MOLI
Veritatem facientes in charitate, '
crescamus in illo per omnia, qui <;
est caput Christus.
(S. Paul. Ei»h. IV. 13.)
Izhodi u Ponedjelñik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in (lies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salulari Ecrlesi® doctrina animisque in
Religionis amore el ¡n verse fidei professioue roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocirn Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito : <|
Si quis Cathedrae Petri jungilur, s
meus est. jj
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam.) ?
Uvjeti pre«lI»rojl»e. U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inoisentstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prcdhrojba biva za cielu godinu-, tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbc i novac, najbolje postarekom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije, u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po IO
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 28 Zadar, Ponedjelnik 16 Travnja 1883, God. XIV
Crni Glasovi.
„Tko svojom hoće da propada,
bio vriednik i zaslužnih koji
hoćeš, prava neirn i da sobom
povlači narod".
Pavlinović.
Nije ni puna nedjelja dana da smo na
uvodnom mjestu raspravljali o nevoljama
koje tište našu Dalmaciju i uprli prstom na
neke krupnije pogrieške i mane, nebi li
jednom ljudi koji su za to pozvani upoznali
»ak-ranu na narodnom tielu i potražili joj
lieka.
Naši članci, pisani onom iskrenošću i otvo-
ritošću, kojim se samo istina u rodoljubne
svrhe može iznieti na vidjelo, našli su u
narodu, u koliko čujemo, dovoljna odziva i
mnogi je, pa i naš protivnik, morao priznati
da je onako, kako smo mi pisali.
O tom su bili uvjereni, još prije neg smo
mi progovorili, i neki drugi, ali jih duša
nije nosila da reku istinu; miju rekosmo, i
to ne da razdvajamo narod u ovaj odlučan
čas, oe da ga slabimo, da tobože klone
duhom za nastujaću borbu, već da mu iz-
nesemo sliku njegovih dvaestgodišnjih borba,
nebi li bolje sam sebe upoznao i bolje se
jpripravio na nove borbe, koje će biti teže
u koliko nenadne. Zabašurivanja, prevrćanja,
mile-lalenja narodu ne pomažu, već mu u
velike odnemažu, jer ga varaju u onom, o
čem bi on morao biti na čistu. Istina, gola
istina, ta je prokrčila put narodnoj misH u
Dalmaciji; istina i sama istina moći će
učvrstiti tu narodnu miso, i obraniti ju ne
samo proti izvanjskim dali i proti unutrnjim
neprijateljima.
Ali koliko je mučno govoriti uvjek istina,
i ništa drugo neg istinu? koliko je mučno
biti uviek iskren i bez obzira reći svakomu
svoju, kad to iziskuje narodna korist, ali ne
korist koja se stanjiva u nekolicinu osoba,
koje je narod nadario svojim povjerenjem,
već korist kojoj zrake odsievaju na cio
narodi Pojedinci samo u toliko zaslužuju
obzira u koliko njihov rad koristi narodu;
onaj Čas kad se njihov rad izvrgne na štetu
narodu, narod ima pravo da jim kroz svoje
pouzdanike sudi i osudjuje. „Tko hoće
svojom da propada, bio vriednik i zaslužnik
koji hoćeš, prava mirna da sobom povlači
narod".
S toga, ako nas je s jedne strane i ožalostio
članak pisan iz Dalmacije u posljednjem
broju Slobode pod naslovom: Split izrod-, to
nas opeta raduje, da u Spljetu ima još ljudi,
koji nijesu voljni da kriju ničija nedjela,
niti da lanternom magikom varaju narod; ljudi
koji će znati i htjeti reć istinu, pa jim stoga
neki rodoljubi i predbacivali da nije rodo-
ljubno, dakako u smislu tih rodoljuba.
Kad smo tunedavno donieli dopis iz Spljeta
o tamošnjim obćinskim stvarima i upozorili
narodne ljude na neke nepodobštine koje
je ukloniti, neće li da jih narod odmah u
prve odbjegne, pa odmah za tim drugi dopis
o si'-kanju i diganju u narodnim društvima,
zadarski nam novinarski drug doviknuo:
les extremes se touchent! Danas, čitajuć članak
u Slobodi mi možemo opetovati istu fran
cuzku rečenicu.
nPo djelim njihovim poznati ćete ih, piše
Sloboda „Nije Hrvat, nadostavlja, oni koji
se hvasta, koji trubi da je Hrvat, a tamo
djpla mu izdaju ga za protivno; nije Hrvat
svaki, koga kroz stupce „Narodnoga Lista"
proturi po koječije pero; nije Hrvat ni onaj,
kojega je osobnost izniela na javu, da za-
varava javno mnenje.
,,Nu čemu da otajstveno govorim. Čemu da
prikrivam misli koprenom neprozračnom ?
Naša zemlja Seli sunca Hrvatstva, želi kiše
pravog rodoljublja, želi iskrenosti i značaja.
„Pojavi koji su se od g. 1861 do danas
pojavili u Banovini, mutatis mutandis, niču
i uzduž ovog nesretnog Primorja. Neprijatelj
koji je u Banovini držao u ruci niti, da ih
u sgodno vrieme zaplete, isti je amo
„Banovina s crnim slovima bilježi mnoge
učene ali bezznaČajne ljude. Banovina crni-
nom se pokriva kad vidi što mogoše njezini
sinovi postići, ali ne htjedoše, odrodiše se
za pladanj leće.
„Dalmacija, dio Hrvatske, uz uspavane
zemljakoviće, morati će brzo lievati gorke
suze nad spomenom nekih ter nekih, kojih
je izniela sreća da neizkusni vode domaću
politiku.
„1 gle čuda? Kanio su prošlog ljeta mje-
seca srpnja stotine i stotine srdaca slale
svoje izlieve kao preporoditelju ciele Dal-
macije, kao kažiputu pravog i čistog Hrvat-
stva, od onamo, jadna mu majka! prohode
kobni šapati, da se tamo ugnjezdilo gnjezdo
izdajica, da se šaka ljudi, a na čelu jim
dokturići, pod imenom Hrvata iztieu kao
zagovaratelji Niemstva, horribile dietu! kao
pioniri „Drang nach Osten" u Dalmaciji.
„Majko domovino, zapuštena siroto, otvori
se one nesretnike, koji ti otvaraju nove
rane! Predobra si ! Ime jim se crnilo
kao Uspomena jim se spominjala kao
Vuka Brankovića. Djeca ih po putu kazi-
vala, društvo jih iz svoje sredine izmetalo,
kao !
„Kako neki drže Agramericu u Zagrebu,
da je podpomagana hrvatskom vladom, da
piše proti Hrvatom; tako, u Spljetu, „najno-
vijoj stečevini Hrvata", t. zv. Gazzetta di
Spalato od početka do kraja talijanska,
podpomagana i nadahnuta (narodnim
ljudima), uredjivana od korifeja narodne
stranke, da širi, strašno i pomisliti! Niemstvo
u ovoj čisto hrvatskoj pokrajini.
„Koje srce nebi proplakalo, koje se oči
neovlažile, kad pročitaju što se pogansko
pero u br. 25 usudjuje crnilom iz još crnije
duše hrvatskom obćinstvu nudjati? Pa još
kada? »)
„U isti dan, sami sat prvo neg se ima-
doše sakupiti t. zv. hrvatski zastupnici, da
viećaju koje bi se mjere imale poduzeti na-
proti vladi, da se predusretnu u
pogledu niemčenja, izlazi gorispomenuta krpa
da zagovara Niemstvo i Niemce! Izrodi po-
znali smo vas na sastankul Dok ste na
vrieme, doli s krinkom, da vam ju mi ne-
uzmoramo skidati, i dok vam nedoviknemo:
^Oli nedostojni, zvali se vi kako mu drago,
i bili obožavani po komu vas volja. Pozna-
dosmo vas, otci domovine, makar da ste za
čas, na glas prvaka, pristali uz većinu, da
ne razdvojite nesretnu narodnu stranku
„Brzo li potamni vaša slava, vaša jeka!
Nu pred poštenjacim drugačije nije moglo
ni biti! Gdje je sama osobnost po sriedi,
gdje nevladaju načela, tu je moralo doći do
katastrofe. I hvala velikomu Bogu, da je
ovo nadošlo na vrieme, kad će narod, kad
poštenjaci i pravi otačbenici po njihovim
djelim će im moći doviknuti: daleko vam
od nas kuća."
Težko stranci, gdje vladaju osobnosti a
ne načela, kaže pri koncu Sloboda.
Ovaj članak sušačke Slobode rek' bi da
je kakov pendant onomu, što smo mi prije
nekoliko dana pisali ; ovaj Članak pravi je
tumač onaj našoj tvrdnji da „su se tako
pomutili pojmovi, da se imenovao poča-
stnim gradjaninom Zvonimirova grada nje-
mački barun". („Kat. Dalm". br. 25) Na ža-
lost po onom što pišu Slobodi rek'bi da se
nijesu samo pomutili pojmovi, već i srdca i
još nešto drugo. Zaleć što nam se eto na-
rodne pobjede pretvaraju Pirrove pobjede;
mi ćemo još za neko vrieme gojiti pa i
samo tračak nade, da je rodoljublje Slobo
dinu dopisniku prikazalo položaj crniji, no
što je sbilja; ali pri nekim glasovima koji
se pronose kroz stupce bečkoga novinstva,
pri nekim tajnim šapuranjima, koja ipak
ponješto prodiru u narod, pri nekim nepo
bitnim činjenicama od nas i od Slobode iz-
nešenim, nama je dužnost da i ove crne
glasove} koji se pojavili u prekovelebitskom
listu, predamo narodu, da bude obaviešten
što se sbiva u nekojim krugovima.
Mi bismo želili da se ovi crni glasovi
neoživotvore; ali ostanu li stvari k6" što su
dandanas, neopravdaju li neki prvaci svoje
postupanje pred narodom, bude li spljetska
Gazzetta i od sad moniteurom neke gospo-
de u Spljetu, narod će morat osuditi ljude,
koji su iznieli na pazar njegovo povjerenje,
a tad ćemo pripoznati skupo li nas je stala
ta Pirrova pobjeda.
„Tko svojim hoće da propada, bio vrie-
dnik i zaslužnik koji hoćeš, prava neima
da sobom povlači narod".
običaj imao bi stignuti u Moskvu u
večer pokle se ovrši crkveni obred
krunitbe, da* neprisustvuje istočnomu
obredu.
Na Rieci magjaroni sbivaju komedije.
Dne 10 tek. povratio se iz Budimpešte
riečki guverner Szapary, o kom se bio
prosuo glas da će se odreći časti.
Riečka obćina sa svojim fakimma, kojih
nikad ne fali pri „domoljubnim" izka-
zima, priredila je bakljadu guverneru,
a načelnik na Čelu obćinskoga zastup-
stva podje da mu zahvali na desetgo-
dišnjem radu i da izrazi želju da će
i na dalje ostati guvernerom. Guverner
zahvali obećajuć da se neće odreći,
dokle mu magjarska vlada nenadje
prikladna zamjenika.
Imenovanje miriditskoga kneza Prenk
Rih-Dode Libanskim vladaocem još
nije konačno ustanovljeno, jer se još
Englezka pa i Austrija opiru.
Dnevne viesti.
Iz Rima javljaju da će presv. sto-
žernik Vanutelli zastupati Papu pri
kranitbi u Moskvi. Vanutelli ko što je
') Da naši čitaoci s ovu i s onu stranu Vele-
bita još bolje uvide kakav je taj moniteur neke
spljetske gospode, evo jim odlomka iz onoga što
je Gazzetta pisala u br. 25: „Čitamo u pokra-
jinskim listovima da novoimenovani dvor. Savjetnik
kod dalmatinskoga Namjestničtva, već se je po-
primio službe. Imenovav ga, hvaćamo ggodu da
izrazimo naše začudjenje, da koji pokrajinski list
(čitaj: Narodni List i Kat. Dalmacija) toliko
buci rad onoga imenovanja i rad kojeg drugog
nuzgrednog, sgodivšeg se kod istog Namjestničtva,
jer da osobe, o kojim je govora, nijesu iz Dal
macije a to tim više što niemci nedolaze
u druge svrhe, već da se točno obavieste o našim
stvarima, do kašnie, pozvani natrag u središte,
budu nas mogli bolje služiti (Koga ? narod ili
Gazzettu i njezine prijatelje),... Konstatiramo da
se nemože vikati na nepravicu (čuj Narod. Liste,
šio ti poručuju spljetski prijatelji kroz Gazzettul)
ako koji namjestnik nema pouzdanja u neke osobe,
kad je rjegova vladavina čisto osobna (!?!) ion
odgovara saboru (!?) i ministarstvu u svim
pokrajinama rabe njemački jezik u središnjim po~
siima, te s toga nemože da uzbuni Dalmaciju ako
namjestnik naredjuje da koji podredjenik napiše
njemačkim jezikom koje izvješće na ministarstvo,
ili koju odluku na kotarske poglavare
jer Dalmacija nije država, već pokrajina, i to
jedna od manjih. Tražimo da uzdržimo dobro
sporazumljenje sa vladom, (Bogu hvala! toliko
se htjelo, da izvalite što vam na srcu ležalo? Mi
vas sad barem razumijemo, družinice mila. Tko tebi
gospodar, ti njemu sluga. Ne li ?) Uvjereni
smo da N. P. Namjestnik, koji od mnogo godina
pozna Dalmaciju, nastojati će da njom dobro uprav-
lja ; a mi valja da mu podjemo na susret pouz-
danjem, da ga zaslužimo od njegove strane i
od strane središnje vlade1,1 Pa da nijesu
mudri naši GazetaŠi? — Tri za gazetu\^\
Ur. „K. D."
Nakon pune dvie nedjelje, bio je
prošloga četvrtka uhvaćen u Požuriti
ubojica Judex Curiae Majlata. Sponga
je bio stigo u Požun brzim vlakom u
četvrtak u večer; ali je odmah bio
pripoznat, te dva stražara javne si-
gurnosti htjedoše ga namah uapsiti, nu
Sponga je imao dovoljno vremena da
povadi iz Špaga brzokrez i izpali ne-
koliko hitaca o obraz. Pao ja sav u
krvi na zemlju a redarstvene ga straže
digoše i povedoše u županijsku bol-
nicu. Tu mu liečnici pomogoše, te Be
je malo za tim osviestio. Sudbeno po-
vjerenstvo prihvatilo je sgodu da ga
izpita, a on je izpoviedio da se zove
Pavao Sponga i da je učestvovao uboj-
stvu Jurja Majlata.
Zastupnička bečka Komora primila
je prošlih dana zakonsku osnovu o po-
priečnoj česko-moravskoj željeznici; u
petak započela je razprava o tiovici
školskomu zakonu.
Dalmatinski zastupnici stigli su u
Beč i učestvuju parlamentarnom radu.
Odmah po dolazku Dr. Klaić na dugo
se razgovarao sa dr. Riegerom, češkim
prvakom.
Hrv. prekovelebitski sabor, po naj-
novijim viestima, rek' bi da će se
otvoriti istom dojd. listopada; uzrok
je tomu što vlada nije pripravila ni-
kakvoga materijala za saborsko pre-
tresanje, jer ugarska vlada neće da
pristane uz osnovu preustroja uprave,
pripravljenu od hrvatske vlada. To da
je dovelo do sukoba izmed dviju vlada,
te da je ban uzalud dvaput putavao u
Peštu. Taj sukob da bi mogo Činit da
se izjalovi zajam zagrebačke obćine,
rugvički prokop i zagorska željeznica*
Izbori u Krajini. Dosad označen je
dan izbora u sliedećim izbornim ko-
tarim: U Starci na 21 o. m. u ob-
KATOLIČKA
> Veritatem facientes in charitate, :
\ crescamus in illo per omnia, qui j ' ..I «nnnl f.llpictlK S
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
est capat Christus. ^ > Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
aUJ ^.^^s-jlJ Religionis amore et in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 2 i veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
mens est.
(S. Hieronym. Epls. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predtorojlbe. — U Zadru, unapried 1 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Prodbrojba biva za oielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvretbe po 10
nove. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 30 Zadar, Ponedjelnik 23 Travnja 1883. God. XIV.
Bog i Hrvali.
Mimo svega božja slava,
Pa hrvatskog roda prava.
nK. D." br. 1 g. 1880.
Program kojim je prije tri godine otvo-
reno izašo pred obćinstvo naš list, našo je
doduše liepa odziva u narodu, ali je nabasao
i na ljude, koji rad nekoga umišljenoga slo-
bodnjačtva ne samo ga pokudiše već ga i
izkriviše. Vi miešate vjeru i narodnost, i tim
škodite jednoj i drugoj ; reklo nam se rie-
Čima, koje odgovaraju onoj današnjoj nekoj
lahkoumnosti, kojom se riešavaju najzaple-
teniji čvorovi, jer novovjeka „prosvjeta" —
donekle lucus a non lucendo — stvorila je
svakog školarca Aleksandrem Velikim, da
bez kraja i konca presieca gordijanske
čvorove.
Taj priekor, koji nam se i dandanas po-
navlja, puka je potvora. Niti miešamo, nit
smo ikad mieaali te dvie stvari, već u to-
liko u koliko su obe —najskoli kod našega
naroda — same po sebi sdružene, bud je
posljednja, biva narodnost, čedo kršćanstva
i bud prva odsieva svoje zrake na sve
ovozemne stvari. Ko dakle napada na prvu,
tim istim škodi drugoj; kao što nepomaže
prvoj, ko u njezino ime napada na drugu.
Dandanas prosio je u „modu" napadati
na sve što je vjerskog značaja i nepromi-
šljajue da se tim kopa najglavniji čimbenik
narodnoga napredka i slobode; traže da
narod postimo bezvjerski, pa tad se tuže
što narod moralno propada i što ta moralna
propast vodi ga i materijalnoj propasti; ko
da bez vjere može biti morala. Viče se na
političko sužanjstvo, a tjera se narod u du-
ševno sužanjstvo, kojeg mu barem tudjin
nomože nikad nametnuti.
„Političko robstvo kojega naroda, pisao
je slobodnjak Gioberti u svojoj : Teoria del
sovrannaturale, sasviem da je izvor preve-
likih zala, nije možda najstrašnija njegova
nevolja. Obstoji neko drugo robstvo, koje
svojim žilama dublje zahvaća, koje je ob-
ćenitije i nevoljnije u svojim posljedicama,
koje ćeš mučnije izkorenuti, te je sramotnije
za narode koji mu podpadaju. Prvo robstvo,
kad je osamljeno, nije neizlječivo zlo, da-
pače je većinom prolazno; dočim je drugo
težko izliečiti, i nikad nije samo, jer uviek
donosi sobom i prvo. Prvo možeš prispodo-
biti težkoj ali izliečivoj bolesti, dočim je
drugo prava smrt, ili barem neko skrajno
mrtvilo i neko smrtno rvanje, od kojeg se
čovjek nemože izbaviti, no uslied kakove
izvanredne naravne moći, ili bolje uslied
kakva čuda.
„Ovo političko robstvo sastoji u tudjem
nasliedovanju jezika, običaja i ćustva, i u
podpunom izgubljen ju narodnoga genija. I
sbilja, narodna je ćud kojeg naroda njegovo
biće, njegova duša, njegov život; dokle on
uzdrži tu ćud, bila kakva mu drago njegova
politička nevolja, može ustati, ali kad je
izgubio donapokon svoje biće i sviest samoga
sebe, nema više uhvanja.
„Političko stanje kojega naroda temelji
se na moralnom njegovom stanju, koje stvara
i uzdrži prvo. Tako n. pr. političko jedinstvo
iziskuje jedinstvo jezika, vjere i ćudoredja;
politička jednakost predmnieva sličnost obi-
čaja i uzgoja; politička neodvisnost nemože
bitisati bez ćudoredne neodvisnosti, biva
bez narodne knjige, bez narodnih navada i
ustanova; na posijedku, politička sloboda
nemože bivati bez moralne slobode, biva
bez dobrog uzgoja i poštenja.
„Dva glavnija elementa moralnoga Života
kojeg naroda jezik su i vjera. Jezik je oblik
i sredstvo, unutrnje i izvanjsko, misli
Na vjeru pako odnosi se ćudoredje i većim
dielom liepe umjetnosti, sa onim uzvišenijim
mislima i ćustvima čovječega razuma i srdea,
koja, proti onomu što se obično misli, mnogo
više od osjetljivih fakata, interesa i naslada
uplivaju na sudbinu ljudi i naroda naposeb,
a na sudbinu cieloga čovječanstva u obće.
„Jezik sadržaje i u kratko ponavlja na-
ravne elemente prosvjete, kao što vjera sa-
držaje vrhunaravni elemenat."
„Ja mislim, govorio je sa ministarske
stolice drugi talijanski slobodnjak Maksim
d'Azeglio, da je od najveće važnosti za cielo
čovječanstvo, a naosob za zadruge podignu-
te na slobodi, ko što je kod nas, da bude
štićeno vjersko ćustvo. Nikad nikoji narod
neće 'postati snažan i smoždjen bez vjere, i
to smo vidjeli u prošlosti ko i u sadašnjosti,
te ovom prigodom neću navadjati sv. Otee
već Machiavellia i Rousseaua.... Promislimo
da vjera obuzdaje ona djela, koja su često
najštetnija za družtvo, pred kojima je za-
kon ćorav; a mi koji smo ovdje, ja koji
govorim, mi bismo svi mogli kad bismo
htjeli, doprieti do djela i zločina, koje ni-
jedna ljudska pamet nebi nikad saznala.
Poštujmo dakle onaj uzteg, koji dopire do-
kle nedopire zakon".
Maehiavelli, taj slobodnjak čija su djela
dielomice bila osudjena od crkve, nemože
da neizpovjedi da „izmed gorih nevolja,
koje su tištile Italiju, za stavno je popu-
štanje vjerskih vezova i mlitavost vjerskoga
ćustva" ; „što se je odielila, nadovežuje na-
kon nekoliko viekova spomenuti Gioberti,
narodna osobnost Italije od njezinoga vjer-
skoga načela i dostojanstva, koje joj ulieva
kršćanska monarhija, kojoj je prestolnica
(biva papstvo), nije po mom ranienju po-
sljednji uzrok, s kojih od nekoliko viekova
oslabljuju talijanski duhovi".
Ako je dakle vjera glavniji čimbeni c u
životu ma bilo kojega naroda, ako gubitak
te vjere donosi sobom gubitak narodnoga
genija i tjera narod u duševno robstvo, pa
ako su državnici svih viekova morali da se
obazre na tu činjenicu, to po gotovo kod
nas pravi i*odoljub nemože da smetne s
uma vjersko pitanje.
Ako je istina, ko što i jest, da je naro-
dnost krasnotvor kršćanstva, koje je podi-
gnuv obitelj iz gliba poganskoga života,
stavio prvi temelj širjoj zadrugi, koju naro-
dom nazivljemo; tad je hrvatska narodnost
po gotovu čedo kršćanstva u obće a kato-
liČtva napose. Vjera je tako zaokupila cio
život našega naroda, od onoga časa kad je
naš narod opasan jedinstvom vjere i jezika
od Save do Bojane stupao u svezu sa za-
padnim narodima pa sve do najnovijih borba
koje je morao uzdržati proti osmalijskoj
sili, da mi nemožemo predstaviti si nje-
govu prošlost ako iz nje odtrgnemo naj-
glavniji čimbenik narodnoga života — vjeru.
