doveo je pred sv. Otca nekoliko Propa-
gandinih pitomaca češke narodnosti, ko-
jim je on bio ravnateljem n pražkom
sjemeništu.
— m. n. —
0 priepornom zemljištu Žunifaerku,
Poznato je kako nama Hrvatima hoće
da otmu poput Iiieke i Žumberak, s raz-
likom da prvu svojataju Magjari a drugu
bečka vlada. 0 stanju te razmirice či-
tamo sliedeće izvješće koje je predsjed-
nik ugarsko-hrvatskoga povjerenstva o
žumberačkom pitanju, grof Antun Szecsen,
podnio ugarskomu ministru-predsjedniku o
rezultatu razprava, koje su vodjene sa au-
strijskim povjerenstvom. Izvješće glasi po
osiečkom listu „Drauw ovako :
„Gospodine ministre predsjedniče ! U-
sljed odpisa Vaše preuzv. od 17 svibnja
g. 1883 izaslalo je ovo strano državno po-
vjerenstvo zaključkom prihvaćenim u sjed-
nici od 8 lipnja gg. Andriju Tarava i
dvorskoga savjetnika Nikolu Badovinca,
da postupaju zajednički sa austrjiskim pod-
odborom. Pododbor, [stigav 24 srpnja u
Metliku, obišao je sutradan zajedno sa
austrijskim pododborom obćinu Marindol
1 žumberačko okružje.
Po izvješću našega pododbora nisu se
oba odbora mogla složiti, da izrade osno-
vu o ure (ljenju granice, jer eislitavski od-
bor nije hotio da pristane na takovo u-
redjenje granice, kako ga je ugarsko-lirv.
pndodbor predlagao za žumberački kotar,
povrh-Metlike, premda je to u prvom redu
zahtjevao probitak kranjske uprave, naš
pako pododbor odklouioje zahtjev austrij-
skoga pododbora, da se žumberačko o-
kružje razkomada i marinclolska obćina
odstupi Kranjskoj.
Državno povjerenstvo mnije, da je pre-
dlog ug.-hrv. pododbora, da se medja
uredi povrh Metlike opravdan tako, kao
što je opravdano, što je pododbor od-
klonio, da se žumberačko okružje raz-
komada i marindolska obćina odstupi.
Pitanje o uredjonju granice ima se jedi-
no prosudjivati sa gledišta praktične po-
trebe i ribo dne uprave; ugarski pododbor
nebijaše ovlašten pristati da se marin-
dolska obćina odstupi i žumberačko okru-
žje razkomada, kako je to austrijski pod-
odbor, oslanjajući se na svoje tobožnje
pravo zahtjevao.
Pošto je austrjiski pododbor takovim
svojim vladanjem učinio nemogućim, da
se razprave o uređjenju granice nastave,
državno povjerenstvo misli, da mu je s
ovoga razloga vašoj preuzv. razložiti sta-
nje stvari, te zamoliti dalnjo naputke, da
može dalje raditi.
Ug. hrv. pododbor obilazeći spomenuti
predjel nije razgledao samo žumberačld
kotar već i onaj dio vojvodine Kranjske,
koji medjaši sa žumberačkim kotarom, te-
še je, razgledav taj dio zemlje, i proučiv
temeljito Valvasorovo djelo, koje je u
Kranjskoj na veliku glasu, uvjerio, da se
ovaj grad i gospoštija žumberačka koje
cislajtanska spomenica svojata nalazi u
vojvodini Kranjskoj, mi žumberački kotar
da je uvjek pripadao ugarskoj kruni, Što
se već odatle vidi, da su se odredbo u-
garskoga zakomirstva čitavo 17 stoljeće
do druge četvrti 18 stoljeća protezale na
taj kotar.
To me nuka, da činjenice, navedene u
5 i 7 odsjeku odborora izvješća prepo-
ručim na razsndbu vašoj preuzviše-
nosti, pa jer to činjenice državopravnimi
zahtjevi Kranjske toli potresaju, da bi u
slučaju, kad bi se priznale, pitanje o a-
redjenju granice od palo samo od sebe,
državno je povjerenstvo smatralo nuždnim,
da prije, nego što god zaključi, razloži
čitavu stvar vašoj preuzv., što mi je po
nalogu državnoga povjerenstva ovime čast
učiniti.
[zvješće pododbora sa svimi prilozi
podastrieti će 'perovodja povjrenstva A.
Taray.
A. grof. S-Jccscn.
očito daje jedna utrla put drugoj; i ono što
je o jednom ili posve trudno ili baš neinogu •
ćno bilo, postane lašnje ponavijajuć učenja.
Daizpravljači Carafmi nijesu započeli rad-
nju, da BikstV. nije bio obielodanio Bibliju,
možda 1 >i radnja pod Grgurom daleko
nesavršenija bila, toli više da nije slie-
dilo zadnje izpravljivauje pod Klimentom
VIII. Pametna glava nema osuditi to
djelo, ili ga svega strogo prosuditi, ako
cieni da je našla kakvu pogriešku, toli
više kad je ta bez ikakve važnosti za
vjeru i ćudoredje. -•- Qu' on examine la
correction de la Vulgate avec un esprit
impartial, et 1' on verra que les eongre-
gations qni se succederent, remplirent
tres-bien leur mission. On pourra desap-
prouver certaines ciioses uans les aetes
de la conu'regation Cara ta cornme aussi
les savani:-; roconnaisscnt (jue oeux de
la congr('g;ition givgorienne renferment
des defauts. Ce qni ost manifeste, c' est
Što ima nova po svietu.
U pogledu saziva hrvatskoga sabora
nije ništa definitivna zaključeno; sabor
će biti sazvan valjda početkom svibnja.
U Trstu je na 17 tek. uz jaku tutnjavu
prasnula petarda pred namjestničtvom.
Počinitelj nepoznat, redarstvo je raztje-
ralo svjetinu.
U Temišvaru imalo je na 19 o. m. do
dvie stotine opozicijonalnih Rumunja iz-
bornu konfereucu, kojoj je predsjedao
proto Dragić. Urednik rumunjskoga lista
„Luminatoriul" Rotari/i, predložio je, neka
temeško izborničtvo rumunjske narodno-
sti pristane uz program narodnjaka, pri-
hvaćen u sibinskoj skupštini i stvori odlu-
ku, u kojoj bi se naglasilo, da temeški
birači rumunjske narodnosti drže shodnim
stupiti u rad. Ovaj je predlog prihva-
ćen, te je odmah izabran središnji odbor
od pet lica. Konferencija je zatim za-
ključila, da rumunjski birači imaju gla-
sovati s umjerenom oporbom u svimko-
taiim, gdje su god u manjini.
Čelio-njemački zastupnici držali su kon-
fereucu, da se dogovore o pitanju admi-
nistrativnoga reda o po rabi jezika. Kon-
ferenca je ostala bez uspjeha. ,.Politički
razlozi" prinukali su konfereucu, da pre-
dje preko toga pitanja na dnevni red.
Većina konference nije sadanje vrieme
smatrala shodnim i'.a nagodbu medju
Česim i Niemcim. Dok su sadanja vlada
i sadanja većina na kormilu, misle za-
stupnici čosko-njemačkoga pučanstva, da
se to pitanje nemože uspješno riešiti.
Kada bi opozicijonalna ljevica bila na
kormilu, onda tek nebi ni pokušali, da
se to pitanje rieši."
D. Ztg., koja zastupa nepomirljivu frak-
ciju njemačke ljevice, piše : Njemački je-
zik neće se u Austriji priznati državnim
jezikom, dok je Taaffeovo ministarstvo na
kormilu i dok češki zastupnici sačinja-
vaju jedan dio većine zastupničke kuće.
Češka stranka drži se čvrsto i neuzko-
lebivo 3tako zvanoga" češkoga 'državno-
ga prava, te se daje ravnati težnjam ko-
jih se značaj, Niemcim neprijateljski, ne-
da zatajiti. Njemački živalj stoji proti
vladi, koja uživa njegovo podpuno nepo-
vjerenje. Načelo solidarnosti Niemaca u
Austriji ima kod ovakovili okolnosti još
vtiće znameuovanje za nienistvo u Au-
striji, nego li kakovo glavno političko
načelo. Dogovaranje medju Čehoniemeim
i Cesim moglo bi se u sadanjim politi-
čkim odnošajim provesti samo uz privolu
svili ostalih Niemaca u Austriji. Što se
ima u Oeskoj ugovoriti medju Niemcim 5
i Česim, djelovalo bi i na druge zemlje,
u kojim ima više narodnosti, kao na
btaj ersku, Kranjsku i Korušku. Pošto se
Čehoniemci osiećaju solidarni s ostalim
austrijskim Niemcim, mogu naravno je-
dino u podpunom sporazumku sa svim
austrijskim Niemcim pružiti ruku za na-
godu s Cesim. „D. Ztg." misli, da^ bi
se dao polučiti sporazumak kada bi Česi
izpuuili uvjete, medju kojim smatra se
glavnim taj, da bude njemački, kao dr-
žavni jezik nutrnjim službenim jezikom
kod uprave i sudstva u cieloj Češkoj!
,D. Ztg." javlja ujedno i to, da u sje-
vernoj Češkoj raste pokret za razdielje-
njem zemlje.
Konferencija rumunjskih zastupnika dr-
žana u Budimpešti, prihvatila je ovaj pro-
gram: Stranka stoji na temelju sadanje-
ga državnoga prava i zakonskoga ustava,
i učestvovati će Ifod saborskih izbora u
svim kotarim, u kojim živu Rumunji. Ra-
diti će da se u svakom pogledu savjest-
no izvede zakon o narednostim, osobito
što se tiče porabe rumunjskoga jezika u
uredim, upotrebljivanja rumunjske inte-
ligencije i pospješivanja rumunjskih kul-
turnih zavoda. Stranka će nastojati, da
se izborni zakon ugarski protegne i na
que Tune ouvrit le chemiu a l1 autre;
et ce qui etait ou tres difficile, ou
tout-a-fait impossible par un senl exa-
mendevint plus facile au moyen de ces
etude.s repetees. Si les correcteurs du
cardinal Carafa n1 eussent commence
1 "oeuvre, et si Pape Sixte V. n' eut pu-
blie sa Bible, peut-etre que le travail
fait sous Gregorire XIV aurait ete bien
plus imperfait, et le serait bien davan-
tage sans les observations dernieres qui
eurent licu sous Clement Vili. L1 esprit
sage doit se garder de coadamner, ou de
jnger saverement V oeuvre tout entiere
pour quelques defauts qu1 on croira y
remarquer, (V autant plus qu' ils sont sans
importanee pour la foi et les moeurs.
(Sliedi).
Erdelj, te će zagovarati ravnopravnost
svih u državi priznatih vjeroizp oviesti.
Uz to će raditi, da se ustav u liberalnu
smislu usavrši i da se ojačaju načela
slobode, jednakosti i bratinstva.
Moravski Niemci da pokažu svietu, da
je Moravska njemačka zemlja, sagraditi
će u Brnu veliku sgradu „Njemački dom",
koji će bez dvojbe imati i zadaću širiti
„blagonosnu" kulturu. U tu je svrhu već
podpisano 205.000 for.
Ministar predsjednik u Srbiji povjerio
je odboru od 14 lica, da udesi priprave
za svečani doček nasljednika priestola
kraljevića Rudolfa i kraljevne Stefanije.
Kraljica Viktorija ide dojdućega mje-
seca u Darmstadt, gdje će prisustvovati
svečanosti u liaheskom dvoru. Princ Wa-
les pozvao je kralja Alfonsa u pohod.
Osrnan Digma kako pišu iz Londre,
19 t. m., nije klonuo. Sprema se nova
bitka. Englezkoj prijazni šeici boje se
proglašenja svefega rata, a Ilewettov pro-
glas nazivlju nepolitičnim. Na Berber ne
može se krenuti dok ne stigne pomoć, a
dotle bi Europejci stradali od žege. Vlada
je naredila da se opozove Hewettov pro-
glas. Gordon učvršćuje svoj tabor na
modrom Nilu.
Vlada englezka primila je kobnih vic-
sti o Gordonu i Graliamn. Plemena s
onu stranu Berbera ustala su jednodušno
za Mahdija. Arabi uzduž čitavnoga Nila
spremaju se na žestok odbor. Englezim
presječana je svaka sveza.
Rek' bi da Francezi nisu zadovoljini
što im je zauzeće Bac-Ninha pošlo za
rukom bez potežkoća. „L" appetit vient
en mangeant", i sada tvrde, da se Bae-
Ninh ne može uzdržati, ne zaposjedne li
francezka vojska pogranične gradove Lang-
Son, Thai-Ngonyene, Kao-Bang i Lao-
Kai. Neka opravdanost ne da se poreći
tomu umovanju, koje mora dovesti do
podpuna osvojenja i utielovljenja čitavoga
Tonkina. 0 nekakvom „neutralnom po-
jasu" ne će htjeti znati u Parizu, gdje
teže za „znanstvenom granicom" (u En-
glezkoj).
Kako je u Tonkingu po zauzeću Bakninlia
donosi ,,Rep. Francaise" poduži članak,
u kojem medju inim piše: "Mi smo sada
gospodar delte Crvene rieke. Sada se
radi o tom, da osiguramo svoj posjed
proti svakoj vanjskoj navali. Moramo na-
stojati, da malim mobilnim četam i po-
maknutim stražam posjednemo ceste u
Kinu. Gradove, koji su na tim cestam
mora Francezka dobiti u svoje ruke. Kada
bi ostali izvan kruga rada l>ile bi naše
posade Delte izvržne neprestanim nava-
lam. U protivnom slučaju gospodari smo
cielo mreže cesta u sjevernom Tonkingu
i možemo učvrstiti naše gospodstvo u
srednjem i dolnjem području Crvene rieke'1.
