t I B E R
tum fccit in afiquo de lociš prardi&is,moriatur ibidem,& non alitcr, qui*
fi euadet,& uiuens exeat de loco in quo taliter eft teftatus* eius teftamerr-
tum faćtum in villa,Infula,uel alio loco ladrenfis diftrićtus non valeat ipfo>
iure. Sed breuiarium illiusperfonae quar afsid"ue,& femper moratur in vil-
la,in Infula,uel atio Ibco ladrenfis diftrićtus,feu teftamentum eius faćtum
per breuiarium teStium omnimodo valcat,& Sit firmum, fiue ille qui fecit
tale teftamentum moriatup ibidem, & de ipfaffifirmitate, fiuc moriatur
alibi,& dc ifta,ueldealia infirmitate.
> Quod breuiarium nonpofsitderogareteftamentu,3rc. Cap.CX.
Si teftamentum aliquod faćtum eše quocunque tempore reperiretur
peraliquemciuem Iadrenfem,aur per aliquem habitatorem comitatus Ia
drae,fiue per manum propriam teftatoris,fiue per manum tabellionis, fecu
dum prsecepta Statut orum toqucntium de teftametis iiendis modb;& for
ma quae in ipfisftatutispleniuscontinentur. Volumus, prarcipimus, 8c
mandamus, quod breuiarium aliquod, fiue inftrumentum extractum ex
quatuor dićtis teftium, nec aliqua alia quorucunq; probatio teftium pof-
lit, nec debeat aliquodpraciudicium generare teftamento rite, & fecundi
fotmam noftror um ftatutorum foleirmiter ordinato.
Cum mihor habens quindecim annos posfit conderc
teftamentum. Cap. CXL
Si aliqua pcrfona minor annis viginti poftquam peruenerit ad aetaterff
quindecim annorum timore mortis facere uoluerit teftamentum, fiabeat
liberam poteftatem teftandi debonis fuis acquifitis fibi ex quacunq; caufa
prout fibi placuerit,quia nihil eft qudd magis-hominis fit falubre quam ut
liberfit ftilus fuarultkna: uoluntatis, acliberum obtineatteftandi arbi-
trium ad quod amptius redire non poteft.
Cum mulier maior annis^uindecim de repromiŠa,&c; Cap; CXII,
Volumus,quod mulier maior quindecim annorum exiftens fana mente
quainuis corpore infirma pofsit de dote fua,feu repromifla, & fuper omni
busbonis fuis facere teftamentum, & ipfa reiinquere & difponere prout
fibi placuerit dum tamen ipfa non relinquat perfonis prohibitis per Sta
tuta comunis Iadrsc.
QuodnuHaperfonaingreŠamonafterium,&c. Cap. CXIIL
Cum aliqu«,ueraliqua ingre(ms,uel ingrefla monafterium ante profet
fionem fuam,nullum condiderit teftamentum.Nolumus,qu6d poteft pro-
s Veritatem facientes in charitate,
j> crescamus in illo per omnia, qui j;
\ est caput Christiis. s
^ (S. Paul. Epli. IV. 13.) i
Ishodi u Ponedjelnik i u Četvrtak
Vos ipsos, auxiliante Deo, in dies alacriter opcram Veslram impensuros in tuenda salutari Ecclesiae doctrina animisque in
Religionis amore et in verse lidci professione roboiandis,... (Pio IX. u papinsk. listu, 21 veljače 1872 pisaocim Katoličke Dalmacije).
Ego interim clamito:
Si quis Cathedrae Petri jungitur,
meus est.
(S. Hieronym. Epis. XVI. ad Dara.)
Uvjeti predbrojlie. — U Zadru, unapried 7 fior. na godinu. — Po ostaloj carevini 8 fior. — Za inozemstvo 7 fior. i poštarski troškovi. — l'redbrojba biva za cielu godinu; tko na svrha godišta ne odbije list
smatra se predbrojnikom i za nastajuću godinu. — Predbrojbe i novac, najbolje postarskom doznakom, šalju se na Upravu Katoličke Dalmacije u Zadar, a dopisi „franco" na Uredništvo. — Uvrstbe po 10
novo. redak. Objave na 4 strani uz veoma nizku cienu. Svaki broj napose 10 novčića Rukopisi se ne vraćaju.
Br. 39 Zadar, Ponedjelnik 22 Svibnja 1882. God. XIII
Otuda je put u Bosnu!
Beogradski Zatočnik, spominjtie prijašnje
držanje i položaj Srbije, za kog znamo da
ga spasio ultimatum gjenerala Ignjatijeva
g. 1876 u Carigradu, kadno su turske čete
iza pobjeda kod Deligrada i Aleksinca na
putu u Beograd sustavljene — pita se ,,A
danas 1" pa jednostavno si ovako odgovara:
„Danas se smatra prestup ono, što je pre
vojevanja za nezavisnost bila patriotska
vrlina, danas kad se napiše na triumfalnoj
kapiji: „ovuda je put za Bosnu" (v. br. 38 ,,K.
