sjeda jur omiljela narodu, te se je na-
dat veliku duhovnomu plodu.
* * *
Pogodba izmedju da lm. vlade i Tra-
pista u Banjaluci glcdo zaklade Fonta-
nella u Zemuniku, jur je lzradjena
# « *
Jučer nam je atigo 2. broj „Glasnika
bisk. bos. i ariemske" sa pastirskim li-
stom preuz. pragosp biskupa J.J.Stros-
smayera. Zaprema punih 45 strana u
4. ni
Možda ju priobćimo, po običaju pro-
šlih godina, cjelovitu, ili u obilnim iz-
vadcima
* * *
Pokrajinsko sudište u Zadru pitalo je
dopust bečkoj komori cesar. vieća za
sudbeno proganjanje zast Bjankina, radi
„uvrjede poštenja."
* * *
Belgijski konsuo u Spljetu g. Cvjetko
Katalinić dobio je kraljaki exequatur.
# « «
Promjene u spljetskoj Biskupiji. Biše
imenovani: D. Teodor Pavlinović izlo-
ženim kapelanom Podstrana, D. Mate
Karaman župskim upraviteljem Donjeg
Muća, D. Frane Jerkunica župskim u-
praviteljem Donjeg Dicma, D. Filip Gip-
čie župničkim kapelanom Dugopolja i
eskursorom Koprivna, D. Ive Juginović
provizorom Triija i eakursornim kape-
lanom Vojuić Garduna, D. Viadimir Ba-
kotić župničkim pomoćnikom Omiša i
eskursornim kapelanom Zakučca, j).
Mate Mrduljaš, izloženim kapelanom ()-
rihovice. BiŠe odredjeni: O. Angjel Fran-
kić m. župnikom u Živogošću, O. Bone
Donelli m, župnikom u Drašnicam, O.
Andrija Matutinović m. župnikom u 1-
granam, O. Vinko Sisarić m. župnikom
u Gradcu, O. Ante Špika m. župnikom
u Sinju. 0. Frano Milun žup. pomoćni-
kom u Sinju, O, Ante Poparić m. žu-
pnikom u Hrvatcam, O. Petar Plepel
m. župnikom u Grabu.
puno} sigurno i točno, duboko i preja-
sno protumačenje nauka S. Tomeu.
Djelo sastoji od tri velika svezka. Prvi
od X—662. strane,- drugi od 548, a
treći od strana 484.
Ovakovo djelo, od upravo umjetničke
ruke Otca De Marije izvedeno, moralo
bi svukud prodrieti i u sve škole se u-
vesti; danas osobito pri tolikom druž-
tvenom kvaru, na dobrobit i neizrečeni
uhar intelektualni mladeži, i za znan-
stvenu sigurnost, od kojih ponajviše za-
visi praktično dobro naroda i družtva.
Pri svršetku ovog oglasa stiže nam
znameniti „Breveu Njegove »Svetosti,
upravljeno na veleučenog Isusovca, koje
najsjajnije dokazuje vriednost. djela i
potvrdjuje najbolje što amo ovdje u
kratko spomenuli. Breve jar priobćismo
u predproš. broju.
* %
Primili smo iz Zagreba prvi i drugi
bi oj novog čosopisa za zabavu, znanost
i umjetnost, sto ga objelodanjuju gg. Dr.
Tresić i Fran Folnegović: Prosvjetu.
Netom sve pročitamo, dostane li nam
vremena, osvrnuti ćemo se potanko na
smjer i sadržaj i način ured ji van ja „ Pro-
svjete". Uz to ju toplo preporučamo, jer
pored tolikih inozemnih ili inojezičnih
Časopisa bila bi sramota kud ne bismo
poduprli domeće novinstvo za domaće
potrebe uz tolike trude i žrtve obielo
danji vano.
„Prosvjeta" donosi i slika. Izlazi sva-
kog petka Ciena 7 f. na godinu.
*
$ *
Bečka vlada, na predlug namiestnletva
namiemla je za g. 1*93, 1894 i 1895
muzeju HV. Donata u Zadru godišnju
pripomoć od 400 f. i naknadno 350 f.
za lani.
* « *
Rek'bi, da su predhodne radnje za
prosušenje. solinskog blata dobro napre-
dovale. Barem tako uvjeravaju oficijozoe
novine.
» • *
Ovih dana bio je u Zagrebu izasla-
nik spijetske obćine, fcojemu je bila
svrha da razpita, bi li mogli članovi
zagrebačke drame dati u svibnju, kad
se otvori spljetafco kazalište, nekoliko
predstava. Kako čujemo, obećano je, da
će se gledati da udovolji želji Spljećana.
*
* *
Poštanski vježbenici Rafo Nonković,
Josip Dalma i Katarin Dobrić imenovani
su poštanskim pomoćnicima.
•
* *
Primamo s Paga, 12 veljače: Naš
sudbeni pisar velecienj. Gosp. Emilij pl.
Mirković zapitao je kako čujemo pre-
mještaj u Sinj, jer ga ovdje zrak nepo-
dnosi. Ako se obistini viest, žalili bismo,
jer je g. Mirković dobro vid jen i cienjen,
ali, zdravlje je pr/o, te želimo da mu
se upitna molba usliša, tim više posto
ima obitelj, a tko je bolestan nemože ni
sebe da pomože, a kamo li, da se i za
druge skrbi.
* « *
1 u Slunju obaviti će se proslava bi-
skup. jubileja Sv. O. Pape sa sliedećim
programom: Na 18 veljače na večer
svečana razsvjeta mjesta s pucanjem mu-
žara, zvonjenjem i mirozovom. Dne 19 zo-
rom budnica. U 10 sati svečani ulaz
u crkvu, procesijaiz Cvitovića, Ladjevca
i Blagaja sa procesijom slunjskom.U lO'/a
sati svečana misa i propovied. U 1 sat
banket n gostioni Mlinca. U 7 sati kon-
cert sa ovim razporedom : a) Papinska
himna (pjeva zbor); b) prolog (slovi
Gruber); c) „Ustaj rode" (pjeva zbor);
d) ,,U slavu jubileja" (deki. g. Anka
Marković); e) „Bože živi blagoslovi
(pjeva zbor); f) „Molitva hr. rodoljuba"
(deki. g. Gena Barili : g) „Sarafan kra-
sni" (pjeva zbor); h) „Kameni svatovi
(deki. gdj. Dragica Vrbančić); i) „Moj
zavičaj" (pjeva zbor).
Književne viesti i ocjene,
JNovo mudroslovno djelo.)
Veleučeni Isusovac O. Mihovio De
Marija, profesor nudroslovja i nadstoj-
nik nauka na Gregorijanskom Sveučilištu,
u Rimu obielodanio je ovih dana drago-
cienjeno djelo s naslovom: „Philoso
phia Peripatetico• Scholast>ca ExFontibus
Aristotdis Et ti.Thomae Aquinatis E-r.pres-
sa Et Ad Adolescentima Institutionem
Accomodatau • kojemu predstoji krasna
epigraphe Angjeoskomu Doktoru, pod o-
kriljeiu kojega bi izradjeno i dokončano
toli obširn važno i hvalevriedno djelo,
na veliku korist današnje mladeži ; sa
divnim predgovorom: nDe Philosophia
Ch ristiuna ad mantam S. Thornae Aqui~
natis instauranda*.
Sveti ciij i providna namjera Lava
XIII., isSom kako bi uzdignut na Pe-
trovu Stolicu, bijaše poboljšanje velike
kršćanske diosofije, sintetizane i čudno-
vato razjašnjene u uauc h S, Tome.
Zato tko želi i ho^e da iz korene za
blude i doskoči potrebam današnjega
družtva, sredstvo mu je prvo i neobho-
dno da udesi pojmove prama zdravoj
filosofiji. Po taj način svaki koji, slie-
deoi Papine osnove, nastoji da dostojno
protumači u svoj-h kojigah to blago kr-
šćanske mudrosti, u istinu postizava ne-
izmjernih zasluga, bilo u nauku, bilo u
družtvu.
I dragoc'enjeno nad svimi jest blago
koje Otac De Marija, taj medju prvimi
i odabranijimi inteligencijami s kojimi
se diče Isusovački Red, Sveta Crkva i
znanost, pruža učećoj se mladeži i na-
obraženomu družtvu. Glasoviti ovaj u-
čenjak bi pozvan god. 1879. u Rim po
izričitom nalogu S. O. Pape, da podu-
čava mudroslovje po duhu i pravilih
naznačenih u E iciklici „Aeterni Patrisu,
Sude na rad, i za cieiih 13 godina
rouči duboko i postojano djela Aristo-
telova i S. Tome, te njihovom pratnjom
pripravi i obogati naukom neizbrojnu
četu mladih Svećenika različitih naroda
i po svem svietu raztrkanih, *Svi ti o-
dabrani mladići, koji kroz tri pune go-
dine osietiše sa zanešenjem plemenitu rieč
vriednoga im Profesora, svukud izpo-
viedaju ga Ijubeznivim otcem. Te do-
isto, tkogod s bližega pozna simpati
čnog Otca De Marija, prisiljen je pri
znati u njem onu dobro poznatu Quin
tiljanovu: nSumat igitur ante omnia
parentis erga discipulos suos animum)
ac succedere se in eorum locum a qui-
bus sibi liberi tradu nturf existimetu.
(Q,uintil. Orat. lnst. Lib. 2. cap. 2.)
Nezadovoljan ipak s time, žace tako-
djer misao da izpiše mudroslovno djelo
koje bi vierno i podpuno odgovaralo
naukom Stagiritskoga i Aquinskoga ii
iosofa. 1 u četrnaestoj godini svoga pre-
davanja u Rimu, dokonča to djelo, koje
svaku mudroljubnu ličnost mora da za
travi i dušu njoj zanese čarom tolika
znanji i mudroslovnog poleta.
Najbolji pojam a istodobno i najpodo
bnijo svjedočanstvo o tom djelu jest sud
glasovitog Otca Liberatore-a, koji ga u
kratko karakterizao: „Lzvrstno i pod-
Radišni prekovelebitaki župuik veleuč.
g. Luka Turčić, posvećuje dokono svoje
vrieme, što mu preostaje od svetih du-
šobrižničkih časova, ozbiljnoj nauci,. Naj
novije njegovo djelce jest o darvinizmu
(str. 172. Ciena 50 n.) gdje je razumlji-
vim načinom nanizao prigovore proti
darvinizmu, Radnju je razdielio na deset
poglavja te se razpravlja najprije o dar-
vinizmu u odnoŠaju prema vjeri. Pisac
se odmah u početku izjavljuje načelnim
protivnikom te teorije, navodeć, da to
ne čini radi toga, što bi crkva zabra-
njivala svećenicim pristojati uz tu teoriju
pošto se ona, kao takova, nije o toj teoriji
još nigdje izrazila. Zatim razmatra one
razloge, s kojih ne može da pristaje uz
tu teoriju. Prorešetav sadašnje stanje
darvinističke nauke, razvija glavna na-
čela teorije, koja u eliedećih šest po-
glavja ocienjuje prema rezuitatim dana-
šnje znanosti. U desetoj glavi osvrće se
na govor sveučilištnoga profesora g. Špire
Brusine, držan na skupštini mineraložko-
geoložkoga družtva dne 15. ožujka 1891.
Svoj trud posvetio je g. Turčić veleč.
gospodinu Franji Pavloviću župniku u
Tepolovcu kod Belovara s kojim pisca
vežu liepe uspomene na doba kapelo-
vanja. Preporučamo ovo djelce svim
prijateljicu naravoslovnih pitanja, jer će
u knjižici g. Tureića naći zanimiva i
poučna štiva o pitanju, koje je u ovom
stoljeću možda najviše zanimalopremno-
ge umove.
i) Ovaj članak bi pri razredjenju za
dnje strane broja 10, cjeć preobilno
sti, izpusten. Inače morao je bit uvr
šten, kako se to vidi iz prve crkv. u
spomen- broju. Ur.
na nase hrvatske odnošaje, opazit ćemo
kod točnijeg i podrobnog izpitanja, da
su naši gospodarsveni oduošaji pomakli
se ponešto u naprednom pravcu, nu
da se ni iz daleka ne mogu sravniti
sa napredkom ostalih susjednih pokraji-
na, napose sa Ugarskom, s kojom su
naši gospodarstveni odnošaji uzko skop-
čani. Mnogo doprinaša usporenju dojma
tih možnih čimbenika uljudbe pozna-
ta obstojnost. Što ugarski mjerodavni
krugovi, nadležni kod provadjanja mno-
gih gospodarstvenih mjera u Hrvatskoj
i Slavoniji, ne mogu naravnim nagonom
da najprije ne unaprede svoje vlastite
gospodarstvene prilike, bavit se dovolj-
no proučavanjem osebnih naših gospo-
darstvenih potreba a uz to jesu gospo
darstvene potrebe Ugarske jošte toli o-
mašne, da ostaje malo državnih novča-
nih sredstva za udovoljiti mnogim jurve
priznatim potrebam hrvatskim . .
I u ovom pojavu, mi nalazimo puno
razloga za pobijanje današnjih hrv. o-
dnošaja prema Ugarskoj. Da se krozo
vili dvadeset i pet godina ne tužimo re-
dovito na te abnormalne prilike, razu-
mjeli bismo nehaj za naše gospodarsko
unapredjivanje. Ovako ga drugčije ne
možemo tumačiti, nego kao svrhu Ugar-
ske, koja uavlaš zanemaruje to naše ži-
votne probitke. Nije li prema tomu na-
ravno, da se od dana do dana dižu tuž-
be pioti ovomu stanju? Izvješće trgo-
vačko-obrtničke komore poučava nas i
brojevnim statističkim svojim materija
lom, du su one misli toga izvješća još
vrlo blagoizražene. Nas, koji u ničem ne
znamo za obzire ma kakve naravi, kad
se radi o dobrobiti hrvatskoga nareda,
i ova publikacija trgovačko-obrtničke
zagrebačke komore potvrdjuje samo u
starom uvjerenju: težko Hrvatim dok
se za nj.bove gospodarske prihode ima
tudjinac da stara!
Na 22 tek. engiezki nasliednik
prestolja uputit će se 8a kneginjom
put Marsilje, gdje će se ukrcat na
parobrod Osborne i 8 njim obać sre-
dozemno more.
* * *
»
* *
Primili smo: Statističko izvješče tr-
govačko-obrtničke komore u Zagrebu o-
buhvaćujuće sve gospodarske grane ko-
morskoga okružja od godine 1886—1890.
u Zagrebu 1892. Nakladom trgovačko-
obrtničke komore. Tisak C. Albrechta.
Knjiga nosi ćak 1062 stranice u ve-
likoj osmini i sadržava vrlo poučan i
pregledan izvještaj o gospodarstvenom
stanju onoga diela naše otačbine, koji
obuhvaća područje trgovačko-obrtničke
komore zagrebačke. Omašna ova knjiga,
piše zagreb. „Hrvatska", svjedoči o u-
zornoj marljivosti i zdušnom i požrtvo-
vnom radu njezina tajnika g. Milana
Kresića, koji nije žalio truda, da mu
izvješće bude do najmanje sitnice točno
i pregledno. Priznajemo rado, da je ulože-
ni trud liep dokaz o riedkoj sposobnosti
njenoga sastavitelja. Izvješće ovo ne taji
ništa, ne propušta ništa. $to je god vrie-
dno bilo, da se zabilježi, sastavitelj je
saviestno zabilježio. Nijedna gospodar-
stvena grana, nijedan pojav u trgovini,
industriji i malom obrtu, nije umakao
budnomu oku sastavitelja. Iz publika-
cije odiše prava ljubav prema gospo-
darskomu napredku Hrvatske, neobičan
mar za razvitak hrvatske trgovine i
obrta. Sastavitelj crpio je statističke po-
datke iz službenih vrela, a svojemu iz-
vješću predpostavio obćeniti dio, u kojem
je ccrtao razvoj obrta i trgovine u pet-
godištu, kojim se bavi njegovo izdanje
Iz objektivnoga crtanja cienjenoga pisca
razabire se, da je velika šteta, što su
hrv. gospodarski interesi izručeni skrbi
Ugarske. Pisac ne misli baš, da izreče
tu misao, ali ona je očevidan rezultat
proučavanja njegove publikacije. U ob-
ćenit m opazkam nailazimo i ove rieči:
„Prelazeć napose na promatranje dojma
; ovih svih gospodarstvenih pokretača
Najnovije viesti.
U Donjoj je Kući u Londonu Glad-
stone izjavio, da bili o Ilomerule,
teži na ustanovljenje zakonodavnog
zbora sa sjedištem u Dublinu.
Zamjenik kraljev biti će biran za
6 godina, ali će ga Kruna moći i
skinuti. Zakonodavna će skupština
biti birana na 6 godina, a u njoj će
hiti 103 druga. Broj irskih zastu-
pnika u zajedničkom saboru spnsti
ce od 103, na 80. Irska će prino-
siti svoj dio za skupne državne
troškove.
Balfeur je oštro napao ovaj Ilo-
merule bili, označajući ga sasvim
neprihvativim. Vodja Parnclovaca,
Rechmond, izjavi da ćo moći tek
onda izreći konačno svoje mnje-
nje, kad bili bude podastrt od rieči
do rieči. Konačni sud da će bit mo-
guće izreći tek kod trećeg stenja.
Medjutim mu se mile načela bili-a,
i -podpuno se s njima slaže.
Londonski Standard odobrava što
će Francezka bit znsiupana na Pa-
pinim svečanostim. Istodobno pripi-
suje Papi (?!!), ako nema one sr-
dačnosti izmedju Vatikana i Kvirinala,
koja obstoji izmedju Pope i Francezke.
I'riobecno.')
Učenomu Gosp. Vrof. J. Modrić-u.
Nekako mi je do ruke došao „II
D. C.« br. 12,1892. U Vašemu pi-
smu na N. P. gosp. Namjestnika, na-
veli ste i lanjski amo pohod gosp.
Podpredsjednika Pavića.
Kad bi bili od koga (^što od me-
ne niste) ovlašćeni bili o ćemu pi-
sati, ili kakav prosti razgovor —
kakav je uprav i moj bio, gdje sam
pripovidio kao riedki dogodjaj, da
napokon i u ovu pustoš jednom za-
virilo oveliko lice — obiolodaniti;
dužnost nalaže zbog štovanja onoga
koji Vas ovlašćuje, zbog ponosa Li-
sto, pa i ugleda svoga, jedine se i-
stine držati, i ne iztaknjivati što bi
se moglo na prigovor odnositi, kao
n. p. u pogled gostoljubivosti, pa o-
va bila „(rugale* ili IVugalissima, u
goslbi.
Ovo s moje sirane na ono Vaših
nekoliko rieči o rečenom, premda ga
Vi ne kažete, kod mene pohodu. Od
ostaloga sa uljudnim štovanjem.
Kistanje, u sicčnju 1893.
' Vaš
B. Fr. Ivankovič.
* « *
Objava Stambulova u Sofiji navje-
šćuje zaruke kneza Bugarske s Ma-
rijom Lujizom Bourbonskom, kćerju
vojvode od Parme.
* * *
Iz Tangera javljaju, da su se Ka-
byli pobunili i da je jedan sin ma-
ročkog sultana ranjen.
Iz Malage javljaju viesti, da je
pokret velik. Siri se kod afričkih
plemena dapače i najmiroljubivijih.
Oružje kupuju u Gibraltaru.
*
Po viestim iz Pariza Ferry je dr-
žao žestok govor, u kome je zah-
tievao nutarnje reforme, koreći po-
greške pod sadašnjom vladavinom.
Moguće, da s ovim Ferry gleda na
predsjedničku stolicu, jer je on od
one nokolicino, koji nijesu nmiešani
u Panamu.
* « «
1 engiezki prestolja nasliednik pri-
sustvovao je znamenitoj sjdenici
Homer ule billa.
*
ft «
') Za pisma pod ovim naslovom Ure-
dništvo neuzimlje na se nikakve odgo-
vornosti.
OripiRi „Kat. 0: . ii.A
Platili:
do konca ožujka g. 1894 : č. gosp. Niko
Oman veleposj.;
do konca god. 1893: presv. preč. prag.
Dr. Juraj Posilović biskup, preč. prag,
D. Franjo Bulić, veleuč. gosp. Dr.
Ivan Banjavčić, preč. gosp. D. Mate
Benković, vlĆ. Samostan 00. Franje-
vaca u Sinju, vlč. Samostan 00. Fra-
njevaca u Visovcu, slavni Sbor duh.
mladeži u Zagrebu, »davni Ladanjski
kaptol u Dobrinju, vlč. Samostan OO.
Domin. u Dubrovniku, vlĆ. gg.: D.
Šime Uglešić, D. Šime Torić, O. Ln-
ka Begić, D. Toma Morović, I). Mar-
ko Margetić, D. Petar Franceschi i I).
Torao T'rošić;
do konca lipnja g. 1893: č. g. Darajan
Katalinić, vlč. g. D. Fran Kožule i
vlč. g. D. Mate Gamulin;
do konca svibnja g. 1893: vlč. g. 0.
L. Juras;
do 15 aiečnja 1893. vlč. g. D. Nikola
Vučić;
na račun g. 1893: vlč. g. D. M. Cur-
ković t. 5;
do konca lipnja g. 1892: slavna Ko-
mižka Zora;
do konca ožujka g. 1892: vlč. g. D.
Josip Luetić;
do konca g. 1891: vlč. g. D. L. Drag.
(Nastavit će se).
C. g. O. Ii. B&Y — Pisasmo — na 13.
tek. i poslasmo naručenu knjižicu.
Na slusliedni pak upit odgovorismo
sutra dan brzojavno i poslasmo želje-
nu naručbu. Živjeli!
0. g. D. — Jelša — NaruČba zgoto-
^ vijena i odpremljena.
C. g. V. — Rim — Uvratismo veoma
dragovoljno.
C. g. Komiska Zora — Osim mnogo*
brojnih posebnih listova, za čudo
nam je, kako niti odpise ne uvažu-
jete. I lani smo vam javili, da se
računi ne sudaraju, pa i potanko svaku
dokazali, a ove godine evo opet star«
tvrdnja — gratis jacta. Jednom za n-
viek: zaostajete za godinu i p6, te pri-
poslata svota dopodmiruje ne do konca
tek. g., kako stoji na coup., nego i-
sčom do konca lipnja proSle godine.
Molimo, uredite stvar, na obostrana
zadovoljstvo \
„L' Oaservatore Romano" u naročitu
prilogu priobčuje neke od stiglih Sv.
O. Papi brzojavaka. Oitamo uz ostale
iz naš* zemlje: brzojavku nadbiskupa
biskupa Careva, žup, Petrića, preč. Ja-
gatića, župnika u Spliakoj na Braču,
preČ. Baškovića u Makarskoj, obćine a
Orebićim, g. Petra Balbia i D. S. To-
maševića u Dubrovniku, žup. D. A.