Javljaju persijskomu listu „Sems" iz
Bokare, da se je obvezao kan Kokanda
ugovorom Rusiji, dozvoliti ruskoj vojsci
u svako vrieme slobodan prelaz preko
njegove zemlje, ter ne držati veće vojske,
nego što dozvoli petrogradski gabinet.
Sjednica od 10 tek. englezke dolnje
kuće bijaše vrlo buma. Resolucija La-
bouchere: da nije dokazana nužda veli-
kih, u Sudanu prouzročenih gubitaka
ljudstva, bi z-abačena većinom od 17 gla-
sova. Istodobno izjavi inackiz Hartiugton,
prem nije naumljeno da Graliam nastavi
svoj marš na Berber, ipak on ne može
odgovoriti na to pitanje, da li ne će to
uzsliediti ako se promjene obstojnosti.
Pošto su sveze sa Khartumom opet pre-
kinute te se je bojati za Gordona, na-
vala gjenerala Grahama iz Suakima proti
Berberu nije nego pitanje vremena. Skoro
svi londonski listovi za to su da se vojna
nastavi.
Madridski listovi javljaju, da su ondje
odkrili vojničku urotu republikanskoga
značaja. Utamničili su dva gjenerala, je-
dnoga častnika i više podčastnika. Druga
brzojavka iz Madrida popunjuje stvar o-
vako: Redarstvo je zaplienilo kod tajnika
zorilističkoga odbora g. Morana imenik
članova vojuičko-republikanskoga družtva,
ter' utamničilo oba generala Vellardea i
Villacampu, dva častnika i četiri pod-
častnika. „Globo" veli, da u istinu ob-
stoji prava vojnička urota, „Epoca" sma-
tra čitavu stvar nevažnim dogodjajem.
Nj^&T ido^ISI.
Korčula, 21 ožujka.
Dopisnik „Dalmate", kojeg već dobro
poznajem i kojemu nije nimalo na diku
što onakovim načinom, denuncijacijam
napada na našu Čitaonicu i na odlične
osobe, koje joj pripadaju, neće da svrši,
dok mu tko što neodčita — Broj „Dal-
mate" od 18 tek. donosi miin još jedan
dopis, koji nevriedi baš ništa, ali kojemu
treba da se štogod odgovori, jer bi^se
počelo govorkati da smo se prestrašili
,,per queir inneggiar a Starčević e per
il Pozor" (bagatelle!).
Buduć da se u ,,K. D." riedko kad vidi
dopisa iz Korčule 1) i buduć da na ovaj
najzadnji dopis .,Dalirate" mene se baš
ne tiče odgovarati, kad je on odposlan
dopisniku ,.N. L.4'; moj je cilj samo iz-
taknuti i pobiti neke točke, jer su isti-
nita, i jer ciljaju na to, da hrvatska
stranka'ne predobije u dojdućim izbo-
rima za zastupnika. Ali laž biti će vazda
takovom, a istina će se vazda iztaknuti.
Ja nemogu pojmiti, kako dopisnik može
išta reći proti dopisniku ,,N. L." proti
takovom čovjeku koji radi svojeg zna-
čaja, radi svojeg znanja a što je najviše
za čiste ideje njegove i za ljubav koju
nosi potištenomu našemu narodu, ne samo
je vriedan da ga se ne zlostavlja, već da
ga se hvali. Ali on je kako već znamo
'„trn u oku" zasljepljenoj našoj braći au-
tonomašem; dandanas kremenjaci i zna-
čajni ljudi ruže se i tište, ter zato ništa
se ne čudim na napadanja dopisnika ,,Dal-
mate" i na one rieei koje bi sam sebi
mogao prisvojiti: „falso e menzognero,
abborrito da ogni persona franca e leale,
che sente nel fondo del cuore quel vero
patriottismo, che č 1' idolo di ogni one-
sto cittadino (a ja pridodajem ,,croato"
e uon autonomo !) — Da su se učitelji
gradjanskieh učiona prestrašili vašieh bu-
dalaštieh dopisa, to je stvar koja bi ili
baš ponizila i na koju vam je dobro od-
govorio dopisnik ,,N. L/' u broju od
19 tek.
Propuštajuć sad sve ostale točke na
koje će vam, kako mislim, bolje odgovo-
riti dopisnik koga vriedjate, osvrnut ću
se još na četiri rečenice koje su stranom
bez smisla a stranom nizke, lažne kako
sve ostale.
Kad vam se reklo da ste pjevali i
nazdravljali Bajamonti-u, odgovara dopi-
snik Dalmate, che cio merita un degno
cittadino amator della patria, ili što
slična; a mi kad smo nazdravili Starče-
viću rekoste da nije vriedan i hotjaste
ga ocrniti oniem bezsmišljenim riečima
u jednom od prošlieh broja „Dalmate":
...... famigerato Croato Starčević per
la cui intemperanza venne ultimamente
sospesa la dieta di Zagabriau : nesrećni
dopisnik ..Dalmate" hoće da poruzi o-
uog kojeg je mal da ne ciela Europa
požrtvovnim i značajnim patriotom na-
zvala.
Druga rečenica pak nemože se razu-
mjet u kojem se smislu ima uzeti i zato
je ovdje donašam cielu: ,,ehi ha posto
le mani saerileghe nel patrimonio asso-
luto della sola citta di Curzola dividen-
dolo ed assegnandolo in proprieta a quelli
che non ne aveano alcun diritto, coH'u-
nico perlido seopo di farseli devoti ed
aderenti nell' elezioni comunali ? La
Čitaonica," Mislim pak mislim, ali ne-
i mogu nikako izaći iz toga kaosa; to-
liko je duboka ta filozofija. Ako bi pak
mporomi dopisnik liotio na taj skromni
način napadati na zaslužnu našu Obćinu,
koja je kako se svak može uvjeriti, baš
uresila Korčulu u malo doba, a što se
tiče narodnosti posve ju preokrenula,
nebi drugo uradit imao nego spomenut
zlostanje, nered i prevrnuće narodne i-
deje sredstvima, koja je davao isti narod
nekada" obstojećoj autonomaškoj obćini
(nekoliko redaka izpuštamo, jer smo rek
bi puno simpatični SI. Drž. Odvjetništvu,
pa bi rado uzelo prigodu da nas §§.
zagrli ! Ur.)
Da je Čitaonica uzrok što se je uki-
nula Gimnazija na Kurčuli, to je treći
„crimen". Oh! jadna Čitaonico, što će
već izumiti da te ruže? Čitaonica je
uzrok ukinuću Gimnazije !! Sad će se sve
ono što se nedraga i nepovoljna dogodi
na Korčuli pripisivati Čitaonici, a sve što
se bude ticalo našeg napredka morat
ćemo bit zaslužni templu Minerve ,,Ca-
sinu". — Čitaonica ne samo nije učinila
da se ukine ta blažena Gimnazija, već
nije tomu ni malo učestvovala, jer kako
svak znade, ali samo ne naš dopisnik
,.Dalmate", Ministarstvenom naredbom
bile su ukinute sve Gimnazije-Realke
niže, a nevjerujem da bi se toj obćoj
naredbi bila mogla oduzeti Korčula, do-
čim ni Šibenik tri puta veći nije to mo-
gao postići. Ali ja više znam zašto se
ti naši autonomaši svraćaju često na u-
kinuće te blažene gimnazije; jer joj je
naukovni jezik bio talijanski, a nasuprot
oni gradjanskih učiona je hrvatski, eto
enigme! A sad se razumije zašto se to-
Hko psuju jadni učitelji gradjanske u-
čione, zašto svaka suprotivština koja se
prikazuje autonomašem pripisuje se nji-
ma, zažto se često pita njihovo odale-
čenje iz Korčule.
„Sto jedan drugome pridaje lo je on
sam"; ova se rečenica često kod naš čujo
t) Baš je sramota (la naša Čitaonica, koja je
barem ovieh najzadnieh dana pokazala svoj ste-
kliSki duh, ne dieli svoje jadi i svoje radosti s
,,K. I).", s ovim najmilijim našim listom, koji
jedim (uz „SteMiša") kod nas ima onaj divni pro-
gram : „Bog i Hrvatska." 0. Dopisniku
opetovat a evo i meni ovdje divno služi.
Kaže nam se da ištemo propast Casinu,
dočim je baš Casin koji se izvanredno
sili eda mu podje za rukom izvraćanjem
fakata tako ocrniti Čitaonicu, da mogu
u najzadnje zaključiti i ,,la Čitaonica turba
T ordine pubblico e percio la si deve scio-
o-liere" ; evo sav cilj tolikieh dopisa koje
]q čuveni dopisnik dao uvrstiti u papir-
nom „Dalmati"! Tako je.
DOMA0E viesti.
Z SLiplj on.3 eno
Odlučilo se je zaplijeniti Br. 18 poli-
tičkog Lista „Katolička Dalmacija" od
20 t. m. koga izdaje tiskarnica katolička
krvatska i to za članak „Naša brižna
vlada" •('Vas članak sa 4 opazkam Ured-
ničtva i sa naslovom) naregjuje se c. k.
kot. Tajniku Nonkoviću da podje u po-
menutu tiskarnicu, da uz prisutnost upra-
vitelja iste ovrši zapljenu svijeh primje-
raka rečenog Lista, i da stavi pod zva-
nični pečat dotični tiskopisni sastavak,
te da prikaže pisućemu odnosni napisnik
i zaplijenjene primjerke lista.
U Zadru dne 30 ožujka 1884
C. K. Kotarski Poglavar
NASSO.
Častnom Gospodinu Don Ivu Prodanu
Uredniku Katoličke Dalmacije
Zadar.
* * *
,,N. L/' javlja, da do koji dan na-
mjestnik barun Jovanović ide u službene
pohode po Dalmaciji. Isti list donosi, da
je kotarski povjerenik u Zadru g. Calvi
zapitao mirovinu.
* * *
Nadvojvoda Stefan prolazeć prekojučer
mimo Silbu izkrcao se je za nekoliko
sata i posjetio novo ustrojeno družtvo
„Bog i otačbina".
* *
Primamo iz grada, 20 tek. mj.: Na-
zad dva tjedna učinila su ovdje tri mla-
dića izpite propisane ako će moć dobit
dozvolu da mogu postat dobrovoljcim u
vojničkoj službi. Povjerenstvo je bilo sa-
stavljeno od g. podpukovnika Slamecke,
od dva častnika Weberove pukovnije, i
od redovitih gimnazijalnih profesora Ri-
boli-a i de Pregla. Obzirom na ovakove
izpite jedan me prijatelj moli, da oba-
viestim dotičnike kroz Vaš puno čitani
list, što se zahtieva pri ovim izpitim,
jer da mnogi jedino s neznanja okolno-
sti udaraju na čudo i na mogućnost zla
uspieha. Hoće se naime, £da izpitanici
budu podučeni u smislu okružnice dal-
matinske vlade 16 lipnja g. 1877 Br.
5581, koju je isto namjestništvo poslalo
kotarskuim Poglavarstvima.
* *
Do malo mjeseca imala bi se počet
gradit nova pokrajinska bolnica u Arba-
nasim.
* *
Barem nešto. „Objavitelj Dalmatinski
ako i postidno, što nebi imao, jer je u
sgoljno hrvatskoj zemji, donosi u br. 24
službeni dio jedino u hrvatskom jeziku.
Ko nepristrani i hvalioci i kudioei s rado-
šću to bilježimo, očekujuć, da se cio
,,0. D." sasvim pohrvati. Ta vrieme bi
bilo.
* *
ZAPLJENJENO
Bivši urednik (rede „gerente") bivšeg
spljetskog „Avvenira,, A. Muljačić osu-
djenje (nejamčimo) rad uvrjede poštenja
lučkomu kapetanu Kovačeviću na tri mje-
seca tamnice.
*
Jlazpust i razpust. U Sućurcu razpu-
štena je obćina i razpuštena, od namje-
stništva, i „bratovština Presvetoga Sa-
kramenta". 1 ništa drugo.
*
G. Ivan Tomić rodom iz Podaca a
nastanjen u Kairu darovao je crkvi rod-
noga mu mjesta 250 f.
* % 5{r
Pjevačko Družtvo „Zvonimir" u Spljetu.
U Spljetu ustrojilo se je pjevačko družtvo
„Zvonimir". Svrha je družtvu gojiti pje-
vanjem narodnu glazbu. Isto družtvo ra-
zaslalo je sliedeći poziv:
razlaže okolnosti na srednjim učioni-
cama u Freudenthalu, Ljubljani, Pragu
j Krainburgu, priobćuje što je učinjeno
za slovenske učionice. Ministar napokon
očituje, da će kao i do sada prijatno
uvažavati glede prikazanih želja sve
obstojeee okolnosti, ali za sada da kani
činiti ono, što mu se svidja najvažnije.
U Koruškoj kod izbora u velikom
posjedu za okrajno zastupstvo pobiedili
su Slovenci nakon žestoke borbe sa 48
glasova proti 42 glasa, što su ih dobili
njemškutari.
I u Kološvaru u Ugarskoj obnovile
su se gungule, koje su se samo pomoćju
vojske mogle udušiti.
Vojvodkinja Max u Bavarskoj, majka
Njezina Veličanstva naše kraljice Jeli
savo, opasno je oholila.
Nadvojvoda Albrecht, o kom su rekli,
da će ovih dana doći u Milan i Genovu,
odputiti će se, kako se iz Arka javlja,
na Korsiku, pa će se za četrnaest dana
opet vratiti u Arko.
Na dopis kojim je srbska regencija
javila Crnojgori promjenu vlade u Sr-
biji, odgovorio je knez Nikola vlastoru-
čnim pismom, kojim uvjerava, da su tom
promjenom opet uzpostavljeni prijašnji
dobri odnošaji izmedju dviju bratskih
zemlja.