D."), to je nepolitička demostracija i za osudu.
A šta da se kaže o triumfalnim kapijama od
1859. godine kad je ulazio pok. knez Miloš u
Beograd? Tamo se nije spominjala samo
Bosna nego Srem i Banat. A to je bilo ocl-
ma posle odlazka zloglasnog austrijskog
konsula, Teje Radosavljevića! Kakvih nad-
pisa nije onda bilo na ondašnjem liceju,
današnjem kasacijonom sudu? Kakvi se nad-
pisi nisu svetili po beogradskom domovima
na dan predaje gradova? A trijumfalne ka
pije bile su iskićene grbovima sviju srpskih
zemalja, kroz njih je srpski vladalac pun
samopouzdanja, vedrog lica i veselog os
mejka uz urnebesno klicanje oduševljenog
naroda.
To je sve bilo u vazalnoj kneževini Srbiji!
A danas u kraljevini Srbiji ? Kada se
misli da je vaskrsla Namanjićska tradicija,
danas zvanična Srbija bez ikake nevolje,
bez ikakvog povoda, bez ikakve nagrade
prosto na prosto za rad posete jednog,
generala priznaje u znamenom telegramu da
je Bosna n granicama HaMbm^ke monarhije.
I to se čini po savetu i pod odgovornošću
ustavnih ministara vaskrsle srpske kral\evine!
Zbilja, pre 68. godine nikom nebi ni na
um palo da ćemo ovu bruku doživeti.
A mi smo je dočekali, a što smo je do-
čekali, sto se javno bezobzirno priznaje, a
nitko tla otvoreno, protivi toga jedne reči
da proslovi, znak je
Da je Srbija svršila svoju ulogu na bal-
kanskom poluostrovu;
Da se u Srbiji počinje gubilati narodna
svest;
Da u Srbiji nema više onog požrtvovanja,
onog oduševljenja za kojim je bila Srbija
nekad tako znana i čuvena medj braćom,
medj balkanskim narodima;
Da onaj duh, koji naš oživljao kroz peto-
večno tamnovanje izumre;
Da svaki pojedinac počinje ljubiti više
sebe nego narod;
Jednom riečju: da je Srbija voljna da
se odreče častne idoge balkanskog Pijemonta
i da smo sa proelamovanjem kraljevine za-
vršili naš politički razvitak
U Srbiji, kako se tu vidi, sve će se više
oprijateljiti s onim mienjem, da kraljevini
granica—na Drini prestaje. To se kazalo
još onda, kad Srbija kraljevinom proglašena,
a tad je „srpski Pijemont" dosta postigao,
ako je pred konakom potomka Mihajila
Obrenovića kralja nezavisne Subije pozdra-
viti mogao. „Piemont" je učinio, kako o-
paža "S. H.„ ono što mogo i što drugi po-
mogli, a biti će najbolje, da se u Srbiji s
otim zadovolje.
Berlinski kongres dao Srbiji nezavisnost
i Staru Srbiju, u kojoj, kuko je poznato,
neživu baš sgoljni Srbi već koliko je do-
voljno dokazano, većinom Bugari, koji da-
pače prijašnju granicu Srbije prelaze.
Ono što „Zatočnik" bolno iztiče, da se
Srbija proglašenjem kraljevine odrekla uloge
balkanskog Piemonta, dobro bi bilo da za-
pamte ljudi stanovitih nazora u Ugarskoj i
Hrvatskoj, osobito u ovoj poslednjoj zemlji,
koja lje neće nikad služiti podlogom „srb-
skim aspiracijam" dok se ih „Piemont srb-
ski" svečano po ustiu prvoga kralja od
Kosova nezavisne Srbije odriče, kad Bosnu
i Hercegovinu priznaje faktičnim posjedom
susjedne monarhije.
Ime samo Piemont mnogo znači, balkanski
još Piemont nekad je i pjesnike očaravao,
danas pred njim pada pero dobra pozna-
.>...11... M i , • . 1 • n ./ • 1111 linimlo Vu h) 1 Q V nfJTJn»-Q
nadjenula si to ime, zaboravl]ajuc da Ape-
nini nisu Balkan, ni da Aleksander TI. ni
HI. nisu ono što bijaše Napoleon III., bal-
kanski narodi ono što jedan narod talijanski,
„Piemont" je u pjesmi opjevan, u prozr
pokopan. A proza danas udešava svietske
odnošaje, proza a ne poezija života, zbilj-
nost ne varka. Srbija nije u zbiljnosti ono
pokazala što je u zanosu obećala, ona toga
i nije mogla, da pravedni budemo, izpuniti
a jedini je grieh što je snagu svoju preko-
mjerno cienila. Na ratnim poljanam ta se
snaga izkazala nije, zato i pa<5 „Piemont"
al će zato još Balkan ostati, ne doduše srb-
ski, al zato ipak slavenski, na kom će i
Hrvati imati izvan okvira „srpskih zemalja"
da kad tad svoju reknu.