„Za krši čast ni i slobodu zlatnu"; uz
taj divni uzklik narod je naš izveo kroz
prošle vjekove ona slavna djela, koja nje-
govo ime pronieše širom biela svieta; bez
„krsta častnog" nema ni „slobode zlatne".
Vjera unešena u naš narod kroz zapadne
vjerovjestnike, smoždila ga je i učvrstila za
narodne dinastije; vjera ga je sokolila i
dala mu moć da se opre kroz stotine go-
din& osmanlijskoj sili pred kojom je drhćao
cieli zapad i da si steče slavni naziv: ,,pred-
zidje kršćanstva"; vjera ga je pratila u
borbi proti niemstvu i tudjinstvu; vjera
je ulievala srdčanosti a hrabre zatočnike
hrvatske slobode; „krst častni je hrabrio
Zrinskog i Frankopana, kad su za „slobodu
zlatnu" izdajnički bili straćeni u bečkom
Novom Mjestu i prvomu je izmamio iz pera
u oči smrti: „Budi Bog hvaljen, ja sam k
smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se
uh vam u Boga svemogućega".... dk, on je
uhvao, on je vjerovao, a ta mu vjera kazi-
vala, da će prije ili poslie nepravica biti
oprana a pravda sinuti mukotrpnomu nje-
govomu narodu, za kojeg je on krv lievao;
vjera u Boga kriepila je rodoljuba Kvater-
nika, kad se samodrug u hrvatskom saboru
borio proti većini i činila je da uzklikne iz
svoje hrvatske duše: „Bog dakle bdije nad
narodom našim. Ovo uvjerenje, iz pisane
prošlosti naše crpljeno, hrabri me na za
sadašnjem razkršću života našeg narodnog i
budućnost".
„Gospodo moja! govorio je u hrvatskom
saboru dne 24 rujna g. 1868 biskup Soić,
kada se zlatni naši bregovi od g. 1848 pre
tvoriše u led; kada su junački naši kraji-
šnici iz preliepih ali krvavih talijanskih
predjela došli kući ne s lovor viencem
nego s viencem od trnja; kada je naša do-
movina za neuzkolebivu viernost dobila to-
liku nevjeru, kojoj u povjestnici traga nećete
naći; ej, gospodo! svim nam, koji na svojih
nogah stojimo; svim nam, koji negledamo ni
na lievo ni na desno, nego nam je uviek do-
movina pred očima, da nam onda nije ništa
preostalo, nego sveta naša vjera; vjera,
koja nas uči, da je u nebo vapijući grieh
svaka nepravda, koja mora jednom prestati
i koja neće dobrim plodom uroditi..."
Težak je i opipan i dandanas položaj
našega naroda, odasvud je politički pritisnut
protivnici trgaju mu najljepša uda njegove
domovine, razapinju namučila nevjere i ne-
pravde, te naš bi narod morao sdvajati kad
mu nebi ostajao onaj „krst častni", kog je
on svojom krvlju okupao i vjera u Boga,
koja u njem kriepi vjeru u bolju budu-
ćnost i daje mu sposobnosti da krči put
toj budućnosti,
Netrunimo dakle narodu taj sveti amanet
njegovih praotaca, ako neželimo da nam
narod sustane i podlegne u svakdanoj borbi
i da na poklik narodnih kolovodja, koji ga
zovu na nove borbe, odgovori ko što se od-
govaralo kolovodjama u nekoj susjednoj
nam zemlji: „kaše, kaše! gospodo, Što će
nam sloboda?tt Taj gnjusni materijalizam
djelo je bezvjerskih načela devetnaestoga
vieka. Učuvao se naš narod od takove gube!
JSovica školskomu zakonu i dalmatinski
zastupnici. U prošli Četvrtak govorima
dvaju izvjestitelja svršila je obća raz-
prava, o novici školskomu zakonu. Pri
glasovanju za prelaz na posebnu raz-
pravu digo se Dr. Herbst da uzrujanim
glasom predloži glasovanje poimence.
Sa „da" glasovalo je 174 zastupnika
asa „ne" 164. „Divljaci" veliko-niemci
Schönerer i Fiirnkranz glasovaše sa
desnicom; čeh Tilšer sa ljevicom, kao
i zastupnici Coroninieva kluba. Od
dalmatinskih zastupnika glasovali su
sa vladom dotično s većinom Bulat,
Klaić, Nakić i Rendić, sa ljevicom uz
povladjivanje njemačke clique srbo-
autonomaš Ivanics; falili su na gla-
sovanje Borelli, PuČić, Šupuk i Voj-
nović. Da su svi dalmatinski zastupnici
bili pri glasovanju i glasovali proti
vladi (dakako izuzam Ivanicsa) vlada
bi bila dobila 170 glasova a oporba
172, te bi vlada s većinom bila podlegla
za dva glasa. Nešto dakle vriede i ti
dalmatinski glasovi!
Dalmacija po pravu dio hrvatske kra-
ljevine. Jednom se tvrdilo da se hrvatsko
pitanje nemože ni spomenuti u bečkoj
zastupničkoj kući; ipak veliko-niemac
Schönerer pokazao je prošloga utorka
pri razpravi o školskoj novici, da nije
tako. Govoreć o iznimnosti, koja se
postavila za Dalmaciju u školskoj no-
vici, Schönerer izjavi da pristaje uz
to, jer da Dalmacija pravilo pripada Hr-
vatskoj, te da će prije ili poslie s njom
ova posljednja upravljati.
Dnevne viesti.
Primamo iz Rima sliedeću vrlo važnu
viest: Razmirica med Nadbiskupom Bo-
sanskim i tamošnjim Franovcim svršila
je. Odsuda je pročitana pred sv. Otcem
i Stožernicim. U podpunu pravu Fra-
novcim ostaju 39 Župa, a druge 34
predat će Nadbiskupu, netom steče
svećenika; al ti svećenici davat će
svake godine običnu redovinu dotičnomu
Samostanu i to je po pravu Crkovnom.
Tužni glasovi iz Krajine. Dne 19 tek.
započeli su izbori u bivšoj Krajini;
prvog dneva biralo je 13 izbornih ko-
tara. Po viestima iz Zagreba bili su
izabrani: u Semlinu predstojnik za-
grebačke vlade barun Živković i to
jednoglasno; u Glini i Veljunu Petar
Sliepćević (dvaput): u Moroviću Stjepan
Popović; u Gospiću Major Orešković;
u Dvoru paroli Zivković ; u Vinkovcima
odvjetnik Ivić — svi pristaše sadašnje
vlade i njezine saborske većine. Samo u
Brodu bio je izabran profesur Pilar,
umjerene oporbe. Stranka prava nije
dobila nijednog zastupnika. Još nije
javljen uspjeh izbora u 5 izbornih ko-
tara. Kako čitaoci vide prvi su glasovi
posve tužni; ali iza tolike grmljavine
nijesmo se mogli ni nadati no kiši
— plazećih živinica ! (Vidi brzojavke
,,K. D.«).
Napokon je predstojnik pravde Dr.
Derenčin, kako javljaju zagrebačke
službene novine, pošo u mirovinu. Pr-
vim dojdućega svibnja namjerava Dr.
Derenčin otvoriti odvjetnički bureau;
kažu da se neće povući sa političkoga
polja, već da će se pridružiti umjerenoj
opoziciji g. Mrazovića i družine.
Razprava proti Ragosi. Prošloga Če-
tvrtka započela je u Vidinu (Udine)
porotnička razprava proti Oberdankovim
sukrivcima Donatu Ragosi, istraninu, i
taljancu Antunu Giordaniu. Ragosa je
KATOLIČKA F i-y»
$ Veritatem facientes in charitate,
crescamus in illo per omnia, qui ••
est caput Christus. s
(S. l'an!. K-pii. IV. 13.)
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Dco, in dies alacriter operam Vestram impensuros in tuenda salutari Ecrlesiac docirina animisque in
Religionis amore et i a verse lidei professionc roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dam,)
Uvjeti predbrojtoe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostuloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Fredbrojba biva za cielu godinu; tko na svrhu godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. - Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi nfrancou na Uredništvo. - Uvrstbe po 10
novć. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 28 Svibnja 1883. God. XIY.
Radi izvanrednih uzroka od-
goditi nam je do u ponedjelnik
broj od četvrtka.
i
Dr. Juraj Putić.
Frangar non flcctar.
I opet jedna zviezda ugasila se na hr-
vatskom nebu, pokle je kroz toliko go-
dina tako jasno svietlila na našem ob-
zorju.
U prošli Četvrtak u večer usnuo je u
Gospodinu u Rimu Dr. Juraj PuliĆ, kano-
nik Sv. Jerolima.
Ova nenadana viest ne samo će raz-
žalostit mnogobrojne prijatelje i znance
pokojnika, već će se nemilo dojmiti cig-
loga hrvatskoga naroda, koji se je pu-
nim pravom mogo ponositi takovim sinom.
Rodjen u „slovinskom" Dubrovniku,
d.r Juraj Pulić odmah je u prve prilju-
bio hrvatstvo i pristao uz narodni po-
kret g. 1861.
Izabran zastupnikom u dalmatinski sa-
bor, odlikovao se je svojim poštenim
radom i neustrašiv stao na obranu po-
tlačenih narodnih prava.
Tadašnja zadarska i bečka vlada svim
su sredstvima nastojale da prignu mla-
doga ravnatelja zadarskoga gimnazija, ali
se Pulić držao Oracijeve: frangar non
fleclar, pa kad su sva nastojanja bila
uzaludna, kad pošteni Pulić nije htio žr-
tvovati Danila i Klaića ničijim hirima,
tad ga vlada g. 1863 posla u Spljet
pod izlikom da uredi tamošnju gimnaziju.
Ali ni u Spljetu nije na dugo ostao,
jer ga do malo poslaše u talijanski Trient,
da ga tim uklone ne samo iz domovine
dali i iz zadarske sabornice; nu dubro-
vački rodoljubi učiniše Pulića velepore-
znikom i izabraše ga u tom izbornom
kotaru. Ipak u zadarskoj sabornici brzo
zamuknu Pulićev glas, jer bolest i da-
leka putovanja prisvrnuše ga da se za-
hvali na zastupničkoj časti i da se svim
svojim silama posveti obljubljenim svojim
naucima.
Da je Pulić i u Trentu znao vršiti
svoju dužnost, svjedoče nam simpatije
koje je on steko izmed tamošnjeg pu-
čanstva i žalost koju je ono izkazalo,
kad je Pulić pošo u mirovinu, da u
Rimu, kao kanonik sv. Jerolima, spro-
vede posljednje dane svoga radišnoga i
poštenoga života.
Kad mu nedavno ponudiše stolicu du-
brovačke biskupije, Pulić ju odbi ; jer
da to 'nije za nj, već za mladja pleća,
Iz Rima, gdje se bavio povjestničkim
i mudroslovnim naucima, Pulić je neobi-
čnom ljubavlju pratio dogodjaje u do-
movini i pri svakoj prigodi dielio svjete
i naputke.
Nedjelja je sama dana da nam Pulić
poslao iz Rima pozdrave, na žalost po-
sljednje ; ali ti pozdravi stignuše nam
ujedno sa smrtnim glasnikom da nam
još više ogorče bol za lako velikim gu-
bitkom.
Prije nekoliko dana čil i zdrav — a
eto od prekjučera ledena ploča krije
njegove smrtne ostanke; ali njegova spo-
men nije s njim pošla u grob, ona će
živjeti dok bude hrvata da potomcima
pripovieda djela uzor poštenjaka Pulićeva
kalupa.
Vječni mu pokoj!
PODLISTAK.
Srpske "besjede
Na sv. Savu (Nemanjića).
II.
0 srpskoj školi.
Uskliknimo sa ljubavi
Svetitelju Savi,
Srpske crkve vrhovnoj
Svetiteljskoj glavi.
Ovako pjevaju djeca naša osobito danas.
Ovako pjevamo i mi stariji s djecom našom.
Braćo! Veselje je vaše od Boga. Zbor je
ovaj naš nami i mio i drag. I s toga ću ja
vami u nekoliko riječi kazivati, zašto smo
se ovdje, baš ovdje u školi iskupili, a rećiću
i to, zašto mi u školi sv. Savu slavimo. Ja
se nadam da je ovo vami po volji. Isto
tako mislim još, da je vami drago, što ja
govorim, što kao učitelj vaše dječice ovdje
vas sa javnom besjedom pozdravljam. Na-
ravno, prvi nam je ovo put, pa se vi malo
i čudite. Nije mi to ništa teško. Ja volim
da se vi čudite meni, a verujte mi, braćo,
Ja se vami ne čudim, nego se iz srca baš
Zadar, 28 svibnja.
Kad se tunedavno prosuo glas Širom
naše pokrajine da su narodni zastu-
pnici izhodili od Bečke vlade, da se
pokrajinske vlasti nepačaju u izbore,
već da samo vrše svoju dužnost —
Dalmacija je odahnula, ili bolje, ne
Dalmacija, već ona velika većina
naroda hrvatskoga u Dalmaciji koja
n^bilo od koje vlade netraži drugo
no Ja nepristrano vrši svoju dužnost.
Manjina, ta šaka narodnih izroda i
tudjinskih dopuza, koja nemože da\
ima naslona u narodu, već ga traži u
nasilju, nepravici, podkupljivosti i ne-
poštenju — bila je ošinuta tom viesti
i stala je vikati na prisilje odzgora;
uprav ona koja je do jučer lizala
sa nekih rukii i po milosti provodila
svoj kukavni i nepošteni život.
Kandidature vladinovaca u Makar-
skoj, Vrhgorcu, na Braču i drugovdje
razpršiše se; a na razvalinama tih „kula
u zraku" podigoše se čvrste kule hr-
vatske slobode, gdje će zavladati u-
prav oni ljudi, koje neka presvietla
gospođa nisu htjela. Ti će izbori naj-
bolje dokazati, kako Hrvatima Dalma-
cije nije od potrebe vladine pripomoći,
već kako uzprkos volji nekili tnogu-
ćnika narod zna i može provesti svoju
volju.
Ali ako je volja nekih uzmakla pred
narodnom voljom skoro po cieloj Dal-
maciji, to se ona rekJ bi okupila oko
glavnoga grada pokrajine, da pripra-
vlja „put u sabor" nekim visokopolo-
zenim osobama. S neke strane sveu-
dilj se tvrdi da se vlada ni u ovom
kotaru neće miešati u izbore; ali od
nekoliko vremena neki plaćenici oblieta-
ju zadarski izborni kotar, iznašaju
kandidature ljudi, koji jedu činovnički
kruh i govori se o nekim materijalnim
blagodatima, koje bi stanovite osobe
mogle podieliti.
Koliko su ti glasovi istiniti dokazuje
nam i pismo, koje smo jučer primili
iz Ninske okolice i koje priobćiijemo
pod stavkom „Raz. Viesti."
Mi nećemo sad izpitivati čije je
maslo taj srbsko-autonomaški odbor;
mi nećemo potražiti ko dieli te novce
i odkle su došli ti novci jer kad
1 bismo tiskali tvrdo uvjerenje našega
dobro obaviešćenoga dopisnika, po-
veselim. Naša braća u mnogim srpskim op-
štinama već su od nekoliko godina otpočeli
ovu slavu. Taj lijepi glas dospio je i do
vas. Pa na poziv vaše dječice vi se sku-
piste tako mnogobrojno na ovaj svetosavski
zbor, na srpski prosvjetni zbor! E! pa do-
bro ste nam došli braćo i sestre! Da ste
nam zdiavi i čestiti i vi, draga dječice!
Najprije ovo vam kažem: ne pitajte vi
mene, zašto nije uvjek ovdje ovake slave
bivalo. U Školi su drugi „zapovjedali..." Pa
takva je škola za nas mrtva bila... No već
danas je prilika za nas bolja, a biće u ime
Božije sve to — bolja... Lijepo je da se u
kući srpskoj postom i zavjetom ovaj dan
poštuje. Sretni smo da i crkva srpska iko-
nom i molitvom danas sveti. Ma po cijelo-
me narodu znade se za sv. Savu, zna se
velim za srpskoga sveca — „sredozimca!"
— Ovo je lijep dokaz hrišeanske pobožno-
sti. A škola uprav pozvana je da u tome
svijetli! Jest, braćo, života mi moga, ovo
božja istina. Valjana škola velika je naša
svetinja. Škola je prva drugarica Hristove
crkve. Ma škola je drugo krilo materino:
dje materino mlijeko prestaje, tu škola na-
stavlja svojom slatkom hranom — istinom
i prosvjetom! Svoja rodjena škola svoje oči
otvara, a to je za nas srpska škola! Ta
Bristos Spasitelj osnovao je školu, On je
učitelj bio prvijeh Apostola! I srpska po-
slovica kaže: „Tko više zna, taj bolje i
vidi." Ovu je istinu davno Srbin u za-
gonetku zavio, a ovako reče: „Bijela njiva,
crno sjeme, mudra glava što ga sije". To
je knjiga svoja. Vi znadete, tko ono reče:
„Sta mi oči pomažu? slijep sam kod očiju;"
je l'te? Tako je bogme. Tako se žalosti
onaj, koji nije iz mlada knjige svoje učio.
Još nijesam gotov. Dosta će biti, ako
samo mimogred ovdje spomenem onu tudjin-
sku školu, u koju ste i od vas neki hodili. Pa
recite: jeste li tamo čuli u poštenju srpsko
ime?... jeste li čuli krsnu slavu?... poznadoste
h srpsko slovo?... Kazaše li vam lijepu dušu
sv. Save?.., To samo, a sve ostalo, što obuhva-
ća sveta naša pravoslavna vjera, da i ne
spominjem ovdje. Ma veseo bio, moj brate,
od te škole puste bježala su djeca naša. i
tako je postao naš glasoviti „pustodjak..."
Na tu školu krvavu gledahu roditelji po-
prijeko... Pa taj strah još je zaostao u ko
stima, i mnogi ne može da se razabere od
toga straha... Ta vaša je n. pr. ova mudra
riječ: „Nema od vojaka — težaka, niti od
| baka — prednjaka." Ma takovom se ško
vriedili bismo tankoćutnost neke go
snode; ali će naši čitaoci i sami nai-
lakše razumjeti odkie polieću neki
zlokobni poletarci i gdje se sakuplja-
ju niti tog novoga pokreta, ko li je
napokon taj luktar, koji kreće svim tim
marionetama.
Uhvamo se da će se svi ti napori
ulomiti o pošteni rad Ninskih rodo-
ljuba, a da će ti uprav žalostni čini
potaknuti rodoljube od Raba do Bio-
grada da se složni i iz svih sila opru
neprijatelju koji ne prebire sredstva,
samo da se dokopa cilja.
Sloga i rad, pa je pobjeda nastrani
poštenjakovića!
I*ređ izbore!
Zora puca, bit će dana.
(Glas mlada popa).
Tko je junak na ždrielo, Na ždrielo
junak tko je. Još samo malo dana
dieli nas od najvažnijeg Časa, gdje je
i narodu dopušteno dieliti vlast sa vla-
darom. Još nekoliko dana, dok se po-
služimo prvim i najvažnijim pravom u
ustavnoj državi. Tamo o Vidov danu
razviti će i naša pokrajina nov život,
po cieloj zemlji nastati će novi duh,
svugdje lebditi će novi pokret. Za ne-
koliko vremena uzniet će se duh čo-
vječji iz ovozemnog prozaičkog ži-
vota do visokih idejalnih poleta, da u
njima crpi snage za ostvarenje svog
omiljelog programa. Naš narod, izmu-
čen, progonjen, ali ne mrtav, prošav
izpod mača i koplja, prokušav sve slasti
i ugodnosti što tudjin i nametnik može
podati, uljuljav se u san zaboravnosti i
nehaja u koji g*\ uljuljala konštelacija
narodne većine, tare oči i u snu pita
na kojoj smo ? kamo smo doprli iza
dvadesetgodišnje borbe ? što nam po-
može naša pobjeda g. 1870? Gdje
je oni visoki barjak nikda prije neoka-
lom Bog ne slavi, niti se srpska kuća
veseli!
Elem, vidite braćo, ovo su uzroci, što smo
se mi danas u školu skupili oko naše dje-
čice, te smo otpočeli ovaj naš lijepi zbor i
razgovor. Produžićemo mi ovu riječ drugi
put ovdje, a dotle valja da se spremamo.
Nego da kažem još i ovo; Zašto mi BV.
Savu proslavljamo u školi? Kratko ću ja
reći ovako: Sv. Sava podizao je škole po
cijelom narodu srpskom. Ove škole divno su
napredovale, jer je narod volio da nauči
Boga poznavati i sreću svoju podizati! Evo
samo ovaj primjer uzeću: Eno je bijesni
Turčin raskopavao Savine škole kroz to-
liko crnijeh vjekova, pa ne mogaše Turčin
uništiti imena srpskoga i naše vjere. Sta
više. Osmanlija je se ogubao, a Srbin slavi
Boga i svoga Apostola, kaktt koji danak u
napredak, sve jače, sve otvorenije...
A ovamo nami kako je?....
Ma moj brate! Sto je sv. Sava jedanput
u dušu usadio, čim je mlijeko materino za-
mirisalo i osladilo se, to nijesu mogli ubiti
ni carigradski kaludjeri, ni rimski fratri...
Sve pod turskom silom i pod latinskom
samovoljom održala je se i sačuvala naša
lijepa krsna slava i čeanica!
koji su glasovali proti meni s narodnom
strankom). Na želju g. Klaića da dodjusvi,
brzojavio sara, da dodju svi, i dodjoše svi.
Ovdje, mimogredice, dvie rieči o Silbljanim
da se vidi kakvi su to ljudi. Kažem odmah:
ljudi predelikatna poštenja, kremen značaja.
Kad su došli u Zadar, kako no ti svoje vrle
prijatelje, pozvao sam ih u sebe. Dodjoše
drage volje; ali netom im ponudih kafu,
dakako jedino iz časti i iz ljubavi — k6
uvriedjeni pozdraviše me i odoše popit kafu
u gostioni. Pozvah ih na objed drugi dan.
Odgovor bi: i u more za me, al da na objed
u mene nemogu doć.
Pram ljudim ovako osjetljiva poštenja,
koji se nebi dali podmitit svim blagom ovoga
svieta; kako je postupala „rodoljubna" na-
rodna klika, u oči izbora kad sam ili odveo
u čitaonicu na sastanak? Meni je opadao
obraz kad sam gledao i slušao kako se sa,
Silbljanim postupa (to sve dakako, jedino
zato, jer ih je predvodio klerikalac hrvat
Prodan, a ne kakav liberalac-narodnjak i jer
su, još dok bijahu na Silbi, odlučili bili gla-
sovat jedino za Prodana — misleć da 6e zbilja
narodni klub održat zadatu rieč, da se
neće protivit Prodanovoj kandidaturi).
