Veritatein facientes in charitate,
«rescamns in illo per omnia, qui
est caput Christus.
(S. PAUL. EPH. IV. 13.)
zrr > • • -—- • i»—l
Izhodi u Ponedjelnikii u Četvrtak.
-OOO^OOO—
.wisque in
itoftičlće Dalmacije.
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitar,
meus est.
(S. HIERONYM. EFIS. XVI. AD DAM. Vos ipsos, auxiliaute Deo in dies alacriter operam Vestram impensuros. ia tuenda salutari MčSNfcjaSe
Religionis amore et in verae fidei professione roborandis (Pio IX upapinsk. listu, 21 veljače 1872 pisao^
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapned 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 iior. Tko zaostane s PREDPLATOM plaća 1 fior. više — ZA INOZEMSTVO
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu;
3E3iJr» 4. 7.
Pokrajinski Sabor i naši
pučki učitelji.
II.
0 novim čitankam zapučku nastavu.
- Hrvatski sina, ala ti ga se od-
čepilo zadnjeg zasjedanja protiv či-
tanaka, da je ijude na vladinoj sto-
lici muka spopadala. Osobito se od-
likovao zastupnik Bjankini, koji prvi
otvorio vatru. Kresnu li, kresnu!
Samo jednoj mora mu se prigovoriti.
Po mnienju č. Bjankinia, kriv je
„ledeni sjevernjak sa vrtoglavnih
visina vladinog presidiuma" ; bolje,
do vlade je, što obuka pri pučkim
Školam hramlje, što su pučke škol-
ske knjige polutanske. Tog mnšenja
smo i mi, ko što smo i onog: da
gkole „toliko više uspievaju i od-
govaraju svojoj zadaći, koliko ma-
nje visoka vlada uaieće u nje svoj
fatalni prst, i prieči njihov naravan
1 slobodan razvitak" ; te je očevidna
činjenica, da sa sadašnjim čitankam
„vlada snuje pravo zločinstvo du-
ševnog umorstva proti hrvatskomu
narodu u Dalmaciji*. 'Nego, razila-
zimo se u mnieuju gdje zast. Bjan-
jiini hoće: „da naše škole krasno
napreduju, gdje vrši, i kad može
vršiti u njima neposredno i slobo-
dno svoj upliv visokocienjeni i ob-
ćeštovani (šteta, što ne reče i —
občelj ubijen i!) muž, kojemu je po-
vjeren njihov nadzor/'A evo zašto.
Jer pokrajinski nadzornik pučkih
škola ne posjeduje u školskom pi-
tanju svoje „slobodne volje", „slo-
bodnog svog upliva" ; na oj djeluje
„ledeni sjevernjak" —: on je, onaj
vladin „fatalni prst". Dokaz nam,
gto je pokrajinski nadzornik po svoju
brisao, izpravljao, popravljao, kla-
štrio sadržaj štiva novih čitanaka.
Nazori Č. Bjankinia o pokrajinskom
nadzorniku temelje se na krivoj
predpostavci, jer je poznat pokra-
jinski nadzornik kao Slaveno-„Srb."
Zast. Bjankini nuzgrednim kadjenjem
pokrajinskomu nadzorniku mnogo je
naškodio — i ako nehotično — u-
čiteljima, koji su pod disciplinarnom
iztragom zbog čitanaka; a za uzdarje
dobio je plaću, da ga je vitez ubro-
jio medju „lažljive i himbene rodo-
ljube44 !
O čitankam progovorio je i g.
Zore, ali ne kao zastupnik naroda,
»ego kao c. k. učionski nadzornik
dubrovačkog kotara. On niječe Bjan-
kiniu, da je iz čitanaka hrvatsko
ime „izpugano ili omučanoK '). Za
dokaz navadja njekoiiko cilaeija,
izmedju kojih i ove iz „Treće či
tanke": štivo 59, strana 108 „po
nalogu hrvatske i ugarske kraljice
Jelisave"; štivo 101, strana 205:
učinici sv. Metoda nadju utočišta....
u Hrvatskoj" (Po čitanci glasi: „Nje
govi — sv. Metoda — učenici, pro-
tjerani za tim, nadju utočišta koji u
Hrvatskoj, — razumije se: sadašnjoj
Banovini — koji u Bugarskoj");
štivo 106, strana 214: „Ban primor-
ski Pavao Šubić postane glavurutn
Dalmacije i Hrvatske" (ali, u či-
tanci se nastavlja: „i pošto podloži
Bosnu, nazva se god. 1299 ban
•) ^Objavitelj Dalmatinski" broj 24 t.g
Četvrtak 33 o.- 1892 «wwi'mpW'aBMWi«^ — God. XXIII
Dalmacije i Hrvatske i Bosne")'
Da ne duljimo navodima g. Zore,
izjaviti nam je, da so njegove čila-
cije više odnose na pokrajinu Hr-
vatsku nego li na naziv hrvatskog
naroda. Po svojoj teoriji g. Zore
mogao je uztvrditi, da ni u „Srp-
skom bukvaru" nije hrvatsko ime
„izpugano ili omučano"; jer i u
njemu stoji: strana 61: „Zadar je
glavni grad Dalmacije a Zagreb
Hrvatske" (dobra opazka! Ur.)
Začudno nam je sto gg. hrvatski
zastupnici, pri rešetonju novih čita-
naka, oepopaljetkovaše srbstvo „Srp-
skog bukvara". Po njem bio bi se
opazio kontrast u vladinu postupku.
U „¡Srpskom bukvaru" na strani 58
stoji: „Miloš Obilić bio je srpski
junak"; strana 59: „Sveti Sava bio
je prvi prosvjetitelj srpski"; strana
60: „Hilandar je srpski manastir u
Svetoj-gori;" strana 63: „Dušan
silni bio je car srpski" ; strana 69:
„Djemo Brdjanin spominje se u
srpskim na rod im pjesmama". Ni u
ovom sav srbež „Srpskog bukvara".
Strana 72: „Ercegovci imaju naj-
čistiji jezik srpski1,1. Dakle, her-
cegovački jezik je „najčistiji jezik
srpskia!! Tako „Srpski bukvar".
Dočim i sam prorok „vasionog srb*
stva" Vuk Karadžić u „predslovlju"
svoje „Pjesmarice", u kojoj je o~
bjelodauio njekoje svoje pjesme e-
kavskim, a druge ijekavskim govo-
rom, priznaje: „Da sam sve za-
pečatao hercegovački, onda bi rekli
Sremci, a osobito varošani i varo-
ške: pa što ovaj nam sad nameće
horv atskij jezik l" Još je ko-
ješia debela u „Srpskom bukvaru".
Po njemu slavenstvo iztovjetno je
nsrbsivua, Strana 68: „Cirilo je bio
prvi apostol slavenski, koji nam je
i ova (srbska, „Srbskog bukvarau!)
pismena sastavio". Jer na strani
71 i ova se čita:- „Velika je za-
sluga Vuka Karadžića za srpski je-
zik i pismo* Te ne shvaćamo, če-
mu i na strani 68 mjesto „Germani
i Sloveni", ne stoji: „Germani i
Srbi bili su u prastara doba jedan
narod". Tako barem, obstajalo bi i
u pošlosti i u sodašnjošti i u bu-
dućnosti : „Srbiu svi i svu dali
„6rbski bukvar" i dandanas je pro-
pisana „Početnica" za sve ko-li
rimo-katoličke, to - li grčko-iztočne
„osnovne (pučke) škole" rase po-
krajine; iz njega uče djeca (,,sr&-
skull9\) ćirilicu; i „srbsko" pi-
smo ! —
Kroz usta škol. izvj. viteza Pe-
ričića vlada uzela u obranu čitanke.
Slaba joj obrana! Prigovoru, što u
naslovu čitanke ne zovu se hrvatske,
vitez Peričić razjašnjuje: „Na čitan-
kama ne ima etnografskoga nadpisa",
„jer ga nema ni na Čitankama dru-
gih naroda u Austriji i van Austrije"!!