„Velika Srbija" pozdravlja obnovu
prijateljstva izmedju Srbije i Crnegore
kao izpunjenu najtopliju želju dvaju
naroda, koja se obistinjuje odstupom
kralja Milana. Za Srbiju je nastupila
nova politička era, koja nezadovoljava
samo Srbiju, već i ostale susjedne sla
venske zemlje, budući se time ozivljuju
nade svega srbstva. Dosadanje odtudje-
nje bratskih plemena Crnegore i Srbije,
koje je bilo samo u interesu Austro-
ugarske, zakletoga dušmanina Srbije
mora prestati. Iskreno bratinstvo dvaju
naroda nuždno je, da se oslobode svbski
predjeli Bosne i Hercegovine i konačno
sjedini sve srbstvo.
Belgijski kralj Leopold, koji se je
razbolio nakon povratka sa liudolfova
pogreba, oporavlja se. Kralj nepati fi-
zički, već duševno. Glasa se, da će kralj
odstupiti nu u te se viesti još pravo
nevjeruje.
U izborništvu Bari izabran je zastup-
nikom su 11.974 glasa Matej Renat
Imbriani, koji je ne samo irredentista
nego koji je prvi i pronio rieč irreden
tizam, te je istodobno velik protivnik
trojnog saveza.
„Morning Post" donosi znamenit čla-
nak, gdje se piše o odnošaju izmedju
Englezke i Njemačke. Temeljna je mi-
sao članka ta, da Englezka neće se o-
staviti svoje neutralnosti. Ona se je
držala, dok su njemački oficijozi na
Englezku i sve englezko odurnim naći
nom navaljivali, ona će se je držati i
sada. .Englezki narod a i englezka vlada
gledaju Niemce dona ferentes onim ću-
stvom, kojim su nekada Trojanci gledali
Grke. Ako Niemci sada natucaju, da oni
mogu gojiti nadu užega približenja En-
glezkoj, to Englezka neima razloga, da
sadanji entente cordiale premetne u uži
savez, osobito se varaju Niemci, kada
tobože vjeruju, da Njemačkoj treba samo
mali prst pokazati, pa da će Englezka
odmah uhvatiti svu ruku. Toga Englez-
koj netreba.
Umro je u Londonu John Bright u
78 godini. Bright (Brajt) bio je od g.
1843 član parlamenta. Kao odlučni pri-
staša mira prosvjedovao je proti navie-
štenju|rata Rusiji g. 1854. Od 1865-1869
vodio je borbu za preinaku izbornog
reda i to tako veličajno, da mu je sva
Englezka povladjivala. Branio je obće
pravo glasa i protivio se gornjoj kući.
Kao karakter i slobodoumni politik o-
Btati će slavno spominjan u englezkoj
poviesti.
Napuljski Listovi javljaju, da će se
Wazilski car Pedro II. zahvaliti na pre-
stolju i sa svojom suprugom nastaniti u
Napulju.
Na 28 ožujka, englezka je kraljica
stigla u San Sebastian, u Španjolskoj i
Ostala se s kraljicom vladaricom Kri-
stinom.
Kod izbora za gradsko zastupstvo u
Beču dne 26 pr. mj. izabrani su samo
liberalno.semuski kandidati, 13 na broju.
97 rl Je , °,d naknadnih izbora izabrano
fj era Inih semita i 15 antisemita te
narast nTsO.908^"11^ U Za8tUpStVU
Kako se iz Petrograda javlja, pota-
knuo je ruski poklisar Nelidov ustrojstvo
ogromnog arheoložko-historičko-filolož-
kog zavoda u Carigradu, koji bi imao
služiti kao srediste za sve književne i
znanstvene težnje narodnosti balkanskog
poluotoka. Posebno namješteni profesori
imadu podučavati jezike. Zavod stati će
pod pokroviteljstvom Rusije, a ruski
ce poklisar biti stalni počastni pred-
sjednik. Mjerodavne osobe da su u Pe
trogradu proučile i odobrile osnovu,
Talijanski gjenero Corvetto i zastupnik
Cavalotti pobili su se na sablje. U dvo-
boju, koji je trajao pet časa, dobio je
gjenero težak udarac na desnoj sljepo
čiči, desnom obrazu i desnom ramenu.
Boj bio je nakon toga dovršen.
Ruska „residencija" u Beogradu po
dignuta je na stepen „poslanstva".
Dol na Hvaru, 23 ožujka.
Odkucnuo već mjesec dana, da nas
ostavio naš vrieclni učitelj M. Justinja-
nović, koji, nakon devetgodišnjega bo
ravka kod nas, bio premješten u Stari-
grad, njegov zavičaj, ostaviv kod nas
liepu uspomenu. Naša je učiona ostala
zatvorena, a naša djeca, koja su bila
tako liepo napredovala, bez vodje. Zna-
mo, da je Starigradu bio od prieke po-
trebe sviestan učitelj, ali neznamo zašto
iztegnuti ga bas iz našeg sela V i mi
smo nešto, i mi se požrtvovali, da stvo-
rimo učionu, da se naš budući naraštaj
izobraži u hrvatskom duhu, da odtje-
ramo tmine neznan3tva koje su prietile
našem obstanku, a naša se učiona bez-
milosrdno zatvara! Zašto se nije odmah
ili nadomjestio, ili otvorio natječaj na
učiteljsko mjesto"? Mi neuzkraćivamo
naših daća za učionu i učitelje, molimo
s toga stariju vlast, da usliša naše pra-
vedne želje.
Domaće Viesti.
U proš. četvrtak sjedio je na obtuže-
ničkoj klapi fr. Jere Balić župnik u
Danilu kod Šibenika. Lani o pokladim
žandari prolazeć u službu svratiše se
k njemu te pokle ih je napojio i na
jeo obtužiše ga sbog uvrjede Nj. Ve-
ličanstvu, jer da je u svojem uzgovoru
rekao, da bi dao kralju slanih srdela
jesti zato što žandarim dopušta jesti
mesa u petak i subotu. — i da plaća
bolje grčko-iztočne parohe nego kato-
ličke fratre. Branio je obtuženika D.r
Ivčević i obtuženik bio je odriešen.
Žandar tužitelj sada je u Kalih i ako
se nevaramo zove se Steinberg.
Na 28 ožujka zastupnička kuća u
Beču glasovala je naslove predračuna
„katoličke zaklade", i primila je bez
razprave zakon glede plača i mirovina
učiteljskog osoblja rimsko-katoličkih i
grčko-katoli čk ih biskupskih bogoslovnih
zavoda, kano i središnjih bogoslovslcih
zavoda u Gorici i u Zadru.
* *
Na 30 pr. mj. primismo sliecleću br-
zojavku iz Makarske : Obćinski izbori
jednoglasno, starom slogom makarsko.
primorskom završili u pravom hrvatskom
smislu. Dn. Miho! tvoj spomenik bez
mramora danas podignut Slava!
* * *
G. Leo Woerl iz Beča javlja nam,
da na 20 ožujka, kad su se hodočast-
nici III. austro-ugarskoga hodočašća u
sv Zemlju našli u Trstu, izabrali su
predsjednikom hodočašća kan. g. Jo-
sipa Marušića Goričanina, jednoglasno.
Sutradan g. predsjednik odčitao je za
hodočastnike svečanu sv. Misu preko
koje drža veoma ganutljiv govor lju-
bljenim hodočastnicim". Svečanost se
završi blagoslovom koje je karvanu po-
slao Sv. O Papa. Nakon toga hodoča-
stnici ukrcaše se na austro-ugarski pa-
robrod „Ettore" i s prekrasnim vreme-
nom odplovise put Palestine.
* * *
Iz zadarskog kotara: Doznajemo, da
Vlada — glede uredjenja kongrue —
katoličkim župnicim nije odobrila o-
srednju eienu udarenu po barilu vina
od fior. 3., dočim greko-iztočnom sve-
ćenstvu primila je hektolitar po fior.
2 : 50.
Dne 25 pr. ožujka u Lišanim, ben-
kovačkog, kotara, izkrvaviše ae Nimci
— četiri su ranjena, ali ne težko. A
sve to, što su jedan drugom krali slamu.
*
Na 28 pr. mj. dovršena je razprava
proti Sordo-u — prodavaocu svetaca i
knjižica — Sartori-u — poslužniku ne
kih družtva i dielitelju novina, —
Clarizzi — slagaru Woditzkine tiskarne
u Zadru — i Stauberu mladiću Wodit
zkine knjižare, obtuženim s veleizdajstva,
jer da su razpačavali neki tobožnji list
Abisinskoga kralja upravljen na tali-
janski narod.
Sordo a je branio dr. Dešković, Stau-
bera i Sartori-a dr. Forlani, a Olarizzu
dr. Salvi. Obtuženici su rieseni. Većina
je porotnika spadala hrvatskoj stranci.
*
Četvrta imenica prinosa stanovnika
zadarskih za dogradjenje zvonika stolne
crkve S. Stošije. P. N. gospoda A. Pa-
vić dvorski savjetnik fiorina 30, P. Si-
naonić savjetnik 10, P. Paparella 20,
D. Kutschig savjetnik 5, A. Lucioli
Lloydski nadzornik 50, M. Glavinić 5,
L. Kisvarday 50, R. Papafava 2, L.
Benevenia profesur 10, E. Urschitz 8,
V. Pasini 10, P. Valenti 5, A. Bacichi
10, D. C'aenazzo 12, D. Devescovi 10,
1. Bersa Leidenthalski 5, F. Milković
3, D. Brčić 1, I. Jurišević 2, Dr. J.
Petris 20, P. Donati 1, L. Ragazzini
10, O. Rokenbauer 5, E. MUller 10, 1.
Vergada 2, J. Barani 1, B. Lazzarini
2, F. Bulat 3, A. Vesanović 1. V. Cip-
pieo 10, E. Colombani 5, F. Chimia-
lewski 2, J. Alfirević 1, E. Grabovitz
2, M. Domić 5, A. Gosetti 24, P. Afrić
10, F. Tremoli 5, J. Petz 1, J. Scha
chner 2, J. Cvietović 5, J. Crociani 2,
V. Skarić 1, N. N. 40 novčića. Ukupno
fiorina 378:40. Skupa sa prijašnjim ime
nicam f. 4519:40.
Nadvojvoda Ivan zauzeo se je, da će
nastaviti opisivanje prirodnih ljepota
Dalmacije u djelu Monarkija opisana i
orisana. Doznajemo, da je kao suradnik
toga djela za narodne običaje imeno-
van, uz ostale i veleuč. D. Ivan vit.
Danilo, i vlč. D. Roko Počina.
# * *
Neki su talijanci postali uzor uljud-
nosti. U Rimu nakon upljuvka proti
kraljici Margariti, imamo da zabilježimo
i nešto puno grdnijega, na javnoj ulici
proti gjeneralu Franjevaca, i proti pro-
poviedaocu svietskoga glasa 0. Agu-
stinu da Montefeltre. Talijanci još ne
znadu, da tko u vjetar pljuva na obraz
mu pada.
Kao porotnici za dojduće ovdješnje
zasiedanje izabrani su :
Budak Gjuro pok. Frane, posjednik
iz Paga, Skovrlj Luka pok. Mihovila,
obrtnik iz Oklaje, Supuk Andre Jako-
vijev, posjednik iz Drniša, Dražić Sime
posjednik iz Skradina, Pelicarić Sime
pok, Ivanaiz Pilipjakova, Salghetti-Dri-
oli Sime, posjednik iz Zadra, Copani
Dragutin, trgovac iz Zadra, Gargašević
Marko c. k. bilježnik iz Paga, Kožulić
Antun pok. Ivana, obrtnik iz Ista, Gian-
ković Petar posjednik iz Obrovca, Ma-
cura Josip Ivanov posjednik iz Tiano
Bujaš Mate pok. Nike, posjednik iz
Šibenika^ Kaleb Ivan pok. Martina, tr-
govac iz Šibenika, Borčilo Sime Barin, me-
sar iz Šibenika, Monti D r Lovre, Odvjet-
nik iz Knina, Negri Josip nad-zidar iz Za -
dra, Benzoni Augustin posjednik iz Ben-
kovca, Spalatin Jero pok. Frane, po-
sjednik iz Raba, Vojvodić Sime, trgo
vac iz Knina, Rumora Simun pok. Luke
reč. Pleče posjednik iz Paga, Zorica
Špiro, posjednik iz Biograda, Oluić Jo-
sip posjednik iz Obrovca, Knežević
Grgo pokv Marka posjednik iz Vinjerea
Bomman Sime pok. Špire posjednik iz
Šibenika, Mianović Mate pok. Šimuna,
oštar iz Drniša, Bolkovič Ivan pok. Jo-
sipa, kafanar iz Raba, Letica Mihovil,
trgovac iz Drniša, Antonietti D.r Josip
posjednik iz Raba, Degrandi Petar po-
sjednik iz Vukšića, Skelin Paško pok.
Marka, posjednik iz Drniša, Dimitrović
Jovo, posjednik iz Benkovca, Katnić
D.r Niko Odvjetnik iz Šibenika, Br-
kljača Ante trgovac iz Knina, Fontana
Vitez Ivan Krstitelj Odvjetnik iz Ši-
benika, Ilić Lazo pok. Trivuna trgovac
iz Padjene, pjem. Petris Giocondo c. k.
Bilježnik iz Šibenika.
