LMACIJ
s Veritatem facientes in charitate, >
s crescamus in illo per omnia, qui
\ est caput Christus.
(S. Paul. Epli. IV. 13.) |
• '• ". ': • •• •u" Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
•••••• Vos ipsos, ausiliante Deo, in dies alacriter operom Veslram impensurus in luenda salulait Ecfte&jsp doclrina. aniroisque j>
Religionis amore el in verae fidei professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungilur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojhe. — U Zadru, unapried 7 llor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. - Predbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha rodišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Kadar, a dopisi „franco" na Uredništvo - Uvr.tbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj uapose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 34 Zadar, Četvrtak 4 Svibnja 1882. God. XIII,
Spljetski kruhoborci.
Napokou „post tot đisorimina rerum,,
do malo bi se imali obaviti spljetski
obćinski izbori. Sva Dalmacija bez raz-
like stranaka napetošću izgleda konačni
uspjeh borbe, koja se u Spljetu od više
godina vodi. Sjedne strane jato pukih
kruhoboraca pod zastavom na kojoj je
napisano: oseremo tutlo! miče i drvlje
i kamenje, služi se najnepoštenijim
sredstvima, razasiplje najpodlije laži
samo da uzdrži nad vodom pluta, koja
jim od davna tone; s druge četa ne-
zavisnih ljudi, traži da poštenjem pro-
dre i da izbavi krunu hrvatskih gra-
dova iz pandža grabežljive zvieri.
Čudne borbe! koja, kad bi sudio po
naravnome pravilu, imala bi se svr-
šiti pobjedom drugih; ali svako pra-
vilo ima svoju iznimku, a ovog puta
spljetski ćaća uhva se da će mu iz-
nimka pomoći, te da će on sa svojim
skutonošam i na dalje harati po pito-
mome Spljetu.
Članci, koje 011 isti pripravlja i tura
kroz svoje tmasto glasilo, navieštuju
jatu njegovih vjerovnika da je pobjeda
sigurna, te da se nemaju bojati za hi-
Ijadice, koje su poslužili svome ćaći,
jer će obćinska blagajna svaku smiriti.
Ludovi! na vieke vjerovali njegovim
riečima, pa čvrsto uvjereni i danas da
je ćaća i dandanas svemoguć, te da
što on reče ono se ima i izpuniti; ali
pametniji, koji nečitaju poskorupno, već
se malo bolje udubu, spaziše da je ćaća
na vraž'jim mukama, pa da oni Članci
nisu no odjek neizvjestna položaja i
potrebe da mu bilo tko skokne u pomoć.
Do jučer je „il vecchio soldato della
libertžl" kako se sara nazvao u saboru,
u svome glasilu udarao na bečko po-
pečiteljstvo i na hrvate „servitori u-
milissimi di Vienna", do jučer je pri-
poviedao svojim skutonošama da je
Taaffe svemu zlu kriv, do jučer je
psovao, i ter kako, pokrajinsku vla-
du, koja je po njem počinila najveću
nepravdu i najgore samosilje; iiajnas
mu je sam Kutschig kriv^. jer se on
»družio sa nafdflHOBT^anfepjni - - „
lizione alla quale & a/falto estraneo
tanto il governo df Vfenna, quanto
quello della provi»qiaX.,Kako se vidi
ćaća nije stavan pobjede, Kako trubi
u svom glasilu,- on metaniše pred ba-
runom Jovanovićem i klanja se natra-
žnjačkoj - feudalnoj - klerikalnoj bečkoj
vladi. Kud ćete gorega poniženja za
novovjekog „Dukljanina" ?
Da bolje proda svoju trgovinu, ob-
vio ju donapokon i austrijanštinom, te
stavlja pečat na svoj pi vi članak: Vica
l' Imperatore ! Viva la Costiluzione ! Ri-
sum teneatis! ko da se nezua ko je
je g. 1866 bio pripravio dvorane u-
rešene i liepu večeru talijanskim ho-
dočastnicima; ko da se nezna ko je
sanjao pa i danas sanja o talijanskom
jadranskom moru sa biserom — Splje-
tom, talijanskim gradom....
Lakrdijaši uzalud vam se prečinjati.
Do malo će puknuti i za vas osuda.
Spljetskima hrvatima Bog pomogo u
borbi za poštenje i hrvatstvo.
Dnevne viesti.
Hrvatski kraljevinski odbor za riešenje
riečkog 'pitanja izabrao si je dne 28
pr. mj.: za predsjednika Karla pl. Mihalo-
vića, za zamjenika prof. dra. Spevca, a za
bilježnika Miškatovića.
Slovenci. Brzojavljaju iz Ljubljane dne 29
Eros. da je Graselli, zemaljski podkapetan, io imenovan načelnikom su 15 proti 11
glasova, a Fortuna (narodne stranke i on)
podnačelnikom — Istog dneva razpravljao
je školski odbor bečke zastupničke kuće o
slovenštini u srednjim učionama i učitelji-
štirna slovenskih predjela. Po kratkoj raz-
pravi većina je odbora uglavila, da vlada
ima uvesti slovenski obukovni jezik po svim
srednjim učionama slovenskih predjela i u
Ljubljani osnovati posebnu slovensku gimna-
ziju; tako isto da uznastoji sve to više raz-
prostraniti slovenski obukovni jezik u uči-
teljištima, gdje se uče slovenski djaci.
Sa Sene. Opet nova dva lista Belley-skog
biskupa izadjoše na vidjelo, znak da su bi-
skupi svi složni proti bezbožnome zakonu.
XIX Siecle, Ferry-evo glasilo, prieti kardi-
nalu Guibertu sudbenom iztragom sbog
drugog pastirskog lista — Prošlih dana od
putovali su dvama parobrodima iz Marsilje
700 hodočastnika, izined kojih 400 svećeni-
ka, put Jerusolima — Baudry d' Asson, vodja
VandeacS, poslao je pismo na popečitelja
Ferry-a, gdje odlučno izjavlja, da neće nikad
pripoznati zakona, koji mu otindje dušu nje-
gove djece. Da neće dati izjave kako izi-
skuje §. 7 tog zakona, niti poslat svoju
djecu u bezbožnu školu; te će radje stoput
platiti globu i poć pet dana u tamnicu, ko
Što će i mnogi drugi, jer da će jim to biti
na čast. — 1 Avinjonski nadbiskup Hasley
izdao je list na svećenstvo svoje biskupije,
u kom jim izmed ostalog preporučuje da
udju u školska povjerenstva ako budu iza-
brani, te da uznastoje na svaki način uz-
protiviti se „bezbožnome zakonu" — Biskup
Soissonski Odon pristaje uz načela parižkog
nadbiskupa; tako isto i Lavalski biskup;
onaj pako Le Puy-a izdao je pismo poput
avinjonskog. — U zastupničkoj kući izne-
soše neki zastupnici više predloga proti cr-
kvi ; kad se bude viećalo progovoriti ćemo.
iz Tarčina proti Zelenojnjivi zametne bitku
na planini Bjeslanici od tri četvrta ure proti
okolo 50 ustaša. I na povratku blizu Rado-
polja zametne se mala bitka. Postajno za-
povjedništvo Foče javlja da u Malovcim na
26 travnja okolo 30 ustaša ugrabiše 300
ovaca, 60 volova. Odsjek Hum naredi noćnu
potjeru, u kojoj ustaše bile poćerani a marva
bi opet oteta.
Beč, 1 svibnja: Službeno se javlja na 29
travnja: Na sjevernoj granici Dragaljskog
polja drugi bataljun lovačke tirolske puko-
vnije zametne kratku bitku sa novim po
kazavšim se ustašama, koji biše potjerani.
Jedan lovac lahko ranjen.
Novi crkveni zakon u Pruskoj. Tunekidan
smo javili, da su katolici u pruskoj zastu-
pničkoj kući održali pobjedu, jer su uz po-
moć konservativaca pronieli novi crkveni
zakon sa nekim promjenama. Taj zakon
došo je i u gospodsku kuću, te je ovih
dana povjerenstvo o njem viećalo i primilo
ga sa malim promjenama. Sad se eto raz-
pravlja o njem i u istoj gospodskoj kući.
Po najnovijim viestima, koje primaju bečke
novine gospodska je kuća već primila prva
dva §. crkvenog zakona, po predlogu po-
vjerenstva.
Tiesti o ustanku.
Beč 1 svibnja: Podmaršal Dahlen služ-
beno javlja na 29 travnja u večer: Kod
Meštrove - planine i Vučevabrda ima još
biti pojedinih ustaških četa od 100 do 200
ljudi, kojim bi medjuto bojno zemljište o-
graničeno, zaokruženjem granica. Ima malih
pograničnih sukoba — Pojedine pak četice
pokazuju se još često i u kotaru Foče i u
Neretvanskoj dolini. Proli ovim amo i tamo
pokazujućim se ustaškim četam, bile su sa
strane postajnih zapovjedništva velikom o-
kretnošću zametnute potjere. Od 25 do 26
travnja posade u Konjicu i Tarčini odoše u
potjeru put Bielomice, Umoljane i Zelene
njive, gdje odjel vojske koji bijaše otišao
Petrov Novčić
sakupljen sredstvom Biskupskog Naredbeni
štva u Hvaru kroz godinu 1881.
Hvar. N. P. Presvietli i Prepoštovani bi-
skup Andrija d.r Ilić franaka 80 u zlatu. —
Pragospodin Stjepan Siminiati, Predstavnik
stolne crkve for. 5. — Prepošt. Dekan, Pra-
gosp. Ivan Kačić Dimitri for. 5. — Prepošt.
kanonik, Petar Lukšić tor. 5. — Prepošt.
kanonik Domančić for. 3. — M. P. dn. Ivan
Paulović for. 2. — M. P. d.n Franjo Kasandrić
for. 2. — M P. dn. Joso Grimani for. 1. —
M. P. dn. Miho Novak nov. 50. M. P. d.n
Jakov Novak for. 1. — M. P. d.n Antun
Devecchi nov. 50. — Dumne Benediktinke
for. 5. — M. P. d.n Pavo Marinković for.
1. — M. P. d.n Ivan Luxio nov. 50. —
Nekoliko učenika pučke škole for. 2. —
Ana Obuljen nov. 50. — Jaka Stambuk nov.
50. — Antun Paulović for. 1. — Sakupljeno
u stolnoj crkvi for. 33.91. — Sakupljeno u
crkvi Duruana Benediktinka for. 6.33. —
Svega ujedno for. 75.74 i fran. 80 u zlatu.
Brusje. M. P. Župnik, d.n I. Plančić for.
1. — Sakupljeno u crkvi for. 3. 89 '/a- —
Svega skupa for. 4.90.
Grabje. Sakupljeno u crkvi tor. 4.30.
Starigrad. Sakupljeno u crkvi svetoga
Stjepana i u crkvi svetoga Roka for. 49.45.
— Sakupljeno u crkvi Dominikanaca for.
12.60. — Svega skupa for. 62.05
Dol. Luka Stančić nov. 40. — Sakupljeno
u crkvi for. 25.44. — Svega skupa for.
25.84.
Vrbanj. Sakupljeno u crkvi for. 22.20.
Svirče,. Sakupljeno u crkvi for. 10.
Sv. Nedjelja. M. P. d.n Antun Kulješ for.
2. — Sakupljeno u crkvi for. 4.40. — Manda
Antonjević nov. 20. — Dinka Kuljiš nov.
20. — Šimun Maćanić nov. 35. — Antun
Plenković nov. 20. — Antun Plenković Din-
kov for. 1. — Jakov Plenković nov. 20. —
Braća Maćanić nov. 17. — Marin l'lenković
nov. 10. — Mate Maćanić nov. 50. — Miho
Plenković nov. 20. — Bortul Parsić nov.
25. — Mate Maćanić Vinkov nov. 10. —
Ivan Sćepanović nov. 10. — Ivan Kolumbić
nov. 10. — Juraj Parsić nov. 51. — Ivan
Milatić nov. 30. — Juraj Grabačić Lovrin-
čić for. 1. — Ivan Grabačić nov. 20. —
Svega skupa for. 12.34.
Vrboska. M. P. župnik dn. Luka Lučić
for. 1. — M. A. Bertopelle for. 1. — Kate
Bertopelle for. 1. — Mare Kovačić tor. 1.
— Vinko Gabelić nov. 50. — Sakupljeno
u crkvi for. 27.50. -- Sakupljeno takodjer
u crkvi kroz sv. poslanstvo tor. 15. — Svega
skupa for. 47.
Jelsa. M. P. župnik dn. Niko Gatnulin
for. 2. — m. p. dn. Mate Gamulin for. 2. —
Klerik T. Gamulin nov. 50. — m. p. d.n Vinko
Bojanićfor. 1. — Kuziua Ant. Gamulin for. 1.
— Niko Gamulin aov. 50. — Niko i Antun
Duboković for. 5. — Marjan Marchi nov.
50. — Sakupljeno u crkvi for. 18.41. —
Svega skupa for. 30.91.
Pitve. Sakupljeno u crkvi for. 6.
Vrisnik. Sakupljeno u crkvi for. 18.18.
Sućuraj. Sakupljeno u crkvi foj. 3.60.
Gdinj. M. P. župnik d.n Niko Grčina for,
3.50. — M. P. d.n Šimun Vučetić, žup. za
mjenik, for. 1.20. — Visković Ivaa Veli nov
10. — Visković Ivan Petrov nov. 33. Ivan
Curin nov. 10. — Petar Curin nov. 10. —
Ante Seputić nov. 10. — Viško Visković
nov. 10. — Visković Ante nov. 20. — Ma-
rija Visković Bosko nov. 20. — Marija Ću-
rin nov. 10. — Marija Bilčić nov. 20. —
Marija Torneić nov. 10. — Hajduk Kata nov.
10. — Sakupljeno u crkvi nov. 57. — Jedna
pobožna žena proseć za svoju obitelj Bla-
goslov sv. Otca for. 1. —Svega skupa for. 8.
Bogomolje. M. P. d.n Juraj Petrić for. 1.—
Sakupljeno u crkvi for. 4.44. — Svega skupa
for. 5.44.
ZastražiŠće. M. P. d.n Josip Matković for.
2. — Crkovinarstvo for. 1. — Kata udova
Matković nov. 50. — Stjepan Kuzmičić gla
var nov. 40. — Dinko Lučić za se i obitelj
for. 1. — Nikola Rubin nov. 20. — Anka
Rubin nov. 10. — Juraj Mateljan nov. 30.
— Lucija Mateljan nov. 10 — Lucija Ku-
zmičić nov. 20. — Anka Mateljan nov. 5.
— Mara Serković Mateljan nov. 10. — Ivan
Kokić nov. 20. — Anka Kokić nov. 10. —
Antica Jerković nov. 10. — Anka Beros nov.
10. — Antica Fistonić nov. 20. — Jelina
Jerković nov. 10. — Josip Zeučić nov. 20.
Antica Zaninović nov. 10. — Matij Kuzmi-
čić nov. 20. — Anka Kuzmičić nov. 10. —
Mara Zaninović nov. 6. — Jakica Dragiće-
vić nov. 5. — Kata Dragićević nov. 5. —
Luka Dragićević nov. 4. — Antica Dragi-
ćević nov. 4. — Vica Mateljan nov. 4. —
Juro Marijan nov. 10. — Ivan Stratiot nov.
20. — Luka Zaninović nov. 5. — Kata Andrija-
šević nov. 10. — Antica Jerković nov. 10.—
Luka Stratiot nov. 30. — Antun Dragićević
nov. 5. — Manda Stratiot nov. 20. — Do-
bra Andrijašević nov. 10. — Manda Mateljan
nov. 20. — Antun Kokić nov. 10. — Frane
Marijan nov. 8. — Sakupljeno u crkvi for.
1.09. — Svega skupa for. 10.
Vis. M. P. Nadžupnik dn. Juraj Zude-
nigo f. 1. — m. p. d.n Cvjetko Marasović
for. 1. — m. p. d.n Ap. Zanella for. 2. —
m. p. d.n Stjepan Simininti for. 1. — Kuzma-
nić Rade for. 3. - Ana Zanella f. 1. •—
Ivon Kolesar for. 1. — Antun Topić for.
1. — Roko Bradanović for. 1. — Matij
Bradanović for. 1. — Petar Dojmi di Delu-
pis for. 1. —Marko Lučić Rochi for. 1. —
Nikola Gjakša for. 1. — Šimun Puhalović
nov. 60. — Niko Kargotić nov. 60. — Ja-
kov Ruljančić nov. 50. — Mate Siljić nov.
50. — Jakov Žitko nov. 50. — Stjepan Za-
gora nov. 50. — Grgo Ivčević nov. 50. —
Angjeo Mazzucchelli nov. 50. — Grgo Pe-
ćarović nov. 50.— Andrija Zambarlin nov. 40.
— Stjepan Dorotić nov. 40. — Dinka Ku-
čić nov. 40. — Iv. Dinko Macchiavelli nov.
40. — Jelica Vlastelica nov. 40. — Barbara
Bilić nov. 40. — Ante Verduljak nov. 40.
— Mate Restović nov. 40. — Bakulić udova
pok. Ante nov. 40. — Lukra Mladinić nov.
40. — Bradanović udova p. Petra nov. 50.
— Pera Pusić nov. 35. — Petar Lukšić
Bilka nov. 30. — Ante Fan6 nov. 30. —
Stjepan Trudnić nov. 30. — Petar Mužina
nov. 30. — Mande Radišić nov. 30. — Ana
Gizdavčić nov. 30. - Pavao Kučić nov. 30.
— Antica ud. Pećarović nov. 33. — Rocchi
Ante nov. 20. — Ura Pećarović nov. 20. —
Vjekoslav Fiamengo nov. 20. — Niko Pe-
ćarović nov. 20. — Ante Perić nov. 20. —
Jakov Zambarlin nov. 20. — Andrija Peri-
bonio nov. 20. — Serafin Paut nov. 20. —
Lavra Puhalović nov. 20. — Ivan Krstitelj
Tarolfi nov. 20. — Ante Marinković nov.
20. - Grgo Vlastellia nov. 20. — Marko
Puhalović nov. 20. — Braća Kuljiš nov. 20.
— Braća Marasović nov. 20. — Mate Tomić
nov. 20. — Vinko Pećarović nov. 20. —
Mande Marasović nov. 20. Ivan Darlić nov.
20. — Stjepan Bartučević nov. 20. — Ivan
Zaccaria nov. 20. — Franjo Mardefcić nov.
20. — Andrija Borčić nov. 20. — Ante Ru-
ljančić nov. 20. — Ivan Ruljančić nov. 20.
— Doma Ilić nov. 20. — Ilić Andrija nov.
20. — Fabijan Fabrio nov. 20. — Ivanića
Caklak nov. 20. -- Ante Pastrović nov. 20.
— Ante Ilić nov. 20. — Ivan Ilić nov. 20.
— Ivan Bakulić nov. 20. — Roko Mužina
nov. 20. — Mijo Bakulić nov. 20. — Josip
Radišić nov. 20. — Luca Skirković nov. 20.
— Viško Ivulić nov. 20. — Ivan Saljanić
i^C.Cbg
^ÍUÍLÍI. — ,,
btn • c 2 8
^UKA
Veritatem iacientes in chantate,
oresoasuas m liio por omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
Miođi u fonedjelíüii i u Četvrtak.
tí ipsos, auxiliante I)eo, in dies alaeriter operam Vestram impensuios m tuenda saiutari Ecclesiae doctrina animisque in Reli-
amore et in verse iidei proí'essione roborandis.... (¿Jio I A. u papinsk. listu, 21 vcljace 187 2 pisaocim KATOLICKE DALMACUJA.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jnogitnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. EPIS. XVI. AD DAB.