A „Hrvatska početnica" u Istri;
a „Srpski bukvar" kod nas n
Dalmaciji? {argumentum ad homi-
nem. Ur.) „Što se u čitankam zove
naš jezik „hrvatski ili srbski", to
„nije svojevoljan i izmišljen naziv,
već plod napredka (?!?) poviestne
istine (sic!)"; one „odgovaraju na-
šim narodnim okolnostima u pokra-
jini" !! Dak'e, hrvatstvo je istovje-
zastupnika Puljezia: „da u novom
izdanju (čitanaka) ime naroda i je-
zika hrvatskoga ne bude pritajeno,
kao ni ime naroda i jezika srbskoga?u-
Vitez Peričić tvrdi: da je zastu-
pnik Bjankini „krivo shvatio" štivo
o kralju Zvonimiru; jer po Čitanci
^upravo je kralj hrvatski, a ne kralj
srbskiDa je Zvonimir prikazan
kraljem srbskim, toga zast. Bjankini
nije ni uztvrdio; on je uztvrdio, da
se o hrvatskom kralju Zvonimiru
govori kao o hrvatsko-srbskom kra-
lju. A imao je podpuno pravo. Pošto
je Zvonimir bio kralj iz domaće
loze, iz hrvatskog naroda, morao bi
biti i hrvatski kralj; ali po „uvodu"
štiva niječe se ime hrvatskog na-
roda: ono bunca o njekakvu „hrvat-
skom ili srbskomu narodu. Dakle,
Zvonimir, kao domaći sin, bio je
hrvatski ili srbski kralj!! Pozivati se:
da naziv „hrvatski ili srbski44 „od-
govara podponoma odnošajima hr-
vatsko srbskim u Vil.om stoljeću,
kad su Hrvati i (čemu ne reći: ili;
Hiti!) Srbi prešii na Balkanski po-
luotok ;" izkrivljuje se historija. I
vrabcim već je poznato, pri svom
doseljenju, gdje se udomiše prvi, a
gdje nastaniše drugi, samo nije —
vitezu Peričiću! Po vitezu Peričiću:
„Gdje je govor o drugim hrvatskim
kraljevima, prije Zvonimira i posije
Zvonimira, nigdje nije spomenut
naziv srbski, nego hrvatski"! Ali
ono „hrvatski" neodnosi se na na-
rod, nego na tadašnju Banovinu;
radšta i u čitanci stoji: mjesto pod
zajedničkim vladarom: „Dalmacija
bijaše pod istim vladarom hrvat-
skim kraljem Tomislavom" ; pa:
„Petar Krešimir veliki kralj hrvatski
dalmatinskite: „bio je izabran
u ioj državi (hrvatsko - dalmatinskoj
Dmitar Zvonimir".
Slabi su razlozi viteza Peričića i
u obrani, što se u Istri rabi „Hr-
vatska početnica" mjesto naše „Prve
čitanke (Početnice)" u početku Njoj
namienjene. Istra se poslužila mi-
nistarskom naredbom 23 studenoga
1869 br. 3495 i onom 25 ožujka
1873 br. 1418 gdje se kaže: „Dru-
ge pokrajinske škobke vlasti mogu
zatim u svojem djelokrugu dopustiti,
da se tekst uvede u učionicu njihova
područja. Ne pristaju li pak na taj
predlog, moraju o tomu izviestiti
ministra bogoštovlja i nastave, i pri
čekati njegovu razsudu". Pa tako je
i bib. Hrvatska Istra postigla je, uz
svoje talijanaško pokraj, škol, vieće,
— „Hrvatsku čitanku": a mi Hr-
vati Dalmacije, uz tobož svoje po
kraj. škol. vieće imademo — Po-
četnicu, hrvatsko-srbske Čitanke, sa
„Srpskim bukvarom" !
$trossmayerova okružnica.
(v. br. 45)
XVIII.
Još aamo u ovom obziru jedno. Pri
izminuću podaničkih odm šaja nastala je
dioba šuma i pašnjaka u ime stare služ-
benosti. Tora prigodom su, barem ovdje,
mojom voljom i odlukom obilno i šumon.
tno „srbstvuPa kako ovu tvrdnju f i pašnjaci providjene obćine. Te obćin-
nategnuti sa poprimljenim zaključkom ske šume valjalo bi k probitku goapo
darstvenoga stanja i bolje narodne bu-
dućnosti čuvati k6 oko u glavi. Sto se
pašnjaka tiče, vjerojatno je, da su ti pa-
šnjaci u malih seoskih Občinah zapušteni
u šikarje pretvoreni. Bdo bi dakle u
obćem interesu da <»e razdiele i pod plug
stave; ali drugčije je kod većih obćina,
koje tri do četiri hiljade stanovnika bro-
e i koje sve uvjete zdrave i uspješne
obćinske uprave posjeduju. Taka je ob-
ćina od četiri hiljade duša, u kojoj ja
živim. Ta je obćina u ime pašnjaka se
dam stotina jutara dobila. Pitam ja: nebi
li dobro i probitačno bilo, nebi li go-
spodarstvenomu i prosvjetomu interesu,
nebi li budućnosti odgovaralo, da su se
od tih sedam stotina jutara tri do četiri
stotine jutara u jedno spojila i tada ili
iznajmljivala ii pbćenitom snagom obra-
djivala, a dohodak u obćenite svrhe pro*
svjetne, školske, crkvene itd. upotreblji-
vao? Reklo se, što reklo, meni se čini,
da bi to posve shodno i cieloj obćini
vazda na korist bilo, osobito pako siro-
mašnijemu dielu pučanstva, na koje se
vazda osobiti obzir uzeti mora.
Ovim prelazim na treći dio papinske
okružnice, to jest:
c) na radnike i poduzetnike, koji sa-
mi mnogo doprinieti mogu, da se radni-
čko, gospodarstveno i družtveno pitanje
mirao i sretno rieši. isve ono, što se od
radnika i imućnika u to ime zahtjevati
može, jest, da se osamljenosti svoje o-
tresu i da se vazda živo sjećaju onih
svetih rieči pisma: nu zao čas osamlje-
nomu, jerbo ako pane, neima nifeoga,
tko bi ga podigao? bolje je, da su dvo-
jica u družtvu, nego svaki o sebi, jerbo
uživaju blagodati družtva svoga, ter ako
jedan padne, drugi ga podupre." (Ecel.
IV. 9. 12 ) Ja se jo& iz svoje mladosti
siećam obrtničkih i zanatlijskih sborova,
koji su pod zaštitom crkve i zakona
Božjega obstojali i pod zastavama svo-
jima često put službi Božjoj i svetčani-
ma provodima (procesijama) prisustvo-
vali- U takom sboru svaki bi član svoju
pomoć i zaštitu našao, osobito pako strani
djetić ili Čovjek našao bi o svom obr-
tničkom ili zanatlijskom sboru ne samo
svjeta i utjehe, nego i stvarne podpore
i pomoći. Nije bilo tadar, k6 danas, one
osamljenosti, koja stranoga čovjeka o-
sobito tišti i skoro u zdvojenje baca. O-
vo je nenaravni položaj, ter je čovjek
naravnim svojim razumom i aaravnom
svojom težnjom pozvan i njekim načinom
prisiljen, da se druži i brati, da ono,
što nigda osamljen dostići nebi mogao,
u družtvu i po družtvu postigne. Ovo
čovjeka jedino brani od one sebičnosti
i nesitosti ljudske, koja osamljenu siro-
tinju rad u opake svoje svrhe zlorabi.