* * *
Posljednji broj „Glasnika biskupije
bosanske i Sriemske" donosi dva zani
miva pisma, jedno poznatoga rodoljuba
gorjanskoga župnika Boža Topalovića,
kojim poklanja zakladi dječačkog sje-
meništa, što no se imade osnovati u
Djakovu, 3000 fior., drugo odgovor
preuzv. g. biskupa na to pismo. Biskup
je naime prvi udario temelj toj glavnici,
za 1."ju je pridonio znatnu svotu od
44.000 fior., te je pozvao na priloge i
svoje svećenstvo. Biskup liepim pi-
smom zahvaljuje svomu darežljivomu
župniku, te ujedno kaže, kako sada
stoji s tim pitanjem. Glavnica je u to-
liko već narasla, da je obstanak zavodu
osiguran i da se može pristupiti k iz-
vadjanju. Biskup misli osnovati odgoji
liste sa velikim gimnazijem; te bi se u
odgojiiište primali ne samo oni mladici,
koji osiećaju u sebi zvanje za svećenički
stališ, nego i drugi, koje roditelji žele
odgojiti u duhu kršćanskom. Zavod pako
namjerava biskup povjeriti redu, budući
uvjeren, da red može dati jamstva za
religijozni odgoj; nu takovu redu, koje
može dati jamstvo, i za odgoj u naro
dnom duhu. Dakle prema rečenici: „Sve
za vjeru i domovinu". S toga je biskup
stupio u dogovor s domoljubnim domi-
nikanskim redom a Dalmaciji, koji je
dao i znanosti toliko učenih ljudi. »Do-
minikanski bi red" — kaže zanosno
biskup — ,,da nikoga drugoga ne ima
van Lacordaira. neumrle slave vriedan
bio." „Ja mislim" — piše na dalje —
pjoš ove godine, ako mi Bog života i
zdravlja dade, sve ugovoriti i prirediti,
što je nuždno, da se naš seminarium
puerorum buduće godine, koja će biti
četrdeseta moga biskupovauja, otvori".
Neka se ova želja, Bog bi dao izpuni,
Biskup je za odgoj ženske mladeži, ne
samo djakovačke, nego u obće slavonske
mnogo učinio, kada je u Djakovu osno-
vao ženski samostan, u kojem je viša
djevojačka škola itd. Dao Bog, da oži-
votvori i ovaj drugi zavod.
Kraljev dvor ovo godine neće javno
prisustvovati božjoj službi tekom velike
sedmice i na uskrsnu nedjelju.
Na 27 pr. mj. na hrvatskom sveuči-
lištu u Zagrebu bi promaknut na čast
doktora filozofije gosp. profesor požežke
velike gimnazija Dane Gruber.
* * *
Kako Požega proslavila Imbrižino-
vica, i slavna Lika kani u lipnju ove
godine proslaviti popa Marka Mesića i
svoje oslobodjenje izpod turskog jarma.
* * *
Netom su braća nam Slovenci dočuli,
da je veletržac Josip Gorup na liieci,
jedan od ponajboljih sinova slovenskoga
naroda, tolike hiljade namienio i daro-
vao svomu narodu, počele su se obćine
i družtva takmiti, da mu izkažu zahval-
nost, imenovav ga začastnim gradjani-
nom. Pošto je nastala želja, da posebno
poslanstvo iz Ljubljane izkaže g. Go-
rupu počast, to su gg. Hribar, Murnik
i dr. Tavčar, dne 18 o. m., krenuli na
Rieku, te su uručili slovenskom rodo-
ljubu diplome počastnoga gradjanstva od
24 slovenskih občina. Isti dan izručili
su počastne diplome deputacije karlo-
vačkoga „Sokola", goričke i puljske
čitaone. G. Gorup primio je deputacije
u hotel u „Europa". G. Gorup odvratio
je na pozdravne govore, da želi neza-
visnost Slovenstva i da bi „naš narod
zadobil prosvjetljenoga, rodoljubnega
ženstva, ki bi bilo poroštvo za narodno
rodbinsko odgojo". Priraiv karlovačku
deputaciju, rekao je: nda tudi njegove
ustanove so kamen za zgradbo onoga
ideal nega mosta, kateregt je omjenjal
gospod govornik; kajti one, dasi ute-
meljene v prvej vrsti za Slovence, ne-
izključujejo tudi dijakov in dijakinj
hrvatske narodnosti iz Istre in s Hrvat•
skega Primorja. „Meni, reče, bode pri
podeljevanji skrb, da ustanove jedna-
komerno razdelim v pet delov ter jih
po tej razdejitvi oddam prosilcem in
prosilkam s Štajerske, Koroške, Kranj-
ske, Primorske ter Istre in HrvatBkega
Primorja". Iza primanja deputacija bila
ja zabava, koju je priredio g. Gorup.
Tu je svetčar izjavio, da mu je temeljna
misao njegova djelovanja „sveto služiti
domovini svojoj".
* * *
Eufonijski pravopis u Školskim knji-
gam. U „Narodnim N." čitamo Najprije je-
dan dalmatinski List, a po njem i mnogi
drugi hrvatski ili srbski Listovi imali
su viest, da je kr. zetn. vlada odjel za
bogoštovje i nastavu, izdala odredbu, da
se u buduće knjige za srednje i pučko
škole sastavljaju i izdaju eufomjakia
pravopisom. Kako smo se obaviestili u
samom odielu za bogoštovje i nastavu,
ta viest u toj formi nije izpravna. istina
je samo to, da je kr. zem. vlada, odiel
za bogoštovje i nastavu sazvala povje-
renstvo, u kojem su bili osim zem. škol-
skih nadzornika sami strukovnjaci jezi-
čari, da razpravlja o pitanju, bili BO
školske knjige izdavale s eutonijskim
pravopisom, koji se i inače sve viša
uv,idja u književnost hrvatsku, ili eti-
mologijskim, koji nije (? a eufonija jeet!)
tako ustaljen, a da nebi jedan pisac
pisao drugačije od drugoga (ne dogadja
li se to još više medju eufonistim ?)
Povjerenstvo je živo o tom viećalo, te
je većina doniela zaključak, da bi sgo-
dno, koristno i napredno bilo, kad bi se
u svim školskim knjigara upotrebljavao
eufonijski pravopis. Medju tim, povje-
renstvo nije imalo pravo odluke, nego
će na osnovu njezinih rezultata Bama
zem. vlada riešiti to pitanje. Ako se
vlada odluči za eufonijski pravopis, neće
se, naravno, odmah sve knjige ponovo
štampati tim pravopisom, nego onim
redom, kojim se budu izcipljivalo da-
našnje zalihe pojedinih knjiga. Dodje li
do toga, valjda će so sastaviti naročita
filoložku komisija, koja će imati dužnost
da brižno pazi, kako bi u svira knjigam
bio posve jednak pravopis i kako bi ae
naročito tehnički izrazi svagdje upotr«-
bljavali isti (to da, bilo bi veoma po-
hvalno. Ur. K. D.J. Napokon dodajemo,
da je kr. zem. vladu neposredno pota-
klo na razmišljanje o pravopisu za škol-
ske knjige naročito to, što u knjigam
za pučke škole ima članak i s jodnim
i drugim pravopisom, naime latinicom
štampani članci pisani su etimologijskim,
a ćirilicom štampani članci eufonijskira
pravopisom, pa je to djeci puno smetalo.
„Srpski dnevnik" koji je pod ovim
naslovom od 1 travnja lanjske godine
u Budimpešti izlazio, prestaje prvim
travnja t. g. Pokrovitelj Lista bio je
barun Fedor Nikolić, a zastupao je in-
terese magjarake vlade.
*
*• *
U Parizu pokrenuo je g. A. Saissjr
na hrvatskom jeziku jugoslavensku ko-
respondenciju pod naslovom „Slobodna
agencija" (Agence libre), te se u uvodu
iste obraća na uredničtva jugoslavenskih
Listova sa molbom za zamjenu. Listu
je zadaća istinski izvješćivati o dogo-
djajim u Francezkoj, pošto je novinstvo,
stojeće u službi „ligo mira" pristrauo.
* * *
Preuzv. g. grot Ladislav Pejačević
utemeljio je na Bvom vlastelinstvu u
Našicam novu naselbinu, te je u tu
svrhu dao sagraditi 110 obiteljskih kuća.
Naseljenici su radini Slovaci. Nova na-
selbina dobila je ime „Jelisavac" po
pokojnoj kćeri grofa, princesi Joliiavi
Rohan.
* * *
Omiš, na Blagovicst. ZaČudjeni gle-
dasmo jutros množtvo se!juna u gradu.
Kašnje opazismo, da bijahu pozvani od
c. k. suda, kod kojega u vrieme sve-
čanih, crkvenih, zapovjednih obreda,
držahu se javne razprave.
Molimo slavni ured, da sablaznivim
izazivanjem ne ruši i tamani kršćanski
uzgoj i zaprieka pravoviernim stvara u
izvršivanju božjih i crkovnih zapoviodi.
Nepitamo povlastica, no zahtievamo, da
se vrši pravičnost. m. n.
* * *
Promjene u zagrebačkoj nadbiskupiji.
Gosp. Matija Galović dosadanji upravi-
telj postao je župnikom u Hlebinah. G.
Josip Vagner župnik u Gvozdanskom
imenovan je uprav, župe u Kloštru. G.
Stjepan Ključarić kapelan Brdovački
ide za upravitelja župo u Gvozdansko.
Duhovni pomoćnici premješteni: g.
Ivan Nagel iz Topolovca u Kapelu kod
Belovar.i; g. Josip l'avlović iz Pakraca
u Topolovac.
Književne viesti i ocjene,
0 zabranjenim knjigam.
G. K. J. M. iz Spljeta preveo je •
francezkoga knjigu o zabranjenim knji-
gam, odakle donosimo sliedeće, ftto ćo
svakoga k dobru naklona čovjeka Ra-
ni mat.
Nemože se tajiti, ljudska je zadruga
raztrgana i raztočena od mnogo ran&.
Promotrite malko zadrugu: a planta
pedis usque ad verticem capitia non eat
^ in eo aanitaa. Duboke rane, prou»ro-
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in iUo per omnia, qui
est caput Cliristus.
(S. PAUL. Eru. IV. 13.)
J
Izliodi u Ponedjelnik i u Četvrtak.
. ...Vos ipsos, ausiliante Deo, in dies alacriter operani Vestram impensuios ili tuenda salntari Ecelesiae dočfA'tilf aniftiisque in Reli-
gionis ara ore et in verse fiđei professione roborandis.... (Pio IX u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJU.
Eg® idlerim clamito:
Si qnis Cathedrae Petri juRgilnr,
mens est.
(S. IIlKR8NYM. Eris. XVI. AD l)AM.
JVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu.' Pa'O^rAioJ CAREVINI 8 fior. "Tko zaostane s PKKDPLATOM plaća I Bor. više — ZA INOZEMSTVO 7 iior. i poštarski troškovi. Predbrojba traje za cielu godinu;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se prcdbrojnikofi i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Ujjravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco" na Ured-
ništvo. — Uvrstbe po 10 nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se no vraćaju.
Br. 25 Goa. xx
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu gg.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
platom, da urede svoje račune s na-
šom Upravom. Okorjelije pozvati će-
mo i ove godine pred sud obćinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
La seceMa rapita.
v.
„stoji, kako vidjesmo, da
su svi štokavci de facto
čakavci i svi Čakavci de
facto štokavciw.
Tim smo zaključili prošasti put, a
tim danas poćimljemo.
U kratko, vidjeli smo, da ima više
nego pravo g. Budmani kad je upi-
tno zairne ča ili što nazvao uzgre-
dnom, drugotnom (secondaria) raz-
likom izmedju čakavaca i štokavaca,
a to jer:
1) pravi upit koji odgovara ta-
lijanskomu che cosa, latinskomu quid,
njemačkomu was, u hrvatskom je i
srbskom jeziku slovo č; i to ć na-
hodi se ne samo kod čakavaca koji
u prvom padežu kažu ča (na mjesto
starinskoga č sa poiuglasom jer),
nego i kod svih štokavaca koji u
svim padežim, osim u prvom, imaju
to c. te kažu kao i čakavci: čega,
čemu i t. d. Po tom, ako se po
prvom padežu čakavci zovu čakav-
cima, po ostalim padežima štokavci
imali bi se zvat čekavcima, a onda
smo na istoj.
2) Štokavci, na prvobitni upit č
dodali su drugi upit to, i odatle u
njih je nadošlo čto koje se sada iz-
govara što. Nu,
3) da bi štokavci i u prvom pa-
dežu izpustili nadostavak to te pri—
držali golo č; po pravilim same
štokavštine, oni bi to č morali iz-
govarat sa dodatkom a, dakle ča,
taman kao čakavci.
4) A da bi čakavci nadodali svomu
upitu č dodatak to, kao što rade što-
kavci, oni bi po tom imali ćčo, a to
Uo oni bi izgovarali što, kao i što-
kavci, jer i u čakavštini čt u izgo-
voru iznosi št.
5) Uslied točaka 1), 2), 3) i 4)
jasno je, da su, kako uztvrdismo, svi
čakavci đe facto štokavci, a opet svi
štokavci po pravilu štokavštine u
teoriji su takodjer čakavci a u praksi
čekavci; te izmedju jednih i drugih
nema glede upita ča ili što ne samo
drugotne, nego uprav nema nikakve
razlike.
*
*
Ali, ako ča i što ne pravi razlike,
ima drugih oznaka i po tim dieli se
punim pravom zapadni govor od iz-
točnoga; naime u onom narječju,
koje se prohtjelo nekima nazvat ča-
kavštinom, ima nekih osobitosti, kojih
ne nalaziš u jednom dielu štokavaca.
Rekosmo u jednom dielu, jer ima
jedan dio štokavaca koji govore od
prilike kao čakavci, a pokle i naj-
pretjeraniji Srbi priznaju, da su ča-
kavci Hrvati, taj dio štokavaca, koji
govore kao čakavci, imamo pravo
zaključit, da su takodjer Hrvati.
Razne o tom dokaze đonkli smo
već prije broja 24, aii smo ih u
br. 24 u kratko pooovili pod točkama
a), b), c), d), e), f), g), h), i),
j), k), 1), naslanjajuč se na poviest
i sam zdrav razum.
Kao vrhunac svih mogućih dokaza,
ima se pak smatrat jedinstvo narje -
čja medju čakmeima i štokavskim
ikavcima.