H
\ 06
gionis
d VJE'I'i PKEOSiiOJBE: — U ZADRU, uuapried 7 fior. na godTmT. Po OSTALOJ CAKEVINI 8 fior. itko Z(JLOstane s PUKOPLATOM plaća i iior. više — ŽA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi.
tKo na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojuikom i za uastajuću godinu. ••— Predbrojbo I novac, najbolje postarskom doznakom, šaiju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franoo"
^ aiitvo. — livrstbe po 10 nove. redan. Objave na 4 strani uz veoma nisku cieuu. Svaki broj napose^ 1uovfeića. Jiukopisi se ne vraćaju. ^ ^^
Br. 16 ' " ^¿sLd&L-r, Fonec^elBi^ ie Ozu] Iš^bl lael. " God. XXII
Predbrojba traje za oielu godinu}
na Ured-
TJgg'W
Ovaj broj zakasnio je za jednu
poštu, a postoje u četvrtak blagdan,
dodajemo danas po arka u naknadu
za dojdući broj.
Današnji izbori.
Od šest izboruištva gdje se danas
borba vodi u Dalmaciji, tri se odli-
kuju osobitom važnošću i ¿astmom,
a u ostala tri teče dosta gladite.
Gladite teče u Spljetu, gdje je iz-
bor D.ra Bulata siguran, jer je pr-
vak spljetske stranke dao izjava i u
vierskom i u hrratskom obzira, koje
su ili zadovoljile ili barem smirile vier-
sku i rodoljubnu opreznost onamo-
šnjih birača. Mi se, uz takve uvjete,
radujemo izboru d.ra Bulata, jer je
uz njegov izbor skopčana uspomena
0 novom čislo katoličsom i hrvat-
skom pokretu, odnosno uspiehu, a ta
je uspomena iiepa.
Još se, u neku, više radujemo iz-
boru zast. Perića, jer je njegovo iz-
borništvo jediuo gdje se je sveće-
nika proturiio. Da ii bi ta sreća bila
dopala našu braću, kad bi se i ono-
mu izborništvu namećaio kandidate
kao negdje drugdje ? »Spletke, var-
ke i ostalo možda bi bile i onamo-
snju ćeličnost, ne nadvladale, ali vje-
rojatno smele ili osujetile. Nu ono
izborništvo, odgojeno Pavlinovičem i
kitom toiikih drugih rodoljuba vedra
1 odlučna značaja, loga namećanja
ne dopušta i evala mu! Narod i
jedino narod treba, da u izborim pro-
govara. To je jedini put, jedina pri-
goda gdje se narodna rieč u ustav-
nom djelovanju čuje, pa tu prigodu
treba čuvat kd ženicu oka svoga.
U Dubrovniku ga Korčulom iza-
bran je, uz prilično mirne okolnosti,
zastupnik prvak d.r Klaić. Sve-
ćenstvo je ogromnom većinom u o-
vom izborništvu bilo ili pasivno ili
dosta hladno, i pravom, jer d.r Klaić
uz g. Šupuka, jedini je koji, u koliko
znamo, nije biračima nikakve poruke
poslao, osim preporuke: da ga biraju.
U ostala tri kotara bilo je borbe;
ali raaličite.
U Kotoru bilo je borbe izmedju,
da tako rečemo starosrba i miado-
srba, izmedju Vojnovića i d.ra Kve-
kvića i pobiedio je ovaj zadnji.
Kvekvićevim izborom odpao je
jedan od narodnjačke družbe, i mi
se tomu ne žalostimo, jer „srbin", bio
stare ili nove škole, za našu katoli-
čku i hrvatsku stvar ne proizvadja
razlike. Pače i ako ćemo u mlado-
srbinu imati odrješitoga protivnika,
ali imati ćemo ga i otvorenijega, a
a to je više dobit nego gubitak.
Drugo izborništvo gdje seje vo-
dila borba, bilo je izborništvo šiben-
ske biskupije. Ondje su se križale tri
kandidature: donekle neka pravaška,
pa osim toga kandidatura pravašnjega
zastupnika narodnjaka D.ra Masov-
čića i urednika Bjankiuia. Ovaj je
'zadnji podlego rek' bi spletkama sa-
mih svojih zadarskih suodboraša
Ali od svih izborništa nigdje ta-
kve borbe, kao u izborništvu Zadar-
Benkovac, uz dodatak, da, ako je
drugdje suprotivšiina bila više oso-
bna nego drugo, ovdje je bilo po
sriedi sasvim i jedino načelno pitanje.
Ovdje su bile tri kandidature (a
zadnji čas iznikla i četvrtka): wrb-
sko-autonomašiia, u osobi urednika
Bjelanovića, uarodnjačka u osobi g.
Dapara, kandidatura nove čisto ka-
toličke i hrvatske stranke (stranke
prava), koju ima čast da zastupa naš
List, a napokon kandidatura D.ra Au-
touiettia.
Kandidat srbsko-autonomaske koa-
licije dobio je 74 glasa, D.r Anlo-
nielti9 glasova rabskih. 0 ostale pak
dvie kandidature red je da rečemo
koju obširnije.
Narodna stranka, ova velika i i-
skreria ljubiteljica svećenstva i čista
hrvatstva, oprla se, već iz prvine,
svakoj kandidaturi katoličke hrvatske
stranke. U tu svrhu rabilo se sva-
kih sredstva: pritisak na ljude koji
su po svom položaju odvisni od ua-
rodue stranke, varke dočim se izna-
šalo pred neuki puk izmišljotina ka-
kvih bi se i najgori cigaui stidili.
Tvrdilo se donapokon, da katolička
hrvatska stranka, ova smrtna i naj-
ljuća protivnica iredente, leži za
Italijom!!! E se non ridif Šio nas
najviše snebiva, tomu bezobraznom
varanju naroda, doprinašali su svoj
kamenčić i neki knezovi^ kojima ba •
rein ime i plemstvo analu je nedo-
pustit, da im kroz mzke postupke
ugled potamnjuje.
Kad su takvi bili veleporeznici i
knezovi, promislite kakvi su istom
imali da badu skutonoše i kruho-
borci, osobilo videć gdje lepršaju
banknote i svjetluca kovani novac.
A sve se to radilo, da se uduši,
ako je moguće, onaj grozni „dušma-
ninu, kao što je čisto katolička
i čisto hrvatska misao! ¡Nečuveno!
Tiem sredstvima, tako nedoličnom a-
gitacijom, naravno, katolička hrvatska
stranka, istom odpočeta i k tomu rabeća
jedino poštena sredstva, izgubila je
prvašnju brojnu većinu! Ali ipak ueće
bit nijednoga narodnjaka koji, i proti
volji, nepriznaje, barem u svojoj duši,
da je prava moralna i to sjajna
moralna pobjeda na strani katoličke
hrvatske stranke. Njezina četa, ma-
lena ali junačka, bila je pravi i slo-
bodni izraz narodne volje, ona je imala
uzvišen ideal vierski i otaćbenički
pred očima, te sviestna, vedra čela
i ponosna ostala je nepodmitljiva na
mezevu, s prezirom i sa sažaljenjem
gledajući one neke koji pod priti-
skom i još koječim žrtvuju vlastita
načela i osvjedočenja. Uz takve o-
kolnosti značajnije i plemenitije ljude
u većini rumenilo je oblivalo, videć
na što su ih spletke vlastitih kolo-
vodja dovele, nu baš zato U isti
ljudi, i ako su nepohvalno u pogreški
uztrajali, videntes meliora javno su
priznavali, da je na manjini dika, na
manjini zastava, na njoj moralna po-
bjeda. Višekrat i na više miesta i
pred više osoba sami benkovački
odlićnjaci, koji su prvi i pronieli
čisto katoličku i hrvatsku kandida-
turu, te čiji glasovi po prava i po uaj-
elementarnijoj pristojnosti, nijesu se
smjeli ubrajat u narodnjaštvo, ti isti
odlićnjaci, koji su kandidata katoli-
čke hrvatske stranke pri prvom do-
lazku u Zadar, uslied prije slobodno
utanačena dogovora na Benkovcu,
pozdravili poljubcem i riečima: „ži-
vio naš zastupnice-*; ti isti odlićnjaci
11 »MMI im w rnrmy r - — ,i1»*«T »l»»« HI.J.IIIIJ; im i
javno su i zadnju većer u prisustvu
većine i manjine žalili škripac u koji
ih je narodnjačko upiicmje dovelo i
izjavljivali očito, da prvenstvo svojih
simpatija goje za dičnu, neokaljanu,
svetu zastavu manjine.
Uz takvo razpoloženje duhova na-
rodnjaci su uvidjali, da je pogibeljno
po nje, ako se manjina i većina u
razpravu uvedu, osobito kad oporba
— pozvana — stupila pred većinu
i odčitala istinito stanje stvari i ži-
gosala narodnjački postupak.
S toga, netom je oporba došla u či-
taonicu, u oči izbora, neki načelnik ne-
otesano prekinu i razgovore i dogo-
vore, pozivljuć da se namah izjavi tko
je za koga. iNa takvo neuljudno preki-
danje, oporba je kd jedna duša o-
stavila, kd što je morala, da svoj
ugled spasi, narodnjačku dvoranu, uz
oduševljene uaklike „živio" svomu
predioženiku.
Taj dostojanstveni postupak ma-
njine iznenadio je narodnjake, te ovi
kašrije molili i kumili da se dogo-
vori nastave. Ali oporba nije bila
voljna da joj se zaušnice davaju i
bila je odlučila glasovat za svoga
predloženika, a jedmo u užim izbo-
rim, da se spasi izborJr.štvo, podu-
priet narodnjačkog kanflidata.
Nu u jutro obazn;»lo se, daje na-
došla pogibelj, da u prvom biranju
prodre predloženik srbsko-autono-
maške koalicije. S toga oporba sa-
stala se na Uredništvu našega Lista
i u podpunu sporazumu sa našim
urednikom odlučila promien ti prva-
šnju odluku i već u prvom biranju
glasovati za g. Dapara.
Istodobno naš urednik brzojavio je
oporbi u Benkovcu, moleć ju da gla-
suje s ostalom oporbom. Brzojavka
je glasila :
„Učitelju Roči. — Benkovac. — Na-
stala očita pogibelj u arbiko-autoooma-
ške koalicije. Mohai Vas i drugove, za
ovaj jedini pat, pristat uz narodnjake,
da se spasi izborništvo. Amo sioošoja
oporba isto. Prodan.«
Oporba u Benkovcu valjda sum-
njala o autentičnosti brzojavke pa u-
pitala našega urednika:
„Primio brzojav, da u prvim izborim
glasujemo za narodnjake. Je li istinit?"
Na to uaš urednik odpovrne :
„Učitelju lioci. — Benkovac —' Ugo-
vorismo i u prvim izborim za Dapara
radi nastale pogibelji. Prodan.« '
Tiem načinom ciela oporba gla-
sovala za g. Dapara i svojom po-
žrtvovnošću i velikodušjem spasila
izborništvo i onemogućila izbor gosp.
Bielanovića.
Ovaj je dobio 74 glasa, a narodni
predloženik samih desetak više, jer
su Rabijani dali svoje glasove za
D.r Antonietti-a, i odatle je bila i
nastala pogibelj.
Svoj im postupkom oporbn, prema
onoj facta loquuntur, dokazala je
jasno kd sunce, kako su daleko od nje
osobnosti i strasti i koli ju plemenito
ćustvo vodi i kako joj samo uzvišena
načela pamet rasvjetljuju. Nu prema
ovomu velikodušnomu i požrtvovnomu
postupku oporbe, kako ružuo, kako
nedično iz'gleda prkos, samovolja i
sve ostalo orudje što sujQarodnjaci
i ovom prigodom upotrebili, da osujete
izbor predloženika katoličke hrvat-
ske stranke!
Dan prije izbora, osim ostaloga,
oni su prosipali glas, da je oporba
u siozi sa rišćanim, a s oporbom i
naš urednik, a kad tamo naš urednik
s oporbom zauzimlje se, svojevoljno,
da spasi izborništvo i onemogući iz-
bor rišćanina g. Bielanovića.
U oči izbora ,,N. L.w iznio en-
trelilet gdje stilom, lažim i mistifi-
kacijam sebe dostojnim, htio osu-
mnjičit rad katoličke hrvatske stranke,
a to u času kad njoj nije bilo na
vrieme razkrinkat taj podli postupak
jer su se izbori imali držat prije
nego je imao. i mogao izič ovaj broj
l,Katoličke Dalmacije". Zašto ni\l.
L." nije prije izasuo ouu torbu iažj
i sumnjičenja ? tflh, naravno, „K. D.^
bila bi, kd svedj, uzpostavila u cieloj
njezinoj čistoći svetu istinun a onda
kamo bi se bio djeo pakoštni. na-
rodnjački cilj ?
Pa ipak, eto naše osvete! Eto
razlike izmedju našega i narodnjač-
kog rada i postupanja I Oni su rova-
rili, svakakvim se orudjetn poslužili,
a našim je urednik i oporba u odlu-
čnom časa odvratio spasom izbor-
ništva i samopriegorom!
* *
*
Vriedno je još da spomenemo ve~
levažnu izjavu koju je oporba pri-
obćila d.ru Klaiću prije glasovanja i
koju je čeličnjak g. uć. Lorini po-
pratio sa nekoliko zgodnih opazaka
u istom smislu i duhu, uzbudjujuć
odobravanje i udivljenje same na-
rodnjačke družbe.
Izjava glasi:
nSokupljeni birači kotara zadar-
skoga čisto katoličko-hrvatskog pro-
grama zaključiše jednoglasno u do-
govoru sa svojim predlozenikom vlč.
D Ivom Prodanom, da će još za
ovaj jedini put žrtvovati svoja po-
sebna načela, da spase izborništvo
protiv koaliciji srbsko-autonomaškoj
glasujuć za kandidata Dapara, u-
vjereni da će centralni odbor po
stanju stvari bit već dosada raza-
brao, da valja računati sa Čistom
voljom naroda i biranih birača, da
se osujete pogibeli koje se podižu sa
protivničke strane kad se uzdrma
povjerenje i dišiplina 1;i
Ovu su izjavu podpisali il odobrili:
Dn. Pilip Crvarić — Dn* Ivo Milić —
Dn; Petar Vekiardo — Dn. Angjeo
Piasevoli — Dn. Joso Alfirević — Dn,
Hinko Brnetić — Dn. Marko Božaić —
uč. Petar Lorini — Ot. Alfons Mrsič
Anton Maštrović — Stipe Gačina
— Sime Šešelja — uč. Pave Roca —
Dn. Mate Zorić — Ivan Brkić —
i k tomu većina silbanjskih birača.
Ovom izjavom pričvršćena su uz-
višena načela koja nadahnjuju oporbu
i koja su utrla put k ostvarenju nove
mlade i očito jediuo spasonosne čiste
katoličke hrvatske stranke.
Mi se ponosimo, što smo dopri-
nieli, i ako malo, k tomu uzvišeno-
mu pokretu, Oko njega, a ne oko nos,
ima da se okupi sve što je umna,
neodvisna, iskreno rodoljubna i zna-
čajna. Osoba našega urednika tu ga
neulazi nego u koliko, kd šio reče
pred biračima i d.r Klaićem vrli o-
tičbenik g. Lorini, u koliko osoba
g. Prodana predstavlja čisto kato-
lička i hrvatska načela, te tkogod
bude ta načela usvojio i vieroo ih
i dosliedno sliedio, postaje stožerom
o koji se oslanja naš vierski i poli-
tički preporod.
Bože daj, da tih stožera bade na
sve strane, i to nepomičnih, eda li
se što prije dovinemo do ostvarenja
božjeg i hrvatskog prava.
Biogradska bitka.
I Na 12 tekućega mjeseca u Bio-
gradu, na ovom divnom hrvatskom
•primorju, gdje ; se nižu tolike mile
uspomene slavne hrvatske prošlosti;
bila se je preznamenita izborna borba^
koja će, ostavit itepu i trajnu uspo-
menu u povrešti našega preporoda.
Pri iapadu narodne stranke prvi
je bio, doisto, napredni Benkoyac,
ovaj krasni gradić naših Kotara, koji
je od strane naroda razvio zastavu
katoličke i čisto hrvatske stranke.
41» poznate spletke o^ujetUe su
Benkovčanim slavu, da (u zastavu
dalje pronesu.
Prihvatili su ju s toga drugi kra-
jevi, naime, uz Sale i Silbu, bieli
Biograd 1 divni Nin, ova dva sada
na žalost zapuštena mjesta, al koj i
nam ipak oba dozivlju u pamet do-
maću hrvatsku dinastiju i starinsko
naše pravo. LNego u :\inu prošlo tiše:
ondje je vojaka i njezini častnici
bila ne okupu i spravna, ali razbor
manjine nije doveo do izbornog o-
kršaja.
Tim je žešći imao da bude boj
u bielom Biogradu, te Biogradjaru
zapala je čast, da su prvi omjerili
se sa narodnom strankom kd prava
katolička i čista hrvatska protustranka.
Do četiri stotine birača stoje na
poprištu. Naš« pod egidum trobojnice,
a narodnjaci pod egidom knezova i
novca.
Našim na čelu vidiš od prvoga do
zadnjega sve župnike i vrlije rodoljube
one obćine, koji sviestei svojih sve-
tih! vierskih i domovinskih dužnosti
stoje nepomično kao klisurine pred
udarcem irarte«, spletaka i mila,
Pouzdanjem a pravicu i poštenje
rec|aju se naši na glasovanje i nad-
maluju, unatoč i varkama i splet-
kama i novcu. Sve do jednog sata
naf su napredniji, kad eto jada iz-
nenada: osim toliko naših koji biše
izkjjučeni, osim ciela jednog sela
kupljena, naših četernaest zadnjih
glasova, koji su imali da odnesu
pobjedu, tih odlučujućih četrnaest
glasova s naše strane, koji su stali
još u pričuvi, nakon što ja narod-
njačka vojska svu već zairu iztrošila
bila, tih četrnaest naših glasova od-
bilo se s izbornih vrata i nepripu-
stilo na glasovanje.
I tako i tiem načinom pripade
narodnjanim većina!
Ali dok stoji, da već ni jedan
narodnjak nije imao da pristupi, dok
stoji da je dakle njihov broj bio
svršen; kad bi se bilo pripustilo na
izbore to naših četrnaest glasova,
jer svi osnovani i zakoniti, ne samo
moralna, nego i brojna većina, očito
ČUKA
Veritatem facieutes in charitate,
crescíiinus ¡Ü ÍÜo per omnia, qui
csí caput Christus.
(S. PACI. íSPII. IV. 13.)
Iziiodi u Ponedjeiriik i u Četvrtak.
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Vestram impensuios 111 tuenda salutarfc Ecclesiae doctrina, animisque in Reli-
gionis amore et in verse iidei proíessione roborandis— {íJio IX. u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJA.
Ego interim clamito : |j
Si q"is Cathedrae Petri jungitnr,
meus est.
(S. IIlERONYM. Epis. XVI. AD DAM.
dVJEil FiUSD/JilOJJiB: — Li ZADRU, uaapried 7 tior. na godina. Po OSTALOJ CAAEVUU B i'ioi*. Tko zaostane s PUKOI'LATOBI placa I iior. više — ZA INOZEMSTVO 7 lior. I poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
tiso aa svrhu godišta ne odbijO list smatra se prcibrojuikom i za masiajuću godinu. — Prodbrojbe i aovao, najbolje postarskoni doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe pj i U nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma aizku oieuu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
. S3 &U Ci <£k< X j. _
MilwamilB'PjflWiliWiiilM mrn» I« I II .i »cM«MW*MtHa smmm vm* €3 13 Trsa/vraJ a 1B9L
Opet glagolica na sriedu.
