DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar

•y? loro inteliigenza, non é in faccia all* uorao che di | perché non ^jMituiscono tribunali per le ^>rftffltf e castij^hi non altrimenti che per |t*a véritá oltraggiata si vendica col ridicolo. assurdi per sostener un primo assurdo! Non che tino espediente, negare affatto il libero níy anindi ^a voloi#t che si esercita per mezzo di \k facoltiffódel giuHiaio, la pereezione, insomma r ñio. afaepi... Posteo (joncepir 1' uomo altri- menti cííe come ente inórale, * arbitro delle proprie azioni? Su questa nozione poggia tatto qaanto l'edi- fizio sociale. Büchner-a pag. 31y. prosegue: „L'uomo, „come esse're físico é intelligente, e opera delia na J „tura, donde ne segue, che non soltanto il suo es- f - „»ere, ma le stesse sue azionif i suoi pensiert, tutti i , „sttoi sentimenti sono fatalmente soggetti alie leggi regolatrici dell'Universo". (II fatalismo perfino nel „mioipensiero!)". Non vi ha libero arbitrio, od atto „yoloníjario ifjdipendente da quelle influenze che de- „terminauo 1' nomo ad ogni istante, e che circoscri- „vono la líberti. d' azione, anche al piü potente". Chieggo a me stesso, se il Governo abbia mai pen- sato ad essere logico, se egli ha dirito di condan- nare un reo che é piü logico di lui, ha confórmate le B-iie azioni a questi principi insegnatigli utíicial- mentfe? Per mettere in accordo i, vostri codici, i vo- stri trattati, chiudete i tribunali, spalancate le ear- ceri, aprite invece ospitali e manicomí. Di piú ; a che isti^uite scuole, per educare un automa, il quale, privo 'ín voíontk quindi di libero arbitrio, non é Capare di educazione, oltre quanto puó esserlo unaj marmotta, una scimmia od un cañe sapiente ? Anzi ljopisu, koji se može koristno upotrebiti na po- punjenje byzanlirigkih pisaca, osobito glede Du- klje i Rašije. Sad palo pitamo Dalmatu, gdje je ta viest o smrti kralja Zvonimira u Kronaki Popa Du- kljanina, a kojoj, kako on veli. tu je viest cr- pio ? Mi je n njoj nigdje nenadjosmo! Po onom što smo rekli o, dvama dielima ove Kronake, čitatelj će biti uvidio da ~o smrti Zvonimirovoj nemože biti govori u Kronaki popa Đukljanina. Ne h prvom diehi, - jer -u oVorose pripoviedaju dogodjaji, koji se sbiše u bieloj Hrvatskoj, i ovo do smrti ćaslava. Ne u dru- gom, jer u ovom pisatelj ne nastavlja poviesii biele Hrvalske, nego prelazi na Srbiju ili na cr- venu Hrvatsku, kako on sam veli, a svršuje sa knezovim Radošavom i Dešom. Pa će DalniL i infati srdea reći, da je cr- pio pripoviest o smrti Zvonimirovoj i iz Kronake popa Đukljanina! Mi znamo odakle ova pometnja u glavi Dal- matova povjestničara. On negdje čitao da Kro- naka Popa Dakljanskoga i Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta M. Marulića jesu jedna te ista stvar samom razlikom jezika. To je istina no samo donekle. Da Doimala bude zavirio u Gesta M. Ma- rulića t. j. u Kroniku Hrvatsku XII vieka, pre- vedenu od njega iz slavenskoga na latinski je- zik, kako ćemo niže vidjeti, bio bi se uvjerio da se ova Kronika slaže sa Kronakom Popa io ponzolo chiederö a Büchner stesso, perehe ha scritto il suo libro? Come spera che il popolo, tra ein vorrelobe difhisi i suoi"principi, riesca a staccarsi (lalld'fcilđelle delia Ctiiesa, per attaccarši alle sue, dhpoiv^disbmedesimo, se i piii intimi suoi pensieri , edhaflfeiti dipendono da tutt' altro che dalla sua vo- | Đukljanina samo u libellus Gothorum, t. j. u pr- lantjä? Se gli uomini e i{ loro destino non sono altro | vom dielu Kronake, do smrti Caslava, a da se clie il rimUato di naturali rapporti, non importa kasnije razilaze. U kojem odnošaju stoje ove agire'¿¿zitutt^ su ^e^ rapporti naturah d' onđe dvie Kronike, mi ćemo Dalmati sada kazati, samo pmfdößo ori&tne e oiralita le opere nostre? Se gli j , . ... . . j uonÄöi <iorid^vmqueegualmente sottomessi alle leggi budejmao toliko ustrpljenja, da nas slio- ^«^ciM ije> subiseono questa stessa neeessitä rigida ed ii\flf^sibi)e ^be dooqina ogni esistenza, pag. 85, non importa anz^uljto vader modo di sottrarli a questa férrea 'nécessité? Se le nosttè risoluzioni, pag. 325 oïiWario col'Sà'rômetrô) non bisognerebbe anzitutto pa râàbgâtfèlë iorzé-esèernej Che'agisconO sul Barome- tr^ igîaocbè jle. azíiohK dell' uómo più non sarebbero cUe; ^f^etti ? Mét^t^sio aveva ragione di prendersela cofle stalle, ti' uorpo di Büchner rassomiglia a quel fattt|)céiO di éártóné, che posto a capo del Baromètro abbàslàa o soleva il cajJúddfo 'secondo che domani avremo Jíioggiá o bel tempô. jíon c'è male! Da ci6 riinlta} pho le dué j)îù. grandi menzogne sono le pa- dom sliedi. U Vatikanskoj Knjižnici u Rimu čuva se pod br. 7019 rukopis, u kojem od str. XCVII do CXVI Čita se Kronika na hrvatskom jeziku a latinskim pismenima. Ona završuje ovako: Gospodin dmine papalie najde ovoj pismo v krajni v markomć v jedne knjige stare pisane hrvač- kim pismom. Izpisa rečeni dmine rit po rić, a ja Jerolim Kaletić ovoj pripisah iz rečenih knjig na tisuća i pet sat i četardeset i šest na sedam dan otubva miseca v omišu, Bogu hvala. Od rolP-mM,e tfrfyhÀW cose più ingiuste premio | ovoga Kaletića dobi Kroniku slavni povjestnik e castigo, la piu grande ipocrisia la storia, ohe .