Sto čakavci rabe ča a ostali ikavci
rabe što, već smo vidjeli izobila i
neoprovrzivo. da je ta razlika nište-
tna, te glede toga ikavci štokavci
mogu bit pravi pravcati čakavci. I
jesu.
Da se dokaže, i po narječju, kako
se dokazalo poviešću i zdravim ra-
zumom, da su svi ikavci čakavci te
Hrvati, treba da vidimo koje su
oznake čakavštine i ima li tih ka-
rakteristika u štokavskoj ikavštini.
Ima. Tvrdimo najodlučnije.
Prof. Budmani, koji je toli učen,
da je zaslužio bit za riečnik jugosl.
akademije nasliednikom pok. Dani-
čiču, prvomu srbskomu filologu, i koji,
kako sam kaže, u filologiji sliedi
Srbe ili fdosrbe, naime drži se spo-
menutoga Daničića pa Miklošića i
V. 8. Karadžića („ Le autoritet a cui
ci appoggiamo principalmente, sono
la grammatica serba di Daničić, e
le opere di Miklošić e di V. 8.
Karadžić '); prof. Budmani dakle,
koji je odjek Daničića, Mikiošića i
Karadžića, uz dodatak, da i on zna
pak štogod i bez ove trojice, po
svom vlastitom izkustvu i po učeoju
i na drugim spisima ^j; prof. Bud-
mani donosi, da su oznakom čakav-
štine sliedeće karakteristike:
a) Čakavci izgovaraju ć kao češko t\
ili ti kao rusko t sa jerom, magjar-
sko ty.
Ovo jo po Budmaniu prva i najpo
glavitija razlika izmedju čakavaca i
štokavaca 3).
b) Čakavci izgovaraju gj kao j i u ne-
kim narječjim kao češko & (rusko
d sa jerom, magjarsko gg).
c) Čakavci na mjesto St, zd, izgovaraju
sć i žj (na pr. šćica i možjani, na
mj. štica i moždani).
d) Caliavci na svrsi slovke izgovaraju
skoro svugdje slovo l (na pr. vidil,
čul).
e) Čakavci izgovaraju jazik jadro, na
mj. jezik jedro.
f) Čakavci izgovaraju dugo a kao ao,
t. j. nešto po sriedi izmedju a i o.
g) Čakavci govore, bilo, lipo, vira, a ne
belo lepo, vera, ni bielo, liepo vjera.
U nekim podnarječjim a kojoj god
rieči izgovaraju e (na pr. Preko na
nij. Priko, selo kod Zadra).
h) Čakavci u nekim riečima imaju drug-
čiji naglasak. Gdje štokavci imaju
slab naglasak, čakavci imaju tvrd
naglasak u slovci koja sliedi (stoka-
vac kaže kupiti, čakavac kupiti. Sto-
kavac kaže Petrić a čakavac Petrić)
Ovim su narječjem pisali prijašnjih
V. njegovu ;mn'' Vca" str. IX.
») On je za svoju v •:: \ proučio viši
dio svih slovničkih ^ ia (loco cit.)
;,Q,uesto b veramente H piu caratte-
ristico punto di differenza fra questi
due dialetti, V. njegovu „Gramma-
tica" str. XIII, opazka c.
viekova dalmatinski pjesnici i du-
brovački do Gund/ulića.
* * *
Bilo bi dakle osam karakteristika
koje čine razpoznnt čakavštinu od
štokavštine.
U ime božje. Sada preostaje da
vidimo: slažu li se u govoru što-
kavski ikav ci sa ča ka v cima.
Slažu se, i ter kako.
Mi nećemo uzet za primjer one
ikavce koji su bliži središtu čakav-
štine, jer bi se moglo prigovorit, da
oni štokavci ikavci koji su blizu
središtu čakavštine, treba da popri-
me nešto iz Čakavštine. Uzet ćemo
dakle za primjer one predjele, koji
su u najbližem doticaju sa jekavšti-
nom. Ako dakle nadjemo, da ima
ikavaca štokavaca koji su tik samih
jekavaca, koje Srbi ubrajaju u Srbe,
a i sam Budmani Srbima ih smatra '),
ako dakle i na samoj granici ,,srb-
stva" nadjemo štokavaca koji zanose
po čakavsku, moći ćemo zaključit
kao nepobitno, ono šio Budmani go-
vori da je vjerovatno („probabil-
mente" ), naime da su ikavci Hrvati.
Srbi u obće drže, da njihov ele-
menat počimlje preko rieke Cetine,
Mi čemo ić još dalje na jug i tra-
žit ćemo ima li ikavaca oko rieke
Neretve? Ima ih. Pače ikavci baš
svršuju na Neretvi, a glede otoka
prestaje ikavština s otokom Mljet i
poluotokom Pelješac. U ovim kraje-
vim materinski jezik zovu naškim.
Po mnenju Srba mi smo dakle već
u njihovu narodu.
Pa ipak u ovoj skrajnoj točki, tik
samih »Srba" (kako oni to hoće)
ikavci govore kao čakavci!
Tko piše ove redke svjedok je
de auditu et de visu
Na poluotoku Pelješcu do polo-
vice, naime sve do župe Janjinn,
govori se samo jekavski. Od te župe
put zapada i sjevera govori se samo
ikavski, a u toj samoj župi, u va-
rošu Janjina, govori se pretežno ikav-
ski, ali se već uvlači jekavština. U
tom mjestu članovi jedne te iste o-
bitelji govore neki: vira, dite, bičva,
a drugi vjera, diete, bječva, nu svi
pak govore na pr. bilo, lipo. U
ostalom cieli je poluotok pun samih
štokavaca. Ća ne pita nitko.
Imamo dakle klasičan dokaz.
Prorešetajmo ga, obzirom na ča-
kavske osebine.
Glede prve oznake opaža se neka
razlika napram štokavštini, ali, istina,
razlika slaba; jer ikavski dio poluo-
toka izgovara ć malo ne kao što-
kavci jekavski, dakle kao južni dio
otoka. Prva dakle karakteristika ob~
stoji, ali samo donekle, ali ipak ob-
stoji.
Karakteristika navedena pod slo-
vom b) obstoji podpuno. Zapadno
sjeverni dio poluotoka rabi izključno,
a prilično i sama pogranična varoš
Janjina, j na mj. gj, te se na sa-
moj granici čuje grajka na mj. gra-
djka (gradjanka), grajanin, grajanka
(na mj. gradjanin, gradjanka), vijen,
V. njegovu Grammatica" str. VII.
Kaže „aenza dubbio" (bez dvojbe).
na mj. vigjen, gospojo na mj. go-
spodjo.
Glede treće karakteristike pod
slovom c) ona je još obćenitija. Go-
vori se sve do Janjine šćica, mo-
žjani; ova zadnja rieč čuje se i na
samoj Janjini, a i ondje pak čujo
se na pr. kršćen, pušeen, (na mj.
kršten, pušten).
Oznaka pod d) izčezla je na ovom
poluotoku dobrim dielom, te se čuje
u obće vidio^ znao, a ne vidil, znak
Oznaka pod e) takodjer je izčezla
skoro sasvim; a tako i oznaka pod f).
Oznaka pod g), što je bez dvojbe
jedna od najznamenitijih, jer stvara
najočitiju razliku, ta je podpuuo ča-
kavska, le vas sjevero-zapadni dio
govori samo ikavski, i u tom dolazi
do skrajnosti, da uvlači i gdje ga
ne bi imalo bit, ili izpušta e gdje bi
mu imalo bit mjesta i u ikavštini,
kao na pr. govore: jidem, jim, jio,
jila, jilo (ime), na mj. jedem, jeo,
jela, jelo; pače čuje se i pri na
mj. prije.
1 oznaka pod h ima svojih trago-
va, te čuješ: vode, trave, .sa na-
glaskom na e; trčim, trčiš, trči, sa
naglaskom na i; trču (ne trče) sa
naglaskom na u; dubu i duzu sa
naglaskom na u (od dubsti); a tako
i letu, živu, znadu.
Značajno je i to, da se uzčuvala
i stara mjesliteljoa forma u rieči
nebesih sa naglaskom na i, te i dan
današnji oni koji nijesu išli u učione
mole u otćenašu: „koji jesi na ne—
b esili«.
Većina svih ovih karakteristika
čakavštine, kako što ih imaju naj-
južniji ikavci, imaju ih lim više malo
ne svi ikavci štokavci.
Od osam ozuaka uzčuvalo ih se,
kako gori vidjesmo, veći dio i na
granicam same štokavske ikavštine,
tih same jekavštine, po mnenju Srba
dakle tih srbskoga naroda i jezika
Quid amplius?
Nu, kad štokavci ikavci govore
pretežno, pače dobar dio sasvim o-
nako kao čakavci, a kad su čakavci
Hrvatim, što su štokavski ikavci ako
ne i oni po jeziku Hrvati, kao što
ih vidjesmo da su popoviesti i zdravu
razumu ?
Ima još nešto, nevjerovatna al i-
stinita, što još sjajnije polvrdjuje
našu tezu, a pobija one koji u sa-
moj čakavštini naziru Hrvate.
Ima ne samo ikavaca štokavaca
koji po jezičnim osobinam pripadaju
čakavskomu ogranku, nego ima i
štokavaca jekavaca koji imaju čakav-
skih osebina.
Prešav otok Korčulu, gdje je ča-
kavština nedvojbena, nailazimo na o~
tok Lastovo i Mljet, naosob prvo ostrvo,
gdje se bez ikakve muke razpoznaju
tragovi čakavštine, premda ondješnji
stanovnici nijesu ikavci, nego pravi
pravcali štokavci jekavci. Na pr. u
njih je čuti grža na mj. griza, u u
ruka, jabuka te u obće gdje u od-
govara staroslovenskomu on, izgo-
varaju kao slovenci o, nu iz nosa.
Ne govore imao, nego ima, ne izio
ili izjeo, nego izje. Drugi padež uno-
žine ne nosi a, te dašak1 a ne da-
saka. Kažu sčića a ne šlica, možgjani
na mj. moždani, a što je ponajgla-
vnije održalo se kod njih ć u zvuku
pravom čakavskom, le <'• u braća
kuća i t. d. izgovaraju kao češko t\
Držimo dakle, da lis ne može se
smatrat sub judice, šio se tiče što-
kavske ikavštine s jodne i čakavštine
s druge strane, te što Budmani zove
vjerovatno, to je nedvojbeno, da su
naime ikavci Hrvati, pa govorili ča
ili što to malo mari.
Ostaje još da vidimo Čija je je-
kavština i ekavština. Srbi kažu da
je barem to nedvojbeno oboje samo
njihovo, a pošlo Hrvali sada rabe
kao svoj književni jezik jekavštinu,
da Hrvati po tom rabe srbsko na-
rječje.
Srbi su naime spravni dopustit, da
ima i Hrvata štokavaca, ali svakako
to stoji, oni kažu, da je Hrvatima
Srbija Toskanom.
Da vidimo dakle i to: je li Beo-
grad našom Fiorencom.
Za danas upozorujemo samo na
čin, da su Srbi toli malo osvjedočeni
o jekavštini, da ju ni ne rabe, nego
vole ekavštinu¥ Zašto?!
0 izvađjaiiju zakona o koiigmi.
(govor zust. dru. Fuchsa. v Carev. Vic.ću).
1.
Premda ću glasovali za točku
„Vrjerozakonska zaklada", ipak mo-
ram neke opazke oštre učinili o
uporabi zakona glede kongrue.
Kako Vi, štovana gospodo, znate
zakon o kongrui bijaše od Nj. ve-
ličanstva 19 travnja 1885 potvrdjen.
Ovomu se zakonu uzradovalo kalol.
svećenstvo zadovoljnošču i harnošću
oduševljeno napram visokomu saboru,
jer pravom se nadalo da će djelo-
mice biti odstranjeno kukavno stanje
u kojem do sada življaše. Ali na
žalost se prevarilo u svojim nadam !
Bogoštovna uprava u izvadjanju za-
konu o kongrui udarila putem po
kojim se došlo do toga, da mnogim
zakon ne donese one koristi koje
je imao, odrješito kažem, postupalo
se često contra legem, često baš
fiskalno. Ovo je oštro rečeno, ali
ja ću ovo i dokazali.
Poglavita tužba što bi učinjena
proti bogoslovnoj upravi pri izva-
djanju zakona o kongrui jesi. da
velik dio neodvisnih dušobrižnika,
koji kako taki od različitih preČ.
naredbenišlva postavljeni i proglašeni,
nebijahu takovim smatrani, već po-
niženi te ubrojeni u proste župničko
pomoćnike. No, prije nego se upustim
u potanju razpravu ovog predmela,
čujte kako glasi zakon od 19 travnja
1885 glede istoga. U paragrafu 1
stoji: Neodvisnim kal. dušobrižnicim
1 ustanovljenim potnoćnicim bili će
popunjena kongrua gdje nedopiru
dobodci koji su spojeni sa duhovnom
službom šio obavljaju, iz vjeroza-
konske zaklade, odnosno iz državne
obskrbe. Pod izrekom „neodvisni
dušobrižnici", razumievnju se svi
oni svećenici koji usljed kanoničkog
namještenja sa strane diecezanskog
biskupa imaju pravo i dužnost, da
u opredjeljenom crkovnom okružju
vrše dušobrižnićku službu, ili inače
od dieeezanskog biskupa bijahu ovla-
šteni da dušobrižnićku službu ne-
odvisno vrše, kako na primjer mje-
slni kapelani, župni opravilelji, (vi~
Rouenska Semaine religieuse javlja
veoma radostnih viesti o približivanju
anglikanaca katoličkoj crkvi.