XIX.
Treći spljetski sabor (god. 1059J
proti glayolici.
Dalmatinski biskupi, sto nisu prije
magli, to svojim povratkom k crkvi
rimskoj kadri su bili isposlovati :
suzbiti širenje narodnosti hrvatske i
slovenskoga bogoslužja, itao sred-
stva kojim se je hrvatska narodnost
kriepila. iNastula dakle borba i praos
izmedju hrvatske i latinske naroduosu;
prvu nastupao, ko što vidjesmo, Grgur
ninski, a drugu ivaullft uad'jis. spijet
ski. inad je medjusobni postao, te ako
se Grguru plaha cud i prokoraciva-
nje svoga pravomocja predbaciti mo-
že, iz svega se vidi da bskupi dal-
matinski dosta su Grgura i rad hr-
vatske mu narodnosti i glagoljico
mrzili, te nemogući pjrad hrvatskih
mogućih vladara ustati oćito protiva
narodnosti i glagoljici hrvatskoj, na-
šli su zgodu da njezina najjačega
branitelja sruše. ')
*
* *
Nestavši ninske biskupije, a s njom
uporišta glagolici, premda nije bila
ukinuta, ona se je našla ko sirota,
te je odsle .luajrala i jedva živo-
tarila. Uzalud, malo vremena prije,
smatrana bila sinvolom združen}a s
Rimom, uzalud joj bili sveli početci
i uspiesi veličajni, sveti, veličajni
po duše, po slavu božju i razpro
stranjenje Crkve. Sve je to malo
ili nimalo koristilo pred „razlogom"
strasti i narodnostne mržnje.
*
* *
Nezna se je li Grgur sjeo na
Stolicu skradinsku i pokorio se za-
ključkom spijetskoga sabora i poto-
njim papinim naredbam, jer nam o
tomu baš ništa ljetopisci nekažu. Nu
stavno je to da se već ninska bi-
skupija nespominje, dok istom kašnje
ne bi pod Krešimirom IV obnovljena
god. 1050. Kada i gdje je Grgur
umro ni to nam nije poznato; samo
se znade da uništenjem ninske bi-
skupije glagoljica je vrlo malaksala.
lNinska biskupija razdieljena je bila
izmedju zadarskoga biskupa i spijet-
skoga nadbiskupa, e obadvama bi-
skupima ležalo je najviše na srdeu
dokinuće mržke glagoljice.
Ivan III. nakon toga postao je
primasom sve Dalmacije i Hrvatske.
On se je bojao da rastuća moć hr-
vatskih kraljeva mogla bi opet ob-
noviti ninsku biskupiju i tim oži-
vjeti glagoljicu, s toga nastojao svimi
silami da to na vrieine preprieči.2)
Nu čega se je bojao, to se je ka-
šnje i dogodilo.
Niti Ivan III. primas hrvatski, niti
njegovi nasljednici, niti zadarski bi-
skupi nijesu nastojali za prosvjet-
Ijenje Hrvata, a budući nestalo nji-
hove biskupije, tim su ovi sasviem u
duhovnom i prosvietnom obziru zapu-
šfani bili, a hrvatski narod i njegovi
vladari tada su neprestano još uz to
bojeve vodili ; po tom je narod na
„Crtice" str. 82.
t) Furlat. T. III. pag. 108
najniži stepen neznanstva spao bio. f
Sve je to najgore na glagoljicu u- {
plivalo. J I
# % *
Ali poviest osvećuje i za ovaj
rok glagolicu. Ona, i ako je potamnjela
u Dalmaciji gdje je nakon smrti sv.
Metoda zaklona našla; buš u doba
kad joj se nastojalo opjevati mrta-
čko opielo na zapadnom dielu ju-
žnoga slavenstva, prosjajaje ponovno
božanskim sjajem u Češkoj.
Već srao bo vidjeli, kako taman
jedanaestoga vieko bila svečano ondje
obnovljena poraba glagolice, namje-
rom da kroza nju ožive pravi kr-
šćanski dah, da se njome nastavi
pretrgnuto djelo sv. slavenskih Apo-
stola i ujedine se slavenski narodi
u jedinstvu vjere.
Oh! kako prema tomu grdno iz-
gleda ogavni prizor što ga zloba i
neznanje skupa iztakoše na ovim
našim obalam u ono isto doba, za-
vodeć na tanki led, krivim izvje-
šćima i sam uzvišeni Rim!
Hrvati sugradjani postali su bili
tadašnjim mudrim Laiiuim.... Gotima,
a posvećena slavenska glagolica
gotsko pismo, Method jedan od
najvećih svetaca kršćanstva, vsan-
ctissimas vir* lJape Lave X i 1 ćak
u devetnaestom vieku, jedan od naj-
čudesnijih širiteija carstva božjega,
postao je u očima daimaiinskih bi-
skupa douapokon krivovjercem!
I najučeniji ijudi one dobe bili su
tako u tom obairu strašno zaslje-
pljeni, iii velike neznalice, te malo
kašnje i glasoviti inače pisac Tho-
mas Archidiaconus takve nazore po
hartiji šara i potomstvu na udivljenje
ostavlja! Sjetnu je svetac Metod
poginuo ko i hudi Arij!!! ')
Koje onda čudo, da i u odaljemu
Rimu „savladalo je bilo glede alovjen-
ske prošlosti i slovjenskoga jezika
podpuno neznanslvo, pak eto ni dva
stoljeća a zaboravilo se bilo na za-
sluge svetih slovjenskih apoštola
ćirija i Melhoda, i kake su oni tielo
svetoga Klementa pape čudnim
načinom donieli. Rok bi da su onda
u Rimu samo onoliko znali koliko
su to izvješćivali dalmatinski biskupi,
Slovenom u obće i glagoljici ne-
prijazni3).
S toga nije čudo da Nikola II
(f 1060) nastojeći u rimskoj ka-
toličkoj crkvi uvesti jedinstvo jezika
u bogoslužnili obredih, i htijuel sva-
kako njeke ostanke gothskoga ili
mozarabičkoga bogoslužja u Špa-
njolskoj dokinuti, istom revnošću
uznastoji uništiti i „gothske krivo-
vjerne ostanke", kako mišljaše, i u
Dalmaciji. Nije bilo već dovoljno
izučena čovjeka niti u Dalmaciji niti
u Rimu, koji bi bili znali razpoznati
Slovene Hrvate od Golha, Methoda
slovenskoga apostola od Ulfiie goth-
skoga prosvjetitelja, gothsko pismo
i bogoslužje od slovenskoga pisma
i bogoslužja. Tako krivo mnienje i
zamjenjivanje Slovena sa Gothi tra-
jalo je mače kod vrlo učnih ljudi,
tja do konca šestnestoga viefea. iVa-
') „Crtice44 str. 83.
2) Thomas Archid. cap. 16.
Í 3j „Crtice", str. 84 i dalje.
ravna je stvar da neprijateljem gla-
goljice, bilo iz neznanstva ili iz
zlobe, hodilo je sasvieui u prilog,
da ju po mogućnosti ritama ne. Mnogi
su možda to i iz dobre namjere ra- j
dili, jer, smatrajući Melhoda Arije-
vim sljedbenikom, mislili su da u
prilog vjere čine, što na uništenje
„krivovjernog11 glagoljskog bogoslu-
žja nastoje.
Uz ovakove okolnosti, papa Ni-
kola IS. pošalje svoga poslanika u
Dalmaciju, Mainarda opata kasin-
skoga kašnje kardinala, ne da izvidi
kako stoji stvar o slovenskomu bo-
goslužju, nego da ga kao gothsko
utamani. Mainard sazove u 8pljet
god. 1059 orkovni sabor, na koji
se sakupiše crkovni i svietovni do-
stojanstvenici. U ovomu saboru ne
samo što su zaključci prvašnji opet
potvrdjeni, već se u pogled glago-
ljice uzakoni: „da se ista sasviem
ima uništiti, i najžešćimi pedeps>nni
kazniti svaki koji bi odsle drugim
kakvim jezikom doliš latinskoga i
grčkoga usudio se in-siti, oli javne
molitve Bogu i Svetcem upravljati, ')
i da se nikakav Sioven (JIrvatJ
neima poaišto puštati na primanje
svetih redovi?, ako latinštini ne bi
vješt bio". Ovako zio i naopako
završi se sabor po Hrvate i hrvat-
sku glagoljicu. Mainard podnese papi
u Run na potvrli^ aiključke sa-
borske, koje papo 'nakon držanoga
crkovnoga u Rimu sibora g. 1059
ili 1060, apostolskom vlašću po-
tvrdi.
Po ovoj papinoj potvrdi, zaključci
spijetskoga sabora po svoj Dalma-
ciji, koja je od god. 897 podpala
pod mletačku vi »st, »1» drugčije u
spijetskoj prabiskupiji i creskoj (Ve-
glia) biskupiji, bijahu u podpuno ob-
služivanje stavljeni. Svuda bijahu
crkve pazalvorene gdje se je gla-
goljski služba božja obavljala, hr-
vatski svećenici kao krivovjerci pre-
zirani, sve od tuge zaniemi i u crno
se obuče.
Nu i ovoga pula providnost našla
glagoljici mjesto utočišta, gdje ni
malo zaključci spljetskog sabora nisu
vriedili niti u djelo stavljeni, a to
bio oni dio Hrvatske što je pod
vlast hrvatskih kralja spadao. Tu
ostade glagoljica u svomu mirnomu
uživanju, pod mogućom zaštitom hr-
vatskih kralja." B)
Kako ovdje glagolica nije bila
„gotsko" p smo, niti Metod „krivo-
vjerac?!"
Dobio kad kad treba uprav da
rečeš : Multa sapientia regitur
mundus!
-
iz korizmene okružnice j>re-
iizv. biskupa Strossiuayera.
IX.
Slavni pako papa Lav XIII u okru-
| žnici svojoj „Sapi OD ti ae Christianae« go-
voreć o granicah posluha, koji svetoj
crkvi dugujemo, ovako govori: „kad se
ovako stave granice prava i dužnosti,
jasno, je da su vladari slobodni u upra-
i) Pari at. Tora. IH pag. 129.
•) Assemani Kaleo. IV. pag. 387.
vijanju svojih p03ala, a to ne samo, da |
nije protivnu crkvi, nego jih ona pače
u tom podpotnaže; jer buduć ona «apo-
vieda, da. be g jji pobožnoat, u če u je
pravednost prauia Bogu, time uje.ino
nagiasuje i pravednost prauia vladarom.
Nu puno uavišeniji je zadatak duhovne
vlasti, koja ide z\tisu, da upravlja duše,
braneć kruljestvo božje i praodu njegova,
ćema se je ona posve odala. Ne maze
se pako dvojiti bez pogibelji za čistoću
vjere, da je jedino crkvi naredjeno, neka
ovako upravlja dusami, a svjetovnoj o-
blasti ta da nipošto mjesta ne ima; jer
Isus Krst nije Cesaruf nego Petra povjerio
ključeve nebeske
Na gornje posve krivo i neosnovano
tumačenje rieći Isusovih „dajte cesaru,
što ja eesarovo, Bogu, što je božje", još
se je nepristojno napomenuo i nauk o
papinoj nepogrešivosti i to u 3inialu, koji
je posve kriv i koji očevidno izopačuje
istine božje. Ljudi koji tako govore,
morali bi znati, da je nepogrešivost pape
poshje sabora vatikanskoga pravi čla-
nak svete vjere, kog ui jedan katolik,
u ime spasa duše svoje odbiti nesinije 5
morali bi zaaii, da kad se o nepogre-
šivosti pape govori, da se govori, samo
0 vjeri 1 0 zakona božjem, kad ga sveti
otac papa a», uzvišene svoje stoiice cie-
lomu svietu tumači i na dušu i srdee
stavlja. Kad to čini sveti otac papa,
tada mu biva ono ¡sto, sto se je sveto-
mu Petru njegda dogodilo, kada je te-
meljnu istinu krsćanstva pred nebom i
zemljom izpovjedio; ti si Krst sin Boga
živoga; ko sv. Petru, tako i svakim
njegovom nasljedniku u sličnom slučaju
odgovara Isus, život i istina: „Blažen
si Petre, jer tu svetu istinu nije ti oči-
tovala ni piit ni krv, nego vječiti Otac
moj, koji je na nebu1'; (Mat. XVI. 17).
tada biva, da se onaj isti, koji je njegda
poslije uskrsnuća svoga vrhovno pastir-
stvo i učiteljstvo prenio na sv. Petra i
njegove nasljednike, skrbi i brini, da
paša duhovna, na koju stad) Gospodnje
pape upućuju, bude čista, zdrava, jedra
1 upravo božja. Znati bi imali ti ljudi,
koji nas tako krivo, nedosljedno, nera-
zumljivo bogoslovlju i crkveno pravo
uče, da se ni najmanje ne govori o dr-
žavi, o državnom pravu i državnih za-
konih, da se ni u snu ne misli, da se
stranim elementom i faktorom upliv na
državne funkcije dade, kad se o nepo-
grešivosti vrhovne glave crkve govori ;
jer se tada samo i jedino govori o sve-
toj baštini vjere i zakona Isusova, koju
valja u svoj svojoj prvobitnoj čistoći,
cielosti i svetosti uzdržali, razjasniti
protumačiti i svietu kršćanskomu na
dušu i sviest slaviti.
Ovo je bitni nauk svete vjere naše;
pak se čovjek upravo čudom pila: kad
je tomu tako, odkle je, da se krivi nauc
kod nas tako smjelo i lakoumno naja-
vu iznašaju? To je žalibože odatle, šio
je danas mnogo katolika, koji svoje
svete vjere posve ne poznaju a ipak
rado 0 njoj govore, pače rado na nju i
navaljuju. Čuli smo prije njekoliko go-
dina na istom mjestu pojam svete vjere,
koji sve drugo prije biti može, nego
pravi i istmiti pojam svete vjere naše.
Reklo se naime vriednomu, učenomu i
revnomu svećeniku u lice od prilike:
tvoja vjera nije moja vjera, moja se
vjera sa vjerom svega učenoga, slobo-
doumnoga i izobraženoga svieta sudara
i stiče. Mi bi to rado zaboravili bili, da
i nam nije u pamet dozvano najoovijimi
Goci, :x::scix
izjavami. Svatko zna, da vjera, koja
nije istovjetna sa vjerom cieloga učeno-
ga 1 obrazovanoga svieta, nije prava
vjera, nego je mnienje, koje ovde ovako
onde onako glasi i komu bitni znak svete
vjere „quod semper, quod ubique, quod
ab omnibus" manjka. Jedan Bog, jedan
Isus, jedno krštenje, jedaa istina, jedna
vjera. Í5veta vjera posve je izvjestna,
opredieljena i svud po svietu jedna je
dmstvena stvar, koja se na ugledu Isusa
Krsta, na njegovoj smrti i uzkrsnuću i
na ugledu svete majke crkve osniva.
Otmi joj taj temelj, nestalo je bez tra-
ga i pretvorila se je u mnienje, koje
danas ovako a sutra onako glasi. Vjera
je sveta stvar, koju je Bog sam iz bića
svoga iznio i u dušu našu uciepiojona
čovjeka vis samoga sebe i vis vlastitih
strasti i slaboča uzdiže; ona sav život
naš uzvisuje, oplemenjuje, posvećuje i
krjepost nam daje, da vks ovaj svia
predobijemo. Vjera je svjetlo dma na-
šega, žar je srdea našega, zalog je spasa
i neumrlosti naše; ali mora biti prava
vjera od samoga Boga dana, na samom
Bogu osnovana, i na Boga uviek smie-
rajuća. Vjera je, kad sveti Petar liusu
odgovara: ti si Ja Boga živoga (Mat.
XVI. 16.), ili kad poslije nauka Isuso-
voga ob otajstvu tiela i krvi njegove
Isusu odgovara: kuda ćemo Gispodine
od tebe, kad rieči života vjećnjega po-
sjeduješ (Iv. VI. 69.); vjera je, kad se
sveti Toma pod nrge Isusove prostire i
kad skrušeno i a sve duše vapije: Go-
spodine moj i Bože moj! (Iv. XX. 23.);
vjera je, kad stotinik Isusu, koji dje-
tetu njegovomu život i zdravlje obriče,
odgovara: niesam vriedau ni dostojan,
da unidješ pod krov moj, nego samo
reci jednu rieč i ozdraviti će diete moje
(Mat. VU1. 8.); vjera je kad stotinik
rimski pod križem vapije: o zaisto ovo
je Sin božji (Mat, XXVII. 54.); vjera
je, kad sirota Kananejka, prispodobom
psića, komu se sveta stvar neprikazuje,
odbijena, odvraća: ah, Gospodine, oba-
zri se i na mene siroticu i spomeni se,
da se i psići hrane barem mrvicami,
koje s trpeze padaju. (Mat. XV. 22 -28.).
....— o C-^x;«^ -
Nesinislu smisao.
I.
U „Obzoru" — glavnomu zajedni-
čkomu organu svih srbsko-hrvatskih
stranaka, čitali smo ovih dana slie-
deće rieči proti (dakako!) čisto ka-
toličkoj i čisto hrvatskoj stranci:
nU Dalmaciji obsioji hrvatska
stranka; stranka koja stoji na temelju
hrvatskoga prava. Misli li Katolička
Dalmacija" da je politika te stranke
kad kad a mlitava ili neodlučna — neka
tome objektivno prigovori, nek prija-
telji odlučuije, radikalnije nuancije sta-
nu na rad, nek se pokažu sposobnim i
doraslim političkoj akciji, pa neka iz-
posluju da njihov pravac u stranki pre-
otme mah. I mi koji smo iskreni pri-
jatelji hrvatsko-narodne stranke u Dal-
maciji, ipak smo pojedinim njezinim
djelima i njezinoj taktici u pojedinim
slučajevima često prigovorili, tako da
je „Katolička Dalmacija" u svoje svrhe
zloupotrebila (?!) naše članke. Radeć tako,
radili smo patriotiČkiu Stvarati novu
hrvatsku stranku, kad hrvatska stran
pori ići ćo česmu na najzgodniji]) mjestili i
odrediti ćc propiso kako da se dozvoli ista
privatnim osoliatu.
Vlada Njegovog V«liiai«stv.> u-
srećila je naš zavičaj u ovo zadnje doba,
davši mu željeznicu i morski nasip, i pri-
pomogla je poglavito liepom svotom, da se
obnovi stari rimski vodovod.
Zabacujuč stari sustav po kom se je pri-
kaživalo puku da blagodati, što se zbilja
primaju, dolaze od druge ruke, novo će
vieće pokazati svoju harnost visokoj vladi
poradi izvršenih zgradja, i suglasno s njom
nastojati će, da se poboljša materijalno sta-
nje grada, a navlastito da se čim prije po-
pravi monumentalna naša prvostolnica.
Glede odnošaja prama ostalim obćinam,
novo vieće uzdržati će s njima srčeno uza-
jamnost i nastojati ćc, da Bi kod svih dal-
matinskih obćina steče onaj ugled, kog je
jednoč uživalo. Ali neće ni zaboraviti oso-
bite interese našeg grada, da li će sve svoje
sile uložiti kako da ga privede do moral-
nog i materijalnog napredka, eda bi u svoje
vrieme postigao mjesto što mu pripada, i
koje će mu biti dopitano samo kad njegovo
zastupstvo svojom mudrošću, štednjom i po-
štenjem, bude pružilo jamčevinu za red i
za pravi napredak.
U odnošaju sa pokrajinskom i centralnom
vladom mislimo da bi trebalo držati se na-
čela obćinske slobode, nu uvjek raditi su-
glasno sa državnim oblastim na obću korist.
