures naše veli-
čanstvene nove crkve sv. Frane. Franjevci
i pučanstvo ostaju harni prama Dobročini-
teljici i od Boga joj vape sve milosti.
Pišu nam izSpljeta: D.r Bajamonti, kako
doznanjpm od najpouzdanijeg izvora, netom
uredi svoje kućne posle, odplovit će put bie-
lih Mletaka.
') '»lolimo. Biti ćemo Vam harni. Ured.
Broj škold u Dalmaciji. Evo potanjih
podataka. Jednorazrednih imamo 201, dvo-
razrednih 32, trorazrednih 12, četveroraz-
rednih 8, napokon 39 pomoćnih ; osim
toga 26 privatnih, izmed ju kojih 10 pra-
vom javnosti. Broj obvezanih na pohadja-
nje u Dalmaciji jest od 22.143, a broj
onih koji pohadjaju od 14 492. Broj učitelja
usposobljenih: 173; učitelja svjedočbom: 76;
bez nijedne svjedočbe: 47. — Učiteljica ima-
mo 81, od kojih 41 svjedočbom usposobljenja,
35 svjedočbom zrelosti, 5 bez svjedočbe.
Osim toga imamo 204 vjeroučitelja.
N. L.
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per orania, qui
est caput Christus
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
, 'p , E h |V 13.) j Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriler operam Vestram impensuros in tuenda salutari fefe'-doctrfiia an}misq»e in (i. rani. i). • " j Religionis amore et in verae iidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 /Jisaocm'KVfolrčke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvletl »ređbrojtoe. - U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 1 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za oielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajucu godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo — Uvrstbe no 10
novč- redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju. ' '
Br. 66 Zadar, Ponedjelnik 28 Kolovoza 1882. God. XIII.
Da dodjemo već jednom na toli
nuždni tekući red u upravi, zamo-
lismo mnoge veće i manje nase
dužnike posebnim pismom na iz-
platu predbrojbe po uvjetim na
ćelu lista. Ponavljamo ovdje pre-
poruku, uz obaviest onoj gospodi
koji duguju za više godina i koji
dadoše nam razumjet da uzimlju u
šalu ispunjenje one svoje dužnosti,
na koju ih, osim duševnosti, i ne-
poznato im rodoljublje obvezuje,
da ćemo, neodazovu li se podpunom
isplatom do 10 dojdućega mjeseca,
javno ih pozvat po imenu, a uz to
i drugim ćemo ih sredstvom pri-
silit neigrat se s obrazom i po-
štenjem.—Molimo ovom prigodom
najtoplije i onu gospodu koja nam
Što duguje za slike, knjige, uvrstbe,
nek nas se po mogućnosti siete
koliko prije, znajuć dobro da nas ti-
skarski, financijalni i poštarski
troškovi ne čekaju, ne samo za
godine ma ni za tjedne, te nam
nije moguće, bez velikih neprilika
i dosada, svakoj doskoćit utjeri-
vajuć jedva polovicu dohodaka.
Nezasluženo ! buduć se zna liepo
da naš list samo se svojim znojem
hrani i da je uz to, obzirom
na siromaštvo pokrajine, najniže
ciene. Nadamo se po tom da će
gospođa predbrojnici dužnici do-
stojno uvažit ove okolnosti i ukinut
nam potrebu ovih tužba, a od-
nosno i prisilnih sredstva.
Kako 4a svladamo poteškoće za
uve&enje staroslavenštine
u crkvi.
u.
Valja ne poznati sustav katoličke
crkve, ne poznati koliko liturgički jezik
zasieca u polučenje njezinog jedinog
cilja, spasenje duša, ne poznati koliko
katolička crkva uvažava i sliedi tra-
diciju i u vanjskom obredovnom svom
životu,— da se može zahtievati od nje,
da ona uvede novi liturgički jezik u
službu božju onom brzinom, kojom se
sada u državah kuju novi zakoni, koji,
ne nalazeć podloge ni korjena u života
i u potrebali naroda, mienjaju se
smiešnom lasnoćom, raztvarajućom sve
socijalne odnošaje. Katolička crkva je
još jedina zadruga (izuzmeš li En-
glezku) gdje običaj je obilnim vrelom
prava. Ona ništa ne improvisira, nego
važda nadovezuje novo na staro, —
popravlja i izpravlja, ali ne fabricira,
kako to Čine moderne države. Ako je
istiua da do XVI. vieka starosloven-
ština je postojala u službi božjoj u
Zagrebačkoj i Djakovačkoj biskupiji, —
istina je takodjer da je usljed doga-
djaja, kojim je rimska stolica najviše
ostala tudja, ona prestala, i ustupila
bezograničeno mjesto latinštini. Pokret
istočni, faktično približenje istoka k za-
padu usljed uslobodjenja mal ne svega
slavjanskoga plemena od turskog jarma,
zahtievaju da se pripravi onaj most
preko kojega, kad odbije ona ura, koju
je Otac nebeski sebi piidržao, istočna
i zapadna crkva će si pružiti ruku da
se nadju u istoj ovčarnici s jednim
pastirom. Taj most je staroslovenština,
te ga valja malo po malo graditi medju
jadranskim morem, Savom i Drinom.
Ova možda namiče postepenu i obzirnu
promjenu u liturgičnom jeziku svega
gore pomenutog predjela, promjenu
koju ima rukovoditi Namjestnik Isukr-
stov skupa sa Biskupi. Ta promjena
lasnije će se sbiti gdje staroslavenština
nije bila izkorjenuta, gdje u širjemu
ili u užemu okviru još postoji, kako u
Dalmaciji i u Senjskoj biskupiji. Ona
će se u suprot sporije udomiti gdje joj
nije još ni svećenstvo ni narod pri-
pravilo zemljište. Ova promjena paka
neće nipošto odrinuti latinštinu, kako
je to vrlo praktično i mudro iztaknuo
DjakovaČki biskup u njegovoj glaso-
vitoj korizmenoj okružnici, — nego će
se latinština i staroslavenština kod nas
zamjenito upotrebljavati, kako se kod
nas dotiču istok i zapad. Ali za sve
to hoće se vremena: nije tomu dosta
izdati naredbu koja bi se uvrstila u
diocezanski list, kako neki zakoni u
sbornike, da ostanu zakopano mrtvo
slovo. Oni koji bi nepromišljeno htjeli
u tren oka uvesti staroslovenštinu gdje
je nije, radili bi joj o glavi, ali toga
se nije bojati, jer Rim takih smiešnih
pokusa nije vičan učiniti. Neka se tomu
prije svega pripravi svećenstvo, i neka
ovo utire u narodu staroslovenštini put.