Silbljani, video, da je većina obćina za
me, a ipak da im se nasuprot u brk kaže
da ih je pet proti meni, videć, da im se
ondje javno i bezobrazno predbacuje da
su došle bili autonomaši, da ih je Trigarić
podkupio, da su imali doć s Marinićem
i t. d. i t. d., i to sve dok su još trajali
dogovori; — ogorčani, zablažnjeni —izidjoše
iz čitaonice; pokle sam ja opetovano, u nji-
hovom prisustvu, izjavio, da su prosti, da
glasuju ako će i makar proti meni. Tiem
su dovršili moji odnošaji sa Silbljanim.
Kako je pak stvar išla izmed mene i
„narodnjaka" u čitaonici, i tu treba da
koju rečem.
Najprije sam predočio pristojnost, da se
ima osobit obzir na Silbljane, koji nakon
dvaest godina stupaju prvi put u narodno
kolo, nuždu da se te ljude obodri za buduće
borbe prigodom nedalekih obćinskih izbora
i izbora za carevinsko vieće, iztaknuo sam
i moralnu vriednost Silbanjbkih glasova; ali
uzprkos svemu tomu i većini koju sam za Be
imao, netko me predteko podviknuv vrlo zgo-
dno: statpro ratione voluntas. Tad sam iztako i
drugu stranu : kako je svećenstvo zapušteno, ka-
ko se nitko za nj i za njegove inteiese neće
iskreno da brine, spomenuh poso o tiskarni;
sve to nebili gospođa pristala na moju kan-
didaturu barem onda kad je gosp. Canki
izjavio se sklonim na odreku. Pokunjiše
glave, umukoše, al ne pristadose. Tu uz to-
liko nije već bilo Silbljana, te se je red
bilo razići ostajuć pri odluci: nećemo popova
(naposeb: nećemo Prodana). Ove su se rieči
čule u raznim versijam s više strane, one
iste večeri, u istoj čitaonici na uši samog
urednika „Nar. Lista".
Bilo bi mi još nešto primjetit, na sasvim
izprevrnute navode „N. L." o g. Buzoliću i t. d.,
al vidim, da sam već oduljio, te ostavljam do
potrebeza. drugi gjifc'ža danas osvrnuti mi seje
još samo na poglavito, na članak u br. 44 „Nar.
Listu", u koliko je proti meni. Ondje čitam:
„U samom Zadru, pop Ivo Prodan,
došao do kompromisa sa Trigarićem, sa
beršaljerim i pretvorio se preko noći u o-
čitog srbskog talijanskog iredentistu" (sic).
„Nar. List" u drugom broju (u br. 45)
čini izpravak i poriče sve što je prije reko.
Ne treba dakle pobijat. Nu vriedno je da
barem pripovjedim čitateljim povod onomu
„preko noći", „beršaljerim" i t. d.
.Nar. L." pisao je ovo na temelju viesti,
zlobno i naročito proturene, da sam iziiav iz
čitaonice pošo k beršaljerim, a nekim
Agonijom i tu svu noć aproveo a
njim i aa Trigarićem- Ovako fenome-
nalno ludu izmišljotinu „Nar. List" metnuo
brže bolje ništa manje no ko podlogu naj-
većemu svomu topu!!!
Ja ovdje ću kazat istinu, pozivljuć vas Zadar,
da mi, ako može, i jednu samu slovku kao
neistinitu dokaže.
1. Odkad sam u Zadru do ovoga časa
jednim samim putom govorio sam sa g.
Trigarićem, i to nazad dvie godine, braneć
bogoslovce napadnute od zadarske fukare
kamenjem, a kudeć mu redarstvo.
2. U bersaljerskoj dvorani nijesam nikad
bio i nit ne pozniam gosp. Agoniju,/^—
A sad nek sude pošteni i nepristrani s ka-
kvim ljudima imam posla i do čega se do-
pire, namjerom da se, kad bi bilo moguće,
naškodi ugledu i sjaju nepredobitne, nepo-
ročne hraniteljice katoličkih i hrvatskih prava.
I ovim završujem, preporučujuć moje sliepe
protivnike božjoj milosti i sažaljenju^čitatelja.
U Zadru, 18 lipnja 1883.
Đ. Ivo Prodan.
Urednik „Kat. Dalm.".
vrt^sztc&zris^—-
Dnevne viesti.
Prošlih dana slovenci Trsta i okolice po-
slaše tri molbe, dvie obćini a jednu vladi.
Prva molba podpisana je od 1429 slovenskih
otaca, koji ujedno imaju preko 4000 djece
i traže od obćine da u gradu ustanovi dvie
pučke slovenske učione ; druga molba traži
da se svi obćinski činovnici u obćenju sa
Slovencima okolice služe slovenskim jezikom ;
treća je molba bila prikazana vladi i traži
da okolica mješte šest bude imati četrnaest
zastupnika u obćinskom vieću, odnosno
saboru.
Dne 12 tek. birali su gradovi u Kranj-
skoj svoje zastupnike. Svi odabrani zastupnici
pripadaju slovenskoj narodnoj stranci, osim
jednoga, koji je uslied kompromisa bio iza-
bran u njemačkom Kočevju, gdje je dosad
bilo dva njemačka zastupnika. — U veli-
kom posjedu predobiše niemci.
Iz Beograda javljaju da nije istinita viest
o umorstvu nekoga talijanskoga vjerovje-
stnika. — Poznata Elena Marlcović, koja je
pokušala ubiti kralja Milana, umrla je, nezna
se od šta, u tamnici Požarevačkoj.
Poljački biskup Felinski stigo je u
Rim i bio je primljen ođ Jakobinija;
nastaniti će se u poljačkom zavodu.
Brzojavljaju iz Berlioa dne 14 tek.:
Povjerenstvo za pretresanje crkveno-
političke zakonske osnove primilo je
danas prva tri Članka te osnove, a
usljed predloga katolika Windthorsfa
odbacilo je Öl. 4. Ostali će se članci
pretresati sutra, rek bi da će bez sum-
nje bit primjeni.
Poljaci i Rusi. Pester Lloyd u obće ne-
prijazan prama Slavjanima prima iz Berlina:
„Opazilo se najvećom pomnjom u ovdjašnjim
najodličnijim krugovima, da proglas amne-
stije ruskoga Cara spominje na prvom mjestu
poljake. Poljački ustaše mogu se povratiti
u domovinu; ali nema govora o političko-
nihilistnim zločincima. Nije ovdje sgoda da
se govori o odgovornosti koja pada na sa-
vjetnike Aleksandra III dali je shodno
napomenuti na znamenitu prijaznost, koja se
prigodom krunitbe iznaša ostentativno prama
poljacima. Kakovo je Carevo ponašanje
prama nihilistima to je unutrnje pitanje
Ruske; nasuprot njegovo ponašanje prama
Poljacima tiče se i nas i austro-ugarske
carevine, naše prijateljice. — Nemože se za-
nijekati da ruska diplomacija od dulje vre-
mena nastoji dosljedno i vješto da opeta
zauzda prekinute sveze sa narodnom polja-
čkom mišlju. Petrogradsko ministarstvo u
svojim dogovorima sa Vatikanom, odnosno
na uzpostavu katoličke jerarkije u Varšav-
skoj vladavini, naprtilo si je velikih žrtava.
Pristalo je da se obustave barbai'ska nasto-
janja da se prisvrnu poljački katolici na
poprimljenje grčke vjere; nastojalo je da
zadobije, ujedno sa simpatijom i moralnom
podporom Kurije, i prijaznost poljačkih po-
danika, kad je dopustilo da se dielomice
povrate isti crkveni dostojanstvenici, koji su
jednom bili osudjeni na progonstvo i po taj
način da izvojuje slavnu pobjedu Ecclesia
militans nad najabsolutnijom državom ovoga
svieta". \
Kačić Spomenik«
XXI. Imenica.
Duhovna mladež preko Velebita pri-
naša „za slavnog KaČića malenu al
srdačnu svoticu od f. 6 :45".
Po prijašnjim Imenicam f. 599:60
i 20 franaka u zlatu. Svega f. 606:5
i 20 franaka u zlatu
Školski Pafoirci.
Pokrajina, 1 svibnja.
II.
Rek bi da jadno pučko učiteljstvo u vi-
ših krugovih neima nikoga, ko bi zanj dvije
rekao: „pokrajina je siromašna, imate vaš
komad *) kruha" i s tim je svršilo. Dočim dru
gi činovnici beru mastnu plaću, jadan uči-
telj dere se 5 ili 6 sata na dan uz 96 nov-
čića! Pitam: je li mu to dostatno, da od-
govori svim potrebam: odjeni se, obuci,
prehrani, još dok je sam, a kamo li kad
ima i obitelj !
Vidi li tko učitelja neobučena kako
iziskuje današnji modni Galateo, nasmijat
će se, zažeti: i ono je učitelj! pa vazda u
istom odjelu! al ti sudci nezavire u okol-
nosti tužnog zlopatnika.
Iziskuje se da učitelj bude svestrano na-
obražen, da bar ima sve pedagogičke knjige,
du prima koji poučni list, a bar da ima i
jedne novine; jer zatjeraju li te u kakvu
Bukovicu, što ćeš ako neprodješ koji čas s
listom, sdvajaj ; a odakle sve to nasmoći?
Tim jedinim da se tješimo: iz naroda smo
proizašli, njemu služimo; velika je naša za-
daća, radimo marljivo. Muž pravi onaj je
koji rodu sve sile žrtvuje! A uhvajmo, da
će nas drugdje čekati veća nagrada.
Ali nije pravo ni da na tom sve ostane.
Svećenstvo i učiteljstvo, to su u državi
dva vrlo ugledna stališa, dva za naobrazbu
vrlo važna elementa, bilo bi pravo, da naši
zastupnici reknu dvije za nas. Mi ne pitamo
Bog zna česovih mastnih plaća, dajte nam
da možemo živjeti, a ne da prije neg je
mjesec iztekao podjemo u prijatelja: zajmi
mi fiorin, dva do zadnjeg.
U preko velebitskoj Hrvatskoj i po svem
carstvu ima ljudi, koji poznaju jadno stanje
pučkih učitelji, pa se za njih i staraju, te
živu bolje od nas!
Sami mi u Dalmaciji moramo živjeti u
iznimnom stanju, ratovat s nevoljom (pa
jača ona nego mi). Da to nije što je naša
Dalmacija kršovitija, ili zato što je siro-
mašnija od drugih pokrajina naše Monarhije?
Ljudi božji pogledajte na družinu podpisanog.
Po odavno je sudrug nam Tugojević za-
prašio u „Katoličkoj Dalmaciji" njekoliko re-
dakS glede učiteljskih sastanaka; evala mu!
al uz ekonomično poboljšano stanje; i ja ću
danas nadovezat dva redka, premda neznam
koliko će bit umjetna.
Baš je savjet sudruga nam Tugojevića
dosta liep, čudim se, kako nečujem još da
se miču učitelji kog kotara — ne spavajmo
već! Vidimo da mnoge struke činovničtva
izdaju svojih almanaka, listova, drže sa-
stanaka, daju predstava, zašto bi imalo
izostat pučko učiteljstvo?
Tko veli da pučko učiteljstvo u Dalma-
ciji ne bi moglo izdavat kakov list, budi
pedagogički, budi zabavni? valjda se ne-
bismo mogli nadati ruku pripomoći, podu-
piranja od milih nam Don Steva i Don
Mate ?
Ne bi li svaki od učitelja mogo po što-
god napisat? Ne, boji se kritike! Zašto
turat nezdrelo na svietlo, pitaj savjeta, je
li zdrelo, tek onda daj vanka.
Koliko bi u tom gradiva pružile kotarske
konferencije, a ne, da kao doBad mnogo
radnja zamre u zaboravnosti ?
Valjda se ovim putem nebi pomoglo u-
čioni, i te kako. U školi se moraju preda-
vati i domaće priče 3); kad bi svaki uči-
telj takove pokupio u mjestu gdje se na-
hodi, došlo bi se i do cielokupne poviesti
mile nam domovine.
Nebi li se mogli učitelji pojedinih kotara
sastajati kroz godišnje manje i veće praznike,
dogovarat se o boljku učione, o kakovoj
radnji, pošto više oči bolje vide, pa to o-
bielodanit ?
Dok družtva polazeća sveučilišta izdaju
svoje almanake, zašto i dalmatinski uči-
telji nebi izdavali svoj, nek bi se taj me-
Nevelim komadić, da koga nebih uvriedio, a
sviet neka sudi!
3) Na žalost opazit je, da je učiona u kojih
djeca nemaju ni pojma o domaćih priča, a ipak
mjesto pruža i te kakvih povjestničkih sgoda u
koje bi se ista mogla ogledat, i uvjerit tko su
im predje bili, pa bi im to u životu mnogo vriedilo
pred neukim, koji vele: „Što su nam stari učinili."
To stoji do učitelja.
tnimo zvao „Dalmacija". Neimamo" gradiva
i te kako da imamo. Koliko nam samo gra-
diva pruža kršna nam domovina i njena
krvava poviest. Ne bismo li mogli i po što-
god naći u zaprašenih arkivih, {renieti i h
kog ne našeg pisca. A gdje nam je mla-
djahni hrvatski zanos, valjda laj nije kadar
stvarat slike !
Ne bismo li mogli imati u tom i pomo-
ćnika, nuti vrlih svećenika širom nam do
movine; tko bolje do li učitelji i svećenici,
ne bi li ovi morali biti ko jedna duša, nijesu
li oba ova elementa u položaju, da sve
svoje sile žrtvuju svome narodu!
Sve bi se ovo moglo izvesti, pa onda
srećnih nas, srećne nam domovine; na nam
je red, upilimo u glavu, velika je naša za-
daća, narodu nam je pomoći, još u sadanjih
sgodah, kad je u njekim stranam domovine
nam zavladao driemež, kad na nju reže ne-
prijatelji sa svih strana nastojeć da ju
poplave. Stariji hoće da niemče; oni pako,
koje smo kao goste primili u ovu inače
hrvatsku zemlju, hoće da kroje zakone, da
šire nekakav srpski fanatizam.
Držimo se, nedajmo se, ulievajmo u mla-
djahna srdea naše mladeži domorodnu ćut,
i trudi će nam urodit dobrim plodom!
Koliko mi je na srdeu ležalo, izrekoh.
Jadinko.
.
Pruska i sv. Stolica.
„Rad ovoga uzroka pruska vlada pripisu-
je tolike važnosti predstižnoj mjeri prijavne
dužnosti (AnzeigepflicJita), smatrajuć ju ne-
obhodno potrebitu sustavu prijateljskoga
sporazumljenja. Kad bi to falilo, država bi
bila napokon primorana da uredi svoje od-
nošaje sa rimskom Crkvom jednostrano pu-
tem svoga zakonodavstva; u takovom slu-
čaju dozvoliti će pruskim katolicima sve što
je snosljivo sa neobhodno potrebitom mjerom
svoje vlasti, ali puštaj uć da, osim ovoga,
obstoji svietski zakon neublažen od spora-
zumljenja sa crkovnim poslovačima". —
Ovo su rieči pruske vlade upravljene u
noti od 5 proš. svibnja na državnoga taj-
nika, stožernika Jakobinia; pa buduć da
dogovori nijesu doveli do nikakvoga spora-
zumlca, pruska vlada mislila je da njoj je
provesti o život gornju izjavu, biva „jedno-
strano, putem svoga zakonodavstva" urediti
odnošaje sa sv. Stolicom i s toga je izniela
pred zastupničku kuću crkveno-politički
predlog, koji smo donieli u prevodu u po
sljednjem broju.
„Nastojanja državne vlade da uskori mir-
uredjenje odnošaja izmed [države i katoličke
crkve, pokle joj je pošlo za rukom na novo
uzpostaviti u većem dielu biskupija carevi-
vine redovitu diocezansku upravu, ciljala su
na prvom mjestu da u interesu pruskih ka-
tolika uzpostave dostatno dušobrižništvo u
katoličkim župničkim obćinama
Ali posvemašna pomoć odvisi od uredjenja
prijavne dužnosti." S toga, nastavlja obraz-
loženje zakonske osnove, vlada se obratila
sv. Stolici, ali buduć da se nije moglo doći
do uspjeha vlada drži svojom dužnosti oži-
votvoriti program procrtan u posljednoj noti
(od 5 svib. t. g.)
Pruska vlada dakle litjela bi svu krivnju
s neuspjeha svaliti na sv. Stolicu.
Nota od 5 proš. mjes. nije no odgovor na
notu stožernika Jakobinia od 7 travnja t.
g., a da se bude mogao dobro prosuditi taj
odgovor, od potrebe je povratiti se na pri-
jašnje note, koje je naš list u prevodu
donašao.
Notom od 19 sječnja t. g. sv. Stolica do-
pušta prijavnu dužnost pod uvjet organi-
čkoga preglede svibanjskih zakona, slobo
dnoga izvršenja crkvene jurisdikcije i slo-
bode u odgajanju i podučavanju svećenstva.
Na to notu odgovara pruska vlada, tražeć
da sv. Stolica protumači bolje taj njezin
uvjet.
Sv. Stolica notom od 7 travnja podaje
potrebita razjašnjenja — a pruska vlada no-
tom od 5 sv. prenaša dogovore na drugo
polje i brani potrebu prijavne dužnosti.
Iz ovoga svak može uvidjeti kako je
nelogična posljednja nota pruske vlade i
kako sv. Stolica nije kriva eto dogovori
nijesu imali željenoga uspjeha.
400 ragazzi e donne Albanesi, avendo i I
Turchi commesso parecchie crudeltá; ma
vuolsi che il Montenegro non accordi cosi
fácilmente riíugio.
14 giuqno.
Jeri ed altrojeri ci fu combattimento
sotto Hotti. Due mila Turchi furono respinti
colla perdita di 400 uomini, lasciando sul
campo tutte le munizioni e molte armi.
Avendo il combattimento avuto luogo
lungo la riviera del lago di Scutari, la riti-
rata dei Turchi fu protetta da due canno
niere Ottomane.
I Malisori combattono sempre con poehe
centinaja d' armati, lasciando alie vedette il
grosso del loro corpo.
La famosa discendenza dei Prenk, cosi
detti principi dei Miriditi, vuolsi abbia ri
cevuto in questi giorni forti somme di de
naro per corromperé i Miriditi, a non prender
parte all' insurrezione. Questa discendenza é
una grave disgrazia per 1'Albania; giacché
sempre dimostrossi umile serva dei Turchi.
18 giugno.
Dopo tre giorni di continuo combattimento
presso Tusi, i Turchi íurono ovunque re-
spinti, con sensibili perdite. Due battaglioni
furono costretti, per salvarsi, piegare verso
Zeta, e nella precipitosa ritirata si sarebbero
sbandati sul territorio Montenegrino, se lo
avesse permesso il cordone militare.
Case, campagne, tutto viene distrutto dal
Turco, ed ora centinaja di famiglie cattoli
che non hanno tetto né pane, e cosi sono
esposti a perire d' inedia. Si rivolgono questi
infelici alie nazioni libere, ed in particolare
ai Cattolici di tutto il mondo, onde li soc-
corrano mediante collette ; a promuovere le
quali ci raccomandiamo al giornalismo.
A S. Giovanni di Medua arrivarono due
trasporti Ottomani con truppe di rintorzo,
ma fino ad oggi non poterono effettuare lo
sbarco, perché minacciati da un corpo d' in-
sorgenti.
Giusta le avute iníormazioni, le Autoritá
Montenegrine sotto pena di multa vietano
ai propri sudditi, di nazionalitá Albanese a
pas3are i confini Montenegrini ed Austriaci,
senza prima chiedere il permesso dalle pro-
prie Autoritá.
xr^s^^rs
RAZLIČITE VIESTI.
Danas se otvorio dalmatinski Sabor. Ju-
tros u 10 sata bila je pontifikalna misa, u
stolnoj crkvi, kojoj je prisustvovalo jedno
8-9 zastupnika, većinom autonomaša i gdje-
koji srbin. Od narodne većine nije bio riiko
prisutan. U sat posl. podne N. P. namjestnik
otvorio je sabor prikazujuć mu kao pred-
sjednika g. Gjuru Vojnovića (srbina) a kao
podpredsjednika g. Mihovila Kapovića (au-
tonomaša). Oba se zahvališe hrvatskim je
zikom. Predsjednik Vojnović naglasi da Dal-
macija napreduje, jer se prešušava Neretva,
jer će se sdružiti željeznicom sa ostalim
pokmjinama carstva — i jer se otvorila
ludnica u Šibeniku. Samo po njem nazaduje
u mornarstvu — uhva se da će sabor i ovom
prigodom obratiti se na vladu Velik je
napredak što smo velikim trudom stekli na-
rodni jezik u sudovima. Govori i g. namje-
stnik a za tim je za sutra urečena
sjednica u 10 sata u jutro.
G. Pavić von Pfauenthal vladinim je po-
vjerenikom.
Otvoru je bilo prisutno tucet zastupnika;
od narodne stranke nije bilo nikoga. Glasa se
da su se uztegli, jer je i predsjednik i pod-
predsjednik bio imenovan od manjine. Sutra
po svoj prilici neće biti sjednice, jer... neće
biti dovoljno zastupnika.
Po obećanju i jer se istine mi nebojimo,
primamo i tiskamo sliedeći „izpravak^, koji
u glavnom potvrdjuje sve naše tvrdnje. S toga,
a i jer imamo posla a prijateljem koji želi
imat osobitih obzira napram starijim svojim
prijateljima i koji uz to duguje i harnost
„narodnomu" klubu, što ga je, ako i prot
volji, u Sabor proturio; ograničit ćemo se
samo na nešto malo opazaka, al koje će bit
dostatne da čitatelji uvide kako se istina
neda pokrit ljubavlju sloge, od „narodnog"
kluba nizom nerodoljubnih i nepohvalnih
djela najprkosnije i uz viku nećemo popova
srušenom. Evo sad što kaže veleč. g. Canki:
„Nijesam se lje ikad nadao, da će se o
meni, kao što evo prigodom izbora za ze-
maljski sabor, toliko baviti javni listovi —
i to na svaku ruku. Sto o meni „Dalmata"
brbljaše i brblja, malo i nikakve štete; jer
lažeu se ne vjeruje. Nego me ljuto pece,
kada ,,K. D " uavadja, da sam rekao, što
nijesam; te po neki način, kako mi se vidi,
htjela bi me zavaditi ») s mojimi starimi pri-
jatelji i borioci za narodno-hrvatsku stranku,
i prikazati, kao da sam ja nekorektno po-
') Čudno je ove Vaše mnjenje ! a priznat ćete
i Vi sami da je za nas uvrjedljivo. Znamo, da Vi
ovim potvrdjujete indirektno svoju osobitu oda-
nost „starim prijateljim", ali taj cilj ne Cm« nam
se dovoljan da nam se uzmognu gratis podmecat
ovako zlobne namjere.
stupao. — Kad je štovani D.n Ivo Prodan
došao k meni u Nin, da mi javi svoju kan-
didaturu u kotaru vanjskih obćina Zadru;
i rekao mi, kako bih želili mnogi svećenici,
da dva popa kandidiraju, i da sam ja onaj
drugi pop, o kom su se složili—ja sam se
stao najprije izvinjivati; pa' mu najposlje
odgovorio: Ako je do sloge, evo me ; ako je
za neslogu, ni spomena o meni '). Te sam
rieči opetovao štovanomu D.n Ivi Prodanu
na samom polazku njegovom iz Nina, kad
mi je nadodao: „Ako Bog da, izaći će na
dobro; vi ćete bit il cementou 2).— Jest, ja
sam obećao, da ću gledati, da birani birači
Nina budu za dva popa; ali nijesam nikako
rekao, da ću „do posljednjega časa svim
silama braniti Prodanovu kandidaturu" *).