Bosna i Hercegovina, kako žalošću opa-
ziti moramo, za Hrvatsku osvojene nisu, al
da se ih Srbija odreći morala, to se danas
bjelodano pokazuje.
Da-li se ih i Hrvatska još odriče, premda
Magjar Szlavy iztako da Bosne i Hercego-
vine monarhija za nju osvojila nije, odveć
imamo nadu u Boga i u pravdu ljudsku, no
da bi to danas mogli, smjeli kazati.
Dnevne viesti.
Osservatore Rornano đonio je prošlih
dana „Apostolski List" po kojem sv.
Otac Papa nastoji preurediti iz temelja
Red Bazilijanaea kod Rusina u Ga-
liciji.
Sv. 0. Papa spominje u ovom Listu
zasluge Bazilijanaea i opaža kako pa-
danje Bazilijanaea stoji u savezu sa
padanjem vjerskog ćustva u onom na-
rodu.
Da preuredi dakle Red Bazilijanaea,
sv. Otac Papa ustanovljuje da se ima
otvorit u Premislijskoj biskupiji Zavod
za novieije, pod zavisnosti od Propa-
gande. Privremena uprava novicijata
povjerena je 00. Isusovcim. Latini i~
maju imat takodjer pravo uć u novi-
cijat. Papa za tim naredjuje da Bazi-
lijani imaju Činit novicijat_u_ovom\jLzr
„Presse" piše da pripravne radnje
za novačenje u Bosni sasviem su
zgotovljene.
Službeni vojnički list priobćuje pri-
vremeni statut o uredjenjri Bosansko-
Hercegovačke vojske. Zakletva koju će
morat položiti novaci, ovako glasi:
Kunem se Bogom svemogućim da ću
biti vjeran cesaru i kralju Franu Josipu,
da ću slušati sve naredbe mojih sta-
rešina pa makar zato i život izgubio.
Po statutu, Bosansko-Hercegovačke
pješačke pukovnije ostaju u području
vrhovnog zapovjedništva u Sarajevu.
Za turske vojnike biti će ustanovljena
dva vojnička imama (kapelana). Vojska
i viši častniei nosit će fec na glavi.
U zastupničkoj kući Welserheimb
predložio je zakonsku osnovu o vjere-
siji za sgradju žandarskih postaja u
južnoj Dalmaciji.
Još nije imenovan nasljednik mini-
stru zajedničkih financa, odstupivšem
Slavy-u. Dinastija bi rada metnut Čo-
vjeka koji bi drugčije, t. j. boljim prav-
cem, udario u upravljanju s Bosnom i
Hercegovinom. Magjari nijesu toga
mnienja. Oni hoće da gone svoju po-
litiku. S toga, kako „Presse" tvrdi,
nije se još uspjelo u izboru novog
ministra. „Presse" preporuča za Bosnu
razboritih ljudi, ljudi vještih, kojih bi
se moglo nac i u samoj Bosni; ne-
treba ih vodit Bog zna odkle. I zbilja,
valjanih Činovnika, to je što se Bosni
i Hercegovini hoće, jer bez toga re-
forme neće narodu pomoć nit ga za-
do voljit.
Na 15 t. mj. bio je u Zlatnom Pragu
izbor jednog zastupnika za češki veliki
posjed. Kandidatom je konservativaca
bio Ivan Radherny von Borutin. Bi
izabran jednoglasno. Tiem razmjer iz-
medju zastupnika (velikog Češkog po-
sjeda) konservativaca i tako zvanih
ustavovjeraca stoji sada ovako 11:12.
Došle razmjer bio 10 : 13.
U prošli ponedjeljnik sastala se je
u Karlovcim sinoda grćko-isločne srb-
ske crkve. Kruna je zastupana, kao po
običaju, od kralj, komesara, koji otvara
PODLISTAK.
Slavenski apostoli Kiril i Metođije i istina
pravoslavlja.
Napisao D.r Nikodim Milaš, arhimandrit i profesor
Bogoslovije
(PiŠe A. Franki.)
(Vidi br. 38.)