Na pr, u djakovačkoj biskupiji kako
u cieloj Dalmaciji, Bosni i Hercegovini
ima hvalevriedni običaj da se poslanica
i vangjelje kod svečane mise u hrvat-
skoj vulgati pjeva. Toga ne postoji
još u Zagrebačkoj, gdje, kad bi se to
uvelo, bio bi liep korak napried na
stazi uvedenja staroslavenštiue. U senj-
skoj biskupiji u suprot uveo se ne-
hvalevriedan običaj, da se oni dieli
svete mise koji se glasno izgovaraju
u vulgati hrvatskoj čitaju a tajne (se-
creta) u latinštini. Ovdje dakle posve-
mašnje uvedenje staroslavenštine biti
će najlasnije i najnaravnije. Ostale
biskupije malo po malo će se sa senj-
skom modruškom izjednačiti; ali da bude
uspješno ima se to obaviti sporite non
spinte, ostavljajući velik djelokrug slo-
bodi i znanju pojedinaca. Evo ima
kod nas popova koji su od godina i
godini dobili od sv. stolice dopust da
čitaju sv. misu u staroslavenštini, jer su
znali, jer su želili, jer ih je vuklo srce
za tim. Uzorni nam je primjer dao
Pavlinović, koji još i kao podgorski
župnik, pak kasnije kad je sjedio kod
Franovaca u Beču kao narodni posla-
nik, čatio je sv. misu u staroslaven-
štini, te bi znao svuda izkopati gla-
goljski misal, kad ga nebi sobom nosio
u sanduku. To se sbivalo pod Piom
JX., kako se sad sbiva pod Lavom XIII.
Ugledajte se mladi svećenici u njega,
kako se ugledao mladi glagoljaš Ma-
tešan i drugi, a svjetovnjaci publiciste
namjesto odapinjati svoje striele proti
dalekomu Rimu neka nišane bliže praga
svoga. U crkovnih stvarili biva kako
u svjetovnih: zahtievati sve od vlade,
a stojati prekriženih ruku, to je lašnje
ali je bezuspješni posao.
Svemu našemu hrvatskomu svećen-
stvu u Banovini i u Dalmaciji pruža se
prilika naučavati se staroslavenštini, il
u gimnaziji, il u bogoslovju. Ne Čini
nam se da je u Banovini najsgodnije
vrieme odabrano da se staroslavenština
po klericih nauči u gimnaziji, jer ostaje
vremena do redjenja da se ona zabo-
ravi. Ako smo dobro obaviešteni; u
bogoslovnom zadarskom zavod« pre-
dava se staroslavenština u I, u II. i u III.
tečaju. Ovo je bolje, ali bi još bolje
bilo kad bi se predavala u lV.om. Kako
stoji stvar u Djakovu i u Senju nije
nam poznato. Medjutim bilo kako bilo,
— ueka klerici jedanput naučenu sta-
roslavenštini! ne zabace u kut, nego
sliede makar po malo vježbati se u njoj
sve do misnićtva, tako da uzmognu
odmah s dozvolom svoga starešine u
njoj misiti. Tim će se najlašnje i naj-
sigurnije utirati put staroslavenštini u
crkvi, jer „ignoti nulla cupido". Da-
pače i svećenici koji nisu ostarili, a
zaboravili ju, ili ju nigda ne znali,
mogu joj se naučiti, i naučiti će joj
se budu li imali volju, a dobiti će ju
kad se budu osvjedočili da će se sta-
roslanvenštinom sniziti malo po malo
onaj zid, koji nas razstavlja od naše
zabludjele braće. A oni kojim lasno
ne ide staroslovenština, dapače sve-
ćenstvo u obće imade drugih načina
kako se velikom nalogu Otca kršćanstva
odazvati, razprostirajući naime medju
narod pobožnost naših ss. Apoštola,
propoviedajuć mu o njihovom spaso-
nosnom djelovanju, o nepokolebivoj
njihovoj vjernosti prama Petrovoj Rim-
skoj stolici, i upućivajući narod da se
molitvom uzornim životom, i djelima
kršćanske ljubavi zabludjeuoj svojoj
braći približi. Mi držimo, da će ova
sredstva biti uspješnija od najdublje i
najspretnije polemike, jer ovom samom
može se djelovati na mali broj izobra-
ženika, a da se ne dopre do nižih
slojeva naroda, koje valja zadobiti.
Katoličko svećenstvo neće ničim toliko
djelovati na sbliženje dviju crkava
koliko ponašajući se prama istočnome
onim duhom kršćanske krotkosti i lju-
bavi, kojemu, kad je spojen s uzornim
životom i pristojnom naobrazbom, ne-
može se za dugo odolievati. Jer ljubav
je jača od smrti, jedina je kadra svla-
dati bludnju i mržnju i glupost. Za-
ludu je tražiti svakojakih liekova, te
sazivati u pomoć slobodu, civilizaciju,
znanost, narodnost i samu staroslaven-
štinu da se razkolu učini kraj. Ponizna,
te po svietu i po visokih nosiocih svje-
*) U tu svrhu dobro će djelovati bratov-
ština svetih Ćirila i Metoda za sjedinjenje
obiju Crkava, o kojoj čuli smo da će na-
stojati Zadarski Nadpastir. Biskup djako-
vački je za tu spasonosnu svrhu utemeljio
zakladnu misu.
tovnih načela prezirana sredstva kr-
šćanske molitve i ljubavi sjediniti će
istok sa zapadom. Nije usahnula još
ona božanstvena: „vince in bono ma-
lum". Koliko bismo bili sretniji u naših
privatnih i javnih odnošajih, koliko bi
si pojedinci i narodi štedili suvišnih
muka i poraza, kad bi ostali vjerni
ovoj Spasiteljevoj zapovjedi, kad ne bi
odvraćali šilo za ognjilo, nego nasto-
jali svladati zlo dobrim.
Dnevne viesti.
,,Ung. Post." i „Nov. Presse" pri-
maju iz Zagreba, da će se hrvatski
Sabor sastati na 1 listopada i bit će
mu predloženo za viećanje o: prora-
čunu god. 1883 i promjeni zakona o
inartikulaciji (pozakonjenju) krajiških
naredaba.
Tršćanska trgovačka komora zaklju-
čila je jednoglasno upravit N. V. Caru
i hrvatskomu kralju adresu odanosti
prigodom 500. godišnjice od kad je
Trst s Austrijom.
Za 17 dojd. rujna očekuju u Trstu
posjet N. Vis. Carevića Rudolfa i Ste-
fanije.
Ministar Kallay nastavlja svoje pu-
tovanje po Bosni. Na 23 t. bio je u
Cajnici a sutra dan u Foči. Kod Čaj-
nice došo je k ministru ustaški vodja
Ferhad beg Herenda izjavljujnć mu
da se pokorava.