Odtale je proizteklo i samo javno druž-
tvo, koje državom zovemo. Sklopili se
to jest svojevoljno ljudi i uredili se po
zahtjevu zakona Božjega i naravnoga u
družtvo sa svetom svrhom i nakanom,
da u obćem dobru svaki pojedini steče
zalog i uvjet, zalog pravi i uvjet pravi,
svoga vlastitoga dobra. Ovakve družtvo
zove se javno družtvo, jer je osnovano
na javnom pravu, na javnom dobru ina
onoj uzvišenoj po samom Bogu opre
dieljenoj javnoj svrsi, koju država i na-
rod ujedinjenima silama postići ima. U
takom družtvu svaki pojedini, i neosje-
ćajuć skoro, svaki dan viša dobara i
prima, nego bi sam za sto isto godina
steći mogao. Dašto, da svako ovakvo
družtvo ima, ko što je jur rečeno, biti
prava i živa &lika i prilika Božjega za
kona, Božje istine i pravde otajstvom
svetoga križa posvećene i na prave i
istinite nužde i potrebe cieloga naroda
uporavljene. Ovo na najnutarnije biće
kršćanske države spada. Sveti Toma
akvinatski u svojoj Summa theoiogiae
(I—II.) quaest. 13.) ovako o tom govo-
ri: „lex humana in tantum habet ratio-
n9tn legis, in quantum est secundum
rectam rationem et secundum hoc ma-
nifestum est, quod a lege aeterna deri-
vatur; in quantum a ratione recedit,
sic dicitur lex iniqua et sio non habet
rationem legis, sed magis violentiae eu-
jusdam", — to će reći: država je Bo-
žjega: porekla i tiem je na zakon upu-
ćena, koji je Bog sam u sviet čovjeka
upisao; u koliko je pako država kršćan-
sko družtvo posvećeno svetim odkuplje-
njem, u toliko je upućena na zakon sv.
evangjelja. Zakon dakle, koji se nebi osni-
vao ni na ćudorednom zakonu naš« svie-
sti, ni na zakonu sv. evangielja, nebi
bio zakon, nego samo nepravda i njeka
vrat silovitosti. — Ovo valja upravo da>
nas sto put opetovati. Ovo sveti otac
papa Lav. XIII. opet i opet ponavlja
veleć; „caveat reapublica ne quidquam
sub specie utilitatis publieae statuat, quod
ratio non probet. Eatenus enim obtem-
perandum legibus, quoad cum recta ra-
tione adeoque cum lege Dei sempiterna
consentiant" ; to će reći : država dobro
paziti mora, da ništa pod izlikom javne
koristi nezapovjedi, što bi proti umu bi-
lo; jer se zakonu samo u toliko poko-
riti valja, u koliko se sa zdravim umom
i sa vječitim zakonom Božjim slaže. To
je ono: oportet obedire Deo magia, quam
hominibus (Act. V. 29.), to jest: va-
lja slusati Boga više, nego ljude; od
čega žalibože danas njeki državnici to-
iko zaziru.
Ali kô što je javno državno družtvo
na pravu naravnom i na volji Božjoj
osnovano, tako je isto i svako skromno
^privatno) družtvo na istom pravu i na
istoj Božjoj volji osnovano. I <>no je,
prem manje, ali ipak pravo i podpuno
družtvo; pak mu je obzirom na svoju
soštenu i plemenitu, skromnu svrhu slo-
bodnom biti. I skromno družtvo kô i
državno, u užjih dašto granicah svojih
i u suglasju sa obćenitom svrhom druž-
tva, ima se slobodno gibati, slobodno
raditi i nastojati, da svoje namjere i na-
kane postigne. Ovako raditi znači uje-
dno i obćenitu svrhu države živim i isti-
nitim načinom promicati. Družtvo drža-
vno je po naravi i svr3i svojoj pozvano,
da takva družtva ne samo ne pači, ne-
go pače ih podupire i podpomaže. Druž-
tvo državno, kad bi svojevoljno takovim
družtvima na put stajalo, protuslovilo
bi njekim načinom samomu sebi i ra-
dilo proti samoj svojoj naravi i proti
samomu biću i postanku svomu. Ovo jo
glavni uvjet svake slobode i svake pro-
svjete i svakoga napredka u državi. —
Ovo sveti otac papa Lav XIII. u ovoj
strani svoje divne okružnice čvrsto i
neoprovrzivo dokazuje. Tako na pri-
liku veli sveti otac: „privatae socie-
tates, quae in civitate existunt, et par-
tes ejusdem veluti sunt, universe ac per
se non est in potestate reipublicae ne
existant prohibere; privatas enim socie-
tates inire concessum est homini jure
naturae; est autem ad praesidium juris
naturalis instituta civitas, non ad inte«
ritum: eaque si civium coetus sociari
vetuerit, plane secum pugnantia agat,
propterea quod tat» ipsa, quai» coetu»
mm
U Odbor nad predračunom austrij-
iboga izaslaniStva, Kallay je odbio
napadaj mladočeha Eima kao neoprav-
dan. Dugo još nema pogibelji za Bosnu
i Hercegovinu, veli Kallay, ta bi p -
gibelji mogla naBtati samo sa strane
Srbiji ili Crnegore. Privlačivoat Crne-
gore na Hercegovinu prestala je, d*
pft6e mnogi se Crnogorci sele u Her-
cegovinu. Bosansko hercegovačka će
oprava skoro biti uzorom smatrana i
0d drugih stranih država. Pučanstvo
priznaje vladina nastojanja, pučanstvo
;e aamo ponudilo rabotu za cestanske ra-
duje. Ni muha medanci, ni „pravoslavni",
ni katolici ne goje neprijateljskih težnja.
JJ ugarskom odaslaništvu Kalnoky
opetuje, da se za trojnim savezom ne
krije ništa potajna, da je savez prosto
ga obranu i bezbiedjenost zanimanih
država. Ministar je uvjeren, da će se
trojni savez i u buduće pokazati kori-
stnim.
Maršal Mao Mahon opada zdravljem.
LieČnici ga svjetuju neka prodje zimu
u Mentoni.
Novim podkraljem u Irskoj imenovan
je Gladstoneov prijatelj lord Hougton.
Primljen je srdačno od pučanstva u Du-
blinu, ali irski zastupnici drže se još
reservirano dok vide lorda na djelu.
Mnogobrojne galičke seljačke obitelji
iz kotara Borszova i Zalesčika, kano
i seljanke obitelj iz bukovinskog ko-
tara Kotaman sele u Rusiju. Pokret je
filan. Seljaci hoće silom da bježe preko
Znanieca i Onutha u Rusiju. Da se
preprieči izseljivanje, koncentrana je u
Onuthu žandarmarija i vojoićtvo na broju
80 momaka. Dok prispije pježačtvo ču-
vaju državnu granicu prema Rusiji od
Dobronuca doOnutha konjaničke straže.
Veliku uzrujanost pobudila je u Beo-
gradu viest poluslužbene „»Zastave", da
su radikalci u Arangjelovcu ubili vo-
dju tamošnjih liberalaca Lazara Plečc-
vi6a. „ Videlo" piše, da će se strani sviet,
još više zgražati nad odnošajim u Srbiji,
nego se sad zgraža, kad začuje što ra-
dikalci zbijaju. Sad da su kano poma-
mni, odkako su se naučili na puna ko-
rita, na koja su došli, a da se tomu nisu
ni nadali. „Odjek" piše, da je Avaku-
mović nasilnik, da mu ravna ne ima.
„Zastava" kaže, da su izbori u Nisu po -
kazali, kako je narod stao okretati la-
dje Pašićevoj družbi.
U Budimpešti od 11 do 12.tek.(24 sata)
bilo je 28 slučaja bolesti od kratelja a
17 smrti, a od 14-15 ukupno 31 slu-
čaj i 5 mrtvih.
Bogradsko „Videlo" prieti „Odjeku",
da će iznieti takovih stvari o Pašiću,
koje će posve uništiti radikale.
Talijanska je komora razpuštena,
Novi će izbori biti 6 studenoga.
Domaće Viesti.
Proeasti broj bio nam je zaplienjen,
radi prve najnovije viesti. Kad nam
stigne odluka pokrajinskog suda, priob-
¿it ćemo ju, i tako će vanjska gg. čita-
telji znat barem prvu i zadnju rieč, a
po obrazložbi osude, moći će nagadjal
i sadržaj. * # *
* * *
„ V. kralj Franjo Josip dao je
' °vdješnjemu sirotištu.
Primili smo jutros jedan odtisak „Em-
pmčm phihologije za školsku i privatnu
potrebu", što ju j« napisao veleue. prof.
Dr. Josip Posedel.
Kroz malo sata nijesmo, naravno, mo
gli nego dielomično ju pročitat. Ali eie-
nimo, da nećemo pogriešit, ako po pro-
pitanim ulomcima uztvrdimo, da je ovo
jedna od najozbiljnijih i najzanimivijih
knjiga na hrvatskom jeziku. Osobito nam
se čini pohvalno što se veleuč. gosp. pi-
sac nije dao zavesti nekim kratkovidnim
modernim teorijama, nego razpravlja o
predmetu s najobsežnijega i najuzvišeni-
jega, s nepogrešivoga kršćanskoga vidika.
Ovo i jest prava znanost, prava filozo-
fija, jer zdravim razumom i istinitim
rezultatim znanosti i najvećim aukto-
ritetima svih vjekova potvrdjena.