^a . j Lučić ,{oji • poni u Rim pr.igodom svo_ il corafferio di chiatnarsi mçestra della vita, su cui ! . 7. J J .r. non puè agire, e si àrrbga dispensar biasimo e Iode ! ^ putovanja uz njezm latinski prevod i uzje- ad esseri, il cui pensiero, le cui azioni, il cui de-I dan prepis Solinske poviestii Tome Arcidiakona. stino altro non sono che il risultato di naturali | sa više bistorickih spisa. Pô njegovoj smrti svi rapporùjygàràhiâii da necessifà rïgida edïnflesnbile, ovi rukopisi, ne izuzamši Kronike, dodjoše u che domina ogni esistenza; cacciamo via la storia se non la abbíámo gia cacciata ! Quel buon diavolo di Neroné non' váie riienfce meno di Marco Aurelio, S. Vinpenzo niente meglio di Robespierre. Come Ella bej» ve4eM;9®í0 anwco, la nozione dell'uomo è di- strutita completamente nella teoria di Büchner, per- ché, ripeto, io non posso concepir altrimenti 1'uomo, ene copae essere dotato di liberta, di ragione, quindi responsabile degli atti proprî. La società è distrutta, perché se 1' uomo non è responsabile, la cosa più assurda è la legge. Panteísmo cosi brutale a che riçsce? Quali ne sarebbero innevitabilmente le con seguenze, se dal campo scientifico si trasportassero nel sociale? Procedano pure nell'opera altamente civile, la compiano. Vedremo, come il conte di Revel diceva un giorno in parlamento, chi allora governerà e come si potrà governare. E la barbarie, che si avvanza sotto lo stendardo della civiltâ e della scienza, insomma è il socialismo. M (Continua.) —•¿'fáfrfC Zvonimir kralj hrvatski i „Dalmata" u svojem broja 7 ove godine. (Piše pop F. Bulić.) (Nastavak.) Drugi dio Kronike popa Đukljanina, što no ju sam pop sastavi, kako gori vidjesmo, po ust- menim predajam i po pismenim bilježkam sta- rijih, ograničuje se na pripoviedanje prošlo- sti kneževine Zetške napose, a zahumske, i Tra- vanjske, Podgorske u obće, isto tako županije Raške, ti koliko ova bijaše u doticaju sa Zetom. Za onovremenu poviest ovih zemalja imademo autentičnih dokumenata svake vrsti. Prispodobi li se Kronika š njima, lako se spozna, da ni drigi dio njezin nema nikakve historićke vried- nosti. Njegova vriednost sastoji jedino u zem- Vatikanski* Knjižnicu. Odavle sliedi, da je Vatikanski rukopis ove Kronike od god. 1546, da polazi iz pera Jerolima Kaletića, a da ju je isti Kaletić latinicom pre- pisao iz knjige stare pisane hrvačkim pismom, na- djene od kneza poljičkoga Dmine Papalica v Krajni v Marković t. j. kako Crnčić (l. c. pag. III-VI) dokazuje u spljetskim Poljicim. Na prošnju Papalića ovu Hrvatsku Kroniku prevede na latinski jezik Spljećanin Marko Ma- rulić god. 1510, kao što sam govori u pred- govoru k svomu prevodu, u kojem ujedno, i on svjedoči, da je nadjen „v Krajni:" Marcns Ma- ruius Dominico Papali Salutem. Commentariolum a te in Craina nuper reperlum inter veslustis- simas gentis illius Scripturas Dalmatiaeque idio- mate compositum, tuo rogatu Iatinum feci, Croa- tiae Dalmatiaeque Regum gesla continentem." Ovaj prevod bi tiskan u knjizi Ivana Lučića (Lu- cius) ,,de Regno Dalmatiae et Croatiae". Kalelićev prepis nije drugo nego prepis latinicom glagoljskoga izvornika, izpisana od Papalica iz stare Knjige „riČ po rič." Maruli- ćevo djelo dakle Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta nije drugo nego latinski prevod Papali- ćeve, odnosno Kaletićeve Hrvatske Kronike. U koliko se je Marulić držao izvornika prevodeć ovu Kroniku, vidi se iz same njegove izjave pri koncu prevoda: „Hucusque historiam ver- náculo gentis nostrae ') sermone compositam vidi, et quod potui diligenter fideliterque in la- Željeli bi mimogred da Dalmata zapamti ovaj izraz Marulióev „vernáculo gentis nostrae ser- mone". tinum transposui, nihil de senten^a dimittens, lic«t aliqua de verbis, qiif»e supe^fcflt videban- tur inutilans, ne ieetori oaeri es^^, po čemu se dade zak lučiti da je Mi^ulićeC|fevod točan samo u smisla, a ne nečim»; • da^^ nešto pri- dodao i iz pravio Sto mu seoinjHe pogrješno u hrvatskom izvorniku. Trebalo nam je ovako visoko zasjeći, da bude jasnije što sliedi. Ako se prispodobi Papalićeva Kronika sa Kronikom Popa Đukljanina, vidi se da se malne od rieči do rieči slažu do smrti Časlava t. j. u libellus Gothorum. Odavle unaprieda Kronike se razilaze. Doćim se Dukljanska bavi, kako vi- dismo, o Srbiji i svršuje sa knezovim Radoša- vom i Dešom, Uroševim sinovima, Kronika Kra- jinska (ili Papalićeva, ili Hrvatska) prelazi na poviest čislo hrvatsku, te pripovieda o kralju Radoslavu, o Kolomanu, o Krisimiru, o Zvoni- miru, i sa smrću ovoga dospije. Uzajemni odnošaj ovih dviju Kronika sada je Jako uvidjeti. Piscu Kronike Papalićeve iliti Hrvatske i popu Dukljaninu bijaše pred očima jedan te isti izvor, t. j. ona knjiga, koju pop Dukljanin zove libellum Gothorum, koja nam se ovdje u latinskom prevodu sačuva, a u Krajin- skoj Kronici u izvornom jeziku hrvatskom „(scla- vonica liltera"), a ovo do. pogl. XXIII. Nasta- vak pako ove gothsko-slavenske Kronike, toli u Đukljanina koli u Papalića jest samostalno djelo dvaju različitih pisaca. Ostavivši na stranu pitanje tko je napisao nastavak ove Kronike u hrvatskom jeziku; jue- uzamši u obzir niti doba u kojoj bi bio pisan, jer ovo ne zasieca. direktno u našu razpravu. vidimo, koje je povjestničke vriednosti nastavak Kronike