Pišu iz Aleksandrije, 24 kolovoza:
Viest „Agence Havas" : Englezi nastoje
da uzpostaviv izravnu željezničku svezu
medju Suezom i Kairom, dodju brzo u
Kairo. Brod „Nautilus" ugovara sAbu-
kirom radi predaje zarobljenika (Austrij-
ska topovnica „Nautilus", kako ja-
vlja Seymour, opazila je, ploveć kraj
Abukira, na tamošnjim tvrdjicam bieln
zastavu, te je uslied toga poslala na kop-
no jedan čamac su nekoliko ljudi, koje
su egipatske Čete zarobile. U Čamcu bi-
jahu jedan častnik, brodski liečnik dr.
Kamilo Theumur, jedan pomorski voj-
nik, jeđau podčastnik i osam mornara.
Ur.) Austro-ugarski konsuo umolio je
Wolseleya, da Arabi paši izjavi, da
zarobljenici nisu Englezi.
Žica iz Londona, 25. kolovoza: Ju-
trnji listovi javljaju: Wolseley došao
je u Nafischeh. Obćenito napredovaje
očekuje se u nedjelju. Kažu da je gu-
verner Kairske tvrdje pripravan, da tvr-
djicu, u ime khediva preda englezkim
četam. Englezi nastoje da dodju u
Kairo izravno iz Sueza, te popravljaju
zato stari željeznički put medju Sue-
zom i Kairom.
kao pripomoć sbog oskudice uslied bune, a
katolicim koliko da ih nije! Tako grdno
aapostavljat naše vjerno svećenstvo napram
rišćanskomu neda se podnosit mirnom dušom.
Naše je za to mnienje, da bi se imali sabrat
ovi dokazi, po kojim se vidi da Zadarska
vlada prezire i progoni katoličko svećenstvo,
i kao memorandum poslati ih na bečku Vladu,
nek vidi čega je iz potaje naša burokracija
kadera. Videant consules, a uz to i mi uprimo,
iizvojštimo si slogom i radom takav položaj,
da gg. referenti budu usilovani ako i prot
volji poštovati naša prava, pa ako se i neće
obzirat na našu pretežnost u carstvu i po
krajini.
Kongrua. Ko da je već stavno, da će se
dojdućega zasiedanja carevinskoga vieća
razpravljati o kongrui. Poluslužbene novine
pišu po prilici: Jedan od najprvih posala,
koji će se razpravljati u plenarnim sjedni-
cama jest preustrojstvo kongrue katoličkoga
svećenstva. U posljednje doba mnogi su se
biskupi obratili vladi, da dokažu skrajnu
potrebu da se poboljša stanje nižega sve
ćenstva gledeć na financije i da se upriliči
potrebama vremena. Buduć je zakonska o-
snova od mnogo vremena izradjena, nije od
potrebe no posljednji ju put pregledati, a
to će se obaviti odmah prvih nedjelja i
tako će se zadovoljiti obćim željama sve-
ćenstva. Kažu da će kroz razpravu progo-
voriti mnogi biskupi (u gospodskoj kući,
gdje ima pravo i naš nadbiskup), da učine
znatnih promjena, naosob glede onih točaka,
koje je odbor odbio. Svakako će razprava
biti zanimiva — a mi ćemo po običaju to-
čno izviestiti.
Proslova sedamstoljetnice sv, Franci. Redo-
država presv. Odkupitelja, kao i ostale ra-
zne reao-države sv. Frana čine velike pri-
prave za proslavu sedamstoljetnice svoga
velikoga Patriarke. Jur su tiskane mnogi
prigodni slavospjevi: spominjemo med o-
stalim liepu pjesmu Sinjskih Franovaca na
uspomenu ovog riedkog goda. Franovci na
Dobrom razglasiti će tiskanu prigodnu sv.
obznanu, u kojoj se napominju razna opro-
štenja što mogu zadobit bogoljubnici kroz
zadnja tri dana crkvenih svečanosti.
Questioni di simpatie. Riceviamo dalla
citta: adunque sconfitti su tutta la linea!
11 punto d' Archimede b stato trovato; il
5b; xžj g-m lo ha trovato il signor profes-
sore di greco, ed ogni otto giorni applicando
quella leva verranno smosse le fondamenta
sulle quali la ,,K. D." andava fabbricando
le calunnie d' irredentismo. Ma qual e questa
famosa leva? Eccola: „simpatie"; e con
questa sola parola che si spiega tutto.
Capite! Erano mossi da pura simpatia quei
messeri che nel 1866 aspettavano a Spalato
l'ammiraglio Persano coi suoi bravi mari-
nari; era una simpatia irresistibile per i
bragozzi quella che faceva fuggire in Puglia
il redattore d' un certo giornale di Zara;
l'iscrizione coperta con una carta geogra-
fica non era altro che simpatia per i prođi
di Lissa; i proclami clandestini dell'anno
passato a Zara e quelli di quest' anno a
Zaravecchia non erano che prove di sim-
patia verso i bravi tipografi dell'Italia le-
gale e liberale; le corrispondenze nella
Lega della Democrazia un puro atto di sim-
patia personale verso TAlberto Mario, la
politica non ci entrava per niente; i brin-
disi contro il „barbaro" austriaco ad Anco-
na e gli evviva ali' Italia una questione di
simpatia od antipatia, che riesce lo stesso.
Dunque vedete, signor redattore, che di
irredentismo non si puo piu parlare, ma di
„simpatie". E guardate bene di non parlare
neppure dell' Irredenta triestina, che la bom-
ba dei due agosto e quelle fresche fresche
di Ronchi non sono che attestazioni di
simpatia alla memoria del grande Orsini;
come pure la scheggia della bomba dei due
agosto raccolta da un capoccia. di Spalato
non h che una simpatia alle bombe d' ol-
tremare o al piu una mania di raccogliere
e conservare scheggie di ferro. Non 6 vero ?
Se k vero, parlate di „simpatie" e lasciate
stare 1' Irredenta, che non esiste ve lo giuro
per la barba bianca di Depretis. Credetemi
dunque!
Un anti-irredentista.
Na poklonstvo dalmatinskog odaslanstva
N- V. car i kralj odvratio je sliedećim rie-
čima: Zahvaljujem na pozdravim koje mi
Dalmacija šalje preko svog zemaljskog za-
stupstva. Primam ugodnošću izraze ljubavi
i vjernosti, o kojim, u opetovanim prigodam
imao sam prilike uvjeriti se. Blagostanje
Dalmacije živo mi na srdcu leži.
Pođadmiral naše ratne mornarice, Pock
imenovan je admiralom,
G. Cipcić brzojavlja ,,N. L." da su N.
V. Car i ministar Falkenb;iyn prosietili i
dalmatinsku izložbu. G. Cipcić iztako je N.
Veličanstvu kako je Dalmacija dobila za
svoje proizvode najveća odlikovanju.