Krinfokaia, nač. Kratulovića u Nereži-
šćim, svećenstva. crkovinarstva i pučan-
stva a Vi8a, žup. Alača i glavara Prodana u
Velebrdu, žup. uaaia s Viaa, kaptola
u Sarajevu, dekana i župnika zagreba-
čke nadbiskupije, župnika i puč. 'u
Mircira na .Braču, žup. i puč. u Posti-
ram, dalmatinskog namjeatništva, obćine
u Voloakom u Istri itd.
/Srce ti raste videć kako -odlično
mjesto zaatupaju sinovi naše domovine
u Blavlju neumrloga Lava XilL
* *c. *
Od mnogo se vremena pronosi glas
da vlč. 00. lauaovci kane otići iz Zma-
jevićeva sjemeništa.
Ova se je viast neugodno dojmila svih
onih koji poznaju požrtvovnoat i revnost
00. Isusovaca u odgoju mladeži.
nll Dalmata" ae je osvrnuo na stvar
uvodnim člankom, pozivljuć erkovne i
političke vlasti, da se zauzmu, ne bi li
se prepriečilo ovaj korak vlč. 00. Isu-
sovaca.
Je li „II Dalmata0 bio sretan u na-
činu, i gledištu, i da li nije više govorom
štetio, nego bi mukom bio koristio, ko
i drugda, nećemo izpitivat.
Za danas iztičemo samo, da polusluž-
bena „Smotra upire na tvrdu odluku
00. Isusovaca, te da ne bi prudilo od-
vraćat lhl
Mi smo u ovom pitanju najmanje go-
vorili, a najviše mučali, jer amo i bez
obaviesti ahvatili, da bi rieči bile 8ve
u taman, »1 ovako il onako, jer na žalost
statutum erat
* *
Zaslužni i dobri Dragutin Fontanelia,
koji no je ustanovio u Zemuniku zakla
du za odgoj religijozui i poljodjelski na
šega puka, što će se do maia i ostvarit
pomoću banjalučkih trapista, umro je na
20 tek. u Rimu.
U njem Dalmacija, a osobito težačka
ruka gubi prava dobročinca.
Danas bile au izpjevane u stolnoj cr-
kvi svečane zadušnice za pokojnika.
• ¥• *
Kotor, 23 veljače: Željno očekivani
novoimenovani upravitelj kotorske bi-
skupije, presviet. i prepoat. Dr. Josip
Marčelić, atigo je zdravo amo na 18
veljače noćju, buduć zakasnio parobrod
zbog nepogodna vremena, sto je zaprie-
čilo da njegov dolazak bude pozdra-
vljen od svih sela i varoaa, duž eiele
Boke. Na 7 sati j. kad ae imao izkrcaf :
iz parobroda, dodje mu na poklon po-
glavar Ragazzini, preč. kaptol, obćinsko
opraviteljstvo, crkov.naratvo i. major
drevne naše „Mrnarice". Pošto se po-
zdraviše, uz slavljenje 1 zvona i gueanje
mužara preev, Marčelić kroz bezbrojno
pučanstvo svake ruke, otidje u stolnu
crkvu Sv. Tripuna, gdje reče tihu Sv.
Misu bez ikakva odmora od svog pu-
tovanja. Nakon Sv. Mise otidje u samo-
stan Sv. Klare, gdje će stanovati za
njeko vrieme. U nedjelju 19 t. m., sve-
Po paklenom poticanju,
Sile sve si uložio,
U Lavovu tamnovanju,
Nebil' vjeri, put uzbio,
Što ti hasni, kada strti
Namjeravaš vjeru tako,
U okrugu kad si smrti,
Kaj ćeš podpast svakojako?
Što ti hasni, kad svećenstvu,
Ti zadaješ smrtne rane;
U Petrovu kad prvenstvu,
Stiče krepost, a ne sane?
/Sto ti hasni, da družtveni
Razdor širiš, kao sreću,
Kada isti znaci njeni,
Teb' nanose štetu veću ?
Ali ništa, Tebi Otče,
Od paklenih tih namjera,
Nahuditi igda hoće,
Dok obstoji vjerna vjera.
Vjekom Lave, na tjemenu
Posvećene Tvoje glave,
Sjat' će kruna, na 'spomenu
Tvoje vlasti, Tvoje Slave.
Sjat će kruna koju hudi
Neprijatelj, neće dirnut,
Već će sjajem, svud i svudi,
Nove sinke, k Tebi vinut.
čanost 50 godiš, biskupovanja Nj. Sv.
Pape Lava XIII., koja je bila prosla-
vljena neobičnim slavljem od bokeških
starosjedioca, presv. biskup dr. Marčelić
pontifikao je u Sv. Tripunu u prisustvu
svih gradjanskih, polit, i vojničkih vlasti
i puka koliko je crkva mogla držati.
Držao je uz to govor na hrvatskom jezi-
ku, koji, buduć onakva sadržaja i ona-
ko divno na govorničku izrečen, zadivio
je sve sluiaoce, koji au veselim licem
gledali svog novog pastira i upamtili o-
nako uzvišene misi?. Preko „Tebe Boga
hvalimo* i preko 8v. Mise, naša drevna
Mrnarica uredjena pred erkvom, sa svo-
jom zastavom, zbog počasti pucala je iz
pušaka. Po podnevu pak propoviedao
je, prirodjenom mu riečitosću, veleuč.
franj. O. K. /S'eguić, a blagoslov sa Sveto
tajstvoni glavom presv. Marčelić obavio
je6 Svečanost Papina jubileja i prvi ponti-
fikal presv. Marčelića, spominjat će se
u Kotoru i Boki sa zadovoljstvom. U
toliko mili starosjedioci Boke, budite u-
vjereni, da vas Svemogući nije zabora-
vio, kad vam je poaiao, potla dugog ku-
sanja, za duhovnog pastira presv. Dra.
Marčelića, kojim se možete ponositi. Bog
vam ga poživio!
• « *
I sveučilište u Zagreba brzojavilo je
Sv. O. Papi:
Universitas litterarum croatica Zagre-
biensis filiali cum amore et devotione*
erga Sanctam <Sedem ' Apostolicam, una
cum universo orbe ehriatiano a divina
clementia ardentissimis precibua flagitat,
ut Lumen de coelo multos adhuc in
annos illuminet vias quae ducunt ad
gloriam Dei et salatem totius generis
humani.
Tr. losephus Pliveric
Rector magnificus.
*
* *
Zast. Ižonda stavio je upit glede do
gradjeuja željezničke pruge Zadar Knin.
*
* *
Doznajemo, da u samom gradu Hvaru
sakupilo se je preko 500 forinta da se
utemelji aiunat. koji će ovjekovječiti
radostnu uspomenu Papinskog jubileja
noseć neumrio ime Lava XIII Da bi i
ostala stada sliŠala svog i Pastira, kako
naš puk u svemu traži da se odazove
glasu našeg Nadbiskupa-Biskupa! Ooćina
premda siromašna, dala je forinta 50.
Ugledale se i. druge u nju, premda ufamo
daće bit i onih koje će dat maogovišc,
to ave razmjerno prama bogatstvu i o-
kolnosti dotičtrh obeina.
* * *
Načelnik grada Zagreba gosp. Adolf
Moš'inaky, poslao je na ruke Drža-
vnoga tajnika brzojavno sliedeću če-
stitku grada Zagreba Sv. Otcu Papi
prigodom jubileja:
Eminentissimo Domino Cardinali
Status secretario Suae Saclitatis
Rampolla
Romae
Zagrabia, libera et regia urbs capitalis
regnorum Croatiae et Slavoniae, hoc
tempore festissimo summa laetitia affecta,
associat se eeteris totius orbis terrarum
gentibu8 ut glorifioet, Patrem omnipo-
tentem et Creatorem, quod catholicis
dčdit Caput virum, quem vates antiquis-
simi temporis lumen de coelo futurum
esse pruedixei at, qui sacrosanctae eecle-
stae pacem, regnis firmitatem, gentibus
vitam quietam et concordiam, impera-
toribua ac regibus prosperitatem et tran-
quilitatem proponit docet et suadet.
Oonservet Eum 7)eus Optimus Maximus
adhuc multos annoa sauum, vegetem,
contentum et hilarem ad sacrosanctae ec-
clesiae commodum, ad populorum omnium
iaetitiara, qui ut alias semper ita prae-
eipue hac solemnis jubilaei occasione
filialem amorem et devotionem piam
erga Sanctitatem Suara ostendunt.
Dlgueris igitur, Eminent'-asime Dornine
haec votfi slucerissima urbi* Zagrabiae
ad benevolam notitiam /Sanctitatis Suae
perferre et ab Ea benedictionem apo-
stolicam henigne petere pro orbe pio
seniper amore et filiali summissiono »S'an
ctisaimo Patri ftdeiiter dedita.
Civitatis Zagrabiensis praefectus :
Adolf us MosinsJcy m. p.
»
* *
Kako „Smotra" doznaje namjesništvo
je dostavilo ministarstvu osnovu za gvoz-
deni most na Neretvi, i potrebite ra-
dnje na cestama, a kojima će biti u sve-
zi; a predloženo je da sve radnje budu
zgotovljene naj dalje do dvije godine.
Bd će u ave 186,700 for. troška.
* «
Dogradjena je nova župnička kuća u
Otrić-^Strugama, a povjereno je nad-
mjerniku Wallaehu da konačno pregleda
i odobri gradnju.
Namjesništvo je odobrilo osnovu za
prcureuje župnićke kuće u Solinama
na Dugom Otoku, uz potrošak od 1377
for.; i za njeke popunitbene radnje na
župničkoj kući u Aržanu kod Imotskoga,
uz potrošak od 175 for.
* * *
Nin, 25. veljače; Dneva 23 veljače
t g. u najljepšem skladu i bratskoj ljubavi
bi izabrano novo obćinsko opn viteijatvo
u Ninu.
Načelnikom bi jednoglasno izabran
dosadašnji naš dični Načelnik gosp.
Sitjun Vi ga to, a prisjcdmcima gosp.
Mate Juovrić, Jakov Sirotštović, Jakov
Pise.fi, Bozo Perković, Franjo Peroa i
Anti Zekanović, svi dakako hrvati, te
želimo gospodi upraviteljem dobar po-
če^'\k svog rada, a stalni amo da ova
obc/.na postf'a je čisto hrvatska, uzto
kl'čamo gosp. Upraviteljim: Živiii! 7A-
vila Hrvatska!
Viećnik.
* * *
Ministarstvo je naredilo odjelu za u-
redjenje bujica, da obavi izvide za u-
redjenje bujice Mošunje kod Novigrada.
*
* #
Na prvi nastajnoga mjeseca početi će
obilazit, pokrajinu putujući učitelji go-
spodarstva: Antunović i Dudan.
*
* *
Vatikanskih sred dvorova,
Ti još vladaš, kao prije,
I vlast Tvoja svedjer nova,
Zapovjedi svugdje sije.
Na Tvoj glas se sve još stvara
Što je dobra, što je sveta;
A na suprot sve s' obara
Što posija ruka kleta.
Svud ponizno Teb' se kliče,
Svuda jedin znak je slasti,
D& svi kao jedno biće,
Podpademo Tvojoj vlasti.
Svuda jedna piiso leti,
Svuda jedna moć s' ulaga
Da amanet vlasti, sveti,
Od paklena štiti vraga.
Križ prijasni, koji na prsi
Nasljedništvo Petra T' poda,
Oa će svrnit svaku k svrsi,
I Crkvi će doć sloboda.
S Tobom ćemo, svi u znoju
Snažno radit, zrelom aviesti,
Da dušmanake, vjeru svoju
Obranimo od obiesti.
I tako će jednom veće
Pod okriljem Vičnjeg Boga,
Svanut Lave danak sreće.
Mir u duši, vjere sloga *
* *
Slavje Lava XIII.
Mili Bože! divni 1'danak sviće
Svemir, reć bi u sjajnoj opravi,
Njeko slavje veličajno slavi;
I na nebu velebno odkriće
Promalja se od bajnog zapada,
Ter prosieva od grada do grada.
Sviet to gleda, ali nezna šta je.
Dok kroz sjene ne nazrie zlamenje:
Ko lav krilat da se k zviezdam penje.
Ili, reć. bi, krstaš or4 da je,
Koji nebom krila razaBtr® je,
Da sokoli orlušiće svoje.
Dočim vila a Velebita kliče:
Uzgor srdea! Kršteni narodi;
To vidjenje nek Vam srdeu godi,
Jer svem svietu na utjehu niče.
Taj zor-pojav, što Vam om pomuti
Sneba slazi da Vaa k nebu puti.
Sto vidiate u nebeskom visu •
Odsjaj lava dionika nije,
Nit tud krataš or« krila* vije,
Da zre ptiće što mu na mah nisu ;
No je krilo Iva Vangjelista
S kim u nebu on dostiže Krista.
To nam perje Isus s neba pusti,
Kad na okup Apostole sgledž,
Primamo iz Makarskog Primorja, 20
tekućega : U našem Dolnjem Primorju,
osobitim oduševljenjem proslavila se je
pedesetogodišnjica biskupovanja N. S.
Lava XIII. Obdržavala se je trodnevnica,
saučešćem mnogobrojna puka. Težaji
ostavio je motiku da se u crkvi Bogu
moli za svoga vrhovnoga duhovnoga pa-
stira. Ganutljivo je bilo gledati, osobito
u Tučepim pod vedrim nebom, kako bo-
goljubni puk, klečeć moli za Petrova
nasljednika. Nemari što ga sjever bije
dok ga ljubav prama Sv. Otcu grije.
Župnici i Olavari na '"me svoga puka
upravili su zanoanu brzojavnu čestitku
Sv. Otcu. Osobitim načinom iztaknula
se je zahvalnost hrvatskog puka za En
cikli ka »Graude Munu&".
« «
Primismo, aa zahvalnošću „Duhovnu
Besjedu" eto ju je držao vlč. Ivan Ja-
kovina vinagoraki župnik prigodom u
atolitbe vlč. g. Mihovila Boseka klini-
čkoga župnika dne 2. liat. pr. £>. U Za-
grebu, kod dioničke tiskaro 1893. Str.
27. Ciena 15 novč.
*
Viši mjernik Bartuo Tamino dobio je
naslov gradjevnoga savjetnika.
ajiJtovije viesti.
Dopisnik „Eclaira" u Biaritzu pri-
povieda da je Čuo iz usta matere
kralja Aleksandra srbskoga, da će
ona sa suprugom aa tri nedjelje od-
putovali u Rusiju a onda poći u Sr-
i iju, prema tomu dakako, kakov bu-
de politički položaj u Srbiji.
*
* #
Gradska zastupstva u Budimpešti
i Szegedinu primila su zaključke,
kojim se odobrava vladin program
giede crkvene politiko. U Seg.edinu
o'je bilo nego 50 glasova proti
(200 da).
* *
Skupština republikanaca državnih
u Parizu viećala je o predloženiku
za predsjednika s'arostije. Od 151 gla-
sova dobio jo Jules Ferry 87.
^Kat« lm.
Platili:
do konca aiečjja god. 1894: vič. Samo-
stan 00. Franjevaca u Pašmanu, čč.gg.
braća Dobrović ;
do konca god. 1893: slavna narodna
Čitaonica u Jelši, preč. pi'ag. M. Ba-
rilli, veleuč, preč. Dr Engelbert Vor
šak, veleuč, g. Dr. David Starčević,
vlč. S imostan 00. Franjevaca u I-
motskom, vlč. Simostan 00. Fra
njevaca u Martinšćici, preč gosp. D.
Jerotim Moakovita, vlč. Samostan 00.
Pak ga Petru poglavici preda,
Onda kadno vlastno rieč izusti:
„Hajde Petre! pasi ovce moje,
Odsle one nek au stado tvoje !a
Sad to perje kiti onog Lava,
Kog' stolica svetog Petra zapa,
A to to Lav je Trinaesti Papa,
Ter ga i ta zapanula slava,
Da pedeset iza ljeta punih
Biskupska ga biser-kruna kruni.
Što je Biskup, to Apostol bio,
Vjek vojštio u muci i tugi,
Ks i drugi blagovjeatni drugi;
A naj posije pali mu u dio
Vrhovnika Petra čast i ključi,
Da svim vlada, svih bodri i uči.
Pri osvitku ovog slavnog goda
Sviet kršćanski u radosti pliva,
Divnog Lava u zviezde okiva;
Nit je igdje svjestnoga naroda,
Nit ugledna na avietu vladara,
A da njemu ne poklanja dara.
I nas evo ista miač kreće
Čedne sinke Franja Asižkoga,
Iz sredine Zadra bijeloga *
Ter uz pjesme i mirisno evieće,
Svi molimo Višnjeg kralja slave,
Da te dugo Bog poiivi, Lave!
Franjevaca na Dobrom, vlč. gg.: D.
Franjo Danko, O. Celestin Ozretić,
O. Martin Mikulić, D. Todor Pavli-
nović, D. Joso Nekić, D. Bartuo Aa«
tićević, D. Andro Lovrinčević, D.
Andrija Krinfokai, D. Petar Zlatar,
D. Ive Buzdon, O. Jure Samac, O.
Angjeo Cvitanović, O. Frano Jadrić,
0. Nikola Matas i č. gosp. Martin
P leti košić;
do konca lipnja 1893 : vlč. g. O. Mijo
Piešnjak, vlč. g. O. Josip Kitarović, i
, vlč. g. D. Niko Štuk;
do konca ožujka /893: vlč. gosp. D.
$imun Simunić ;
do konca g. 1892. preč. gosp. Dr. Stje-
pan VuČetić, vlč. g. D. Antun Matovac ;
do konca rujna g. 1892. vlč. gosp. D.
Jakov Ladavac.
0. g. M. M. — Stankovac — Naručenih
200 ar. trnžbica odpremismo Vam u
zatv. smotku u proš. subotu.
Č. g. D. B V. - Vrana — Jeste li
primili u redu V
C. g. dop. — Tratenik — U prvom
dojd. broju, bez plate dakako, jer za
dopiae u nas se neplaća nišu, nego
samo za oglase, zahvale i priobćena.
Srdačno otpozdravljamo !
C. g, V, — Hvar — Kako vidite drugi
Vas preteko. Inače bili bismo uvrstili
dragovoljno.
C. g. D S. P. — Bogomolja — Točno,
kako pišete. Uknjižismo i oglasit
ćemo kad nadodje red.
S harnosću pročitaamo one redke
na couponu, jer znamo, da su iskreni
i iz otačbeničke duše. Živjeli!
A. g. 0. B. D. — Odpremljeno sve u
reda.
C. g F. M. — Skabrnje. Takodjer.
C. g. 0. B. D. — Drašnice - I ob-
voje i tiskanice sve jur odpremljeno.
čč gg. O. R. i Ž. — Bar — Drago-
voljno odmah u dojd. broju. Živjeli!
č. g. Dr. J. — Beč — Obrnusmo već
današnjim brojem,
č. g. Dr. K. — Velaluka — (Jbrojismo
Vaa prvim ožujka. Molimo još 1 f.,
da godina bude ciela jer je poatom 8
na god. Živjeli!
č. g. 8. V. — Ježevići — Može ae ina
tri mjeseca. Šaljemo od danas. Zdravo I
0. g. T. — Nin — Mi primamo rado
vieati i dopise i od ne predbrojnika,
samo ako je dobrim naćelim na uhar.
^ Zdravo !
Č. g. B. —- Obrovac — Naručene obv.
^ i posj. primit ćete ovom istom poštom.
Č. g. M. M. — Zagreb — Naši se ra-
čuni podpuuo slažu. Podmireno do kon-
ca ožujka. Živjeli!
č. g. D, I. V. — Vrbnik —Dopire sve
do konca siečnjat. g. Srdačan odpoz-
drav!
č. hrv. Cit. — Trogir — Premetli ste
60 novč. te drugog polugodišta bit
će mirno su sama 3:50.
č. g. I. B. Pt — Belovar — I Vi 1 f.,
te za drugo polugodište dostajat će
sama 3 t.
č. g. D. J. M. — Novalja — Za naru-
Čbu. podmireno u redu.
č g. O. Š. B — Metkovići — Takodjer.
č. g 0. J. V. — Borovci — Takodjer.
g. 0, B. B. S — Konjic — Pred-
plata podmirena do konea lipuja.
Srdačno blagodarimo na popratnim
riečiraa i brataki odpozdravljamo!
... —O
E si junak usred burnog vieka,
U kom tvaraŠ neobična čuda,
Čovječanstvo štiteć od zabludfi,
Dajuć svakom spasiteljna lieka,
Grdjegodj pakost mir i ljubav ruje,
I zloduhatvo ljudsko družtvo truje.
Bratstvom bratiš i dobre i hude,
Učiš da se Boga neodmeću,
I da s pravdom sebi grade sreću,
I na tudje dobro ne požude,
I vladarske zauzpreže* sile,
Da s nepravdom nebi sagriešile.
Na te tvoje nauke i svjete,
Kim narode Tvoj veleum puti
Svemira se dusi klanjaju Ti,
K6 proročtvu Božje knjige svete,
I ko plovci zviezdi danici,
II ko aužnji avietlu u tavnici.
Primi, Otče, sa Jadranskog žala
Ovaj poklon 'ainovljeg nam hara;
Dok kličemo Bogu aa oltar&
Da te čuva povrh sviju jala,
Ter da držiš štit vjere u vlasti
Dokle svietske neukrotiš strasti.
Mfi
malevolentia, intermisimus numquam. —-
Nos utique ad optata vestra Deum exo-
rabimus ut vos propitiuB respiciens, mu-
neribus suis lectisBimis compleat, atque
exempla in vobia fructusque christi&nae
virtutiB in dies multiplicet.
Quoniam vero in benedieiione pater-
na singularem quamdam inesse virtutem.
quao familiam solelur firmetqne, beni-
gne Deus constituit, Nos eam idcirco,
auetoritate Apostolica amplisaimam, vo-
bi« enixe flagitantibus magna caritate
invocamus, hac freti spe vobismetipsis ac
fratribus vestrisque omnibus uberrime in
omne tempus profuturam. Benedictio etc.
o
* *
Hodočastnici poplavljuju Rim. Već
ih se ondje hroji, samo ovih zadnjih
dana, 40.000.
U Rimu je sada i stožernik nad-
biskup Napulja, Sanfelice, princip
Alfons de Chimay, rektor sveučišta
u Lovaniju sa 6 prefesora, i t. d. i
t. d. Svi su došli k Papi, a nitko
k talijanskomu kralju, za sve da i
on slavi sada svoj „jubilej" (srebrni
pir).
Sto ima nova po svietu?
Bečko novinstvo vidi u državnom pre-
vratu izvedenu od mladog kralja u Sr«
biji, prst Ruaije.