Knjiga je pak i od sebe za nas u-
prav potrebita, jer jedina hrvatska knji-
ga ove vrsti. Ona sa po svom sadržaju
svakomu preporuča, ali osobito odgoji-
teljima: roditeljima svećenicima i uči-
teljima, koji vrlo dobro znadu kako su
u psihologiji vrata pedagogiji.
Cstitamo uz to veleuč. g. piscu na
plemenitu trudu plemenito i krasno iz-
vedenu.
Ciena je knjizi u knjižaram f. 1:40,
ali tko se obrati izravno na g. pisca
prima ju uz f. 1:20 tranko na kuću.
Sirimo, što je dobro, zdravo i poučno.
# *
Izbjeglo nam kazat u prošastom bro-
ju, da u „Narodu" od 7 tek. ima u član
ku „S desna i s lieva" i nekoliko reda-
ka o nama, t. j. o našim člancima „Ne-
što o proglasu".
Pobija li „Narod"? Bi, drage volje,
ali nezna: dade li se? pa „fa di neces-
sita virtu" i komodno odgovara: „znade-
mo, da udovoljavamo čitateljima, ako
se nebavimo tim pisanjem".
Nego, ako se nebavi pitanjem, udo-
voljava čitateljima baveć se nuzgredica-
ma. To jest iz čl. VI. i VII (ostali ne-
maju ni nuzgredica) vadi izreke „cviet
narodnjačke lukavštine i Iudovaštine" i
ono ostalo sto smo tute rekli i dokazali.
Zašto, „Narode", ne doniet i dokaze?
Je li moguće, da su ti čitatelji takvi,
da im za dokaze nije stalo ni koliko
psetu za petu nogu ?
*
* «
Portugalska vlada proglasila je »ve
austro ugarske luke da BU sumnjive radi
kolere te sve proizvode iz Pešte drži
okuženim. A u, nas ništa. Sve prosto,
premda do nas mogu putnici i roba kroz
24 sata, a do Portugala jedva u 10 do
15 dana! , /.
neće zaostati za onom divnom slavom
prije tri godine povodom papina sve-
ćeničkoga jubileja. Osobito se kod te
slave misle izlaknuti ameriiki kaloliei,
raedju kojim se je u tom pravcu već
razvio gotov pokret, te je sva prilika,
da će isti svojim darovim, što ih tom
zgodom misle Sv. Otcu prikazati, sav
sviet upravo zadiviti".
i Mi, ima godma dana, upozorujemo na
ovu svečanost. Eto se za nju i svieto-
vnjaei izjavljuju. A erkovnjaci, osim
bogoslovnih učenika, što rade, još nije
ni poznato.
*
* *
Već dokazi I Onomadne smo se pre-
pirali s „Narodom" radi mlado i staro-
slovenaci. Sad nam on javlja, da su
liberalni Slovenci pod predsjedništvom
Dra. Ferjančića, i u prisustvu dra. A-
mruša držali banket i oštro osudili za-
ključke i govore katoličkoga sastanka u
Ljubljani.
Pazite, da je banket bio na čast pred-
sjedniku družtva sv. Cirila i Metoda.
Chi si racoappezza uz onomadnje aksi-
ome „Naroda", a bez naših distiguot
« #
* * *
,Narod"
Dakle i u Spljetu slučaj kratelja, u-
nešen iz Budimpešte I Obolio neki ma-
gjarski trgovac s vinom.
Uz „nadzor" što ga imamo čudit se
je kako nijesmo svi zaraženi.
Daje Magjarska slavenska, četrdeset
dana kvarantine opario bi svaki putnik.
A tako sve prosto.
Nego Bog nema pristranosti, pa pe-
d«psu šalje odmah za griehom. Pušta-
ffio, pa trpimo!
Medjutim puk počeo je sam brinut se
J* svoj život. U Novalji kamenjem oda-
ležuju parobrode, na Silbi isto.
Vidi se, da oni koji dan danas imaju
aajviš& soli u glavi, to su oni koji ne-
radu ni čitat ni pisat.
A kamo li viek prosvjete!!
100
* * *
im da ie odluč'la un ijmit za 4 OoČ i
^je Gosp. Rollia u Arbanasi ma i
otvorit ga u rasadište voćaka i Ure-
N grmlja.
* * *
Abyssus abyssum invocat
postaje pravo sraetište.
Iznevjerio se sasvim hrvatskomu na-
rodu, a sad se odmiče i od vjere on^ga
puka koji ga plaća.
U najnovijem broju vodi polemiku
proti „Obzoru", jer je ovaj koješta pri-
govorio nesretnomu Renanu prigodom
smrti mu. „Narod" ustaje na takvo Ob-
zorovo pisanje!
Ubinam gentium sumust
I to ne da „Narod" fpodpisano je slo-
vo G., ali uredništvo ne ogradjuje se
mi najmanje) u obće hvali Renana, ne-
go baš i u poslu njegove najgore knji-
ge, knjige o Isusu!
Ovo je prava sablazan. Bila bi sabla-
zan i u modernom Vavilonu, a kamo li
ne u dobrom našem Spljetu. Sveta je
dakle dužnost spljetskoga svećenstva i
pučanstva da ustanu svi ko jedna duša
proti tomu gaženju najmilijih i najsve-
tijih osvjedočenja našega naroda. Oso-
bito svećenici viećnici stalni smo, da će
odrješito stat na obranu vjere svoje i
svoga naroda prot površnim, nadutim hu-
liteljim, gorim od Straussa. Dagorim.jer
je ovaj bezbožac sam o Renanovu djelu
k6 o zalostnu i sramotnu se izrazio, i
radi toga djela, Renana „pukim romano-
piscem" nazvao. Gori i od bezvjerca
Delecluzea, koji je o istom djelu rekao
na smrtnoj postelji: Ova je knjiga na-
pisana od hotimična varalice.
Medjutim i ovom prigodom neki slie-
pci božji, pa bili i na povišem posta-
vljeni, mogu uvidjet, koliko je spaso-
nosno, kad trate svoje sile u neosnova-
nom kritikavanja jedinoga katoličkoga
glasila u pokrajini, ciepajuć dlake n
stotero, a medjutim puštaju, da se duh
pakla siri bez uztuka na sve strane
»
fr «
hitamo u „Hrvatskoj", kako ona sa
simpatijom prati pokret kojim se cieli
izobraženi sviet kupi oko velikoga Pa-
pe Lava. Piše o nedalekom jubileju :
Doskora slavit će papa Lav XIII. svoj
biskupski jubilej. S:ava ova naći će za
sigurno u svem katoličkom svietu naj-
življi odziv te se pouzdano očekuje, da
ni sjajem svojim ni brojem učestnika
„Wiener Zeitung" javlja: savjetniku
pokrajinskoga sudišta Brčiću udjeljen
je naslov savjetnika prizivnoga sudišta
Savjetnici pokrajinskoga sudišta, Zama-
gna i Tomaseo, imenovani su i oni sa-
vjetnicima.
* * *
Velezaslužni dični mostarski biskup,
čujemo sa žalošću, da j« od nekog ne-
sretnika na javnom putu napadnut i
opsovan.
Dolazi dakle red i na crkovne do-
stojanstvenike, a sveudilj se sladko spava
*
* *
Dubrovačka narodna (čitaonica zvati
će svoj jezik odsle hrvatäki, a ne više
srbsko-hrvatski. Dobro! Nego čemu i
sebe ne prekrstit i ne prozvat se hrvat-
ska na mj. narodna Čitaonica?
* * $
Beogradske „Male Novine" ostaju kod
tvrdnje, da je ,,Srbobranu dobio ove godine
31 000 dinara plaće od radikalaca.
* Prfobćeno.')
Opuzen, 1 listopada 1892.
U br. 76 „N. L." čita se dopis
iz Neretve odnosno minulih izbora.
Mi nećemo dopisnika sliediti u svim
točkama dopisa; nego ćemo iznieti
na javnost važnije uzroke s kojih
smo vodili borbu i, nekrenuli stvari
na bolje, vodit ćemo ju opet, pa
opet, pa opet.
Toma Slišković, za svog načelni-
kovauja, sa 1800 for. pokrivao je
sve troškove. Pod njim glava živoga
plaćala se 3-4 novč., a prirez na
iporeze bio od 13-30%; pače
jedne godine, jer bilo pretičaka, o-
prostio narod od svakog daojka —
pa ipak, po vama, pojeo 1-epih hi-
Ijadica.