Najžešće i najčešće predbacuje g. Milaš katolicim
nesnosljivost. A u čem najgore kori katolike, u tora
najjače hvali pravoslavne. Ova oprieka predpostavlja
se svagdje, kad se katolicim prigovara, jer bi inače
morali uzeti, da lonac predbacuje kotlu, da je crn; al
u ovom prigovoru g. Milaš naznačuje oprieku na oso-
biti način. „Ako se iko može uznositi duhom krotkosti
i vjerske snošljivosti, to su na prvome mjestu pastiri
naše (pravoslavne) crkve". Ovako na str. 7, a na strani
8: „Ako se pak iko može osuditi, što duha krotkosti
i vjerske snošljivosti nema, to su zapadni hristjani, a
na prvome mjestu sljedbenici rimske crkve." Tko rie-
čima podaje vriednost, koju i činima, taj će priznati
osnovanim liepi savjet, što ga g. Milaš poslie onih rieči
daje katolicim na str. 16: „... svakako bi dobro bilo,
da (sliedbenici rimske crkve) bolje prouče nauku naše
(pravoslavne) crkve... A to bi u svakome pogledu i
koristno bilo, jer bi se, ako ništa drugo, naučili sno-
šljivima u vjeri biti, kao što smo mi (pravoslavni).../''
Tu preporučenu nauku ne treba sada našim katolicim
otići tražiti na daleko; iz knjige g. Milaša, te iz po-
slanice preosv. Stefana, koju knjigu i poslanicu nada-
hnuo je jedan te isti duh krotkosti i vjerske snošljivo-
sti, mogu se oni, ako ništa drugo, naučiti bar snošlji-
vima u vjeri biti.
Osim Što iz spisa pravoslavnih bogoslova mogu
se, po g. Milašu, katolici naučiti snošljivosti od svojih
zapadnih otaca i učitelja starih, od Apostola Pavla, od
Tertulijana, Kiprijana, Laktancija, Hilarija Poatjerskoga,
Arabrosija i Optata Milevitskoga (str. 16-17), ali od
svojih sadašnjih pisatelja ne mogu se naučiti snošlji-
vosti, jer ovi, na pr. Perrone, uče nesnošljivost u vjeri,
i evo zašto katolici svakim danom nove znake nesno-
šljivosti, intolerancije vjerske pokazuju. Ove navedene
misli izrazuje g. Milaš na str. 17: „Dakako, snošljivo-
sti bi se moi'ali rimljani naučiti, i to od svojih zapa-
dnih otaca i učitelja, koje smo mi (g. Milaš) naročito,
izostavivši iztočne oce priveli, — a medjutim tome se
jošte ne naučiše, nego prezirući nauku otaca svojih,
a sljedeći nauci glasovitoga svoga Perrone, koji u
svojim Praelectiones posvećuje naročiti odsjek, da do-
kaže svojima, da tolerantia religiosa est impia et ab-
suida, svakim danom nove znake nesnošljivosti i into-
lerancije vjerske pokazuju/' Navedena Perrone-ova i-
zreka, i nauka njom izražena protivna je dakle, po
g. Milašu, nauci onih zapadnih otaca i učitelja, koje
spomenusmo. G. Milaš odbija Perrone-ovu nauku; on
sliedi nauku opriečnu, koju su, kako on cieni, učili
zapadni otci, i koju uči i sada pravoslavna crkva, nauku
najme, da vjerska tolerancija nije impia, nije absurda.
Perrone-ovoj nauci tako je protivan g. Milaš, da u
svojoj knjizi one Perrone-ove rieči, uz razne opazke i
primjetbe, navadja i osudjuje na četirim mjestima, na
stranam 17, 96, 166 i 372; Vidjesmo kako je izreku
priveo na prvom mjestu; vidimo uz koje primjetbe
privadja ju na posljednjem mjestu. „Neka se istim
duhom, koji je duh evangelski, proniknu i rimljani
(kako su proniknuti pravoslavni), neka pojme, da nije
suglasno sa učenjem Evangelija ono: tolerantia reli-
giosa est impia et absurda, što im njiovi bogoslovi pro-
povjedanju, pak će se medjusobna ljubav i mir učvr-
stiti". Perrone-ova izreka dakle nije suglasna sa učenjem
Evangelija!
Pogledajmo što onim riečima izrazuje i uči Per-
rone. Spomenusmo gore, da g. Milaš navadja Perrone-
ove Pralectiones po izdanju XXXI. U ovom izdanju
naročiti odsjek nalazi se u knjizi I str. 223 slied.; a
što Perrone uči, izraženo je sasvim jasno u samo 29
redaka prvoga stupca; ne može se dakle nitko tužiti,
da treba mnogo truda, tko hoće Perrone a pojmiti. —
Snošljivost je dvovrstna, uči Perrone: politička il ci-
vilna, i teologična il religijozna (duplex distinguitnr
tolerantia: politica seu civilis, et theologica seu reli-
giosa...). Snošljivost politička je sloboda il dozvola, koju
gradjanim daje vladar il država, da svatko sliedi onu
religiju, koju voli (tolerantia politica est libertas seu
facultas, quam princeps vel respublica tribuit civibus
eam profitendi religionem, quam quisque maluerit). Ob
red, 011 ga je predložio dostojnim naei-
noiu kao obično, te larn ja taj predlog
prihvatio i ustanovio ovaj dnevni red,
naime da se razpravlja i o izvješću i o
predlogu.
G. dr. Ante Starčevih: Na poziv
veleštovanoga g. predsjednika izjavit mi
je, da je ono, što se tiče ustanovljenja
dnevnoga reda, sve istinito, kako je g.
predsjednik rekao.