Mi se držimo današnje vlade bez ikakovih
osobnih namjera, bez licumjerstva, i gojiti
ćemo svedjer, a isto ćemo i kod svojih su-
gradjana tražiti, ćustva vjernosti i odanosti
prama Prcjasiiomiilaicin Vladaru,
od kojeg se kao od najboljeg prijatelja, na-
damo miru i blagostanju.
%ivilo Ijcifovo Veličanstvo
l'rano Josip ?.i Nas Car i fiiralj!
Živio ft« mjestu i li tlu Itaruu
Jovauovic !
U Splitu, mjeseca lipnja 1882.
Narodni odbor
D.r G. F. lhilat — D.r Dujam Rendić pleni
MioČević — Vitez Jerko Kambj — D.r Ed.
Tacconi — D.r Ivan Mnnger — Bettini Frane
— de Cattnni D.r N. — Cakrov .Jakov —
Gama Bartnl — JviSić Jakov — Karamun
" D.r Srećko — Kutalinić Petar — Katić pop
Ante — Krstulović Lovre — Lovrić Toma —
Marasovid Ivan — Marinovič Vickn — Ma-
tošić Ivan — Mazzocco Paško — M/adineo
Stjepan — Morpurgo Vid Muljačir' Mate
— Pn van D.r han - Roje Marko — Seguić
Paval p. J. — Senjanovic lan p. Mute —
Škare Ive p. Mate — Tommaseo Leonard —
Vuškovid Vicko — Zelić Ive.
Obraćenje i pokrštenje sv. Augustina
po sv. Ambrosiju.
(h Baunardova zida sv. Ambrosija)
(v. br. 4 9)
Prvi uspjeh toga duha, koj je okrenuo
ledja bludnji, nu ni|e zagrlio istine; bio je
taj, da je postao ravnodušan prama raznim
sektatn; a drugotan je bio taj, da se jo
naklonio na katoličku stranu: „Čim sam
jednoć podvojio, namah sam zapustio mani-
ke'izam. Odlučio sam ostati u katekumenatu
one crkve, u koju su me uveli roditelji
moji dokle mi se sasma ne prozrači/'
Koji su to bili njegovi roditelji, koji su ga
toliko naučili ljubiti crkvu, i čija je uspo
raena na toliko ostala zasadjena u njegovoj
duši? Tko je upoznao Ambrosija tako točno
sa tim nemirnim duhom? — Monika, majka
Augustinova, jezero je pretrpila pogibelji,
prebrodiv more, došavši u Milan g. 384,
samo s toga da ga privede na pravu, i-
»tinsku vjeru.
Ambrosij je brzo spazio tu zamjernu u-
dovicu med ju svojimi slušatelji, jer gaje sa-
brano i neumorno slušala; i on ju jo izvan-
redno štovao radi njene uzorne krieposti, radi
njene žarke ljubavi bližnjega, i radi njene
silne nabožnosti pred žrtvenikom Gospod-
njim." Monika štovala je Ambrosija kano
»atigjela božjega", poslanoga, da vrati i
8P»si mileno diete njenih vrelih suza. Ona
je to bila, koja u svojoj neizgovornoj ma-
terinskoj žalosti jadovite, žalostile tajne du
\ ševne i životno zabludjelog svog sina Ara
brosiju odkrila.
Ona je bila ponajprv«, kojoj je nakanio
Augustin očitovati, kako prekreće s njime
milost: „Ja sam majku obaviestio, da nisam
više manikejac, nu da jošte nisam postao
katoličkim kršćaninom". Monika nije ni
časka posumnjala, komu imade poslie Boga
najviše zahvaliti, da joj je zabludjeni sinak
zloglasnu bludnju zavrguo." Moja majka,
štovala je Ambrosija kano početnika moga
spasa, izpovieda Augustin u svojih confes
sijah. Ljubila ga je, jer nije mogla toga za-
boraviti, da je on prvi pokrenuo duhom
mojim; i ona je bila sigurna, da neće samo
ostati kod toga odsudnoga prekreta: već
da ću posvema ozdraviti."
Pokretaj umni bio je malo ne dovršen.
Nu trebalo je izaći, izdržati onu najopasniju
ćudorednu, moralnu promjenu, krizu, jer o-
dlučna bila je istom ova. Da moje bolujuće
srce pobiedi, sdružilo se je niedjusobno:
molitve, otajne suze i uzdisaji materinski,
Monikini, sa apostolskim žarom Ambrosija.
..Mnika moja" govori Augustin „podvostru-
čila je suze i molitve, o Bože, da Tebe za-
klinje, da mi pripomogneš, da razćeraš tmine,
što me obstirahu. Njeni pohodi crkve zače-
staše, i nezasitljiva u slušanju rieči božan-
ske, pogleda svoga nije odvraćala od ustiju
Ambrosija". Ambrosij od svoje strane na-
stojao je u toj nesretnoj duši uzbuditi gri-
žnju saviesti, jer je više trpila od svojih
strasti, nego li od dvojba. Uvjeren je bio,
da taj divni um, pošto je sbacio .sa sebe
hinbu manikejsku, da će naći Gospodina,
kad zagrli krjepost. Nu o tome ne ima prio-
pora; to bo je stvar saviesti, srca. S toga
se je sada obraćao biskup na to istinsko,
nu zasužnjeno srce. Posle razlaganja svoga
o patriarkah, prosliedio je u razlaganju
Psalma CXVLLl.ga, u tumaču toga psalma
iznio je divnu i živonosnu nauku viersku.
Bila su to predavanja obćenita moralna, bez
dvojbe; nu kad jih čitamo, pa se spominje-
mo, da ih je Augustin slušao: tadnahodiino
na svakoj strani osebnih crta, koje su mo-
ralo dirati u srce njegovo.
„Razgledaj sam sebe očima dušo tvoje,
govoraše biskup milanski, kano da imade
stanovitoga slušatelja na misli. Holestan si,
znadem ja to, znam da te razdire kriva sa-
viest, poništena od grieha, sništena pod no-
gami smrtnoga straha. Započmi, upoznaj se,
traži liek u molitvi, izprosi, da milostivni
liečnik za bolestna snidje s neba k tebi,
u dušu tvoju. Kana je tvoja duboka, dodji,
ne odvlači. Bog ne otvara brazgotine želje-
zom ; ne treba mu, nego rieč reći, da te
ozdravi. Gore gledaj, gore: uči svoje obrni
k Bogu".
(Sliedi).
BCu/ltol i iiiliiBi/am-
(V. br. 48)
V.
Eto nam dakle ruske crkve uzidane na
temelju ne sv. Petra prvog pape, na tom
nepredobitnom stancu kamenu, nego na onom
posve slabom i nesigurnom kamenu što se
zove Petar Romanov ruski car.
Nekanim braniti ni malo tog utemeljitelja
ruske samodržave, jer to nije moguće; no
primjetit mi je svakako da toga šta mučno
bi se bilo dogodilo, da tudjinska nenavist,
strast i pakost nebudu otudjile biedni ruski
narod i odjelile ga od spasonosnog središta,
od slobodnog, nezavisnog, svemirskog Rima.
Jedina ta zajednica mogla ga je spasiti od
službovanja i robstva. Niti meni namjera
iznašati na vidjelo ni grozna nedjela izvr-
šena po sv. Sinodi, ni nabrajati grdne zlopo-
rabe, svetogrdne uredbe, tolika bezakonja,
sliepu mržnju kojom i danas još dišo, i ako
nešto po manje, prama svemu latinstvu;
nije to moja nakana ni želja, niti mi u is-
tinu srcu godi radovati se nad ničijim bie-
dam, a najmanje nad biedam Slovinskog
bratskog naroda. Usilovan sam ipak napo-
menuti žalostni uspjeh 6amosilja te sv. Si-
node; da dokažem u smislu preuzete zada-
će, koliko je to kohuo djelovalo na rusku
crkvu, koliko strašno ua svećenstvo, koliko
užasno ali dosljedno na narod, te pripravilo
mu nesretno nihilističko današnje stanje.
Odkad je samodržac zavladao ruskom
crkvom, te postao carem i vrhovnim sveće
nikom narodne crkve, ona je namah pre
stala živiti vlastitim svojim životom. Ako je
kadkada pokazivala neki prividni život, to
je bilo samo za čas, dok su ju naime vanj-
ska sredstva na život poticala. Nitko od
crkovnjaka u ruskoj crkvi neiina prave vlasti,
ni sami biskupi; car — papa, to je sve;
njegovo samosilje i sablja mu zapoviedaju.
Sto car hoće, to se sve i ako hladno i
materijalno radi; što car zapovieda to se
propovieda; što on nadahnjiva to so svakako
obavlja. Careva samovolja ili carevne, il
druge često nenajbolje osobe u obitelji, ta
je doisto čuvena i uvažena. Odciepljena braća
doistine mora da razume da to nije naravno
stanje Krstove crkve.
Na osobiti pak način nevoljno je i žalo
stno gospodarstveno stanje svećenstva; usljed
čega i umni napredak nalazi se na posve
nizkom stepenu. Carevi i carevne prisvojiše
za se najveći dio crkovnih i manastirskih
dobara, na što se ni tatarsko gospodstvo
nije moglo odvažiti, naravno sve to sredstvom
i odobravanjem sv. sinode, obećajuć svakomu
nagradu, nu pak slabo se sjećajuć obećanja.
Najpoglavitije vrelo sveštenskog življenja
jesu svojevoljni prinosci ruskog naroda i
milostinjo sakupljene preko službe. Veleo-
pasno je to za umni i moralni razvitak;
odtle simonija, izkvarenost i nećudorednost
u višem svećenstvu. U takvom iznimno
nevoljnom stanju ruska crkva i svećenstvo
nemaju nikakvo moćne djelatnosti, niti spo-
sobnosti na preobraćenje okolišnih lslamita
i kineza.
(Sliedi).
— —f.* <?><,»
Dopisi.
Sa otoka Hvara, 20 lipnja ').
U jednom talijanskom dopisu iz Hvara,
tiskanom u predzadnjom broju „Narodnoga
Lista" nešto se drobi prama gosp. Bortol-
lotti-u, a mimogred napada, zaisto ne mnogo
učtivo, na jednu od najodličnijih osoba na-
šega otoka. Nije ovo prvi put da se kroz
„Nar. List" vriedjaju zaslužni rodoljubi, nego
na žalost neće biti ni zadnji. Mi mislimo
da se takvo šta nepristoji, a neka što je
neopreznost najgora progreška. Bortollotti
nije bio ni pirak ni kanjac — i tiern putem
plesao je amo kod nas, kako su u Zadru
svirili; ipak nije škodovao narodnoj stvari,
niti je narodne ljude napastovao. Sto se tiče
unutrnjih posala vršio je vazda nepristrano
svoju dužnost. Ako on odo, mi ipak zdravi
i veseli a njemu dobar put. Samo nuka je
zamjena dobra, ini nećemo za njim plakati.
Servilizam o kojem je rieč u onome dopisu,
nije na svojem mjestu, jer kod osobe sasma
neodvisne, koja je dobro na svom i ničije
milosti netreba, servilizam nema ni smisla.
resto fedele al programma di servire alla
religione ed alla patria, cosi continueri in
maggior građo in appresso la sua proficua
opera su questa stessa via da leale ed onesto
patriota. Cosi il sig. Dragoni non ismentirk
giammai sfe stesso, giacchč si mostrb sempre
di specchiata probitk, indipendenza di ca-
rattere, fedeltii ai principi, scevro di passione
e personalita, per cui ci ripromettiaoio con
tutta sicurczza che continueri a tener alto
il ve3sillo a cui da verdi anni s' č consecrato,
tenendosi lungi dagli opportunisti e cama-
leonti i (juali, appena avvicinatisi alla pub-
blica mangiatoja, si inostrano in tutta la
loro uudita !
Vrhgorac, 14 lipnja.
Nakon stoljeća i p6, kako tvrdi pučka
predaja, iinadosmo ovih dana sveto Poslanje
u našem kotaru. 0 vrši li su nam ga mm. pp.
00. Isusovci Anto Ajala i Josip Lombardini.
Oni obaviše sveto poslanje po svim župam
olis jedne možda sbog nezgodnosti vremena.
Neumorno postojanje pošt. Otaca u pro-
poviedanju i izpoviedanju jest neopisivo.
Njihove je trude dobri Bog obilato blago-
slovio, jer puk De nasićen pićom duhovnom,
sliedaše poštovane Otce od jedne župe u
drugu. Zanimivo bijaše vidjeti kako i su-
sjedni nam Hercegovci srćahu na jata za
p. Otciin !
Neosta u pojedinim župam skoro nijedno
duše da najbogoljubnije neokoristi se sv.
poslanjem.
Poštovani Otci kad bi došli i otišli iz
jedne u drugu župu vazda zgomilano pu-
čanstvo pratilo ih svetim križem i Crkvenim
barjakom. U najnovije pak ujedinilo se sve
misništvo, cielo obćinsko opraviteljstvo s na-
čelnikom Jurjem Pervanom, svi glavari,sve
erkovnarstvo i cjelokupno pučanstvo, svi ti
natjecali su se kako boljo pripravit put sve-
tomu poslanju na dostignuće sto obilnijih
duhovnih plodova. U svim župam namješćeni
krasni križi sa nadpisim: Na uspomenu
Svetoga poslanja.
Sveta poslanja trajahu u nas od 7 svibnja
do 11 lipnja, a to prodjo kao najsladji čas
našeg boravka u ovoj dolini Buza.
Obćinsko Vieće položi svomu milomu bi-
skupu Marku Kalogerk najživlje izraze har-
nosti i zahvalnosti na plemenitomu nepro-
cienjenomu daru svetog poslanja, a tako
isto poštovanim Otcim dostaviše zahvalnost
na neumornomu njihovomu trudu.
Nikad veselo nebilo ovo pučanstvo kao
sada, jer duša mirna i zadovoljna, što libe-
ralci nerazumiju jer nesretnici nekušaju.
Janjina, 28 giugno
Qui s' o ditiusa la notizia eho 1' egregio
locale maestro, sig. Stefano Dragoni, abbia
porta la rinuuzia al magistero, cui lodevol
mente funge da un sessennio, con rilevante
profitto della scolaresca e con generale ag-
gradimento. Noi conosciamo da vicino Te
rare doti che ornano questo colto ed erudito
giovane, che nella palestra dell'insegnamento
emersc, senza ostentazione di sorta, appli-
cando da vero pedagogo le teorie scientifi-
che, con metodo adattato alla coltura intel-
lettuale e morale degli seolari; perci6 ci
seppe amara tale sua risoluzione, essendo
dit'ficile rierapire la lacuna, aperta nel ramo
dell' istruzione colla sua dipartita. Risaputi
i muli vi, che lo indussero al passo surricor-
dato, siamo rimasti sorpresi avendo dovuto
intravederc nell' animo di lui un' energia di
carattere e tenacitiv di propositi che 1' onora.
Chiunque sia a giomo della triste condi-
zione in cui versa al di d' oggi la maggior
parte dei docenti, per difetto d' una paga
proporzionata a coprire i piu pressanti bi-
sogni della vita; cui rilevi, che il movente
delle promozioni, in piu casi, e proporzionato
al građo di picghevolezza dell' osso vertc-
brale; ehi osservi, che fa d' uopo, per a-
scenderc, essere adoratori di certi astri oscuri
calati ex gratia sull'orizzonte scolastico; si
persuaclerk che la risoluzione del sig. Dra
goni, e un sintomo che dovrebbe irapensie-
rire graveuiente i sopracci6 della pubblica
istruzione, perehe e il caso che il meglio e
non il marcio si distacca dali' albero. Ora
ci corre obbligo, a fine di evitare malintosi,
di far einergere, e lo facciamo colla piu
sentita soddist'azione, che 1' attuale maestro
di questa scuola nutre 1' idea di oontinuare
con maggior cura ed impegno nello studio
della letteratura slava; e siccome fin ad ora,
') Ako jc šio netočna, odgovornost z;i sudr/.aj
g. dopisniku. Ur.
8/. Omiške I4rajiiie, 20 lipnja.
Nečujuć žalba iz ovih strana, možda ste
pomisliti, da je već nestalo i obćinskog be-
zakonja i nasilja, biva, da su obćinaši pro-
mienili ćud, ili starije vlasti stale neredu
na put. Ni jedno ni drugo, jer vuk ćudi
nemieijja; a vlastim nedotiče vremena (?) i
odlučnosti, da se ovakim s/tnarijam bave, i
da otaru suze siromahu. Za dokaz i ovaj
dopis.
Da nema nepravice, bezakonja i zapušte-
nosti u nijednoj obćini koliko u našoj, to je
obćinstvu od mnogo vremena poznato. Neg
srao se bojali, da o tom sumnje nadzorne
vlasti, pa smo i njima odkrili naše ljute
rane, uzdajuć se, da će nam jih bar zacielit,
iko ne izliečit; mi srao cienili, da kako
smo mi dužni poštovat zakon i vršit mu
naredbe, tako da će bit prinudjeni naši ob-
ćinaši; al nas došle prevarila nada. Tužili
se c. k. poglavarstvu, namjestništvu, zemalj-
skom odboru, ministarstvu, pa ništa bolje,
pače gore; jer neuspjeh tužba, slabost, ili
blagost vlasti ohrabrile naše tlačitelje, te
nam se povećale muke.
Vi ćete se čudit staroj jeremijadi našoj,
a na ovim krajini svaki poštenjak čudi se
obćini i visokoj vladi: obćini što čini, a
visokoj vladi kako to mirno gleda.
Prcdjimo na neke pojedine novosti ove
zloglasne obćine.
Naši obćinaši, da sebe opravdaju, zatru
bili po Omišu i kroz Krajinu: Što je nereda
i nazadka u obćini, tomu nismo krivi mi,
već don Milio i Ljubić, dok oni budu za-
stupnicim, mi nećemo na bolje! ( izpu
štamo, jer bi Vam trebalo možda odgovarat
pred sudom Ur.)
Naša obćina naredila, da se napravlja put
iz Omiša n* Zadvarje uz nadzorništvo g.
glavara katunskoga, svog desnog oka. Na-
dničari na mjesto da rade na putu, obradjuju
polja, to zna g. načelnik.
Da nebi u Kučićim prestao nemir, te o-
slabila obć. stranka, onoinadne — ovo je
četvrti put — u rekli seoski sbor rad mjesta
za župničku kuću. G. načelnik izašao koji
dan prije roka, čemu to?
Zapitat ćc tkogod: što toliko zanima g.
načelnika mjesto za novu žup. kuću u Ku-
čićim? Nezanima g. nač. već Marka T. u
kom je uosobljena obć. stranka u Kučićim:
te ako zapusti Marka, Marko ćc stranku,
onda sbogom naćelništvo, sbogom komišijuni,
i ostalo. Kad će nam se izvidat ovo naše
ljute rane? Vrieme bi već bilo.
. Morski vo. U Kaštelim ulovili su ribari
•Tn<yskog vola od 400 kilograma.
Natječaj: za pregledaoca kod računarskog
odsjeka dalmatinskog namjestništva.
Riceviamo dalla spett. Direzione delle poste
dalmate:
L'attuale itinerario-orario dei vapori po-
stali della ditta Fratelli Rismondo sulla li
nea Spalato-Metkovići viene modificato come
segue : Anđata
Q15 }? ° r> Ais » » »
630 „
Part. da Spalato ogni lunedl ore 1 p. m
Arrivo a S. Pietro „ „ 2 „
„ Almissa
„ Pučišće
„ Makarska „ „
Part. da Spalato ogni mercoledi ore 5 a. m.
Arrivo a S. Pietro ,, „ 6 „
„ Almissa „ „ 716 „
„ Makarska „ „ 940 „
Part. da Makarska ogni marted\ ore 5 „
Arrivo a Gradac „ „ 715 „
„ Fortopus „ „ 10 „
„ Metković „ „1115 „
Part. da Makarska ogni mercoledi ore 955 „
Arrivo a Gradac „ „ I2,0mr.