Omann-ov predračun nabreknuo
sa skoro 14.000 for.; travarina do-
prla do 30 novč., a prirez na izr.
poreze skočio do 300°/o. Pa, ko da
mu ni to nije dosta, ovih dana stvo-
rio 4 obć. tjelohranitelja, 4 agent
provocateur modello, uz godišnii
teret varosu od 720 for. Ele, za
tjelohranitelje i poljare 1.200 for.,
a da se to ućera, mora se udarit
varošu prirez od 72%. A korist tieh
ustanova? Nikakova I — Ob-
ćinska dobra pušta grabiti po brko-
vi i nekome stare radnje ruši, ne-
kome dozvoljuje novih grabiti. On
je sam, (ovdje izostavljamo jedan
redak, jer za nele tvrdnje, hoće se
tvrdih dokaza, i/r), za 20,000 for.
Obćinski poljari po cielu godinu plan-
duju. Ako kadkada koga osvade, iz-
oporbe zaklinjao da mu pruže mate-
riala za poviest „nečastne obitelji"
— nebi se velimo ... (i ovdje, i
malo napried raznih je tvrdnja, u
',) Za pisma pod ovim naslovo Predni
štvom neuzimlje na se nikakve odgo
vornoeti,
dosta delikatnu predmetu, a nitko
nam sa podpisim i svjedoci« ne jam-
či, kd što treba u ovakvim sluČajim.
Ur.) . . . koji na visit kartam, «-
vjestno je da je taj od oporbe; dočim
stanoviti vlastnici živoga, med ko-
jim prednjači poljar Bantić, mogu
sve neretvanske baštine u prah o-
jratiti, a da im se to u grieh ne-
)iše. Opuzenska fakara napada na
mirne i poštene ljude, psuje ih i u
dušu vriedja, a da se sa ičije sirane
na red ne pozove; pače, kad iza-
zivač svoj posd „fino" dokonča, če-
ta ga nagrada. On, Omanrc, pred
ničiem neuzmiče. Njemu je tudja
čast, poštenje, sloboda, imetak pravo
nulla (nevjerujemo, da je baš
tako! I ovdje bi se htjelo dokaza.
Na te svetinje on se blatom
)aea svaki dan, svaki čas, samo
ako iz tih operacija ima koju ko-
rist pa i najmanji uspjeh. Za nj nije
jošten, pače nema prava da živi
io nije njegov rob. Testes pepeo
iljusurića i Božića. Njegovi su špi-
uni nešto noli me tangere. Jaoh ti
ga se onomu, koji ih krivim okom
»ogleda/ Testes: Vimun, Sagarelo,
jovie, Pipe, Ikica, Ćok i ost.
A kakova jo uprava sa moralnog
gledišta? Nesretna! — Tajnik —
valjda bi bilo umjestnije reći: di-
ktator — Matulić živi u suložništvu
je li moguće? Ur.)\ te, uz nejaku
obojeg spola zakonita dječicu, ima
nezakonite. Poljar Bantić takodje.
Toma Dujmović idem. I ovi se ne-
>edepsuju; za njih propisi zakona
;d da neobstoje; dočim Luka Me-
dak, za isti grieh, morao je oda-
stali nekoliko dana u tamnici i vjen-
čati se. Marko Markić i Petar An-
tonini takodje. Je li bi, pita se naj-
skromnije, po nesreći čovjek ovo
mogo nazvati nepravdom, pristra-
nosti???
Ova i oviem slična djela stvoriše
oporbo, koja, kako rekosmo, ne-
krenu li stvari na bolje, neće mala-
ksati; nego će orijaški napredovati
pobiediti. —
Mi smo golim rukama stupili u
borbu i liepa uspjeha postigli; do-
čim su na Omaimovoj strani bili
glavari, pristavi, lugari, poljari, ču-
vari nasipa i. t. d. uz neprekidne
prietnje : „Ko će proti staroj stran-
ki, srušit ću mu ogradu; osvadit
eu ga sa sječbe drva, s paše ži-
voga ecc. ecc. ecc.u Ele prietnje i
strahovanja na svoj liniji. Ipak sve
prietnje, sve nepravde, sve usilnosti,
sve zlobne štete, nebi ga od izvje-
stnog poraza sačuvale, da nebude
bilo Stružana, tib veterana, tih gra-
nitskih stupova oporbe, koje je, u
njihovoj prepirki sa župnikom Ška-
koc-em, zaveo, dajuć im razumjeti
da će ih oslobodili od izplaćenja
dvogodišnje redovine i ise kućarine.
Koliko u tome ima istine, on možda
nezna; ali znademo mi, znade svaki
iole misaon Čovjek. Ipak, biedni na-
rod, u svojoj gluposti povjerovao
mu — i bio s njime. Danas plače!
Sa svim Stružanima, da nebude
bilo u Rogotinu (tko je taj?U-
redništvo treba, da zna ime i pre-
zime, i ako nije za javnost. Ur.)
opet bi oporba pobiedila. Istina je
da smo se odma prvi dan odalečili;
nu i to je istina — uhvamo se da
ju nećete zaniekati, a? — da smo
u II tielu mogli prodrieti sa naših
12 predloženika; ali nijesmo htjeli,
jer bijasmo tvrdo odlučili: ili sve,
ili ništa.
Istina je takodjer da su Omann i
šarić, u svojim ubungs marsch-im
(Prodjite se niemštine i u šali. Ur).
privreti nešto nareda k sebi; ali je
i to istina da ga nijesu ustima pri-
veli, nego . . . : pošto bilo meso
mjesine sasviem skupe. Testes . .
(ovdje sliedila tvrdnja, ali bez do-
kaza, te ju brišemo, jer bismo mi
prvi morali u slučaju iztrage, od-
govarat predsudom, a kako branit
se bez nepobitnih dokaza ? t/r.) Da
nije staroj stranki bilo teško, da se
nije plašila poraza, nebi se, unatoč
< pomoći oh0#, koji je nekoć ljude od 1
natoč izpoviesti narodu, daju napi-
sati: za hrvate, hrvniski; za niemce,
njemački; za naš'1 prijatelje magja-
re, inagjarski, — 0 Glušćeviću sa-
mo dvie: mora pasti i pasti 1e!0
g> sp. Poglavaru nećemo ni rieči, jer
svaki ogovor ¡smatramo uvrjedom
njegova dostojanstva. Pn on je, kod
poštenih, dobro poznat i još bolje
cienjen i poštovan. A poznato je čak
od Adama da vrana sa slavuljem
nemože skladovnti. (Ovo nijesmo ni-
kad odobravali, pa nomožemo ni sad.
Gosp. poglavar, jest, doisto, časti
dostojan kao učen u političko-upra-
vnoj stranci, ali on je i strančar,
protivan Hrvatima. To se ne smije
inimoć. Ur.)
Što se tiče političkog vjerovanja
oporbe, vidi izjavu u „Kat. Dalm."
potvrdjujerno svakom prigodom. (Aj-
de! To je pohvalno. Nego: čuvajmo
se protuslovja u djelima. Ur.) Ovo
zovemo površno odgovorili na vaš
dopis; nu, bude li do potrebe, r«-
cte htjednele li, sve ćemo nepobi-
tnim dokazima podkriepiti: očitovat
ćemo Ankino poštenje.
U nadi da ćete nas riešiti te neu-
godnosti, starom, od 1860 do da-
nas zasvjedočenom iskrenosti, kli-
čemo: Živila nam obožavana Hrvat-
ska ! — Oporba. - •
Odyisi „Kat. Dalm."
g. M. V. — Zagvozd — Naručene
tiskanice odpremljena jučer.
C. g. L G. - Rab — Takodjer.
Č. g. K. — Ovdje — PrimiBmo u redu
za teve naručene iztiske glagolskog
priloga.
C. g. x. — ovdje — Takodjer nu zu
jedan iztisak.
ČC. gg. A. K, J. D., L. B., T. X., A.-
P. i A. P. (aeeundo) — Ubrojisuio
Vas 8 osobitom radošću. Živjeli!
Č. g I. K. — Zadar — Ubrojismo Vas
prvim tek. mjeseca, ali nemožemoVam
predat sve brojeve, jer nam je nekih
ponestalo. Srdačno Vas poidravljamo/
Č „Skup Pašmanca*4 — Pa&man —
Možda Vam izbjeglo, da opazite u
Listu, kako je već jedan dopisnik o
o stvari potego „0." za uši, te cie-
nimo suvišnim vraćat se na predmet!