Nazad dvie godine anglikanci
prvi put u svojoj glavnoj velikoj
crkvi sv. Pavla u Londri, stavili su
po katoličkom obredu na oltar pro-
pelo i svieće. Sada sa pošli napried
i stavili su prekrasan Gospin kip od
mramora sa djetešcem Isusom u
naručju. Sličan kip bi postavljen ne-
davno i nad crkvom Westminster-
Abbey. Još korak, pa će se angli-
kanci povratit i na štovanje svetaca.
Divni su uspiesi katoličanstva u
Londri. U četrdeset godina stožernik
Manning sagradio je 1200 crkava i
crkvica, utemeljio 40 samostana, 9
sjemeništa, 10 zavoda, 2000 župnih
učiona, 30 trgovačkih družtva i 10
milosrdnih kuća.
Rek bi da nijesmo odveć daleko
od one svrhe vieka koju je navie-
stio Josip de jVJaistre, kad će se go-
vorit Misa u sv. Pavlu u Londri.
* *
Na 25 kolovoza otvorit će se u
Bochumu u Njemačkoj katolički sa-
stanak, u ogromnim dvoranam Schiit-
zenhof, gdje može stat 8.000 duša.
—^ —-—-
Što ima nova po svietu?
Francezka komora je prije odgode
dozvolila 10.000 fronaka za pogreb (Jhe-
vreulov, a senat je odobrio taj zaključak.
Pogreb je bio uprav sjajan.
Na 12 tek. francezki Senat se je sa
stao kao vrhovno sudište. Obćinstvo je
silno nagrnulo u dvoranu. I članovi se-
nata skoro avi su došli. Vrhovni proku-
rator pročitao je obtužnicu, koja tuži
radi zločinstva napadaja proti nutarnjoj
sigurnosti države, koje je zločinstvo po-
činjeno u području republike, navlastito
u Parizu i to tečajem deset godina, a
napose godine 1888 i 1889. Ovaj napa-
daj, veli obtužnica dalje, obilježuju dje-
lomice izvedeni, djelomice pokušani čini.
Da se atentat izvede, skovana je zavjera.
Obtužnica tuži Boulangera, Dillona i
Rocheforta, sva tri „bjegunca", a ima
se protegnuti i proti drugim osobam,
koje će se imenovati tečajem razprave.
Nakon pročitane obtužnice sjednica bi
proglašena tajnom. Desnica je bučno
zahtievala, da se razpravlja piianje kom
petencije ; ljevica odklanja ovu razpravu.
Isto tako je zabačen predlog, da senat
izjavi, da nemože povesti iztragu zbog
pomanjkanja dokaza. Sa 210 proti 55
glasova bi zaključeno zatim, da povje-
renstvo ima povesti iztragu. a na teme-
lju ove da će senat, kao vrhovno su-
dište, izreći osudu. Ovaj zaključak pro-
glašen je u javnoj sjednici.
Domaće Viesti.
M. p. Dn. Ivu Prodan u Mjesto.
ODLUKA:
U Ime Njegova Veličanstva Cesara.
C. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu 2
Aprila tek. Br. 1747 c. k. Državnog
Odvjetništva Zadarskoga
Sudio je
a) Da sadržaj članka koji počimje rije-
čima „Na dopis kojim" i svršuje o-
nima sjedini sve srbstvo" uvrštenog
u prvom stupcu treće strane časopisa
„Katolička Dalmacija" br. 23 izašlog
u Zadru dne 1 aprila t. g. pod u-
redništvom Du. Ivana Prodana, sa-
činjava zločin smetanja javnoga mira
previgjen u § 65 K. Z.
b) Da sadržaj dopisa koji počimlje rije-
čima „Omiš, na Blagoviest" i svršuje
onima „da se vrši pravičnost" uvr-
štenog u petom stupcu treće strane
istoga časopisa, ima skrajnosti pre-
stupka bunjenja po § 300 K. Z., te
s toga potvrdjuje zapljenu časopisa,
naregjuje zabranu svakog daljnjeg
razširivanja zapljenjenih tiskopisa,
uništjenje zapljenjenih primjeraka i
onih koji bi unapried zaustavljeni
bili i raztavljenje dotične tiskopisne
sprave:
To se sa dotičnim razlozima, do-
stavlja c. k. Državnom Odvjetništvu
i uredniku Dn. Ivu Prodanu u mjesto.
Razlozi
Vigjevši da sadržajem članka pod A.
u&uastoji se razd raži vati čitaoce na mr-
žnju i preziranje proti upravi Državnoj
Austrijanskoj;
Vigjevši da sadržajem dopisa pod b)
uznastoji se razdraživati na mržnju i
preziranje proti jedinim organim Vlade
u obziru njihova uredovanja, te da se
u članku pod a) nahode obilježja zločina
smetanja javnoga mira i da u dopisu
pod b), oni od prestupka bunjenja po
§ 300 K. Z. Bi osugjeno kao u današ-
njoj odluci.
U Zadru dne 8 aprila 1889.
C. K. Predsjednik
BERSA.
*
Ovaj čas nebrojeno množtvo viernika
obilati sv. Grobove po erkvam. Jedan
od najljepših to je i ove godine Grob
u crkvi 00. Franjevaca i u crkvi 00.
Kapucina. Krasno vrieme umnaža još
više broj pobožnih posjetitelja.
*
* *
Jučer je u jutro na Velebitu sniežilo,
a i u Zadru jedno po sata vidjale se
po gdje koja pahuljica.
Danas, nakon više nedjelja nestalna
i skoro svedj kiševita vremena, osvanuo
je krasan proljetni dan. Zemlja je dobro
natopljena, a sada pripeka sunca, te će
zaostalo zalenilo hitro i bujno izmlatit,
* *
Sutra dolazi ovamo nekoliko članova
austrijskog Touristen Club pod pred-
sjedništvom g. Silberhubera. Radujemo
se što nas posiećuju touriste i ove go-
dine, jer će potvrditi, da ima i amo
miesta vriednih štovanja, ali ne znamo,
zašto ta gospoda skoro svake godine
dolaze amo na zabavno putovanje u
svete dneve?
#
Za zvonik stolne crkve u Zadru sa
kupilo se došle 7033 t.
*
* *
Crkva sv. Krševana, već unutri liepo
popravljena i urešena nastojanjem, 00.
Isusovaca, sada je i pred glavnim ula-
zom sasvim preinačena in melius. Po-
hvalno.
ifi
U pokrajinskoj bolnici u Arbanasima
kod Zadra ostalo je koncem veljače na
liečenju uk. 151 bolestnik. Nadošlo ih
mj. ožujka: muž. 98, ž. 70. U sve lie-
čeno ih ožujka 319. Od ovih izašlo muž.
93, ž. 58; umrlo m. 10, ž. 17. Ostalo
ih na liečenju koncem ožujka m. 73, ž.
68, ukupno 141.
* % *
Šibenik, 14 travnja: „Propter peccata
veniunt adversa''1. Šibenik je prikazivao
dne 12 travnja 1887 užasan i strašan
prizor; svjetina razuzdana, navaljivala,
prietila, bila postala kao biesna. Svečani
obhod velikog petka bi one godine obu-
stavljen s razloga svakomu poznatih.
Malo zatim pojavile se ospice koje su
toliko mjeseca, nemilo harale, a možda
je onaj put Bog platio u subotu.
U Zadru se u poklade obustavljaju
plesovi; al se uprkos crkvenoj zabrani
plesalo u korizmi. Nek ae Bog smiluje,
i neka zbog sablazni koje su se zbivale
u Zadru ove korizme ne bi se pojavila
i ondje koja pošast. Ta čujemo da ima
u Zadru dosta prilično bolesti a to ku-
žnih i priljepivih. Neka ovi znakovi budu
kao opomena nebeska za buduće. Nek
Zadar, drugi put, ne vriedja vjeroza-
konska ćustva, neka se u korizmu moli
a ne pleše.
* *
Francez R. de Manide napisao je u
Revue d' Histoire diplomatique, parizkom
časopisu, organu francezkoga poviestni
čarskoga družtva, obširan izvještaj o
poviestnim radnjam jugoslavenske aka-
demije u Zagrebu.
* * *
Doznajemo da je ministarstvo, usljed
utoka, riešilo Barbatsko crkovinarstvo
na Pagu tereta, da ima platit 159 fr.
za popravak crkve i kuće.
Popravak će Bliedit dojduće godine
pošto je već razredjena ovogodišnja do-
tacija za crkovne zgradje.
* # *
,,N. L.u čuje, da će po svoj prilici
izbori za dalmatinski sabor biti razpi-
sani za drugu polovicu dojdućeg mjeseca
lipnja.
Sutra se g. namjestnik vraća sa svog
putovanja po Dalmaciji u Zadar.
*
Pišu nam s Paga, da ondje s blagom
ne idje najbolje, valjda uslied produljene
zime i vlage na pašnjacira. Ni pup na
lozi nije još uslied zime provirio.
*
* *
Primamo iz Starigrada na Hvaru, 12
travnja: Pametno je ugledno uredništvo
„Naroda" opazilo svom starogradskom
dopisniku ,,Uružinaru", da barem u Sta-
romgradu nvrna ni tih tobožnjih naro
dnjaka, da su amo sve sgoljni Hrvati,
te da mjesto „Narodni Napredak", što
misle ovamošnji domoljubi nadjenut svom
novom družtvu, pametnije bi bilo pro-
zvati ga „Hrvatskim Napredkom". U
zlato mu se okovala ! — Mi smo tako-
djer bili iztakli u jednom našem dopisu,
što ugledno uredništvo ovog Lista, nije
tiskalo, da je od potrebe ustanoviti u
ovom gradu, kakvo pošteno i na domo
ljubnom temelju osnovano družtvo, ko-
je bi niže pučanstvo ovog grada po-
hadjalo i u njem nalazilo piću i hranu
svojoj poštenoj duši i domoljubnom svom
srcu. I osnovanjem „Hrvatskog Na-
predka" u Staromgradu, pružen je nov
dokaz koliko može dobra volja, samo-
zataja i požrtvovnost kod nas Hrvata,
* *
Dne 6 tek, benkovački sud osudio je
Otca Matu Zoricu na fior. 10 globe, što
su mu u prosincu 1889 pri razoružanju
odnieli oružnici iz kuće: handžar, ku-
buru i stragušu. — Prizivni Sud u Za-
dru potvrdio je pako osudu obrovačkog
Suda proti Otcu Mati Ljubiću i osudio
ga na fior. 50 globe i 20 troška, što je
rekao da mu je poštovodja Barbarossa
otvorao listove, a nije mogao dokazati
da mu je to iz zloće počinio. Braćo
franjevci i ovu za uši Po nN. L,u
* * *
Crkva na Stankovcim obćine Benko-
vac ovih dana bi dogradjena — svršena.
To je sgradja jedina te vrsti u novije
doba na selim, u našoj Dalmaciji. Ona
bi mogla i ovećem gradu služit za ures.
* * *
Javljaju nam iz Starogagrada, 14 tek.:
Da se dade našem gradu pravi hrvatski
značaj, predložio je jedan viećnik : da
se sve gradske ulice označe i po uglo-
vim istim napišu dotična im hrvatska
imena!
* *
Tuže nam se iz krunovine : Predbrojio
sam se na prevod romana L. Tolatoja
„Vojna i Mir", koji na svezke objelo-
danjuje knjigotiskara Scholz i Kralj u
Zagrebu. Primio prva tri svezka i —
pik. Sto je, što nije; mislim da ie u
odpremištu nered — čekam i čekam,
napokon napravih reklamaciju i evo što
mi na dopisnici odgovoriše: „Kao da
su poštari pod plaćeni da to djelo obu-
stavljaju ili utamanjuju. Svaki dan nam
dolazi po desetak urgencija. Šaljemo vam
kao petdesetomu ponovno svezke 4,
5, 6".
Ali čujte i ljepšu. Znanac i prijatelj
sa Stankovaca kod Benkovca javlja nam :
štovana i cienjena osoba iz Šibenika
pisala mi dne 19 ožujka. List, koliko
je bio važan toli i prešan. Pa prekrstite
se lievom! Primio sam ga dne8(osam)
travnja. Bili iz Zululandije prvo došao!
Dakako, da bi. Na njemu su samo tri
pečata: Šibenik, Benkovac, Stankovci.
Onaj iz Šibenika nosi nadnevak 3 tra-
vnja. Bog zna kako se smucao onih 15
dana! — U Benkovac je došao na 4
tek. Isti dan morala ga prosliediti u
Stankovce; ali ne, nije. Pa dobro. Mo-
guće uz ostale za Benkovac s pometnje
da je zabasala. Nu tad čemu ga ne pro-
sliediti dne 6 travnja; i onaj dan bila
je pošta za Stankovce ? Ali ne, i ako
se je na njoj čitljivo pisalo „na Stan-
kovcih; za Benkovac"; ipak, trebalo
načrčkati s jedne strane „Retour (a
kamo ?) Stankovac" (sic!), a s druge
„Trovasi Stankovaz". U Stankovce došao
je, kako rekoh, dne 8 tek.; is'l dan i
primio sam ga.
Komentara ne treba.
Književne viesti i ocjene,
0 zabranjenim knjigam.
IV.
Kako ćete dakle, o predragi, prosu-
diti sredstvo, koje, pod izlikom slobode
i razumnog oslobodjcnja, napredka, ne-
prestance ima opaku namjeru da uništi,
obori i sruši ovo spasonosno utemeljenje?
Vi nećete imati dosta jakih i krepkih
pridjevaka da ga osudite kako zaslužuje.
Ako ga nazovete sramotnim, morat ćete
ga jošter smatrati bičem uništujućim, od
koga se valja čuvati na sve moguće
načine. Recimo bez oklievanja: ovo sra-
motno sredstvo, ovaj bič uništujući jesu
opake knjige, gadna pisma, bezvladne
novine. Sto sačinjava zadrugu? Sto je
njezino biće, početak, život? — Vlast,
krepost zakona, sto vjera mora činiti
da se poštuje; posluh, dužnost pokor-
nosti vlasti, pravica, peštenje, u upra
vijanju, vjera u prometnim odnošajim,
ljubav, medjusobna privrženost, sve su
kreposti koje vjera bez prestanka na-
vješćuje. Promotrite dakle koju namjeru
imaju svi oni opaki proizvodi koje iz
meće svaki dan nećudoredna štampa
koja poradja bezustroj. Napadajuć na
vjeru, ne napada li možda i na zadrugu ?