G. dr. P i 1 e p i č i g. B a r č i ć govo-
rili su u kratko, da nije većina jučer
stvorila zaključka pošto nije g, predsje-
dnik ni formulirao pitanja o čem se ima
glasovati.
G. Dane S t a k o v i ć kaže, da se rieči
bana imadu smatrati kao predlog vladin,
te kao takov ima mjesta u zapisniku.
G. dr. Marko vi ć navadja § 34 po-
slovnika, te kazuje što ima doći u za-
pisnik po tom §-u.
G. MiŠkatović i g. S p e v e e do-
kazuju, da banova izjava može doći u
zapisnik sve po § 34, jer da po tom §
može sve doći u zapisnik.
G. dr. D. S t a r č e v i ć: Nemojte mi
zamjeriti, ako vam opet istinu kažem.
Vi ste svi vitezi, osobito oni koji idu u
Peštu. G. predsjednik reče sam, da je
većina tulila. Čemu vi tulite, kad ste u
većini. Mi, ako bučimo, mi vičemo, a ne
tulimo, pa nas predsjednik kori, a koga
steg. predsjedniče ukorili jučer f (Smieh.)
Meni nije čudo, što paragrafe mute i
izvrću ljudi poput Miškatovića, al čudim
se g. zastupniku Spevcu, kako on može
tumačiti onako § 34. — Većina uviek
iznadje kakvo tumačenje, kad joj je što
pomutiti, tako i ovaj put. Vi sramotite
hrvatski narod svojim saborisanjem. (Bu-
ka i vika na desnici.) Da, ja kod toga
ostajem, vi sramotite svojim saborisa-
njem naš narod. Ja sam izpravak g.
Barčića.
G. Ž i v k o v i 6 veli da je glasovano,
prem je bila buka. Izjava bana ima mje-
sta u zapisniku.
G. dr. Tuš kan: Ja sam jučer bio
miran, pa nisam čuo da je proglašen
rezultat glasovanja. Samo predsjedničtvo
reklo je da je većina nadglasavala manji-
nu tulenjem. (Buka.) Sad, kad bi sve to
i bilo, da se može tulenjem nadglasovati,
ipak nije rezultat glasovanja proglašen,
i nije zapisnik pravo sastavljen. Ja sam
za izpravak gosp. Barčića.
G. Tkalčić kaže, da banove rieči
niti su predlog niti izjava, jer mi znamo,
kako se predloži podnašaju, dakle onaj
govor banov ima se izpustiti.
G. Brantner govori u istom smislu.
G. Sram: Ban je htjeo svojom izja-
vom označiti stanovište, koje zauzimljo
vlada pram predlogu. Glasuje za izpra-
vak g. Barčića.
G. Kutuzović moli, da se u za-
pisnik uvrsti i to, »da je jučer većina
glasovala, neznajuć zašto glasuje." (Na
ljevici silan smieh, a na desnici vika i
prigovori.)
Kod glasovanja odklonila je većina
izpravke g. Barčića, te je zapisnik ovje-
rovljen.
Čitaju se podnesci, izmedju inih i pi-
tanje o lonjskom polju, gdje konsorcij
traži od zemlje 300.000 for.
G. Dane Stanković predlaže, da se
izabere odbor ad hoc, koji bi izpitao
ovu stvar.
G. dr. D. S t a r č e v i ć protivi se izbo-
ru odbora dok god ne bude dozvoljeno,
đa se svi spisi o tom ne dadu odboru
na uvid.
Većina pristala je na izbor odbora,
taj izbor obaviti će se sutra.
Iza toga čitano je izvješće odbora i
osnova vladina.
G. Klein kaže, da utjelovljenje Kra-
jine nije još sasvim provedeno, jer da
ima oblasti odieljenih od civila, a tako
ima i posebnih činovnika. Veli, da vlada
ima već nekoliko kotara kod kojih se
imadu provesti neke promjene, tih pro-
mjena biti će više, zato bi vlada rada
da joj se ne vežu u tom ruke, i ona
s toga predlaže ovu osnovu. Zakon ovaj
protezati će se ne samo na kotarske
sudce, već i na podredjene osobe. Moram
izjaviti, da ban ne namjerava ovim za-
konom kompromitirati sudce. (Dr. G.
Tuš kan: Namjerava stvoriti sebi kor-
teše.) Ne, već se ovim zakonom kani
uvesti svuda pravica. Vlada računa na
pomoć svih sudaca.
G. dr. Ante S t a r č e v i ć veli, da se
je čulo sa predsjedničke stolice, da će
razpravljat i o izvješću i o predlogu, a
zastupnik vlade eto govorio je o predlo-
gu. Predlogu ne ima ni traga, ako se
osvrnemo na izvješće odborovo, jer je
odbor osnovu zabacio. Odbor nije posve
izradio osnove. Odbor nije nad saborom.