Nezamjerite. Živjeli!
C. g. x — Spljet — Nijesmo Vam od-
govorili, jer nije trebalo. Mi Bum bili
odmah stvorili plan, te da je i samo
proslovio bio bi morao brzo, da umu-
kne. U ostalom, što ne bi unapried
bilo za javnost, molimo vas ne slat
onom tormoui koja nema oblik pri-
vatne obaviesti, nego svu sliku dopisa.
Hvala na obaviesti o S. Dobro će
nam doć.
C. g J. — Metkovići — Da nije
bilo drugog diela, bili bismo obie-
lodanili kao izpravak i mukte. Ali
ovako utijacet, nemože nego kao pri-
obćeno. Oiena 10 n. po redku.
C. g. „Hrvatov.ć" — Zagreb — Veleuč.
Dr. A. K. bio je sam na izp., jer je
drugi odustao. Da je Dr. K. položio
izp. s izvr. uspiehom, to i sami pred-
vidjaste.
Srdačno odpozdravljamp.
0. g. x. Spljetska okolica. Dragovoljno,
što prije.
Č. g. 1. Kan. V. — Šibenik — Prije
nego stigo va^ cienj. odgovor, plod
vaše pravdoljubivosti, rekli m« ono
od prilike u istom smislu i što ćele
bit već pročitali. Cien mo, da bi dakle
ovo Bad moglo izostat, bez ikakva u-
strba po stvar. Živjeli !
Ć. g. O. Š. — Kotor — Ciela naručba
(hart. obv. tisk. i ost.) predato vlč.
O. I., koji točno jur i podmirio pre-
ma računu.
Č. g. A. — Perušić — Pofctena besjeda/
U nju povjerovali, obusiavili, priče-
kali, pa?! Nemojte da sve iztresemo,
s cielim imenom.
Č. g. x. — Sinj — Da znate, kako nam
je ugodno, videć da ave mrtviem soom
ne spava, da još ima otačbenika, ko-
jima nije moral prazna rieč, ili ne-
poznata dužnost. Da, da, gospodine,
podpuno je istina, da narodnjega u-
skrsa .neće bit sve dotle dok se ne*
moralci neukrote. Gdje je ljulja ne-
može pšenica mirno da uspieva.
Nego bodrite svakojako, da ih se
više kosne i u Vaše kolo uhvati. Tem-
pus esset vos omnes de sommo sur«
gere. Leo circuit. —- Nedajmo set
A za tajnu neka Vas ne boli gla*
va. Samo pazite, da tko Vama tamo
u trag ne ud je. Amo au sedmeri pe-
čati. Živjeli!
č. hrvatska vila — Rim — U dojdu*
čem broju, rado kö rado. Bila na
seatrot »dravo i veselo]
Nu o tom će ona malo
Sad se hvata dragoga, kako ga
«ove ona,'„prijekorau, t. j. što smo
rekli da je ona „zauzela odmah iz
početka protiv „Kat. D." skoro ne-
prijateljski položaj, dok su njezini
odnošaji nopram dragim hrv.novinama
bili sasvim drugčiji."
„Crvena Hrvatska" ne niječe, ali
opravdava svoje postupanje, sliede-
ćim riečima:
Odmah kako smo pokrenuli ovaj list
nadosli nu izbori za carevinsko vieće,
kojom zgodom pojavila se kroz ,,K. D."
nekakva „katoličko hrvatska stranka".
Mi ni jesmo odobrili taj korak niti bi
ga odobrili danas, jer cijenimo da u
nas nijedna vjera nije u pogibelji
a da nosmijemo vjerskim plaštem po-
krivali političke aspiracije, jer tako od-
bijaju se druge religije. Tu su se s nama
slagali svi listovi hrvatski, u prvom
redu glavni organ stranke prava, a
tršćanska „Naša Sloga" u više navrata
pohvalila je naše držanje. Nijesmo
dakle mi sami ovako mislj«li!
Ovdje je „Crvena Hrvatska" ne-
što zaboravila kazat, to jest izniet
nam ime onih krvatskih novina koje
su znale obrazložit tu svoju anti-
patiju proti „katoličkoj hrvatskoj
stranci". To bi vriedilo pred razu-
mnim svietom. Jer mi, naučni radit
a carte scoperte, cienimo, da smo
dovoljno iztakli, kako „katolička hr-
vatska stranka*1 ne zaslužuje oporbu
od strane rodjenih katolika i rodje-
nih Hrvata, a što znamo, nijedne hr-
vatske novine nijesu pobile naše
nazore. To bi mogla pokušat sada
„Crvena Hrvatska". Pošto nam je
do istine, mi bismo joj ostali harni.
Govorimo zazbilj. Hoće li nam ona
učinit tu ljubav?
Ili možda cieni „Crvena Hrvatska",
da je sve rekla kad je rekla:
....{„jer cijenimo da u nas nijedna
vjera nije u pogibelji, a da ne smijemo
vjerskim pl4štem pokrivati političke a-
spiracije jer tako odbijaju se druge re-
ligije".
/ V
Zao nam je uvriedit našu druga-
ricu, ali nek naui oprosti što ćemo
joj kazat, da ona, po ovim riečima
pokazuje, da nezna ni sto je, ili sto
mole biti katolička stranka.
Nezna! Da bi znala samo, da je
svaka katolička stranka, samo za to
j«r je stranka,politička stranka, ona
bi odmah uvidjela, da se takve
stranke ne osnivaju za propovie-
danje u saborima, nego da preprieče
to propoviedanje u nenadležnu mje-
stu. Katoličke stranke ne imaju, nit
mogu imat na umu, da se politika
pomieša s vjerom, nego da to ne-
dadu izvesti. Tko nije sliep vidi,
da je politika ušla u sanctuarium,
a ne obratno, da se amvoni nahode
dan danas najčešće u parlamentima,
da najveći liberalci najviše bogo-
slovuju. To je ono što je odurno Crkvi,
koja hoće i pravo je, da se svak
bavi onim što ga ide i u što se ra-
zumije.
„Crvena Hrvatska" vidi dakle,
kako se lud* plaši od katoličke
stranke, a to je tim ludje i neiz-
kusnije, što valjda zna za njema-
čki centrum svietskoga glasa, i za
njegovo djelovanje.
Dakle ne pomaže „Crvenoj Hr-
vatskoj" obrana na ovoj tački, ni
svi auktoriteti (ostali hrv. Listovi)
na koje se pozivlje. Glavni je au-
ktoritet razlog i istina, a ta je proti
„Crvenoj Hrvatskoj" i cieloj joj
družini.
U ostalom se nečudimo. Znamo
da je to „smola" kojom se obliepe
mnogi svietovnjaci. Ijedan naš če-
stiti prijatelj, koji je o tom proti
narna i pisao, bio je do nedavna
mnenja kojega i „Crvena Hrvatska",
ali kad je iz bliza razmotrio to stra-
šilo, ponio je sobom drugo osvje-
dočenje.
S toga mi nijesmo misli „Crvene
Hrvatske" koja govori, da bi ona i
danas osudila onakov korak. To nam
je nepojmivo, nakon nekih izjava
„Crvene Hrvatske" poslie „katoli-
čke hrvatske stranke". Ona na pr.
u br. 33 t. g. primila je i obielo-
danila je, bez opazke, dopis iz Stoca
nekog muhamedanca „pravaša", koji
je o narodnosti kazao, da ma je ona
„najsvetiji amanet iza Boga i dina".
Ovo je skroz klerikalna izjava.
Nju podpisuje i svaki katolik, te eto
kako bi se, u glavnom, i turčin i ka-
tolik i hrišćanin našli ipak složni,
taman ondje, gdje „Crvena Hrvat-
ska" misli, da bi se nazori medju-
sobno kosili.
Kako je to? ima bit enigmalično
za onoga koji misli, da može povr-
šnim motrenjem sudit o jezgri naj-
većih pitanja što ih poviest čovje-
čanstva pamti.