Papalićeve, koja nam nosi poviest hr- vatsku, pa i samu smrt kralja Zvonimira. Što smo o vriednosti nastavka Kronike popa Đukljanina rekli, to možemo opetovati po pri- lici i ob ovom. Nego ovdje je mnogo gore. Ovdje ima tako smiešnih anakronizma^ tako poreme- ćenog nagomilanja imena, da bise čovjek morao čudom čuditi, kako se je mogao tko podvrći ovomu neharnomu trudu, bilježiti Ovako neistinite i pomješane stvari, kada ne bi znao da se je u ono vrieme sve onako pisalo, kako su starci pripoviedali ili pjevali, pa da su ljudi onda tako stvarali poviest, kao što dandanas naš narod stvara narodne junačke pjesme. Da samo neke netočnosti iztaknemo. Poz- nato je da po smrti kralja Zvonimira stupio je god. 1088-9 na fcivatsko priestolje Krešimirov sin Stjepan II, zadnji kralj hrvatski iz narod- ne dinastije, iza smrti kojega (1090) umješa se, uslied strančarskih prepiraka, u poslove hrvatske države ugarski kralj Ladislav (1095). Prvim kra- ljem hrvatskim iz kuće Arpadovaca iza 7 godišnjeg prepiranja bi sinovac Ladislav Koloman (1095- 1114). Ovo je zgoljna istina, crpljena iz listina, povelja i vjerodostojnih povjestničara. Nego što Hrvatska Kronika kaže? Po njoj Koloman, Arpadovac, Ugarski kralj bio je Hrvat, sin hrvatskog kralja Radoslava (koga hrvatska poviest nepoznaje) dakle iz na- rodne hrvatske dinastije; bio je otac hrvatskog kralja Krešimira a djed kralja Zvonimira. Zvo- nimir je uinro god. 1088-9, a Koloman god. 1114, pa Kronika ipak veli da je Koloman bio Zvonimiru djed. Za Zvonimirom stupa po Kro- n ci na hrvatsko priestolje Ugarski kralj Bela I. Krupnijih pogrješaka u poviesii mi doduše ne bi mogli pomisliti! Po Kroniki Bela I, koji je vladao u Ugarskoj god. 1061-1063 dakle za hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV Velikoga (1050-1074,) a bijaše otcem sv. Ladislavu I, bio bi, po smrti Zvonimirovoj, zauzeo hrvatsko priestolje. Ona pripisuje otcu, što je tek pone- što sin učinio! Ako je ovako dopušteno piscu ove Kro- nike grješiti, imena miešali,! kronologiju pore-, mećivati, za stalno biti će miu još slobodnije i jednortm i drugomu i trećemu kralju kojekakve dogodjaje prišivatr, pa kititi na svoju ruku i smrt kralju Zvonimira. A Dalmati biti će dopušteno još više, naime ne samo sve ovo za zgoljnu istinu držati, nego još i pridodavati pogrješaka.

rresego silogizma: tko protivno ovomu sudi, nepoznaje^oviesti, ne shvaća duha ono vremena. nyme C, fi cieloti pobačeni vaš silogizam: „La Kronika Hrvatšfta ćirca alia morte di Zvo- nifftiro raccónta il falso — la storia universale di taita Europa non ha tenuto conto di questo deíítto — cíMíjue cfil lo vuole o é un ignorante o in ebete", ijz dodatak, o un maligno. t doista kolíko je zlofcan Anonymus C, ko- liko je kivan na naš narod, koliko je malo pri njemu dalmatinskoga' osjećaja, on to jasno kaže u dugom psovauju na Dalmaciju, crpljenom iz onih ¿riju pisaca, poviedanje kojih on je da- kako i zamaslio i zaludio. Pripovieda o Infimo grado di coltnra Dalmacije za ono doba, spo- minje „popolo — liabitu barbarorum — in stalo di natura, ¡n cui non si vive che di pustorizia, si fugge dal consorzio degli uornini e si ignora a/falto I'uso della monetalcc Nego stoje glavno, ovo nije macchia ñera, nije onaj delitto, naime ubojstvo Zvonimirovo, S toga nije nam se na oVo Osvrcati. Samo ćemo spomenuti da ako Hr~ va# ne učestvovaše prvoj križarskoj vojni, tomu je uzrok tražiti u unutrnjioi okolnostim Hrvatske posije1 Zvonimira. Nutrnje stenje Hrvatske bijaše upravo taäa takovo, da je ona za vanjskn ve- liku akćijtf nesposobna bila ') Ako se Hrvati opriese križarima, u tom nisu bili sami. Ta ra- zumne se da križari nisu mogli svu potrebu so- bom vući, té su s toga morali uzimati ili na liepe ili na ružne od naroda, kroz koje su pro- Irilírlí; a sukob pod Ovim uvjetim imao je biti neižtijfeživ no š'amd ó Hrvatskoj nego svugdje, kada áa krržat-i prolazili. Ni dan danas, a nek- moli töda; jedan narod nepušta oboružanu vojskti kroz svoje žčetolje. Bogati Mletčići prevarili su u čdtirftbj! vojfti kožare nešto finije, a I mnogo nepoštenije, te ih naćerali da im pomognu Za- da¿ rttóHÍ; PÍiáttje pbálánka priče o Zvonimirovoj smrti u Krtinici Hrvatskoj mi razpravljašmo u br. 17 b^ogá1 lista, i Anohynitís C opet je Zloban kad ob ovdmli govori, kao da mi ništa..¿¿re- ko'émó. Što se tiče Martilićeve izreke vernáculo gehtis liüStráé sermone, Anonymus C nepazi u kojem je vieku reko ovó Marulić, i oko se nje- mu cini., dá je ovo poznato svakomu fedel min- chione, svaki Dalmatinac znade, da i on i Dal- mata nebí onako danas govorili; oni Hrvate ne zovu riostra gens, oni se medju tir vate neu- brajaju i u toni dóbro čine. Anonymus C neka razmišlja s^da u što mu se pretvorio i terzo farfalione l vOaqftgéa^^-—— Al M. íl. Padre Stefano Zlatovic. (Cont v. n. 92, 94, 95, 96, 97, 98, a. 1879, e 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13,14, 15,16, 17, 18, 19, 2'Ó; 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32, 34, 35, 1880) Adunque, caro Padre Stefano, questi secoli stermihdti (i materialisti ce ne regalano a milioni, peCCató che non si possano realizzare in contanti), secoli di barbarie, e di silenzio, sono deliri; deliri un uomo nudo di piccole e meschine forme tra