1 lzlandija dobiva autonomija ko sto
će ju dobit, nade je, Irska. Zakon (e
odobren još proš. aiečnja od danskoga
kralja, ali ući će u krepost dojdučega
kolovoza, lzlandija imati će svoju pose-
bnu upravu i parlamenat: Senat i za-
stupstvo: Senat imat će dvanaest člano-
va, od kojih će polovicu birat, kralj, a
polovicu zastupnici. Zastupnika pak biti
će 30, au dragih 6 biranih od kralja,
lzlandija neće učestvovat u zakonodav-
stvu Danske, niti će sto doprinašat za
njezine troškove.
>-*>-*> J
NAŠI DOPISI.
Komiža, 10 travnja.
Eto hvala Begu, veselim uzkrsom za-
vršila i ljetosnja korizma. Baš ko da je
i narav uzkrisila taj dan zajedno sa
Spasiteljem avieta, jer bio krasan i ve-
dar, da ga je bilo željeti nakon dugog i
ružnog ožuljka. Ali što je utješljivije,
uzkrisilo ljetos u ovoj varoši mnogo u-
spavanih ljudskih srdaca, te se pomirilo
sa svojim Bogom. Milina je bilo gledat
kako je narod vrvio u crkvu da se iz-
povidiiavoju dožnost kršćansku izpuni,
naosou množija zastarjelih griešnika. Za
sva ova ima se najprije zahvalit dobro-
stivomu Bogu, koji spirat ubi vult, pa
onda zasluga, je, imamo reć istinu, Fra
Nikole Bilića, koji poznatom svojom rie-
ćitosti i znanjem, kao vriedan liečnik,
poznajući bolesti ljudskoga srca, znao
kroz cielu korizmu pobudjivati svoje
slusaoce da uzmu jedini i spasonosni
liek koji će odzraviti zastarjelu ranu srca
njihova. 1 hvala Bogu uspio. Jučer na
mali UzkrB svršio svoje propoviedanje
sretno, kraaniaj i ganutljivim blago-
slovom, kroz koji mnogo suza provrelo,
grla zajecala, a i mnogo uzdaha se čulo.
Usi sao Bog njegove želje izrečene u
tom blagoslova i biti ćemo. sretni5 a i
hoćemo, jer je ovaj narod dobar, srca
plemenita i radin, pa mu sve bukti, ra-
ste i dozrieva božjim blagoslovom. Da-
nas nam Fra Nikola odputovao. Oda-
brana kita prijatelja odprati ga do na
vrh Selca, a tri tješnja prijatelja sve
do Visa, gdje se ukrcao put Spljeta od-
kle će u imotski, gdje ga čeka druga
i težja radnja, župnikovanje. Dragi Fra
Nikola, tvoj boravak n Komiži bit će
svedj na uma ovomu dobromu puku, a
još vi*e onim koji te s bližega upoznaše.
Kratko si vrieme izmedju nas živio, ali
upoznasmo tvoje plemenito srce, čvrst
anačaj, duboku ućenost. Kadi svugdje
k6 što si ovdje radio, a narod će ti biti
haran, te Bog će ti trud tvoj naplatiti.
Zbogom Fra Nikola, uživali te Imoćani,
a Franjevci troje države, svedj imah
braće tvoga kalupa.
Napokon zahvaljujemo dobromu na-
šemu župniku, koji tebe odabrao za lje-
tošnju korizmu, Državniku zaslužne dr-
žave Spasitelja koji te poslao, 1 tebi
koji se udostojio naprtiti na se ovaj te-
ški teret, al koga si sretno i uspješno
do kraja nosio. Dojduće godine čekamo
drugog franjevca u osobi Fra Daniela
Radmilovića države Dubrovačke, Sretno
nam došao! Uz to tebi Fra Nikola ope-
tovno zbogom, na dugo živio na korist
crkve i naroda a na diku tvoje braće
vriednih Franjevaca.
Ia Šibenske Rogoznice, 15 travnja.
Blaženi mrtvi, koji u Gospodinu umi-
raju! Doista svak tko ima iole kršćan-
skog ćustva ljubi svoje drage pokojnike
i utjehu ćuti, kad im može posjetiti
grob, i nad njim izliti svoje vruće suze.
Nu mi ovdje u Rogoznici glede toga
nijesmo se nalazili baš najbolje; jer smo
do sada imali grobište, koje ae je pro-
tivilo svakomu religioznomu i moralno-
mu pravilu. Sviet idući u Crkvu morao
je gaziti povrh grobova; a suviše gro-
bište bijaše pretiesno i veoma slabo u-
redjeno, To ae je taklo duše i srca ovog
pučanstva; te za to odredi se makar i
na vlastite troškove napraviti drugo
ljepše i udobnije grobište, da bi odgo-
varalo pravomu pietetu, koje ovaj puk
ima napram Bvojim mrtvim. S toga svi bez
razlike otci obitelji, a na čelu jim seo-
ski glavar gosp. ^Ingjeo Graovac učiniše
u tom smislu potrebite korake; i posije
mnogo vremena napokon postigose, da
je u prošli utorak, kako je prije bilo
javljeno, amo stiglo obćinsko povjeren-
stvo iz Šibenika, da razvidi mjesto i u-
tanači način i sredstva, kojim bi se
dogradilo željeno grobište. 1 zbilja na-
kon malo riečito energičnih izrečenih po
obćinskom upravitelju gosp. Madirazzi,
pošlo je za rukom nagovorili puk, da
svaki član obitelji dade 2 for,, i da
će imati iiepo i ukusno grobište bez
ikakve druge brige pučanstva Puk
je na to jednoglasno pristao. Ovom pri-
godom pišući ove redke bio je prisutan
tomu dogovoru., te mora u velike da po-
hvali požrtvovnog? imućnijih seljana,
koji su ae velikodušno obvezali, da će
i preko naznačene svote od 2 f štogod
dati, da tako naknado sto ubozi i siro-
mašni nemogu da izplate. Evala na«im
RogozniČanim, koji au se u ovomu po-
slu pokazali dostojni svake hvale i
časti; od ovakovih ljudi možemo se na-
dati svakomu dobru, jer doisto ne grieši
pjesnik kad pjeva:
Rud bo samo, koj' si mrtve štuje
Na prošlosti budućnost si snuje
P. Preradovii,
U Imotskomu, dne 10 travnja.
Dne 9 travnja tg. dovršio je korizme-
ne pripoviedi u ovoj župnoj crkvi M.
P. Otac Fra Pijo Poljak, franjevac dr-
žave Presvetoga Odkupiielja, i u is'd
dan dao puku sv, blagosov. Izbor pred-
meta bijaše mu plemenit aiztomaČenda
nije mogo bolje.. Crkva bijaše uviek
puna kao šipak, kao nikad prije, ne sa-
mo iz varoša već i iz obližnjih sela.
Mnogi hristjam takodjar su dolazili da
slušaju rieć Božju iz usta našega Fra
Pija.
Propoviedao je nedjeljom i četvrtkom,
a od 19 Ožujka do 26 svaku večer. Toli
za trud uložen u propoviedanju, koli za
njegov neumorni rad u izpovjednici, du-
žnost nas steže da mu izrazimo duboku
zahvalnost, uz obećanje da ćemo se sie-
ćati do groba njegovih nezaboravnih pro-
poviedi i podanih nauka i opomena. Od
srca pak hvala M. P, Državniku Otcu
Marku Ivandiću, koji nam je poslao za
propoviedaooa ovoga izglednoga misnika.
Na 10 tm. odieli se od nas svetčano
odpraćen od množtva naroda, na čelu
mu gospodin obćinski načelnik i žu-
pnik sa množtvom odlične gospode, od
mjestne ronde uz pucanje mužara i pu-
šaka. Zbogom M. P. Fra Pijo! Premda
odsutan aiećaj ae nas, a mi sigurno ne-
ćemo tebe do groba zaboraviti.
Domaće Viesti.
Jučer je pao na ratnom parobrodu
„Andreas Hoffer" neki mornar s jarbala
i ostao na mjestu mrtav. Bio je rodom
sa zadarskih otoka. D<tnaa mu je bio
sprovod.
*
* *
Upozorujemo Čitatelje na današnji dru-
gi članak o „grbu trojednice i Greine-
rovim pisankam".
* * *
Folnegovićeva u večer Brodu na 16 tek.
uspjela sjajno. U krasno izkićenoj dvorani
hrvatske čitaonice sakupilo se sve neod-
visno gradjanstvo brodsko sa svečarom
Folnegovićem, koji je sa drom. Banjav-
čićem burno bio pozdravljen. Vrlo mnogo
gosti iz okolice i iz Mičrovice. Posije
proslova, što ga je govorila gdjiea. Se
linger, pjevačice i pjevači odpjevaša
krasne patriotične pjesme. Posije dekla-
matornog diela komers i ples. Na ko-
mersu nazdravi dr. Brlić Folnegoviću
kao pokretaču hrvatske misli u Brodu,
Folnegović se obrati nafci-asni spol, zovuć
ga da i nadalje goji hrv&tski duh. Ker-
dić nazdravi domovini, kapelan Živoder
prvacim oporbe, Starčeviću i Strosamaje-
ru, Ivanković oporbenim zastopnicim na
saboru, osobito dru. Banjavčiću, dr. Ba-
njavćić Brodu i njegovim krasoticam,
Marac svim gostovim, a Stevo Kutuzo-
vić u ime gostova Brodjanim. U 12 '/,
sati zaključi predsjednik pl. Borvat ko-
rnere. Pjevale se rodoljubne pieame, u
dolnjoj dvorani plesalo ae do 2 sata. O-
dučevljenje neopisivo, zadovoljstvo ne-
izmjerno veliko, red uzoran. Stiglo vrlo
mnogo brzojavaka.
Banket u crvenoj kući posietilo 111
osoba. Predsjednik dr. Brlić. Prisutno 1
seljaka i mnogi svećenici iz okoliee.
Pred kućom puno svieta, osobito kra-
snog spola; zdravica išla je za zdra-
vicom. Podnačelnik Borvač nazdravi
kralju, dr. Brlić sjedinjenju oporbe, Fol-
negović Brodjanin, kapelan Kirchmajer
dru. Anti Starčeviću, Kerdić biskupu
Štrossmajeru, dr Barjavčić opoziciji.
Kapelan Živoder razložio je medjutim
n^grnulom seljačkom svietu znameno-
vanje sjedinjenja, na što seljak Sira-
glović zahvali. ZA tim nazdravi Folne-
gović domovini. Marae Folnegoviću,
odvjetnik Kovačević iz Djakova brod-
skim krasoticam, župnik Lončarovič
predsjedniku Brliću.
Gradianin Cviić.iz Broda razloži kra-
snu ideju 0 dalnjem radu sjedinjene
oporbe, kojoj da je kao vriednom vrta-
ru zadaća da oplemeni neplodne voćke,
mlitave Hrvale i da ih dovede na pravi
put. Kapelan Miletić nazdravi slozi, žu-
pnik Jagodić iz Garčina dru. Amrušu,
Ivanković hrvatskim zastupnicim naca
revinskom vieeu, Dr. Banjavčić hrvat-
skoj idaji i hrvatskom duhu a dr. Brlić
štampi. Nakon kratkog oprostnog slova
g. Foinegovića zaključi predsjednik Br-
lić u 8 sati banket. Brzojava je stiglo
70 iz svih krajeva Hrvatske, medju inim
i od biskupa Strossaaajera i od dra.
Starčevića. Palo je u oči da iz Karlov-
ca nije bilo nikakva pozdrava. Oduše-
vljenje bijaše izvanredno i ponašanje u-
zorno. Nakon banketa još mnogi gosti
ostadoše a prijateljskoj zabavi.
* * «
Bio nam je blagohotno dostavljen je-
dan iztisak nove knjige „II Papo, secondo
la teologia e la st,oriau.
Knjiga je napisana katekiatičnim? te
veoma razumljivim načinom, za da
je predmet dubokom učenosću obradjen.
Ima mnogo poglavja, koja su za naše
posebne, vierske okolnosti ko naročito
priredjena. Ovo je izvrstan obei, apolo-
getični poviestni crkveni pregled, vrie-
dan da ae svugdje čita i uči.
Fisac je djelu vlč. isusovac 0. H.
Legnani iz Skadra. Može se nabavit i
preko vlč. 00. Iauaovaca u Zadru.
* «
Primamo iz Vodica: Neznamo zašto
„pozivnice" na vojničke vježbe glase u
tri jezika: njemački, talijanski, hrvat-
Bki — „Einbernfungskarte„Cedola di
convocaziona", „Pozivnica", kad iste do-
stavljaju ae samo u njemačkom jeziku.
Takvi slučaj dogodio se uprav ovih dana
u ovoj varoši. Tri pričuvnika primiše
poziv na vojničke vježbe za dan 15 Mai
a trajat će 13 Tagen Dotičnici bijahu
na mukam, dok nad joše onog tko će im
protumačiti sadržaj, pošto u varosu ne
razumije nitko njemački.
*
% *
Medju brzojavkam koje su prigodom
sjedinjenja opozicija odaslate preazv.
bisk. &trossmajeru i veleuč. Dru. Anti
Starčeviću, najkraće eu, ali možda i naj-
pametnije i najkorektnije one što su ih
poslali ^rodjani. Glase:
„Preuzvišenom g. biskupu
Strossmajeru
Djakovo.
Slaveć sjedinjenje hrvatskih oporba
na banketu nezavisnoga gradjanstva grada
Broda, kano predstavniku hrvatske pro-
svjete šaljemo Vami, preuzvišeni gospo-
dine, hrvatski pozdrav sa željom, da
Vam Svevišnji blagoslovi sav Vaš za
mjerni plemeniti trud i dopusti doživiti
ostvarenje jediostva i slobode Hrvatske!
Odbor.
Veleučenom gospodinu
dru. Anti Starčeviću
Zagreb.
Slaveč sjedinjenje hrvatskih oporba na
banketu nezavisnoga gradjanstva grada
Broda kano predstavniku hrvatske dr%a
vne misli šaljemo Vami, veleučeni go<
spodioe, hrvatski pozdrav sa željom, da
Vam Svevišnji blagoslovi t>av Vaš
mjerni trud i dopusti doživiti ostvarenje
jedinstva i slobode Hrvatske."
Da su sve brzojavke ovako promi-
šljene, možda bi budućnost sjedinj, opo-
zicija i narodna radost i korist bile
puno veće.
• * #
Preostajejoš nekoliko iztisaka „Ožuj-
skog mjesečenja", ove zanimive knjige
veleuč. O. V. TomaŠića, i može ju se
nabavit kod ovdješnje knjižare g. A.
Nania, uz 55 novč. tranko na kuću. Pre-
poručamo ponovno ovu knjigu, o kojoj
se i protivno novinstvo a velikom po-
hvalom izrazilo.
ft ft ft
Javljaju nam iz Šibenika, 18 travnja:
Ustanovio se odbor, po inicijativi ab alto,
e da učitelji ovoga kotara izjave se u
karist odluke pokraj, vieća VI ožujka
i. g, br. 882 naperene protiv grbova
„Trojednice" na Greinerovim pisankam.
Pokretači su nadzornik Šinčič, učitelji
Rossini, Pjerotić, /Sarić.
* * *
Javljaju nam iz Janjine, 15 tekućega,
da i ondje već od dva ciela mjeseca
vrieme a bure, a ne samo eto bura puse,
nego je i studeni van zemana. Na 15
tek. osvanulo je pače debela leda.
* ft «
Primamo iz Trogira, 18 travnja; Kako
javiste, g. Uredniče, u ovoj drevnoj
Sbornoj Opatskoj crkvi propoviedali su
prošle Sv, Korizme hrvatski prep. ka-
nonik Žuvela, a taljanski M» P, de
Biasi,
Hrvatskomu propovjedaocu slušatelj-
stvo uviek bilo mnogobrojno, jer nje-
gove propoviedi mudro izradjene i smje-
šćene a nješto i razgovjetno izvedene,
izrečene) te zasladjene čistom hrvat-
skom besjedom kao melem blago pro
dirahu u pameti i srca slušatelja, raz-
lievajući se u duši njihovoj blaženom
pokrjepom evangjeoske rieči. Doistine
tko ga je slušao usjekao je u svojoj
pameti nezaboravni spomen a u srdcu
vjekovitu haruost, te ga blagoslovio od
srea zaželiv mu svako dobro od Sve-
mogućega. Talijanski propoviedalac i
on je vratno svoju mučnu zadaću vršio,
ali mjestne okolnosti ostavljale su ga
a veoma malim brojem slušatelja, tako,
da mnogi ciene suvisno propoviedanje
na talij, jeziku u ovom gradu. Pudi re-
čeno bez zamjere.
*
* «
Na sveučilištu u Zagrebu goapodin
Petar Marković bi promaknut na Čast
doktora prava.
* *
Proračun grada Sarajeva za tek. go
dinu izkazuje potrebu od 253.168 f. a
pokriće 256.975 f, Treba: za gradsko
poglavarstvo 21.480 f., za zdravstvo
5650 i., za nastavu 7980 t., za ceste i
gradjevine 129-900 f., za gradsku klao-
nicu 16.920 f., za rasvjetu grada 8.000
£. za gradsku vatrogasnu četu 16.295 f.,
za ukonačenje vojske 2,9601, za upra-
vu gradskih daća 18 010 f., za upravu
mosćaničkog vodovoda 14,700 f., za ine
razne troškove 5.825 f,
* « «
Vlada u Beču potvrdila je izbor g.
Lamberta pl Kambija kao tajnika po-
kraj. gospodarskog družtva i urednika
budućeg „Poljodjelskog Vie8tnikaft.
* # #
Ovaj čaa presv. pragoap. biskup Nakić
obilazi u sv. pohodu Poljiea. Izrazuju
nam odonod radost, što presv. pragosp.
biskup dava nad grobovim odriešenje u
glagolskom jeziku.
# ft «
Danas po podne primismo iz
Zagreba sliedeću brzojavku :
„Hrvatska misao pobjedila sa
devet glasova. Oduševljenje neo-
pisivo. Borba bijaše prežestoka.«
(Brzojavka odnosi se na dana-
šnji izbor zastupnika u Zagrebu
gdje je opozicija predlagala Dra.
Amruša, koji je eto i izabran, a
magjaroni sveuč. rektora Piiverića.
Radujemo se uspiehu borbe, U r„).
Različite vlasti
/Službeni list bečke vlade priobćio je
naredbu ministarstva financija, kojom
se daje do znanja, da je već u prometu
bakreni novac krunske vriednote, a da
se ima povući iz prometa bakreni no-
vac od 4 novč. dosadašnje vriednote.
Izašo je nadalje zakon, da 8e dosa-
dašnje srebrne dvoforintaće i četvrtina
forinte (25 uvč.) koji au do sada vrie-
dili, dižu iz prometa. Ovaj zakon nala-
že, da se dosadašnji srebrni novac od
dva tor. i od jedne četvrtine for. austrijske
vriednote, koji su dani carskom odlukom
od 19. rujna 1857. ukidaju rstavljaju izvan
vriednosti prvim danom dojdućeg lipnja
1893. Usljed toga spomenutim novcim
nakon toga dana neće ae moći više ni-
šta izplaćivati u državnoj blagajni, niti
će ih ista davati; ipak do 31. julija
1893. moći će se razmienjivati u c. k*
blagajnam a nakon toga dana neće već
vriediti.
*
* *
U proš. sriedu Rudolf Falb u Beču
držao je predavanje o zemljotresim. Falb
pripisuje uzroke potresa uplivu mjeseca,
koji jednako djeluje na plimu i osjeku.
Zemljotres dakle nije ništa drugo nego
djelovanje lavinih struja u nutrini zem-
lje, kad se lava počme kretati. Privla-
čiva sila mjeaeca prolazi kroz cielu tvr-
du koru zemlje, pa lava poput oceanskih
valova hoće da se diže prama mjesecu.
Usljed velikoga udaranja lave ozemalj-
u koru, nastane prolom u nutrinizem-
lje, nastane podzemaljska erupcija, koja
se osjeti na površini zemlje kao zemljo-
tres. Prosječno zemljotresne katastrofe
bivaju samo jednom na godinu. Najčešće
se ovih naravnih pojava opaz' mjeseca
aiečnja, travnja i listopada, a najmanje
lipnja i srpnja. A to se ima sveati na
djelovanje sunca, koje je za ova tri mje-
seca najbliže zemlji, a za ova dva naj-
udaljenije. Falb navede postojećezemljo-
treane teorije i zakone, koji se od tuda
izvadjaju, smjerove zemljotresa to kriti-
čne dane, koji s njima stoje u savezu.
Najkritičniji dan ove godine imao je biti
16. travnja, medjutim 16 travnja proso
bez zla!
novije viesti«
Antisemite u gradskom vieću u
Beču dobili su 6 novih zastupnika,
te ih je sada ukupno 42.
*
Danas se slavi u Firenci ženitba
bugarskoga kneza sa kneginjom Ma-
rijom Luizom.
• * ft
U Belgiji jos traju neredi i ,,bez-
poslice" radi toga što nije bio pri-
mljen „suffragio universate". Bojeć
se vanjskog uplićanja skupština wcon-
stituente" prihvatila je predlog koji
je sasma blizu obcem pravu glaso-
vanju.
Odpisi „Kat,. I>J im/*
0. g. A. N. — okolica — Vaša viest o
rim. obredniku i odnosna preporuka
nije ovaj čaB nuždna, jer amo sretsi
da Vam možemo javit, da so već od
više godina o tom u Iiiaau nastoji,i i
da je poso dobro, kažu nara, upućeii.
„ Do vidjenja! ,
C. g, D, B. S. — (/unski — Priobćisoao
^ Vašu naručbu si. ured. „N. L."
C. g. L. L. — Žbaudaj — 1 Vašu g.
Art.
č. g. „Otočanin" —• Šibenska okolioa.
Vi uprav po onoj: nulla dies sine li-
»«a. Evala! U dojd. broju.
0. g. N. C. — Spljet — Šaljemo i 6
ponovno naručenih izt. „Obračuna".
Živjeli!
"•Me-
„Biač", starodavna hrvatska prestol«
uica u Kastelim kraj Spljeta, plod ve-
leučene radinosti 0. Šim. Milinovića sada
barskoga nadbiskupa metropolite. Po na-
govoru prijatelja, koji s velikom slaSću
čitahu ovu veoma zanimivu poviestnu
razpravu, dali smo ju pretiakat u posebtiu
knjigu. Obsiže 40 strana u četvrtini. l>o-
dato je pri kraju kazalo. Može se naba-
vit kod naše Uprave uz eienu od 3.0 n.
franco.
bi poslanstva, te sa iste bile foto-
grafane po Morćs-u i onda povraeene.
LieČnici Charcot i Brojiardel i-
zasiati tz Pariza u London, izvje-
šćuju, da se Hertza nemože prenieti.