Kiše u Tirolu naniele su velike štete : do
2 milijuna fiorina u samom talijanskom Ti-
rola. N. V. car darovao je poplavljenim mje-
stima 10.000 f.
Primamo iz Savra: Dne 13 tek. oko osam
sata i pol u večer, Matija žena Mija Skifića,
osta ležeć u postelji nemilom žrtvom stra-
hovite munje. I muž joj Miho malne zaglavio:
sad se oporavlja u zdravlju, na noge postu-
piti još nemože, jer mu život utrnuo.
Opametite se vi koji imate zli običaj svaki
hip mamiti na se nebeske striele.
Dva ministra u Dalmaciji. Eto nam u
Dalmaciji dva ministra: ministar poljodjel-
stva grof. Falkenkayn i ministar trgovine
Bar. Pino.
U koliko dosad dozuajemo, odputovali su
dne 20 tek. iz Trsta put Opuzena. Danas
pregledati će radje o uredbi Neretve, za
tim bar. Pino povratiti će se u Trst, dočim
grot Falkenhayn poći će iz Metkovića u
Vrgorac, gdje će obaći Jezero i RastoJc. Iz
Vrhgorca grof Falkenhayn poći će u Imotski
a iz Imotskoga u Sinj, a za tim ji Knin,
odklo će poći u Grab a odtle na Cikoln, a
za tim iz Drniša u Spljet, odkle će poć u
Solin i na Brač, vraćajuć se u Spljet da
podje kočijom u Trogir, a za tim željezni-
com u Šibenik, odkle će poć preko Skra-
dina u Benkovac. Iz Benkovca poći će u
Vranu a za tim u Karin i Obrovac, odkle
preko Smilčića stić će u Zadar na 4 listo-
pada. Iz Zadra poć će na Vis a za tim na
Mljet, u Dubrovnik, Kotor, Župu i Crkvice,
i povratit će se u Trst dne 11 listopada.
Sa carskoga putovanja. Slovenski su li
stovi bili javili da je Tominski (kod Gorice)
kotarski poglavar bio zabranio slovenskim
načelnicima pozdravit cara slovenskim je
zikom. Službeni pako Fremdenblatt izmed
ostaloga pripovieda sliedeće o carskom bo-
ravku u Tominu. Neki ladanjski načelnik
progovori caru sasviem lošom talijanštinom,
na što ga car upita: znate li slovenskih
Kad mu ovaj odgovori da zna, nadoveza
car : govorite dakle slovenski; a moj ti ga
načelnik izasu kd iz vreće čistu slovenštinu.
Isti se dogodjaj sbio i u Nabrežini. Eto
kako se krči put I iredenti s juga i sa
.sjevera. Tako je jednom bilo i kad nas,
ali je nestalo onih vremena ; da' ko carsko
putovanje naviesti i slovenćiraa zoru boljega
dana.
Glavna skupština „Matice
Hrvatske"
držana ne S0 srpnja, 1882, pod predsjedni-
štvom družtv. predsjednika presv. g. Ivana.
Kukuljevića Sakcinskoga.
(konac v. br. 72.)
Pročitav g. družtveni tajnik svoje izviešće.
bude na poziv g. predsjednika pročitan
sliedeći pripis:
„Slavnom odboru „Matice Hrvatske".
Ovdje. Podpisanim je ovim čast obavie-
stiti, • da su oni na temelju zaključka
glavne skupštine „Matice Hrvatske" od 10.
lipnja 1881. pregledali družtvene račune za
vrieme upravne godine 1881, i to još i u
prisutnosti gos. družtvenoga podpredsjednika
liadosl. Lopašića, te iste u primitku i iz-
datku sravnali, kao takodjer po izkazu
predloženom rečenoj glavnoj skupštini sav
družtveni imetak škontrirali i prebrojili, i
sve u podpunom redu našli, te nemogu na
ino, nego da predlože: da buduća glavna
skupština „Matice Hrvatske" izvoli i cielo-
kupnomu upravljajućemu odboru „Matice",
i napose družtvenomu blagajniku gosp. 1-
vanu Kostrenčiću glede družtvenih računa
za spomenuto vrieme podpuni absolutorij
podati, i njih svake dalnje odgovornosti
riešiti, što su podpisani i u družtvenu ra-
čunsku knjigu upisali i vlastoručnim pod-
pisom potvrdili. Odbor za pregledanje ra
Čuna „Matice Hrvatske" za god. 1880. Dr.
Šandor pl. Bresztyenzky s. r., Josip Torbar
s. r.; Adolf Hudovski s. r."
Na temelju ovoga pripisa bude i uprav
ljajućemu odboru „Matice" i družtvenomu
blagajniku g. Ivanu Kostrenčiću za gore
spomenuto vrieme glede računa „Matice"
od glavne skupštine jednoglasno podieljen
podpuni absolutorij, i ujedno na predlog g.
predsjednika budu za pregledanje družtve-
noga imetka i družtvenih računa za upravnu
godinu 1881. izabrani gg. družtveni članovi:
presv. g. umir. odjelni predstojnik i veliki
župan Dragutin pl. Pogledić, sveučilištni
professor Dr. Stjepan Spevec i realni profesor
Cvjetko Rubetić.
Iza toga zapita g. družtveni predsjednik j
gg. prisutne družtvene članove, neima li
možda tko kakav predlog glede družtveno-
ga rada i poslovanja, i pošto poslije opeto-
vanoga poziva se nitko neodazva, umoli za
rieč družtveni član g. gr. podnačelnik i
nar. zastupnik Gjuro Cernadak, koji stavi
sliedeći predlog:
„Iz izviešća čitanoga od g. družtvenoga
tajnika i blagajnika čusmo kako je i ove
godine liepo napredovala „Matica" ; družtvo,
koje ovako napreduje, zaslužuje sigurno
priznanje od strane svojih članova, te u-
slied toga predlažem, da ova glavna skup-
ština izrazi podpimo priznanje i književnomu
i gospodarskomu odboru „Matice Hrvatske"
za njegovo toli uspješno djelovanje u obće,
i napose tečajem prošle godine, te da se
ovo podpuno priznanje u zapisnik današnje
glavne skupštine uvrsti".
Ovaj predlog bje od skupštine jednoglasno
i sa burnim klicanjem i povladjivanjem
primljen.