ani- mali voraci, colossali, che 1'avrebbero mille volte di strutto; deliri il progressivo svolgimento di forze fisicfte e iritellettuali, che romperebbero ogni -tínea di rapporti, di proporzioni e perció fanno a jragrii non meno col buon senso che colla storia. Quante scempiaggini, quante aberrazioni per norídir Adarn fuit Dei. Intanto caro Padre Stefano, coal^ianiiécl dei hostri s'ei o sette mila anni, che a dí&Vm^ non furoño sempre spesi bene, e prepariamoci a speitdé'r meglio quei pochi che Dio ci concede, anziché am- inassare materia di riso e di scándalo ai nostri figli. Chiusa la sfera del sopranaturale, negato. Dio, nefata J' anima, negata la vita futura, negato il li- bero arbitrio, negata, per riassumere in una parola, ogni iepáraziótie tra Vuomo e il bruto, possiamo an- cora, distinto Padre Stefano, parlar d'um&nitá, di civiltk, di avvenire? „Pretendere che il materialismo scientifico — „dice Büchner — cambí tutte le nobili e grand' idee, ,,in váni sogni e che non contenga in sé base mo „ralfe, né avvenire, é una sopposizione per sé stessa „tanto gratuita ed arbitraria, che ci dispensa da „ogni seria confutazione." Non é supposizione gra- tuita ed arbitraria, é non solo induzione lógica, ma fatto 8torico, ed egli non é niente affatto dispensato ») Rad 30. da ogni seria confutazione, anzi vi si è obbligato, intendendo di provare che il suo edifizio sociale sa rebbe migliore <M fuello che esiste. II sistema di Büchner, caro áíftióo, lo abbiamo gíá veduto alia prova, e lo ¡v^émino sempre accompagnato dalla barbarie, da tale barbarie, che mette orrore e ri- brezzo. Diana© uno sguardo alla storia e vediamo chi sia l'impostore. Essa m'insegna che il materia- lismo teoretico segna l'epoche più nefas te del genere umano, anzi 1' avrebbe ucciso nella culla, se Dio non ne lo avesse tenuto lontano. Ovunque comparve nella serie dei tempi produsse sempre gli stessi effetti. In India, coi Buddisti, arresta ogni progresso civile, instaura la schiavitù, spegne l'umana perso- nalitá! Ne sono immagini i templi sotterranei di El- lora e di Elenfantina, opera laboriosa di generazioni che non trasmisero un nome di artista, ove il sole non è mai penetrato. Il nulla è principio e fine di tutto. Dali' India, dali' Egitto tenta invadere la Grecia, ma la natura del genio ellenico, libero, artista, ido- latra délia personalità umana, sino al punto di íarne 1' apoteosi delle sue statue, reapinse sdegnosamente questa scienza losca, ghiacciale e la imprigiono, sotto le sembianze di Medusa anguí-crinita, nello scudo di Pallade, scienza vera, scienza splendida degna figlia dell' Olimpo. Coloro che vagheggiarono questa Me- dusa, questa falsa scienza, Epicuro e Democrito, erano e per genio e per virtù inferiori di gran lunga a Platone ed a Socrate, perché ne avessei o il sopra vento; tuttavia dal giorno che si apersero le loro scuole, il genio ellenico cominció a decadere. La Grecia vinta si vendica di Roma vittoriosa, invian- dole colle tavole di Corinto i suoi sofisti, i suoi re tori, il materialismo imbelíettato che la aveva rovinata. L' agreste Lazio si innoculo la peste e questa svilup]bó ben presto in modo più turpe, più spaven- tevole che nella Grecia, perché il Romano, nel suo freddo criterio, volle intera, applicó alia vita una dottrina che rispondeva mirabiimente alia sua feroce natura.. Ed ecco escire in luce il De natura rerum, libro che nessuno antenato di Lucrezio avrebbe com- posto mai, nè mai letto, e Lucrezio stesso tenta scu- sarsene, dichiarandosi ossequente alia religione, av- verso únicamente ai pregiudizi, appunto come oggidi protestano non pochi materialisti, che hanno ancora la virtù di arrossire. | (Continua). Pogled po svietu. Carevinsko je vreće dovršilo razpravu o 0 proraéunn na 8 tekačegn. Misle zato da će dó nekoliko dana želja desnice bit uáliáaíía. te da će N: V. Zatvorit prestolnim govorom sadiá- šnje zasiedanfe i naredit nove izbore. Glas je ta- kodj'člr'da u isto doba grof Ta'afe misli dat o- stavkíil' al da će i novo ministarstvo bit mini- starstvo koalicije. U tom najvjerovatnijem slučaju mogo hi lako grof Taafe opet na prijašnje mjesto, jer on kao da se rodio za kóalicije. Bismarkovo zviezda na zahodu, nema više ni onoga ugleda ni onoga upliva. On je to pri- znao sam kažuć u Saboru, da se partikularizam, toliko protivan njegovomu pangermanizmu i nje- govoj centralizaciji, širi s dneva na dan i sve jace pojavljuje, pa nadoda : „Sto mi nedà s ovog mjesla jest careva volja. Kad vidim koliko imam za pr tek a m jedinstvo države, poželim uživanje mira u samoći. Ako je središte Sabora baš ne- predobitno, tad bih, odslupajuć, svjetovao da se sastavi minisiarstvo što će radit u pravcu sre- dišta i konservativaca^ Windhorst na Bismarkove jadikovke opazi, da neka uzpostavi mir, razu- mije se, s Kimom, pa će mnogo postignuti, i ono što se sada nikako poslić nemože. Nakon tri ili četiri dana Bismark uze opet rieč u Saboru 1 izjavi, da će još moć najviše za pô godišta pokorit se Carevoj volji, al zatim, da ima po ávaki način stupit u mirni život. Dočim u Njemačkoj raste razdor izmedju Bismarka i zastupnika, te domaći a ni vanjski posti nijéèu na najboljoj, u Austriji i ovi i oni idu na rdjavo. Austrija je sada najštovanija