Meni nije ni u snu bilo tvrdokorno do budi
koje osobe (a još manje do samoga sebe);
nego do načela. A da pravo kažem, za što-
vanog Prodana, izmed ju biranih birača u
Ninu, nijesmo bili nego ja i učitelj Škarpa4);
jer su ostali znali reći: „mi ga ne znamo" 5)
— pa' ja nijesam htio ni silovati ih, pošto
sam se jako bojao, da se ne bi stvorila ne-
slogat; dočim sam ja obećao i rekao: „ako
je za slogu, ni spomena o meni". — „U
subotu, dva dana prije sastanka biranih bi-
rača", jest, došao sam u Zadar, da razvidim,
kako stoje posli o kandidatih — mogu reći
ponosom — ne, da nastojim za svoju malenu
osobu, nego za načelo; jer me ovog puta
bio neki des, da bi se moglo lahko doći do
razdora 6); te da bi se izvojevano slavodo
biće preokrenulo u sramotan gubitak. Tada
sam se prijavio kod urednika ,,K. D." i
obećao, da dočim budem razumio, kako stoje
stvari (ali nijesam rekao kod središnjeg od
bora), 7) uzmognem li doći, da ću mu ka-
zati. I sbilja nijesam mogao povratiti se
k uredniku ,,K. D."; našao sam se s njim
kod dućana V. Negovetića, i tu mu rekao:
„za jednog su samog popa složni" (ne ime-
nujuć ni sebe ni njega).8) Svečano pak
izjavljujem, da nijesam rekao „ali za Pro-
dana neće nikako" 9) — niti „kad bih se ja
i odreko, bilo bi sve uzaludno, jer Prodana
neće". 10) — I tim sam se odužio svojoj sa-
vjesti, držeć za stalno, da se nijesam ni za
dlaku iznevjerio onoj : „ako je za slogu, evo
me; ako je za neslogu, ni spomena o meni" n).
pop Pavao Zanki.
*) Ova izreka nije sasvim točna, al ipak opo-
naša dosta vjerno ono što je zbilja bilo. Uzmimo
ju dakle kako stoji i držmo pri pameti i u pri-
spodobi dvie činjenice, naime rieči nako je za neslogu ni spomena o meni", i fakt da ste
Vi sada zastupnikom premda je sloga prestalal
Kako se ovo dvoje slaže? Ur.
2) Ovo, kao i sve ostalo postupanje g. Prodana,
dokazuje njegovu miroljubivost i koliko je on
svakom prigodom i nastojao i govorio i radio
pošteno, iskreno u smislu mira i Sloge,
dočim ueki „narodnjaci" ? Radili svim naporom
za neslogu i razdor; to sredstvima kakvih bi se
stidio i najbezdušniji i bezobrazniji čovjek.
Ur.
3) O tom na drugom mjestu. Ur.
4) Vi ste i učitelj Škarpa na sastanku u Zadru
predstavljali obćinu Ninsku, kako ste to sami
izjavili i klubu i nama. Kad ste Vi dakle
dvojica bili za g. Prodana a bili ste onu večer
predstavnici Ninskih birača, g. Prodan punim pra
vom ubrajao za se obćinu Ninsku. Pa gdje je,
osim toga, Vaše odricanje u prilog g. Prodanu, i
Ur.
5) Kako nam priobćiste, kad bijaste u nas na
21 tek,, to je reko sam g. načelnik. Pa eto i
on kaza „mi ga ne znamoal nije reko mi ga
nećemo, nit bi on toga bio kader reći proti svojoj
desnoj ruci, proti duši obćine Ninske, D. t\ Canki-u.
U ostalom ono „mi ga neznamo" bit će bilo pri-
vezano, od prilike, uz rieči „činite, Vi, D. Pave,
jer ga mi neznamo, (recte: nepoznamo) što Vi
učinite mi smo kaili". Nije li tako, D. Pave?
Ur.
6) Jer ste znali koliko i kako „narodni" klub
proti Prodanu rovari : u Ninu, u Biogradu, u Salih
i t. d. Nije li tako? Vi ste se bojali razdora, jer
ste valjda bolje od nas poznavali liberalsku dušu
nekih „narodnih" ljudi, spravnih da glasuju i za
autonomaŠa, radje nego za „predvoditelja kleri-
kalaca i pravašau D. Ivana Prodana. Ur.
7) Prostite, veleč. D. Pave, Vi se valjda dobro
ne siećate. Vi ste kazali u uredu „Kat. Dalm.",
da ste bili na odboru, al da nijeste mogli s ni-
kiem govorit, jer da klub drži sjednicu, te da
se mislite povratit, kad se sjednica dovrši. Nije
li tako? Ur.
6) A i čemu bi imenovao, kad se samo po
sebi razumije, tko je taj „jedan"? Ur.
9) Ovdje ste zlo prostili „K. D." ; ove rieči
nijesu navedene k6 rečene g, Prodanu, nego g.
Dejanu, jer ste Vi i s njim govorili. Ur.
10) I Ovo nije u „Kat. Dalm." navedeno ko
Prodanu rečeno. Ur.
n) Dragi D. Pave, i ovim završujete ? A gdje
je još ono cielo brdo dokaza, ona duga po-
vorka navoda, onaj niz izreka što ostaviste ne-
taknut, i koji je konačnom, gromkom osudom
nedičnog, nerodoljubnog, izdajničkog postupanja
nekih „narodnih" ljudi proti hrvatskoj misli i
svećenstvu? Nego, Vi imate pravo! nijeste dužni
svojim rukama prat tudje ljage. I tako ste se preveć
njima za ljubav izložili. Intelligenti pauca.
Pr< c. G. Don Pavlu Canki-u
narod. zast.
Zadar.
Prije četri-pet dana pozvao me na ulici
neki narodnjak da mi kaže kako je na
rodni klub pristao uz Vašu kandidaturu s
toga što su blizu izbori za carevinsko Vieće,
te mu je od potrebe da držite na okupu
narod, pa je želio da budete u neprekidnom
i tiesnijem odnašaju s njim. Sudeć po Va-
šem „izpravku" malo više priobćenu, naro
dni klub može biti zadovoljan. Vaši „stari
prijatelji i borioci", kako no Vi kažete, još
su Vas čvršće užase privezali i promatrajuć
stvar s toga vidika podni pošto se nečudim
Vašemu „izpravku".
Vi nijeste mogli neodužiti se svojim sta-
rim „prijateljima i borcima", ali opeta njima
za volju Vi nijeste htjeli ni slagati; i s
toga s Vašim vješto izvedenim pismom po-
put one osobe u nekom talijanskom igro-
kazu plivate „žra il si e il no"1, da prvim
ugodite a drugim se nezamjerite. Da je ta-
kav par force položaj malo škakljiv, to je
priznalo Urednićtvo i s toga Vam je pono-
vno ponudilo da uztegnute „izpravak", Vi
nehtjedoste a oolenti non jit injuria, svakako
i mi imamo pravo da branimo naše osobe.
Tvrdite da ste, kad se prvom sastadoste
sa D.n Ivom, izjavili mu: ako je do sloge ;
ali popovi u pratnji D.n Ive znali su meni
višeput pripovjed iti da ste Vi jamčili za
Nin. Kažete suviše da nijeste obećavali da
ćete do posljednjega časa svim silama bra
niti Prodanovu kandidaturu i da su izvan
Vas i g. Škarpe ostali birani birači znali reći:
„mi ga ne znamo". Prepuštajuć na stran
sva druga obetavanja. Vi ćete se dobro
spominjati kako sam ja bio kod Vas u Ninu
u četvrtak prije saborskih izbora i kako ste
mi Vi prije objeda obetavali da ćete sa
sa svojim do posljedujega časa braniti Pro-
danovu kandidaturu, a da ako na posljedku
vidite da ste ostali u manjini, da nebude
razdora da ćete se pridružiti većini. Ova
sama Vaša izjava, ostavljajuć ostala što smo
onoga jutra spomenuli, zadosta je da Vas
smete u tom Vašem plivanju „tra il si e il
no". Ali tu ima još nešto. Za objedom bi-
rači najsvečanije su izjavili da neće izdati,
a malo za tim da će čvrsto uz Vas
Stati, dapače jim Vi spomenuste da ćete u
subotu poći u Zadar da vidite na čemu ste,
a za tim opeta u ponedjeljnik da ugovarate
na sastanku. Svi Vam dadoše vjeru da
će biti uz Vas i što Vi učinite da su
zadovoljni. Vi ste dakle i gosp. Škarpa
one večeri zastupali Ninjane i to sa neo-
graničenim povjerenjem sa njihove strane.
Tvrdeć dakle sada da svi nijesu bili za
Prodana, Vi nam na svu silu utisnujete u pero
ove dvie hipotezi: ili ste Vi one večeri o-
dustali od zadane rieči i protivili se njego-
voj kandidaturi ili su Vas Ninjali izdali;-
ali nije ni jedno ni drugo, neg treće, a to
je da ste Vi obvezani svojim „starim prija-
teljima i boriociraa" pa biste jim htjeli u-
goditi, ne tvrdeć ni da su bili ni da nijesu
bili Ninski birači za Prodana. — Kako je
tad stalo o kandidaturi Prodanovoj svjedoči
i to što ste mi onoga jutra rekli: „U su-
botu ću doć u Zadar a kašnje do ponedjel-
nika morati ćemo do potrebe slati ulake, da dogovorno budemo mogli postu-
pati;" - dakako toga nije bilo od potre-
be, jer Vam je u subotu odrješito narodni
klub izjavio: Prodana nećemo!
Na posljedku Vi kažete: „svečano pak
izjavljujem, da nijesam rekao „ali za Pro-
dana neće nikako" niti „kad bih se ja
i odreko, bilo bi sve uzaludno, jer Prodana
neće." Imate pravo kad kažete da nijeste
rekli g. Prodanu, ali je ova izjava bila su-
višna, jer g. Prodan toga nikad nije ni ka-
zao; to je bilo napisano u članku pod ko-
jim sam ja bio podpisan, a ja, vidite, sad
opeta tvrdim da ste mi to Vi (ako ne
uprav istim riečima doslovce, ali je to bio
smiso Vaših rieči) izjavili; i to u subotu
poslie podne. Ako želite potankosti evo me,
ali se spomenite da i u subotu u jutro kad
ste izašli iz Uredničtva Narod. Lista su-
sreli ste neku osobu kojoj ste po prilici isto
izjavili. U ostalom metnite ruku na prsa, pa ako po duševnosti možete reći da Vam o tom odbor nije ništa rekao (biva da neće Prodana) bra-nite ga koliko Vas volja, plivajuć ,,t»-a il si e il no"; ali ako Vam je sbilja to odbor rekao, kd što je, ako ste Vi to izjavili pred više osoba, ni svi „stari prijatelji i borioci" ne bi Vas imali navesti da jim za volju istinu nogama tarete.
A. Dejan.
Nicolb Comm. e Cav. Giuriceo I. R. Con
sigliere Aulico in riposo, dopo breve e pe-
nosa malattia cessava di vivere in Vienna
il 21 del mese corrente.
Fondatore e benemerito Presidente di
questa Società Cattolica inñuiva, e col pro-
prio peculio, e con quello da altri raccolto
ail' istituzîone dell' Asilo delle Orfanelle, e
non mancava sebbene lontano d'inviare il
I suo obolo ad altri scopi di carità.
Eminentemente cattolico quantunque in
posizione sociale elevata, pure non si ver
gognava di addimostrarsi taie pubblicamente ;
magistrato integerrimo interpretava la legge
mitemente, e non mai con troppa severità.
Collettore generale prima in D&lmazia, poi
nell' Austria-Ûngheria della Propoata Provvi-
denziale inscriveva e faceva inscrivere mi
gliaja e migliaja di nomi.
Riposi in pace ! X.
Uzprkos tomu što je narodna stranka u
većini, bio je odabran predsjednikom Sabora
srbin Vojnović a pod predsjednikom auto
nomaški zastupnik g. Kapović. Intelligenti
pauca.
Jučer se svečano otvorila pokrajinska
bolnica za umobolne u Šibeniku.
Dne 16 tek. bile su svečane zadufcniće u
stolnoj Dubrovačkoj crkvi za pok. Dr. Jur-
ja Pulića.
„ Slavo srbšt ina". Čitamo u posljednjem
broj u n N. L." članak „Izbori ovršeni". Tu
ima i „najdjavoljskijih ambicija", i „najcr-
nije strasti" i „lažnih kleveta" i „crnih laži"
i „pravih infamija" i „najpodlijih izdajstva"
i t. d. i t. d., ali uzalud čekamo dokaza
proti lozinkama: Nećemo popova i ne ćemo Prodana.
Krupa je otukla sela Sveti Martin, Novo-
selo i Povije na Braču. Tako je jaka bila
da su stakla pucala. I na Bolu je bilo o-
gromne štete.
Primamo sa Silbe : Naš načelnik nod sru
Šene kuleu kako mi pripoviedaju neki prija-
telji, izrazio se višekrat, da će odsle i goro
tlačit ovo pošteno i dobro pučanstvo. (Nek
pamti da tko što djelje preda nj pada, i što
se više bude penjao da će pak niže pasti.
Uredništvo).
Iz Janjine, 16 lipnja: Sad, hvala Bogu,
kod ove oružničke postaje imamo dva titu-
lira vodje, t. j, gg. I. Miana, koji je ovdje
zapovjednikom od nekoliko vremena, i S.
Rošića, zamjenika zloglasnog J. Katušića.
Koli jedan toli drugi, uz revno vršenje svoje
dužnosti, osobe su tako skladne i udvorne
naprama obćinstvu, da ih svatko iskreno
ljubi i štuje. Da, ovakih nam se hoće oruž
nika, koji su valaj i samoj starijoj vlasti
na čast.
Kod Vrboske uhvatili su na 13 t. mj. ve-
likog morskog psa. Isti dan ribari su spazili
i dva druga. Na oprez !
PoŠtarske štedionice ustanovljene su i kod
poštarskih ureda: u Blatu, Hercegnovom, Vi-
njercu, na Korčuli, u Imotskom, Kistanjam,
na Pagu, u Prčanju, Smilčiću, Donjem Sto-
livu, Trpnju i Vrboski.
Darovi. N. V. Car darovao je bratovštini
Gospe od Karinela u Makarskoj fior. 50.
Oberdankovi drugovi. Dne 1G tek. pred
Innsbrukskim porotničkim sudom bila je raz-
prava proti Josipu Sabbadini, komu je 28
god., a trgovac je iz Vidina (Udine) u Ita-
liji. Razprava je bila sasviem tajna. Na je
dino pitanje, da li je on sukrivac u Ober-
dankovu pokušaju caroubojstva, odgovoriš«
porotnici sa 9 proti 3 glasa, da jest; ta je
bio osudjen na smrt.
Hrvatsko pjevačko i glasbeno drultvo „Du-
nav" u Vukovaru priredilo je za dan 23
tek. pod ravnanjem svoga likovodje Jos.
Brandeckera Koncert s plesom, čist prihod
namienjen je nabavi društvenoga barjaka.
Cifuti — sudci. Osječki trgovac Dragu-
tin Bartolović nedavno je bio saslušan kao
strukovnjak kod suda u Osjeku, te je i
mao položiti zakletvu pred pristavom Spi 1-
lerom. Ali buduć da je Spiller čifut d.r Bar-
tolović izjavi da neće se zakleti, jer da nm
njegova vierska savie3t zabranjuje da zakletvu
položi u ruke čifuta. Uslied toga Bartolović jo
bio osudjen od osječkoga sudbenoga stola na
sto fiorina globe. Proti toj osudi uložio je
Bartolović utok na kr. banski sudbeni stol n
Zagrebu; boji kao sud druge molbo naredi
drugome sudcu da primi zakletvu g. Bar to
lovića. Ova načelna odluka banskoga midbe
noga stola biti će dragovoljno primljeua od
KATOLIČKA
Veritatem facientes in charitate, )
crescamus in illo per omnia, qui |
est caput Christus. s
(S. Paul. Eph. IV. 13.) j
Izhodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter operam v'esíram impensuros in luenda salutari Ecclesi» doctrina animisque ia
Religionis amore el in verse fidei professione roborandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim olamito:
Si quit Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. fipig. XVI. ad Dam.)
Uvjeti predbrojbe. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 flor. — Za inozemstvo 7 flor. i postarski troškovi. — Predbrojba biva za cielu godinu; tko na Bvrhu godišta ne odbije liat
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvratbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi s% ne vraćaju.
Br. 53 Zadar, Četvrtak ¿9 Srpnja 1883. God. XIY.
Molimo one naše prijatelje koji
nam nijesu došle poslali podmiru
predplate za tek. godinu, da to
učine što prije, nek ovaj neustra-
šivi borac za sveta katolička i
hrvatska prava uzmogne nastavit
bez zaprjeka svoje nezavisno i
iskreno djelovanje i Što smjelijim
srcem susretat tuču otrovnih striela,
koje neprestano na nj odapinju to
protivnici to neki himbeni rodo-
ljubi.
Onu pak gospodu koja svojim
dugotrajnim obiranjem oglušaka
toliko potežkoča stvara našoj u-
pravi, upozorujemo da ćemo, ne-
izvrŠe li što prije svoju dužnost,
opet se latit neugodnog javnog
pozivanja po imenu i sudbenog
postupanja.
Dalmatinski Sabor.
7. Sjednica — 17 srpnja.
Predsjednik, knez Gjuro Vojnović, otvara
sjednicu u 9 sata i 40 časa — Prisutno je
30 zastupnika — Vladu zastupa pl. Pavić.
Tajnici, Pezzi i Petranović, čitaju zapi-
snik posljednje sjednice. Pokle se zapisnik
pročitao u oba jezika,
D.r Bulat opaža da je u zapisniku na ta-
lijanskom jeziku rečeno da je D.r Klaić
izjavio, da je predsjednik povriedio poslovni
red; tako isto čini mu se da je i u hrvat-
skom zapisniku, dočim je dr. Klaić reko da
je povriedio ustav (Sa desnice: dd, ustav).
Predlaže dakle da se metne u talij. zapisniku
„regolamento o statuto provinciale", a po
isti način u hrvatskom „zemaljski red ili
ustav".
Tajnik Petranović čita dotične stavke,
koje su prouaienjene u smisln Bulatova
predloga.
Predsjednik ima i on za se nešto opaziti.
"Iza kako je Klaić učinio tu izjavu, on je
uprav reko ustav, ja sam opetovao da sam
postupao po zakonu a ne po želji D.r Klaića".
Pita dakle da se i to uvrsti. Sabor prima
oba izpravka, te je cio zapisnik odobren.
Predsjednik pozivlje zast. Dubokovića da
zauzme mjesto tajnika. Messa da je javio da
je bolestan, te da nemože prisustvovati
Bjednici, pozivlje s toga Vukotića da zauzme
Messino mjesto. Kaže da nezove D.r Tomića,
jer je postao članom zem. odbora i tim
prestao biti tajnikom; neće narediti novi
izbor, jer će se po svoj prilici brzo zatvo-
riti sabor.
Tajnici zauzimlju svoja mjesta.
Predsjednik javlja da mu je stiglo neko-
liko upita i predloga.
D.r Maaovtić pita vladu glede zemljištnih
knjiga. Kaže da je malo osoblja, da su
sudci mnogo obterećeni i da jim nije mo-
guće na vrieme spraviti. Pita s toga vladu
namjeravala li, da se sto prije sgotove
zemljištne knjige, povisiti broj prislušnika.
— Isti pita vladu glede paše seljana Sinjske
i Vrličke obćine na bosanskom zemljištu.
Opisuje što se dosad n tom smjeru dogodilo
i što su seljani pretrpljeli, te napokon pita:
1. Dali je vlada N. V. naklona poduzeti
opeta potrebite korake da se učini kraj ne-
priiikana podignutim od bosanskih vlasti se-
Ijanim Sinjske obćine u uživanju njihovoga
starodavnoga prava; i 2. Dali je vlada voljna
narediti vlastima da se uztegnu svake ovrhe
u ime odredbina, koje traže bosanske vlasti.
Kulišić stavlja upit na vladu N. V. glede
zajma vrličke obćine, koji se punih osam
mjeseca raztezao. 1. Cieni li vlada da sli-
čna pitanja obćinS da postignu zajam jesu
naprešna; 2. Zašto je vlada raztezala tim
pitanjem osam mjeseca; 3 namjerava li vlada
dogovorno sa zemaljskim odborom dati ta-
kovu naredbu, gdje budu naznačene formal-
nosti kojima je podnieti prošnje glede takovih
zajam a.
Pavlinović stavlja upit na vladinoga po-
vjerenika. „Prigodom zaposjednuća Bosne-
Hercegovine god. 1878, vlada je digla na
vojničku službu mnogo tovarnih konja, na-
ročito u obćini Drniškoj. Posto još nije to
izplaćeno po pogodbi, pa je puk uzrujan i
ustaje svojim tužbam na upravu obćinsku,
imam čast upitati gospodina vladina povje-
renika: a) Zašto vlada dosad nije te račune
trsila; b) Kad jednom misli da ovi dosadni
poso rieši, ne samo za Drniš nego i za o-
stale obćine".
Biankini pita vladu glede Požara, koj!
je bio zabranjen u Cislitavi usljed nastoja-
nja dalmatinske vlade; jer istom se ta za-
brana saznala prijazni i neprijazni listovi
javili su da je Pozor bio zabranjen što je
napisao nekoliko članaka proti sustavu niem-
čenja bar. Jovanovića i imenovanju njema-
čkih činovnika. Govori o „umjerenom i za-
služnom listu" s kojim je „tiesno spojena
povjest narodna s ovu i s onu stranu Vele-
bita" — te napokon pita vladu dali je volj-
na zauzeti se kod ministarstva unutrnjih
posala, da se ukine zabrana Pozora.
Vladinomu povjereniku, pl. Paviću, bit će
čast odgovoriti na ove upite u kojoj od doj-
dućih Bjednica, samo na Biankiniev upit neće
odgovoriti, jer to spada sasviem na djelo
krug ministarstva.
Tajnik Duboković čita vladino pismo koje
javlja da je pritužbeno povjerenstvo u po-
slu uredjenja zemljarine bilo razpušteno.
Predsjednik: prima se na znanje.
Didolić kaže da odkad se uvela „carinar-
ska sveza" dalo se strogih naredaba, koje
valja razborito tumačiti. Brač da živi s ko-
pnom. Svoju potrebu dobavlja iz Spljeta,
Omiša i Makarske; pa za malo lakata po-
stava, kil pirniča ili sladora valja imati fi-
nancne popratnice i t. d. Mrtvim slovom
zakona dade se opravdati, ali nemože se
duhom zakona. Kad su male brodice, nemože
se ni promisliti da vode robu iz inostran-
stva, ako se ne predpostavi da su te bro-
dice sa broda na debelom moru ukrcale te
stvari, što je smiešno; s toga predlaže neka
sabor izrazi vladi N. V. želju da dade na-
redbu, da oblakšice za unutrnjih promet u
granicama carinarske sveze protegnu se i
na promet izmed Brača i kopna,
dokaže da dotična brodica dolazi
luke istoga kopna.