Pošto je gosp. družtveni predsjednik za
slcrutatore, prilikom imajućih se obaviti iz-
bora novih odbornika „Matice", članove pro-
fesore gg. Spiru Brusinu i dra. Aut. Lob-
mayera predložio i skupština iste jedno-
glasno odobrila, čitaše g. družtveni tajnik
sliedeće:
„U smislu §. 18. družtvenih pravila bi
raju se tekuće godine tri odbornika za
književni odbor, a dva odbornika za go-
spodarski odbor Matice Hrvatske". Izstu-
paju pako ove godine iz književnoga od-
bora: gg. odbornici Janko .Jurković, Fran
Folnegović i dr. Blaž Lorković; iz gospo-
darskoga odbora: gg. odbornici Gjuro L)e-
želić i.dr. Ivan Zahar. Izim ove petorice
iztupivŠih odbornika treba birati podpred-
sjednika književnoga odbora na mjesto
preminuloga pok. Aug. Šenoe. U svemu se
dakle ima birati šest odbornika, med kojimi
jednoga za podpresjednika književnog
odbora."
Iza toga bjehu pročitani §§. 9. 18 i 20
družtvenih pravila, i zatim stupalo se je k
izboru.
Malo iza toga proglasi g. družtveni pred
sjednik sliedeći resultat izbora: Predana
bje od 31 pravo glasa imajućeg člana 3i
izborna cedulja, te je izabran za podpred-
sjednika književnoga odbora „Matice Hr-
vatske" sa dvadeset i devet glasova g.
Janko Jurković, kr. vladin savjetnik; za
odbornike u književnom odboru „Matice":
gg. Fran Folnegović, urednik „Vienca" i
narodni zastupnik, dr. Blaž Lorković, kr,
sveučilištni profesor i Ivan pl. Zajc, ravna-
telj hrvatske opere: za odbornike u gospo-
darskom odboru „Matice": gg. Gjuro De-
želić, gr. viećnik i dr. Ivan Zahar, odvje
tnik. Svi ovi odbornici „Matice" bijahu iza-
brani sa 29—30 glasova.
Članovi „Matice" primiše ovaj resultat
izbora sa odobravanjem, te pošto se novo
izabrani odbornici „Matice" članovom druž-
tvenim za izkazano im iznova povjerenje
zahvale, zaključi g. družtveni predsjednik
glavnu skupštinu sa hvalom svim članovom,
koji su u tako Iiepom broju kod skupštine
učestvovali.
- --—-v cv;i>ca <r
Priobccno. ')
nerva V. Gloucestef: đoj. 31 kol.R
Marsilja: doj. 13 ruj. Unita Parentk'
iazzo: doj. 9 ruj. Tea. Newport: dojT
ruj. Ezio. Queenstown: doj. 12 ruj. §
ćna P. Rochefort: doj. 8 ruj. Mate. Mlettf
odj. 9 ruj. Carmela, k. Polić, Rieka.
Odpisi „K. D."
Platili: |
do konca lipnja g. 1883: č. g. I. Gaspit
do konca ožujka god. 1883: m. p. D.
Margetić ;
do konca g. 1882: preč. f>. Aćim Milić
m. p. O. N. Bilić, D. A. Lebedina, si. Rrv
Skup u Pučišću;
do konca lipnja god. 1882: m. p. D. P
Bilić ;
na račun g. 1882: m. p. D. A. Glavina f. 1;
do konca g. 1881 : m. p. D. B. Čavlov,
D. J. Nimćević;
do konca g. 1880: m. p. O. Jer. Balić.
SI. Narodua Čitaonica u Kastvu — Nije
liepo da se i ta slavna Čitaonica oglašuje.
Molimo
Č. g. D. Š. A. — kod Trogira — Jeste
li već prikupili? Eto dvie godine da ozalad
čekamo. Pa barem da dadoste kakva odgo-
vora na uljudno pismo od IO/8 t. g.! Ni to!
SI. „Casino" — Makarska — Kako Vain
bi javljeno dne 14/8 t. g. na podmiru hoće
se još f. 2:16. Ele dakle: svakomu svoje!
se lice!
Le leggi son ma chi pon mano ad
e>se, reko je mudro talijanski velikan.
Ima neki zakon, koji brani maloljetnike
proti neupravi skrbnika ; ima zakon, po
kojem bi skrbnik imao svake godine
davati račun o dohodku i trošku: ima
zakon, le leggi son! no ko provadja
zakon ? Da ne prihvatimo odeblji kraj
batine, moljeri je onaj, kog se poso liče
da ište račune od skrbnika ostavštine
pok Petra Tolića, i da zaprieči da o-
stavština propada! U orno acvisato!
U Zadru, 19 rujna.
Antun Bejan u ime svoje i
brata Ive.
•
Č. g. D. S. M. — Zapuntei — Točno po na-
plitku. Srdačan odpozdrav !
0. g, I B. — Imotska krajina — Pristranosti
s naše strane ne bilo nikakve. Hvala na obaviesti:
priobćeni nam podatci mogli bi unapried vrlo dobro
doć. O g. S. P. volimo mučat, jer nezaslužuje
da se ozbiljan čovjek na nj obazire. Nn ipak
pošaljite: gledat ćemo da barem štogod upotre-
bimo na čast onog velikog hrvata, Srbina Bugara,
dok postane još i fanariotom! Spominjete pri
koncu neku našu sumnju o Vašem rodoljublju.
Budite uvjereni, da nam pri onomadnjini riečima
ta sumnja nije bila ni na kraj pameti.
G. g. D. Fr. Milićević — Rogoznica — Primismo
930 biljeg. Evala !
0. g. X. -— Makarska — Onu viest o proloma
na podbiokovskom tlu izpustit ćemo, jer nije mo-
guće da čitatelj išta iz nje razabere: odveć je u
alegoriji.
Ć. g. 1). B. Macanović — Obrnusmo. Srdačan
pozdrav!
Plovillia aiisL isg. brodova.
Baltimora: doj. 31 kol. Giustizia. Car-
điff: doj. 12 ruj. Sirena. Carigrad: doj.
14 ruj. Emma. Falmouth: đoj 11 ruj. Mi-
') Za pisma pod ovim naslovom Uredni-
čtvo neuzimlje na se odgovornost.
Čast nam je obznaniti da u našoj
Knjižari nahode se na prodaju škol-
ske tiskanice; jedan arak po sliedećoj
cieni:
Matica Obraz. I. n. 2
Popis „ II. „ 2
Knjiga o pohadjanju i
napredku .... „ III. „ 2
Izvadak „ IV. „ 17a
Knjiga o preduzetoni u-
čevnom gradivu . „ V. „ 1V2
Učionska Obaviest . . „ VI. „ 1 '/a
Svjedočba 0 pohadjanju
učione „ VII. „ l1/«*
Godišnja Svjedočba . . „ VIII. „ i 7a
Odpuslna Svjedočba . „ IX. „ 17a
Ljetopis X. „ 1 Vg
Upisnik XI. „ 2
Upisnik I. i II. . . . „ XII. „ 1%
A. Pokretnine učione . „ xm. „ 17,
B. Obukovna sredstva u-
čione „ XIV. „ 17a
C. Knjižnica učione . . „ XV. „ i1/,2
Nahode se takodjer svakovrstne
školske knjige i svi pisarnički pred-
meti-na ove zadnje dajemo 5°/0 odbitka.