* * *
Ali nijesmo ovim smirili račun
„Crv. Hrv.4'. Ovo je napokon
samo digresija. Ona je htjela oprav-
dat svoju protivnost pojavom „ka-
toličke hrvatske stranke", jer takvo
pravdanje može izgledat „liberalno"
(lucus a non lucendo) i slicat sim-
patija u onim kojim je tadja vjera
draža nego svoja, ali to pravdanje
nije iskreno. Koliko god bo bili „Cr-
venoj Hrv." pomućeni pojmovi o
katoličkim strankama, mi nomožemo
ipak vjerovat, da bi se ona bila na-
musila na nas jedino radi toga, Ne.
Nas je i nju in fondo dieliia politika.
Jest, politika nas je dieliia, jer dočim
katoličke stranke ne pokrivaju „poli-
tičke aspiracije vierskim plaštem"'),
ima političkih stranaka, koje dan
danas uzimlju kao modu skrivat
narodnjastvo pravaškim plaštem.
Pojav „katoličko hrvatske stranke"
dao je samo prigodu, nećemo reć
uredniku, ali nekim koji su imali o-
datle crpit korist. Njima je „kat hrv.
stranka" služila kao krinka.
Da je ovo ovako, mogli bismo se
pozvat na Klaićevu večeru, koja nam
daje pravo nakon dvie godine. Ali
možemo se pozvat i na ono što se
onda zgadjalo.
Je li istina ili nije, da je ,,N. L."
(onda glasilo narodnjačko) pojavu
„Crvene Hrv.u nazvao nekim svo-
jim dodatkom za južnu Dalmacija?
Je li istina ili nije, da se kušalo
i nas u to kolo uvuć, vjerujemo, da
dobrom namjerom, u članku pripo-
slatu, ali od nas a limine odbačenu
„Amo ruku^f
Je li istina ili nije, da oni pri-
staše „Crv. Hrv.'4 koji su napadali
u „Našoj Slozi"' ideju o kat. hrv.
stranci, istodobno sa branili Cingriju
i zagovarali slogu sa nadri Srbima?1)
Je li istina ili nije, da je do ne-
davna bilo intimnih odnošaja s Ob-
zorašima i Viencašima, koji se po
krivaju takodjer „vierskim plaštem"
gesla „Vjera i Domovina" biskupa
Strossmajera i drže prave pravcate
vierske propoviedi, kao Amruš ovih
dana na banketu u Ljubljani?
I dosta Ine razgaljujmo dalje, jer
imamo posla s ljudima čijim dobrim
namjerama vjerujemo, te kojima
nije svedj upisat u zlobu i zloću
ono šio bi, u sebi, tako bilo.
Ali i ovo je dostatno, da se vidi
kako nije bila kat. hrv. stranka,
(stvar napokon za nas slučaj uzgredna
i za nikoga štetna, i koju smo mi pri-
hvatili, a birači potakli,) ona koja je
već u prvine izdubla jarugu izmedju
nas i naše dubrovačke drugarice; nego
tu je bilo načelna politička proti v-
ština po sriedi.
Mi smo smetali stanovitim osno-
vama nekih matadora i htjelo nas
se onemogućit. Medjutim Bog, istina
i pravica, pa srno mi još tu, tvrdji
no prije.
Crkvene viesti.
Medju poglavitim predmetim koji
su se razprav.ljali na istom minulom
katoličkom kongresu u Sivilji, bili
su i sliedeći:
1. Dužnosti plemstva u katoličkim
narodim.
2. Potreba katoličke djelatnosti, da se
uspiešno riesi socijalno pitanje.
3. Nužda i važnost sloge medju ka-
tolicim, da se uzmognu opriet socijali-
zmu.
4. Katolički odgoj pred štetama što
ih nacaša racijonalistična poduka.
* * *
') „Crv. Hrv.« 1. c.
») V. „N. Slogu", br. 4, 10 i ost.
JP>, Ivo Frodai> víattnik? U4«v«tetj i odfovorni urednik,
Daily News prima iz Berlina:
„Ovdje ciene, da će vlada dobit ve-
ćinu za svoj novi vojnički predlog
jedino ako popusti katoličkomu sre-
dištu i otvori carstvo Isusovcima i
ostalim redovnicima, kako je prije
bilo".
^ .
Što ima nova po svieio i
Katoličko-političko družtvo za Češku
imalo je sjednicu, u kojoj se zamjenik
predsjednika gruf K. Nostitz izjavio o
političkom položaju i o pitanju nagodbe
u reskoj. O češkom državnom pravu
reče, daje to još nejasan (?) pojam, jer
ga svatko drugačije tumači. U tom se
slažu sve češke stranke, da 'priznanje
toli često i svetčano priznanih starih
prava nemože ostati pukom Željom, već
da bi imala krun sv. Vaclava u sta-
roj slavi zasjati na posvećenoj glavi
premilostivoga monarhe. Prije se mora
svakako provesti nagodba s Niemcim,
pa ako to nebude išlo s bečkim punkta-
cijam od g. 1890. tnora se misliti na
drugu nagodbu. Zaključeno je, dav se
odgodi nagodbena akcija, jer su Cesi
zabacili bečke panktacije.
Pražka „Politik" piše sliedeće o na-
silnom mag jar enja, djece: Nasilno magja-
renje djece, koja su navršila treću go-
dinu, to je eto najnovija „kulturna ste-
čevina, u Magjarskoj. Na temelju po-
znatoga zakona o magiarenju izradio je
sada ministar nastave Oaaky „naputak",
gdje su nabrojene potanje ,,uputeu na
319 stranica i u 288 paragrata. Po tom
naputku lišeni su roditelji radničkoga i
srednjega stališa pravci da razpoiažu
svojom djecom, koja su navršila tri go-
dine. Kada diete navrši treću go-
dinu, roditelji ga gube, jer ga moraju
predati u zavode za djecu. Opru is se
tomu roditelji, bit će kažnjeni, a diete
uzet će im se silom. Svaka će obćina
imati zavod za tako otetu djecu, a ob-
ćinam nametnut će 3% namet. Ako se
obćine tomu usprotive, bit će prisilje-
ne, da plaćaju taj namet. Ciela t?, naj-
novija „kulturna stečevina" u Magj.r-
skoj ide zatim, da se ncmagjarska dje-
ca nauče magjarski jezik. Roditeljem
bit će dozvoljeno, da odgajaju svoju
djecu u kući, ako dokažu, da su se do-
bro poskrbili za odgoj svoje djece, a to
se može dokazati samo pred magjarskim
oblastim. Ne ima priziva.
Uz silnu agitaciju držani sa nakna-
dni gradski izbori u Pragu. Izpražnjena
su bila 34 mandata, od kojih su dobili
Staročesi 17, a Mladočesi 14. Ovaj su
putMladočesi dobili dva mandata u dru-
gom izbornom tielu, dočim su prije do-
bivali mandat« samo u trećem izborni-
štvu. MlacoČesi dobili su više četiri man-
data, nego prijašnje godine. Sada ima-
du 30 zastupnika, i tako razpoiažu tre-
ćinom svih mandata. „Narodni Listv"
raduju se rezultatu izbora, pa kažu,
da to odlučuje ponajviše, što su oni do-
bili u sve 3800 glasova, a Staročesi
2200 glasova.
„Wiener Zeitung" navještuje imeno-
vanje kneza Windischgrätza-zamjeni-
kom predsjednika gospodske kuće; ime-
novanje 21. a člana gospodske kuće za
života, izmedju kojih kneza Ferdinanda
Lobkowitz-a, predsjednika dalmatinskog
Sabora Vojnovića, vi-še sveuöiliantih pro-
fesora, dva topnička vojvode, zamjenika
upravitelja anstrijako-ugarske novčarne,
Zimmermanna i više velikih obrtnika,
:zmedju kojih Rimghoffe-a i Leitenber-
gera.
Svkupština izaslanika čeških stranaka
iz Geške, Moravske i Sležke jednogla-
sno prihvati ovaj zaključak: Skupština,
držeći se čvrsto nače'a, zagovaranihod
mnogo godina, a upravljenih na oživo-
tvorenje državnog prava, na obezbiedje-
nje primjerenog zastupanja čeških ze-
malja u vieću Krune, kao na provede
nje pravičnih izbornih redova, i jedna-
kog prava za sve narode zemalja češke
krune i na raširenje samouprave; izja-
vljuje se spravnom na jaku, složnu obra
nu i provedbu tih načeia, smatrajući naj
znamenitijim da se u tu svrhu spora-
zume sve stranke.