Predsjednik odašilje na zemaljski odbor,
da o tom izviesti.
Canki opisuje nevoljno stanje zadarskoga
kotara pokrivena trnjem; a tomu je zanaj-
više kriva nestašica šuma i potoka bez na-
ravnoga toka. Valjalo bi urediti vode, jer
se ljeti usmrde, od smrada postaju bolesti
kad se
koje iz
a stanovnici postanu nesposobni za poljski
zimi pako neprestane kiše nabreknu
potoke koji raznesu zemlju i s toga težaka
mnogokrat ljetina izda; tad mu se je uteći
kamatniku, kašnje nema čim da nađomiri
dug, pa mu je plaćati težke kamate, te mnogi
imućni posjednici padnu na prosjački štap
i valja da podju od vrata do vatra, a gdjegod
se neki dadu u lupeže. Već je jednom bilo
predloženo ob ovoj stvari, ali dosad se nije
vidjelo ništa. Nebi htio da se namah sve
izvede, već uz vrieme i to s pripomoći do-
tičnih obćiua i s toga predlaže: a) da od-
bor zemaljski dade proučiti čim prije kako
urediti vode u zadarskom kotaru; b) da
zem. odbor providi potrebitu pripomoć od
dotičnih obćina i od vlade i odredi iznos iz
pokrajinske zaklade za tu uredbu; č) da
izradi osnovu shodnu za uredjenje voda i
ć) da preporuči vladi da prohod Nina bude
što prije izveden.
Predsjednik odašilje na odbor zemaljski
da izviesti.
Vukotić čita svoj predlog. Bokežki seljani,
osobito iz nekih sela, šalju svoju stoku ljeti
u Crnugoru na pašu. Do novoga financijal-
ncga zakona sve je liepo bilo, ali sada po
novom zakonu svaki obćinar valja da dovede
svoju stoku u Kotor da ju tamo linancni
poslovači pregledaju i pobilježe. Gubi se
mnogo vremena a i potežko je seljanima,
s toga predlaže da se dade nalog zemalj-
skomu odboru da izhodi od vlade „da prouči
način i izda naredbu kako bi se mogle iz-
davati popratnice" bez da živo putuje u
Kotor.
Predsjednik javlja da mu je bilo uručeno
nekoliko molba.
Tajnik Duboković čita: Samostan sv. Ma-
rije u Zadru pita da mu se povisi školski pau-
šal; Anastasija Minatelli pita pripomoć; Matija
Franković, u Zadru, pita mirovinu; Franjo
Zaneta, bivši učitelj, u Novom, pita pripo-
moć ; Marija Miletić pita da joj se povisi
plaća; Ivan Mešalja traži nagradu; Nikola
Cipiko, pučki učitelj, pita petgodišnji do-
platak: obćina Novska pita da ju se oprosti
od plaćanja stanarine za žandarmariju i t. d.;
Antun Biankini, urednik Gospodarskog Pou-
Čnika, pita pripomoć; seljani Drvenika kod
Trogira pitaju za što još nemaju pučke u-
čione; Vid Vuletić, gradj. učitelj, pita pod-
poru za putovanje u znanstvene svrhe.
Sve se ove molbe predaju molbeničkomu
odboru.
Vladin povjerenik, pl. Pavić, odgovara na
razne upite stavljene u prošastim sjednicama.
Prelazi se na dnevni red.
1. Izbor jednoga člana financi jalnoga
odbora.
Izabran je Pezzi.
2. Prvo čitanje zakonske osnove o uve-
denju nekih odredbina u obćini Trpanjskoj.
Dr. Klaić, izvjestitelj, čita dotičnu za-
konsku osnovu, i pokle je pročitao „pošto
je predlog sasviem jednostavan i po drugi
put se vraća u sabor" predlaže da se odmah
predje na drugo čitanje (Primljeno). — Pre-
lazi se na drugo čitanje i osnova je primljena
bez ikakve preinake. Dr. Klaić predlaže da
se predje i na treće čitanje. Primljeno je, i
tim je zakonska osnova primljena i u trećem
čitanju. Po ovom zakonu trpanjska obćina
kroz 12 godina od dana proglašenja zakona
pobirati će uvozarinu na svaki etolitar vina,
mašta, kvasine, žeste fior. 2, a na svaki
etolitar pive i. 1 i 60 nov.
3. Prvo čitanje zakonske osnove, kojom
se sadašnja politička obćina Sućurja na
Hvaru razdieliuje na dvoje.
Dr. Klaić predlaže da se ova zakonska
osnova preda na pretresanje i dotično iz-
vješće političko-upravnomu odboru — prim-
ljeno.
4. Prvo čitanje zakonske osnove o nekim
redarstvenim mjerama glede ribanja u rie-
kama i jezerima.
Dr. Klaić predlaže da se i ova osnova
predade političko-upravnomu odboru— prim-
ljeno.
5. Izvješće zemaljskoga odbora, kojim
sprovodi tražbu obćinskoga upraviteljatva
Drniškog, da se preinači §. 6 br. 4 zemalj-
skoga izbornoga pravilnika (biva, da Drniš
bude odciepljen od izborništva Vrlike i Knina
i da mu se dade posebni zastupnik).
Dr. Klaić Čita izvješće i predlaže da se
preda istomu odboru.
6. Izvješće zemaljskoga odbora, kojim
prati molbu Kate udove Kurir da joj se
udieli pripomoć — Predaje se molbeničkomu
odboru.
8. Izvješće financijalnoga odbora o kona-
čnom računu učiteljske mirovinske zaklade
za učitelje pučkih učiona g. 1880.
Isvjestitelj Simić čita izvješće i predlaže
da sabor odobri račune, koji su u redu. —
Odobreno.
8. Isto, o konačnom računu Mamuline za-
dužbine za god. 1880.
Izvjestitelj Duboković predlaže da se o-
dobri. Odobreno.
9. isto, o konačnom računu zemaljske u-
čionske zaklade za g. 1880.
Izvjestitelj, Simić, čita dotično izvješće i
predlaže da se odobre računi.
Biankini. Molio bih za kratko razjašnje-
nje o stavki: poljodjelski vrtovi. U tu svrhu
bilo je proračunano 1000 fior., a nije po-
trošeno ni novčića za poljodjelske vrtove,
premda je to važan predmet u pučkoj pro-
svjeti. Višekrat se čula tužba da učione na
selim nemogu napredovati, a to je s toga
što narod nemože svojim očima da se uvjeri
o koristi nauke. Pitao bih dakle školskoga
izvjestitelja (Latour), ili tko je ovdje za
njega, jer on nije u stanju da sam dodje,
pošto nepozna hrvatskoga jezika....
Predsjednik'. Vi nemožete znati, znali ga
ili nezna. To je uvrjeda.
Pastrović: Nezna!
Biankini: Faktum je da nezna.
Pavlinović: Zna se da nezna; to nije u-
vrjeda.
Pastrović: To nije uvrj
Predsjednik spominje da niko bez doz-
vole nesmije govoriti. Moli Biankini-a da
prosliedi.
Biankini: Htio bih znati zašto nije potro-
šeno to hiljadu fiorina za poljodjelske vr-
tove, dozvoljeno od pokrajinske zaklade.
Vladin povjerenik, pl. Pavić, odgovara da
je „to istina da je važan predmet" i da će
se vlada u buduće starati.
Biankini: Ali zašto nije se prije starala?.,..
Predsjednik: Razlozi nisu dopušteni.
Biankini: To su pitanja na....
Predsjednik: Opet opažam da vladi upra-
vite upit....
Biankini odgovara da pita razlog zašto
nije potrošeno ono 1000 fior., jer hoće da
zna zašto i kako glasuje. Inače nerazumije
čemu vladin povjerenik. U ostalom kad ne-
može dobiti razjašnjenja, predlaže da se
naloži vladi da unapried potroši cielu svotu
odredjenu za učionske vrtove..
f i
Tajnici, Duboković i Messa, Čitaju zapisnik
po§J§ednje sjednice, koji je i odobren — Za
ticći pita D. d& ga izmieni u tajništvu drugi
zastupnik.
Podpredsjednik kaže da je Tomić prestao
biti tajnikom, s toga pozivlje Vukotića, koji
uz neku primjetbu, zamjenuje Dubokovića.
Mes»a, i on bi htio biti izmienjen.
Podpredsjednik opaža da je ovo posljednja
sjednica, jer se uhva da će danas sabor
opremiti sve posle.
Masovčić pita glede uredjenja rieke Ce-
tine. Kaže da je c. k. strukovnjacima bilo
naredjeno da izrade dotičnu osnovu, pita
s toga jeli ta osnova gotova, ako nije hoće
li se sgotoviti.
hti glede škola u Sinjsko-VrliČkom ko-
taru. Po zakonu imalo bi biti barem 50
učiona, a nema jih nego 7; pita s toga vladu,
Hali je nakana na nadležnom mjestu izpo-
slovati da bude uvrštena u proračun svota,
kako bi se vanredni zaostatak u školama
sinjsko-vrličkoga kotara nadopunio.
Podpredsjednik: Sad ćemo saći na dnevni
red.
DvaestČetvrta točka. Izvješće saborskoga
odbora o pregledanju rada zemaljskoga
odbora.
Izvjestitelj, Luka Zore, čita izvješće. Odbor
je pregledao l-ad zemaljskoga odbora od 1
kolovoza 1881 do 30 svibnja 1883. Priznaje
nastojanje, nepristranost, ljubav za radom
zemaljskoga odbora — i na posljedku pred-
laže zaključak: „sabor dalmatinski postoje
pregledao izvješće odbora za pregledanje
rada zem. odbora sa priznanjem odobrava
njegov rad". Za tim odbor predlaže neke
naloge koje je dati zamaljskomu odboru.
1. Da zem. odbor nastoji da se preinači
zakon o kotlarini a dotle da se oblakša iz-
vadjanje toga zakona, kao da se i preinači
način izvedenja carinarskoga saveza.
2. Da nastoji da se Dalmacija što prije
spoji gvozdenim putom sa Carevinom, a na
primorju i otocima daje sa parobrodima što
viSe saobštaja.
3. Da nastoji oprieti se filoxeri po Brn-
skom ugovoru i maslinom grizu, kao da se
i uvede sadjenje duhana u Dalmaciji.
4. Da nastoji proučiti vladinu osnovu o
zavedenju ratarske škole u jednom zagor-
skom kotaru Dalmacije, biva u Sinju,
5. Da nastoji što prije započeti sgradju
Dubrovačke bolnice.
6. Da nastoji za puteve i vode u obće a
osobito za uredjenje rieka Krke i Cetine i
za gradjenje mostova, kao na Rieci kod
Dubrovnika, i svukud gdje je nuždne po
trebe.
1. Da nastoji o podizanju biblioteka za
pučke učione.
8. Da zamoli na nadležnom mjestu da u
novoj zakonskoj osnovi o ribanju sudbena
nadležnost ostane pri kotarskim vlastima a
bude oduzeta zdravstvena-lučkim vlastima i
da se kod kotarskih vlasti namjesti posebni
" strukovnjak kao izvjestitelj u ovim poslima.
9. Da zemaljski odbor pospieši riešenje
pitanja ukinutih svjetovnih zadruga.
10. Da svoj upliv uporabi da se odstrani
dinamita u ribanju i da sami posjed iste bude
pod posebnim jamstvom i strogim mjerama.
Obća je razprava otvorena.
Bjelanovi6. „Odbor za pregledanje rada
zemalj. odbora iznio je vrlo liep izvještaj,
izvještaj bas krasan. Sve je dobro, ako Bog
da bit će još bolje". — „Nalozi koje odbor
preporučuje zem. odboru takove su naravi,
da kad bi odbor i deseti dio izvršio, mi
bismo za više godina mogli biti mirni. Odbor
da se je držao one: tutto va per il meglio,
nel migliore dei mondi, on da je dakle inogo
produljiti svoj rad sve do maja 1883. Izvje-
stač kaže da je pomnjivo pregledao izvješće
zem. odbora; bit će, ne niječem. Ali držim
da ima nekih točaka u izvješću zemaljskoga
odbora, koje je saborski odbor mogo bolje
proučiti. U ove spada t ono što kaže zem.
odbor u točki o obćinama". — Govori o
razpustu Kninske obćine, o odciepljenju Pro-
minske, kako se sve to izvelo. Spominje
kako se Vranković prije osam godina pro
tivio odciepljenju Promine, iztiče nedoslje-
dnosti narodnjaka. — Kad je kninsko obć.
vieće htjelo da će razpisati izbore banuše
dva komesara. Kako to ? — U Beču da se
glasovala školska novela, trebalo je glasova,
ta školska novela bila je potvrdjena jedino
su 3 glasa većine. Dalmatinski zastupnici
da su trgovali; za dokaz navadja iz bečke
Neue Freie Presse, koja je doniela iz polja-
čkih listova. — „Fakat je da je vlada neza-
konito postupala (u Kninu), ali je fakat da
je zemaljski odbor tražio tu odluku i da su
na svaki način nastojala gospoda s one strane"
(desnice) — Zalostno je da zemaljski odbor
nezna se protiviti vladi. Govori o nekim
obzirima, koje da smo Čuli sinoć; o podpo-
rama Nar. Listu. Prije dvie godine u tom
organu, koji stoji pod pokroviteljstvom ze-
maljskoga odbora bilo je da srbi i autono-
maši teže preko granice, da je omladina
srpska sakupila se u Dubrovniku
Podpredsjednik ga pozivlje na dnevni red.
Bjelanović: Molim da pro...
Podpredsjednik da neupliće listove...
Bjelanović: I to ulazi u rad zem. odbora.
— Jedan od njemačkih govornika u care-
vinskom vieću reko je da je Austrija poli-
cajska država. Ako pogledamo koliko mi u
pokrajini imamo kapetana, komesara i žan-
darmarije to bi najprije vriedilo za Dalma-
ciju ; a pošto je tako, jeli liepo i dostojno
da narodno predstavništvo idje na ruku toj
upravi, uzdrži policajski organ, i pomaže
c. k. upravu.. — Na djela zemljskoga od-
bora da bi najbolje bilo udariti stih srp-
skoga pjesnika:
„Za pravilo ludost izabraše".
Govoreć o željeznicama i svezi sa ostalom
carevinom tvrdi da je to pusta maštanija g.
g. Klaića. — Dokažuje nedosljednost naro-
dnjaka. Danas ,,N. L." viče na niemstvo a
a sutra tvrdi cla je njemački jezik državni
jezik. Nezna još što je taj Pavić, a zove ga
naše gore listom, da opeta na nj udari — „Uz
materijalnu propast imamo i političku raz-
kvarenost". - Neće iznieti predlog ukora,
jer zna da dandanas nebi imao uza se ve-
većine: ali se uhva da će jednom biti ve-
ćine koja će osuditi djela narodnjaka. —
Glede uredjenja Krke kaže da se o tom
već francuzka vlada počela baviti, pa i au-
strijanska, ali dosad nema ništa. — O ko-
tlarini da je ovo već treći put da se ovdje
govori. Braniti kotlarinu i govoriti o po-
lakšicama to da je kroz prozor govoriti.
Ima veksacija, ali te nijesu sve u izvadjanju,
već uprav u zakonu. On je dakle za to da
se sasviem ukine zakon, koji nije za dal-
matinske kotle, već za velike fabrike i t d.
Serragli govori glede ribanja. On je proti
tomu da nadležnost u poslim ribarskim o-
stane političkim vlastima.
Makiedo (talijanski). Odbor kad je iz-
razio želju da se kotarskoj političkoj vlasti
pridrži nadležnost u ribarskim poslima pošo
je sa sliedećega gledišta. Političke kotarske
vlasti prije svega su vlasti prve molbe u
obrtničkim poslima, a ribanje je obrt: te
buduć da je kot. pol. vlast već prva molba
u ribarskim poslima valjalo bi ukinuti taj
carevinski zakon, da se oduzme političkim
vlastima sva nadležnost u poslu ribarenja.
S druge strane kod političkih vlasti ima
zakonjaka, a svakako više te uvjerava od-
luka, koja dolazi od strane legalnih ljudi,
no odluka od strane poslovača, koji nijesu
bili izučeni u zakonu. Dodaj tomu da ju-
risdikcija kotarskih vlasti prostrana je, do-
čim je ona zdravstvenih i lučkih vlasti o-
graničena, obično jedna obćina ili malo više,
s toga drži se da su kot. političke vlasti
kompetentnije da odluče. Mnogokrat zdrav-
stveno lučke vlasti u malim su mjestima
pridružene carinarskomu uredu, a svakako
nije pristojno da carinar odlučuje u tom.
Ribarenje u nekim kotarima izvadja se po-
mješano više kotara ujedno, u takovom slu-
čaju kot. pol, vlast može se lakše obratili
na obćine no zdravstveno lučka vlast. Lu-
čka vla3t može nam kazati kad je liepo ili
ružno vrieme i tu je kompetentna; ali se
ovdje neradi o liepom ili lošem vremenu,
dali o pravu velike važnosti; na osob riba-
renje na srdelama, veliki izvor dohodka za
neke krajeve. Dakle rad svega toga, pri-
pustiti je političkoj vlasti nadležnost u po
slima ribarenja. Nu još ima. Kad bi zdrav-
stveno-lučka vlast htjela provesti svoje od-
sude morala bi pitati pomoć od političke
vlasti, jer nema svojih sredstva, s toga
mislim da je shodnije da politička vlast od-
sudjuje, bez potrebe da traži pripomoći od
drugoga, jer je tim pravda snažnija. Politi-
čka je vlast suviše u smislu Dandolova pra-
vilnika koja u pomješanom ribarenju baca
brusket, a to se nikako nebi moglo povje-
riti zdravstveno lučkoj vlasti, bud prije valja
da se izvede od obćina iztraživanje trata,
pak obznana radećih trata, što se izvadja
kod obćina, gdje je pol. kot. vlast. Nakon
svega toga odbor je našo shodno da nadle-
žnost bude pridržana političkoj vlasti i ja
preporučujem da sabor to primi.
Serralji kaže da bi se moglo doskočiti
tomu, što su pol. kot. vlasti u poslim ribarstva
vlasti prve molbe; glede sposobnosti zdrav-
stveno lučkih vlasti kaže da ima raznih
sposobnosti.
Makiedo tvrdi da uzrok s kojega bi
Serragli htio da se oduzme kotar, polit,
vlastim nadležnost nema nikakova temelja.
Serragli kaže da ta nadležnost nije ništa
koristila ribarstvu, ali govornik u svom od-
vjetničkom djelovanju vidio je odluka po-
litičkih vlasti sasvim vrstnim razlozima pod-
kriepljenih, i to neoprovrživim razlozima, a
tako isto i odluka namjestničtva. On će reći
istinu, kot. poglavarstva zauzela su se u
ovim poslima. „Ne radi se ovdje o nezna-
tnoj stvari, dali o izrečenju odluka, koje
kašnje uplivaju na pravo" i poradjaju par-
ba, a ovo se nemože pripustiti posiovačima
koji nepoznaju zakon.
Biankini opaža da ga se je danas g. Bje-
lanović na novo siecao, osobito „ N. L.«, koji
mu na srdcu leži. Neće odgovarati, jer u
saboru „mi nismo žurnaliste". Da se ob
onim stvarima, koje je napomenuo Bjelano-
vić, dosta razpravljalo u listima, „mi ćemo
opeta pisati liepih članaka i puniti prazne
stupce svojih listova". Mimogredce će od-
govoriti na „prostačku uvrjedu", da je „N.
L." policajski organ. Pripovjeda da je čitao
ovih dana u nekom piscu, koji je pisao o
parlamentarizmu, da ima ljudi koji hoće da
se iztiču, o svačem govore, napadaju
tad da dotični zastupnici izlaze vanka. Drugi
da su vanredno ekčentrični, a njima odgo-
varati, da kaže pisac, bilo bi isto ko zvo-
niti (!?) muziku da bolje buče. Tvrdi da je
govor Bjelanovića prešo granice pristojnosti,
da je „N. L." nezavisan list, da je bio pro-
gonjen i t. d. Nisu, kaže na posljedku, na
ovoj strani policajski organi; policiju je tra-
žiti kod onih koji su podigli ustanak boke-
žki, pa sad primaju nagrade (Buka,
podpredsjednik opominje).
Govori vladin povjerenik, pl. Pavić i ističe
da sd je Kninsko obćinsko upraviteljstvo
pokazalo neposlušno, jer nije htjelo da za-
počme pripravne radnje u odciepljenju Pro-
mine. Vlada da je učinila svoju dužnost.
Klaić će odgovoriti Bjelanoviću na ime
zemaljskoga odbora. Govori o odciepljenju
Prominske obćine i o razpustu Kninske.
Zemalj. odbor da se nije opro vladi, jer
nemože da se opre; namjestničtvo ima ab-
solutnu vlast razpustiti obćine, a oni valja
da štuju vladinu vlast, jer žele da drugi
poštuje i njihovu. IJ pogledu izbora da je
Bjelanović imao dokazati, barem iz daleka,
da je bilo nezakonitosti. Izbori da su se o-
bavili podpunom slobodom, a politički po-
vjerenik nije se uplićao, dapače nije bilo ni
izborne borbe. Ako Bjelanović dovodi u sa-
vez razpust Kninske obćine sa školskom
novicom i citira iz Nove Presse, on je krivo
napućen. Čast „N. P." glede izobila njezinih
raznih viesti, ali u stranačkom izvrćanju i
izkrivljivanju u tom je majstor kakvomu
nema para u novinarstvu. Bjelanović da je
napomenuo da su oni trgovali, Nč, oni ni-
jesu trgovali, oni su glasovali kao sustavni
dio desnice, jer su uvjek pripadali pravno-
mu klubu; ali tadara dakako da su stavili
za uvjet, da glavne odredbe proglase se ne-
valjane za Dalmaciju, za mir i ljubav me-
dju srbima i hrvatima u vjerskom smislu.
I sbilja za Dalmacija nevriedi ništa drugo
nego oni propisi, koji smjeraju na pobolj-
šanje odgoja, jer se dosad nije gledalo na
odgoj, već samo na znanje. Bjelanović da
izrazuje nepovjerenje upravi zemlje. On da-
kle misli da zemaljski odbor upravlja zem-
ljom? Dokažuje da zem. odbor ima malo u-
pliva. Bjelanović je dakle pogriešio adre-
som. Narodni odbor da ima pravo dičiti se
da je u dvanaest godina mnogo toga uradio
na korist zemlje. Kad je narodni odbor došo
na upravo da su financije zemaljske zaklade
bile u zlu stanju. Tomu da nijesu bili krivi
oni umni autonomaši, koji su tad upravljali,
već god. 1869 nije se glasovao proračun, a
god. 1868 uslied nekoga sporazumljenja pri-
rez je nizko bio udaren. Danas pako finan-
cije su u dobrom stanju, i to je oj|
dokazao razmjerjem izmed upravnih tro^|ka
i sveukupnoga troška. Zemaljska imcmna
da je ponarasla za preko 300,000 fior. pod
današnjom upravom. Suviše današnji je od-
bor uredio obćinsku upravu zakonima obje-
lodanjenim i strogim naredbama, tako da
se doprlo do toga da svih 81 dalmatiaftj^h
obćina glasuju redovito svoje proračune, što
je ipak nešto. Ako gdjekoja kadgod izostane,
to je s toga, jer n. pr. radi izbora nijesu mo-
gli sgotoviti proračun ili radi visećih odluka
nijesu mogli udariti obć. prirez. — Istina
da su se povećali obćinski prirezi; ali to,
kako je reko sinoć, dolazi s razvitkom ob-
ćinskoga života, a svakako gdje narod može
izplatiti te prireze, tu nije nazadka. Zako-
nom o javnim dobrotvorstvima da su uredili
te važne zavode, i spasili dubrovačku „0-
pera Pia", koje je morala propasti. — Spo-
minje zakon o putevima, glasovan g. 1874.