vlast u Europi. Evo dokaza. Nova engleska vlada à Glndsloneom na čelu, premda je ovaj preko prošlih engleskih izbora fišekrat oštro se o Au- striji i o nje istočnoj fpolitici izrazio, njeguje marljivo prijateljske odnošaje s Austrijom. To narn potvrdjuje Granvilleovo pismo poslato en- gleskomu poklisaru Elliolu u Beču. Granville u tom pismu, po Gladsteonovoj želji, javjja, da je Gladstone na 4 tekućega priobćio austrijskomu poklisaru u Londri, grofu Korolyu, kako, netom je primio nalog da sastavi ministarstvo, odmah je shvatio da mu treba ministru čuvat se da ne bi ponovio onaj polemični način govorenja, kojeg ee držao buduć zastupnikom. Ja ga ne- mam, nadodaje Gladstone, proti nijednoj državi, a blagim okom pratim učvršćenje Austrije, i na- dam se a tom podpanu uspjehu. Glffšione prizna još da on ne bi pohrlio bio austrfflfcu politiku na Balkonskom poloiifoltu, da mu je prije biia poznata Karolyeva izjava, da naime austrijska vlada nema nikakve želje zahvatit više nego joj Berlinski ugovor dopošta, t. j. poć dalje od Bosne. Ove izreke u ustim Gladstoneovtm, najpače u ovo doba, imaju veliku važnost. Engleska uvidja da bez Austrije neinože na Balkanu ni maknut se. Ako je Bismarkova, austrijska zvieada nije na zapadu. Mi se veselimo što triezna, konservativna vlada austro-ugarska zauzimlje u Europi, osobito sada, odlični položaj, i zato jer n Istoku ima velike pogibelji da se ponove bune i ratovi. Ovaj put Arbanasi zameću pokret; s njih se počimije sukaj krvava nit. Iz Skadra pišu na 7 tek.: „Danas je prvi put turski službeni list ,,Skodraa izašo i na ar- hanaškom jezika. Na čela donosi on proglas albaneske lige, koja naviešta, da Arbanija nije više pod vlašću sultanovom. Svi su turski či- novnici svrgnuti i imadu ostaviti Arbaniju. Odsad će zapoviedat liga, a zakone krojit glavari raznih plemena. Proklamaciju su podpisali Ali paša, Hodo beg, Prenk Bib Doda, mufti Hafiz efendi, biskup Pooten i Nikola Džaba, — u ime turskog i kršćanskog naroda. — Knez Miridita Prenk Doda ostavio je Skadar i otišo u Tusi. Kon sulatim ponudjena je vojna zaštita. Dielovi turske vojske prelaze u službu lige, državne blagajne su zapljenjene. Talijanski upliv raste". Crnogorski vojvoda Plamenac javlja iz Podgorice da Arbanasi utvrdjuju most na Semu. Uz to Turska gleda i šuti. Crnojgori je pače iz Carigrada javljeno đa Visoka Kapija nemisli naredit da turske čete opet zauzmu mjesta sada osvojena od Arbanasa. »-^Sg^s^-o O djelovanju milosrdnica u našoj domovini od g. 1845-1880. (V. br. 35) Nije dakle čudo da su milosrdnice našle su- glasnog priznanja i to više puta od svjetovnih i du hovnih vlasti naše domovine, i da je Njegovo Veli- čanstvo samo odlikovalo cieli zavod u osobi pokoj- nice zlatnim krstom sa krunom za zasluge. Nedavno pako častna majka bila je zadobila svetČano i zaslu- ženo priznanje od poglavarstva slob. i kr. našeg glavnog grada dopisom od 19 siečnja 1877, iz kojega vadimo sljedeće: „Zasluge zavoda milosrdnica u glavnom gradu Zagrebu za obćinstvo ovoga grada tolike su i tako raznovrstne da je lasno dokučiva ona popularnost, koju pobožni taj zavod pravedno uživa u svih sta- ležih obćinstva glavnoga ovoga slob. i kr. gt*ada Zagreba. Fodpisano poglavarstvo rado ovim zasvje- docava liep i dobar glas, što ga zavod milosrdnica u Zagrebu neprekidno ovdje uživa i u punoj mjeri zaslužuje. Ali napose nastojanje zavoda milosrdnica u Zagrebu oko uzgoja i školskoga obučavanja djece, 0 kojem je zastupstvo slob. i kr. gl. grada Zagreba u skupštini dne 15 o. m. izvješteno kr. nadzorničtvom gradskih pučkih učiona zagrebačkih za školsku go- dinu 1875/6. dalo je povoda jednodušnome zaključku rečene skupštine gradskoga zastupstva, da se u za- pisnik iste ubilježi zahvalno priznanje zavodu milo- srdnica u Zagrebu i da se ova zahvalnost priobći Vašoj častnosti, kao glavarici istog zavoda". Pravedno je gradska obćina iztaknula tolike i tako raznovrstne zasluge milosrdnica za obćinstvo našeg glavnog grada, jer nam one upravljaju od davna u Zagrebu javnom bolnicom, kaznionom za ženske, ubožistem i pensionatom za stare gospodje. Uz taku djelatnost naravno je bilo i neobhodno, da hrvatska provincija milosrdnica postane neodvisna od tirolske, kojoj je podpadala, te takvom postane g. 1856 a zagrebački samostan milosrdnica pretvori se u maticu za sve područje naše domovine. Jer se to milosrdno stablo božjom pomoći, krepkom upra- vom častne majke Ivane i požrtvovnim silam nje- zinih drugarica razgranilo malo po malo po svoj Hrvatskoj i Slavoniji, a kasnije po Dalmaciji, Bosnoj 1 Hercegovini. One otvoriše za Hrvatsku učione u Gradcu (god. 1857), u Lepoglavi (g. 1860), gdje su upravljale mitžkoha kaznionom do godine 1871, u Bukovcu (g. 1863), u Zlataru (g. 1866), u Ivancu (g, 1867) i u Bistrici (g. 1873), a na Rieci (g. 1858) bolnicu s ubožistem i sirotiste, u kojem sirotčad obo- jega spola goje i obučavaju. Skoro kup'iše Pranko- pansku sgradu u Bakru, te kad bude sabor odobrio kupnju, ustrojiti će još ove godino toli nuždno za cielu Hrvatski* popraviliste. Za Slavoniju utemeljiše god. 1856 četveroraz- rednu djevojačku školu sa gojištem u Djakovu, te