Mlailna Tiskara i Knjižara
OUodicfiz
it Kadru
D. Ivo Prodan, vlastnik, izdavateJj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke,
djice, kako je i ledenička, vec sasma gotova.
Poskrbilo se, da vojska zimi nebude sasma
oluji i kiši izložena, te se već posagradilo
liepieh baraka. Da je vrieme bilo prošlog
mjeseca pogodnije, bilo bi se i s gradnjom
tvrdjava podobro pokoračilo. Tako zbog
onih silnih kiša zaostadoše. A znadete koliko
će te gradnje zapasti? Neznate; neznam ni
ja. No znadem to, da jedan kubični metar
pieska, koji se na Grgovcu kopa, kad se
prenese na Veli Vrh nad Grkovcem, zapada
40 fior. Voda se isto dobro plaća, jerbo
mazga, što nosi najviše 100 litara vode, za-
pada 2 fior. 50. Radnici dobivaju od 1-4
fior. na dan. Vidite kako Austrija svoje
Srbe skupo plaća. No na Krivošijam se po-
litika nekroji, ona se samo izvršuje već od-
krojena. A kad se je i ono mjeseca svibnja
i lipnja krojila, nije se uzimala mjera dosta
prostrana. Mnoge čarape ostaše i nadalje
tiesne. U Krivošijam imademo sad22munjo-
voda. Je li? pa ipak gromovi ubijaju voj-
nike! E što ćete, kad je Bog jači od mu
njovoda. Uzrokom je pako sama neopreznost
vojnika, da jih je ono dva put grom ošinuo.
Na golom vrhu frait sa dva momka, kako
bijahu već na one vjekovite triesove skoro
priučeni (ta na što se vojnik nepriuči?), koje
tri stotine koračaja od munjovoda zapališe
u jutro vatru, pošto jih je cielu noć prala
kiša. Kad al tamo, eto nenadane nevolje;
pukne s neba u dimeći oganj bomba,
jača od tršćanske. Na Jankov vrhu (Za-
gvozdak), što leži tik dragaljske poljane,
bila straža — Vorpostenj— pa kad se ova
mienja, običaj je, da vojnici jedni drugima
naperenim u vis bajonetima presentiraju. To
bilo i ovog puta, a grom nepazeć vojnike,
što ovi zakon točno vrše, udari u svjetle
pram nebu stršeće bajonete u rukam vojnika.
E da nije bilo munjovoda, koliko bi kod
ljetošnje, ovdje do očajanja već dovodeće
grmljavine bilo još drugih nevolja! I ovo
ću vam spomenuti, da se samo za prenos
jarbola, na koji je munjovod stavljen, s dola
u brdine krivošijske zahtievalo 40 fior! Pla-
ćeno je 25 fior.
U nekim mjestima uredjene su bivše seo-
ske kuće, te će se u nje smjestiti vojska.
A što je s Krivošijancima? pitat ćete.
Znadem da jih je većina u Grahovu, ali
bome nije mi se htjelo onamo poć, da jih
upitam, što kane? Govori se, da bi se oni
vratili, ali glave buntovničke odvraćaju jih
od toga, a i sami boje se zakona, pošto
neima odvjetnika bar. Rodića, a uz to ne-
imadu ni velike volje, kad vide, da jim je
u buduće svaki ustanak prekinut. 12 naših
hinterladera na oniem pozicijama uz onoliko
drugo oružje, što je u ruci vojske, nekako
jim nije po čudi. U Velje selo—nad Stepe-
nom — došlo samo nekoliko žena s djecom,
muževom ni traga. Te će bit vjerojatno
udove padših „mučenika".
Veli se, da bi Krivošijanci bili pomilovani,
ali pod uvjet da predadu glave buntovničke;
a to jim je neki čudan problem. Tko zna,
nebi li i koja pravoslavno-častna halja došla
pod vješala. U Budvi osudjeno jih 5-6 na
osam godina tamnice, neki na manje, neki
samo 6 mjeseca.
RAZLIČITE VIESTI.
Primamo iz Dubrovnika, 10 tek. : Kako
ste predjavili, svečanost na 8 tek. za ulaz
u grad presvietloga M. Vodopića kao bi-
skupa, bila je preodlična. Velik broj nadpisa
resio je ulice, glazba skladala svoje glasove,
topovi prolamali zrak, a množtvo puka iz
grada, s Pila, iz Gruža i iz daljih okolovina,
kao i vojska koja pravila poćastni defile,
sve je to uzveličavalo ovu riedku svečanost,
koja se je iztakla i radi svoje obćenitosti,
buduč je svak svojevoljno nastojao da po-
kaže dužnu čast i izvanrednu ljubav i privr-
ženost novomu našemu pastieru. Bog nam ga
poživio mnogo ljeta!
Presvietli dubrovački biskup oglasio je
ovih dana svoj prvi pastirski list. Po mo-
gućnosti uzeti ćemo si čast da ga ciela priob
cimo u našem listu.
Po zaključku prošloga broja primismo iz
Knina sliedeću brzojavnu viest:
„Hrvati slaveći pobjedu u izboru zastu-
pnika Marka Nakića, kliču živila cielokupna
Hrvatska ! Kninjani katolici pri slavlju poz-
draviše drniške birače glazbom uz odjek
živili! Slava !" O istom predmetu primismo
već i dopis. Donieti ćemo ga u dojdućem
broju.
Odbor za likvidaciju dubrovačkog po-
morskog društva u sjednici od 7 t. mj. od-
redio je da se ima u ime povratka glavnice
predat svakomu dioničaru f. 30 za svaku
dionicu.
Po viestim iz Spljeta, na 4 dojd. mj. biti
će ondje vanredno zasjedanje porote proti
sudcu Jakovu Nikoliću, o kojem kažu da
je pronevjerio za 60.000 fiorina. Do 400
svjedoka da imaju učestvovat u parnici.
Primamo iz Filip-Jakova na 2 t.: Dočuv-
ši da preuzv. g. grof Falkenhayn povjerenik
N. V. premilostivog i ljubljenog našeg kralja
dolazi da pregleda i naša mjesta, naš neu-
morni ljubitelj svog zavičaja, m. p. župnik
D. M. Pelicarić, premda slaba zdravlja ode
jutros do Blata kod Novaka na susret viso-
komu gostu. Uz župnika odoše s barjakom
najodličniji mjesta. Nakon 2 sata čekanja
eto Nj. P. g. ministra. Pratilo ga pet kočija,
a u njima odlične gospode. Posto g. župnik
izrazi svoje poklonstvo Nj. Preuzvišenosti,
biše pogledane radnje oko izkopanih jarug&
i načinjenih mostova po nacrtim Dr.a Borto
lotti-a a pod upravom plem. g. M. Borelli.