I u Budimpešti ide kratelj na ma-
njer. Na 1 tek. oboljelo je 22, umrlo 6,
Djelomična ministarska kriza u Špa-
njolskoj čini se da je neizbježiva. Misli
se, da će nakon povratka kraljice-re-
gentiee ministar financija Cos-Cavon
kao što i ratni ministar gjenero de Az-
carraga dati ostavku.
storella Mate p. Ivana , Vušković Dojj
Aute. * * *
Na 21 pr. mj. prevozna ladja Josipa
ITrlića s Orebića, brodila s Korčule pQt
Orebića su dva mornara i sa sedmero
putnika. Na dvije trećine puta, navali
na nju iznenadni vihor vjetra tejepre.
vrati.
Putnici i mornari uhvatiše se čvrsto
ladje, koja, po sreći, nije potonula. Svi
biše spašeni.
U dojdući ponedjelnik selo Kali imati
će (u dva dana drugu) mladu Misu,
koju će odčitat vić. D. Lovre Dražić.
Unapried srdačna čestitanja.
* * *
Ministarstvo odobriio je osnovu za
korjenito uredjenje proloma Orsule na
cesti, koja iz Dubrovnika vodi u Ko-
navlje i put Trebinja, i dozvolilo je da
se u tu svrhu potroši 5500 for. iz drža-
vnih sredstva.
* * *
Saborski predsjednik knez Gjuro Voj-
nović imenovan je zaživotnim članom
Gospodske kuće u Beču,
*
« *
Ovdje ima nekoliko doba, da posluje
neko čedno ali vrlo zaslužno družtvauce
proti skitalicam. Na č&iii su neki obr
tnici, koji namieštaju skitalice na ra-
dju. Obćiua podupire. Na Svesvete druž-
tvo je obskrbilo novom odjećom 56
takove djece.
* * *
G. Antun Franetović naumio je obje-
lodaniti hrvatski prevod Modrićeve knji-
ge „La Russia" nakladom g. I. Kralja
u Zagrebu, uz cienu od f. 2:50.
*
* #
Benkovac, 31 listopada: Još dneva 20
srpoja t. g Obćinako je Opraviteljstvo
naredilo, oa uslied odluke obć. Vieća,
svaki muž&ić od 18 godina do 60 iz-
vrši 5 nadnica na obciaskim ili seoskim
putevim. Za tim preporučilo se u Lšsto-
vim, da se nadgleda: dali se i kako iz-
vršiva nalog. Čitao sam u br. 65 nK.
D." viest o zapuštenim seoskim pute-
vim. Kao dokaz istme, neka znadete, da
se u Vrani još ni dan nije potrošilo u
popravljanju puteva, a nemožeš nikud
makac od vode i blata. Pitam zašlo su
nalozi i naredbe? Z.
* * *
Velečastni Don Jakov Pivčević, učitelj
gradjanske učione u Malom Lošinju,
ponovno se, osobitim pozivom, obraća
na svoje zemijake Poljičane, za izku-
pljanje milodarS za gradnju zavjetne
erkve S. Jurja na poljićkom Gradcu.
I mi s naše strane preporučujemo, da
ta hvalevriedna osnova nadje harna od-
ziva, te da se Poljićani neiznevjere svo«
jim starim, slavnim predajam. Milo nam
je pak opaziti, kako se učeni sinovi
Poljie^, ma gdje se nalazili, uvjek živo
zauzimlju za svoj zavičaj, slavnu ko-
lievku starinske republike Poljičke
„N. L."
* *
Namjestništvo udielilo je Franjeveim
u Cavtatu 80 i. za nabavu odora.
* *
Malo niže donosimo imena koja su
bila podpisana u izbornom proglasu za
obćinu u Spljetu. Uz to ovdje donosimo
imena osoba koje su bile izabrane u
^em ^elu ikoje su, na 5.320 birača,
dobile 8bb glasova:
Banić Mate, Borčić Lovro ravnatelj,
Bulat D.r Gajo, Ivišić Jakov p. Jure,
Kapić Juraj učitelj, Matković Jakov p.
Stipe, Matošić Ive p, Ivana, Mihanović
Luka p. Tome, Morpurgo Vid p, Davi-
da, Ozretić Miho p. Andrije, Protić Pa-
* * *
Ministar trgovine imenovao je poštan-
ske uredovnike Josipa Stiasnoga i Au-
driju Slavinu poštanskim prigiednieima,
prvoga u Šibeniku drugoga u Zadru.
*
Iz Spljeta, 29 listopada: Evo Vam
podpisa, č. g. Uredniće, izbornog progja-
sa, buduć to „Narod" nije učinio.
Aljinović Bozo — Bartulica Stjepan
Borčić Lovro — Brajnovié Jo-
sip — Bubalo Andrija — Buj &piro
Bulat Dr. Gajo — Bulić D.n Frane
Cambj pl. Sebastijan — Cukrov Ja-
kov — Dvornik Audrija —^Ganza Bar-
tul — Granić Jakov pok. #pira — Gr-
gić Dr. Edvard — Ivišić Jakov — Ju-
ras Vieko — Kamber Dr. Pero — Ka-
pić Juraj — Kapić ¿Simún — Karam^a
Dr. Srećko — Katalinić Petar — Ko-
lombatović Gjuro — Krstulović Ante
pok. Lovre — Krstulović Duje Ancin
— Marić Banje Stjepan — Marinovié
Viško — Matkovič Jakov — Matošić
Ivan — Mihanović Luka — Mikačić
Mate — Morpurgo Vid (žid) — Ozreti^
Miho — Protić Mate — Reić Mikel Mate
Šegvić Jakov pok. Pave — Šperac
Stjepan — Vidović Mate — Vuskovió '
D.n Ante — Tartaglia pl. Petar Za-
!ić Ivan — Zlendić Dr. Ante. 'pf
Istupila su gg. Bubalo Audrija, Kr-
stulović Duje Antin i Ante Krstulović,
pok. Lovre. •—
Alfa.
* *
Talijanski parobrod koji putuje izme-
dju Zadra i Jakina, od ovoga mjeseea
polazi iz Jakina svakog ponedjelka u 8
sati iz jutra, a dolazi u Zidar istog
dana u 5 sati ,JO podne. Odiazi pak ifc
Zadra svake sriede u 7 iz jutra, a do-
lazi u Jakin istog dana u 5 sati po pod.,
#
* *
Zemaljsko ravnateljstvo finance ime-
novalo je financnim perovodjama pri-
vremene financne perovoije Lovru Buc-
chicha, Josipa Dworn-'ka i Luku Castelli,
i perovodne financne vježbenike Josipa
Storicha, /Simuna Paliscii i Ivana Pasa-
rića; a privremenim perovodjama pero-
vodnoga financnoga vježbenika Angjela
pl. Benvenuti i perovodne namje3tništve-
ne vježbenike d.r Josipa Luxarda i Ni-
kolu Bernardia.
* * #
Predsjedništvo zemaljskoga ravnatelj-
stva finance imenovalo je perovodju
financnoga odvjetništva d.r Božu Kre-
kića pristavom i začetnika d.r Franu
Radnica perovodjom kod fioaucnog
odvjetništva za Dalmaciju.
Odpisi „Kat. I)alm.«
C. g. M. —- Mostar — Govorili smo
dvojici, ali nijesu skloui. Srdačan po-
zdrav !
0. g. S. — Dubrovnik — Ne ulazi ga
ni jedan ni drugi, od ona dva u pi-
smu imenovana.
Gledajte, da se zlo pomete i iz-
pravi. Bit će vam dika. Srdačan od«
pozdrav !
C. g. I. — Ervenik — Ono o benli.
v poslim uzesmo na znanje. Zdravo !
0. g. „Istinović" — Bisko — Ne cie-
nimo, da bi koristilo javnim opas-
kama, osim ako je ono želja i vlč.
. žup.
C. g, M. V. — Zagvozd — Primismoi
za naručene tiskanice i za predplat«
v u podp redu.
C. g. S. V. — Opuzen - I od Vas za
^ uvrstbu.
Č» g. 0. A. g. - Knin — 1 od Vas,
za tiskanice.
0. g. O. M. B. — Prgomet — Tako-
V đjer'
C. g. F. Š. — Biograd - Naručbu od-
„ premiamo prekojučer.
C. g. 1. V. - Krk — Obrnusmo. Predpl.
dopire do konca kolovoza. Bratski
odpozdravljamo.