„ Fortopus „ „ 255p.m
„ Metković „ „ 410 „
Ritorno.
Part. da Metković ogni giovedi ore 7 a. m.
Arrivo a Fortopus „ „ 8
„ Gradac „ „ 104s„
„ Makarska „ „ l15p.m
„ Almissa
„ S. Pietro
„ Spalato „ „ 610 „
Part. da Metković ogni lunedi ore 7 a. m.
Arrivo a Fortopus „ „ 8 „
„ Gradac „ „ IO45 „
„ Makarska „ „ l15p.m
Pučišće
Q40 » 0 » 4.56 n * n
Almissa
Spalato
Q30 » ° »
» * » „ 630 ,,
Tršćanska bursa. Napoleuni: 9.45 — 9.47 ;
dukati: 5.58 — 5.60; Šterline: 11.86 — 11.88;
london: 118.76— 119.25; bankanote talij.:
46.15 — 46.30; dohodak aust. u papiru:
76.85 — 76.95; Lloyd: 658. — Ulju je Dalm.
ciena: 41 — 42 fior. cent.; prodalo ga se
400 centa.
S mora. Iz Kodnja (Copenhagena) pišu
da su pomoću parobroda potisnuli brik
Dunay, koji se bio nasukao, te da su ga
dopeljali u Copenhagen s dielom tereta.
Ronci nenadjoše nikakve oštete, do mjede-
noga oblučja, koje kad popravi moći će na-
pried — lz Gibraltara brzojavljaju da se
je tamo svratio b. Milivoj, krcat ugljevlja,
iz Svvansea put Trsta, jer mu voda probila.
OSMRTNICA.
«"()•/ o\ 3sol <J>iXou<JIV - dzo r/.s t, vsoc.»
Neumoljna smrt hara svojom kosom po
mladom hrvatskom polju.
Dne 9 tek. u deset sata u večer iza du-
gotrajne bolesti odieli se sa ovoga svieta
nadobudni klerik AntUU Zaneta u svojim
rodnim Kaštelima.
Od mala pokazav osobiti umni dar izta-
knu se i u Spljetu i u Zadru i u Senju;
te ga kaštelanci ljubili ko nijednoga od
svojih sinova; nadali se da će biti na diku
i na uhar rodnim Kaštelima i cieloj domo-
vini.
Osvrt na put u tudjimi.
(v. b.r 63).
Carska Burg odaje staroliku sgradu i
kroz njezin svod priko Josef s Platz, gdi
straža svakog trena odskače na pušku, do-
padosmo na bogatu ulicu Graben i tu oda-
hnusmo. Ovdi je na obe ruke svitaka bo-
gatija a luksus i prozirnosti sa svih strana
u oči ti, ko munja, udara.
1J 4 po podne, pošto se posavitovah sa
vištakom rad moje boli, uz još jednog druga
našinca M. dovezasmo se do zamamljivog Pra-
tera. Iza lagodna odmora popesmo se na gvo-
zdenu rotundu. Do galerija na parni čekrk,
a dalje po željeznim stubam izvanka u vrh.
Pogled leti u daleko, al ipak Beč je zastrt
sitnom maglom, rad velika tvorničkog i ku-
hinjskog goriva, i u srid lita. Na livu stranu
Dunava nasladih se videć cilo selo Slovaka.
Ustavili se na Kalenbergu i uzdahnuh na
spomen junačine Sobyeskog, u samu rič sve
razgledah što se vidit da. U pučkomu Pra-
teru nagledah se igrača do sitina. Tu su
Al čovjek umuje a Bog .boguje ; u
cvietu mladosti, istom je bio izučio škole
i pripravljao se da uzadje na oltar, da pri-
kaže Bogu prvo posvetilište sv. Mise, smrt
ga ledenim svojim rukama ogrli i svali u
hladni grob. Neosta duše u donjim Kaštelima
koja na Lovrinčevo neproplaka nad otvore-
nom grobnicom nadobudnoga Antunu. Već
u bolesti njegovi mu seljani pokazaše koliko
ga ljube; a po smrti učiniše što dosad ni-
komu drugomu.
Njegovim zadušnicama prisustvovaše ne
samo svi njegovi seljani, no i mnogi iz o-
bližnja dva sela; izmed kojih upadahu u
oči: svi svećenici, načelnik sa svojim taj-
nikom, čitaonica, pučki učitelji sa učećom
se mladeži, djaci viših škola i t. d. Cetri
djaka viših škola nasila su lies, a pred
liesom dvojica na tepsijama do dva liepa
vienca, jedan saučenika a drugi kolega kle-
rika; šest pak klerika nosili su oko liesa
dupliere. Lies je bio okićen pjesmotvorima
prijatelja i saučenika.
Na taj način otačbina je svoju dično iz-
punila, a i zaslužio je takove počasti mla-
dić, koji joj je bio na diku.
Pripomenuti nam je, da je Antun umro
smrću pravednika, podajuć se Božjoj volji.
Antune ! Sa nebeskih visina moli se Bogu
za ožalošćene rodjake i prijatelje i za do-
movinu, koju si ti svim žarom svoje mla-
denačke duše ljubio. Saučenik.
Plovitba aust.ug. brodova.
Anversa: doj. 18 kol. Lincoln ; 19 Dora.
Bordeauz: doj. 20 kol. Petroslava Calais
odj. 18 kol. America, k. Valentin, N. York.
Carđiff: odj. 19 kol. Lusignano, k. Gla-
dulić, Zeleni Rt; Balthasar, k. Tarabochia,
East London; Padre, k. Velušig, Buenos
Ayres. Carigrad: doj. 12 kol. Mala Ma-
rica; 14 Obilić. Falmouth: doj. 18 kol.
Dalmazia; — odj. 19 kol. Imperatrice Eli-
sabetta, k. Ivančić, Amsterdam. Gjenova:
odj. 19 kol. Vodja, k. Kosulić, Baltimora.
Greenock: doj. 20 kol. Grad Karlovac.
Jakin: doj. 17. kol. Kneginja Milena.
Lioata: doj. 17 kol. Petka. Lisbona:
doj. 16 kol. M. Premuda; Phison. Malta:
doj. 15 kol. Elena D.; Anna. Marsilja:
doj. 19 kol. Formosa; 21 Gvietnidan; —
odj. 20 kol. Alessandro B., k. Vranić, Ca-
rigrad. Poulliac: doj. 18 kol. Roma; Toni
C. Porto Empeđoole: odj. 19 kol. E~
ridano, k. Pelizzaro, Trst. Swansea: doj.
18 kol. Nina: TTmolden: doj. 20 kol. Im-
peratrice Elisabetta.
Bark. Emma, kap. Pendo iz N. Yorka
put Carigrada, dne 23 srpnja nalazio se u
širini 41 Sj., a u duljini 35 Zap. — Bark.
Rosina, k. Tonetti, iz Chittagonga put Mar-
silje 18 srpnja u širini 35 Jug., a u duljini
23 Ist. — Bark Carmela, kap. Polić, iz Fi-
ladelfije put Mletaka 9 kol. susrete paro-
brod G. W. Waard.
Ođpisi , K D."
Platili:
do konca g. 1883: m. p. O. M. Ljubić;
do konca g. 1882: m. p. D. I. Pavlović,
O. St. Gjirlić, veleč. Samostan 00. Domi-
nikanaca u Spljetu, č. g. I. Mratović, m.p.
D. S. Sapunar, č. g. A. Nikolac, m. p. D.
S. Čulić, 0. I. Benutić, D. T. Pavlinović,
D. A. Milić, D. M. Bitanga;
do konca lipnja god. 1882: č. g. Mar.
Markić, si. Narodna Čitaonica u Skradinu,
m. p. D. I. Banić;
na račun g. 1882: m. p. D. I. Žic f. 5:50,
D. I. Pavičić s Brača f. 5;
do konca g. 1881: preč. D. Stj. Buljeta.
C. g. D. M. ai. — Katuni — Istina je da ste
nam postoli lani f. 10 preko preč. D. M. B., ali
ono nije bilo za predplatu nego ia dva roka 1
D. za „K. D." i kao takovo uneseno u dotičnu
knjigu; s toga predplata ostaje kako već znate.
Da smo Vam preporučeni. Srdačan odpozdrav!
C. g. D. Iv. Ž. — Supetarska na Rabu — Još
f. 2 : 50 i Vaša će cienj. predplata bit namirena
do konca t. g.
Ć. g. Ant. Nik. — Metkovići — Da bi Bog
dao svakom našem predbrojniku Vaše točnosti! —
Srdačan odpozdrav!
č. g. X. — Šibenik — Cienj. dop. o omlatini
u dojdućem broju.
Ć. g. X. — Sinjska okolica — Vaše zanimivo
razlaganje na svjetost će koliko ikad prije bude
moguće. Molimo uz to dostavite nam i obećano o
„Prvenstvu". Bog Vas poživio!
Č. g. Š. L. — Zemunik - Obrnusmo. — Šaljemo
Vam br. 29, 36, 51, 63, 65. Ako znate da ima
još koji, molimo pregledajte Vi pa nam javite.
Zdravo nam!
C. g. X. — Drniš — Već tiskano.
Ć. g. 0. M. Š. — Mak. Primorje — Našast je
način da se dično preuzme s neugodnog nemara
zapostavljeno sabiranje. Bek bi da će se ovo ro-
doljubno poduzeće pomladit i bujno razbusat.
Č. g. L. R. V. — Arbanasi — Visoki ljudi sile
se da zategnu još za koji tjedan, te da stvar ne
stara odlučismo oglasit oduševljeno Vaše pismo u
dojdućem broju. Bože daj, hiljadio se uzorni pri-
mjer naprednih Arbanasa.
č. g. D. C. G. — Slunj — Zdravu razsudji-
vanju, pa makar bilo i proti „Slobodi", nemože bit
prepriečen ulaz u nezavisan list. čast svakomu,
al najprije istini. Nemogosmo došle radi gradiva,
koji kako vidite diže nas n iznimku, da je naš
list bez „četvrte strane", bez oglasa ; samo što
se kad i kad koji pomoli: toliko da se neizgubi
pravo. Toj bismo u ostalom ugodnoj poplavi ma-
terijala mi lako našli oduška, da nas naši pred-
brojnici neizplaćivanjem nemeću na muke.
Ć. g. A. B. — Lopud — Ne buduć upotrebili
Vaše biljegovke, stavljamo ih na Vašu razpoloži-
vost. Zdravo !
SI. Sveuč. knjiž. — Zagreb — Odpremamo :
5 izt. „Crtica", 5 izt. „Uspom." i 10 izt. „Kir.
i Met.". Za „Pojave u zraku" treba Vam se obratit
na č. g. pisca Slav. Sinčića učitelja pri gradjanskoj
učioni na Korčuli.
C. g. Stj. Lauš — Gradac kod Vrbovca —
„Hrv. bibl." predata na poštu u petak.
Č. g. D. T. P. — Poljica — Oduševljeni dopis
u dojdućem broju. Življeli i napredovali sviestni i
krepostni Hrvati Poljičani!
Ć. g. D. M. Š. — Orebići ~ Obustavi8m()
S poznatog Vam inada kasnili nam i ovaj pu^
troška nikakova! Bog Vam dao uztrajnost u radu
toli mučnu ali i ne manje zaslužnu i slavnu.
Č. g. X. — Spljet — Lekciju za „Avvenin«
red nam je ostavit za broj od četvrtka, jer n
danas uz najbolju volju nemoguće,
Č. g. L — Kaštel Sućurae — Pregledali
i zgotovili za dojdući broj nu, ako ste kael, uz Vašu
odgovornost kao Priobćeno po cieniku, buduć j«
oblik sasnta osoban. Hvalimo što rabite tamo po-
četna slova; to bismo mi svakomu u obće prepo-
ručili kadgod je stvar poglavito osobna a kad se
cilj može postić svejedno.
mukle striljane, tu je uz svirke trka na ko-
njim, na kolim, na vlakovim i tu je u kratko
avačesa što mali puk, osobito ditcu, može
zabavit i upokojit. Bijaše kasno da obadjemo
panoramu Kairsku, al zato positismo izloženi
muzej ljudske naravi pri raznim fazam ži-
vota. Izložen biaše i novi sritni pokušaj
glasovitog Billerota na želudcu i njegova
operacija na beznosnim aa pohvalnim uzpi-
hom. Tu me takodjer obezeknuše razna gr-
desna mučila, kočila, koja živote ljudske
okrutno daviše i zazgledavši po tehanu kupe
u voaku biloputne i crnoputne vratih se na
konak veseo i zadovoljan.
Još mi biaše cigli dan u Beču. S toga
sam podranih i do 9 svu ponositu — žali
bože čifutsku — Ringu obadjoh. Na njoj uz
velike sgrade krili se ogromna Opernhaus i
širi se veleukusna Roschildova palača. Tu
se da opaziti razlika novog Beča prama
novom Rimu i zavapit je: oh koli je pala
drevna, solidarna, stara • talianska radja!
dočim nimačka odaje u glavnomu kripčinu
i kolosalnost.
Zahvala
Tronutim siđcem zahvaljujemo svim
onim plemenitim dušam, koje se zauzi-
mahu i bijahu nam pri ruci za dugo-
trajne bolesti našeg dragog Allie.
a po njegovoj smrti učestvovahu nje-
govu sprovodu i nastojahu nas utješiti
jali besjedom jali pismom u našoj tugi
i žalosti. Osobito paka zahvaljujemo
vriednomu kandidatu liekarstva Aram-
bašinu na njegovoj izvrstnoj ljubavi,
koju izkaza prije i poslie smrti našemu
nezaboravnomu pokojniku.
Petar Zaneta, otac pokojnika.
Pop Pravdoje, brat pokojnika.
Stjepan, brat pokojnika.
Obznana.
Ovih dana primismo od poznatoga našega
Dubrovčanina Petra Mančuna prekrasnu sli-
ku Nj. Svetosti Leona XIII. Sliku, koja je
upravo krasna, salonska, urezao je u ocao
sin Mančunov Josip, na kojoj je preko dvie
godine radio. Sveti Otac sam je uz vlastiti
podpis napisao na sliku ove rieči: Beatus
populus cujus Dominus Deus ejus. Djelo ovo
jest u svim krugovima našlo veliko prizanje,
i sam sveti Otac nagradio je Josipa Man-
čuna, da mu izkaže svoje priznanje, zlat-
nom medaljom, i učinio ga kavalierom reda
Grgura Velikoga. Zamoljen od Petra Man-
čuna, da istu sliku hrvatskomu i obće slav-
janskorau narodu obznanim i preporučim, to
baš rado činim, jer je slika svake preporuka
po sebi vriedna. Tko si želi uresiti sobu
slikom Svetoga Otca, to mu je slika Maneu-
nova umjetna i jedna od najljepših, što jih
ja do sada vidjeh. Mjesto da podupiremo
razne Šljepare, koji sa raznim slikam i po
našim gradovim hode: uzmimo radje sliku
našega umjetnika, rezbara Mančuna.
Slika može se nabaviti po uredničtVu
„Katoličke Dalmacije" u Zadru, ili po meni,
a stoji 7 for. Ciena mogla bi se na prvi
mah činiti i prevelikom; ali kad se uzme
sama stvar i radnja u obzir, manja se uda-
riti nemože.
Zadar, 12 kolovoza 1882.
Matija Rihtarić.
Zatim sa prijateljem B. nauživah se uku-
snog Stadt — Parka, kog pripolovljuje mala
Viener i veliča krasni Kur Salon, gdino bečki
velikaši zabave vode. Priko Schvartzen-
bergova Parka zadjosmo u raznoliki Park
glasovitog Belvedere. On se penje kO div
na izoritu i krasnu mistu, te mami k sebi
ljubimce kista. U srid njega veliča se mra-
morna dvorana sa slikam Marije Terezije i
Josipa II. Na livoj su slikarije nimačke,
medj kojim unapose Starac i Starica punim
pravom prvenstvo nose. Na desnu je talijan-
ska raznodobna slikarija, koja činim puno i
puno nadilazi nimačku. — Zamamljiv je i
zanimiv, naosob za slikare, taj divotni Bel-
vedere.
Po obiđu uvezosmo se u Schonbrunn. Ve-
ličanstven je i vilovit pust nebio! Velekrasno
ljudskim umom i nimačkom točnosti razre-
djen i gojen opaja te i diže u nadzemlje.
Što je dragić na carskoj kruni to su Glo-
riette na tom lipom Schonbrunn-u. Duge i
duge povorke vitih stabala ukljaštrenih i
jednoliko uličenih pružaju razkošne šetnje i
Errata-corrige.
U br. 62 u dopisu iz „Curzola" na mjesto
„Oontessa Saffi vedova dal Sozzo" ide:
„Contessa Giustina Saffi vedova Dalpozzo."
sviž nov ti život otvaraju. U zvirinjaku je
dosta zabave, jer se tu sila naroda ogleda i
sovom il 8 onom živinom šemluči. Tu saoi
vidio množinu limuna i naranača lipo goje-
nih, al bez ikakva ploda što nam kaže:
svakom podneblju svoja osobitost. Raznovr-
stan je botanički vrt i zamirne su stare i
nove sere, koje su ogromne od gvozda i
kristala sastavljene.
Tu večer naši djaci držaše oprostnu sidnicu
u Zvonimiru, na koju me bijaše pozvao nji-
hov Pridsidnik prijatelj B., al imajuć sutra
na put nemogah prisustvovati i milo se
oprostiv sa Bi M., koji me dopratiše tlft
konaka padoh u noćnu zaborav.
Što mi kaza stolni Beč ? Evo što. Mar i
radišnost čoviku pripravlja svaku ugodnost,
a trizmenost i nauk pitomi mu srce i diž«
ga na svoje dostojanstvo bez nadutosti i
napetosti. Bečlija uživa svaku lagodnost i
hoće u sitnoliku da mu cio bili svit p^
očima lebdi.
(Sliedi). .
Tiskarna Ivana Woditake,
djice, kako je i ledenička, vec sasma gotova.
Poskrbilo se, da vojska zimi nebude sasma
oluji i kiši izložena, te se već posagradilo
liepieh baraka. Da je vrieme bilo prošlog
mjeseca pogodnije, bilo bi se i s gradnjom
tvrdjava podobro pokoračilo. Tako zbog
onih silnih kiša zaostadoše. A znadete koliko
će te gradnje zapasti? Neznate; neznam ni
ja. No znadem to, da jedan kubični metar
pieska, koji se na Grgovcu kopa, kad se
prenese na Veli Vrh nad Grkovcem, zapada
40 fior. Voda se isto dobro plaća, jerbo
mazga, što nosi najviše 100 litara vode, za-
pada 2 fior. 50. Radnici dobivaju od 1-4
fior. na dan. Vidite kako Austrija svoje
Srbe skupo plaća. No na Krivošijam se po-
litika nekroji, ona se samo izvršuje već od-
krojena. A kad se je i ono mjeseca svibnja
i lipnja krojila, nije se uzimala mjera dosta
prostrana. Mnoge čarape ostaše i nadalje
tiesne. U Krivošijam imademo sad22munjo-
voda. Je li? pa ipak gromovi ubijaju voj-
nike! E što ćete, kad je Bog jači od mu
njovoda. Uzrokom je pako sama neopreznost
vojnika, da jih je ono dva put grom ošinuo.