Nadamo se da će g. ministar od svoje stra-
ne postarat se za dovršenje radnje, što će
bit po nas velika sreća, jer silan prostor zem-
lje ostat će izbavljen od vode i podoban za
plodovitost, osim što bi nam tad pocvalo
zdravlje, to prvo ovozemno tjelesno blago.
Nu, buduć predmet važan, malo manje nego
presušenje Neretve, povratit ću se opet na nj.
Po viestim iz Dubrovnika sedamstoljetnica
sv. Frana bila je ondje proslavljena da malo
gdje toli sjajno. Žalimo da nemamo pota-
njega opisa.
Primamo iz Dubrovnika, na 13 t.: Gla-
soviti pjesnik O. G. Martić nahodi se sada
za malo dana ovdje. S njim je i O. A.
Zubac.
Nj. P. ministar Falkenhayn, posietiv ovih
dana Vis, Dubrovnik i Kotor vratio se je
na 13 t. u Trst, odkle je odputovao da pre-
gleda pošumljenje Krasa u Istri. Iz Istre će
natrag u Beč.
Mlada misa. Jučer je u Makarsko] reko
prvu misu č. D. Ivan tanki, koji je sego-
dišta svršio bogoslovne nauke ovdje u Za-
dru. Misio je dakako glcigolaČki. Dojduće će
nedjelje glagolati drugi mladi misnik ma-
karanin Andriju Lovrinčević. Hiljadili se
naši glagolaši!
Un ciarlatano che vuol farsi strada. Sotto
questo titolo 1' Avv. di Spalato porta aleune
linee ali' indirizzo del sig.r Cipcić, preposto
provvisoriamente alla difesa degli interessi
agricoli della nostra provincia, e che ha
avuto 1' onore di rappresentare la Dalmazia
ali' esposizione di Trieste. L' Avvenire questa
volta ha detto nelle precitate linee delle
veritd, che potranno essere amare pel sig.r
Cipcić, ma che, a giudicare da parecchi fatti
ineccepibili venuti a nostra cognizione e dal
lagno generale degli espositori dulmati con-
tro la sua marcata parzialita ed evidente
inettitudine; sono veritd indiscutibili. Deplo-
riamo perci6 che il ,,N. L." abbia prodigate
lodi al sig.r Cipcić: i riguardi imposti dal-
1' amicizia ecc. non devono mai trascinare a
lodi immeritate e specialmente se dannose
pel pubblico, come e il caso nostro. „Ci
pervengono, scrive Y Avv., le piu giuste do-
glianze da parte di molti sulle flagranti
parzialita commesse dalla giuria dell'Žs^o-
sizione triestina verso alcuni espositori dal-
mati. Nel notare questo fatto, noi non inten-
diamo di riparare con delle apologie esage-
rate alle mancanze della giuria. No. Quei
produttori dalmati, che da essa vennero im-
meritamente trascurati — lo diciamo con tutta
coscienza — rifuggono da una ampollosa
reclame, ed esposero modestamente i loro
prodotti col solo desiderio di farne conoscere
la bontk, ottenuta non senza cure e fatiche.
Moltissimi, dunque, si sono meravigliati
quando vennero a sapere come, per esempio,
1' ottimo maraschino del nostro Dalbello e
1' eccellente Vngava della Brazza del signor
G. Carlovatz di Zara sieno stati pochissimo
apprezzati dalla giuria triestina. 11 primo,
iniatti — dopo aver ottenuti i preml piu
meritati alle principali esposizioni mondiali
e la medaglia d' argento alla stessa esposi-
zione triestina del 1871 —• ottenne una sem-
pliće medaglia di bronzo; e la seconda —
la famosa Vugava della Brazza — dopo
aver ottenuto la medaglia alla mostra uni^
versale di Parigi ed il pivi lusinghiero atte-
stato di lode da parte del primo enologo
dell' Austria, il compianto Leibenfrost —
venne appena appena degnata di uno sguardo
ali' odierna esposizione!
Cessano, per6, gli stupori quando si viene
a sapere che pella sezione dei prodotti dal-
mati chi fece, come si vuol dire, l'alto e il
basso tu certo Cipčić, una specie di grottesco
enciclopedista, il quale — come abbiamo detto
— aspira ad un lauto stipendio governiale,
facendosi dare dei colpi di gran cassa dal
Narodni List.
Che il signor Cipčić abbia dtinque i suoi
prediletti e protetti lo si puo dare e conce
dere; ma non si puo comunque dare e con-
cedere che la giuria triestina — la quale
dovrebbe essere inspirata alla piu conscien-
ziosa imparzialitk — segua cosi ciecamente
le di lui indicazioni, i di lui consigli e i di
lui capricci.
Leggiamo in una corrispondanza del Ca-
pitan Fracassa, giornale democratico di Roma,
daAssisi: ,,E' arrivato il padre Soldatić un
croato, generalissimo dei Francescani". II
„Capitan Fracassa" non ha inteso anehe qui
che di gettar lo sprezzo sui croati e su i
Francescani, per6 evidentemente ha colto lo
seopo diametralmente opposto. Si, i croati
hanno anehe dei „generalissimi" a capo
d'un Ordine, che e il decoro ed il conforto
dell'umanita; il „Capitan Fracassa" invece
resta sempre un semplice capitano e anehe
questo di carta pesta.
Namjestništvo udielilo je običnu nagradu
od 25 fi. Matu Križancu iz Omiša, jer je
pogibelju svoga života spasio Jozicu Popović,
koja se bila utopila u Cetinu.
Slovenci se pripravljaju na proslavu se-
damdesetgodišnjice svoga domorodca uče-
noga g. Miklošića, poznatoga profesura sla-
vistike u Beču.
E uscito: II Eammentatore Dulmato, lu-
nario cattolico, greco ed israelitico pelP an-
no 1883. Oltre un elenco dei Rettori anti-
ehi di Zara, dei Proconsoli della Dalmazia
e dei Provveditori generali, contiene la
guida commerciale ed industriale delle prin-
cipali citta della Dalmazia, Bosnia ed Er-
zegovina, moltissimi avvisi ecc: Annata XL.
Prezzo soldi 24. Si vende presso i tipografi
editori in Zara „Vitaliani & Janković."
Imenovanja: nadomjestni učitelj na Dubro-
vačkoj gimnaziji Josip Carević učiteljem
na kotorskoj gimnaziji, a nadomjestni uči-
telj na dubrovačkoj gimnaziji Franjo Bor-
stnik učiteljem na istoj gimnaziji.