Sad se ne zna o čem imam govoriti da
li o izvješću ili o predlogu; za to pita
predsjedničtvo o čem ima govoriti i
razpravljati.
Predsjednik odvraća, da se ima
govoriti o osnovi, a osvrnuti se može i
na izvješće.
Govornik dr. A. Starčevi ć veli, da
je vlada njegova ap. vel. najveću tužbu
podniela ovom osnovom proti samoj sebi.
Kaže da je prošle godine do 400 tužba
podnešeno proti sudcim, a koliko ih ima
koji nisu radi novčanih sredstva mogli
podnieti tužba, koliko ili ima koji ih
nisu podnašali, ne nadajuć se pravici od
oblasti. Spominje, kako ova vlada ne
navodi promjena kod drugih oblasti, već
samo kod sudstva, a naša vlada ima veću
vlast nad sudcim, nego li ikoja druga
despotička u drugoj kojoj državi. —
Kaže, da se slaže s onim, Što vlada veli
da je postupak kod sudova spor, skup
i dugotrajan, nu tomu se je moglo do-
skočiti dodatkom dvaju, triju paragrafa,
a to bilo dostojnije za vladu i za nas,
al ovo što ona predlaže nije nego kari-
katura. Vladi se hoće samovolje, ne da
pedepsa nevriedne, već da škodi dobrim
1 nepokvarenim.
Ovim zakonom dat će se vlast nad
sudcim ljudim, za koje se ne zna odkud
su došli, i kad i kamo će otići; nu zlo,
koje oni stvore ostati će u zemlji. Po §
2 toga zakona, koji je strašno dugačak
može Njeg. Veličanstvo najvećega zlo-
činca imenovati za sudca. Govornik ne
misli, da će vlada zle ljude stavljati za
sudce, al tko će jamčiti, tko ju pozna,
da ona neće zapostavljati dobre ljude,
pa namještavati same tudjince za sudce.
Tko nam jamči, da neće Magjari biti
namještani i kod sudstva, kad se i dru-
gdje namještaju.
G. dr. M. I v i ć kaže, đa mu je težko
uzeti rieč poslie ovako sjajna govora nje-
gova predgovornika; nu mora reći koju,
kad vidi, đa ovom predloženom osnovom
pada žrtvom naše sudstvo. Kaže, da će
ovim zakonom biti hrvatsko sudstvo o-
sramoćeno pred čitavim svietom. Naš
mladji naraštaj zadovoljava svojoj zadaći,
sudstvo je naše dobro, mi ga moramo
uzeti u zaštitu, te ne možemo dozvoliti,
đa se stavlja izvan zakona naš mladji
sudački naraštaj, kao ni stari naši sudci.
Pita koji su razlozi stvorili zakon od g.
1874. Sfcvorioci toga zakona htjeli su
odstraniti od sudaca prijašnje progone,
htjeli su utrti put vječnoj pravdi. Go-
vornik ne dvoji, da neće poslie, kad se
ovaj zakon primi, zavladati bujica, koja
je vladala za absolutizma. Ovdje se hoće
pod okriljem ustavnosti dozvoliti, da se
širi-po našoj zemlji samovolja. Vlada se
tuži, da je disciplinarni zakon strog, skup
i blag, a govornik misli, da toga ne bi
bilo, kad bi se radilo po zakonu, kad bi
svi sudci vršili svoju dužnost; dakle.radi
nekih slučajeva hoće vlada da kazni i
one koji vrše točno svoje dužnosti. Gla-
var zemlje došao je iz Magjarske, iz
ustavne zemlje, čovjek može misliti, da
je on proučio upravu, da je proučio
stranke, pa ipak vidilo se je, da je on
izrazivao negodovanje pram protivnim
scraukam, i zato govornik misli, da bi
se mogao ovaj zakon upotrebljivati na
korist svoje stranke. Glavar zemlje usta-
van je čovjek (Kamenar: Vraga je on
ustavan! da je ustavan ne bi ovaj za-
kon predlagao. Predsjednik zvoni),
ustavan je čovjek, pa ipak nije proučio
ni jednoga slobodoumnoga zakona, već
hoće da uvede ovaj zakon. Glasovati će
proti osnovi.
P r e d s i e d n i k: Biee ima g. Pisačić.
Dr. D. Star če vić*, Što, zar će sa-
mo opozicija govoriti, a vi od većine vi
ćete samo glasovati.
Predsjednik: Molim.
Dr. D. Starce vić: Zar vas zato
narod šalje ovamo da glasujete. To je
sramota.
(Predsjednik zvoni. Na desnici:
Cujmo !)
G. Pisačić osvrće se na izvjestitelja
g. Spevca, te kaže da dosad narod nije
do njega držao, a sad, kad zastupa ovu
osnovu, da će još manje do njega držati.