Na golom vrhu frait sa dva momka, kako
bijahu već na one vjekovite triesove skoro
priučeni (ta na što se vojnik nepriuči?), koje
tri stotine koračaja od munjovoda zapališe
u jutro vatru, pošto jih je cielu noć prala
kiša. Kad al tamo, eto nenadane nevolje;
pukne s neba u dimeći oganj bomba,
jača od tršćanske. Na Jankov vrhu (Za-
gvozdak), što leži tik dragaljske poljane,
bila straža — Vorpostenj— pa kad se ova
mienja, običaj je, da vojnici jedni drugima
naperenim u vis bajonetima presentiraju. To
bilo i ovog puta, a grom nepazeć vojnike,
što ovi zakon točno vrše, udari u svjetle
pram nebu stršeće bajonete u rukam vojnika.
E da nije bilo munjovoda, koliko bi kod
ljetošnje, ovdje do očajanja već dovodeće
grmljavine bilo još drugih nevolja! I ovo
ću vam spomenuti, da se samo za prenos
jarbola, na koji je munjovod stavljen, s dola
u brdine krivošijske zahtievalo 40 fior! Pla-
ćeno je 25 fior.
U nekim mjestima uredjene su bivše seo-
ske kuće, te će se u nje smjestiti vojska.
A što je s Krivošijancima? pitat ćete.
Znadem da jih je većina u Grahovu, ali
bome nije mi se htjelo onamo poć, da jih
upitam, što kane? Govori se, da bi se oni
vratili, ali glave buntovničke odvraćaju jih
od toga, a i sami boje se zakona, pošto
neima odvjetnika bar. Rodića, a uz to ne-
imadu ni velike volje, kad vide, da jim je
u buduće svaki ustanak prekinut. 12 naših
hinterladera na oniem pozicijama uz onoliko
drugo oružje, što je u ruci vojske, nekako
jim nije po čudi. U Velje selo—nad Stepe-
nom — došlo samo nekoliko žena s djecom,
muževom ni traga. Te će bit vjerojatno
udove padših „mučenika".
Veli se, da bi Krivošijanci bili pomilovani,
ali pod uvjet da predadu glave buntovničke;
a to jim je neki čudan problem. Tko zna,
nebi li i koja pravoslavno-častna halja došla
pod vješala. U Budvi osudjeno jih 5-6 na
osam godina tamnice, neki na manje, neki
samo 6 mjeseca.
RAZLIČITE VIESTI.
Primamo iz Dubrovnika, 10 tek. : Kako
ste predjavili, svečanost na 8 tek. za ulaz
u grad presvietloga M. Vodopića kao bi-
skupa, bila je preodlična. Velik broj nadpisa
resio je ulice, glazba skladala svoje glasove,
topovi prolamali zrak, a množtvo puka iz
grada, s Pila, iz Gruža i iz daljih okolovina,
kao i vojska koja pravila poćastni defile,
sve je to uzveličavalo ovu riedku svečanost,
koja se je iztakla i radi svoje obćenitosti,
buduč je svak svojevoljno nastojao da po-
kaže dužnu čast i izvanrednu ljubav i privr-
ženost novomu našemu pastieru. Bog nam ga
poživio mnogo ljeta!
Presvietli dubrovački biskup oglasio je
ovih dana svoj prvi pastirski list. Po mo-
gućnosti uzeti ćemo si čast da ga ciela priob
cimo u našem listu.
Po zaključku prošloga broja primismo iz
Knina sliedeću brzojavnu viest:
„Hrvati slaveći pobjedu u izboru zastu-
pnika Marka Nakića, kliču živila cielokupna
Hrvatska ! Kninjani katolici pri slavlju poz-
draviše drniške birače glazbom uz odjek
živili! Slava !" O istom predmetu primismo
već i dopis. Donieti ćemo ga u dojdućem
broju.
Odbor za likvidaciju dubrovačkog po-
morskog društva u sjednici od 7 t. mj. od-
redio je da se ima u ime povratka glavnice
predat svakomu dioničaru f. 30 za svaku
dionicu.
Po viestim iz Spljeta, na 4 dojd. mj. biti
će ondje vanredno zasjedanje porote proti
sudcu Jakovu Nikoliću, o kojem kažu da
je pronevjerio za 60.000 fiorina. Do 400
svjedoka da imaju učestvovat u parnici.
Primamo iz Filip-Jakova na 2 t.: Dočuv-
ši da preuzv. g. grof Falkenhayn povjerenik
N. V. premilostivog i ljubljenog našeg kralja
dolazi da pregleda i naša mjesta, naš neu-
morni ljubitelj svog zavičaja, m. p. župnik
D. M. Pelicarić, premda slaba zdravlja ode
jutros do Blata kod Novaka na susret viso-
komu gostu. Uz župnika odoše s barjakom
najodličniji mjesta. Nakon 2 sata čekanja
eto Nj. P. g. ministra. Pratilo ga pet kočija,
a u njima odlične gospode. Posto g. župnik
izrazi svoje poklonstvo Nj. Preuzvišenosti,
biše pogledane radnje oko izkopanih jarug&
i načinjenih mostova po nacrtim Dr.a Borto
lotti-a a pod upravom plem. g. M. Borelli.
Nadamo se da će g. ministar od svoje stra-
ne postarat se za dovršenje radnje, što će
bit po nas velika sreća, jer silan prostor zem-
lje ostat će izbavljen od vode i podoban za
plodovitost, osim što bi nam tad pocvalo
zdravlje, to prvo ovozemno tjelesno blago.
Nu, buduć predmet važan, malo manje nego
presušenje Neretve, povratit ću se opet na nj.
Po viestim iz Dubrovnika sedamstoljetnica
sv. Frana bila je ondje proslavljena da malo
gdje toli sjajno. Žalimo da nemamo pota-
njega opisa.
Primamo iz Dubrovnika, na 13 t.: Gla-
soviti pjesnik O. G. Martić nahodi se sada
za malo dana ovdje. S njim je i O. A.
Zubac.
Nj. P. ministar Falkenhayn, posietiv ovih
dana Vis, Dubrovnik i Kotor vratio se je
na 13 t. u Trst, odkle je odputovao da pre-
gleda pošumljenje Krasa u Istri. Iz Istre će
natrag u Beč.
Mlada misa. Jučer je u Makarsko] reko
prvu misu č. D. Ivan tanki, koji je sego-
dišta svršio bogoslovne nauke ovdje u Za-
dru. Misio je dakako glcigolaČki. Dojduće će
nedjelje glagolati drugi mladi misnik ma-
karanin Andriju Lovrinčević. Hiljadili se
naši glagolaši!
Un ciarlatano che vuol farsi strada. Sotto
questo titolo 1' Avv. di Spalato porta aleune
linee ali' indirizzo del sig.r Cipcić, preposto
provvisoriamente alla difesa degli interessi
agricoli della nostra provincia, e che ha
avuto 1' onore di rappresentare la Dalmazia
ali' esposizione di Trieste. L' Avvenire questa
volta ha detto nelle precitate linee delle
veritd, che potranno essere amare pel sig.r
Cipcić, ma che, a giudicare da parecchi fatti
ineccepibili venuti a nostra cognizione e dal
lagno generale degli espositori dulmati con-
tro la sua marcata parzialita ed evidente
inettitudine; sono veritd indiscutibili. Deplo-
riamo perci6 che il ,,N. L." abbia prodigate
lodi al sig.r Cipcić: i riguardi imposti dal-
1' amicizia ecc. non devono mai trascinare a
lodi immeritate e specialmente se dannose
pel pubblico, come e il caso nostro. „Ci
pervengono, scrive Y Avv., le piu giuste do-
glianze da parte di molti sulle flagranti
parzialita commesse dalla giuria dell'Žs^o-
sizione triestina verso alcuni espositori dal-
mati. Nel notare questo fatto, noi non inten-
diamo di riparare con delle apologie esage-
rate alle mancanze della giuria. No. Quei
produttori dalmati, che da essa vennero im-
meritamente trascurati — lo diciamo con tutta
coscienza — rifuggono da una ampollosa
reclame, ed esposero modestamente i loro
prodotti col solo desiderio di farne conoscere
la bontk, ottenuta non senza cure e fatiche.
Moltissimi, dunque, si sono meravigliati
quando vennero a sapere come, per esempio,
1' ottimo maraschino del nostro Dalbello e
1' eccellente Vngava della Brazza del signor
G. Carlovatz di Zara sieno stati pochissimo
apprezzati dalla giuria triestina. 11 primo,
iniatti — dopo aver ottenuti i preml piu
meritati alle principali esposizioni mondiali
e la medaglia d' argento alla stessa esposi-
zione triestina del 1871 —• ottenne una sem-
pliće medaglia di bronzo; e la seconda —
la famosa Vugava della Brazza — dopo
aver ottenuto la medaglia alla mostra uni^
versale di Parigi ed il pivi lusinghiero atte-
stato di lode da parte del primo enologo
dell' Austria, il compianto Leibenfrost —
venne appena appena degnata di uno sguardo
ali' odierna esposizione!
Cessano, per6, gli stupori quando si viene
a sapere che pella sezione dei prodotti dal-
mati chi fece, come si vuol dire, l'alto e il
basso tu certo Cipčić, una specie di grottesco
enciclopedista, il quale — come abbiamo detto
— aspira ad un lauto stipendio governiale,
facendosi dare dei colpi di gran cassa dal
Narodni List.
Che il signor Cipčić abbia dtinque i suoi
prediletti e protetti lo si puo dare e conce
dere; ma non si puo comunque dare e con-
cedere che la giuria triestina — la quale
dovrebbe essere inspirata alla piu conscien-
ziosa imparzialitk — segua cosi ciecamente
le di lui indicazioni, i di lui consigli e i di
lui capricci.
Leggiamo in una corrispondanza del Ca-
pitan Fracassa, giornale democratico di Roma,
daAssisi: ,,E' arrivato il padre Soldatić un
croato, generalissimo dei Francescani". II
„Capitan Fracassa" non ha inteso anehe qui
che di gettar lo sprezzo sui croati e su i
Francescani, per6 evidentemente ha colto lo
seopo diametralmente opposto. Si, i croati
hanno anehe dei „generalissimi" a capo
d'un Ordine, che e il decoro ed il conforto
dell'umanita; il „Capitan Fracassa" invece
resta sempre un semplice capitano e anehe
questo di carta pesta.
Namjestništvo udielilo je običnu nagradu
od 25 fi. Matu Križancu iz Omiša, jer je
pogibelju svoga života spasio Jozicu Popović,
koja se bila utopila u Cetinu.
Slovenci se pripravljaju na proslavu se-
damdesetgodišnjice svoga domorodca uče-
noga g. Miklošića, poznatoga profesura sla-
vistike u Beču.
E uscito: II Eammentatore Dulmato, lu-
nario cattolico, greco ed israelitico pelP an-
no 1883. Oltre un elenco dei Rettori anti-
ehi di Zara, dei Proconsoli della Dalmazia
e dei Provveditori generali, contiene la
guida commerciale ed industriale delle prin-
cipali citta della Dalmazia, Bosnia ed Er-
zegovina, moltissimi avvisi ecc: Annata XL.
Prezzo soldi 24. Si vende presso i tipografi
editori in Zara „Vitaliani & Janković."
Imenovanja: nadomjestni učitelj na Dubro-
vačkoj gimnaziji Josip Carević učiteljem
na kotorskoj gimnaziji, a nadomjestni uči-
telj na dubrovačkoj gimnaziji Franjo Bor-
stnik učiteljem na istoj gimnaziji.
Nove knjige. Prof. matematike i geome-
trije na spljetskoj velikoj realci g. J. Kolora-
batović obielodanio je nedavno knjigu pod
naslovom: 1 pesci delle acque di Spalato
(ribe spljetskih voda) i posvetio ju je knezu
I. de Lieehtensteinu. Dr. Petar Doderlein,
auktoritet u tom poslu, kaže da je Kolom-
batović došo u susret živoj želji znanosti i
oštroumno izpunio prazninu u riboslovnoj
znanosti.
8 mora. Korito barka Antonio Mimbelli,
koji se je razbio, kako jur javismo, kod rta
May, biti će prodan javnom dražbom kako
se god nalazi.
Tršćanska bursa. Napoleuni :9.48 — 9.49
dukati: 5.63 — 5.54; sterline: 11.97; —
11.98; london: 119.v0 — 119.65; bankanofe
talij.: 46.90 — 47; dohodak aust. u papiru:
76.85 — 76.95.
Brzojav u Kini. Napokon je kinežka vlada
popustila i dopustila da se postavi brzojavna
žica od grada na moru Tien-tsin do Tekina,
i žica je već od nekoliko vremena predana
javnoj službi. Brzojavni je ured u Pekinu
u sgradji Tsongli-Yamen (ured za izvanjsko
posle), a dva mandarina pregledaju brzo-
javke da ne bude česa proti državi. Nemože
se brzojaviti no u francuzkom i englezkom
jeziku, jer kinežki jezik nema azbuke. Isu-
sovci su u svom zavodu u Pekinu ustrojili
ured, u kojem se prevadjaju brzojavke u
spomenuta dva evropejska jezika.
Djakovacka stolna crkva trinaesta je u
redu najvećih crkava na svietu. Ona stoji u
istom redu s crkvom sv. Marka u Mletcim,
u kojoj može stati 7,000 ljudi. Ostale veće
crkve idu ovim redom: Crkva sv. Petra u
Rimu prima u se 54.000 ljudi; crkva u Mi-
lanu 37.000; crkva sv. Pavla u Rimu 32.000;
crkva u Kolnu 30.000; crkva sv. Pavla u
Londonu i crkva sv. Patronija u Bolonji
svaka po 25.000 ljudi; crkva sv. Sofije u
Carigradu (pretvorena u tursku džamiju)
23.000; sv. Ivana Lateranskoga u Rim
22.000; crkva Notrdamska u Parizu 21.000
nova stolna crkva u New Yorku 18.000'
crkva sv. Stjepana u Beču i crkva u Pj2'
svaka po 12.000 duša; sv. Dominika u Bo'
lonji 11.400; t. z. „Frauenkirche" u Mn«./
kovu 11.000. °tt-
Plovitba aust.ug. brodova.
Alicante: doj. 27ruj.Ida P. Anversa'
dojed. 7 listopada Barone Keineny. Bona*
doj. 4 listop. Enrica; — odj. 4 list. Plutus
Bolmareić, Dunkerque. Bordeaug: odj. 5
list. Toni C., kap. Katarinić, N. York- 6
Alessandro T., k. Dobrilović, Cardiff. Car
diff: doj. 30 rujna Armida; — odj. 9 HS(
Argo M., k. Marelja, Trst; Peleg, k. PederiQ
Zeleni Rt, Carigrad: doj. 1 listop. Unita
Parentk; Giovanni D.; — odjed. 29 rujna
Cosmo G., k. Vušković, Galac ; 4 list. Emma
k. Pendo, Kistengje; 6 Siloe, kap. Ivančić
Marsilja. Cette: doj. 5 list. Velizid. Co-
runna: doj. 27 rujna Tigri. Cushaven:
odj. 5 list. Betel, k. Marelja, Buenos Ayre9.
I>elaware: doj. 23 ruj. La Fortuna. R.
lađelfija: doj. 25 ruj. Forza; Tare. Gla-
sgow: odj. 6 list. Grad Karlovac, k. Soić,
Demerara. Hamburg: odj. 5 list. Betel,
kap. Marelja, Buenos Ayres. Liverpool:
doj. 9 list. Lealta. Malta: doj. 2 list. Em-
pireo. Marsilja: odj. 5 list. Maria D., k.
Negovetić, Clorince; 9 Volunteer, k. Merlato,
Jakin; Petka, k. Lepčs, Carigrad. N. York:
doj. 23 rujna Nahor; 10 list. Dampier; —
odj. 26 rujna Sospir, kap. Vukasović, Wil-
mington. Palermo: doj. 6 list. Juno. Ply-
mouth: odj. 9 list. Padosa, kap. Večerina,
Granville. Ponđichery . doj. 15 ruj. Hra-
bren. Rochefort: doj. 4 listop. Penelope.
Rouen: doj. 4 list. Dvanaesti Dubrovački.
Poulli&C: doj. 4 list. Vesna; Ginia. St5
Viucent: odj. 27 rujna Noč, k. Buntjelić,
Amerika. ,'J
S. Martin de Ret 3 list. Brik Tempo, k.
Verona, iz Rieke put Sables d' Olonne, krcat
liesa, usidren je u našem pristaništu i čeka
oplimu da prosliedi put.
Melbourne, 29 kol. Kap. Stangler barka
Mettay doploviv iz Bostona javlja, da pro-
lazeć oceanom izgubi penune i nešto jedara.
Dne 29 prosinca susretoše kod Rta Palos
bark Balkan, kapet. Flamin, iz Trsta put
Filadelfije.
—1r^saicaasr-jr*—
Odpisi ,,K.»."
C, g. D. M. Batistić — Primismo i uvrstit ćem«)
dragovoljno u dujdućem broju.
Č. g. „Hrvat" — Boka kotorska — Cienj. Vaš
dopis o šk. konferenciji u dojdućem broju.
C. g. A. A. J. — Omiš — List za pokojnoga
čeličnog hrvala oplakanog D. A L. bio je plaće«
sve do konca t. g. S toga šaljemo ga po pri-
mljenom naputku tom veleč. Samostanu.
Ć. g. O. Raim. R. — Imotski — Č. g. Art.
mi smo opetovano čisto i bistro kalali što od
njoga želite: krivac sam.
C. g. 0. A. V. — Sinj — Obrnusmo u Si
benik.
Č. g. G. M. — Frascati-Ifalija — Liepa hvala na
uzornoj uljudnosti izkazanoj u Vašem cienj. I's'u
od 5 t. Nastojati ćemo da tiskamo. Da srno V»»
preporučeni i unapried, do zgodne prigode. •>$
Č. g. X. — Ljubuški — Molimo Vaše ime?
Ipak, bui su nam pred očima tvrdi unutrnji ra-
zlozi za istinitost dopisa, učinit ćemo Vam iznimk1*4
tiskajuć i prije nego nam se, po običaju, cielim
imenom javite.
•"'•'. : ' i - - ' ; 1 i :
• —
U. Ivo Prodan, vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivana Woditzke.
Ed il t'urbo Depretis fk la Ugura d' una
volpe che ci rimette la coda.
leri sera in una via di qui, presso alla
stazione della ferrovia occidentale, cioe nella
^K-aiseratrasse, vi tu un po' di tafferuglio,
anzi qualche cosa come una battisoffia.
Un centinajo fra lavoranti calzolai e cia-
battini, indispettiti che la polizia avesse di-
chiarata sciolta la loro soeieta in causa di
comprovate mene socialistiche, e chiuso i locali
di radunanza e confiscatone, fino a ragion
conosciuta, il contenuto, convennero nella
grande birreria dove gia era la sede della
societk, e presero a far baccano ed a can-
tare certe canzoni poco canoniche in fatto
di politica sociale. La polizia era gik sul
I' avviso, ed una forte mano di guardie con
a capo un coramissario opero lo sgombro
dei locali. Sulla via per6 vennero in aiuto
dei riottosi un quattro o cinquecento altri
calzolai e presero un aspetto minaccioso. Ne
segui una colluttazione che fini colla disper-
sione dei violenti mediante il sopragiunto
rinforzo di altre guardie di sicurezza a piedi
ed a cavallo. Gomparvero in luogo il pre
šidente di polizia in unitorme e varj altri
funzionarj superiori di polizia e della guar-
dja, ed infine una compagnia di truppa di
linea, la quale venne quasi tosto licenziata,
bastando per mantener 1' ordine le sole guar-
die di sicurezza.
Vennero fatti circa dieci arresti.
Le massime socialistiche, o, per dirlagiusta,
ladre e birbone da galera mettono dei ruzzi
pel capo anche ai nostri operai; s' intende
a quel!i che troverebbero comodo di vivere
oziando a spalle altrui; ma per fortuna non
siamo in Francia, ne qui la canaglia ha la
prospettiva di mai trionfare,
Nella noti.zia portata da un giornale di
qui che il governatore della Bucovina, bar.