Nove knjige. Prof. matematike i geome-
trije na spljetskoj velikoj realci g. J. Kolora-
batović obielodanio je nedavno knjigu pod
naslovom: 1 pesci delle acque di Spalato
(ribe spljetskih voda) i posvetio ju je knezu
I. de Lieehtensteinu. Dr. Petar Doderlein,
auktoritet u tom poslu, kaže da je Kolom-
batović došo u susret živoj želji znanosti i
oštroumno izpunio prazninu u riboslovnoj
znanosti.
8 mora. Korito barka Antonio Mimbelli,
koji se je razbio, kako jur javismo, kod rta
May, biti će prodan javnom dražbom kako
se god nalazi.
Tršćanska bursa. Napoleuni :9.48 — 9.49
dukati: 5.63 — 5.54; sterline: 11.97; —
11.98; london: 119.v0 — 119.65; bankanofe
talij.: 46.90 — 47; dohodak aust. u papiru:
76.85 — 76.95.
Brzojav u Kini. Napokon je kinežka vlada
popustila i dopustila da se postavi brzojavna
žica od grada na moru Tien-tsin do Tekina,
i žica je već od nekoliko vremena predana
javnoj službi. Brzojavni je ured u Pekinu
u sgradji Tsongli-Yamen (ured za izvanjsko
posle), a dva mandarina pregledaju brzo-
javke da ne bude česa proti državi. Nemože
se brzojaviti no u francuzkom i englezkom
jeziku, jer kinežki jezik nema azbuke. Isu-
sovci su u svom zavodu u Pekinu ustrojili
ured, u kojem se prevadjaju brzojavke u
spomenuta dva evropejska jezika.
Djakovacka stolna crkva trinaesta je u
redu najvećih crkava na svietu. Ona stoji u
istom redu s crkvom sv. Marka u Mletcim,
u kojoj može stati 7,000 ljudi. Ostale veće
crkve idu ovim redom: Crkva sv. Petra u
Rimu prima u se 54.000 ljudi; crkva u Mi-
lanu 37.000; crkva sv. Pavla u Rimu 32.000;
crkva u Kolnu 30.000; crkva sv. Pavla u
Londonu i crkva sv. Patronija u Bolonji
svaka po 25.000 ljudi; crkva sv. Sofije u
Carigradu (pretvorena u tursku džamiju)
23.000; sv. Ivana Lateranskoga u Rim
22.000; crkva Notrdamska u Parizu 21.000
nova stolna crkva u New Yorku 18.000'
crkva sv. Stjepana u Beču i crkva u Pj2'
svaka po 12.000 duša; sv. Dominika u Bo'
lonji 11.400; t. z. „Frauenkirche" u Mn«./
kovu 11.000. °tt-
Plovitba aust.ug. brodova.
Alicante: doj. 27ruj.Ida P. Anversa'
dojed. 7 listopada Barone Keineny. Bona*
doj. 4 listop. Enrica; — odj. 4 list. Plutus
Bolmareić, Dunkerque. Bordeaug: odj. 5
list. Toni C., kap. Katarinić, N. York- 6
Alessandro T., k. Dobrilović, Cardiff. Car
diff: doj. 30 rujna Armida; — odj. 9 HS(
Argo M., k. Marelja, Trst; Peleg, k. PederiQ
Zeleni Rt, Carigrad: doj. 1 listop. Unita
Parentk; Giovanni D.; — odjed. 29 rujna
Cosmo G., k. Vušković, Galac ; 4 list. Emma
k. Pendo, Kistengje; 6 Siloe, kap. Ivančić
Marsilja. Cette: doj. 5 list. Velizid. Co-
runna: doj. 27 rujna Tigri. Cushaven:
odj. 5 list. Betel, k. Marelja, Buenos Ayre9.
I>elaware: doj. 23 ruj. La Fortuna. R.
lađelfija: doj. 25 ruj. Forza; Tare. Gla-
sgow: odj. 6 list. Grad Karlovac, k. Soić,
Demerara. Hamburg: odj. 5 list. Betel,
kap. Marelja, Buenos Ayres. Liverpool:
doj. 9 list. Lealta. Malta: doj. 2 list. Em-
pireo. Marsilja: odj. 5 list. Maria D., k.
Negovetić, Clorince; 9 Volunteer, k. Merlato,
Jakin; Petka, k. Lepčs, Carigrad. N. York:
doj. 23 rujna Nahor; 10 list. Dampier; —
odj. 26 rujna Sospir, kap. Vukasović, Wil-
mington. Palermo: doj. 6 list. Juno. Ply-
mouth: odj. 9 list. Padosa, kap. Večerina,
Granville. Ponđichery . doj. 15 ruj. Hra-
bren. Rochefort: doj. 4 listop. Penelope.
Rouen: doj. 4 list. Dvanaesti Dubrovački.
Poulli&C: doj. 4 list. Vesna; Ginia. St5
Viucent: odj. 27 rujna Noč, k. Buntjelić,
Amerika. ,'J
S. Martin de Ret 3 list. Brik Tempo, k.
Verona, iz Rieke put Sables d' Olonne, krcat
liesa, usidren je u našem pristaništu i čeka
oplimu da prosliedi put.
Melbourne, 29 kol. Kap. Stangler barka
Mettay doploviv iz Bostona javlja, da pro-
lazeć oceanom izgubi penune i nešto jedara.
Dne 29 prosinca susretoše kod Rta Palos
bark Balkan, kapet. Flamin, iz Trsta put
Filadelfije.
—1r^saicaasr-jr*—
Odpisi ,,K.»."
C, g. D. M. Batistić — Primismo i uvrstit ćem«)
dragovoljno u dujdućem broju.
Č. g. „Hrvat" — Boka kotorska — Cienj. Vaš
dopis o šk. konferenciji u dojdućem broju.
C. g. A. A. J. — Omiš — List za pokojnoga
čeličnog hrvala oplakanog D. A L. bio je plaće«
sve do konca t. g. S toga šaljemo ga po pri-
mljenom naputku tom veleč. Samostanu.
Ć. g. O. Raim. R. — Imotski — Č. g. Art.
mi smo opetovano čisto i bistro kalali što od
njoga želite: krivac sam.
C. g. 0. A. V. — Sinj — Obrnusmo u Si
benik.
Č. g. G. M. — Frascati-Ifalija — Liepa hvala na
uzornoj uljudnosti izkazanoj u Vašem cienj. I's'u
od 5 t. Nastojati ćemo da tiskamo. Da srno V»»
preporučeni i unapried, do zgodne prigode. •>$
Č. g. X. — Ljubuški — Molimo Vaše ime?
Ipak, bui su nam pred očima tvrdi unutrnji ra-
zlozi za istinitost dopisa, učinit ćemo Vam iznimk1*4
tiskajuć i prije nego nam se, po običaju, cielim
imenom javite.
•"'•'. : ' i - - ' ; 1 i :
• —
U. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.