Berlinski „Reichsanzeiger" javlja,
da je Reichstag sazvat za 4 srpnja.
^Norddeutsehe Zeitung" javlja,
da će Car lično otvoriti Reichsćag.
Millevoye pita glede Hertza, te
uz prosvjed predsjednika i ministra
vanjskih posala čita ulomke iz to-
bože ukradenih pism&, izmedju kojih
izpravu englezkog poslanstva, po
kojoj su Burdeau, Clemenceaui 2?o-
cheiOrt dobili 500 do 20,000 lira
šlerlina (smieh i prosvjedovanja).
Develle misli da je Millevoye žrtva
grdna zavedenja. Predsjednik mi-
nistarstva izjavljuje, da viada dini
sve moguće da dostigne izručenje
Hertza; stvar o ukradenim izprava-
ma bila je predata sudu, koji je za-
veo iztragu. Komora odobri sa
382 proti 4 glasa dnevni red,
kojim se žigošu strastvene i smie-
šne osvade. (Povladjivanje komore).
Millevoye i Deroulćde polažu man-
date.
U Toulonn, na 22 tek. umrlo je u
gradu jedno čeljade od kratelja, a u
području grada troje čeljadi.
f
NAŠI DOPISI.
Iz šibenske Rogossnice, 18 listopada.
Viersko je ćustvo u našem hrvatskom
narodu, hvala Bogu, duboko uvrieženo;
te je narod uviek pripravan, da iskaže
dostojnu čast različitim svetkovinam
preko godine. Nu doista izmedju mno-
gih svetaca, on na osobit način štuje
neke, koji bolje cdgavaraju njegovoj
ćudi. Medju ovima sigurno spada i /Sla-
vni Paduanski Čudotvorac Sv. Ante.
I naša varoš štuje blagdan Sv. Ante
osobitim načinom. Odam dana prije ju-
trom, o podne i u večer slavi se na-
stajućem blagdanu, a po podne u oči
svetkovine uz slavljenje zvona iznese
se na sred Crkve preliepi kip Sv. Ante
pjevanjem pjesmice: „Ako išteš čudno-
vata" i izmolenjem 13 Otče naša na
čast trinaest milosti Sv. Ante. Od o-
voga časa pak do kasne noći vidjet
ćeš kako bogoijubni ovaj puk vrvi u
Crkvu, da se pokloni i pomoli pred
kipom božjeg Ugodnika. Jutrom na
vrieme redaju se tihe Sv. Mise uz mno-
gobrojno saučešće pravovjernika, a ka-
šnje okd 9 sati uputi se veličanstveni
obhod s imenovanim kipom Sv. Ante
uz pjevanje preliepe pjesmice: „Srcem
užganim i glasi sladkimi*. Ovomu ob-
hodu po mjestnom običaju učestvuje
sva Školska mladež, od koje nekoliko
djevojčica u bielo obučenih siplje pred
kipom cvieče; dočim je povorka pobo-
žno stupajućih ljudi takova, da ju ne-
možeš okom pregledati. Osim naime i-
stih mješćana grmi amo onog dana i
svi dvorani, a suviše je vidjeti i mnogo
nostranog svieta iz Primoštena, Marine,
pa čak i iz Vlaškog. Obhod se usta-
vlja Četri puta na Četri različita mje-
stu, gdje se pred Svetčavim kipom
izmoii kratka molitva. Došavši obhod
u Crkvu, odmah se pjeva život Sv.
Ante, koji je od bogoljubnih slušatelja
pomno i osobitim zanimanjem slušan, a
zatim odmah nastane svečana velika
Misa.
Nu ova se svetkovina time nije za-
vršila, već po običaju mjesta na 15 i«
stog mjeseca župnički pomoćnik uz ve-
liko saučešće pobožnog puka, odvezao
se do podnožja brda Movra, preko je-
dnog kilometra izvan luke, gdje je u
kapeli Sv. Ante izpjfevao svečanu Misu.
Raduje se upravo svako kršćansko
srce, videći da dobri puk na ovaj na-
čin štuje svoje nebeske odvjetnike, koji
jim neće uzkratiti svoju pouioć u nji-
hovim potrebam.
V.
Umro je dobri i čedni plovanvi nad-
župnik kolegijalne crkve sv. 5imuna
u ovom gradu, u 73. god. života,
preč.
i> Josip Milin.
Župnikovao je dugo vremena na 0-
toku Ugljanu gdje je ostavio naj-
ljepšu uspomenu.
Prekojučer bio mu sprovod s ve-
likim učešćem svećenstva i gra-
djanstva. Preuzv. pragosp. Nadbiskup
dao je zadnje odriešenje.
Mrtvi ostanci preneseni su na U-
gljan-
Bog mu dao vječni pokoj!
Predjučer je bilo ovdje na prolazku 170
Hrvata iz prekovelebitske. Medju njima
i Dr. Frank i književnik Kumičić s go-
spodjom i mnogo drugih odličnih lica,
do 30 Doktora, kao 27 svećenika, i li epa
kita veleposjednika i t. d, i
Kad je stupio na obalu parobrod
„Austrija"') odpjevalo je zagrebačko
kolo narodno himnu „Liepa naša domo-
vino". Desila se na obali šaka deran-
čadi koja, govori la rama, la šćaffa, i
drugim takim „talijanskim" (I) riečima,
i izpod još dobro ne ostavljene crven-
kape stali pronosit talijanačku uljudnost
sa »vizdanjem i revanjem!! Nemo dat
quod non habet.
Naravno, Hrvati nijesu mogli nego
sažuljivat takav dokaz talijanaškog na-
predka, pa prema onoj Danteovoj: „non
ti curar di lor, ma guarda e passa" iz-
krcali se da mirno i dostojanstveno, ko
što dolikuje naobraženu narodu, posie-
te grad.
Bili su i u narodnoj Čitaonici, (čuje-
mo da na predlog Dra. Franka! U So-
kolu ne!) i tu su liepo biii dočekani
i pogošćeni.
Izpjevav rodoljubnu pjesmu opet su
nastavjli razgledanje grada.
Talijanaši ne mogli podniet videć ko-
liko su niže niže izpod „varvara" Hr-
vata, pa odkrili ponovno ljepote svoga
italskoga odgoja, bacanjem jaja i povi-
cim; „. . avronazni de Croatiu 2) i sli
čna.
Pa da slika talijanske uljudnosti i u-
gladjenosti i svoj okvir dobije, njih sto-
tinjak stadoše na obali opet revat i zviž
dati (moderna glazba!) u više navrataka
dok se parobrod odalečio od obale.
Da su ovdjesnji Hrvači jednaka po
odgoju pasmina, moglo je doć do ozbilj-
nih nereda, ali u neku bolje je bilo pu
stit proste, kS što se i pustilo, talija-
naške izkaze, neka se vidi što vrieie
naši protivnici i neka naša braća uzmo-
gnu odniet sobom uspomenu talijanaške
finoće i gostoljubivosti.*)
*
* *
Jučer je i gosp. namjestnik podmar-
šal pl. David odputovao na slavlje u
Dubrovnik, sa glazbom.
* * *
Nakon što smo odpremili bilo proša«
sli broj, bilo nam je javljeno iz Zagreba
da ide u Dubrovnik k odkriću Gundu-
lićeva spomenika i pjevački zbor hrv.
trgov- družtva „Merkur". Taj zbor je
poznat po svuda sa svoje „patriotičnosti
a imade i najbolje pjevačke sile".
* « *
Predjućer je izašo 12 svečani broj
„Hrvatske" i „Hrv. Krune" za sliede-
ćim sadržajem:
Slava Gunduliću (sa pjesnikovom sli-
kom). —• Istri, Sonetni vienac. Spjevao
') Jedan od najvećih LIoydovih paro-
broda. Unajmljen je za 8.0(J0 f.
*) Intonaciju ovom« krasnomu talijana-
škomu ritornellu čujemo da je dao
sin Hof'raiha gosp. B.! Jadan otče, ako
je istina, da si takav porod odnjibao!
3) Doznajemo, da je i nekoliko rišćan-
sitih klerika pomagalo ili poticalo na
revanje i zviždanje. Hoće ti i ovdje
gosp. Glavinić k6 u Spljetu proti hrv.
omladini zametnut iztragu? Čekamo,
da vidimo!
I. Ž. K. — Za čistoću hrvatskoga jezika.
— Prva pjesma (spjevala Dobroslava
Hrvatić). — Atala „ (pripov. Chateau-
brianda. Preveo Z. Š). — O Domovini
(rečenice). — Stogodišnjica Gjurinove
latinske slovnice sa hrvatskim tekstom
(uspomeni pisca posvetio F. Radić). —
Haramija Dos (pripoviest iz naroda.
Piše Radomir Hrvat Bošnjak). — Sje-
ver (pjesma Dobroslave Hrvatić). Knji-
ževne viesti i ocjene: 'Modrićeva „ La
Dalmazia" (ocienio 'F. Radić) — O zna-
čaju (rečenice). —Bibliografija. — /Šala
i satira. — Odgonetke zagonetkam proš.
broja. — Odgonetke umjetnim zagone-
tkam proš, broja. — Hrvatske narodne
zagonetke. — Različite viesti. Vrieme
u Zadru.
U Prilogu „Hrvatska Kruna" : Hr-
vatsko državno pravo pravo VIII —
Hrvaču (pjesma samouka Hrvata iz A-
merike). — Statističke viestf. — Ovi-
dijeve tužne pjesme preveo za „Hrvat-
sku" F. F. Belamarić) IX — Znanstve-
ni i umjetnički napredak. — U podlis-
tku ; Lav ili pobjeda nevinosti (konac).
* • #
N. V. naš kralj odielio je vlastniku
tiskarne g. S. Artale zlatni zaslužni
krst s krunem na priznanje njegove
„prospielne djelatnosti*'.
*
* *
Jutros se dogodila velika nesreća na
vojničkoj poljani kod Zadra.
Nekoliko domobranaca kopalo zemlju
izpod trošnog zida stare vojničke utvrde
i jer gornja strana ne bila ničim podu-
prta sruši se na nesretne vojnike i sasu
ih. Jedan je osčao mrtav, a četiri , su
čežko ranjena.
Gdje je oprez?
* * «
Jučer u jutro k nama došo poglavar-
stvom činovnik, da nam prijavi, da je
poučno zabavni časopis „Hrvatska" za
plienjen.
Ovo je druga zapljena ovog tromjeseca.
Cieoimo, da se nigdje na svietu nije
dogodilo, da poučno zabavni časopis
bude na 12 brojeva dva puta zaplienjen.
.SThueo Hedervarv na pr. dade nemi-
lice plienit političke Listove, ali nikad
nijedan poučno-zabaveni časopis nije
pečate ugledaa razmierno ta sreća
oli nesreća riedko zapade i šaljivi sa-
tirični List Trn, premda on draču pod
nokte podbada,
* - ^ 'j*
O junaštvim zadarskih Hotentota proti
mirnim hrvatskim građjanim doznajemo
razne epizode. Jednoga Doktora udarili
su štapom po glavi samo zato što je
nosio trobojnu vrpcu. Da je nosio ta-
lijansku ko nekad Riečani i Jakinjani,
ne M mu bilo ništa. A drugoga izlu-
pali pestima, jer i on nosio trobojnu
vrpcu. Dakako to nije dopušteni u Za-
dru, a kitit se margaritam, iztscat talija-
naške trobojnice, željet Italiju, to je sve
dopušteno u ov< j nesretnoj zemlji iz-
nimaka.
Medju Hrvatim nahodi se i dopisnik
talijanskih novina. Borme ima šta da
opisuje o dalmatinskim Kairim, tobož-
njoj braći prekomorske zemlje.
Doznajemo takodjer, da su liepi „Dan-
teovi" sinovi bili ua zidinam pokraj o-
bale sabrali kamenja. Srećom oružnici
to opazili i prepriečill opaki i sramotni
naum. Meminisse javabit.
» * *
Na 21. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva metkovske
obćine. Odabrani ostadoše g. Antun
Glušćevič p. Ivana načelnikom, a pri-
sjednicima gg. Marko Veraja, Antu,
Nikolac, Pavao Fabrić, Ivan Jerići
M&to BabiĆ i Mihovio Jeramac,
*
* «
Vlada je naredila Popravak rim. kat.
crkve ua Viru (Puntadura) uz potrošak
od 1305 for Popravak župničke kuće u
Dragovim u zadarskom kotaru, i zida-
nje, bunara za župnika, uz potro&ak od
1650. for. Popravak župničke kuće u
Slandm u dubrovačkom kotaru, uz po-
irosak od 1160 fior.; i popravak r. k.
crkve u Novigradu u zadarskom kotaru
uz potrošak od 542 fior.
*
* *
Vlada je odlučila sagradit gvozdeni
most preko potoka Bjeluštice kod Budve.
* *
„Smotra" od 21 tekućega spominje
u članku nLe elezioni in Germania" i
nabraja tri demagogije. Prva je po redu
„klerikalna" demagogija („demagogia
clericaleli) i svrštena je u isti red sa de-
magogia „progressista « sooiulistaw.
Jeli to promišljeno ? Nije li to uvrje-
dljivo?
6'to bi „Smotra" kad bi katolici (ona
voli reći po protestantska „klerikalci")
vladine zastupnike krstili „demagogia
governialeu ? Valjda ne bi begenala !
* * *
Znancim i prijateljima, koji su
me se vanredno brojno, a cienim,
radi svetih načela, koja imam čast.
da zastupam, blagohotno štetili pri-
godom imendana, najsrdačnije skup-
no blagodarim, jer bi mi cjeć po-
sala bilo nemoguće izvršit dužnost,
zahvaljujuć svakomu na po se.
Don Ivo Prodan Ured.
* * *
Tuže nam se i opet s Bolu sto se
nediele milodari za postradale. Ima već
5.000 f. (?emn se barem ne iznese stvar
na pretres, da prestanu već jednom o-
pravdane tužbe ojadjela pučanstva i
da se zna na čem je stvar.
# *
# *
Namjestništvo je potvrdilo ustano-
vljenje novog društva: Seljatko gospo-
darstvo društvo Dalmacije, sa sjedištem
u Zadru. Svrha je društvu: ćudoredno
i gospodarstveno poboljšanje naroda i
promican/e poljodjelstva, član je dru-
štva svaki punoljetni, koji od godine
do godine plaća 2 fior. taj prima dru-
štveni list mukte.
* # *
Na 19. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva u Korčuli; te
ostadoše izabrani: Slavić Frano načel-
nikom, a Nikola Cvilićević, d.r Roko
Arneri, Joso Fazinić, Antun Gatti, Petar
Depolo Beor i Pavao Vlašić priajedni-
cima.
* *
Predjučer i jučer grad (Sisak slavio
je najsvečanijim načinom 300 godišnju
uspomenu slavne pobjede nad Turcima.
Vriedno je zapamtit da slavni onda-
šnji hrvatski ban Bogu i njegovoj Majci
pripisivno je sjajnu pobjedu, radi koje
je cielo kršćanstvo odahnulc.
U Sisku još se čuva slika Majke božje
koju su ondašnji junaci nosili uoči bitke
da Gospinu pomoć izprose.
U Bogu pobiedifi bio je poklik bana
Bakača nakon pobjede.
BakaČ je bio viernik, s toga i junak.
Slava neumrla palim braniteljim vjere
i doma !
* # #
Javljaju iz biogradske okolice, da su se
ovih dana opet počeli ponavljat slu-
čajevi kradje. Tako dvama težac. ru iz
Pakoštana ukradena su bila s večera
dva ovna. Lupeži poslužili su se iste
večeri kolima Mate Bačka i su njegova
dva paripa, da brže odvezu ovnove u
Biograd, gdje su kušali iste večeri pro-
dat ih, ali ne mogli, te trkli su se i do
Turnja i tu su ih prodali, kako se glasa
za 6 fiorina oba
* * *
N. V. potvrdilo je ugovor izmedju
zaklade Fontanella i Banjalučkih trapisla,
c •
Slavlje u Dubrovniku.
Primismo danas sliedeće brzojavke:
Dubrovnik, 29 lipnja u 6 sata
15 časa:
„ Sinoć skupno prispieše izletnici
Hrvati parobrodom „Austrija". Oso-
bita ovacija Hrvatim iz banovine.
Sinoć predstava i rasvjeta izpala di-
vno. Zagrebačkim se Kolašim odu-
ševljeno pleskalo. Zaoriše himnu: ži-
vjela Hrvatska! Obćinstvo burnim, o-
duševljenim živjela! prihvatilo. Kaplja
srba izčezla u moru hrvatskih izle-
tnika. Vlada podpun mir.
*
Darovnik, 26 lipnja u 3 sata po podne.
Proslava mirna, dostojanstvena, tfvuda o-
ružnici. Veliko slavlje uz učešće ciele o-
kolice dubrovačke. Stara republika o-
svanula sva pod hrvat, zastavam. Jutrom
i kašnje silno pucanje i gromorni uzklic5,
da živio hrvat.Dubrovnik. Viencim, zastup-
stvim hrvatskim iz baDOviae, Dalmacije,
Istre, uezna se broja. Spljetaki „Sokol"
začarao obćinstvo i najzad obkolio spo-
menik. /Srbski kralj poslao vienac „pje-
sniku Gunduliću". Dalmatinski namje-
stnik David: „neumrlom pjesniku". Od-
kriće izgledalo kao ponešto službeno.
Harambašićeva himua uglazbena od
Vilhara burno primljena. Nakon od-
krića opet veličanjne hrvatske ovacije.
Najljepši položeni vienac jest onaj če-
škog naroda, kojim zasvjedočio hr-
vatstvo Dubrovnika i Gundulića. Ne-
dospitni uzklici: življeli Česi, Živjela
Hrvatska. I Srbi prisutvovaše ovomu
pravomu hrvatskomu slavlju.
Dubrovnik, 26 lipnja u 6 sata po
podne:
Vasiono srbstvo slavi Kosovo, Gjuniš,
Slivnicu. Danas proslavilo Dubrovnik.
Odpisi „Kat. Di liu
C. g. Motrilac — Brač — Boj{BK>
da bi branjeniku više škodilo nego
koristilo, stavljajuć odpust u one od-
nošaje! Znate i po činu kojim se ba-
vite kakav vjetar pu$e,
0. g. D. M. — y Bol -— Iz dna srca
blagodarimo. Živjeli!
C. g. S. T. - č. g. A. D. — č. g. M. Č.
i čč. gg. N. B , J. B.. I. B., B. B., A.
J., M. J., R. K.,I. K.,H. L.,M. I.,A.
M., P. S., N. T. T.; J. B., L. B., J.
D,. M. F., F. P , T. K., V. K., F L.,
A. M., A. P., G. L., F. V., i I. V.
Možemo po istini kazat, da nijesmo
čitali, nego učili Vaša cienj. pisma,
e da bismo se primakli onomu Sto Vaša
blagohotnost plemenito predočuje. Kad
u doba tolika truhleža u zadruzi niču
cvjetovi koji onolikim mirisom pa-
triotizma i dobrote napunjaju hrvat-
ski zrak, stariji nemogu nego Bogu
hvalit, što u novu pokolenju boljih
sila Vjeri i Hrvatskoj priprema, boljih
nego su kukavne današnje. Da Vas
Bog poživi, gg. i mila braćo, jer bu-
dućnost nije izvjestna i trebat će
svietlih umova, junačkih racžiša, da se
ni u tminam narod ne smete, ni u
p itežkoćama duhom ne klone dok do-
bri Bog pusti sunce i na naša vrata i
narod dočeka svoj pir. Hoće!
v Excelsiores ! Živjeli!
C. g. G. L. — Mljet — Prijateljsko sje-
ćanje i nakon od'eljenja, milo je, a
osobito kad je iskreno i kad iz
otačbeničkih uzroka niče. Što se nas
tiče, bratska hvala !
& g. D. - Komiža - Takodjer. Bla-
godarimo unapried na obećanoj brz.
obaviesti. Da je češće takovih!
Ć. g. I B. — Komiža — Vieran drug!
Žalimo što ne doprieamo da pismeno
na one upite odgovorimo. Nu bit će
na vrieme i kašnje Živio, hrvatski
sokole 1
ČC. gg. R, i K. — Nerežišće — Znani
ste i prokušani ste te i u pismu i brz',
čest. mili ste. Živjeli !
ČČ. gg. Dr.M. St., K., L., P.— Zagreb -
Brz. čest. onakve a od takovih od'i-
čnih otačbenika čast su nam i na-
grada. Smierno blagodarimo. Živio
Vas Bog!
č. g. O. K. B. — Pir»matovci — Na-
ručene tiskanice odaslasmo Vam na
22 tek.
Onaj sast. red izpustit, jer Vas drugi
predteko, u istom žalobnom predmeta.
Da ne, uvrstili bismo rado i radi ple-
menitog cilja i liepe pjes. forme. Ne-
zaboravite nas!
Zdravo!
Č. g. D. P. Z. - Rab - Bit ćete već
primili. Ciena f. 1:30.
ČČ. gg. Rogoznica, Komiža, i t. d. -
U dojdućem broju.
Č. g* D. D. — Imotski — Srdačna
hvala!
0. g- P. M. — Igrane — Odpremljeno
jučer.
ć. g. D. P. Z. — Lubenice — 1 Vama.
0. g. M. Ž. - Šibenik — 1 Vama 5.
izt. pr. broja.
0. g. 1. B. — Benkovac — Primismo
predplatu i ugodne bratske rieči na
v bodrenje i čest. Liepa hvala!
C. g. x. — Sinjska krajina — S naše
strane nepristranost u mjestnim pi-
tanjim, u koliko takvo stanovište nije
očito zlo. S toga će i vaš dopis u sviet.
Ono Što velite, da budite svakoga
iz mrtvila, e da se bore u čisto hrv.
smislu, veoma je hvalevriedno, jer
bez čista pravca, nema ni čista rada.
& g. B. i ost. biogr. pravaši — Biograd
Takodjer, sokolovi l Živjeli!
U. g. P. i I. B. -r Benkovac — Liepa
hvala!
Imamo da objelodanimo liep broj
predplatnih odpisa. Priobditi ćemo
ih dojdući put.
Uz to} da je toplo preporučeno
onoj gg. predbrojnicim boji otežu
s izplatom, da ne dulje dalje.
D. Ivo Plodan, vlaitnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Brsotukom katoličke hrvatske tiskarne
pojma o historiji, a ipak ee usudjuju u
predgovoru napisati kao g. episkop: nda
pišu iitoriju po svome shvaćanju i du-
bokom uvjerenju, držeći se logike i isto
rijskih dogadjaja« Ne pojmim te logike
g. episkopa, mora da je te logika sa-
sma nove vrsti, jer pred takovim povje«
stničarom, kao sto je g episkop, koji je
nesta napisao, samo da napiše, izleža-
vaju i Solovjev i Bjelovski i Rambaud
i Bersenovi Gindely i Rački i Smičiklas.