Alesani, sia per essere trasloeato in qualita
di luogotenente a Trieste, non havvi nem-
meno una sillaba di vero.
Arbe, 1 novembre.
La fortuna, che ci arride sempre, volle
anche quest' anno mostrarsi prodiga verso
i poveri isolani di Arbe e Pago, col rapir
lord i frutti delle derrate. A fronte di cio
gli abbuoni per danni elementari ci vennero
respinti, cosicchč il povero contribuente sark
costretto pagare le imposte per appieno pri-
vattdo lć famiglie dei tozzo di pane, per
non ingolfarsi in debiti dai quali non si
scappa. Questa si chiama umanita cristiana?
come ancjie quella che a fronte dei nostri
pfu ionđati ricorsi fatti aT Ministero, su quella
bella personcina dei signor Marchi, tuttavia
lo si lascia ancora qui a godere della cac-
cia(/ ed esercitare il solito esercizio mandi-
bolare. Basta, il signor Andrea vantalapro-
tezione dei Malašević e Grondoni. Badi perd
ćhe čiil troppo ricordare questi nomi, si po-
trebbe compromettere. Egli minaccia questo
aignor giudice, ed esercita cattiverie, contro
tutti quelli che dissero di lui la verita, in
occasši.ne delle assunzioni fatte dal commis
sa rio politico di Pago.
Si assićuri il signor Andrea, che gli
onesti di qui sono di lui stanchi, e se non
lo accusano di certi fatterelli, come per e
sempio dell' affaretto dello Spagnol, o di
quell' altro dei pesce, o di quelle certe evo
luzioni nel magazzino, sia loro grato e se
ne vada da questo paese, che viveva tran-
qui!lo come fosse stato una famiglia sola,
prima della sua venuta fra noi.
Sebenico, 3 novembre.
Nel carteggio ap-ito dei n.r 78 dei „N.
L." rl sig. redattore accennava ad una cor-
rispondenza da Sebenico, la quale per es-
sere, secondo 141, di natura troppo personale
ed insieme non corrispondente dei tutto alle
di lui convinzioni intorno a quell' argomento,
nc>n potev^. tro var posto nel suo giornale.
Prometteva peraltro che: a suo tempo a-
vrebbe forse egli stesSo impugnata la penna
per occuparsi delle nostre scuole* ed allora
avrebbe mostrato a dito ehi sia 1' autore
della loro rovina. i , ; ; ,
Da questi pochi cenni dovrebbe ,4a ognuno
dedursi cbe queste scuole per giudizio dei
prelodato redattore sieno gia rov inate, e che
di tanta đisgrazia sia da attribuirsi la colpa
ad individuo certamente di verso da quello
eha, nella succitata corrispondenza era stato
preso di mira. j : - fir i
Un linguaggio di questa natura in un
giornale che serve agi'interessi della grande
maggioranza della provincia, dalla quale 6
per ci6 sostenuto, ha tale un significato da
non potersi lasciar correre senza farvi delle
serie riflessioht.
i Anzi tutto a.vvarto ehe, j sebbene affatto
ignaro da gual penna sia, uscito 1' articolo
rifiutato, ci6 non dr meno hokU intima con-
vjn^iftftf indovinarne il tenore. Ci5
premesso, entrando nel merito dei concetti
espressi dal signor redattore dei ,,N. L.",
ehi potrk tenersi dal ridere di tanto
lusso di moderazione e castigatezza, di cui
vorrebbe egli far pompa col non voler am-
mettere nel suo giornale attacchi personali,
mentre di questi riboccano le sue colonne ?
Che poi le vedute dell' articolista non cor-
rispondano alle convinzioni dei sig. redat-
tore sara un' altra bella scusa per rigettare
la di lui corrispondenza, ma non sara mai
un giusto e legittimo titolo a tanta seorte-
sia. — Se voleva risparmiare ad un suo a-
mico 1' onta di veder denunziato alla pub-
blica opinione il danno enorme ch' egli a-
veva cagionato a queste scuole coll' aver
posposti gl' interessi di queste ad altro non
attendibile seopo, valendosi con una finezza
di tatto degna di migliori propositi di un
momento favorevole per estorcere dal Oon-
siglio scolastico provinciale con ragioni as-
sai bene studiate il malaugurato decreto che
tutti sanno; quanto meglio avrebbe fatto il
sig. redattore dei ,,N. L." se avesse priva-
tamente restituita ali' autore quella corri-
spondenza scusandosi di non poterla štam-
pare per propri personali riguardi, anzichč
discendere alla bassezza di minacciare una
pubblica denunzia, la quale non avrebbe
potuto essere che falsa. — Si, lo diro fran-
camente, 1' ispettore scolastico distrettuale e
direttore di queste scuole popolari e civiche
sig. Stefano Vuletić era l' uomo ben degno
degli alti encomt che gli furono tributati in
p'>n consiglio scolastico provinciale, ma non
per questo era egli 1' uomo necessario per
Macarsca. Senonche ad un bellimbusto leg-
gero e vano volevasi far strada a succedere,
almeno nel posto di ispettore distrettuale,
a quest' uomo serio, saggio, e tutto zelo pel
suo ufficio ed a tal fine da una parte adu-
lazioni e strisciamenti, e dali' altra i piu
ingegnosi artifizi per vedere di riuscirvi.
Checche ne sia pero di tali intendimenti,
che io spero di vedere dalla saggezza delle
preposte autorita frustrati per il bene di
queste scuole, mi e necessario fermarmi ora
un poco sulla seconda parte dei prefato ear-
teggio aperto. — E qui devo confessare che
10 non so in verun modo spiegare a me
stesso come mai il signor redattore dei ,,N.
L.", il giornalistico mecenate dei mecenate
di suo fratello, mentre non vuol permettere
che nel suo giornale si torca un capello al
suo protetto, abbia poi la sfrontatezza di
contraddire ai di lui detti e colla štampa
solennemente smentirli. - Imperciocche le
pareti stesse dell' aula dei Consiglio scola-
stico provinciale risuonano ancora delle lodi
ben giuste tributate al signor Vuletić, come
quello che seppe condurre queste scuole al-
1' altezza della loro missione, ed ordinarle
in guisa da potersi dire scuole modello, —
Dopo questo pubblico elogio uscito dalla
bocca def, signor ispettore generale delle
scuole civiche e popolari della provincia,
come oserk il signor redattore dei ,,N. L."
di parlare di guasti, anzi di rovine nelle
medesime ? (i tad ćemo prstom pokazati o-
noga koji ih upropasćUje).
Una scuola in cui si deplori che siavi ehi
la rovini, non puO altrimenti intendersi che
gia rovinata, — Ma, se 6 rovinata, perehe
mai allontanare da qui il signor direttore
Vuletić nato fatto per ben regolarla? tanto
e vero che appunto sotto questo specioso
titolo lo si manda a Macarsca per riordinare
quelle scuole che si vogliono disorganizzate
ed abbandonate. O adunque il signor ispet-
tore Bakotić ha mentito dinanzi al Consiglio
provinciale allorche lodo queste scuole, od
11 signor redattore dei ,,N. L." gli dark una
mentita o piuttosto mentira egli stesso nel
parlare di guasti e disordini che nelle me-
desime non esistono. Ma, eosi purtroppo
avviene quando le passioni fanno velo al-
1' intelletto, di non disceraere le proprie
contraddizioni e di essere punizione a sč
stesse.
Ma veniamo alla conclusione la quale piu
di tutto mi preme. — Chi poi sark, signor
redattore dei ,,N. L.", questo individuo il
quale secondo voi rovina (upropašćuje) le
scuole di Sebenico? Su via additatelo su-
bito. — Voi siete, come ho detto piu sopra,
col vostro giornale l'organo dei nostri inte-
ressi: fra questi non hanno certamente l'ui-
timo posto quelli della istruzione popolare.
— E' adunque vostro dovere di non usare
reticenze, ne riserve in argomento di tanta
rilevanza, Sar5 io poi cosi fortunato da in-
dovinarlo a prima giunta e da prevenirvi.
Questi non potrk essere altri che eolui, il
quale, giusto e conscienzioso estimatore dei
vero merito e nemico di ogni personale ri
guardo che nuoca al benessere delle scuole,
rifiuta la sua cooperazione ed il suo appoggio
a chi non ha saputo rendersene meritevole,
ed ha perci6 dovuto contrariare gl'intendi-
menti di chi e vostro. Eppure, se io avessi
colto nel segno, voi mostrerete a dito quale
autore della rovina di queste scuole, lasciate
che velo dica schiettamente, il R.mo Decano
Capitolare Mons. Mrkiea, quest' uomo infa-
ticabile, il quale nella sua qualitk di Preside
ed Ispettore dei Consiglio scolastico locale
con una ammirabile abnegazione malgrado
la sua cagionevole salute da dodici anni ha
consacrato al bene delle medesime tutto
1' ardore dei suo affetto e tutto il tesoro dei
suoi lumi e della sua esperienza; per cui,
se queste scuole hanno raggiunto un si felice
ordinamento con risultati tanto vantaggiosi,
lo si deve principalmente alla sua intelli-
genza, al suo zelo ed alla vSua operositA,. — E
se a me nol credeste, domandatelo di grazia
allo slesso direttore Vuletić ed a tutto il
corpo insegnante, domandatelo a tutto il
paese ed ai preposti dicasteri scolastici, e
domandatelo infine piu particolarmente al
signor ispettore provinciale Bakotić, il quale,
come lo disse a me una volta, lo ripetera
a voi pure, che se fosse cosi fortunato di
avere presso tutti i comuni consigli ed ispet-
tori scolastici locali pari a questo di Sebe-
nico, vedrebbe assicurata la piu fiorente
prosperita e progresso di tutte le scuole
popolari e civiche della Dalmazia.
Che se cio non ostante, anziclie togliere
mediante una conscienziosa ritrattazione, la
quale sarebbe per voi e doverosa ed ono-
revole, 1' onta che con quel vostro carteggio
aperto avete imprudentemente acagliata su
queste scuole, voi foste di di verso avviso e
vi credeste autorizzato di aver che dire
delle medesime e di coloro che vi presie-
dono, e se, come ć vostro obbligo, intendete
di servire col vostro giornale agi' interessi
nazionali dei paese, io vi invito di nuovo
signor redattore dei ,,N. L." a smettere in
un oggetto di tanto interesse quale e 1' istru-
zione popolare, ogni reticenza, ogni riserva,
e a dire pubblicamente quali sieno i guasti
da voi pretesi, quali le rovine di queste
scuole, e chi ne sia 1'autore, ed io che ho
pure qualche ingerenza in esse e credo di
essere per cio informato dei vero stato delle
cose meglio di voi e dei vostro relatore, mi
prendo 1' impegno di rispondervi anche io
pubblicamente, e di apporre eziandio alla
risposta, se cosi vi piacesse, la mia firma.
1
Iz Zagore trogirske, 28 listopada,
iznieti
sgodi u selu Mravnici
Nisam mario na javnost
koji se je dne 13 tek
obćine Šibenske, buduć sa svim živinski,
komu sličan, cienim, nije se sgodio niti će
se sgoditi kroz mnogo zeinana, s toga i
okasnih s ovim dopisom — ali potaknut od
prijatelja da ga u javnost turim, ovo ga.
Poudavši mu se kćeri a sinovi pomrievši
ostade sam uz ženu i staricu majku Paval
Ljubičić iz Mravnice, čovjek koji je vele
njegovao praznovjerje koje ga je pod nje-
gove stare dane doćeralo do grozna čina.
Nazad godinu dana pojavi se u župi Bli-
zanjskoj, obćine trogirske, jedna vracarica
(gatavica) kojoj da se svake večeri u pri
lici svieće jali ptičice prikaziva duša njene
pokojne krštene kume, po kojoj da svašta
znade, prošla, sadanja i buduća; na priliku
za što ova ili ona neima cljece, ko je ovoj
ili onoj podavio djecu, ko je lupež, bludnik,
vještica, kad će ko umrieti, i t. d. na stotine
smutljivih i sramotnih.
Naš težak, čovjek koji u svašto a i sva-
komu lako povjeruje a naosob vračarim,
tako povjerova bulaznenju Blizanjske gata-
vice, da je k njoj vrvila množija svieta, no
samo iz bližnjih dali i iz daljih sela, sa da-
rovim, dakako. Iz medju njenih štovalaca i
Paval sa priličnim darom došao joj se po
kloniti, pitajući da mu kaže tko mu je rnužku
cljecu pomorio. Na budalasti upit imao je
opaki odgovor, da su njegova žena i majka
vještice, koje su mu pojele djecu. Paval po-
vjerova delfijskomu proročistu i vrati se
radostan kući, jer je već potla tolikog iz-
straživanja iznašao umoritelje svoje djece (!)
i zaprieti ženi i materi da neće dočekati
žive Božića, a tako so i dogodi dne 13 tek.
0 zahodu sunca. Došavši te večeri iz sela
kući nadje Paval majku, staricu od 73 go
dine, samu u kući, uhvati ju za kose baci
na zemlju te koljeniin na prsa, izvadivši
nožić iz pripašaja da ga urine majki pod
vrat kako i učini. Biedna starica, zaman se
hrvala i branila i zaklinjala rodjenoga sina.
Paval, opako srdee, urine nožić materi u
zakolj, izranivši ju na mnogo mjesta po
prsima, tako da bi biedna starica izdahnula
bila pod krvnim rukama svoga sina jedi-
noga, da mu neprispje žena kojoj se pri-
pravljala ista sudbina. Očuvši da mu žena
dolazi ostavi mater ni živu ni mrtvu, te će
ženi, koja nije smjela pristupiti, bojeć se da
joj se slično nedogodi; da nju neće, da
stupi unutra. Zena povjerova, te stupi u kuću.
Ali Pavao davno zaboravio na vjeru i Boga
te nožićem koga je u ruci držao na sto-
jećke zakrha ženi u zatiljak, na koji udarac
biedna žena sruši se na zemlju, a on ko-
ljenim na prsa i koljuć ju ko brava reče:
nećeš više ni ti živjeti stotinu ti b.... tvojih,
vi ste mi pojele djecu.
U tolikoj preši i smetnji misleć da mu
je jur žena izdahnula, poljubi ju rekavši :
s Bogom ženo, sad sam se izdovoljio; izađje
iz kuće da sebi traži smrt, uzamši pušku,
ođape, puče, ali slučajno zrno nepogodi nego
omače i pribi desnu kosjericu (vilicu). Na
odjek puške pritrčaše komšije i nadjoše
Pavla pred kućom a ženu i mater u kući
krvlju oblivene, bez sviesti. Rane su grdne
1 čudno je kako su jos žive u bolnici Si
benskoj
Povoda tko zanajviše dade tako smionom
nečovječnom djelu? Čitatelji će razabrati
da početnik zla jest Blizanjska vračarica.
Vjerojatno je; jer ova nije samomu nesre-
tnomu Pavlu pokazala svoju sotonsku maj-
storiju, nego jošte i u mnoge, doslen mirne
obitelji, bacila je kamen smutnje. Mjesto
prvašnjega mira i sklada, te obitelji sada
uživaju nesklad, neoair, mržnje, osvete, pro-
tresanja, psosti, svadje i t. d.
Ista vračarica, radi svojih krivih i lažnih
potvora bila je tužena i privedena k Presv.
Gosp. Biskupu, za pastirskog pohodjenja,
da oporeče svoju lažnu i farizejsku sve-
tinju — ali zaman, ona svietu prikaza đa
joj je Presvjetli Biskup rekao da i unapried
u tom sliedi.
Mjestni gosp. župnik Don Petar Matovšić,
videći zlo koje se iz toga poradja obtuži
ju c. k. poglavaru u Spljetu, ali badava
jer ona vrativši se od poglavara, kamo je
bila pozvata, hvalila se je i prikazivala tu-
pomu svietu da joj je gospodin Cerkul da-
rovao f. 5 za put, rekavši joj đa je slobodnk,
da se nestraši nikoga. Jeli moguće?!
To joj se vjerovati nemože, jer gosp.
Konracl ne bi mogao to njeno opako i smut-
Ijivo djelovanje propustiti, kako barem
njegov dopis svjedoči od 1. srpnja kad je
zasjeo na poglavarski stolac, i župnicim re-
kao: „ Budući da je religiozni uzgoj i
„nauk od velike važnosti za narod, moram
„danas čim ovdje u službu stupam obratit
„se na ona kojim je zadaća puk uzgojivati
„i moliti ih da se ovom uzgoju izvole po-
svetiti Za mene će biti svedjer najljepša
„zadaća podupirati i braniti crkvu i njezine
„svete namjere"
Dosljedno je da se vjerovati ne dade ono
što reče vračarica o gosp. Cerkulu -r- inače
gospodin Konrad jednu bi mislio a drugu
činio. Tu je dakle nanesena uvrieda gosp.
poglavaru od strane blizanjske vračarice.
Gosp. poglavaru religiozni uzgoj jest „stup
države i svakog reda i mira u državi". A
gatavice, vračari, čarovnici s kojim Za-
gora obiluje, jesu veliki i drzoviti kršitelji
reda i mira, a kvaritelji religioznoga uz-
goja kod našega seljaka.
Sviestno bi bilo kad bi gospodin Konrad
podupirao župnike prot sličnim osobam;
popitavši imena i prizvavši k sebi sve one
rušitelje reda i mira, koji sa svojim neka-
kovim prorokovanjim, čaranjem i nabaciva-
njem zavode narod u krivovjerje. J /<?««:.
Istiniti smo, dočim g. poglavaru na srdeu
leže „vjera, red i mir, religiozni uzgoj'*,
da će svedjer podupirati i ustvarati naše
tužbe proti suložništvu, vračarstvii, čarovni-
štvu, jaVnim grditeljim Boga i njegovih
svetinja. fr. S. G.
') Čujem da mu je žena
potla 12 dana.
od velikih rana umrla
Vrboska, na otoku Hvaru „
30 listopada.
Ako se ikoje mjesto ima za Što tužiti da
mu je luka zapuštena, to na žalost ima o-
vaj varoš. Pomorska vlada niti štiti, niti
promiče naše bitne -probitke.
Ovaj varoš, kako nikada prije, sada broji,
svoje vlastitosti, 8 trabakula, 14 bracera i
14 ljetnih mreža, ni ne spominjuć one bro-
dove, što jih drže obližnji seljani u našoj
luci, i koji, pošto imaju ovdje svoje kuće
oli magazine, slobodno i te brodove mogli,
bismo ubrojiti kao da su Vrbovaški. Pa i-
pak, kakve su nam obale, koliko imamo
stupova i je li dovoljne dubljine? Obale su
nam sagradjene kada se nije poznavala
vriednost ni cementa ni vapna, te naravno
na više mjesta l'azvaljene do temelja, izu-
zamši 54 klaf. za koje bi nam djata pripo-
moć od pomorske vlade još gad., 18G9. 0-
čini li plima (flusso) i oseka (riflusso), to-
liko obična kad duvaju južna vremena, a
što je još gore pogibeljna u ovakim oko-
lovštinam, znade more kadkad narasti preko
2 metra, te jadan vlastnik u silovan je ga-'
ziti do koljena a i više, ako će na svoj
brod, da si ga što bolje pri veže. Rekoh pri
vezati, a za što? Sama 4 stupa ioiamo do-
bra, te neostaje nego sidro iz bfocla, i za-
kopat ga na obali eda služi mjesto stupova;
ili ako je koja rupa u zidu, daj unakrst
komad drva, pa priveži. U nutrnjosti luke
pošto je plitčina usilovan je jadan vlastnik
za vrieme plime odvesti sv^j brod vani, (la
neizgubi na svoje oči, izpod svoje kuće ono
čim kukavno živari. Ni po tuge, dok se sve
ovo zgadja danju, ali noćju biva jaoh!