U tom zakonu bilo je uklopljeno oko 500
geografičnih milja puteva, koje je valjalo
prokrčiti. Kad se taj zakon razpravljao u
saboru njegov prijatelj Monti izjavio je da
so to neće nikad izvesti, ipak dosad se do-
bar dio izveo. -- Odbor je izveo uprav
krasnu zgradju za iudnicu i bolnicu u Ši-
beniku, koju svaki put kad vidi promatra
i pita si da li je tako ukusnu zgradju mogla
izvesti siromašna ova pokrajina; a do malo
će se podignuti i nova zadarska bolnica. —
Spominje rad odborov glede školskih stvari.
Oni su sve školske zakone preinačili na
novim temeljima, ipak ministar Stremayr,
koji svakako nije bio prijatelj Slavenima,
ne samo je potvrdio sve te zakone, već je
preporučio i odborima drugih pokrajina da
se ugledaju u te zakone i da na temelju tih
zakona preinače svoje zakone. — Uredjenje
kućarine i zemljarine, oko koje je u velike
nastojao odbor, za Dalmaciju da je polak-
šića, ako se izuzme Zadar, koji je nešto bio
naprćen. Za nje je utjeha da su se glasovali
konačni računi, pa se ništa nije moglo iz-
nieti nego poso o tiskanicama. „Mi možemo
dakle ponosom gledati na prošlost i dičiti
se povjerenjem, koje je sabor vazda u nas
polagao". Glede buduće većine, o kojoj je
govorio Bjelanović, „želim da ta nova ve-
ćina bude u položaju da uzme prigode i
uzroka da izrazi vama ono pouzdanje, koje
će danas naša većina nama izraziti". (Zivo
povladjitanje i pleskanje).
Vukotić da su prepiranja dvaju urednika
prešla granice parlamentarnosti [oko! ohol
0 predlogu ! — sa desnice). Nije da urednici....
(Bulat: na predmet,! na predmet! Podpred-
sjednik zvonij. Častni Bjankini je naglasio
da je „S. L." (vika: nije ni reko) .... nije
Srpski List potego nagrade (Pastrović rječj u
1 rukama dokazuje sudrugovima da to nije
predmet razprave; drugi mu zastupnici mašu
rukama i doviknuju, da pusti govornika go-
voriti) .... Moli da se negovori o ranam
još nezaraslim, jer bi mogo iznieti neke
stvari, koje u ovo doba nebi narodu kori-
stile, ali ako bude prisvrnjen on će govoriti.
Biankini neće da primi lekcija o parla-
mentarnosti od predgovornika, a misli da
neće ni njegov kolega Bjelanović. Kaže da
je u obće govorio o mitu, a da ga je bilo
potvrđuje povjest; križa i nagrada dobili
su oni, koji su bili krivi ustanku. Neka srbi,
završuje, napućuju narod kao i mi, na rad,
pa će sve biti dobro.
Bjelanović drži da je zemaljski odbor znao
za razpust Kninske obćine i da je u tom
poslu uplivisao. Kaže da je spomenuo N.
Pressu, ali da to nije ona pisala, već pre-
našala iz poljskih organa, koji su primali
izvještaje iz svog kluba, a ti su izvještaji
kazivali, da dalmatinski zastupnici rade o
partajskoj koristi, školska novela da bi po
Klaiću bila za dobro Dalmacije. Njemu se
čudno čini kako su sami poljaci i dalma-
tinci bili iznimljeni glede naredbe o vjero-
zakonu upravljaljućega učitelja, To su po-
ljaci učinili da Rusini, kojih ima nekoliko
milijuna nesačuvaju u školama svoj jezik i
svoju vjeru .. .
Pavlinović: katolici su.
Bjelanović. Različiti katolici... (smieh).
Biankini i drugi: Nema različitih katolika.
Bjelanović. Pripominje što je Bijankini
reko o zaslugama N. Lista. Kad bi govor-
nik imao govoriti o zaslugama toga lista,
on bi morao razdieliti u epoke, kad je
L." bio Nadilom i drugim uredjivan, i sad
RAZLIČITE VIESTI. i D
j suda
Ce. gg. dopisnici: iz Goranaca \ Sućuranin : i
Spijetn, M. L.; X. iz Donjeg Doca; —
v krajine ; X s Paga; i l. d. Dan»«
siK> nikako, l'o mogućnosti sve u dojdućem
Prekojučer preminuo je, pokriepljen sve ! c.ji postavljaju na sva važnija mjesta mu- za Kap. uunaerseu i^rci
totajstvim umirućih, jedan od najodličnijih žev'1 koJl neuiivaju simpatije tamošnjega | Thostensena i deve osobo
Zadrana, Petar Abelić vit. reda sv. Gr- j pučanstva jedno sto^ nisu hrvatske naro- • bar. Erstatningeu, koj. ,<
o ; Vn„no TU dnosti a drugo što niti nepozuavaiu hrvat- sukoba sa b. bperanza.
c. k. prizivnoga suda u Zadru. Ima tomu i je dne 4 tek. dojedrio iz Oette b. Argo M. j
već jedno dvie godine, od kad se u Dalma- j prazan. — Deal, 9 kolovoza. Bark Speran- | n<m°
P„ I • ,v . nA,.:ont- „ sl,P 1 ciji postavljaju na sva važnija mjesta mu- \ za. kap. Gundersen, izkrcao je ovdje kapet. i broju.
! ževi koji neuživaiu simpatije tamošnjega ! Thostensena i devet os,ba momčadi norv. j ć. g, A. J. Sl.k.rsko Primorje - Vrlo rado,
e potonuo uslied ! ¿to prije. Živjela cisto katolička i hrvatska sviesl!
I Bude li toga, nebojtno se dtišmanti: pokunjit će
se pred velikom, ujedinjenom, samostalnom Hrvat-
| skom kć> klasje pred premoći vihora.
| Častna gospoda „Kaštelanski stekliši". Alego-
— i rična slika oštroumna je. 0 njoj potanko u listu
Sinoć u 9 '/a iznenada užgala mi se lo- j nemožemo, jer bi zapelo o §§, premda stvar ne-
koje ga po zakonu ide. Novi predsjednik! 20vina i drva kraj kuće i u malo plamen bi j vi{Jfl R s rodo|jnb»og gledišta vrlo pohvalna,
rodjen u Kanalu u Goričkoj, slovenskoga je | bio ušao unutra to ju sasviem izgorio sa j : _ § Katnj6||9 „ šl0 prije. Živjeli!
poriekla. Ako I nije hrvatskomu jeziku ona- j drugih pet kuća spojenih s mojom da mi ; s BAS S
ko vješt kao što slovenskomu, nadat se je, i njsu namah priskočili dobri ljudi i susjedi j A- * u- - u- !* v* ' 0
| da će se i u njem za kratko doba usavr- j uz giju pomoć mogao sam ugasiti vatru oko P.; 0. J.; 0. M.; D. J. N.: D. G. T.; D. P. T. •
šiti. Kod ovdašnjega tršćanskoga suda De- ! 10 »/a sata. Za to °ću ostati haran dok mi j d. S. V.; i). B. L.; I). .1. M.; D. F. L.; D. Š.
gura Velikoga i željezne krune III. razreda.
Obnašao je mnogo časti; bio je zastupni-
kom, predsjednikom trg. komore, obć. pri-
sjednikom. U svem se odlikovao umjere-
nošću, nepristranošću i dobrotom srca te o-
stavlja za sobom liepu uspomenu. Danas
mu bi sjajan sprovod s neobično velikim
učestvovanjem obćinstva. Vječni mu pokoj !
i6v, nepoznavajt
skoga jezika. Zato prate naša braća u Dal- i
maciji svako novo imenovanje nepouzdanim |
srcem. Nu kod ovoga imenovanja možemo j
jih uvjeriti, da će dobit muža pravedna, j
koji će nastojati pribaviti hrvatskomu je- |
ziku kod dalmatinskih sudova ono mjesto, ;
>pci
jCaUvala
Dr. Klaić pošo je u Beč da tamo ustmeno | ^ bio je . resjednik koji je nasto-| bude života svemu mojemu susjedstvu a
izvlesti ministra predsjednika grofa Taaffea | jaQ da ge imenuju1 za suđce aaroo takovi | navla8tito c. k. oružnikom koji su se na-
C. g. 0. A. IS'uić — Ljubaški — Dali smo se
j obavieslil: uzrok za koji Vam nije poslao knjige,
B. Srdačna hvala u ime počašćenog sv. načela.
Živjela Katolička Hrvatska i njízina sveta prava!
ČĆ. gg. : 0. B. ; 0. P. B. ; g. P. F.; 0. K.; g.
- , , . . _ j r , , N. V.; O. B; 0. B. ; g. Š. na5.; 0. K.; g. St.
je zaštediti putni trošak bud je postupanje | ¿ju tuma&l. Mi gubitak gosp> Defacisa ne ¡ carinaru Moscoviti Itražmeštru Ziski, Petru ¡ Takodjer. Živjeli !
dalmatinskoga namjestnika u saboru, kao i , možemo neg0 iskreno žaiiti? a braći Dalma- i Garofalo-u, kleriku Š. Matulini, koji su
njegovo službeno djelovanje uobće na mje- j tÍQCem svakako sam0 čestitati rad dobitka j skočili gdje je vatra biesniia, osamili plamen
rodavnom mjestu podpuno odobreno,, slavno , ovako vrstna predsjednika. i nosili vodu. Moram zahvaliti i gg. žu- , . . .
pnznano bilo'. - Pražkoj Politici pako i ¡ ^ Valentié Don josipu Lovroviću i ! ta-l Je' da 86 Pretiskavaju. Preporučili smo i opet.
brzojavljaju da neće nikako poći za rukom ; Matuüni küji su m¡ inamah ponudili i C. g. 0. U. Talija -- Iunsbruok - Šaljemo
ovTóa^kÍr^T^-erodavntr kru ov°ima ' G" IXr Valussh prepoit gorički, o kojem ¡ vode iz njihovih čatrnja. I Vam pocam od 15 tek. mj. Ono f. 8 namiruje
drže potrebním zaTžavm'"Bečki^dopisnTk | fm? ! mi bili donieli viest, da će postati; Silba, 18 kolovoza 1883 ! podpuno cielu godinu, te drugo netreba, nego
pražkih Narodnih Listy kaže da je Taafte j iskupom u Poreču, nebí te časti primio, j f /)« Qrandiúa. ! moći ćete na svoje, vrieme nadoplatit od - »i/|t
uvjerio Klaića, kako je dalmatinski sabor ¡ ^ djjo.y. Goi-p ^er^da j | 1884, to toliko da nebude slomaka. živjeli!
t). g. X. — Štajerska — Ugodno nam je u
velike što nas se siećate iz bratske slovenske
zemlje. Preporučujemo Vam se i za unapried.
Pismo kojim ste nas počastili preko zajedničkog
nam prijatelja rodoljubno je, al je preiakreno,
proti onoj „In btigia non mai — o la veritá non
sernpre tuttaI ono zloglasno ime M. mnogo
! kvari. Nu ipak nastojati ćemo da se okoristimo, Algir: doj. 16 k. Tartaro. Anveraa: j izcrpiv do prigüde n riei!i ¡, I)arem iztaknutfli
! odj. 16 k. Betti, k. Jeletić, Fowey. Brin- ¡ osob¡to pr¡ koncu? o|)šin)a obz0rjaJ u daleko bu-
¡disi: d°J- 11 k- Aí'S0 M. Cagiiari: doj. j dućnogl zagižuće m¡slí ¿¡vje¡¡,
! 18 koL Leda- Carđiff: doj. 16 kol. Plod. i ćf g x,-Silba - Culi smo za nova junaštva
Primamo iz Spljeta, 15 tek.: Danas je j Cette: doj. 12 kol. Caterina Stuk. Deal: j g Zaf nezna} l1a tko t|a r,itll |Jek g0 dobru fle
uvieri l^laica KaK aaimatinsK saoo i • -i ti i • •
bio zatvoren od Cara uslied neposredne nepozna jezika onog puka koga bi imao
molbe bar. Jovanovića, neučestvovav odlučno predvoditi. Poznato je da sačinjavaju o-
u tom poslu bečko ministarstvo. fff311?. veS!™ ^novnika porečko-puljske F I biskupije čisti Hrvati a prec. g. Valussi
— j uvidja i sam koli bi bilo zanj mučno u-
| pravljati pukom koga nerazumi a koli bi
Primamo sa Silbe, 18 tek.: Neću tužit j bilo za puk sam ponizujuće, da imade nad-
-i: : A..«; „o pastira, koji mu nemože podati duševne
hrane u materinskom pučkom jeziku. Tr-
nikoga, ali je za čudo, kako požari, za koje
do dvie tri godine nazad nije bilo pametara,
sada se ovdje toli često dogadjaju. Sinoć je
uhvatio oganj drva Durae Grandića, i da
nijesu žandari brže bolje skočili u pomoć
bilo bi izgorjelo i nekoliko kuća, med tim
i župnička.
Plovilba ausL-ug. brodova.
šćanska Naša Sloga opaža: Kad bilo cr-
kveni bilo svietski ovako plemenito shvaća
li svoje zvanje, zaista bilo bi u svietu ma-
nje nepravda i manje tužba.
Pišu nam a Primorja:
Sto vam se čini, tko se više odlikovao u
ljetoanjem dalmatinskom Saboru? Uzmite
stvar, kako hoćete, za šalu ili sbiija, ja
odpjevao prvu svetu misu mladi Franomc j đoj. 16 k. Lussignano. Delaware: doj. 2 Dada? Z1 be DHMli u vellku ,
Otac Andrija Matutinović iz Mak. Primorja, | kol< Mathu3alera. Dundee: doj. 15 k. Ko- P '
tinov^ P°n0Slte 1 JUna MatU" | strena. Dieppe: odj. 12 k. Catina B., k.
velim i tvrdim, da se najvećma opošteniše j Duhovni otac bio mu je plemeniti Go- ' Sforzina, London. Falmouth: doj. 16 k.
i i " —D '' "--1-' —1 - Germana Antonio. Gaboon: odj. 21 lip.
Beautiful Star, k. Perčie, Trst. Jakin: doj.
1J k. Dampier. Kings*oad: doj. 13 kol.
dva izpušena učionska nadzornika, i to prof. j spodin Rade Vitluri, a njegova plemenita
Zore i uč. Vukotić. Da kako? —- Gdje ! Gospod ja mater. Prigodno slovo rekao je
ćete većeg učiteljskog pipa do Zorina, koji ! vrlo dobro M. P. O. Ozretić. Poslie svete
pred zastupnike, ko pred kakvu knjižnu ! mise bio je krasan objed koji je dao spra-
Akademiju, izneBe toli životno državno pi- I viti mladomisnikov stric, starina Fra Inja-
tanje o fonetici ? Tako se blagoglasnom | cijo Matutinović, koji je rado dočekao iz-
svidjela fonetika zastupnicim, da je uz dvie | punjenje svojih vrućih želja,
umjestne rieči Pavlinovića pala u zaborav . Njegova Preuzvišenost Gospodin Marko
— Ali je budući zastupnik Vukotić cienio, J Kalogjera počastio svečara svojim prisustvo-
učitelju nije dovoljno, što na prste znade j vanjem i liepom napitnicom. Bog dao te se
jezična pitanja; htje iztaknuti i ekonomična, i množili sinovi svetoga Frane na korist vjere
Gle! biranik Bok& Kotorskih zaplaka nad | i naroda. l)
velikim troškovima, što Sabor stoji Pokra- !
jinu; a nije župljanskom junaku na pameti
došlo, koliko je Država, pa dosljedno i naša ! Danica. Književno družtvo sv. Jeronima
Pokrajina, potrošila za opamećenje Dušanove javlja da je ,,Danica", koledar i ljetopis
unučadi? Pa kako složiti taj krokodilski književnoga družtva Svetojeronimskoga za
plač s tužbom istog budućeg zastupnika, da , g-odinu 1884 dogotovljena,
on, Vukotić, nemože živjeti u Zadru sa j Sadržaj je „Danice" sliedeći: Pristupna
četri forinta dnevnice? —Si tacuissent phi- j godiria 1884. Visoka kraljevska kuća. Abe-
losophi man8is8ent. j eedarni pregled imena svetačkih. Koledar.
! Ljetopis družtva svetojeronimskoga. Izvadak
iz pravila družtva svetojeronimskoga. Bra-
tovština hrvatskih ljudi u Istri. Majka božja
bistrička. od J. Šafrana. Crtice iz javnoga
zdravstva, od prof. d.r Ante Lobmajera. Sto
a možda mu baš i poznala Vam zadnja presjede,
jer g. P, obratio ae pravici i zak. nu. I mi bismo
koju, al je sad suvišno. Do potrebe, evo nas:
mi prot nasilju svakoga rado branimo, a osobito
gdje su nasilja skoro neprestano na dnevnom redu.
Hvala na čest. Srdačan odpo/.drav !
Hrvatska bibliotečica.
Mostar, 1 kolovoza: Ovih dana dovrši se
ovdje u Mostaru na okružnom sudu krimi-
nalna iztraga suprot Stjepanu Kostan-u 8vietu "zbilo. Vuk Krsto Frankopan
Dalmatincu, bivšem nadtammčaru. Kojtan j od RadogUva Lopašića< LanarsFtv0
pitali rosudu ! od AndriJe. Hajdinjaka. Veziljka, spjevao " „ I T..nn Ti.nciti T.AiO 1 llVflolrWa n^lča od P.
Franklinu
preveo J.
V. Pošteni Švicar, preveo J. V. Pričice. Ka-
ko se istina plaća. Primjer — najbolji nauk.
Neodbijai opomene. Torba. Gospodarske
sitnice. Dosjetke i smješice. Kakvo će biti
vrieme godine 1884. Sajmovi (vašari, pazari).
... i • ,. • c I Tržački od Radoslava Lopašića. Lanarstvo je stojao na klupi okrivljenika za. c.elih 6 , Hajdinjaka. Veziljka, spjevao
dana, dokle su se svjedoci »pitali . osudu j J L^za i breskva, priča d
dokle ie primio na dvie godine tezke tamnice i. , rT , , v , ... I r — v.u^ x- • * • Lebera. Kako ces obogatiti (po sa gubitkom činovnistva i prognanstvom iz ' T \ r, . u
zaposjednutih pokrajina. Okrivljenika ogo- i ' Zan^ Je u neVolJl hr-a-na'-
varao je na njemačkom jeziku D.r Forlani.
Kaštel Novi kod Trogira, 20 kolovoza:
Sinoć u 8 sata otvorilo se je „Kašteljansko
Poljodjelsko Družtvo". Po gostbi pjevale su
se medju ostalim sliedeće srbske pjesme:
„Onamo, onamo". „Ja sam Srbin, srpski
sin, srpska mi je mati" „ . .. nek zaori kud
se srpski govori". „Dok je nama Miloša ju
naka, ne boji se Srbin od Turaka". „Već
se srpska zastava" itd. Posije pijanaka;
„Ne hodmo kući na noge" i „Ja izpijam |
čašicu", pjevala se je sasvim nemoralna pje , Podpore. Za dojdućem školsku godinu
smica ,,Uz korito voda teče ovako" prateći j razpoloživo je nekoliko podpora od f. 150
pojedine sihove s dotičnim gestikulacijama, j za dalra. mladiće, koji misle učit nautiku.
Kako vidite gosp. Uredniče, pod tobožnjim |
1Joštarske štedionice uvedene su i kod
pošt. ureda na Lastovu, u donjoj Lastvi,
Novim selim, Rozi, Pučišćim, Salcim i
Biogradu.
Obilić. Lisabon: odj. 11 k. Kraljevica, k.
Gudač, N. York. Livorno: doj. 16 kol.
Souvenir. Londondoj. 13 k. Catina R.
Malta: doj. 4 kol. Olga; 5 Tri Brata.
Marsilja: odj. 13 lc. Javor, kap. Urlić, j Ovaj niz knjižica raznovrstnih i zanirnivih, u
Buenos Ayres:' 17 M. Premuda, k. Premuda, j katoličkom i hrvatskom duhu napisanih, do-
N. York. Montevideo- doj. 13 sr. Unita j pro je već do IX. svog svezčića. Gist do-
Parents. Newport: odj. 13 k. C\ .'iet, - — i hodak triju svezcica namjenjeti ji' u plemenite
Zeleni Rt. N. York: doj. 2 k. Raehele; j svrhe. Hrvatska bibliotečica'može se
— odj. 7 k. Venus B., k. Segota, Trst: 5 j nabavit kod Uredništva „Katoličke Dalma-
Pelješac, k. Buntjelie, Trst. Pensacola; j čije'1 u Zadru il ukupno il posebno. Naba-
doj. 30 lip. Deveti Dubrovački. Shields: vljajuć ju posebno, zapada:
doj. 13 k. Ati. S. John: doj. 30 srp. Sara. I L Okružnica „Grande Munus"
If.
imenom poljodjelstva šjrit će se srpstvo i ne-
moralnost. Obširnije u dopisu. *) Pomorske Viesti. Na rtu Merlera u Istri bio je podignut svjetionik sa crvenom bo-
jom. — U Catacolo je dojedrio sretno iz
Trsta brik Erin, krcat liesa, u 7 dana. —
') Mi smo rado došle podupirali ni ne sanjajać
da hi se plemeniti podhvat bio mogo izrodit Yeć
St. Vincent: doj. 29 sr. Agar.
Odpisi ,.K. J>."
Platili:
do konca god. 1884: prce. D. I.Vidović;
do konca ožujka g. 1884: m. p. O. A.
Špika;
do konca sječnja g. 1884: si. Prominska
obćina;
do konca g. 1883: m. p. IX P. Zanchi,
D. N. Zurić;
do konca listopada g. 1883: m. p. D. Jos.
Matijaca;
do konca lipnja g. 1883: m. p. D. S. Jaić;
na račun g. 1883: m. p. D. P. Bielić f. 5,
D. T. Pivčević f. 3.
(:Slitdi.)
n. 10
Ć. g. „Poljodjelac" — Kaštela — Srpstvo u
Kaštelim ! Ala ti ga je na svom mjesta! Da Vam
je preporučeno, jer srpstvo kako je sveto u Sr-
biji, tako je u Hrvatskoj zla trava, koju treba
odmah cupat, jer zla trava brzo raste.
Č. g, X, — Sa debelog otoka — Nezamjerite ;
ciela hrpa, i u obće dosta važnih dopisa leži nam
na stolu, kucajuć na tiesna vrata.