Po g. piscu pđpiste su razkolnici:
dakle izobćeni. Tako g. episkop. Ali
biskupe moj, zar nije Bog rekao Petru:
„Ti si Petar i na toj pećini (petra) sa-
gradit ću crkvu svoju (Mat. 19. 18.J?"
Zar nije Isus rekao Apostolima; „Tko
mene sluša, Vas sluša, tko mene prezi-
re, Va9 prezire (Luc. 10. 16.) ?u A ja
mislim, da Apuštoli nijesu bili Srbi, prem
je u svom dielu na str. 99. g. episkop
tako daleko zašao da je napito „Srp
Bki Boga.Isus je ustanovio primat, te
dostavio crkvi vrhovnu glavu — Papu.
Pa z r vi neznate g. episkope, da je
njekoć i grčko istočna crkva priznavala
Papu ? (Jujte te si zapamtite, šć > re-
koše biskupi na floreutinskom saboru:
„Definimus š. Apostolicam Sedem et Ro-
rnanum Pontificem in uniners'um orbem
tenere Primatum etipsum Pontificem Rom.
sticcessorem esse b. Petri Principis Apo-
stoloram etverum Christi vicarium, to-
tiusque Ecclesiae caput et omnium Chri-
stianorom Pat mm et Doctorem existere.a
(Sees. 26. Def. in Alansi Col. (Jote) A
Bog je rekao: Neka bude jedan ovčar i
jedna ovčumica!
Dakle : il- rnorače prizuati, g. episko*
pe, svetu istinu, ili ćroapodma Boga tje-
rati u laž. Tertium non da\ur. -•
Po ovom dakle oni Hrvali, koji izpo-
viedaju kat. vjeru nijesu nikako fana-
tici, još manje razkolnici. Razkolnik je
onaj koji niječe od Boga d*nu istinu,
a to je ciela grčko-utočna crkva, to je
i sam g. episkop Jest, Hrvati se upra-
vo mogu ponosili eto su sinovi kat. crk-
ve, Što su podanici namjestnika Isuso
va, od koga su primili svete i medene
nauke. Ja osobito preporučam g. epi-
skopu znamenito djelo Rusa Sjiovjeva:
La Russie et V Eglise Uaicer.selle (Pariš.
II. El. 1889.) i Markoviću: Bizantizam
i Cezarizam — pa će on valjda kao „hi-
storik" uvidjeti, što je srpska Kat' exo
chen' crkva.
Opazku pako o kat. hrvatskom sve-
ćenstvu mogao si je g. episkop zadrža-
ti. On ne poznaje poviest prijašnjih vie-
koVa osobito 16. i 17. vieka. Ako se
itko, može potužiti na svećenstvo grćko-
iztoĆne crkve, to se prvi moraju petu
žiti Hrvati sa svojim svećenstvom Po-
viestna je istina, da su t. zv. pravosla-
vni svećenici bili uviek grdni neprija-
teljivhrvatskim svećenicima, koji su ne
samo za narod hrvatski, nego dosta pu
ta i Za narod grčko iztočne vjere podnie
li velike žrtve. Čujte g. episkope, reći
ću Vam koju iz poviesti 16. i 17. vie
ka. Kada je polumjesec gazio biednu
raju, jedini joj tješitelj bijaše katoličk
pop ili "fratar, ali uz Turčina eto i pra
voslavnih" vladika i popova, te i oni
udaraju, ma da su /Zrvatima krvna bra
ća, na popove i fratre, (Ricaut; Histoi
rtt de V Emphe Ottoman liv. I. str. 231
232.) l'ako nam veli poviest, da se
je packi patriarka združio s lurćima
i prisilio katolika na plaianje ljutoga
danjka. VrieJui povjestaičari franje-
vaca M.ttatinić i S. Zlatović gorkim sr-
cem slikaju progone srpskih vladika,
gdje združeni s Turcima dave fratre i
katolički puk. „Mi imamo u njima -
veli o. L»'i r.ć — ljućih dušmana nego
U isti Turci nikada neprestaju o tom
raditi, da nas pod svoju vlast spraveu
(Farlaui: lllyr. Sacr. IV. str. 87.; Fa
na kam doveo je tako daleko srpske
patriarke i vladike, da su iskali od ka-
tolika, da prime fratri i puk „srpsku
vjeruu i obred Tako je god.
1632 patriarka Ciril tolikom silom, zdru
ien s Turcima, progonio naše fratre, da
podpunim pravom veli o. Fermedžin:
„Veći progon nebijaše ni onaj u prvo
doba kršćanstva (^4cta Bosnae ecclesias
tica 1635.) Sam pako učeni akademik
Ruvarac Srbili u svom djelu o pećkim
patriarcima veli : „Takov postupak na-
vladika i patriaraka nikako «e prav-
dati nedau (str. 79.) „Koje onda čudo
siše $mičiklas — da se franjevci pri-
kazuju kao najoštriji protivnici svijero-
djene braće u svojim opisima, koja ču-
do da ih u tolikim svoj'm pobožnim
opisima, koliko je meni poznato, nikada
niti braćom u Kristu us z >vu, već uviek
gotovo porugljivo šizmatici."
Što će reći na ovu poviestna fakta g.
3reosvešteni pisac? Ta fakta zaboravio
je on metnuti u svoju poviest. Dakako
on je samo nazvao hrvatske popove fa-
naticima, a hrvatski narod neznalicom.
Ali ja mislim, da jedan hrvatski Stros-
majer, Rački, Pavlinović, Rugjer Boš-
ković više vriede, nego svi srpski po-
povi, mislim, da su ovo velikani sviet-
skoga glasa, ućenjac, kojima se divi
cieli naobraženi sviet. Kao „historiku"
bit će i g. episkopu svakako (?) ova
imena poznata. Historićki je fakat g.
episkope, da je hrvatski narod od parnti-
vieka štovao, ljubio svoj katolički sve-
ćenički stalež i njegove vjerske ideje,
za koje se je tekom stoljeća mnoga ka-
p jica kivi prol.la. Taj svećenički sta-
lež vazda je stajao uz hrvatski narod,
poticao ga i tješio u teškim kušnjama,
bio mu rasadnikom narodnih idejala, bio
narodu oleetu. Piegledajte g. episkope,
našu hrvatsku poviest, pa ćete se o
tome uvjeriti, budete li nepristrano su-
dili. Kako dakle da ne štujemo naše
uzore i burioce za sveia prava! Kako
da ne poštivaino nasljednik-} onih mu-
ževa, koji su nas kroz stoljeća kriepili
svetom vjerom i milom riećju, koji su
još i danas preugledni predstavnici na-
rednih težnja i prava! Zaista hrvatsko
svećenstvo uviek je više doprinielo kul-
turi i narodnjeuiu napredku, nego srp-
sko. A ako 3u svi srpski svešienici ta-
ko naobraženi kao g. episkop — onda
su jako zaostalima prosvjetom 19 vieka.
U ostalom čiui se, daje g. piscem, kada
je pisao svoju knjigu više vladao duh
mržnje i prezira, uego duh ljubavi. Bi
skupe, biskupe, gdje ti je ljubav 1? Knji-
ga ova doći će u ruke i prostome-puku,
pa što će siroti puk, kada ga njegovi
pastiri zavadjaju, kada ga truju otrov-
nom hranom, stavljaju mu na srce
golu neistinu!
Svećenici, koji bi morali gojiti u pr-
vom redu kršćansku ljubav, šire medju
narodom razdor, te pod krinkom vjere
rabe sva sredstva, samo da pokažu pre-
moć sipBtva nad hrvatstvom i katolici-
zmom. Nije samo takav g. episkop „sa
svojom istonjom-' već su takovi rek'bi
svi „pravoslavni" popovi, ki ji kai o da
se natječu, kako bi osteutativnije izta-
knuli srpsku veličajnost i siavu, propo-
viedajuć u crkvi — kući Božjoj — na-
rodu o svesilnom srpstvu, o Dušanovom
carstvu, o papislima, o šokcima, mjesto
0 sv. ljubavi, slogi i bratinstvu. Nava-
djam ovo ue možda samo onako iz gla-
ve, nego mogu svoje rieći potvrditi o-
nima činjenicama, koje su se dogodile,
a i sada se dogadjaju u Hrvatskoj. Švaki
pošteni čovjek, a napose svaki hrvatski
rodoljub, mora se upravo zgražati, ka-
da čuje, što su sve boljeli uvesti uško
lu u Grubišnom polju grčko-iztočni po-
povi. (Vidi „Obzor*4 br. god. 1893.)
Imali bismo još puno koješta reći o
„epokaliiom djelu" g. Ružičića, ali pre-
puštamo druge mnoge pogrješke vrstni
jeuuu peru, da ih iznesu na javu i eie-
njeniiu čitaocima prikaže. Što reko-
smo s naše straue cieninio, da je dosta.
Zavirujemo pako naše redk« riećima
g. Jurja Tomljenovića, ko,i a 21 br.„Vien-
ca,u kritičnom učen jšću osudiv ndje
lou g episkopa, veoma zgodno zavrsu-
je : Gotovo je nemoguće da to može na-
pisati čovjek zdrave pameti. Savjetuje
mo p scu, da jednom za svagda pusti
iz ruke to nesrećno ptr-i, neka ostavi
knjgu i akademiju. Njegova „ist rija srp
ske crkve" jest nemar i bacanje diplo
matskih svjedočanstva — dakako, on i
nezna što je to; — jest iakrivljivanje
činjenici, svojevoljno stavljanje premio
1 n. ravski: lafcjo izvadjanje posljedica
i zaključaka; čitovanje nečesa, česa
nema u nikakvom izvoru pod nebom. . .
. . . Njegova je „istorija" zloba, drakost
prostota i ogledalo ne baš liepe duše bez
naobrazbe. Nastavi li i dalje <im putem
slave, pa poda narodu srpskome još o
bećane knjige, niguruo će ga dovesti
nprosoetom svesti — svešću slobodiu —
kako zavreuje tu črčkariju".
Braćo Hrvati! sudite zdravo i recite po
duši imali u g. episkopu ma samo iskra
bratske ljubavi, kada se ne baš liepo naba-
cuje na Hrvate i na hrvatsku poviest ?
Zaista nema! Gospodin episkop, ako je
značajan kn')iževnik i ako mu je stalo do
istine opozvat tc svoja k'iva mnienja.
Svakoga pako Hrvata bila bi sveta du-
žnost, da se lati pera, pa da odbije ta-
kove neistine, pogrde, i klevete na hr-
vatski narod. Djelo ga karakterizuje,
moramo reći da g. episkop nezna, što
je literarni stid, kada je iznio na javu
„istoriju" koja je zvsta za njega monu-
mentum aere perenniusBilo mu na
čast! ! (Dilber-Pisnik u Braniku.)
Različite vlestl
Veliku sablazan pobudila je u Osten-
du u Belgiji ova zgoda : ušlo se je u
trag da se je tamošnji bataljonski zapo-
vjednik u pješačkoj pukovniji, neki ma-
j tr uvlačio u kupališine kabine i ondje
krao listnice s novcem M ijor je zatvo-
ren i kralj obaviešten o vanrednoj zgodi.
*
» #
U Italiji pokrenulo se proslavu sto-
godišnjici} odkad je uvedena talijan-
ska trobojnica. Gud. 1795 prvi su ju
put rabili u Boloni|i prigodom bune po-
dignute proti Papinskoj vlasti, u slozi
sa francezkim buntovnicim.
Trobojnici je osnova bolonjska za-
stava : bielo i crno, čemu je nadodato
zeleno, u znak nade.
Osmrtnica.
t
Poslie kratke ali ležke bolesti,
preminu u Gospodinu vriedni i za-
služni franjevac Države Sv. Jerolirna
Otac Jerolim Maroević,
Rodjen god. 1841 dne 11 Ožujka u Sta-
romu. gradu na Hvaru; u petnaestoj
godini stupi u franjevački red i na
11 listopada 1860 svečano se za-
vjete va. Već s početka zrelo se je
u njemu pošteno, pravedno i čelik
značajno srce, te s toga bi izabran
definitorom a i druge manje službe
pohvalno vršio. Godine 1882 bi i-
zabran državnikom. Jedino mu je
lebdila misao kako da azdigne i o-
životvori r.apredak Države i usavrši
nauke, s toga bi mnogo obljubljen
od sve mladeži, koja je i on svu iz
dnu srca ljubio. Itnajuć Čvrst temelj
u mnogim naukovnim strukam dubo
ko je mislio, a uz to svedj savie-
stno radio i u nuždi i pogibelji oso-
bitom vještinom znao je pravu stazu
pokazali. Sa svim ovim duševnim
vrlinam b la je skopčana i izgledna
dobrota. Udaljen od bučnog svieta,
najmiliju bila mu je samoća i muk
u kojoj je cvjetala i skrajna poni-
žnost, koja mu je na čast služila;
s toga kad bi pozvan da bude gene-
ralnim definitorom u Rimu, mirno za
hvali se na toj Časii. U zadnje vrie-
me jedino pod poslušnost privoli da
bude Visitatorom u Dubrovačkoj
Državi; gdje se oda njegova pro-
nicavost ter iskrena ljubav, ostaviv
najugodniju uspomenu. Vrativ se u
svoju Državu napadne ga posije
malo vremena kruta bolest i u kra-
tko vrieme shrvan preminu u Gospo-
dinu. Težak je ovo udarac za Dr-
žavu Sv. Jerolirna jer u njemu Dr-
žava izgubila Otca, savjetnika i pra-
vu svoju diku. Od njega je još mnogo
dobra Država očekivala i u istinu
bio bi se i bio odazvao njezinu o-
čekivanju, jer u dobi od 52 godine
mogao je mnogo još šta dobra iz-
poslovati. Tvoja spomen, o Jerolime,
ostat će neizbrisiva u franjevačkom
redu jer si je zaslužio. Duša ti se
raja nauživala, mili pokojniče!
Za hvala.
Bolnim srcem zbog nenadane i
nedoknt»dive smrti
Mnogo Post. 0. J. Maroevića
bivšeg redodržavnika, generalnog
Vizitatora, te čuvara Samostana
svete Klare u Kotoru
niže podpisaai na ime redovničke
Obitelji i ciele Redodržave javno za-
hvaljuje Presvictlom i Preuzvišenom
Gospodinu Dr. Josipu Marceliću A-
poštolskom Upravitelju Kotora za
ljubav izkazanu milom pokojniku za
njegove bolesti i za potonju počast.
Takodjer zahvaljujem Preć. Kaptolu
i cieloin injestnom i okoličnom sve-
ćenstvu, kao «io i braći redovnicim
obližih samostana, što se potrudiše za
njegov sprovod. Osobita hvala na po-
čast koju izkazaše mjestne vlasti tom
žalostnom prigodom cielom Redu, koji
je Pokojnik dičio, i svim dobrim i
bogoljubnim dušam, koje su se kroz
bolest za njega zauzimali, pa kašnje
nastojali, da mu izkažu svoju ljubav.
Nu nada sve harnim srcem ovom
prigodom spominjem ime apostolskog
siudika sv. Klare G. Iva Gjunia,
koji je kao zastupnik Samostana,
kao brat i prijatelj pokojniku i za
bolesti i posije smrti uložio svoju
poznatu požrtvovnu djelatnost, hero-
ičnu ljubav i brigu da svaka bude
u redu i na diku samostana kojeg
prestavlja. Cieli red će mu za to ostali
haran.
Zadar. Samostan S. Frane 14|8 1893.
0. Serafin Ivasović
Redodržavnika
Sutra je Blagdan, prekosutra sma-
tra se ovdje takodjer Blagdan. S to-
ga će nastajni broj iziti sa arkom
i p6 u dojdući ponedjelnik.
Tada ćemo doniet i odpise pred-
platd od ovog zadnjeg mjeseca.
m ji
Odpisi „Kat. II;
0. g. „Grom." Igrane — I ako je ,,gro-
mopucateljno" može, kad je pod Vašu
odgovornost, ali neraože, radi sadr-
žaja medju dopise, nege idje medju
uvrstbe. A onda trošak. Sto da ura-
dimo ?
0. g. O. S. S — Assisi — Primismo
ugodno pisamce, koje onako zanosno
prati naš nevoljni rad i ona*<o
vatreno za domovinu kuca. Stigo i mili
Vaš darak. Ubrojismo vas na List
prvim i šaljemo redovito. Šaljemo, i
naručeni ialisak „Obračuna". Živjeli!
0. g. J. B. — Pokrajina — „Mlade si-
le nada svieta", ćustvuju svaki dan to
više za sue svoje domaće svetinje, što je
vrlo radostan pojav. Vi ste uz to svo-
jim umuim rad m nov prinos k zla-
tnomu lancu, koji im* da spaja sre-
ću i budućnost naroda. Napried!
ć. g. x. y. — Baš<a — Evo odmah.
Uztrajte na započetoj s'azi !
Č. g. M. P. — Dubrovnik - Stiglo ra-
vnih 9.600 zabljenih biljeg. Srdačan
pozdrav !
Č. g. M. S. - Grobnik — Naručeni
glag. „Canon Missae" odpremljen
u četvrtak.
(j. g. J. K. pokrajina — Ovako
liepi članci neće ostat bez uapieha.
Već ih je liepa kita, koji se sličnim
predmetima bave. I unapried. „Bog i
Hrvati"!
Č. g. D. M. I. — ErveniU — Naručbu
odpremismo na 11 tek Žvjeli!
Č. g. D. J. C. — Pag — Naručene ti-
skanje odpremljerie jučer
Primismo u redu za knj. bilj. sv.
Misa i preteklo i. 2:80) za rK. I)«.
Mnienje i botrenje u poslu novih
polit, oduošaja, dokazuje, kako dobro
8^me ne pada na na neplodno čle.
^ Zivjel !
Č g. Branimir — Knin — Z?it će nam
ugodan obećani opis, samo molimo
točno i navremno. Zdravo!
0 g. I). J. G. — Rab - Naručba od
premljena danas. Živjeli!
0. g. T. — Hrvatska preko V. Smatramo
osobitom čašću što Vas u vidimo u
kolu naših čestitih predbrojnika. Živjeli!
* • •
Preporučamo gg. predbrojničim,
koji nijesu još uredili svoje račune
s Upravom, da ne otežu.
OBHACUN
iu Srba i Hrvata
napisao
D. IVO PRODAN
Urednik „Katoličke Dalmacije"
U Zadru
Brzotiskom „Kat. hrv. tisk.4-
Preostaje nam još nekoliko iztisaka
ove knjige, o kojoj je naš urednik pri-
mio sa sijaset strana najlaskavija mne-
nja, i koje se je s toga već u prva dva
mjeseca raznielo po narodu punu tisuću
iztisaka.
Cienimo, da je knjiga dobrodošla za
bistrenje našega književnoga i politi-
čkoga položaja, te ju toplo preporuču-
jemo hrvatskomu obćinstvu. Ciena »a
knjizi novć. 60. Tko nabavi dva iztiska
ujedno, prima ih franko na kuću uz sam
l tiorin.
Sadržaj je knjizi sliedeći :
Gdje je što?
Pristup — Srbski prigovori (Bosna,
jezik i pravopis) — Srbija Toskanom?
Beograd Fiorencom? (ni to, ni to). —•
Ima i Hrvata štokavaca — Pritvrda —-
O rieči „ča" (i Srbi su čakavci) —- I
čakavština dokazuje da su svi ikavci
Hrvati — Srbsko je nariečje ekavštma
— Naški nije srbski 1. — Naški nije
srbski II. — Naški nije srbski 111, —
Naški nije srbski IV.— Naški nije srb-
ski V. — Granice triju naših uarječjd
(Pomoravlje, Podrinje, Posavina) —
Javno mnenje prošlih vjekova protivno
srbstvu Bosne — Stvaranje umjetnih
Srba — Starinska pisma dokazuju hr-
vatstvo Bosne — O pravopisu 1. — O
pravopisu II.— Prilog A. granice hrvatske
' države — Prilog. B. — Prilog C.
SLAVOLJUB WAGMEISTER
pozlatar, restaurater crkva i tvorničar
crkvenih paramenta
ZAGREB, Duga ulica 12
preporuča se prečastnomu svećenstvu za izvedbu
Crkvenih radnja i popravaka
te gradjenje
novih žrtvenika
preporuča ujedno svoje bogato skladište .
crkvenog odjela
od najjednostavnije i najjeftinije vrsti do najbogatije zlatom izvezene,
vlastita tvoriva, te
svilenih tkanina iz prvih francezkih tvornica
uz najjeftinije ciene.
Izvanjskim naručbatn dostavlja se ciela sbirka naručenih stvari na
izbor franko. Za maogobrojne ntrućbe m )li SlaVOljUb Wagmelster.
U Speciji, 30. Englezko brodovlje
odplovilo je pul Gibraltara.
U Toulonu, 30. Rusko brodovlje
zadimi put Hyereskih ostrva.
Wiener Zeitung obielodanjuje na-
redbu ministarstva za trgovinu gle-
de diobe cizlitavskih zemflja u /6
kotara za službeno djelovanje obr-
tničkih nadzornika. Dalmacija i Pri-
morje sačinjavaju šesti nadzornički
kotar.
U Washingtonu, 31. Senat je pri-
stao da se ukine Shermanov bili.
U čikagu, 30. Načelnika Harri-
sona ubi neki ludjak.
Iz Zadarske Nadbiskupije,
30 listopadu.
Oitah tu skoro u miloj „K. D." do-
pis iz Zadarskih Kotara gdje svećenik
Z. opisuje na što je spala u ovoj i ad-
biskupiji starodnevna povlastica glago-
lice. Ova nadbiskupija koja jednom bro
jila do preko 40 glagoljskih župa, nad
jedva broji petoricu glagoljaša. U istinu
žalostno: ter prizuat se mora da done-
kle nemar svećenika uzrokom je što
smo na tako mali broj glagoljaša pali.
Nego jeli samo nemarstvo tomu krivo?
Ja to nevjerujem, već mislim da je tomu
uzrokom većim dielom njeka kriva bo-
jazan da se starešinaui nezamjeria. Kado
čujem da sadašnji naš nadbiskup nije
glagolici protivan, ali jeli sklon dokaza
nemam, dočim činjenica navesti mogu
koliko se hoće da ima više nadžupnika
protivnih glagolici (oni po sebi nemogu
bit ni za ni proti. U tom se njihova
nemože uvaživat. Ur.) Kade li to po
Bvojoj volji ili po čijim naputku, to mi
poznato nije. Znam da jedan nadžupnik
na otočju jednoć nije dopustio svećeniku
glagoljašu misit u njegovoj župi, koja
župa od stariue glagoljačka pače, nad
vratim župničke crkve stoji nadpis po-
svećenja glagolskim slovima napisan.