A zna li pomorska vlada u Trstu za našu
kukavnu luku i njezine potrebe ? Zna, .' ali
reć bi da ona za nas malo mari. Obćina
joj j» već vise puta podastrla svoju molbu,
ali sve ostade mrtvo slovo. Jedini jetjan put
joj odgovori, da kad bude imala razpoložio
vih novaca, da će se i nas sjetiti!
A da pitamo visoku pomorsku vladu, za-
što se uzimlje od vlastnika brodova toliko
liepih stotinica obrtnog poreza, pa odred-
bine lučke, za tegljenje brodova, za svjetio-
nike itd. Zar da jih opredjeljiva onim mje-
stim gdje neimaju već 2-3 kuće su 1-2 bro-
da, oli ni toga? Zašto smo mi zapušteni,
zar neuživamo i mi ista prava kao i sve
druge luke, dakako razmjerno? Mi nepi-
tamo da nam dajete za suvišne nakite, nami
nije stalo do uresa, već dajte nam što jeod Ijiite
potrebe. Nećete li više, opredielite bar ono
pérazioni per terra, dappoiché fatto ìnutii
spreco di forze, secondo i cronisti di Ragusa
veramente gigantesche, è obbligato di riti-
rarsi col suo esercito, chieder pace per lasciar
libera Ragusa, dove nel 1170 trovò onore-
vole asilo, quando sfuggiva le ire dell'irn
peratore greco Comneno.
Un altro principe della casa Nemagna
diede pure non lievi molestie alla Repub-
blica. E questi fu Velcano figlio di Stefano,
altrimenti Simeone Nemagna, nemico dei
Ragusei, poiché non potè venir con loro a
guerra aperta, danneggiò il loro commercio
nei suoi stati, e riaccese le turbolenze reli-
giose tra il vescovo di Antivari e il suo
metropolita.
Non tollerarono i Ragusei che colla spada
d'un scismatico venissero oppugnati i di-
ritti del proprio arcivescovo ; però quando
videro che il Papa Innocenzo III., riformando
la disciplina ecclesiastica, a mezzo dei suoi
legati nei paesi soggetti a Velcano, innalzato
anche avea di sua autorità la sede eli Antivari
in metropolitica; da sinceri cattolici si accon-
tentarono, e mostraronsi riverenti alle deci-
siòni del Supremo Gerarca, talché accolsero
con letizia e somme dimostrazioni d'affetto e
cortesie i legati, quando reduci da Antivari
passarono a Ragusa per raccogliere dei sus-
sidi a favore dell'impresa di Terra Santa.
medi).
Bje li sv. Petar 11 Miniti?
Iz Pokrajine, koncem rujna.
Bez uvrjede pravovjernih nebi se moglo
ni pretresivati pitanje o dolazku sv. Petra
u Rim, jer je to već u pravom smislu rieči
katolička istina, da njekih kivnika na to ne
nudja me drzovitost ; koji uzprkos cieloj
predaji ipak hoće se o tom da bave, kao
da stvar nije riešena nego dvojbena.
Kad nazad desetak godina odmetnik Ga-
vazzi i ini zašlaci u Rimu o dolazku sv.
Petra u Rim nedospitne konferencije držahu,
najzad pozvaše svećenstvo Rimsko na javni
priegovor u Palazzo Sabino. Svećenstvo s
dozvolom sv. Otcà primi se izaziva. Gavazzi
i družba posegoše Vavilonom, te k<5 Vavilon
sunovrataše— cecidit Babylo; prihvatiše se
mučanja sv. Luke, te umukoše viekom, a
neki protestanat ostavljajući dvoranu izjavi :
sbilja do danas nijesam za istinu držao da
je ovdje u Rimu pravo bio sv. Petar. Istina
je Što je 0 tom nas Cave rekao. Evo tih Ca-
vievih rieči po ondašnjim viestima ako jih
óè dobro spominjem: „Mi tvrdimo dajesv.
} „Petar bio prvi biskup Rimski ; navadjamo
^svjedoke Injacija učenika sv. Petra ; Papiju
Jg* „Jeropolitanskoga slišatelja sv. Ivana Evangj.;
„Irinea Lionskoga učenika sv. Polikarpa ;
„Dionisa Korintskoga, Tertullijana, Kaju
„sveć. Rimskoga, Origjena. Poslie toliko
„častnih imena tko bi ikda mogao sumnjati
„0 stvari toli poznatoj" ? Kave je na čistacu,
prem je malo svjedoka zazvao, a to je pro-
testanska closliednost kojim mnoga svjetlost
oduzima vid; pa je izostavio Klementa
glavnoga namjestnika Petrova u njegovoj
odsutnosti od stolice Rimske; Petra i Kle-
menta Aleksandr., Jerolima, Eusebija; Orosija,
Izidora, Augustina, Ambroza, Prospera, Epi-
fania, Kasijodora, Theodoreta i drugih na
stotine, koji opisaše dolazak Petrov o godini
42, njegovu borbu prot poganstvu i Simonu
Magu, njegovo mučenstvo, smrt, grobnicu...
Mogao je navesti i drevne izrede Rimskih
biskupa bilo spisane, bilo slikane, u kojih
Petrovo ime ili slika na prvom je mjestu.
Caveu dosta bje nekoliko otaca spomenuti,
da dokaže razložno svoje uvjerenje. Sljed-
benike te protestanske laži ciela poviest
nemože da pobije, kad ovo posljednje vrieme
Theofil Vrienios u 'AXvpeta odkazuje Petrovo
biskupovanje u Rimu. Čudo, da je magistra
vitae tako brzo iznevjerila se svojoj zadaći !
Vodo mamertinska presuši se, da te hodo-
častnici zaborave ; a ti tamnico razsvietli se
i pretvori u razkošnost naroda. Montoriju,
zlatni pješak tvoj obrati u pepeo i snimi sa
sebe ime Petrovo, koje si silimice usvojio
rad smrti onoga, koji te ni vidio nije. Pod-
zemnice izlazite van; budite odsle nadze-
mnice; recite da moći Petrove nevidiste.
Vatikanu drevni, a što si oholo iznio glavu
svoju, zaman se slaviš Petrom i njegovim
Priestolom, kojim se Tertullijan protiv za-
šlacim svoga vremena brani i u Rimu Petra
uzporedjuje stradanju Gospodnjemu ; a Optat
Milevitanski proti Donatistim Priestol Petrov
uzima za najglavniji dokaz; zaman ti slava
tvoja, kad dva učenjaka XIX. vieka kažu,
da Petar ni u Rimu nije bio... Pa čemu
čitati pjesan proti zašlacu Marcijonu: Hac
Cathedra Petrus, qua sederat ipse, locatum
— Maxima Roma Linum primum considere
jussit. Što će u sv. Franciske onaj kamen,
o koji se skrši Simun Mago ? Sto li ti Au-
gustine pridade nam da sv. Petar imadući
se u nedjelju boriti sa Simonom u subotu
zapovjedi post, čega slika i danas blista,
kad Petar u Rimu nije ni bio. Bje li Petar
u Rimu? Pitajmo Mlečiće, odklen im Petar
Ermagoru posla ? Ravenićanim, tko posla
Apolinara? Tuscim, kako Romulo pridje ?
Gjenovezi odkle Sira imadoše ? Odkle Gali
Marcijala i Saturna? Tko Hispancim dade
sedam biskupa? Kako se stvori Materno u
Koloniji? Numidi i Kartagjezi čim se slave?
Solin Dujma kako imade? Svi ti narodi
zahvalni su Petru na tolikim darovim od
njega iz Rima primljenim . Simon Mago,
Ermogjen, Cerinto, Karpokrat, Prapea, Mon-
tan u parnici vjerskoj podjoše u Rim; i čuv
odsudu nepovoljnu, kako nepredbaciše Pa-
pam : sto, zar je Petar bio u Rimu ? Ter-
tullijan osudjen kó Montanista, on, koji je
tentatio Ecclesiae, svašta sv. Zefferinu izreče,
oliš što mu ne zanijeka nasljedstvo na Sto-
lici Petrovoj. Od Tertullijana do Dolingera
dal sole. Se dal punto b s' imagina condot-
ta la bd, 1' angolo a b d così formato è u-
guale alla doppia parallasse del sole, onde
l'arco ed dà, la parallasse del sole 5 volte
e due decimi maggiore della vera. Per la
qual cosa, se noi stando sulla terra potremo
misurare la distanza ed, presane poi la
quinta parte e un poco più, diviso cioè il
valore della ed per 5,2 avremo la parallasse
esatta del sole.
Qui notiamo, che la supposizione da noi
fatta, di due osservatori situati alle due e-
stremità, di uno stesso diametro terrestre, se
è utile per la teoria, è però impossibile
nella pratica, perchè dovendo essi avere
contemporaneamente il sole e Venere sopra
i loro orizzonti rispettivi, è necessario, che
si trovino in stazioni tali da poter vedere
i due astri, ciò che sarebbe impossibile, se
si trovassero alle opposte estremità di uno
stesso diametro. I luoghi favorevoli per i-
stabilirvi quelle stazioni sono indicati dal
calcolo astronomico, a quel modo medesimo,
che occorrendo un eclisse di sole, il calcolo
indica i vari luoghi della superficie terrestre,
nei quali l'eclisse si rende visibile. Scelte
pertanto le due stazioni, gli osservatori si
troveranno allora alle due estremità di una
corda terrestre, onde non potranno più de-
durre dalle osservazioni la grandezza ap-
parente del diametro terrestre veduto <3
zašlacim dostatno je bilo rieti : sv. Petar
nije bio u Rimu -- pa bi jim posao bio gotov.
Luter osudjen od nadbiskupa Magonskoga
zašto se uteče Lavu X.? Oh, koliko su hi-
tropàmetniji današnjaci!
Goti, Eruli, Grci ; Vandali, Unni, Longo-
bardi; Saraceni, Bizantinci; izobćeni carevi
njemački, lutorci pod Borbonom vele sgriešiše
se kad ostaviše išta uzgor u Rimu. Alariče,
ti si griešan kad zapovjedi da se vas Rim
spali, ali da jaoh gotu, koji bi se zubljom
hitio u Lateran ili Vatikan, gdje počivahu
ostanci sv. Petra ; jer tvoj primjer sliedio
je Gjenserik i Totila, a tako i Barbarossa
Fridrik drugi, pa i vod je pustih Saracena
poštediše grobnicu Petrovu, o kojoj Zlatoustni
veli : in perpetuo non desituram.
QSliedi).
sole, come abbiamo detto di sopra, ma ne
dedurranno in vece la grandezza apparente
di quella corda: siccome poi si può cono-
scere esattamante la lunghezza della corda
e del raggio terrestre, istituita la propor-
zione tra le grandezze reali e le apparenti,
si trova immediatamente la grandezza ap-
parente del raggio terrestre veduto dal sole,
cioè a dire la parallasse del sole. Ora altro più
non resta, fuorché trovare il metodo di mi-
surare stando sulla terra la distanza ed delle
due corde che Venere, osservata da due sta-
zioni diverse, descrive nel suo passaggio
davanti al sole. Halley avvertiva, che la ed
si può misurare coi principii della geometria,
perchè conoscendo già noi esattamente il
raggio del disco solare, basta che misuriamo
la lunghezza di quelle due corde, e la loro
distanza ci sarà tosto nota. Or nulla di più
facile, che misurare la lunghezza di quelle
corde, essendo essa proporzionale al tempo
che il pianeta impiega a percorrerle. Onde
conchiudeva l'astronomo inglese, che per
osservare il passaggio di Venere e dedurne
la parallasse del sole, non occorrevano al-
tri strumenti fuori che un telescopio per os-
servare il principio e il fine del passaggio,
e un orologio esatto per tener conto della
durata del medesimo.
La Dalmazia all'esposizione agricola
austro ungarica dell'anno 1882
in Trieste.
Impressioni e note del prof. B. Mitrov%c'
(v. br. 84, 86, 88, 90, 93).
Rilevato fin qui il vero stato attuale delle
industrie agricole che riguardano i due prin-
cipali prodotti della nostra provincia: il vino
cioè e l'olio, sarebbe opera poco utile 1' oc-
cuparsi d' avvantaggio dello stato delle altre
industrie nostrane, i cui prodotti poco o nulla
giovano ad influire sulle condizioni della no-
stra generale benestanza. Ma poiché dall' e-
numerazione che ne fa V A. e dall' importanza
che egli vi dona potrebbe sembrare che la
Dalmazia in questi ultimi anni abbia fatti
rapidi progressi sulla via del suo migliora-
mento economico ; progressi naturalmente de-
terminati da una straordinaria attività ini-
ziata in tant' altri rami dell' economia rurale
per opera di quei fattori ai quali fin da prin-
cipio egli attribuisce gli strepitosi successi
all' esposizione Triestina, lo seguiremo più
avanti, procurando di essere il più possibile
brevi.
Per ciò che concerne la mostra dei rosoli,
e più particolarmente del rosolio maraschino
di Zara, esso è una specialità fd' antichis-
sima rinomanza, anteriore certo all' influenza
di quei fattori cui si vorrebbe attribuire il
progresso industriale ravvisato all' esposizio-
ne. I primi allori colti da questa che è la
la sola industria che in Dalmazia merita di
essere chiamata col suo vero nome, risalgono
al 1856, nell' occasione della prima esposi-
zione mondiale di Vienna. Questa industria
si mantenne sempre eguale, e se la sua ri-
nomanza ha in oggi valicato gli oceani, e
se in altré parti della provincia ne fu con
buon successo imitato 1' esempio offerto dalla
nostra capitale, di chi ne è il merito ? Quali
somme e da quali fondi furono esse impie-
gate ad incorraggiarla, a soreggerla; quali
istituzioni a diffonderla? — Lo sviluppo di
quest' industria è dovuto alle premure e al-
U SMRT
LJUBLJENOG UČENIKA
NADOBUDNOG JEDAN AESTG0D1ŠNJEG MLADIĆA
Antuna Petrića.
Istom, milko, jutro osvanulo
Čestitog ti ovozemnog danka,
Istom mladost-cvieće zadahnulo...
A vaj usnu sred samrtnog sanka!
Već budućeg vidjelo se, čulo
Obilježje sjajnog ti postanka;
Ko bi rekó bio, da će tru'lo
Tielo ležat mirno ovog danka ?
Ko nećuti nesnosljiv gubitak
U teb' nado domovine drage,
I utjeho tužnih roditelja ?
Pogledj' na nas, naša diko velja,
Ozgor, rajski gdje ti je užitak;
Žalost svladat, izprosi nam snage.
Komiža, 2 studenoga 1882.
U znak ljubavi i mile uspomene
učitelj
Jakov Marinković.
l'attività di singoli e fra questi di tala^f
quasi analfabeti, che seppero giovarsi <J-e}
proprio naturale ingegno nel rintracciare fl
modo ed i rapporti in cui ne vanno commi-
sti i principii, da meritarsi coi loro prodotti
le migliori distinzioni. Ce lo creda il prof:;
Mitrović. a queste condizioni pur tropjjo« ci,
siamo a tutt' oggi con tutte le patrie indù*,
strie.. :
L' acquavite migliore si ritrae dalle vinacce
non torchiate; la peggiore da quelle che ven-
nero sottoposte alla pressione, e più in
sulle condizioni di questa industria e sulla
manipolazione di questo prodotto da noi noii'
si hanno cognizioni. L' eccezione che si pafr
fare pei prodotti del Dr. L. Dojmi, del D.*
P. Uić e dei fratelli Didolić è rigorosamente-
limitata a questi tre o ad un pajo ancóra di'
produttori. La generalità segue le pratici^
del secolo passato, che il prof. Mitrović deve
conoscere molto bene dall'epoca ch'egli ditf
morava fra noi. Ebbené sappia,' che ancori
la generalità dèi nòstri produttori distilla le'
proprie vinacce nel lonac (vaso di tetra M
forma allungata) e che gli alambicchi, se pur
se ne è moltiplicato di alquanto il num^,1
per ragioni di economia, sono sempre quélì'e1
solite calđaje con cappello a due tubi retti-
linei paralleli, attraversanti un tino pìem?
di acqua, che viene a forza di tràccia empito
e vuotato. Siamo purtroppo àncora a' quella'
di dover con pezzuole bagnate in acqua fredda
contribuire al raffredamento dei tubi, là ov' es-'
si emergono dalla tinozza. La meritata ec-
cezione fatta per le tre ditte ricordate, an-
zicchè dovuta a qualcuno degli ormai troppo
noti fattori, che avrebbero influito a miglio-
rare le condizioni agricolo-industriali della
provincia, essa è prodotto della privata ope-
rosità, attinta particolarmente in Francia, il
paese delle industrie, e sostenuta coi mezzi
individuali di quelle firme.
Che la bella mostra poi che la Dalmazia
fece all' esposizione Triestina coi suoi pro-
dotti in mele e in cera, e che le onorili-! . . ' i -i od
cenze per questi aggiudicatile sieno frutto
delle sue speciali condizioni, chiamate giu-
stamente dall' A. „favorevolissime alla coltura,
delle api," anzicchè del migliorato sistema eli
governo, lo prova ad' evidenza il fatto, che
da un luogo della provincia, uno dei poclii,
produttori concorsi ed onorificati all' esposi-1
zione, andava giorni fa in cerca di chi lo
istruisse nel modo di usare gli alveari a favo
mobile. La cosa è un po' strana,_ n' è vero ?
Eppure è proprio così ! —
«
Opazke iz južne l>altnacije.
Dubrovnik, 30 studenoga. .
,,U borbi je život/' al naši to neuv&žilip
možda i nepredvidjeli na što će se doćiq
Prispjelo pak gvozdeno Bachovo doba, «
njih obuzeo žalostni nemar,; te pustili da;
voda teče niz rieku, i prekrštenih ruka gle-r
dali gdje im se danomice suši ugled i.odu-
zimlje davni upliv. Nemar i ubitačni nerad
uzlotrio ih sve, dok im dogorjelo ao nokata.
Kad vidili da im stalo pod nogam tle pro-
padat, mješte se probuditi, i na složni rad
se odvažiti, koga nije nužda amo prikovalaf
stali razbjegavat se, te liepa kita odličnika
nastanila se njeki u Mletcima, njeki u Trstu,
njeki drugovdje. Ono malo naših činovnika},
kad se mirovine dočepali, bjež brže bolje,
iz Boke, i oni drugovdje tražili počinka/J,
nerada. Kad se rasula Mletačka vlada, Boka.
je brojila preko 150 katoličkih pomorskih;
kapetana, nu u brzo brodovi propali; mlad
nemaju ni palja kojim da more brode, te
tko nema sreću da kod Lloydovog družtva,
nadje kruha, treba mu u daleki sviet. Liepe li,
mladeži jaoh izgubismo! za većinu odputo-,,
valih nema već ni glasali Propali brodovi»,
i pomorstvo; imućnijim ostaje liepog posieda
u zemljam, jer što je vinograda na podnožju
naših brda, to je mal ne sve naše.
Al ti je jadno uhvanje u zemlje s našim
kmetom; poslie prispjela maća na lozi, pak
nužda te prisilila prije založiti svoj posjed
napokon ga i prodat, te je danas polak našeg
posjeda prešlo u kmetove ruke. Brodova nije,
trgovine nema, zemlje propale, skupoća da^
nomice veća, pak svak bježi, te dosliédno
katoličko pučanstvo silno je brojem epalo, »
navlas u primorskim obćinama, gdje u samo
po vieka veće od pedeset po sto danas gaj
manje. • -
(ISiedi Dodatak).