Ć. g. „Ljubitelj pnčkog probitka" — Kaštela —
Sve što je po istini a u korist je il vjere il na-
Crtice o slov. lituraiji, Istrana
160) . . . . .
III. Uspomene o slavenskom hodo-
čašću u Rim dne 6 srpnja
1881 (str. 160j
IV. Hrvatska Vila dne 5 srpnja
1881 na slavu sv. Cirila i
Metoda (str. 35)
Čist dohodak ita-
utienjeii Hacić-spo
metliku.
V. Kratki životopis sv. O. Pape
Lava XIII (str. 8) (pristaje
kao licp dar učećoj se dje-
čici)
S^r Čist dohodaK za
Petrov fSkovćic.
VI. Bazilika sv. Elementa n Rimu
('str. 68)
VII. Mladi Poljodjelac (i. i II. dio)
(str. 80)
VIII. Dvie Sluge (str. 57) ...
W čut dohodak za
Kacić-spotnenik.
IX. Slavenski Apostoli Kitil i Me-
todie (ocjena veleuč. d.ra
60
60
25
5
25
35
30
Ovom prigodom bila je tiskana na čast mla
¡¡"zametku. Čekamo obećani istiniti i nepristrani i domisnikovu od prijatelja krasna pjesma, hrvatski j 0sobe su nama uzgredna stvar. Mi volimo probitak j
A. Franki) (str. 53) . . . „ 20
Tko naruči cielu Hrvatsku r.j-
bliotečicu prima ju uz ukupan
roda, može ujednt u našu luku i bez pasaporta. j eieilll ođ 2;50 franko.
dopi»- Ur. i dakako. Ur. i mase nego pojedinaca.
0 n Ivo Prodan» vlastnik, izdavatelj i odgovorni urednik Tiskarna Ivnne Woditzkr,
ZDzoag'O I^dstnje.
) Veritalem facientcs iii cliaritate,
> crescaimis in illo por omnia, qui
cst caput Cliristus.
(S. Paul. Eph, IV. 13.)
Zsslacdl -u. Pone dg zii fe I -u. OetTrrtstl-s:
Vos ipsos, nmiliante Deo. iii dies alacriter opeiuiu Vestram impensuros iii tueiiđa salutari Eccle&dre doctriua animisque in
Keligionis amore et in verae fidei professione roboraudis,... (Pio IK. u papmsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
r Ego interira elanrito: j
Si quis Calhedrac Petri jungitur, <
ineus est. (S. H ieronym. Epis. XVI. ad Dam. ;
TT-vjeii predloz'ojbe; — U Zadru, iinapried 7 Mor. na godinu. - Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — Predbrojba traje za cielu godinu; tko na svrhu godišta no odbije list smatra
se predbrojnikom i za nastajuću godina. - Predbrojbe i novac, najbolje posrarskom doznakom, šalju pe na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi rfrancou na Uredništvo. — Uvrstbe po 10 novč. redak. Objave
4 strani uz veoma nizku eienu. Svaki broj napose 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju.
Z3r. IO. Ponedjelnik 1.8 T7~eIjstče 1834.
»'.M.'J'J'i
OrOĆL. 221 "T7".
, JLtJi J1J19 > JJtlU'J JU.. J il UWU !>.
HJ JU1I
11.
Pri zaključku prvoga članka pod
ovim naslovom uz tvrdili smo:
„Hrvatska nije stegnuta u granice
,Aro jedne kraljevine"; ona je po neo-
borivom pravu i pomesti puno ob-
sežnija. Cjelokupna pravna Hrvatska
nezaostaje nego državam prvoga ste-
pena (Rusiji, Njemačkoj, Francuzkoj,
Engleskoj, Italiji) pa Švedskoj i Špa-
njolskoj".
Za tim u istom članku nadodali smo:
„Da nije ovo ni pjesma vi uto-
pija nego istina, vidjet ćemo u doj-
claeem broju, gdje ćemo ujedno po-
bit u kratko neke prigovore, koji se
iz nekih krajeva domovine ko iz Bo-
sne i južne 'Dalmacije, podižu proti
cjelokupnosti pravne Hrvatske''.
Da, rekosmo i dokazat ćemo, da
pravna Hrvatska (a pravo je sveto,
jer pravedno i zakonito; bnd inače
nebi ni bilo pravom) puno je ob-
sežnij'a nego „trojedna kraljevina*.
I\Tu i o jednom dielu same „trojedne
kraljevine"', o najvažnijem nje dielu,
o koljevci hrvatstva, o našoj Dalma-
ciji, dižu se s neke strane prigovori,
te nam je nužda odovle počet. Kaže
se bo, da, i ako je nepobitno die-
lom cjelokupne Hrvatske Dalmacija
do Cetine,, nije clielom cjelokupne
Hrvatske ostali dio Dalmacije, od Ce-
tine do Bojane.
Srčeniji pače negativci usndjnju se,
ne samo zanijekat to pravo cjelo-
kupnoj Hrvatskoj, nego još zahtie-
vaju ga za drugoimeni og ranak je-
dnoga naroda, za posebni politički
pravac srbski!
Kako se do toga došlo /nadu naši
čitatelji iz političke borbe; a Du-
brovački kopista ,,Slovinacft držeć se
izvornika Miklošićeva mogo bi im za
ovo zadnje doba o tom pružit naj-
ljepših podataka. Ali nije ovdje naša
namjera polemizat nego u kratko do-
kazivat, te se zadovoljujemo cl a smo
samo pripomenuli fabriku srbskoga
prava na južni dio Dalmacije i pre-
lazimo da utvrdimo izreku : da to
pravo nema temelja, ne samo u dr-
žavnom pravu Srbije, o čem u osta-
lom ni najbudnije srbske mašte ne
sanjaju; nego ni u poviesti, a (što
drže za najviši upor svoga mnienja)
ni u posebnosti jezika.
Uzmimo na pretres prvo: o dr-
žavnom pravu. Srbi ga ni neiztiču,
jer znadu i sami, ako je što daro-
vano bilo, na pr. slavnoj nekadašnjoj
dubrovačkoj republici od sirane kojeg
srbskog vladara, u doba kratke pre-
moći srbske u južnoj Dalmaciji; to
nije ni iz daleka dovoljno da Srbija
steče državno pravo u zemlji, koju
su stotina godina prije samostalni
hrvatski vladari bez ičijeg prigovora
smatrali za svoju. Ta poznato je, da
da su već hrvatski kraljevi iz do-
maće loze vladali od riečice Raše u
Istri, sve do Kotora, a po tom pu-
nim pravom nosili i naslov „kraljeva
hrvatskih i dalmatinskih'', doČim u
srbskoj povjestnid nema nego, poznije
i to samo, naslov: vladari „Pomorske".
Tim su Srbi možda naumiee htjeli da
j izbjegnu povrjedi državnoga prava hr-
| vatskoga, nerabeć rieč „Dalmacija",
što u ostalom nijesu ni mogli, buduć
nijesu nikad imali ni faktično a ka-
moli pravno svu Dalmaciju, dočim
Hrvati jesu; pače im je Dalmacija
bila državi kolievka, i to ne samo
zagorska il ladanjska Dalmacija, nego
i sami pri moru gradovi, koji su svi
bili za mnogo viekova, ne izuzam ni
sam slavni Dubrovnik il pod vlasti,
il barem pod zaštitom hrvatskih (ne-
posredno ugarskih) kraljeva.
Da vidimo to malo pobliže, uz o-
pazku, da gdjegod se zadnjih viekova
spominju ugarski kraljevi to se ra-
zumiju posredno hrvatski, jer ako su
Ugri što imali u Dalmaciji, vidjeli
smo već da su to stekli jedino Ko-
lomanovom zavjernicom, te, sve što
sa ugarski vladari činili na obranu
Dalmacije, činili su u ime ugovorom
dobivenoga državnoga prava hrvat-
skoga.
Crtice o prevodim i iz-
praveim Biblije.
(A. Liepopili).
(r. br. 8).
„Netom dakle bi dokončana ova prva
l-adnja, odmah začeše izpravijati Vulgatu.
Sikst V. što revnije je nastojao oko toga.
On isti naredi da se sjednice ob država.; u
u palači stožernika Caraffe, kji je bio
sva sredstva dobavio da radnja što bolje
izpane. Tu je sakupljena bila množija
dragocienih rukopisa. Nije bilo moguće
dakako izpraviti pogreške koje su bili
nagomilali nevjesti prepisatelji, ili lah-
koumni ispravljači, a da se nebi najsta-
riji rukopisi pregledali što točnije. Glavna
je dokle miso izpravljača bila imati te
drevne rukopise. Koji su dakle rukopisi
proučeni bili i iztraženi ? — Za neke se
je davno znalo, ali visi dio pravo ću
rieti još nije poznat bio. Nijesam toli
smion da rečem da ib svieh znam; ali
po dokaznicam koje posjedujem zaista
bez straha mogu temeljiti da ili mal da
ne svieh nabrojiti mogu/'
. „Počet ću s onim koji su u Rimu
nadjeni. Zanajprije izpravljači nastojaše
sabrati Vatikanske rukopise. Jer nahodim
da bilježke raznih čitanja često spominju
Vatikanske Biblije, ali je to ukupno re-
čeno i nije nikad opredjeljeno. Valja da
su i oni spoznali, da ta knjižnica i ako
možda u ono doba najbogatija svakovr-
stnim rukopisim i knjigam, ipak nije i-
mala nijedan prastari ili riedld prepis
Vulgate. Zato baš nastojaše izvana do-
baviti bolje rukopise."
„Prepis Biblije imenovane „Velikog
Dragutinakoju su čuvali kalugjeri S.
Pavla, bio je već davno na glasu. Taje
Biblija obilovala dragocienim sitnosliči-
cam, i bila je krasno okićena, ali što za
njih vriednije bijaše, bila je pisana oso-
bitom brigom i pomnjom, te ju zato
izpravljaei hotieše proučiti i razna čitanja
iz nje sabrati. A velike ju ciene i često
ju spominju u svojim djelima. Zanchio,
Sirlet, Rocca i nedavno Bianchini vjerno
i podobro ju opisaŠe, i broje ju kako
jedan od najdragocienijih prepisa Vul-
Starije doba mimolazimo, jer su-
višno 7 a baš i jer Starije; uo reći ćemo
koju jedino o razdobju od kad je U-
garska imala skoro neprestanih pe-
kljanija sa takmicom mletačkom re-
publikom.
Poznato je iz poviestnice koliko
su viekova vrebali Mletčici da pod-
vrgnu Dalmaciju i u prvo doba hr-
vatsko-ugarskog saveza u zajedinstvu
vladara lukavi Mletčić zasitio je sretno
svoju želju, te istom g. 1358 biše
prisiljeni vratit natrag zadobiveni dio
Dalmacije. Te godine naime bi sklo-
pljen na završak duge borbe mir ov-
dje u Zadru i kao uvjet toga mira
Hrvatska je stekla natrag sve od-
trgnuto zemljište, počam od Istarskih
otoka pa do Kotora.
Ali to je malo vremena trajalo ;
kroz g. 1409-1420 opet Mletčići za-
gospodovaše Dalmacijom. Sam Du-
brovnik očuvao je nezavisnost, neza-
visnost od Mletčića, jer kao dotle, i
0(L;le Dubrovnik je ostao pod zašti-
tom hrvatsko-ugarske krune, kojoj je
pače u ime priznanja suverenosti pla-
ćao i harač sve do polovice 16. vieka.
To je fakat, kao što takodjer po-
vjcstuiea svjedoči, da koncem seda-
mnaestoga vieka, (2.0[8 1684) Du-
brovčani obnovili su su preko svoga
poklisara Gueetića staru svezu sahr-
vatsko-ugarskom krunom. Tako i g.
1699 pri ugovaranju mira u Kar-
lovcima bio je zastupan i Dubrovnik
kao gracl štićen od hrvatskih (iz Hab-
sburgove loze) kraljeva. Nešto slična
zbilo se je i g. 1718 u Poža-
re vcu.
Taj rekli bismo naravni nagon na
učvršćivanje zajednice sa Hrvatskom
očitovao se je više krat, ne samo u
pojedinim mjestim, nego i u cieloj
Dalmaciji. Ta poznato je iz povjest-
nice, da je u Dulmaciji početkom šest-
naestoga vieka nastala bila i buna
radi združenja sa Hrvatskom. Što se
pak nije ipak ni prije, ni tad, ni po-
sije oživotvorila ta želja, krivit je iz-
nimne okolnosti, mletačku protivnu
agitaciju, turske poplave u Dalmaciju
gate, ako ne baš radi dnevnosti a to
radi točnosti."
„Akil Stazio, naučenjak i prijatelj sv.
Filipa Neri-a, posjedovaše stari prepis
Biblije, o kom veljaliu da je bio iz-
pravljen od Alkuina. To saznavši izprav-
ljaei dobaviše ga i pioučiše, a Baronio
svjedoči nam da su se njim mnogo o-
koristili (Annal: ecelesiast. ad aim. 231.
n. 62). Ta Biblija je baš ona, koju
knjižnica Vallicella čuva kako blago,
kojoj oporukom Stazio ju ostavi s ostalim
svojim knjigam. Mabillon, Bianchini,
Tommasi i mnogi ju hvale kako jednu
od najdrevnijih i najtočnijih."
.Stožernik Marčel Cervino, koji po-
stade Papom, nazvavši se Marčel II., po-
sjedovaše dragocien rukopis iz VII. ili
VIII. vieka, gdje je prvi dio Vulgate
prepisan bio. On predade taj dragocieni
rukopis izpravljačim, koji se mnogo o-
koristiše, te prođje knjižnici Ottoboni,
donapokon Vatikanskoj, gdje je i danas
pravi al.m izmeđju množije rukopisa".
„Početkom šestnaestog vieka, u shrani
Rimske Crkve tla Rotonda* čuvali su
kako moći prastari veleliepi rukopis Vul-
gate bogato narešen sitaoslikam i uaki-
i toliko drugih; nu ipak kroz više
•viekova odtrgnu^ .^e sve do ovoga
vieka umrla sviest hrvatske zajednice
med Dalmacijom i ostalom domovi-
nom, pače ovoga je vieka da nikad
tako oživjela.
0 tom drugi put; za danas k6
zaključak donosimo još samo sliedeći
dokumenat dat gradu Kotoru, koji je
na kraju južne Dalmacije i koji naj-
bolje dokazuje živili ili ne hrvatsko
pravo na južnu Dalmaciju ko i na
svu ostalu.
a,
Ludovicus Dei gratia rex Ungariae,
Poloniae, Dalmatiae etc. Fidelibus suis
judicibus, consilio et communi civitatis
nostrae Catarensis salutem et gratiam.
Missis ad nostrae celsitudinis conspectum
Damiano et Marco, nuntiis et ambascia-
toribus vestris, ex parte vestra nobis
eititit humiliter suplicatum per eosdem,
quod quia ipsa civitas voštra Catarensis,
tum propter inopinabilis ignis incendia,
tum etiam propter maximam guerram
Venetorum tune nostrorum aemulomm,
de novo sopitam, et ad pacis pulchri-
tudinem deduetam, derobationes et de-
solatiooes non modicas perpessa extitis-
set, imo inulti et quamplure.s ex ipsa
civitate nostra ad extraneas provincias
et tenutas dispersi extitissent, supplicantes
nostrae maiestati vice et nominibus ve-
stris, ut vestrae communitati ac eidem
ci vi tati vestrae Catarensi in signum no-
stri regii adminiculi libertatem praero-
gativas et gratiarum privilegia, quibus
hactenus cives eiusdem civitatis nostrae
Catarensis gavisi fuissent, r atific ari
et con firm ari dignaremur, ut, iis
a nostra maiestate graciose concessis,
sicut numero sic nominibus possetis fi-
delitate multiplicari et augeri, profeetus
et honoris materia a vestra communitate
nostrae proveniret maiestati. Nos itaque
considerantes quod cum nostris fidelibus
subditis in eorum narrationibus gratiarum
praerogativas concesserimus, et dum
eorum onera removebimus, in ipsorum
quiete quiescimus, et fovemus in pace,
praemissis supplicationibas, ex parte vestri
nostrae porrectis maiestati, gratiose e-
xauditis, admissis, praemissarum liber-
tatum. praerogativarum et gratiarum pri-
vilegia, quibus hactenus gavisi extitistis,
coniirmantes ratificamus, quosque sibi
Deo propitio dictam civitatem nosiram
tim, prepis na pergameni u znamenitoj
veličini. Ni on ne izbjegne oštromu vidu
izpravljača, te ga Sirlat glavom prouči
i sravni. B. Tommasi opisa ga. Ogromni
taj rukopis bi kupljen od stožernika
Lambruschini, koji ga oporukom ostavi
Barnabitskoj knjižnici u Kimu."
Proučiše takodjer množtvo drugih ru-
kopisa, koji su bili nadjeni u Rimu, a
nadasve mnogobrojne naviaš sakupljene
po stožerniku Caraffi, predsjedniku kon-
gregacije za izpravak Vulgate, koji po
njegovoj smrti ostadoše svojina Vati-
kanske knjižnice. Neću dakako izostaviti
znameniti Correctorium iz trinaestog vieka
o kom sam ja jur govorio. Rikard Simon,
našavši u Parizu još jedan prepis istog
Correctoriuma, nije se žacao bučiti da
bi izpravljivanje bolje uspjelo bilo u
Rimu, da su izpravljaei znali za vriedni
taj izpravak: a kad tamo jadnik prevario
se, jer su rimski izpravljači i taj correc-
ctorium i mnogo drugih rukopisi u ru-
kama imali."
„Kad su tako pomnjivo sabrali sve
bogatstvo rimskih knjižnica, izpravljači
pregoše nabaviti što više rukopisa izvana.
Bilježka jedna iz strane Vatikanske knji-
Catarensem personaliter visitabimug, vel
domina regina consors nostra. carigsima
ad illas partes feliciter accedendo visi-
tabit, et tum nos, aut eadem domina
regina, super qualitatibus libertatum ve-
strarum in meliua sciscitari, 0. ^^ti
de vestro commodiori et tution >
ac libertatum praerogativif, vestrae fi-
dei itati debendis maturiu« deliberare jos?
simus. Datum Zagrabiae sabbatho pro-
simo ante festum epiphaniae domini.
Anno ejuad«m milesimo CCC octuagesimo
secundo.
Evo: //>T«/6'A-o-ugarski kralj g. 1382
zove Kotor svojim gradom, i kao re-
dovita vlast odobrava, ipotvrdjuje mu
povlastice; a sve to u ono isto doba
kad je Srbska uzvisila se bila sa kralje-
stva na carstvo, naime za cara Lazara,
trećeg nasliednika prvog srbskog cara
Dušana „silnog", onog srbskog cara
koji jesu 80000 vojske krenuo bio da
osvoji, ništa manje no sam grad Ca-
rigrad.
U ovo posljednje doba čulo se je
više tužaba na postupanje državnih
vlasti sa hrvatskim novinstvom u Dal-
maciji ; i to ne samo po listovima,
nego i po sudnicama. Zapljene su
padale ko tuča, tako mnogobrojne, da
jim nije bilo u tom obziru para ni u
Beču ni u drugim gradovima Cisli-
tave. Nazad godinu dana, malo više,
kad je ono „Kat. Dalm." doživjela
tuce zapljena zasebice, mi smo iznieli
malu statistiku zapljena u carevini,
prispodabljajuć zapljene nekih bečkih
i pražkih listova sa zapljenama dai-
mat. listova i našli smo, na temelju
podataka ministra Pražaka (koje je
on iznio u bečkoj zastupničkoj kući),
da su dalmatinski listovi plienjeni
50-100 puta više (dakako razmjerno)
neg bečki ustavovjerni listovi, rad
kojih su neki njemački-ustavovjerni
zastupnici bili stavili upit na mini-
stra pravde.
Mi nećemo izpitivati dali su za-
pljene bile opravdane, bilježimo samo
da je kroz ove dvie posljednje godi-
žnice (Cod. B. 1. 19.) čini nam znati da
je dne 21 listopada 1562 g. Marsilij
Cafano, čuvar knjiga Apoštolskog Dvora,
primio od stožernika Aleksandriskog Bi-
bliju svojinu Avellanskib kalugjera, na-
logom da ju preda izpravljačim. I baš
izpravljači često spominju Avellansku
Bibliju. Cienim da je ta una Biblija,
koju je izpravio bio sv. Petar Damjanin,
i koju on isti spominje da ju je darovao
Avellanskim kalugjerim (V. Patrol. Lat.
Migne tom. CXLV. 1. 334)."
„Dok su izpravljači radili, Florentinski
benediktinci primiše naredbu da bi naj-
bolje Florentinske rukopise Vulgate pro-
učili i sravnili. Još se danas ta ogromna
radnja tih učenih kalugjera čuva djelo-
mice u knjižnici Vatikanskoj a djelomice
u tajnoj shrani. Oni poslušaše glas iz
Rima i sravniše dvanaest rukopisa, biva
dva rukopisa njihove Opatije, sedam iz
Crtoze, i tri iz manastiera S. Marka
Florentinakog. Šaljuć u Rim razna čitanja
tih drevnih rukopisa, mudri Benediktinci
izpovjedaju da bi rado pristavili bili iz
židovskih rukopisa ono što je latinskim
falilo, ili Što bi prilično dobio bilo iz-
praviti ; a i da su se bojali da ili nebi
lja, da su pače englezke čete otele Mah-
dievim četam četiri krupova topa. Pogi-
nulo je 24 engleza ; 142 bila su ranjena.
Neprijatelja da je poginulo do 900.
DOMAĆE VTESTI.
jstj^Bt dopisi.
Sa Velebita, na Kažimirovu.
Eto i sela ležeča na podnožju Velebita
dobiše poštu! Vele, ako nas ne varaju:
da „poštarskog ureda" neće biti, nego
da će u svakomu selu župnik prodavati
biljege — pred čijom kućom bit će po-
stavljena i skrinjica za listove — a li-
stonoša iz Obrovca ići će dva puta na
sedmicu dizati ih; te će prolaziti kroz:
Jasenice, Seline, Starigrad, Šibuljnu, Tri-
banj do Lisarice!
Neka! To je nami drago; ali bismo
voljeli, da nam je vlada, mjesto pošte,
poslala nekoliko vagana žita, ne bi li se
kako ove zime pf ehranili: da nepomremo
od gladi. Mi ne pitamo iz vrstna žita, k6 :
pšenice, raži, ječma, kukuruza, zadovoljili
bismo se i sa prostim, ma bilo ono i
sirkovo samo, da nam bude pun želudac.
Možda će se mnogi od štovanih čitatelja
ovome i začuditi, a i nasmijati, ali aa
im je biti u našoj koži, pak viditi: kako
se u Velebitu žive, suze bi ih oblile.
Što ćete ?! Vinograda neimamo ; oranice
ne posjedujemo, a livade nit za liek. U
stoki nazadica; u polju nerodica. Ono
malo kupusa, krumpira i repe, što na-
djemo: ili je gusjenica izjela, ilijepako
odrvenilo. Do sad smo se koristili i ne-
kako krpali gorom, a danas, blaženi lu-
gari nedadu. Uz to „porezi" i „prirezi"
našoj nezasitnoj obćini *) Obrovačkoj; pro-
sudite dakle kakvo ima bit naše stanje.