Vi hoćete da učinite sudce svojim kor-
tešim, Vladi nije da što popravi, već joj
je do toga, da nakupi kod đojdućih izbo-
ra takovih ljudi, koji će kao vi prista-
jati na sve nepodobštine (Buka.) Osvrće
se na viriliste, te ih kori, kako se ne
brinu o boljku domovine, već da dolaze
amo samo da glasuju, ne znajuć o čem
se radi.
G. Spevec kaže, daje § 1. zakona
pao u odboru, po tom i osnova, nu ne
stoji, da sabor nebi mogao razpravljati
o predmetu.
Predsjednik: Sad ćemo glasovati.
G. Klein ustaje da će govoriti.
Na desnici: 0 d u stani te od
rieči. C em a biste govorili ? M i
ćemo glasovati!..,
G. Klein sjeda i ne govori. Buka
na ljevici.
Po tom imalo se je glasovati o tom:
imali se odkloniti osnova, kako ju je
odklonio odbor, ili se ima primiti.
33 zastupnika glasovala su da se od-
kloni, a (i7 da se primi.
G. dr. S t a r č e v i ć: Vi činite bezza-
konje. G. Spevec bio je u manjiui u od-
boru, pa je sjeo ovdje kao izvjestitelj, a
mi, koji smo bili u većini ini nismo i-
mali izvjestitelja. — Kakav je čovjek g.
Spevec, kad je u odboru bio za odklon
osnove, a ovdje je bio za nju. Na čast
vam takav izvjestitelj!
Predsjednik: Sad ćemo glasovati
o tom: ima li se osnova primiti za po-
sebnu razpravu.
Na ljevici: A generalna razprava ?
Predsjednik: Poimence će se glasovati.
Na ljevici: Neće se glasovati. Mi nismo
raspravljali o predlogu.
Bilježnik hoće da čita.
Strahovita buka. Usklici: Neće se či-
tati . . . Gungiđa . . . G. Kušević viče i
psuje ljevicu. Dr. David Starčević: Koga
vi strašite? Kušević: Vas. — Dr. D.
Starčević: Kukavice, koga ćete vi stra-
šiti. Kukavico, dodji ovamo!?
(Neopisiv prizor . . . neopisiva buka).
Predsjednik diže sjednicu za pet
minuta.
Poslie pet minuta htjede bilježnik o-
pet čitati, nu nasta ponovna buka.
Tad zamoli g. A. Starčević za rieč
i reče, uz najveći mir, da je ovdje ne-
sporazumljenje, i da obe stranke imaju
pravo, jer većina misli, da se je govorilo
samo o tom ima li se predlog odkloniti,
kako ga je odbor odklonio. Govornik
veli, da nije sudac, nu misli da bi pred-
sjedničtvo dozvolilo onim govoriti, koji
hoće u generalnoj razpravi da govore,
samo da se umire strasti. (Mnogi na
desnici vikali su, da govornik ima pravo).
Predsjednik ne htjede pristati na
to, već je zahtievao, da se odluči o tom,
ima li se osnova uzeti u posebnu razpravu
te dodade, da prime osnovu za podlogu
posebne razprave pa neka onda govore,
koliko im drago.
Proti tomu govorila su gg. 0 r n a-
d a k, I v i ć i T u š k a n.
Predsjednik: Gospodo umirite se
i glasujmo ! Nemojte sramotiti sabora.
G. Kutuzović: Volimo osramo-
titi i sabor nego dopustiti, da sramotite
i Magjarim izručujete naš narod.
(Opet buka i vika, koja je potrajala
nekoliko časaka, dok najposlje, ne ođu-
stade ljevica uz očajne uzklike: Dakle
glasujte, kad ste navalili tako. Ma, što
vam je skrivio narod, da ga tarete ? Dr.
D. Starčević: Ma što radite proti na-
rodu, ako Boga imate!? Na desnici htje-
doše opet da će glasovati ustajanjem;
nu predsjednik ne dozvoli.)
Rezultat glasovanja bio je ovaj: 64
zastupnika glasovala su, da se primi o~
snova za posebnu razpravu: 19 bilo ih je
proti tomu, 1 bio ja sa neglasujem.
(Sjednica od 11 srpnja).
Predsiedao g. dr. Sram.
Galerije slabije posjećene nego jučer;
svakim danom dieli se to manji broj u-
laznica.
Na dnevnom je redu najprije izbor od-
bora ad hoc u pitanju lonjskčga polja.
Nadalje prelazi se na posebnu raz-
pravu * osnove zeko na KOjCifi se privre-
meno dokidaju njeke ustanove zakona o
vlasti sudačkoj i zakon o karnostnoj od-
govornosti sudaca u kraljevinam Hrvat-
skoj i Slavoniji o preruještenju njihovu i
ob umirovljenju proti volji njihovoj, ter
uzpostavljaju se ustanove ces. patenta od
3. svibnja 1853. o unutarnjoj uredbi i o
poslovnom redu svihkolikih vlasti sudbe-
nih i naredbe ministarstva pravosudja od
3. kolovoza 1854, o unutarnjem uređje-
nju i poslovnom redu državnih odvje-
tničtva.