Zastup. Dapar upitao je vladu glede uredjenja voda okolo Vrane i glede pro- širenja pristaništa u Pakoštanima, a zast. Bjankini o zloporabom oružništva. Zast. Spinčić učinio je upit proti trgov. ko- mori u Iatri, jer rabi izključivo talijan- ski jezik, a Dr. M. Laginja upitao je kad će trgovačka komora bit premje- štena iz Rovinja u Polu. * * * Rek' bi da je osigurano zast. Spin- ćiću, da će mu se povratit sva uzte- gnuta profesorska prava. * * * U hrvatskom saboru u Zagrebu Dr. Frank učinio opit o povišenju plaće du- šobrižnicima. Vlada je odgovorila, da za sada ne može stavit u izgled nego poboljšanje plaće kapelanima. Odgovarajuć na odnosni upit zastu pnika Jakčioa, grot Khuen izjavio, da na žalost i on sam malo ma o popu- njenju nadbiskupske stolice i da postoje one zaprjeke koje su i došle i da tu odlučuju i drugi faktori, pa on nemože nego poapiešivati imenovanje. * * * Zastupnik Kumičić pri izboru u Bro- du dobio 377 glasova Ukupni je broj birača 694, te je dobio absolutna ve- ćinu. Protukandidat, da ga je bilo, ne bi bio dakle mogo nikako prodriet. * * « Viest koju su neke novine doniele o baštini u iznosu od 200.000 rubalja, koju bi bila dobila obitelj kneza Koste Vojnovića iz Rusije, na temelju pouz- danih obaviesti, proglasuje se neistinitom. * • * Glasoviti hrv. umjetnik Vlaho Buko- vac nastanio se s obitelju u Zagrebu. * • * U biskupiji senjskoj modruškoj osim već spomenutih čitaju još sv. misu na staroslov. jeziku župnici: Miletić u Sincu, Lohmer u Ramljanam. * • * Desetgodišnjicu grofa Khuena pro- slavilo se po komandi. Iz Vinkovaca šalju da je bio razaslat ovaj oglas: BU proslavn desetgodišnjice banova- nja Njegove Preuzvišenosti gospodina bana Dragutina grofa Khuen-Hedervary imaju se večeras oko 7 sati kuće raz- svietiti, u koje će doba ulicami prola- ziti i glasba ovdješnjega p. n. vatroga- snoga družtva, što Be obćega znanja ovim proglašuje. U Vinkoveih dne 30 studena 1893. (M. P.) Načelnik; Litaou. Kako se vidi, tamošnji obćinski ured nala&e razsvjetu svojem gradjanstvu. Kod inih svećanoBti, osobito ako je sla- vlje prema jasnoj dinastiji, običavaju javne oblasti svoje sugradjane umolja- vati, ali se nigdje nezapovieda, a za „bana" mutsl * « * Primamo: „Ugledno Uredništvo „Kato- ličke Dalmacije'1 u Zadru. Najuljudnije molim Ugledno Uredni- štvo da blagoizvoli tiskati u svom ci- jenjenom listu, medja domaće vijesti slijedeću izjavu: Uza sve predplatne listove, koji su mi bili na prvi mah dostavljeni, nasto- janjem stranom velecijenjene gospode kotarskih nazornika, stranom nažih vri- jednih pučkih očitelja — na Čemu im svima srčena hvala — i one, što mi sveudilj stižu iz pokrajine, nije mi se ipak sakupio takav broj pribrojnika, da bih se mogao odlučiti na izdanje račun- stvene Upute obzirom na naše pučke učionice. DoČim ovo izjavljujem da opravdam što do dana današnjega nije ugledala svijetlo obećana knjiga, molim velešto- vanu gospodu pribrojnike da mi ne ša- lju, u ime pretplate novaca, kao što su neki to do sada učinili, dok im prvi svezak „Upute" ne stigne do ruku, što će bezdvojbeno slijediti, netom mi bro- jem predplatnika bude zajamčen tiskar- nički trošak. prof. V. Danilo # # Gosp. Vlaho vit. Bogdan pravi tajnik Nj. Vis. nadvojvode Toskanskoga i uz- goji lelj njegove djece, bio je odlikovan od Nj. Svetosti Lava XIII. viteškim kom. r«dom sv. Grgura. * * * U noći od 10-11 tek. u Spljetu na Gospodskom trgu došlo je do „bitke" sa šakama. Bitka je trajala 10 časa. Neki su uapšeni. » * * Primamo iz Kotara: „Smotra" mal da ne u svakom broju donosi koju viest o kakvoj naredbi na zakup koje gra- dnje ili popravka iz bogoštovne zaklade. Ali dobro je, da se zna, da te radnje ostaju obično neizvedive, velim neizve- dive, jer za malo koju nadje se zaku- pnik. Tomu je više uzroka, a najprvi, što mjernici sasvim su tiesnih rukava, uračunavajuć potanko dapače nedostatno trošak na predmete, gdje se iziskuje mnogo viša svota. Vidio sam više od jednog puta gdje su zakupnici poslie radnje plačući se vraćali kući rad po- trošene svote koja je nadvišivala za- kup. Na otocim malo koja radnja za- ostane, dapače tamo su prečeste napram kopnu, i zakupnici se jagme. I razumljivo je, jer na otok može zakupnik privesti do mjesta vas mate- rijal jednim dva broda, al tako ee ne- može po kopnu, gdje mu treba za sam prenos polovica i više opredieljene svo- te. To je uzrok da crkve i/.gledaju kao konjušnice i gore, a župne kuće Bog te sačuvao. U nekom selu,- neke je siromašne obitelji zapalo platiti do 35-40 forinta za popravu jedne crkvice, i na veliku žalost neimajuć odkle platiti, morali su založiti zemljišta, koja i danas nisu još odkupili. Nije li ovožalostnoV Trebalo bi dakle da gospoda mjer- nici budu obilatiji u prosudjivanju tro- škova radnja napose po Kotarim, a mi- losrdniji napram onim koji doprinašaju krvavim znojem. Zamjeriti se mora i ovome; da mno- go puta gg. miernici, kad dodju na mjesto da prirede trebovnike, osvjedo- čeni, da popravak se nemože izvesti, već da je nuždno da se nova šta za- gradi, proti svom osvjedočenju predlože da se samo popravi, i ako vide da ona radnja nemože trajati nego za koje kratko vrieme. Po tom postane uzalu- dan trošak na obe strane. Pučanin. Pukovnik g. Marijan Varešanin pre- mješten je iz Zadra da zapovieda 38. pješ. brigadom u Galciji. * * * Primamo iz Vodica, 10 prosinca: Pro- šli ponedjelnik „Albanija" parobrod dubrovačkog družtva ovdje izkrcao 100 bačava trgovca Markovine s Rieke i kr- cat će bielo vino. — Napokon dobismo i učiteljicu. Bilo je i vrieme: dva mje- seca stala nam ženska učionica zatvo- renom. — U sjednici obć. vieća 6 te- kućega pri razpravi proračuna za 1894, a na stavki „doprinesak pokraj, uč. za- kladi" u pogled pučke nastave, čulo ih se krupnih. Odlučeno podnieti osobitu predstavku Saboru. * * * Pišu nam iz Šibenika: Na ratarskom tečaju imade učenik&, koji i pučku sla- bo prodjoše. Tako se doprlo do broja 22 pohadjajućih. Nadzornik Sinčić i Pjerotić dobiše pohvalu sa pokraj, vieća Ovih dana nadaju se i — kolajni I * « Trilj, 6 prosinca: Na 4 t. držane su za- dušnice za nezaboravnoga i blageuspo- raene Presvietloga Biskupa Kalogjera u ovoj župničkoj crkvi. Crkva bila je puna kao šipak, a taj dan držala se je izpo- vied gdje bilo je prisutno pet svećenika sa Preč. Dekanom Banićem, koji je u 9 sati čitao Sv. Misu za pokojnika. Naš hrvatski narod po naravi dobro- ćudan, rado ovake svečanosti prati i Bogu Be moli, a osobito za osobu koja mu je rad svojih vrlina ostala usadjena duboko u srce, pak u ovakovih prigodah pokazuje svoju čednu odanost i privr- ženost, prama mužu, koji se je progla- sio i nadalje kao crkovnjak i kao ro- doljub dostojan Dujmove stolice. Još je živa u narodu ona njegova propovied i opomene prigodom Sv. pohodjenja. — „Raditi, štediti, Boga moliti i pošten biti" — ter zato se i danas čuje uz- disaja: „Pokoj plemenitoj duši Biskupa Marka!* * * « Unešić, 10 prosinca: Tamošnji ra- dišni poduzetnici Gassini i Gasparini eifo je već tjedan da u ovoj novoj Cr- kvt, prije osam godina otvorenoj javnoj bogoštovnoj službi, slažn novi veliki žr- tvenik izradjen tute u Zadru u njihovoj radionici. Mješćani i stranci dive se lje- poti i umjetnosti. Prije božičnih blag- dana biti će sve gotovo, te će se tih svetčanih dana na njem propjevati puč- ka pastirka: tJ sej vrime godišta — mir se svitu naviŠta .... Umjetnicim i puku dobar Božić! Si. • * « * « * Namjestništvo je uništilo izbor obćin- skog upraviteljstva u Trpnju, te je na- redilo da bude obavljen nov izbor. Od- bilo je pak pritužbu prikazanu protiv izboru obćinskog upraviteljstva u Risnu i naredilo da se novo obćinsko upravi- teljstvo ustoliči. * « * Primamo i rado uvršćujemo: Dosta- vlja vam se gospodine Uredniče imeni- ca i sliedećih lica koji svojim dobro- voljnim prinosom pružaju da se nabave barem najpreče potrebe novoj crkvici u Kistanjah, odnosno na molbu u ,,K. D." br. 71: Gospodja N. N. kr. 4; Marija Kleofa Kuzm. kr. 10," Gosp. D. Lukšar- do kr. 5; M. P. D. P. Nikolanci kr. 4; Gosp. L. ŠkoVrlj kr. 2; M. P. D. Dra- gutin Balarin kr. 2; Pragospodiu ka- nonik Borzati kr. 4; Nasljednici Petri- ćioli kr. 2; Vlč. D. S. lioglić kr. 1 ; M. P. D. A. Paleka kr. 1; Gosp. P. Valenti kr. 1; M. P. D. Š. Torič kr. 2. * * * Iz pokrajine; Nova početnica za pučke učionice sastavljena je; do koji dan će pod tisak. Početnica maoja je od prve; vježbe pisočitanja nijesu iste; ti- skana slova odstranjena su — Glede čitanaka, pokraj, uč. vieže dat će sa- stavljačim naputke u kojem duhu da budu sastavljene. Dr. Klaiću i vitezu Vrankoviću prigoda, da i u pogled či» tanaka jednu od svojih mrlja — očiste. * U mostarskoj samostanskoj crkvi pre- svietli gosp. Paškal Buconjić podielio je male redove Fra Danielu Ostojiću; a Fra Križana Gulica i Fra Jozu Bei- cuna zaredio je svećeničkim redom, te su na 10 o. m. svečano rekli prve svete mise, prvi u Gorici, a drugi u Medju- gorju. * « * Novi bosansko-hercegovački Reis el- ulema hadži Mehmfd Azagić bio je na poklonu kod Njegov. Veličanstva u Beču. * * * „Iz „Izvještaja za upravnu godinu 1892 93.", (obielodanilo hrv. sveuč. zab. lit. druž, „Zastava" u Zagrebu. Tisak dioničke Tiskare 1893") razabiremo da Družtvo ima 36 članova utemeljitelja, 125 podupirućih i 132 prava člana. * * * Početkom godine uvesti će se dvo- kratna seoska BeJinična pošta izmedju Babinopolja na Mljetu i sela: Sovra, Prožure, Maranovića, Korita, Blata, Rope, Govedjari, Soline i Polače. 41 * « Pripoviedaju nam, da su opet u Bio- gradu nastali i baš ozbiljni neredi Nad- načelnik nazovi srbin B. i gospodin P. zasnovali, barem pokušali, stvoriti u onoj obćini srbstvo, a to pomoću vjere, da t. j. odvrate barem gdjekoje obitelji od katoličke vjere, od vjere njihovih praotaca, a da prigrle grčko-iztočnu. Gospodin sudac Palčić, u supor gospo- dina župnika, našao tri inovierca (je- dnog kalvina a dva hristianina), da nose mrtvo tielo pak. priglednika Bukše. Go- spodin župnik zamoli onu trojicu da odstupe a da će tri katolika doći Oni upru svoj pogled u tu prisutna gospo- dina sudca, pitajuć tako njega što da urade. Gospodin sudac osorno im na- redi, da oni moraju nositi. To se zbilo na crkvenim vratima kroz sveti obred sprovoda. Zamor i negodovanje nastane i svi dobromisleći osudiše ovo neobzir no, inadno ponašanje. Nastala je prava galama i skandal.... Mi imamo na stolu više pismfi razne vrsti o gospodi- nu Pal ... ali došle nijesmo htjeli ti- skati, dok vidimo ne bi li se na liepe dala stvar izravnati. Ali rek' bi da uza- lud naše očekivanje te da će trebat da odčepimo. Prije toga upozorujemo nad- ležne vlasti na dogodjaje u Biogradu, neka im