Nu nije nit ovdje sve. Imade još ne-
što: lugarija i kamatničtvo naš je zator
— ono nas je na prosjački štap šćeralo
tako, da su se neki već i seliti počeli.
Smiri obćinu, podmiri lugariju, plati
kamatnike: njima pune torbe, a nami
prazni džepi, deru nas na pasji opanak.
Ne obstoje uzalud one dvio pučke reče-
nice: „Dug ko postav Desničin" i „Da
nije nad Tulom <i) bure i u Obrovcu
Gjide 9) za nas bi dobro bilo". 4)
Ne priskoči li nam u pomoć onaj, koji
mora, mi propadosrno materijalno u pra-
vom smislu, a za materijalnim dolazi i
moralno; jer nas lupaju, štono je rieč:
i po samaru i izpod samara. Ej, jaoh
ti ga se magare tu, preko koga se konji
biju! Pravo je rekao veleučni d.r David
Starčević u sjednici od 22 prosinca p. g,
u Hrvatskom saboru: „ Iskreno vam ka-
žem, kad dodje sudnji dan, kad će Hr-
vati upoznati one, koji su ovo stanje
doveli nastati će škripanje zubi i jecanje
kakovog niti u Jeruzolimu nije bilo."
(vidi govor u „K. D." broj. 4.)
— jeka —
lzpod Svetog Brda, 27 veljače.
Mili Prijatelji, Silba.
Rado dočuh da tamo se radi o ustro-
jenju hrvatskog družtva. Evala vam ! Pri-
mili i družvena pravila. Citajuć ih uvje-
rili se da pravom tom družtvu bi nadje-
veno ime Bog i Domovina. Kad taj slav-
ni naslov pročitah, sietih se pograma
mile nam ,,K. D." Prijatelji neklonite
duhom, ter kako ona se bori za sveta
katolička i hrvatska prava borite se i vi
proti talijanštini koja je bila svladala Sil-
bom. Branite i njegujte hrvatski jezik;
da to družtvo vremenom nepostane koji
talijanski „Casino"; nek uvjek u dvora-
nah istog čuje se jedino milozvučni naš
jezik. Tebi brate, koji jedino radiš za
Boga i Hrvatsku, to na srdce stavljam.
Napried mladi sokole. Hvala Bogu nisi
osamljen. Premda vaš beg gleda širit
mržnju na sve što hrvatsko se zove, ipak
njegova zviezda je već na zapadu a sva
Silba je s tobom. Dosta bi ti bila ona
dva kremen poštenjaka Antona, koji sta-
lan sam da mnogo su prinesli za ustro-
jenje istog družtva. Vrlo mi je žao, da
nemogu sudjelovat svečanom otvoru istog
družtva, ali premda rad službe tielom
bit ću odsutan, duhom barem biti ću
prisutan. Prijatelji, izrazite i moju har-
nost vriednomu kapetanu Bogdaniću koji
badava poklanja njekoliko soba svoje kra-
sne kuće za prostorije istog družtva. Od
Boga mu nagrada, a od svih pravih Sil-
bljana vjekovječna uspomena. Napried da-
kle prijatelji, sa geslom Bog i Domovina.
K.
1) Čuo um govoriti od našega župnika: da
bi mogla biti naša većina u obćini; ali
fali rada.
2) Tulove grede nad Obroveem.
3) Neki vele, da je bio ovaj Gjula krčmar; a
neki, da je bio kamatnik; a n«ki, borme. da
je bio sudac. Tko bio da bio; derao je puk,
pak dosta.
4) Oru rečenicu, vele, da je isustio neki Ja-
seničanac pok. namjestniku Lazi Mamuli, kad ga
je ovaj, pri svomu dolazku u Jasenice, upitao:
„Kako stari ?u Tad da je u istiau živio u O-
brovcu napomenuti Gjule.
1 broj od prošastoga ponedjelnika bio
nam je zapljenjen! Ovaj put zapljenjena
je neka viest odnoseća na nekoliko re-
toitf „Kat. Dalmacije", koju smo mi zato
dotičnicim bili i obustavili, a pak nam
stigle tužbe jer retour ne bi napisan
od naših predbrojnika, nego od Po
tom smo nešto primjetili, što nam danas
nije dopušteno ponovit.
* * *
Dalmatinski zastupnici, koji su bili ne-
koliko dana kod kuće, vraćaju se opet u
Boč, da budu po svoj prilici na broju,
kad se bude razpravljao ovogodišnji pro-
račun.
* * *
Kako smo već bili javili u proračun
tek. god. uvršteno je i 210,000 fior. za
gradnju vojarna u Boki Kotorskoj. Pro-
računski je odbor odobrio ovu svotu i
zaključio da se ova svota ima protrošiti
do ožujka dojduće godine.
* * *
Primamo iz Makarske, da je pučanstvo
najvećim oduševljenjem dopratilo do pa-
robroda g. Kažimira Ljubića, koji se
dielio od rodnog grada, da se nastani u
Zadru. Glasba je udarala, a mužari gr-
mili, dočim je mladež pjevala davoriju
stranke prava: Živila Hrvatska i njezina
prava i t. d.
* * *
„ Sloboda" ukinuta. Jučerašnjom po-
štom nijesmo dobili obični broj Slobode.
Ako je vjerovati brzojavnim viestima
riečkih listova, državno odvjetničtvo u
Zagrebu na temelju zakona o tisku za-
branilo je da na dalje izlazi to glasilo
stranke prava. Žalostno bi bilo, da se
ova viest obistini; ali u današnjim okol-
nostima u Banovini mi se ni tomu ne-
bismo čudili. U ostalom uvjereni smo da
takove mjere neće pomoći mladoj vlada-
vini mladog bana Khuen-Hedervarya;
koji bi imao imati uvjek na pameti ono
staro političko načelo: nestvarajmučenika;
tim više što ova mjera nemože da po-
godi stranku prava, jer će se njezini pri-
vrženici, kako nas izkustvo uči, još većma
pomnožiti a vodje stranke znat će dosko-
čiti i ovim nevoljama svojom požrtvov-
nosti i svojim neumornim radom.
*
* *
Primamo sa ušća Zrmanje: Bit će
blizu godina, da sam javio u nekom
broju lanjske ,,K. D." kako ti nas amo
gule kamatnici; te ako se ne poprave,
da ću ih i imenovati. Čekao sam ih i
čekao, ne će li se pokajati svojih grieha
i poboljšati, ali uzalud: „Staro drvo
slomi, ne izpravi." Zao mi je očitovati
ih, ali ću morati, još za ovaj put uztrpit
ću se. Uz to danas evo imena onih
sela naše okolice, koji imaju sreću sa-
držati u sebi kamatnike, a ta su Obrovac,
Vinjerac i Smilčić-Novigrad.
* *
Izpod Velebita: Živili Sibljanski so-
kolovi! Evala; tako i treba! Dakako
nego: Bog i Hrvatska! Uztrajte u borbi,
pa će se Marinića kula i od sebe sru-
šiti. Vidi se, što može sloga. Ugledali
se u vas i ostali Hrvati po kršnoj nam
Dalmaciji!
Pa znati će crnih vrana jata,
Jošte da žive mili rod Hrvata.
mPodvelebitski stekliši"
*
* *
Urednik akademijskog rieČnika g. P.
Budmani premješten je s Dubrovačkog
na Zagrebački gimnazij (poznato je, da
došle g. Budmani imao samo dopust).
Tako će moć stalno radit okd hrvatsko-
srbskog riečnika.
* * *
Is Bosne. Dne 21 pros. povratio se
sa putovanja nadb. Stadler, te je bio o-
duševljeno pozdravljen na kolodvoru —
Družtvo neoskvrnutog Začeća u Beču
darovalo je župi Pećine 200 f., sestrama
presv. krvi u Nazaretu 300 fior., sestram
milosrdnicama u Travniku 400 fior., a
župi Varcar f. 400.
* * *
Napokon se „narodnjaci" u Zagrebu
složili glede novog lista, koji bi imao
zastupati nagodbenjačko-magjarsku poli-
tiku. Listu će biti naslov Ustavnost, a
izaći će prvim putom na 24 tek.
#
# *
Dobila. U Dubrovniku obitelj Puljezi
dobila je na ženevskoj lutriji 50.000 f.
*
# *
Ministar i ravnatelj ministarstva pravde
imenovao je bivšega bilježnika u Šibeniku
Franu Fenzi-a bilježnikom u Drnišu.
* *
Brzojavljaju sa Rieke dne 3 tek.: Ju-
čer nestalo je na pošti 20,000 fior. Novce
prodalo je riečko zastupstvo parobrodskoga
družtva Adrije. Zatvoren je poštarski či-
novnik imenom Mekinda.
*
* *
Ranjen. Na 21 veljače raniše u Sli-
vnici izpod Velebita nekog Mišu Miho-
vilovića: smirivši ga tane u jagodicu,
prodje kroz viliee i^ustavi mu se u vratu.
Vele, da je bio silovit, a i nokat.
* * *
Izvoz vina i idja. Prošastoga mjeseca
izvelo se iz Dalmacije što vina, što ulja,
skoro 40.000 hektolitara.
* * *
Obdaren. Piroteknik g. Rabiš dobio je
rad .svojih umjestnih vatara od crnogor-
skoga kneza bogato izradjenu uru sa
vrlo pohvalnim pismom.
mogu dobiti željeznice, kojima će uprav-
ljati magjarski ministar komunikacija, a
na kojih će se izvažati još preostatak
bogatstva domovine naše.
Na tih željeznicah, kao i na svih
drugih, biti će od predstojnika postaje
do poslednjeg čuvara sami Magjari; a bude
li gdje koji Hrvat i smješten, za nj će
se toliko znati kao da ga i neima, jer
će se jadan bojati i u družtvo med Hr-
vate stupiti, da mu nebude poći prije
dobe — na imanje.
Kakova će dakle korist nastati po naš
narod gradnjom željeznica, za koje Ma-
gjari projekte u svakom pogledu prave,
nije težko dokučiti. Žalostna prošlost i
izkustvo nam moraju već sad oduzeti
svaku nadu, da će gradnjom takovih že-
ljeznica Hrvatska procvasti; da će se u
njoj trgovina i blagostanje podići.
Pišu nam iz Ražanca: Čitamo u
„ Actum ofjicialitmi" broj 2 t. g. Zadarske
nadbiskupije — na talijanskom jeziku —
natječaj za stalnog župnika u ovom mjestu.
Od 2 listopada 1883 neimamo svojega
pastira, nego nas poslužuje iz Ljubca!
* * *
U Spljetu neće se osnovati gradjevno-
obrtn* učiona, jar je bečko središnje povje-
renstvo za obrtnu poduku odbile tu miso.
* * *
Supetar na Braču, 1 ožujka: Do malo
dana ostaviti će nas pristav ovog Suda,
g. Joso Radoničić, koji na vlastitu mol-
bu bi premješten u Spljet. Žalostnim
srdcem javljamo ovu viest, jer u g. Ra-
doničiću Supetar, pa i cieli Brač gube
poštena činovnika, vatrena rodoljuba. Prem
da nam je dakle težak ovaj gubitak, ipak,
budući tako odlučeno, nam ne ostaje
drugo već svim žarom naših srdaca uz-
kliknuti: s Bogom mili Radoničiću, Go-
spod te na dugo poživio i usrećio; sjeti
se kadkad onih Supetrana, s kojimi si ti,
poštenjače, dielio radosti i žalosti njihove.
* * *
Nova Presse doznaje, da će se do ne-
koliko dana sastati u Gorici, na talijan-
ikoj auatrijanskoj međji, mješovito povje-
renstvo u poslu ćozotskog ribarenja na
hrvatskim obalama jadranskoga mora.
Pressin izvjestitelj uvjerava, da su obe
vlade sklone, da treći odluči u poslu,
kad se nebi mogle sporazumjeti.
* * *
* * *
Riečkoj Bilanciji pišu iz Spljeta, da
se govorka o imenovanju sabor, podpred-
sjednika i predsjednika spljetskog sudišta
g. Kapovića na mjesto dvorskog savjetni-
ka. Na to da su pristali i dalm. zastup-
nici samo da odstrane g. Pavića, sada-
šnjega dvorskog savjetnika.
* * *
0 gradnji poznatih novih željeznici u
Hrvatskoj od strane magjarske vlade a
novcem krajiških šuma, „Sr. Hrvat" o-
paža puno pametno: „Nemzet" je pre-
kodravskoj čitalačkoj publici u napred
naviestio, da se po magjarskom mini-
starstvu za kumunikacije projektirane že-
ljeznice već mogu graditi; jer ima dosta
novaca u Hrvatskoj, odnosno ima bogatih
šuma, iz prihoda kojih dale bi se ne
samo željeznice, već nasipi, drumovi,
prokopi ponapraviti, a i u druge kulturne
svrhe bi se investirati dalo.
Krajiški narod zna sad samo to, da će
mu se željeznice njegovim novcem gra-
diti; zna i dobu kad će se gradnjom
započeti; ali koliko se novaca dobilo od
prodanih šuma i koliko će se ga još do-
biti, — to znadu samo Magjari, jer su
iz puke uslužnosti napram Hrvatom, da
ih tog nesnosnog tereta rieše, manipula-
ciju sa šumami u svoje čestite i vriedne
ruke preuzeli. Krajišnici neka veseli budu,
ako im što skorije bude zemljom jurio
vlak, na kom će iz daleka moći čitati
magjarske „Allame" i „Vušutake", —
i, a to je najvažnije, budu mjesto nje-
mačke komande, čuli milozvučnu ma-
gjarsku rieč u broju „poreza" i poma-
gjarenih štacija. Da; Krajišnici neka ve-
seli i radostni budu, što za svoje novce
* * *
Kvarner — II Quarnerći. Primamo
prri broj političkog lista sa Qvim naslo-
vom, koji će izlaziti, tako juV javismo,
dvaput na mjesec u Bakru, a stojati će
4 fior. na godinu. U Programu kaže,
da uslied premještaja „Slobode" u Za-
greb, lišeno je hrvatsko primorje, iztočni
dio Istre i kvarnerski otoci „srčana i
neustrašiva pobornika*, te s toga eto sad
Kvarnera, „da u ovih primorskih kraje-
vih nadomjestimo težki gubitak i nasta-
vimo apostolat Slobode." Mi želimo naj-
bolji uspjeh novomu poborniku hrvatske
misli. *)
* * *
Primamo:
P. N. Katoličkomu kleru Hrvatske!
Mislim, da sam po mogućnosti ure-
djenim I. tečajem koledara za kat. kler
Hrvatske ugodio braći u Gospodinu, nu
zajednička budi nam težnja, da II. tečaj
istoga bude što savršeniji. Želi li tko
od svećenstva počastiti koledar kojim
svojim člankom, to umoljavam članke
priposlati mi najzad do konca svibnja, a
Članci bili bi lih pastoralno-praktičkoga
sadržaja, i što kraći.
Ladjevac (Slunj), 1. ožujka 1884.
Gruber.
* * *
Kvarner pišuć o plienjenju hrvatskih
opozicijonalnih listova, zaključuje : „Neka
pliene tisak, nek pečate slog, neka gaz®
jasno slovo zakona, sve zaludu. Hrvatsku
miso neće moći zaplieniti i pečatiti, niti
orijaški njezin razvitak obustaviti."
* * *
SI. hrv. ak. zab. lit. Družtvo „Hrvat-
ska" u Gradcu slavit će na 8 tek. sve-
čanom sjednicom petnaestgodišnjicu svoga
obstanka sa sliedećim programom:
1. Proslov.
2. Gj. Eisenhut: Hrvati, pjeva zbor.
3. Osvrt na petuaestgodišnji rad i ži-
vot družtveni, čita g. Ivan Živić.
4. F. Herold: Ouverture iz opere „Zam-
pa" udaraju na glasoviru gg. M. Brever
i D. Bakarčić.
5. Vj. Klaić: Svraćafije, pjeva solo-
quartet.
6. J. Meyerbeer: Potpouris iz opere
„Hugonotti" gudi g. M. Neuberger, uz
pratnju glasovira.
7. Iv. pl. Zajc: „Pojmo pjesmu", pje-
va zbor.
Iz naklonosti prama družtvu sudjeluje
g. M. Neuberger.
* * *
Tiskarski jubilej. Dne 1 tek. slavio je
Tomo Žemlja,, tiskar u|tiskari „Narodnih
Novina" u Zagrebu petdesetogodišnjicu
svoga tipografskoga rada.
Tomo Žemlja rodio se godine 1814.
mjeseca prosinca od otca Josipa, posjed-
nika u Breznici, kotaru Radolcu u Kranj-
skoj. 5. veljače god. 1834. stupio je u
nauk u Novom-mjestu. Nu usljed zavla-
davše tamo pošasti umre njegov gospo-
dar prije nego li je mogo naš Tomo svoj
nauk dovršiti, te je bio prisiljen ili po-
svetiti se drugom zvanju ili otići u drugo
koje mjesto, da nastavi svoj nauk. On
odabere posljednje. Godine 1836 podje u
Ljubljanu u tiskaru Kleinmayerovu te na-
stavi svoj započeti nauk, gdje je i ostao
sve do godine 1844. Iz Ljubljane krene
u Grac, Beč, Opavu, Maribor pa opet u
Ljubljanu, gdje je svigdje više vremena
poslovao. God. 1855 dodje u Zagreb, gdje
je i ostao sve do danas.
prof. 0. Budmani. U odličnom književ-
nom listu njemačkom „Magazin fiir die
Litteratur des In- und Auslandes" napi-
sao je u zadnja dva broja dobro poznati
prevodilac jugo slovenskih narodnih priča,
Friedrich S. Krauss, članak o prvoj knjizi
Akademijskoga ili Daničićt va riečnika, u
kojem rad Daničićev prispodiblja sa rad-
njom svjetskih leksikografa, kao što su
Hinko Estienne, otac znanstvene leksi-
kografije, braća Griinmi, stvorci njema-
čkoga jezika, Littre, nenadkriljivi fran-
ceski leksikograf, te Bftthlingh i Roth,
pisci velikog sanskritskog riečnika. „Svima
tima, veli Krauss, dostojno se pridružuje
i Gj. Daničić. Radovi, kao jih proizva-
djaše ti veliki dusi, imadu istu onu ne-
izmjernu važnost i isti značaj na polju
jezikoslovja, što ga ima primjerice St. Got-
thardski prokop na polju tehnike. Naš viek
nije samo viek odkrića i iznašašća, nego
je u najboljem smislu rieči takodjer viek je-
zikoslovlja." Za tim pripovjeda pisac u
svom članku u kratko život i ostali rad Da-
ničićev, a onda je radilo oko njega, dok
se je došlo do toga, da se da ciela prva
knjiga. Na jednom mjestu veli: „Ono, što
je u Daničićevu riečniku, nije mrtva masa,
mrtav kapital, nego je bistra i jasna struja
svjetla, koja nam dopušta, te možemo
razgledati sve djelove i sve strane pro-
šloga života jugoslavenskoga (t.j. hrvatsko-
ga ili srbskoga), koji je neobično obilan i
bogat svojim nastojanjem i svojim raz-
vitkom „•
* * *
Ovdješnje znanstveno družtvo vojničko
imenovalo je, piše „0. D.u, svojim začast-
nim članom gosp. dvorskoga savjetnika
Alfonsa Pavića plemića Pfauenthalskoga.
* * *
Uredovni list dalmatinske vlade piše:
Obzirom na to, da su mnoga mjesta po
Dalmaciji oskudna pitnom vodom, što
štetno djeluje na zdravlje stanovnik! i o-
tegotuje odgojivanje marve, preuzvišeno
ministarstvo, ima tomu nekoliko godišta,
podjeljuje državne podpore obćinama koje
ih zapitaju, da grade po primierku mini-
starstvom potvrdjenu lokve uz pridružena
čistilišta za vodu i studence po onim
mjestima njihove okolice, koja su loše
oskrbljena pitnom vodom.
Takove su lokve već zgradjene u Ru-
dinam, Novoselim, Slivnom, Šalim, Po-
poviću, Zapujanim i inim mjestima, i sada
se još nekoje grade, na pr. u Božavi,
Drinovcim i Selcima. Od skora je mini-
starstvo udielilo za lokve koje se imaju
još graditi ove podpore: u Dugopolju f.
1000, u Krstaticam f. 800, u Banićim
f. 800, u Ljubavcu f. 800, u Stanim f.
800, u}s. Nedjelji f. 800, u Žednom fior.
350. Zapitane su od preuzvišenoga mi-
nistarstva podpore za gradnju lokava u
Lečevici, Mirilovićim, Miln >j, Silbi, Bio-
gradu i Zaglavi. Još se čine predbježni
izvidi u Barbadn na Rabu, Kalim, Lu-
koranu, Supetru, Kliševu, Lastovu, Dr-
veniku, Mljetu, Velompolju, Vinjevu, itd.
U ostalom scienimo našim dugom dodati,
da Zttmaljski Odbor pomaže obćinama grad-
nju rečenih lokva doznačujući i ono pod-
pore iz zemaljske zaklade.
Po mjestima gdje bi se po zemljoslov-
nom sastavu podanka imala naći vodene
žice u nekoj dubini pod zemljom, poku-
šati će se unapred izdubljivanje stude-
naca, kojih je voda doisto bolja nego ona
iz Čatrnja.
Lunedi 3 corrente, ricorrendo il sesto
compleanno delF ineoronazione di Sua
Santita Leone XIII a Sommo Pontefice,
la locale Societa Cattolica, in quella mat-
tina alle ore 7 i/2, fece celebrare nella
Chiesa della Beata Vergine del Castello
nna santa Messa solenne, a cui i suoi
membri si accostarono alla santa Comu-
nione ; indi segui 1' luno Ambrosiano col-
1' esposizione e benedizione del Santissimo
Sacramento, in rendimento di grazie a
Dio per si segnalato beneficio, e pella
ulteriore lunga conservazione d'un Pon-
tefice quanto sapiente altrettauto strenuo
difensore della Chiesa Cattolica.
Dopo la funzione fu poi spedito al
Santo Padre il seguente telegramma:
* • *
Akademiski rječnik hrvatskoga ili srb-
skoga jemika. Izašo je peti svezak ovog
monumentalnoga djela, koje sad uredjuje
i) U programu „Kvarnera" imaju sliedeće rieči,
koje nemožemo smatrat nego k6 lapsus ca-
lami. Kaže se naime: „stranka prava smatra
Ražu granicom izmedju Italije i Hrvatske"!!!
Po tom stranka bi prava priznavala k& dio
Italije skor* svu Istru! onu Istru koja je naša
koliko god sami kvarnerski otoci! N«. Istra
nit je nit će ikad bit po pravu talijanska. Uredništvo.
Papa Leone XIII.
Roma.
Stamane con Messa e Comunione que-
sta Societa Cattolica ringrazio Dio pel
sesto compleanno del Vost.ro Pontificato,
pregandoLo conservarVi lungamente per
difendere la Sua Chiesa. — Implora be-
nedizione
Buzzolich Presidente.
A cui la sera del 4 corrente pervenne
la seguente risposta telegrafica:
Signor Buzzolich.
Zara.
II Santo Padre, ringraziando cotesta
Societa Cattolica per la testimonianza di
filiale ossequio, ne benedice tutti i com-
ponenti.
L. Cardinale Iacobini.