Taj isti nadžupnik htio zabranit jednoć
fratru glagoljašu pjevat glagolski misu u
župi koju je posluživao. Njeki nadžupnik
pak nehtio dopustit podgorskom jednom
župniku da zaglagolja. Župnici pak popu-
štaju da se nezaoojere, ter da si nestva-
raju neprilika. Na žalost ima ih koji još
dan danas vode župničke matične knji-
ge talijanski : koji u župam rabe la-
tinski ritual, pri krštenju imajući hrvat-
ski. Na čistu dakle nismo po župam. 1
u Zadru tu skoro jedan župnik pošao
u crkvu yv. Šime da misi, te zapita
glagolski misal, nu bi mu rečeno sa strane
jednog manaionara da ih nema. Začudi
se župnik pošto on isti preko 20 puta
misio glagolski u istoj crkvi. Svakako
Rim je svoju misao po stoti put priob-
ćio na više načina, a eto u najnovije
doba tiskajuć glagolske misal«. Functum.
Glagoljaš.
Niii, dospitkom listopada.
Dični fiaš gospodine urednice! Da
Vam opišem neizrečeno slavlje, zname-
niti pir našega vriednoga mladomisnika
D.n Nike Sirotkovića, u kojem se na
23 t. m. arajdao starodrevni Nin, pero
uii ne služi, jer pod nepojmljivim doj-
mom nezaboravnog veselja još mi u u-
ćima zuji i glava mi smućena, pa ne-
isnam kako do počmem te opišem sto
se> lahko opisati neda. Od nazad neko-
liko dana letili na vriednim konjima
evečarevi prijatelji i rodbina po cieloj
obćini da razvesele i mlado i staro, da
pozovnu najbrčnije prijatelje na tu ried-
ku radost, sto Nin ne pamti odkad
je slavnu svoju krunu izgubio-, i valaj
ovi tol žudjeni dan eto se približava ;
»a nedjelju prije krasna i milozvučna
»vona sa velebnog našeg zvonika ja-
vljala tu veliku radost, dok u oči i-
Btoga dana iz strašnih mužara duboko
pucanje pripravljalo svakoga na zemalj-
sko veselje, a liepi vatrometi letili
nebu pod oblake zar da bi rajske du-
hove i kore angjeoake na našu radost
primamili. Vesele se i Nebesa i zemlja
jer novi pomiritelj med Zžogom i Čovje-
kom eto kroči na žrtvenik Gospodnji.
Ljepšeg dana u Boga ,se nije moglo pi-
tati^ krasno hrvatsko nebo, svečano
ruho u koje se zaodjeo Nin, sladilo je
svaku rodoljubnu dušu. Netom zlatno
sunce ciknu, iza dubokog pucatanja, eto
krasnom našom koračnicom „Sunce jar-
ko". Čudi se i malo i veliko odkle
glazba, odkle oti mili zvuči zaodjeveni
divnim hrvatskim ruhom; ali kad pod
suncem ugledah miloga mladomisnika
kano zviezdu uzdanicu svoju, oh svačije
srce razumjelo što je i gdje je, te ni vanj
skome tumača trebovalo nije-, zemlja
i kamenje se razveselilo. U gradu nije
bilo kuće te nije dielila veselje i radost
sa mladomisnikom, premda rabećak svi
su svetkovali kao Božić. Vojnička gla-
zba hode da pozovne na Bvečanost sve
što za život ljudski ćuti, obilazeć gla-
vnije ulice našega grada, nakićene lie-
pim slavolucim, nebrojenim hrvatskim
trobojnicam i raznim pjesmam prigo-
dnicam; činilo mi se da će se stare r u
sevine strašnih mirina, oglodjenih zu-
bom vremena, radovati svomu oblju-
bljenu sinu, koji ljubi i najzabitniji ku-
tić dičnoga i slavnoga svoga zavičaja,
više nego da je od suhoga zlata; pa
dok išo za divnom glazbom u mašti
mojoj mislio sam da će se i prozračni
zidovi starodrevnog našeg Nina poklo-
niti sinku svomu, uzdanici svojoj. Sa
svih strana naše prostrane obćine do-
lietaju pirnici, neki u kočijam, neki u
kolim, a neki na vrancim svojim, da se
pridruže žudjenom slavlja, koje danas
slavi ne samo Nin, nego i ciela obćina,
koja je tu dobro zastupana. Na dolnjim
vratima grada krasno nakićen slavoluk
liepim našim trobojnicam javlja sva-
komu, i g03tu i strancu da je Nin ve-
seo, da vas grad piruje. Približa se de-
seta ura, ti sladki čas kad će novi po-
mazanik na žrtvenik Božji. Sakupilo
se pred Crkvom čudo naroda, da nije
zar ni djeteta u kolievci ostalo, po iz-
bor kremen junaci svečarevi, ave mje-
stne vUsti, glazba, svećenstvo, škola
rnužka i ženska, sve pod hrvatskom
zastavom i crkvenim barjacima da di-
gnu sretnog mladomisnika iz njegove
kuće. Da opišem raznoliku nošnju, liepo
djevojačko kolo u svečarevu dvoru,
obće veselje i radost, nemogu; činilo
mi se pri strašnom pucanju da se pro-
budio podzemni grad te hoće do uskrsne
u svome slavnome ruhu da pretiče
današnji zanemareni Nin pri tolikoj sve-
čanosti. Veselite se junačke kosti naših
hrvatsk h vitezova, veselite se, evo rodio
Vam se tko će iz hladnoga groba di-
gnuti vašu slavnu zastavu! Došla liepa
povorka do naki^ena dvora dičnomu
sinu hrvatske Majke. Oh kad ti se u-
kaže ta zviezda uzdanica milim 3vojim
Ninjanim, niz svačije lice rone vruće
suze radoatnice jer u njemu osvanula
zora ljepšeg dana, zora spasenja. Stra-
hotno pucanje iz mnogobrojnih mužara
odjekivalo kroz iztrošene zidine, kao
lavsko rikanje u pustoj draži. Uz sladki
napjev psalma „Blagoslovljen Gospod
Bog Izraelov", a divnim udaranjem
naših glazbara, uz pucanje kubura i
mužara i slavljenje skladnih zvona
stupa veličanstveno kano pobieditelj
svieta, i u istinu pobiedio je, novi po-
mozanik, da Svevišnjemu prikaže ne-
krvnu žrtvu, na spasenje rodu ljudskomu.
Željan puk da ga se nagleda, padaju
neki na koljena preda nj da ih blago-
slovi posvećenom desnicom, ne bili im i to
na spasenje bilo. Mnogi plaču od ra-
dosti; rodbina i ukućani nemogu da
odole vrućim suzam koje im niz obraz
lete, promišljaj uć na veliku prazninu
pri tome slavlju, na izgubljene roditelje
svečareve, koji nijesu bili toli sretni da
na ovome svietu dožive ovi dan najzna-
menitiji za čovjeka, jer ovo je najveći
vrhunac slave i časti ljudske; al tješi
ih po nešto liepa nada u neizmjerno
Božje milosrdje da će bit zadobili raj-
sku slavu, i tamo danas primaju čestitke
na tu riedku sreću. Veseli se sretna
majka, otče dragi, od Boga s'.e plaću
zadobili, jer ste Njemu i Hrvatskoj uz-
gojili ovakvoga sina. Bog Vam naplatio!
Uz neopisivo veselje dospjeo inlado-
misnik pod četiri krasna slavoluka u
hram Božji predvodjen od svojih pirnih
roditelja, velezaslužnog hrvata gosp.
Mate Lovrića i od mile pirovne majke
gospodje Marice Regner pl. Bleileben,
prave hrvatice; uza nj u misnoj odori
prečastni kanonik i nadpop. D.n Pave
Zanki, kao presbyter assistens, ob lievu
dični pjesnik naš D.n Stjepan Buzolić;
pred njima liepa kita naših vrlih žu-
pnika, tu bio vriedni naš glagolaš D.n
Mate Zorić, uza nj drug mu glagolaš
Stipčević, do njih D.n Petar Vekjardo
čestiti hrvat sa sladkitu pjevačem D.n
Mihom (7urkovićem, i D.n Luka Krašić
sa D.u Josom Altirevićem. Plakao sam
od velike radosti jer mi se mislilo u
duši kad vidjeli takvu množiju svieta
svi jedne duše i jednako srca pri uče-
stvovanjm toga veselja, željni, da se na-
giedaju svečara, kao ozebao sunca žar-
koga — i grijat će ih svojim kreposti-
ma, jer dobar, vriedan, ljubezan da se
uprav ciela obćina može dičiti ovakim
sinom. Ugledao žrtvenik sveti na kojem
će Sina Otcu prikazati, i vas u strahu
kao grešni smrtuik, drhće pred tim ve-
likim i znamenitim korakom; napried
Don Niko, Vnidi k oltarju božiju, k Bo-
gu veseleštumu junost. tvoju; Majka nam vriedne vojničke glazbe iz Zadra
pozdravi dičnoge svečara D.a Niku^ | Božja u pomoći, ne kloni duhom, tvo
je vrline Bogu su drage i mi-
le, slupaj mužki, da bi prva tvoja ne-
krvna žrtva, koju ćeš danas kazati Sve
višnjemu, bila na sreću tvoju, na utje-.
hu Crkvi i na spasenje mile nam razciep-
kane Hrvatske majke. Crkva tvoja vje-
čna zaručnica, u pirnome ruh i nakiće-
na eto razkrilila svoje zlatne ruke prama
tebi, diko naša, i pritiska te srcu svome
da ti utisne sladki poljubac u junačko
troje čelo. Vjeran joj budi do smrti,
Boj te čeka. Angjeoski duhovi zavidni
njegovoj časti dolietaju s neba, da ga
dvore na oltaru božjem; eto kad pri-
stupi pod s. propeče da započme S. Misu,
rek' bi nije ono čovjek neg angjeo
s neba, kako ti izgleda u rajskome pla
menu vas opojen serafinskim duhom.
Uztraješ li tako, blago tebi mladomi-
sniče! Vriedna gospoda pjevači iz Za-
dra, pod divnom upravom goap. Ravasia
pjevaju pod orgulje tako krasno da ti
pamet zanose, pa neznaš hoćeš li paziti
na mladomisnika koga gledaš oli na
glazbu koja ti du<u sladi; tu čuješ
sladki glas vrloga gosp. Gosettia. s uji
me slaže liepo grlo našega D.n Miče,
tresu ti svom crkvom duboke note gosp.
Du^ića, pristaje s njime i vriedni gos-p.
Ballarin; ovo je plemeniti vienač koji
nam prikazali danas u hramu Božjem,
vriedna naša gospoda pjevači. Hvala
im i dika po sto puta! Na „Slava
na višnjih" oaivlju se mužari i puške,
rek bi Nin se ruši, kao ono god. 1646
pod nesretnim Mletčanim; ali ne, razli-
ka je tu velika, tada bile puške ubo-
jice, danas riču puške veselice. Kroz
s. Misu vješto nam je udarala vojnička
glazba. Posije S. Evangjelja iz propo-
viedaonice naslušali smo se divne pro-
povjedi našeg vriednoga nadpopa Zan-
kia, tako je krasno izvedena da nije
duše bilo u Crkvi koja nije propla-
kala; tu si čuo što je svećenik i koje
je njegovo dostojanstvo, te kako ga
moramo ljubiti i štovati. Pri svršetku
oslovio je svečara takim žarom, takim
riečima da je i zemlja morala propla-
kati. Hvala mu iz dna duše! Na svr-
šetku 8. Mise ostao mladomisnik na ol-
taru i tu dojedan, koji je bio u crkvi,
došo da mu poljubi s. ruke po običaju;
za tim izpjevali „Tebe Bog& hvalimou
i liepim redom povratila se povorka
k svečarevoj kući za glazbom, koja se
po vas dan nije od nas odielila, udara-
juć najizabranije hrvatske komad«. Iz
jutra netom stigli vriedni naši vojnički
glazbari pitaju, da im pokažemo pro-
gram, kako bi nas radje zabavljali, a
svečani im odbor na to odgovori da
netom su stupili u naš grad, mogli su
se uvjeriti — uvjerile su ih nebrojene
hrvatske trobojnice, da je ovo tle čiato
hrvatsko bez pritrune i da smo svi si-
novi jedne majke, te samo našim se
hrvatskim perjem dičimo. Razumjeli su
nas i u podpunoj svojoj ozbiljnosti u-
dovoljili su nam uzorno; sinovi su to
naše posestrine Češke. Živjeli! Za po-
štenom svečarevom soprom bilo je do
160 pirnika; pir je trajao pet dana. Sve
čar je napio prvi siedomu Starcu u Va-
tikanskoj tamnici, Mužu koji ljubi je-
dnakim Sarom i prijatelje i dušmane,
Otcu svih Slavjana a nas Hrvata na
pose, Papi glagolašu, da ga Bog poživi
na korist i spasenje rodu ljudskomu a
na diku i ponos Crkvi katoličanskoj!
Zatim napio je našemu obćeljubijenomu
Nadbiskupu vitezu Rajčeviću sa tro
kratnim Živio! Krasna napojnica veleu-
čenoga našeg pjesnika Buzolića, mužki
izrečena, protresla je svačiju dušu, kako
on vrlo dobro umije, te čestitao svečaru
i na ime Hrvatskog kluba. Prečastni
nadpop Zanki čestitao svečaru na ime
našega zastupnika Biankinia, koji u ve
like žali što nije mogo doći na njegov
pir. Redale se napitnice do mrkle noći
svim odličuim rodoljubira, pa i sutradan
Mnogobrojne čestitke što su danaa sti
gle mladomisniku, i žicom i knjigom,
najbolji au dokaz i tumač njegove vrie
dnosti i njegcvih vrlina, jer premda
mlad dosta ima znanaca i prijatelja me
dju izabranim krugovima širom ciele
Hrvatske nam mile Domovine. U veče
razsvjeta po gradu odavala drugi oblik;
liepi vatrometi i glazba zabavljali do
kasne noći vas puk. Slične svečanosti
Ninjaui ne pamte, a kasno će ovake
doživjeti. Da je ovako izpalo današnje
slavlje zahvaliti je i Slavnoj našoj ob
ćini koja se svojski zauzela da se svo-
mu sinu dostojno oduži; i njoj nije bilo
težko da potroši što se .moglo za glazbu
i za rasvjetu. Živjela naše ugledna hr-
vatska obćina! Što je svakoga zadivilo,
budi na diku našim Ninjanim, kroz pet
dana pirovauja nisi jednoga mogo viditi
pijana. I iz druge okolnosti vidi se da
je ovi puk sasvim ozbiljno shvatio ovu
svečanost, pa iz svoje volje sakupili
mješćani što u novcu, što u naravi lie-
pi dar da daruju svoga miljenika, a on
pak da im najbolje zahvali odpjevao je
drugu S. Miau za svoje gradjane za svoje
prijatelje. Hiljadili se ovaki sinovi Majci
Hrvatskoj! D.n Niko zlatno eunašce
naše ogrievaj, dok živ budeš, Bog te
poživio ! narod tvoj hrvatski, riečju slad
koui, naukom božanstvenim, pravim
izgledom, jer od tebe rod i crkva čeka
da uzkrisiš rodnog grada slavu. Živi
Crkvi na korist, Hrvatskoj Majci na
diku, rodu na ponos, dušmanim na o-
braćenje, svakomu na spas. Živio po-
torače neumrlog Grgura Ninskoga!
GlagolaŠ.
Iz Šibenske Rogoznice,
svršetkom oktobra.
Po onaj: promissio boni viri obligatio,
eto nas opet u javnost. S utjehom mo-
žemo javiti, da naše molbe i izvještaji
na visoku dalmatinsku vladu o nestašici
vode, nijesu ovog puta ostali vox cla-
mantis. Na obću radost imali smo ovih
dana med nama kotarskog mjernika Dr.
Nagya u pratnji gosp. Flaiera, koji su
bili poslani od vlade s nalogom da raz-
vide mjesto za obću čatrnu, te izmjere
i učine tačni nacrt za istu. Gospodin
je Nagy sve to u podpunu radu opra-
vio, i već je poslano na vladu. Nadamo
se da ćemo najdalje kroz dojduću go-
diuu bit osigurani u poslu vode.
Bili smo više puta javili, da se ra-
dnja naše župničke crkve već primiče
kraju, te da smo se s toga obratili u-
važenim ličnostim, da bi nam pomogli
bilo novcem, bilo crkovnim haljinama
ili kojom mudragom stvari potrebitom
za službu božju, pošto je sasma izgo-
rjelo ono što smo prije imali, a crkva
sada nije u stanju, da bud i najmanju
stvar nabavi. 1 evo već danaa s pono-
som možemo iztaknuti, da je isti gori
spomenuti Dr. Nagy putem nadležne
vlasti bio odaslan od našeg vitežkog
vladara, da razvidi našu izgorjelu sliku
velike Gospe za glavui oltar. Gosp. je
Nagy razgledao sliku, izviestio, da je
ona sasma trošna te da više nije za
javno bogoslužje. S toga će se do mala
u Beču pripra.it druga nova slika za
nasu crkvu. — i namjestništvo se je
dalo obaviestiti, koji li su crkovni apa-
rati najpotrebitiji, namjerom da nam u
tom smislu pomogne.
Pomorska je vlada ovih dana dala
podignuti svjetionik pri ulazu u našu
luku. Osvrćući se na množtvo brodova,
koji amo dolaze kao u malu koju drugu
obalu u pokrajini, taj je svjetionik bio
upravo od prieke potrebe. Nu preporu-
čujemo pomorskoj vladi još i gradjenje
naše obale, za koju smo se već više
puta istoj obratili. Naša je varoš trgo-
vačka, te je znamenit izvoz vina, ulja,
smokava, buhača i ostalih domaćih pro-
izvoda, te suviše imamo više puti na
sedmicu parabrodić šibenskog družtva
Negri Zafranovič, a i parobrod Lojrdov
amo dolazi dva put na nedjelju, a ipak
neimamo pristojnu obalu da brod pri-
stane nit da se sviet izkrca. Nu ne samo
trgovačka vt žnost naše varoši zahtieva
uredjeniju obalu, već to i zaslužuje
radi naravske svoje liepote. I zbilja na-
ravska je ljepota naše luke upravo
krasna, te možemo zahvaliti dragome
Bogu, koji nas je tako čarobnim oko-
lišem nadario. Bilo bi upravo dakle
grehota kad bi naša luka po sebi kra-
sna, a opet toliko važna u trgovini, o-
stala i u napredak ovako zapuštena.
Za danas dosta, do prigode opet; a
Vami, VeleuČ. Gosp. Uredniče osobito
hvala na ljubeznom susretanju
V.
Prvid Ši'purine, 26 listopada.
Na odgovor „Dalmati~ Dopisnik
Dalmate plače ~ jadnik ... uzdiše, e
ne može da trpi, uzkokodakao se! Ima
pravo! Učinili mu krivo/! jer digli s ča-
sti vriednog glavara Prvić Luke i to
sve bez razloga — tako on kaže; a
onoga Prvić Šepurine, koji nagovorio
„udri talijance" još na stolici drže. Ja-
dni dopisniče/ još ti zar krv za osvetom
kipi, pa siplješ tvoje papirnate striele
na poštene ljude Siplji, ali znaj, da se
B6 u vodi topi. Želje svoje ne ćeš lje
postignuti; jer što kažeš bez razloga,
da su vriednog Lučkog glavara zdigli
s časti, vidi se, ne znaš u kom grmu
zec leži. Poručuješ starijoj vlasti kako
to, kao da ona nije stvar dobro prore-
šetala Sto se tiče pak glavara Prvić-
Šepurine, bolje ti je ne otvaraj usta,
ta i vrabci znadu, da je to poštena duša,
ni muhi zla ne bi učinio; ali da trun
ti je u oku jer ne diše kao i ti. Poru-
čuje ti se na koncu pak kako bi bilo
bolje gledati one velike grede tvojih
sumišljenika, kao n. p. na tvog prija-
telja S. koji još ljutit radi (zlarinskog)
pada udara ovamo na sve iskrene Hr-
vate i na što je hrvatsko. On znade i
sa svetog mjesta, koješta govoriti. Ne
ću dalje o ovome, nego do ljute potrebe;
ali to će biti poznato presvietlom bi-
skupu, te vidjet ćemo.
Spljet, 31 listopada.
Mnogi, u Spljetu i drugim mjestim,
cienj. gosp, Uredniče, navaljuju na či-
sto pravaški Vaš rad (to je stari na-
rodnjački adet. Da izdajemo narod kć
i oni, da se igramo s njegovim pravi-
ca« i trbuhu služimo kO onit u zviezde
bi nas kovali. Ur.). na koji morao bi
Bvak gledati s odobravanjem; ipak ku-
de i ruže l.o jer ste svećenik, 2.o jer
da ste jednom, naime god. 1883, sklo-
pili kompromis sa autonomašima fto
govore ondje gdje mi nećujemo, jer zna-
du kako bi svršilo. Ur.) 6.e jer zadnji
Vaši članci o političkim odnošajim ni-
jesu sa slogom sjedinjene opozicije pre-
ko Velebita (ne, nego jer nijesu ljestve
za rehabilitaciju magjarona. Ur.) Dalje
pak neznam: već jedni navaljuju pače
1 na osobnost, ali tako prosto i gadno
da na nje ne vriedi ee ni malo
oavrćati. Nego hajdino ad 1, jer ste
svećenik (znamo da smo im trun u oku
ali za to nas mala briga. Ur.) — Ad
2 o tobožnjem kompromisu. Ma što da
o tom pišem, kad ste iste godine 1883
odmah utjerali u laž ono dalmatinsko
glasilo, koje to u ime taktike izlanulo
a koje sada ža!i stare laži i sliedi Vaš
uzorni pravac; a u broju 16 od 16 ožujka
god. 1891 obielodanili ste i opet ste
iznieli „jedan mali dio onih taneta (iz
god. 83J-, koja su onda prosvirila i
razmrskala glavu „N. L.". naime dva
čianka, prvi od nezaboravnog druga
pok. Dejana, sa vlastitim podpisom, a
drogi od Vas g. Uredniče, taJcodjer sa
vlastitim podpisom, dva članka (atten-
tion') koja su ostala onda i ostati će za
uviek nepobitna. ') Dakle zlobno, pako-
stno i lažno bi protureno (za one ludjake,
koji im vjeruju i onda kad prodavaju
rog za svieću. Ur.,) te lahko je govo-
rit ali težko dokazat i pretežko lažcem
izić vlastitim podpisom na sriedu. Ele
dakle, tko je junak! — Ad 3 Jer Vaše
cienjeno glasilo nije sa sjedinjenom
opozicijom (aa ljudini koji u godinu
dana nijesu se još narodu predstavili, i
razloge mu dali, mi nemožemo u druž
tvo. Ur.) Ovo je za mnoge trun u oku,
te nazrievaju u tomu neku tobožnju
nepatriotićnost (jer je njima patriotizam
u šaranju, lutanju i mutežu: „plutati«
pravca i odlučna rada". Ur.) Medjutim,
to stoji, da kao pod 2, tako i pod 3,
politički članci izišli u dičnoj „Katoli-
čkoj Dalmaciji" još od nijednoga gla-
sila Dalmatinskog ili preko Velebita,
nijesu odgovor dobili (i neće. Ur.) A
kad se neodgovara, ja cienim, da se
mora šutit i ne izasipat laži i sumnji-
čenja (Vi ste čudan čovjek! Sto zar
neznate, kad ne bi lagali, da ih ni ži-
vih ne bi bilo. Ali dies ivae BV« jedno
neće falit. Ur). Ovo za javne (?) ka-
dioce i neprijatelje.