A da postigne, kako i zahtjeva, svoj
cilj, nebi li možda u onaj isti čas od
zvonio i zadnji čas cieloj zadruzi ? Na-
padajuć na Boga, na Njegovu Providnost,
na Njegove pridjevke, ne napada li i
isti početak, po kojem obavije svaku
zemaljsku vlast? Propoviedajuć podna
dutim imenim slobode, naodvisnosti, o-
slobodjenja,najrazuzdanije slobodnjaštvo,
ne propoviedali i istu razuzdanost, ne-
podložaost, prevrat, preziranje zakona?
Ne čujemo li i mi da propovieda bez
vladje kao najizvrstnije djelo svake u-
prave ? Uništujuć u čovjeku strah božji,
protiveć se svakoj vječnoj istini, izsmje-
hivajuć vječni život, raj, pako, ne uni-
štuje li možda i moralnost ljudskih
djela? Ne uništuje li lahku vjeru, po-
štenje u trgovini, pravicu u upravljanju ?
Ne otvara li vrata svakomu zločinu,
svakoj nesreći ? Da, predragi, u svakom
pogledu opaža se u opakoj štampi i
njezinim proizvodim samo postojano
iaopačenje i obće proti istini, proti redu,
proti svemu što je dobro i koristno,
proti svemu sto je isto biće zadruge.
Obstoje tako tiesni odnošaji med vjerom
i zadrugom; obstanak jedne tako je
skopčani s obstankom druge, da napa-
dati, oslabljivati, uništiti ovu, znači na
padati, oslabljivati uništiti ona. Oega r&di
zaključujem da opaki ljudi koji se po-
svete nesretnomu zanatu da truju na-
rode paklenim sredstvom opakih knjiga
i opakih čitanja jesu najveći neprijatelji
ljudske zadruge, te bi ih se moralo pro-
goniti kao trovatelje, i podložiti onim
kaznam koje kazneni zakonik odredjujo
proti takvim bezbožnicim.
Bič uništujući zadrugu, opaka čitanja,
jest jošte i najgori bič obitelji. Dosta
je otvoriti jedan od on:h nesretnih pro-
izvoda koji se nazivlju romani, da se o
tomu svatko osvjedoči. Sto sačinjava
sreću obitelji? Sto poradja red, mir,
utjehu pod domaćim krovom? Čovjek
razumni, čovjek ozbiljni odgovorit će
odmah: s jedne strane vez i vjera bra-
čna, ljubav i praštanje medjusobno med
vjerenicim, s druge strane počitanje,
pokornost, ljubav sinova prama rodi-
teljima i obratno. Ovo je nauk vjere
kada nazivlje žen'tbu velikim sakramen-
tom, vezom svetim, nerazlučivim ; zapo-
vjedajuć sinovom pokornost, posluh pra-
ma onima koji su ih na avietlo dali. Sto
čine opake knjige? Sire nauk posve
ovomu protivan. Vjera kaže : ženitba je
sveti vez. Ne, vele romani; nije nego
ugovor, koji je strast sklopila, i koji se
može svojevoljno opet prekinuti. Naj-
gadoija nevjera nije drugo već udvor-
nost; razveza biva hvaljena kao potreba
kao napredak prosvjete. Bračni stid nije
ljubezna krepost koja mora poradjati
udivljenje i počitanje; nije drugo već
slaboća, predauda, tlapnja. Nesretna ona
žena koja pohlepno čita romane! neće
imati dovoljno kreposti da podnaša ne-
volje i boli, koje svatko u životu mora
okušati; onda da ne okuša dosadnosti,
upotrebit će ona sredstva za koja je
doznala iz onih romana..,, groza me
hvata misleć samo na osobitosti spletaka
i sablazni koje su dosljedne i naravne
posljedice ženske nesmotrenosti i lah-
koumlja. Jedna od najglavnijih dužnosti
otaca i majka obitelji jest upravo kr
šćanski odgoj sinova: povesti ih na
vrieme na stazu kreposti, nadahnuti ih
ljubavlju i strahom Božjim, naučiti ih
da prava domovina čovjeka nije na
ovoj zemlji, već da je on neumrli, i da
je nebo cilj njegovih nada . ... Sto nauče
iz opakog štiva? Nauk jamačno proti-
van, Ima pravila odgoja sasvim mate-
rijalnih, koja uče da je čovječja sudbina
ograničena samo na ovaj sviet; da su
tjelesna veselja jedini predmet s kojim
se mora baviti. Razmatrajte pomljivo
unutruje jedne obitelji, u kojoj se čitaju
romani, te nećete kasniti da ne vidite
izvršena ova načela, i da ne opazite u
vanjštini članova iste obitelji neko obi-
lježje razuzdauosti i nepokornosti koje
aluli na velike nerede. U obće junaci
romana jesu zle osobe. Roman traži da
ih čitalac obljubi, da se za njo zanima
te da im se divi. Tada uslied čitanja
privikne se čitalac da iznadje ljubeznu
mahnu, te da izpriča najvišu pretjera-
nost, i buduć da jo krepost u ovakovim
djelim postavljena na niži stupanj, ne
pokazuje se već kao stvar obična, alaba
ne občarava, nije vriedna ikakva obzira,
ne poradja već dosadnost. Uslied ovoga
postaju oni mladići budalaste pameti,
koji sanjaju romantičnu glasovitost. Do-
maći život nije im ugodan; odveć jo
jednoličan, nije slobodan. Illepi se za
podpunim oslobodjenjeui; otčinski krov
postaje neka vrat tamnice. Tada, obra-
tivši drugamo ljubav roditeljim zanije-
kanu, biesno tjeraju za predmetom svo-
jih klapnja, i ne nazaduju pred nika-
kvom preprjekom da ga postignu. Dali
sviet tlapnja brzo prolazi upadaju na
skoro u onaj realnosti; u kojem izpune
posvema i do slova priliku razsipnog
sina — 8 toga one mladice vatrene ma-
šte, koje hlepe za glaaovitošću junakinja
romana, koje se ne boje, strovale u o-
Čajanje svoju obitelj i u sramotu. Oh!
roditelji su krivi i neprijatelji sami
sebi, dopuštajućda se kradomice uvuku
pod domaći krov romani. Romani su
slični vuku koji uništuje i tamani ovca
u toru. Jaoh! žanju što su posijali!
Sij« ae vjetar, žanje se oluju!
Najnovije viesti.
Brzojavljaju iz Rima, da je Sv.
0. Papa odlučio ovoga uzkrsa po-
slati ružu kreposti nadvojvodkinji
Stefaniji.
*
* *
Uznemirujuće viesti njemačkih i
l'rancezkih Listova o narušenom zdra-
vlju Njezina Veličanstva kraljice Je-
lisave označuje „Pol. Corr."pretje-
ranim. Živčane boli, koje je kraljica
uslied naglih promjenu vremena tr-
pjela, znatno su ublažene. Licconje
manažom, kojemu se kraljica kani
podvrći u VViesbadenu, kano i kupke,
valjda će kraljicu posve izliečiti.
Inače je zdravlje Njezina Veličan-
stva sasvim povoljno.
*
Javlja se, da će finaucijalna na-
godba izmedju Hrvatske i Ugarske
biti gotova do jeseni.
* %
Kralj Umborto poći će sa kralji-
com Margarilom polovicom svibnja u
Berlin i Draždjnne.
*
* #
Predsjednik francozke republike
Carnot obolio jo od žestoke bron-
hile, nu boiesl nije opasna.
Odpisi „Kat. I)alm."
Č. g. Oatrožinski — Cieli snop gra-
diva trebalo je da izostavimo za drugi
put. Dojdući put vi prvi na redu.
Pozivljemo najuljudnije ali ujedno
i najozbiljnije opominjemo onu f/g.
predbrojnike, koji zaostaše s pred-
plutom, da urede, svoje, račune s na-
šom Upravom. OhorjcMje pozvati će-
mo i ove godine pred sud obeinstva
i sud zakona. Uomo avvisato....
h
Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per oniHia, qui
est caput Christus,
(S. Paul. EPU, IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak,
— Vos ipsos, auxiliante Deo, in đies alacriter operam Vestram impensuios in tuenda salutari EccleH^e doctcjna^rraisqu« in Eeli-
gionis araore et in ver« fidei professione roborandis (Pio IX u papir,sk. listu, 21 vplmfie. 1872 msaiMm-- Katoi^k*- nu.Minn«.
UVJETI PREDBROJBE: — U ZADRU, unapried 7 fior. na godinu. Po OSTALOJ CAREVINI 8 t'ior. Tko zaostane s PREDPLATOI« plaća t tior. više
1872 pisaocim KATOLIČKE DALMACIJE.
ŽA INOZEMSTVO 7 lior. i poštarski troškovi.
Ego interim elamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitar,
meus est.
(S. IIlKRONVM. EPIS. XVI. AD DAM.
Predbrojba traje sa eielu fođtau;
tko na svrhu godišta ne odbije list smatra se predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu KATOLIČKE DALMACIJE U Zadru, a dopisi „franco*
ništvo, — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
na Uf §4-
e r 59 ZEetdair, JPOiaocajollKilB: a3 JFi-taj 1888. Goa. xx
Odgovor čctverici.
i.
Četvera su nas se Uredništva do-
gzala, zadnjih dana da nam štošta
prigovaraju: „Oalmata" u Zadru,
LParlamentarff u Beču, „Narod* u
U
petovat. Te rieči, kojima tobože pri—
znasmo obstanak talijanske narodnosti
u Dalmaciji, glase: vu kolo naših
protivnika nije se moglo brojit nego
ono samo triestak tisuća duša koje
talijanski divane, te se (na ovo što
slicdi g. N. V, naslanja svoj po-
, Narodni List u Zadru, glaviti top proti nama: cannone da
)vaj zadnji, istina, nespominje nas
zriečno, jer to je njemu običaj i
nida kad ciele viesU iz našega Li-
la doslovce prenosi a ne kaže o-
laklt?1}-) ali ako nas ne spominje
iriečno, lito češće i postojanije na
as nišani, dakako iz bratske ljubavi
iz, težnje za bratskom slogom! Mi
pu u obće neodgovaratno, ali ovaj
ml ćemo mu od vratit dvie tri, jer
e načelno pitanje po sriedi, a gdje
e načela razpravljaju, tu se muk
cento tonneilale:) u toliko i tali-
janašim zvati mogu
G. N. V. najprije prevadja ove
naše rieči, pa pod viku je f Nod e
questo rieonoscimento ?" (nije li to
priznanje?)
1*0 mal >! Jest, bilo bi priznanje,
onda, ali samo onda, kad bi rieč ta-
lijanaš zazbilj značila ono što g.
M. V. misli da znači. On cieni da
talijanaš znači italiano, pa tako i
prevadja!! Ali (o ne ide. U hrvatskom
eraože opravdat. Nego pocrnimo re- jeziku talijanskoj rieči italiano od
om. Najprije našemu talijanskomu I govara rieč Talijan, talijanac; do-
solegi. j čim talijanaš znači ono što talijan-
# a sks italianuzante. A „italianizzante"
ne samo ne znači da je dotičnik ta
U broju 74 „Dalinata" zapremio UjanaC| neg0 sve protivno: znači da
e skoro cielu prvu siranu člankom
Uonfutazione. Rieč je napisana a ca~
\atteri di scattola, kao da su nas
ini red ci imali odmah odniet u Pu-
nu pod orah2), do čim borme ne u-
larilo s nama ni o drvo ni o kam,
;. ni o meku hartiju. U ostalom, što
ie liče načina u pisanju, članak je
dotičnik nije talijanac, nego da hoće
da bude, ili ti drugčije: nije tali-
janac, nego naginje na talijanstvo.
Sada, stalni smo, g. N. V. bit će
osvjedočen, da je istina što smo
rekli, naime, da mi talijanske na-
rodnosti nijesmo u Dalmaciji priznali
nigdje, nikad; kao što bismo je pri-
- P5s»n lim\sU: »M'eba raz- xnali 'da ob;iojj | ako u manjim,
|>£it, jer ako raz on ne pobjedjuju, a,. ob na ^ Islre j na
: J....^.,. .irl I » Ive je drugo uzalud
S takvim ljudima mi rado pole
niku vodimo, jer kreševo gdje se
aailoži, dava iskara blagodatnih. Po-
pmika koja lež;, da istini služi, to
p doisto vatra, ali koja .je namie
balam tršćanskoga primorja. Da u
nas ima talijanske narodnosti, mi,
pa sve da bi vas sviet zato na nas
grmio, ne bismo se bojali priznat
joj obstanak, ali kad je nema?