potraže lieka prije nego do- dju vile k očima, prije nego ondje na- stanu najozbiljniji neredi, jer im, kako čujemo, i obćina kola maže. * « * Otvoren je natječaj na mjesto putu- jućeg učitelja vinoslovlja za Dalmaciju, sa platom od 1200 f. i 800 f. paušala za putne troškove. * * * Promjene u zagrebačkoj nadbiskupiji. Pošto se je preč. gosp. Dr. Stjepan Vuchetich, kanonik itd., odrekao časti i službe predsjednika prosinodalnog exa- minatorija i nadbiskup, ženitbenega su- da, presvietli je gosp. kapitularni vikar imenovao: predsjednikom prosinod. exa- minatorija preč. gosp. Dra, Martina Ma- tunci-a, predsjednikom nadbiskup, že- nitbenoga soda presv. i preč. g. Dra. Franju Račkoga. t Dosnajemo žalostnu viest, da je prekojučer na Rieci upao nehote u more opat Trapista iz Banjaluke i utopio se. Velik gubitak. Vječni pokoj plemenitoj duši\ Prilog donieti ćemo u (1 oj da- će in broju. Hazllčlte vlestl. Englezi su naumili držat g. 1896-97 svietsku izložbu. JSije je bilo u Engle- zkoj nego je nom, prva, god. 1855. * * • Vriednost darova poklonjenih u Fran- cuzkoj ruskomu admiralu, kažu, da iz- nose 3,500.000 krunfi. * * * U izvješću sedmorice o mjeoicam po- jedinih talijanskih zastupnika pobilježe- na su ova imena i brojevi:' Baroni du- guje 375.000 Ira banci narodnoj; Buc- cori 100.000 lira istoj banci: sicilijan- skoj banci, de Lieto 13.800 1. rimskoj banki, Pini 11455 lira, napulskoj banki Elia 31.000 lira, narodnoj, Menotti Ga- ribaldi 134.000 lira, istoj banci 201.000 lira rimskoj banci, Eiciotti Garibaldi 6.500 narodnoj i rimskoj banci. Giarapie tro 40.084 lire napulskoj banci. Monta- gna 9050 Ira rimskoj banci, Narducci 2,442-523 lire rimskoj banci, Panattoni 1612 lira, Plebano 29 540 lira narodnoj banci, Qunrt eri 92000 lira rimskoj narodnoj i uapuljskoj banci, Raffaele 106 000 narodnoj banci, knez Stiarra 3,023.710 lira napulskoj banci, Valle 152.000 lira rimskoj narodnoj banci, Arbib 31 .672 lira rimskoj banci, jBilli 8000 lira napuljskoj b,, Crispi Francesco obnavljao je od 1887 kod narodne ban- ke mjenicu od 244.000, ministar Marti ni Ferdinando obnavljao od 1886 mje- nicu od 70.000 lira, Pais duguje rimskoj banci 50 000, Sardi 100.000 napuljskoj banci. Kad je izašao ovaj izvještaj, pro- budio je bolno Čudjenje u talijanskomu narodu. Nećeš! To su mu „veliki pa- triote" i ćak „spasitelji" opremili! * * * Izmedju Stokolme'i Kopenhagena u- veden je telefon (dug je 1.126 kilome- tara.) Najnovije viesti. U Zastupničkoj kući u Beču pooštrila se pažnja kod ulazka, i ograničilo davanje ulaz- nica. Zastupnička je kuća zapo- čela razpravu o izvanrednim odredbama za Prag i nje- govu okolicu. Izvjestitelj je manjine, Herold, dokazivao da se izvanredne odredbe netemelje na zakonu, i da bi običajni zakoni bili dostatni. Još govorahu proti Bla- žek, K 1 a i ć i Kaftan, a za tim je govorio Gross u prilog odredba- ma, izjavljujući da će njegova stranka, da ne prouzrokuje nika- kve štete državnim priobitcima, glasovati za predlog većine, u nadi da će se što prije ukinuti izuzetne odredbe. Za tim je govorio proti odredbama Gregr, a za njim je govorio Szepanowsky, koji iz- javi, u ime Poljaka, da će, s ob- zirom na podatke, prikazane od vlade, glasovati za izuzetne od- redbe, ali da očekuju ukinuće tih odredaba, netom nestane povoda za njihovo uporavljanje. Govorili su takodjer Kopp u prilog, a Pacak i Tucek proti, a zatim min. Bacquehem stade da pobija tvrdnju, da je predjašnja vlada odgovorna za prilike u češ- koj, a reče da se još manje ima baciti krivnja na vlasti, osobito na češkog namjestnika. Mrzki prestup- ci, što su se zbili, čine, reče, ta- mnu ljagu na čaštnom grbu češke. I sami bi Mladi česi imali osuje- titi nastavak lakih prestupaka. Minislar se ogradjuje proti u- vrjedljivom načinu, s kojim se je govorilo o cjelokupnoj državljan- skoj sviestl u Češkoj. Jučerašnje prietnje Gregrove, češki 6e narod odbiti bez traga. * * « U Pragu, odabran je načelni- kovim zamjenikom Mladi Čeh Podlipnj. ——~xs t>-yx o —- * Odpisi „Kat. Dii«..«. & g. O. J. M. — Otok kod Sinja — Odpremljeno u ponedjelnik preko g. v A. St. u Sinju. 0. g. D. L. D. ~ Tribanj — 1 Vam VaSa narućba preko g. M. C. u Za- dru. Primismo u listu f. S, od kojih ostaje f. 2 na podmiru predpl. do ^ konca t. g. Srdačno odpozdravljamo! G. g. dop. — Solin — U prvom doj- dućem broju. 0. g. x. — Trilj — Evo rado odmah. Bodre nas vaše Ijnbezne i ako od nasne zaslužene popratne rieči. Živjeli! C. g. B. — Gorica — Preiuačismo po vaSoj želji. Matijevićev „Mag, Ch." nije još o- bielodanjen. Č. g. D. i — Istra — Dopis primismo danas. Sto prije. Liepa hvala na bo- drenju i čest. Srdačan odpozdrav! MARKO MARULIĆ Poniženi i Uzvišeni Isus Preveo i preobćio p. Cherubim Šegvić. Djelo obsiže do 400 strana na preliepoj hartiji. Zapada samo 1 for* i 10 novč. poštarine. Knjiga je za svakoga, akoprem nabožna sadržaja, jer je puna bogo- slovnih i apologetičnih opazaka i razmišljaja« Pa Marulićeva je, mudra je, a to je pred svakim otačbenikom najbolja preporuka. Za naručbe trebrfr^bratit na veleuč. gosp. pisca u Kotor, ili na c. Samostan 00. Franjevaca u} Zadru, ili tko hoće, takodjer na nage uredništvo. H ITC Prodan* v|»|tnik| liiJuTitolj i Ugovorni srfdaik. Bnoi^k. rx hrtolike Irrctskr tiskarne.