Ima mnogo godina da sam predbroj-
nik na dičnu „Kat. Dalmacije" te či-
tao sam vazda polemike s raznim Listo-
vima i raznih političkih boja, pa uviek
ona i samo ona ostala je pobjediteljica,
(jer se drži istine, koja nema dva lica
kao Janus. Ur.) buduć vazda bila lju-
biteljica čista hrvatstva i katoličke vje-
re, dočim druga glasila iznašala sa pred
neuki puk svakih izmišljotina i varaka,
kakvih bi se i najgori cigani stidili.
Ovo je moj pravedni sud i pri tom
ostajem.
Pristaša gesla „Bog i Hrvatiu.
Na podnožja Velebita, 30 listopada
Dočuli smo ovih dana, da su bila
zaplienjena drva nekojim amošnjim se-
IjaGim na staroj obali u Zadru. U malo
vremena izkrcana i prodana po ništo
zadarskoj gospodi za zimu. A za£to to?
Da je došao nalog od Zagreba, pa da
drva koja nemaju svjedočbu, moradu
biti zaplienjena. Liepa i ta! Za deset
godina moglo se je u Zadar brez svje-
dočbe a sada jadan težak valja da pre-
vali 144 kilometra, ako hoće, da ju
pribavi. Naredba je vrlo težka po ove
seljane, ali i neumjestna. Nazad desetak
godina isto se je bilo dogodilo, pa po-
glavar, videći da je bilo nepravedno,
dopustio je jadncim da seku u mjestim,
gdje im je dopušteno, pa da voze u
Zadar. .-v
Ako ovaj put starija vlast misli o^tat
pri svojoj, neka 8e barem sieti, da u
Podgorju ne raste nego kumpir i nešto
blaga (na kojem porez ove godine nad-
mašio mjeru . ... nu o tom drugi put).
S toga jadan težak ide i cieli dan ako
hoće da dobije malo novčića, i pre-
hrani se.
U najgorem slučaju ne bi li se mo-
glo dat barem nalog glavarim i luga«
rim, da oni diele te dopuste. Gospodo,
nijesmo u naprednu kraju, da prem
izadješ iz kuće, nadješ odmah kola ili
željeznicu pak letiš kud hoćeš. Mi amo
sto godina natrag, ako ne i više, pa
moramo svakamo na noge, te uhvati li
nas zlo vrieme, kao bura, koja i datias
ovdje žestoko duva, dočim je možda u
Zadru tišina (Jest! Ur.)t mi možemo u
ovim škrapam i zaglaviti, a da nas se
nitko ne sieti. Zato starija vlast, ako
misli štogod učiniti, red bi bilo da čini
Što prije, jer mnogi i mnogi računaju
') čemu koji narodnjački brk, ako ga
je majka rodila, ne izadje s podpi-
som na sriedu, nego kao kukavice
bacaju kamen iz zasjede? Rdje! Ur,
Njegovo Veličanstvokralj ovlastio
je velikovaradinskoga biskupa sto-
Urnika dra. Laurencija Schlaucha
da preda javnosti svoj memorandum
o gradjanskoj o ženitbi. Memoran-
dum je napisao na izriečni zahtiev
krune i sa njezinu porabu. Oštrom
nu pravednom kritikom odsudjuje u-
mni kardinal zakonsku osnovu.
Sto ima nova po svietu ?
WL Osserv. Rom." prima iz Beča
dopis u kojem se kaže, da trojni
Bavez štiti Italiju od vanjskog na-
padaja, ali da „ Austrija neće nikad
pokrenut ni jednog vojnika da ju
spasi od narodne volje (smiera na
sepnratistične i proludinastične težnje
koje se sve to više iztiču u Italiji).
Njemačka pak, da bi i htjela pomoć
Italiji, nemože, jer je podalje. S toga
»avojskoj monarkiji nema spasa nego
ako se pomiri s Papom. Neučini li
to, propasti će a nitko ju neće
plakat*.
Dopisnik iztiče kako u Austriji
nema nikakve pučke simpatije prema
Italiji.
Preko razprave a zakonskoj o-
snovi u podporu trgovačke morna-
rice, izjavio je ministar trgovine grof
Wurmbrand, premda su dalmatinski
zastupnici prešli u oporbu, on nije
proti njima u oporbi te će vlada u-
Važiti njihove želje glede željezničke
sveze sa monarkijom i Bosnom eda
Spljetu bude opredieljeno mjesto,
koje ga ide kao važnu austrijsku
luku*
Kažimir Perier sastavlja novi fran-
cezki gabinet. U gabinet će ući
Spuller, Reguault, Boardeaux,' Rind.
Spuller biti će ministar vanjskih po-
lfl> Regnault pravde, Bourdeaux sa
nutarnje a Rind financije.
Položaj je predsj. franc. republike
ponešto uzdrman, jer umjerena re-
publikanska stranka na nj svaljuje
krivnju, što se je Dupuyev gabinet
sam u sebi srošio, jer Carnot nije
htjeo pristati na zahtjev bivšega mi-
nistra presjednika, da se još prije
otvorenja skupštine sastavi istolični
konservativni gabinet. Samo tako
moglo je radikalnim ministrima Pey-
tralu i Viettu poći za rukom uzdr-
mati nutarnju solidarnost gabineta.
Misfe, da je Carnot s toga tako
radio, da si uzdrži dobrohotnost ra-
dikalne stranke za slučaj obnove
presjedničtva republike.
U Flensburgu, Vedi dio mo
•ta u novoj luci, kao i dio puta
•rušiše se u more. Šteta je neizmjerna.
SrAŠI DOPISI.
Is Spljetske biskupije,
koocem studenoga.
Njeki svećenici ove biskupije bili su
zamolili jednoga odvjetnika u Spljetu, da
bi im sastavio molbu za sv. Obre d& a
Zbor Rimu, ne bili kako dobili prepis
toli željena dekreta istog sv. Sbora
od 24 Veljače pr. g., upravljena na-
šemu presv. biskupu na ravnanje u po-
slu glagolice. Rečeni odvjetnik sastavi
molbu, te ju popratnim pismom posla
vrlo uvaženoj i uplivnoj ličnosti Jked
sv. Stolice, moleći da preporuči stvar
i da dobije konačno mnienje glede upo-
rabe naše glagolice. Na to dobili smo
sa sada preko odvjetnika sliedeći odgo-
vor, koji je zanimljiv po svom sadržaju
te vriedi, da se obielodani:
„ Veleučeni Gospodine
„Znam da ćele nestrpljivo očekivati
„da se odazovem na Vaše Štov. pismo
„28/10. Za djelomično moje opravdanje
,<Vaija mi reći, da su ovdje po drevnom
„običaju sve do 15 tek. trajali prazni-
„ci za rimske Kongregacije, pak tako
„djer i za sbor Obreda. Odmah za tim
j»po&AO sam tamo, i popitao za stvar;
„Podtajnik mi reče, da tu stante pede
„nemogu dati nikakva odgovora, jer da
„to spada na skupni sastanak (congres-
nso) kardinala, koji će se izraziti o
„stvari. Po tom izručio sam mu Molbe-
„nicu i preporučio; pak trebat će mi se
„vratiti opeta. — Iskreno mi je reći
„Vam svoje mnienje, a to je, da će se
„vrlo mučno imati jasna odgovara; i
„samomu tamošnjemu Biskupu dali sa
„takav odgovor, koji nije posve jasan;
„najslavnije je to, da nije dozvoljeno
„mi e sat i, a da uzdrži uvedeni
„običaj. Nego, jer Be o tom dan da-
„nas svestrano piše pro i contra, sva
rje prilika, da će se to ovdja uzeti u
„pretres i dobro proučiti; nu, jer u Ki-
„mu sve idje polagano, morat ćemo se
„joi nztrpjeti
„Ako mi pak bude što dojavljeno
„obaviestit ću Vas. Medju tim sa oso-
bitim štovanjem ostajem itđ*.
„Rim 23/XI 1893".
Po tora se vidi, kako smo i mi uviek
tvrdili, da je svak dužan uzdržavati
starodrevne običaje i ne dopuštati da
se mieša, i da nije najmanje opravda-
no dieljenje župfi na latinske i glagol-
ske, niti da je osnovano tražiti porieklo
ili običaj župe, iz koje je dotični sve-
ćenik.
Za sada Vam ovo priobćujemo, a ne
ćemo propustiti, da Vam se odmah ja-
vimo čim primimo nove obaviesti o
konkretnim zaključcim one vrhovne
crkvene vlasti, koja je izvor naše po-
vlastice.
stari grad, 27 studenoga.
Opet smo prisiljeni odgovarati don
Gjuri Matušiću, koji ne znade, da stvar
ostaje ista, ma od koga bila pripovie-
daoa. — Dr. Bjankini muči, a u ne-
stašici dokaza traži quis, i kad uz pu-
sta nagadjanja, ne može, da mu u trag
udje, čujemo, da se kani poslužiti dru-
gim srestvom, baš njega dostojnim.
Prudilo mu!
Don Gjuro zabašurio glavnu stvar i
opet se hvata g. urednika. To barem
nije Častno. Njekoje dokaze njegovih
protupravaških djela i rieči razdielio
je na 4 točke tako da se odatle ne mo-
že razabrat zašto su bili li dokazi upo-
trebljeni. Bi, točki veh da je i samo
uredničtvo „K. D." moralo priznati, da
nije bio obećao glas za Vidovića i Mar-
koča. To ne bi bilo ni diete, koje te-
kar povirilo u novine, navelo na svoju
obranu. Svaki je list po paragrafima
dužan primiti izpravak, aii odatle ne
sliedi, da uredničtvo dieli nazore izpra-
vitelja. Dapače u br. 52 god. 1886,
ovako je, izmedju ostalih, popraćen Vaš
izpravak „ g. Matušić uzimlje
stvar Ba nizkog gledišta, sa gledišta
osobnosti (baš fcao i sada )... Nu
neki najvole sama sebe, te puštamo
rieč g. izpravitelju". Tko će da pota-
nje saznade kako je stvar tekla, neka
pročita br. 51 jste godine sa podpisom
vlč. don V. Škarpa. Na glavnu stvar
nije Be ni M. usudio odgovoriti u svo-
joj drugoj točki. Pod 3 točkom razko*
dakao se je do mile volje, ^li mu ne
zamieramo* Utopljenik sa i slamčice
hvata ali se ipak utopi. U br. 82 „N.
L." naveli ste za dokaz Vašeg pravfcf
štva, do ste prigodom Kačićeva slavlja
sklonuliw (u br. 90 veli, da je „ugo-
varao". Koja razlika!) pravase da nas
posiete. To je bio argumenat slabe važ-
nosti, a da je zasluživao dužeg razpre-
danja. Ta i sam zastupnik Šupuk pri-
godom Gundulićeva slavlja najrnio je
parobrodiće za pravaše i ovi Be k nje-
mu brzojavno obratiše. Tko će s toga
zaključit da je g. Supuk pravaš? S tih
razloga u kratko odgovorismo, don ši-
me Ljubić sklonuo ih je da nas po-
siete. Kako su pak naši zaželjeli da ih
se brzojavno umoli da dodju i kako
ste Vi pod pisali brzojavke, smatrali smo
dugim, uzaludnim razpredanjem, jer je
tu figuralo i djelovalo na njih jedino
ime don Šime, kako govorahu gg. Fol-
negović, HarambaŠić i drugi.
1 u 4 točki g. Matušić izvrće. Naveli
smo kao dokaz njegova neoravaštva,
što nazad malo vremena nije htio ni
novčića dati za dom Staroga, a on pri-
kazuje stvar kao da smo time htjeli
dokazat da nije Hrvat. Ta, don Gjuro,
tko je u Dalmaciji rodjen Hrvat je, ali
nije svaki prava*, kao što ni Vi, jer
eto dok sada da)ete svoj prinos za dom
dr. Ante Starčevića, otimljete 25 for. za-
služnom pravaškom glasilu. Ne će Vdfrn
za to biti harni pravaši a najmanje pak
dr. A.nte »Starčević.
5. točka nije političke važnosti u
sebi. 8 toga u kratko velimo: g. župnik
Vas je progorjio i dotle je bilo došlo
da Vas nije hHo ni u najvećoj potrebi
uieti u crkvi kao asistenta, pa se ni-
jeste ni pozdravljali susrevši se pa
putu.
Su oVa tri dopisa cienimo, da smo
dostatno pokajali obćinstvu, kako se
nema četnu nadat od nade oporbe, ako
ova Čim prije ne promieni način borbe
i svoje vodje. Mi se nadamo, da će
bolji elementi imati toliko odvažnosti
da to izvedu. U zgodno vrieme javiti
ćemo na čemu je.
Non quit sed quid.
Domaće Viesti.
t
Na 28 pr. mj. umrie u Krku preč.
Petar Petris, kanonik ondješnje Stolne
Crkve.
Rodio se u Vrbniku na istom otoku
14 ožujka 1812 , a bi zaredjen sve-
ćenikom 24 listopada 1836. Za više
godina, dok Crkva imala upravu i nad-
ziranje nad školaipa,, posvetio se bio
podučavanju mladeži pučkih škola. Po
raznim mjestima Biskupije obnašao tež-
kn učiteljsku službu. Višekrat obnašao
u istim i ravnateljsku čast. Za njeko
doba bi. usp. Biskup Vitezić uze ga
sebi kao tajnika. ;Miia mu bila glago-
lica, u koju se, još od malenih nogu,
zaljubio; a to jer slušaše odVrbničkih
ondašnjih glagolaša, kojih bilo na pre-
tek, kako Be orila Crkvom rodnog mu
mjesta. U vrtlog politike nije se bacao
niti bacio, nu n njem je vazda kucalo
hrvatsko srce, hrvatska ga misao vo-
dila; a to je kroz cio život dokazao.
Za njim plaču mnogi ubozi, jer izgu-
biše dobrotvorca. Bio je pouizan, do-
bar, pobožan, revan; pravi svećenik po
Srdcu Isusovu.
Vječni pokoj njegovoj duši!
• *
Po viestim iz Rima doznajemo, da
će nova edicijon glagolskog Misala bit
do brzo gotova. Istom se počelo, a već
je radnja doprla do 60 strana* Neumorni
i zaslužni naš Parčiću, Bog te poživio!
*
* *
Jučer primismo brzojavno od prija-
telja iz Spljeta, da u redodržavi presv.
Odkupitelja imenovani su na zboru sliede-
ći samostanski čuvari: u Visovču vlč. O.
Bosančić, u Karinu vlč. O. Mlinar, u
Kninu vlč. Vukičević, u Omišu bivši
provincijal vlč. O. Ivandić, u Zaostrogu
vlč. O. Ravlič, na Braču vlč. 0. Gojak.
U ostalim samostanim ostaje kd došle.
* * *
Preksinoć bi sasvim dovršen kra-
sni zvonik Btolne crkve u Zadru i na-
mješten pozlaćeni kip Sv. Sfošijo
na vrh zvonika. Zvona su slavila u
znak svečanosti i radosti.
Zamjera se što su svetičinu kipu do-
data krila, te izgleda kao angjeo.
Kad je kip bio namješten vjetar ga
je obrnuo najprije prema Velebita,
i tako još traje. Ugodan slučaj ! *
• *
Na prvom mjestu kronake l) u naj-
novijem broju „Dalmate" čitamo, u ove-
ćim slovima, navod iz pisma bivšeg
apostolskog nuncija Galimbertia o sla-
venskoj liturgiji (recti.ua: o slavenskom
jeziku u liturgiji) u Crnojgori. Nezna
mo Čemu navod? Valjda na dokaz, da
je na krivu putu Sv. 0. Papa kad daje
pretiskavat staroslovenski misal za po-
rabu nas Hrvata ! Mi nebismo znali nać
drugog uzroka. -Jer Gaiimbertievo je
pismo bilo pismo Gaiimbertievo, a Pa-
pa ostaje vazda Papa: Vrhovni vodja
katoličanstva; i jer je Gaiimbertievo
pismo bilo upravljeno biskupu u Leit-
merizu, a što mi znamo, Leitmeriz je
u Češkoj, a mi smo amo tko u Istri,
tko u Dalmaciji it.d.
Što se u pisinu spominju uzroci koji
su naveli Sv. Stolicu, da dozvoli sta-
rodov. jezik u liturgiji za Crnugoru i
što se češkomu biskupu peli, da što
vriedi za Crnugoru, to ne vriedi za Sla-
vene van te kneževine; i to se nemo-
že na nas odnosit, s jednostavnoga raz-
loga što je u Crnojgori uzpostavljen
starosl. jezik, u liturgiji, jer ga bilo
nestalo, a Sto a nas i prije ugovora sa
Crnomgorom toga bilo. Ta pod nosom
su „Dalmati*' njegove vlastite godišnji-
ce. Neka ih otvori i naći će već na
samu sebi dokaza da je onako kako
mi govorimo, čemu dakle prenašat bi-
skupa iz Leitmerica u Zadar, Spljet,
®) Gospodine i, t, i ovo je grčka rieč,
Šibenik; čemu? Da zaaliepi one svo-
je čitaoce koji neznaju da Papa ne
stanuje u Beču, nego u Rimu; ili one
koji misle, da je Leitmeriz sv« i-
sto ko Poreč, a da je bivši nuncij Ga-
limberti jedna te ista osoba sa sada-
šnjim nuncijem Agliardiem. Ako su ti
ciljevi vodili „Dalmatu", radujemo se
njegovim čitateljim, koji na takve ci-
ljeve ipak se ne smatraju uvriedjeni!
* * *
Na osvjet jučerašnjeg dana redarski
povjerenik g. Valenti ušo je u trag ne-
komu B., koji se sakrio bio preko noći
u stolnoj crkvi i ukro nešto novaca.
Gosp. Valenti našo je ukradene novce.
* *
Ug. ministar trgovine dao je nared-
bom od 31 listopada gosp. Milanu Stan-
koviću, predsjedniku zagrebačke šte-
dionice i drugovima dozvolu za predra-
dnje željezničke na jednu godinu kao
nastavak pred gradnje od Generalskog
stola do Priboja od ovoga mjesta preko
Korenice, Udbine, Bruvna, Gračca Vrela
do Palanke, dotično do dalmatinske me-
dje, kao savezue pruge na Kninsku že-
ljeznicu.
* * «
Na posebnoj razpravi zakona o do-
mobranstvu (dvogodišnja služba) Or.
Klaić poduprt od ostalih dalm. zast.
predložio je, da se izuzmu okružja du-
brovačko i kotorsko. Predlog je pao\
*
* *
Izaslanici slavenskih grupa u Beču
dogovovorili eu se, da će ustanoviti sa-
vez kros parlamentarnu komi&iju.
* * *
Preko razprave o noveli k zakonu o
domobranstvu, guVtrio je dr. Klaić i iz-
takuuo stanovište novoga hrvatsko-slo-
venskoga klvh'i) t« izjavio da će svi nje-
govi članovi glasovati proti osnovi s raz-
loga što vlada, dok tom osnovom tra-
ži od svih jednake duinosti, neće da svim
navodim pripozna jednaka prava. Po
tom je govorio Biankini takodjer naravno
proti osnovi. U posebnoj razpravi dr. Klaić
prikazao izpravak. Proti osnovi govorio
je i Kvekić. Kod glasovanja glasovalo je
za zakon 161, a proti 61 član. Od
dalmatinskih zastupnika jedini Bon-
da glasovao za zakon.
* * *
Iz Beča, 1 prosinca: Istup dalmatin-
skih Hrvata iz Hohenivartova kluba u-
činio je povoljan utisak na neodvisne
slavenske elemente. Žali se samo što
su se Slovenci razdvojili kao prije
dalmatinski Hrvati, te neki još ostaju
sa vodjom konservativaca; a žali se tim
veće što bi se bio sasvim razpao Ho-
henwartov klub, a taj bi razpad bio
onemogućio dalji obstanak ministarstva
koalicije i prisilio Windisgreca na ostavku.
Ovaj konačni cilj, čujem da su imali
pred očima i Dr. Klaić i drugovi, ali
eto neuzpjelo. Da bi odstupio Windis-
grec ćuka se, da bi ga nasliedio
predšastnik i
Ovo držte dobro na pameti, jer Vam
je u ovom ključ mnogim sadašnjim i
budućim dogadjajim. Parlamentarizam
nahodi se danas na velikoj kuSnji.
*
* *
Primamo iz Biograda, sa post. dozna-
kom 28 studenoga: Na 26 tek. mj. u
veselu družtvu spomenusmo se našega
prvaka Dra. Ante Starčevića, te prine-
sosrao za njegov dom svotu od f. 2:15
Malo ali od srca! Prinesoše: Rok Sto-
janov n. 30, Ante Rakvin n. 30, Kru-
noslav Bonačić o. 30, Filip Bellan n.
30, Vice LukaČić n. 20, Niko Pelicarić
n. 20, Ante Jelić n. 30. Jakov JeliČić
n. 20, A. M. L. a. 5. Živjeli!
*
* *
U Mostaru pozatvarano je mnogo
čeljadi jer da su pjevali hrvatske pje-
sme „ZiVila Hrvatska" i „Živio Starče-
vić". „Hrvatska* ima o tom članak pod
naslovom: „Iznimno stanje u MostaruV1
»
* *
Jelša, 28 studenoga: U broju 91 „Na-
rodnog Lista" opazih retifiku upravitelj-
Btva amošnie „Narodne Čitaonice". Iz-
medju Ostalog kaže se: Družtvo je e-
minentno hrvatsko a članovi su čelični
Hrvati. U istinu gori rečenom družtvu
pripada i njekoliko pravjh Hrvata; ali
ti su na žalost u manjiui. Evo doWa.
Nazad njekoliko mjeseci u sjednici koju
je držalo rečeno družtvo, većina zabaci
točku dnevnog reda, da se promieni
ime „Narodna Čitaonica« u „hrvatska".