.Za obstanak koje narodnosti nije
ijena samo tomu, da se od zlata o- dostalno da i(na |judi koji rabe do-
lieli ono što zlato n.je, te da zlato je7jk j mj rabimo u privatnom
»stane čisto. Budu li naši poliUčk
jrolivnici svedj branili svoje s;ano-
rište tim načinom, doliltujućim ljudini
zobraženm, i budu li se kanili pi-
ianije a la salu; i medjusobni dru-
ttteni odnošaji, a i sami odnošaji
Uranaka neće izgledati onako ne-
»ratski i oštro kao što došle. Tiem
i rieč „pomirba" (conciliazione), u
obćenju, gdjegod je potreba, talijan-
ski jezik, mi ga iskreno ljubimo, a
cieniino da ga prilično i poznamo;
nu zar smo za to talijanci? Za ob-
stanak narodnosti treba mnogo toga,
a osobito treba da ima stanovičkih
skupina, a u nas gdje je toga bez
primjese? Uzmite dvie najtalijanaškijo
obćine: zadarsku i spljetska. Pobro-
Dnom što načela dopuštaju, dobit, će u cje,0j ob(:ini koliko ima hr-
kakav takav temelj. Inače govorit vaUkih s,ano,ičkih skupina, koliko
f „conciliazhne« a ono s prezirom la|ijaMa^ih m ako dele baš talijan-
^ uvrjedama govorit o elementu koji ^ pa ruku n, prsi. Tko će ikad
ie « većinu to je kao gradit s je- ^ loj!ko slolina hrvatskih obitelji
Jne a s druge podkopavat. Uakle: | u z>ldnJ { Sp,je.u nastanjenih, da su
talijanci ? Tko će brojit spljetske
varoše i ostalu spljetsku okolicu u
talijanstvo? Komu ikad palo na um
reći, da su stanovnici zadarske Ce-
rerie, Stana, Bokanjca, l>ikla, Ko-
zina, Crna, Murvice, Polesnika, i t
d. pa Prekoga, Kali, Kukljice, Suto-
mišcee i t. d. talijanci? A tko je
pravedan, št > ima po tom odatle da
zaključi ?
Nu što je istina to je, da u Dal-
maciji t bstoji trakova talijanske knji-
ge i kulture. To je nepobitno, i za
to prosio borit se onomu koji cieni,
da uri je dužnost u lo svoje sile
ulagat, ftego i ta borba valja da
bude pravedna. Zašto? Jer ogromna
većina pučanstva nije zad ijein tom
kulturom. Mi prisvajamo ovdje amo
vanje gospodina N. V. On vt 1', d;
oni koji se krste ta! jancim, naime
koji od djetinstva misle i govore ta
iijanski, te moramo smatrat talijancim
fortiter in re, suaviter in modo
Mi smo se svedj bolje nego itko
držali toga načela, a danas ćemo
tim više, jer g. N. V. valja da pri-
sustvuje razorenju ciele njegove kule
sagradjene u članku „Confutazioue".
a znamo, da to peče; nego mi ni-
jesmo krivi, Evo dokaza.
G. N. V. nazrio je u našem Lis'u
priznanje talijanske narodnosti u
Dalmaciji. Mi smo na to odvratili, da
toga u našem Listu nije bilo nigdje
nikad. Na to g. IV. V. triumfalno stade dn
donosi naše rieči. I mi ćemo ih o-
i) Za neke vieati, sto ili sve novino do
nose, to može proć, ali za one viesti
koje 8u iz ovoga ili onoga Liđta iz
vorno donesene, ne bi se imalo mimoć
ime izvora, Ali sva pravila za sva
koga ne vriede!
a) No bi rada da „Dalmaia" ovo zlo
• »hvati, te opažamo, da je ovo neka
narodna rečenica odnosno na neke
vilinske bajke.
E pa dobro. Nu u koju ćemo vrst
ljudi u brojit one koji od djetinstva
misle i govore hrvatski? A kojih je
više ? Zar ne ovih potonjih ? Ne zove
H puk svoj jezik arvacki, ervacki,
hrvački kako li vas volja, ali sva-
kako takvom rieči, da odaje svoje
hrvatstvo? Pa ipak priznaju li talija-
uaši, da su svi ti Hrvatima ? Ne uče
li ih pače zamjenjivat slavno inače po-
krajinsko ime „dalmatinci" sa ne ma-
nje slavnim narodnim imenom ? A je
li to u redu? Jo li u redu kad se
zahtieva preležnost talijanske kulture?
Je li u redu kad se blatom talijanaši
nabacuju na misao i jezik većine,
kad njezinu kulturu prieče i kad ma-
njina neće da uči jez k većine, pače
voli i tudje njemačko nego ovoze-
mno hrvatsko ? Ide se i dalje, i od-
riče ee većini pravo na skupni na-
rodni život; i t. d. i l. d.
Tiem postupkom, manjina navlači
na se skrajnosti. Ako se hrvatski
din kimom tjera, Hrvati znadu, da se
talijanski klin klinom tjera. Odat e
rappresaglia, na koju se talijanaši tu
že, nesiečajuć se, da ju oni izazivlju
svojim nepravednim stanovištem. Da
se to ukloni, mi smo svjelovali tali«
anaše, da priznadu većii.u za veći-
nu, da, gojeć talijansku kulturu, ne
jrotive se hrvatskoj, i da priznadu kako
Dalmacija, ne buduć narod o sebi,
)otreba je da se primakne narodu
ostalomu, a taj koji da bude? Zar
ogromna hrvatska većina da vapi za
talijom ? Ne. Nu onda, nije li naravno
i posve pravedno, da i manjina pristane
uz hrvatsku državnu i narodnu mi-
sao? Ali toga nećemo, vele talijanaši,
jer ta misao izključuje talijansku kul-
turu To nije istina. Odporom proti
svemu što je hrvatsko, tim se iz-
ključuje talijanska kultura s ove oba-
le, jer se siluje većinu, da odstrani za-
prjeku en bloe. Kad bi se talijanaši
inače podnašali i priznali da su, makar
prava pravcata talijanska a ne tali-
janaška naselbina, ali da su na hrvat-
skom tlu, i kad bi priznavali da ova
zemlja, nemogav postat dvolična, ne-
može ostat u glavnom nege jedino
hrvatska; ne samo preko velebitski
nego i dalmatinski Hrvati nsaprebbero
far onore alla loro parola e man -
tenere lepromesse altre volte fatte')
Komu je dakte do liepe talijanske
knjige i liepog talijanskog jezika u
Dalmaciji, prvi mu je uvjet tomu da
prizna glavno, a sva ostala adjicientur.
Ko se pak bori prividno za talijan-
ski jezik i talijansku kulturu, dočim
u dnu srca ljubi talijansku državu i
vladavinu, laj radi da izgubi obe
dvie pravde. A scelta.
Me li se? A1 kuda?
IV.
Pustimo bana a zaputimo se malo u
njegov narod, u centrum, u bielu Peštu,
taj ideal svega dobra.
Ban hvalio se nekad, da će bili ba
norn sve dok ga bude htjela kruna,
Njegovo Veličanstvo. I to je posve u
reda; jer ako ga kralj ne bi hotjeo
imati, bez dvojbe bi pao. Kad ga pak
') Rieči „Daluiate".
kruna drži, ne će se dvojit, da je grof
Hedervari njoj i odan, vieran. Ne ee
se dvojit, da je odan i vieran kruni i
Tisza, glava bana Heđervaria, koji ga
prvi iza krune drži na našoj banskoj
stolici. Ne će se dvojit, ne li, da je uz
Tiszu i Heđervaria odan kruni i vieran
kralju onaj narod na koji se ban Ileder
vari svedj pozivlje, koji je model svega
dobra, po kojem Hedervari hoće da od
pete do glave prenaČini nas narod.
Mi, ko katoličko glasilo, smatramo,
da je najviernije pravilo viernosti i o-
danosti izraženo u onoj božanskoj izreci:
„Dajte Bogu božje a caru carevo". Ovo
je pravilo Crkva svedj upotrebljavala,
i po njem opominjala viernike na oda-
nost kralju i njegovim ljudima. Pače
Crkva je, držeć se uz ovo i onoga pra-
vila: „Nema vlasti a da nije od Boga",
ona je poticala i za li ti evala svedjer o
danost i kralju inoviereu, a kamo li ne
katoliku.
Mi, stojeć na tomu pravilu, u obće
držimo, da su katolici najbolji podanici
katoličkomu kralju. Oni to mogu biti,
oni to moraju biti i još u većoj mjeri,
dok kralj prava katoličke Crkve štuje.
Da govorimo posebno, u nas eu na
ročito zahtiesala i zuhtievaju tu odanost
dva prva i najveća u domovini gospo-
dina, jedan katolik, drugi protestanat:
Njeg. IJzoritost kardiuo Mihalović i
Njeg, Preuzvišenost ban Khuen-Heder-
vari. Ovo ja dakako sasma u redu, i
ogriesio bi se ne samo o državu nego
i o Crkvu, ko jih u tom ne bi slušao.
Dok se zahtieva viernost i odanost
kralju od prosta viernika, zahtievat će
se u puno većoj mjeri od svećenika i
redovnika. Ne li?
Pošto pak i po Mihalovieu i po He-
dervariu omne bornim de sursum, iz
Pešte, da vidimo kako je tamo s tim.
Pred nekoliko dana na 25 kolovoza
— kako viernost i odanost svome kralju
u Ungariji sve to više napreduje — pro-
slaviše u Pešti imendan, sto li, Luje Ko-
šuta, prvog kolovodje protuaustrijskog
rata g. 48.me.
Koliko je već u ovo novije vrieme
protu austrijskih demonstracija bilo u
Pešti, i to u lice samu Nj. Veličanstvu,
mi amo u svoje vrieme izviestili.
Danas dovodi se u tu demonstraciju
i kat. Crkva; a dovodi ju shioo sve-
ćenstvo.
wEgyetćrtesa, organ skrajne ljevice,
i „Pesti IIirlapu, slobodno zidarski List
ugarske vlade, donieii su ovih dana je-
dnako izvješće „odbora za Košutovu
svečanost". Izvješće glasi:
„Misa za Luju Košuta, Po Magyar-
Allamu (to je magjarski crkveni List)
ima u više ovdješnjih (poštanskih) grad-
skih Listova, da na 25 kolovoza nije
bila u franjevačkoj crkvi čitana misa
za Luju Košuta, već samo za nekoga
žii;ućeq Luju, Prema tomu javlja odbor
za Košutovu svečanost, da su otci Fra
njevci po odposlanstvu biii liprošeni, <U
odpjevaju misu za Luju Košuta Domo
Ijubni Hod ne aamo da se nije toj molbi
protivio, ntgo je od člana deputacije i
uobičajenu svotu za misu uzeo. Narav
ski da su franjevci odposlanstvu izjavili,
da u njisi ne može biti spomenuto ime
obi ti lji, već satno „vivus Ludovicus"
Na misu, koja bija*-e obdižana u ne
djelju (25, kolov.) na osam u jutro, do
dje predsjedničtvo odbora za Košutovu
svečanost i saborski zastupnici D. Pa
zmandi, Drag. Eotvoš, L. Hentaller i
Geza Polonyi, i od odbora do 150 čla-
nova; osim toga zastupnici osmero kor-
poracija".
Pa što ie u tom zla, pitat će se gdje
koji naš čitatelj? E ništa velika; jedno-
stavna mala beajedica : Košut je prote-
stanat, Luterove vjeroispoviesti.
Košut je g. 1848 pobjego iz Unga-
rije, vjerojatno da ne bude obješen, u
Italij u, i danas živi u Turinu, te je,
kako reče, prigrlio Italiju kfl drugu
svoju domovinu. On ne u domovinu ne
smije vratiti jer je bio kolovodja ustanka
1848. Pa ipak su Magjari tu ne
davno u Pešti vikali : Živio Košut, dolje
s Tiszom, i to su vikali u lice kralju,
koji se onda u Pašti desio. I osam sto-
tina Magjara, rnedju ovima osim odvje«
tnika i službena lica, putujuć na izložbu
u Pariz, svrnuli se u Turin, i tu na e-
iilatantno protuaustrijski način prosla-
vili Košuta.
Ali to je aamo osam stotina Magjara,
reći će se, dočim jih ima preko pat
milijuna čiste krvi! Mi ćemo na to uz-
vratiti opet samo jednom besjedicom:
A vlada? Ni mukaet! Ni mukaet prije,
ni mukaet poslie, Košut se »lavi i naj-
oduševljenije pozdravlja k6 promicatelj
„samostalne Ugarske", i tomu nema u
Pešti, pa-čudno ~~ ni u Beču prigovor«.
A s nama, koji smo bili prvi na bra-
niku, da 48.me spasimo Austriju, što se
čini danas s nama? Što čini Tisza, što
čini Mihalović, što čini Hedervari?!
Ne boli li to?!
Da još nešto dodamo, kako je u ža-
lostnu stanju Crkva katolička u Un-
gariji:
Bečki „Vaterland* je oštrim riefiima
žigosao peštanske Franjevce. Ovi se
medjutim u peštanskim Listovim naru
gaju „jadnome niemcu", da ne zna što
piše. Da je gvardijan doduše Čitao
misu nz 25 kolov. na dan a. Ludovici
za nekoga „živog Ludovika", ma što
da se ou brinuo, ko je taj. IJ crkvi pa,
da osim običnih ličnosti, nije bilo
nikoga, 1 to se kazalo javno, to je do-
nio nMagyar-Allam", hoteć u laž u-
ćerati „Vaterland".
Kad al uvriedjen „odbor za proslavu
Košutove svečanosti'' takovim izjavama,
objelodani gore rečeno izvješće.
Nije li to najpodlija zloporaba sv.
mise ?! I Franjevci poštanski se uiu-
djuju branit se neistinom!
A gdje je, po svemu sudeć, ta toli
slavljena magjarska odanost i viernost
kralju !
Bosansku franjevačku mladež trgoše
iz Djakova i odvedoše ju u Ungariju.
A zašto? Da ju odgoje poput poštanskih
franjevac^ ?!
Kako se pa slobodno zidarstvo med ju
magjarskim svećenstvom širi, o tom
ćemo za nad prešutjeti, jer je stvar
predelikatnu. Al bude li se napried išlo,
mi ćemo žigosat javno, bez milosrdja,
jer se i državno i crkvino hoče da u
vede niti ([jarak i duh u Hrvatsku.
VIada poziva u opoziciju.
Pod ovim naslovom ima „Obzor"
krasan Članak, koji indirektno za one
koji imaju oči i uši može bit puno po-
učan, naosob što se tiče Dalmacije, jer
svak zna u kojim su oduašaji naši za