Toliko istini na časti
* * *
Omiš, studenoge. Danas idje od
nas čelik rodoljub, pošteni činovnik, ne-
sebični prijatelj, mili nam Nikola Costa,
sudbeni pristav u Skradinu; pa sinoć,
u oči rastanka, sakupila Be birana kita
iskrenih mu prijatelja, medju njim na-
čelnik i pošteni starina župnik Maca-
nović, koji nisu gledali daleka i ne-
zgodna puta, da ga pozdrave i s njim
se oproste.
Ljuta kob odalečila nam toga čovjekal
Plačite, pravednici, jer vas ostavlja ne-
priekoran, strog a milostiv sudac; ve-
seli se uz svoje skutonoše, jer
vam nestaje onog umnog božjeg provi-
dnika, koji vas u kratko vrieme zapo-
znao, da vaše opačine i krive kletve
silom istine i pravice uništi.
Zavidjamo ti, Skradine, da nara toga
čovjeka otimlješ: tebe, Niko, svugdje
zapoznali kao i mi ovdje, a vi, dosada
mu drugovi, prionite dvostrukim marom
u vašem plemenitom zvanju okd dobra
ovog puka, da naknadite težki gubitak.
* * *
Brač, 28 studenoga: Ubavo mjestan-
ce Praznice — nastojanjem rodo-
ljubnog i revnog onog župnika Dn. Iva-
na Vuškovića napreduje svakim danom
to više. O uzornoj upravi crkvenih do-
bara, o poljepšanju crkve, o krasnim i
plodonosnim propoviedim neću da na-
tuknem a da ne uvriedim njegovu če-
dnost, ali mi se prešutjeti neda nasto-
janje njegovo oko poprave trošnog gro-
bišta koje je nazad vremena bilo pra-
vo bunište, a sad je njegovim nasto-
janjem povraćeno dostojanstvenoj pri-
stojnosti što crkva za takova mjesta
zahtieva. Ipak ni novčića ne dade od-
lomak ili vlada! sve eami župljani pod
upravom dičnog njim župnika! Kako
je liepo bilo vidjeti gologlavu mnogo-
brojnu povorku žena i muškaraca gdje
raznim alatima koracaju veselo k gro-
bištu moleć sveto kozarje, kako skladno,
žurno i veselo rade od rana jutra da se
kasnom večeri povrate i opet kući mo-
leć svejedno ružarsku kraljicu!...
I unapred tako, Dn. Ivane, Bog će
ti mar naplatiti a mjesto će te, tvoj "
upravi povjereno, blagosivati. F.
* * •
„Velebit. Tako se zove akademičko
družtvo, što su ga utemeljili hrvatski
djaci na sveučilištu u Insbrucku.
* #
„Srpski glas" tvrdi, da je na sastan-
ku pravaša u Zagrebu Dr. Bakarčić
„stao govoriti o slavenskoj solidarnosti i
slozi sa Srbima
Znali smo mi, da će tkogod, po vanj-
skom utisku izvraćat istinu. S toga
smo gled e Dra. Bakarčića spomenuli
čitav njegov intermezzo. Ali, ono što
doniesmo, ono je sve. Preko onoga Bar-
čićeva ličnoga upita, upravljena Dru.
Tresiću, Dr. Bak. nije ni proslomo, a
kamo li „stao govoriti o slavenskoj so-
lidarnosti i slozi sa Srbima" !
Nije takodjer istina da au ga „Star-
ćevićanci poćerali sa sastanka". Možda
bi to bili učinili „Srbijanci", ali Siar4e-
vićanci nijesu rekli Dru. Bakarčiću: ni
crno ti oko u glavi, nit su ga imaji
rad šta da tjeraju, kad je sve vrieme
mukom mučao i ljudski se i mirno po-
našao.
Ovo živoj i goloj istini na Čast.
* * *
„Matica Hrvatska« dotiskala je svQ»
ovogodišnji književni dar, te će početi
čim družtveni knjigoveža dovrši svoj
posao, — po mogućnosti još prije i Bo-
žića — ovogodišnje knjige * „Matice"
dieliti dotično razašiljati. Nu poSto se
do danas od osam tisuća prošlogodišnjih
članova-prinosnika „Matice" tek prva
tisuća prijavila i svoje prinose uplatila,
to se umoljavaju i gg. družtveni povje-
ren-ci i članovi, da se sa prijavom i
uplatom članarine požure, da ne bude
zapi jeke što skorijemu dielenju dotično
razašiljanju „Matičinih" knjiga za tek.
god. 1893. — Naklada ovogodišnjih
snjiga „Matice" je ravnih deset tisuća
(10.000) otisaka — o jednu tisuću ve-
ća neg > prošle godine —, te se upo-
zoruju gg. stari članovi-prinosnici „Ma-
tice", da se skorih dana prijave i svoj
prinos uplate, da ne bude i ove godi-
ne kao što prošlih triju godina zamje-
ra rudi nedobivenih knjiga, jer „Mati-
ci" ne može iaako postupati, nego d*
KATOLIČKA
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak. Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui
est caput Christus. . . .
(S. PAUL. ErH. IV. 13.) Vos ipsos, auxiliante Deo iti dies alacriter operam Vestram impeasuros i a tu e ada salutari keelesiae cloctrina aniimsqae>III . ' B R>„i:_: • .J. U c : , • T. o 1 »soliafio 1R79. mjin.nr.im KiltA ifikA Ra mar.iiA. Religionis amore et in verae tidei professione roboraudis (Pio IX u papinsk. lista, 21 veljače 1872 pisaocim^ Katoličke Dajmacije.
Ego interim clamito :
Si quii Cathedrae Petri jungitur,
ine us est.
(S. HIERONYH. EPIS. XVI. AD BAM.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CARKVINI 8 fior- Tko zaostane s PRKOFLATOM plaća t lior. više — ZA INOZEMSTVO^ fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 sirani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 ndvčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br, 39 Zadar, Foneaj elmK Prosinca 1B93. Goa.XXlV
Moda, što li?
(iz pokrajine). ')
Dobre i ^pravedne institucije, ma
kakve vrsti bile, uviek su se pono-
sile svojim razvitkom, uprav s toga,
jer su dobre, jer odgovaraju cilju,
svomu i družtvenomu. Kršćanstvo
od svoga postanka do danas uviek
je napredovalo: ono napreduje i da
nas, jer ima spasonosan cilj, a sred-
stva rabi najuspješnija da ga po-
stigne. Iztičem ovdje jednu samo
priliku u kršćanstvu, što je naime
ono uprav onda sporijim korakom
išlo, kad je u njegovo krilo nado-
Šlo elemenata, koje iskreno i po-
šteno srce tamo nije vodilo, kojima
pred očima drugi ciljevi bijahu, u
kratko: čiji duh ne bijaše prilago-
djen dahu one božanstvene institu-
cije. Ovako je bilo i još biva sa
neizbrojnim drugim ljudskim zadru-
gama.
To ga ne ulazi u politiku, reći
će tkogod. Ulazi, i te kako! jer —
si licet parva comparare magnis —
uprav s toga što je stranka prava
odmah sebi zapisala svet cilj, a u
tomu odabrala uspješna sredstva,
da ga postigne, ona je kroz malo
godina svoga života mogla s pono-
som gledati na postignute uspiehe,
a sa još većim na žrtve, što ih je
sa svetu stvar na oltar domovine
priniela. Nego od njeko doba stran-
ka prava je više manje po svim
hrvatskim zemljama jako izložena
grdnoj natruhi, što smo je spome-
nuli, čemu doprinašaju osobito dvie
tamne točke u poviesti našega po-
litičkoga života: sjedinjena opozioija
i pojav šesterice. Dok se je prva
poslie skoro godine dana nješto raz-
bistrila, i dok sve vapi za jedin-
stvom, mi hoćemo da vjerujemo, da
idemo k jednoj opoziciji i to Čisto
pravaškoj. Dao Bog da se naše pri
silno vjerovanje obistini! Ne bude
li to tako išlo, tad je red da mi
pravaši predvidimo pogibelji, koje
odatle zdravoj politici priete, a ko-
je je ^K. D." već kako treba na-
rodu predočila, te da ih što boljim
sredstvima liečimo.
Nu mi smo pozvani prije svega
da u Dalmaciji takvu natruhu trie-
bimo, a nada sve da bistrimo onu
tamnu točku, biva pomućene pojmo-
ve, što ih proizvedoše, već prije
sjedinjene opozicije, šesterica svojim
istupom a nikakvim nastupom. 1
dok se prva tamna tačka nastoji,
kako rekosmo, razsvietliti i prima-
knuti svomu kraju, druga nas sve
to više snebiva i — moramo i-
skreno priznati — više se odmiče
nego primiče kraju. Ovo držanje
šesterice je pometnja velika i jak
udarac za pravašku stranku u Dal-
maciji. Rodoljubi pokrajine, naime,
obzirom na neke dvoumne izjave
šesterice, ne razvijaju svoju djelat-
nost ni sami o sebi ni s njima za-
jedno. Sami o sebi ne, jer uviek
čekaju* da će se već jednom šeste-
rica čisto izjaviti i urediti prema
]) Primamo ovaj ozbiljni i važni članak
i pečatamo ga, da se bistri, jer mu-
tno obzorje ne donosi narodu ai ko
yisti ni radosti. Ur,
potrebama i zahtjevima naroda na
čisto pravaškom temelju, stopiv se
sa već postojećom strankom: s-nji-
ma, naravno, ne, jer je pravaški
temelj jedini opravdan, jer pravaš
ne smije ni za dlaku napustiti svoj
program a đa narodu u isto doba
ne bude na štetu. On je iz naroda
izvadjen, pa će se narod i boriti
dok ga ne vidi oživotvorena. — i
Šestoricu je narod doista oduševlje-
no pozdravio, komešanje i borba s
narodnjacima još mu je više nade u
srce ulievala, nu zašto sve to? jer
je čekao i pouzdano se nadao, da
će šesterica povećat redove pra-
vaša po Dalmaciji; tim više, što nas
i ta nesreća goni, da su u nas mno-
gi privezani više osobama nego na-
čelu. Nu sve se to ne zbi, pače
vrieme nam dokazuje, da njihove
namjere ne bijahu Čiste. Ne samo,
nego kad bismo mi sumnjali, da su
oni svojim preokretom htjeli da pa-
zare s njekim trećim, a u svoje vla-
stite svrhe, naše bi sumnje bile sa-
svim opravdane. Priečit rad i raz-
vitak drugoga, da bolje rečemo na-
roda samoga, svojom dvoličnošću i
neodlučnošću, to nije rodoljubno. Na-
rod se već jednom mora podpuno
da osvjedoči, da oni nijesu no gra-
na odsječena od divljega stabla,
koja treba ili da se navrne na pi-
tomo, ili da posahne. Presadiš li
takvu granu, iznova raste divlje sta-
blo, koje škodi više nego koristi.
Neka se ne reče, do je ovakvo
razlaganje bez temelja. Poznajemo
poštenjaka i skromna rodoljuba, koji
ne vičan nikomu gledati u brk, nje-
kom prigodom čestitao je prijatelju
i zastupniku Biankiniu uz uvjet „ako
odgovoriš". Što biste rekli, je li
to WN. L." donio? brzojavku da,
uvjet ne. Tko se sieća otrag nje-
koliko mjeseci članka u „K. D."
pod naslovom „PleŠti kuma doska-
kala", na koji su šesterica bili mo-
ralno prisiljeni da odgovore i tko
znade kako je taj odgovor mršavo
a lukavo sastavljen bio, taj će biti
i bez paziti opazio, da je to bilo
učinjeno više s etikete nego s ro-
doljubne obrane. Na koncu pak izi-
šao je onaj prvašnji ibis redibis ...
Onomadne takodjer „K. D.", zabri-
nuta kao obično za bistrenje poj-
mova i jednoličnost u politici, do-
niela je članak podpisan: „tri pra-
vaša na otoku Hvaru", Tu se ne
traži drugo nego razjašnjenje nje-
kih mutnih pojmova od šesterice.
Hoćeš ti vidjet, „N. L." nije ni ob-
zira uzeo na nj, isto kao ni na pi-
smo odličnog pravaša Folnegovića,
koje se u tom članku šesterici ur-
gira. Ali da, urednik je odsutan! —
Ma, gospodo okd „N. L.u, zar
kazati narodu gdje ste i kako ste,
nije najbolja politika? Ako nećete
pravaša uza se, niti osiećate kako
probitak naroda iziskuje, čemu Vam
se ipak podkrade kadkada pogrje-
ška te se takvima nazovete? Nije-
su li „pravaši" n. pr. oni u Sta-
romgradu Vaši najbolji pristaše?
Zašto u drugoj prigodi opet to iz-
bjegavate? Na ovo, prem ste ku-
šali, još nijeste odgorili, i dok bu-
dete Čekati pomoći od onoga tko
Vam je ne može da dade, nego na
Štetu naroda, nećete ni moći to uči-
niti. Ne zaboravite ipak, da ste na-
rodu na ovu i druge tačke pome-
nutoga članka, dužni odgovor. On
hoće razjašnjenja. Ako pak zbi-
lja imadete volje i rodoljublja da
budete pravaši, tad bi red bio, da
se konstituirate jednom za uviek i
da s pravašima pokrajine stvorite
stranku, koja će biti kadra da raz-
prši dosadašnju maglu, pa da tako
dokažete našim oportunistima, da
nijesu oni tu, da Vas podupiru, ne-
go narod. Inače pravom će Vam se
moći spočitnuti, da je moda ono,
što vas goni amo tamo. Jest, mo-
da u pravaštvu nije danas izraz bez
smisla, jer inače ne bi se ni do te
anomalije došlo, da se javno broje
u pravaške redove oni, koje za svo-
je hire dižu dionice prezaslužnom
pravaškom lastu, pa makar se ta
svota nehotice uložila u dobru svrhu.
Na ove pojave treba da pravaši
budnim okom paze. Stranka prava
ima cilj svet pred očima, kojim se
ne smije baratati kako se komu svi-
dje. Ona je otvorena svakomu da,
ali ne svačemu. Tko da udje
u bolji život, taj treba đa zabaci
sve predsude staroga. Ponosit se
pak novim, a stare griehe zadržat,
to je nedično, u ovom slučaju i
nerodoljubno. Nek bude ovo na du-
šu onima, koji se zanimaju za sud-
binu hrvatskoga naroda!
„Parliamoci ehlaro!'
Poznati naš publicista gosp. Jo-
sip Modrić obielodanio je pod gor-
njim naslovom u puijskom „II di-
ritto croato" Članak o našim doma-
ćim političkim prilikama.
Kao sve što piše gosp. Modrić,
tako i ovaj članak rado se čita —
po formi, jer je ta, kd svagda u
njega, vrlo zamamljiva.
Ali ljudi 3u naučni, osim na ob-
lik, gledat i na suštinu. I to je
u redu. Pače ova ima svakomu vi-
še stat na srcu nego i najljepša
vanjština.
I g. Modriću je do suštine, s to-
ga eno on i pozivlje već u naslo-
vu na bistrenje pojmova: Parliamo-
ci chiaro, veli.
Uljudnost iziskuje, da mu se na
poziv ne oglušimo. A pak i du-
žnost nas steže, da koju progovori-
mo o ovom njegovu članku, jer se
g. Modrić dotako i svećenstva i hr-
vatstva, kojima mi ovim časopisom
po svojim slabim silama služimo.
Bit ćemo kratki i govorit ćemo
sine ira et studio, jer, i ako je čla-
nak g. Modrića sastavljen ab irato,
( lako ćemo mu dokazat, da se nas
i njegova srčba nimalo ne tiče.
I * « *
Dva su diela u članku g. Mo-
j drića: u prvom opisuje majstorskim
•* ali ne odveć') viernim potozima
prošle autonomaše i sadašnje tali -
janaše, i u tom evala! Ali u dru-
jj gom dielu zapleo se u srbsko-hrvat-
sko pitanje — po svoju.
') Cienimo da se s toga i uredništvo
„II diritto croato" proti nekim toč«
kam za odgovornost ogradilo.
G. Modrić počimlje dobro, poči-
mlje priznajuć obstanak hrvatstva u
Dalmaciji i o njem istinito veli, da
tomu elementu pripada ogromna
većina Dalmacije („£« grandissma
maggioranzau) i da predstavlja pravi
karakter zemlje („rappresenta ....
il vero carattere del paesej.
Zatim g. Modrić riše postanak
srbstva i pripisuje ga Ljubiši, koji
je (nije sam?) stvorio ovi novi eie-
menat, oslanjajuć se o vjeru („cred
il partito serbo, facendo appello a
quanti in Dalmuzia nutrivano palpiti
religiosi <f ortodossia").
Uz ovakav početak, pokle je Lju-
biša bio svietovn]ak} logično je imao
svak očekivat, ako g. Modrić misli
raširit kandžiju, da će ona zahvatit
više ih, nu svakako same svietov^-
njake. Ali nije na to izašlo. Topu-
zina oborila se na koncu najviše
na hrišćansko-.sye<fe^s/i>0.
Mi ovo svećenstvo nećemo uzi-
mat u obranu, jer i ako ono nije
započelo, ali je ono prihvatilo i na-
stavilo Ljubišin nebratski poso. Na
to je valjda i g. Modrić mislio kad
je začetnika u miru pustio a uhva-
tio se Ljubišinih nasliednika.
AI da je na tom ostalo,hajde! nego nije,
jer se gosp. Modriću činilo, može bit, da
će ga uzet kao pristrana, i ćak možda
kao „kierikalca", ako uz hrišćanske
popove ne uštine i katoličke popo-
ve. S toga iztaknuv, kako je luka-
vi Ljubiša na vjeri svoju zgradju
osnovao, g. Modrić zaključuje, daje
naravno ako je u staroj narodnoj
stranci nastala reakcija i to, kaže
g. Modrić: nin linea anzitutto reli-
giosaOve su rieči bile kopča s
kojom je jedno i drugo svećenstvo
imalo ostat u istom snopu g. Mo-
drića.
Tom je miscellaneom g. Modrić
učinio pogrešku, a jer se pogreške
drže skupa kao trešnje: umovanje i
korolariji g. Modrića okrenuli su
nizbrdo uprav po eundo crescit.
Na prvom mjestu nahodimo onu
pogrešku, koju bi se moglo opro-
stit kinezu, koji nije nikad u naše
krajeve zavirio, nikad koji mali
katolički katekizam vidio, ali g. Mo-
driću, koji je rodjen usred hrvat,
naroda, posred katoličkoga pučan-
stva; pogreška je na veliko poni-
ženje. Gosp. Modrić veli:
Eppero noi assistiamo alio spettacolo
poco rallegrante che tuttora, in Dalma-
zia, i piu inflessibili campioni dei due
partiti slavi militanti sono i preti. Evi-
dentemente, esaendo ai preti affidata la
coscienza religiosa delie masse, furono
essi che insinuarono nelle ma8se la fal-
sissima idea che croato equivalga a
cattolico e serbo ad ortodosso; e so-
Btenendo codeato punto fondamentale del
loro credo egoistico riesoirono a soffo-
care un poehino nella parte eletta dei
due partiti il senso generoao delia so-
lidarietk slava.
Analogija ima bit navela g. Mo-
drića da izlane ovu piramidalnu iz-
mišljotinu, u koliko se tiče Hrvata
i katolika.
Ma gdje je ikad ikoji katolički
pop učio da je vjera i narodnost
sve isto, i da reći hrvat, to je sve-
jedno kao da si reko katolik f
Ovo je nedostojno naobražena
čovjeka, nedostojno Hrvata, da u
javnosti takvu glupost pripisuje svo-
jim sunarodnjacim svećeničke ruke;
a neimajać za to ikakva dokaza.
Ta, Bog Vas vidio, g. Molriću,
Vi znate, da se već same rieči pro-
tive : jer ,,katoliku znači vasionost, ob-
ćenitost. Kako će katolički sveće-
nik, ako nije s uma sašo, kazat, da
je hrvat i katolik jedno te isto, kad
je njegov Papa sada na pr. talija-
a sutra može bit Španjolac,
Francuz, Niemac i.t.d. Ako je Hrvat
i katolik jedno te isto, onda Papa
nije katolik. Ni Sv. Petar, ni nijedan
od Apostola nije bio katolik?!
Ali reći će g. Modrić, da je i
on to umovanje pokudio i nfalsis~
sima idea" ga nazvao.
Jest, pa mi smo to iealno gori
priobćili; ali baš jer je „falsissi-
ma idea" jer je superlativno tako-
va, imalo je bit g. Modriću i
superlativnih dokaza pri ruci kad je,
uz hriščansko svećenstvo i katolič-
komu svećenstvu, prišio istovjetova«
nje vjere s narodnošeu.
Nu tih dokaza g. Modrić nema
nit u pozitivnom stepenu. Nema, nit
može da ima, jer evo glave ako na ono
blizu 1,000.000 od prilike svećenika
što ih po katoličkom svielu ima, g. Mo-
drić jednoga cigloga nadje, da je ikad
istovjetovao vjeru s narodnošću, kako
to Čine naša zalutala po krvi braća
u njihovim smiešnim: srbska vjera,
srbska crkva, srbski pravoslavni
paroh, et similia.
Ali:
* *
Non baata. V odio d* una bučna par-
te dei preti cattolici contro 1' ortodossia
— infiltrato da essi ad oltranza nella
coscienza cattolica per motivi che ora
non voglio discutere (zašto ne?J — ae-
cieca talmente alcuni dei croati, da ne-
gare alla chieea ortodossa il raerito
d' aver conservato gelosaraente nel suo
8eno, attraverso secoii, i germi vitdli
del nostro risorgimenlo nazionale. La
chieaa ortodossa — col suo rito in lin-
gna nazionale — salv6 gran parte dei
mondo slavo dal gesnitismo romano, dal
latinismo, dalla snazionalizzazione.
Chi mai vorra negare tutto cio?
Tko će to ikad zaniekat? pila g.
Modrić.
Mi ćemo mu zanijekat, a s na-
ma svak tko glavom misli i istinu
ljubi.
Jer in primiš et anle omnia, što
se tiče mržnje, koju da katoličko
svećenstvo ulieva proti „pravosla-
vju", ta mržnja u koliko se tiče
osobd, ne obstoji u nijednom katoliku
koji iole drži do svoje vjere. Ona mu
neda mrzit nikoga na svietu i uči
ga da smrtno grieši, ako ikoga mr»
xi; te je živu istinu kazao vlč. 0.
A. M. Miškov nedavno u Dubrov-
niku, kad je ustvrdio, da samo ka-
tolik, ako je takav, i dok je takav,
nikoga ne mrzi, te da on, sam kao
sljedbenik ljubavi, može pravom
kazat:
„Brat je mio koje vjere biou,
Tako je. Ali kako je istina da je
katoliku načelo: ljubav, tako je ta-
kodjer istina, da se njegova mržnja
ne proteže uego na grieh i zabluda