Na zakonski naslov podnio je zast. g.
dr. Derenčin sliedeći izpravak : zakon.. .
kojim se prigodom preustrojstva kr. kot.
sudova tumači članak 10. zakona od 28.
veljače 1874. o sudačkoj vlasti. (Sbornik
br. 15. g. 1874.)
Prešlo se na §. 1.
Na ovaj paragraf, koji glasi: „Usta-
nove članka 10. zak. od 28. veljače
1874. o vlasti sudačkoj (br. 15. sbornika
god. 1874.) i zakon od 28. veljače 1874.
0 karnostnoj odgovornosti sudaca u kra-
ljevini Hrvatskoj i Slavoniji, o premje-
štenju njihovu i ob umirovljenju proti
volji njihovoj (br. 16. sbornika od godine
1874.) stavljaju se izvan kreposti na
vrieme od pet godina" stigla su tri iz-
pravka. G. Gjurgjević: da se mjesto
„pet godina" stavi tri godine.
G. dr. Derenčin izpravlja čitav pa-
ragraf ovako:
„Prema ustanovam članka 10. zakona
od 28. veljače 1874. o sudačkoj vlasti,
vlastna je vlada, provadjajući zakon, kojim
se izjednačuju razlike ustrojstva i nad-
ležnosti sudova u utielovljenoj hrvatsko-
slavonskoj Krajini i u ostalom području
ovih kraljevina, premještati i umirovlji-
! vati kralj, kotarske sudce".
G. Klein reče, da mu je u ime bana
čast reći, da će vlada pristati na izpra-
vak g. Gjurgjevića.
G. Gjurgjević obrazlaže u kratko
svoj izpravak.
G. dr. Derenčin kaže, da je danas
u Hrvatskoj zavladalo doba suspensija.
Ministar magjarski suspendira grbove,
suspendira jezik hrvatski kod našega do-
mobranstva. Ban pako suspendirao je o-
brauu o povrjedi našega ustava, on ukida
moć imuniteta, kad pozivlje saborske čla-
nove na odgovornost sbog izjava rečenih
u saboru; on se bavi i manjim suspen-
sijam, te je na pr. suspendirao g. Ka-
menara od načelničke časti. Ovim zako-
nom dokida se ustavna sloboda. Vlada
je vlastna premještati i umirojjivati sudce
1 bez ovoga zakona, kad se radi o preu-
strojstvu sudova; dakle čemu stvarati
ovaj zakon V
Čini se da vlada nazriev:! u brzini po-
stupka sudačkoga i spas sudstva. To ne
stoji. Nam treba odgojiti sudstvo. I vlada
bi ga rada odgojiti, al ona se drži o-
noga načina, koji šibom odgaja. Vlada
veli, da će kazniti nemarnost. Al od tih
kažnjenika biti će ih 99, koji će trpjeti,
prem su pravedni. Navadja, kako ima u
pojedinim mjestim ljudi, koji nikad nisu
zadovoljni, te neprestano podnose tužbe.
Navadja slučaj u Karlovcu, gdje je je-
dan čovjek u mjesec dana podnio 16
tužba proti odvjetniku i sudcu, koji su
tako pošteni i čestiti, da ih svi koji su
u saboru bez razlike stranaka štuju. Sli-
čan slučaj bio je i u Belovaru. Što je
disciplina? đa li štap u ruku ili izpi-
tivanje stvari i težnja, da se pravica dade
onomu tko je prav, a da se kazni onaj
tko je kriv.
Ova osnova jest nakaza, jest nakazna,
i to ću dokazati. Kako nije nakazna kad
njom hoće ban da podvrgne, sebi sudstvo
— a po zakonu, sudci bi ga morali su-
diti, kad bi slučajno bio obtužen. U ovoj
zemlji ne tjera se nego jedna politika
i to politika uprave.
G. A r n o 1 d. Ovom se osnovom preu-
straja sudstvo. On je za neke vladine
provedbe u sudstvu; al on nije za su-
spensiju zakona od g. 1874.
G. Kamenar: (Većina odlazi sa
svojih stolica čim je govornik ustao, o-
stalo je samo pet, šest članova, od tih
su tri đriemala). God. 1868 zaigralo se
je vražje kolo u Hrvatskoj, zaigrao ga
je ban Ranh. Sada sc hoće da ponovi
to kolo. Sadašnji ban hoće da stvori od
sudaca korteše vladine, koji će proga-
njati poštene ljude i rodoljube. Ljudi,
koji su za Raucha za kotarske sudce po-
namješteni, stvorili su neizmjerna zla u
zemlji. Bilo ih je takovih, koje je go-
vornik htjeo zatvarati, bilo ih je koji su
krali, krali su novce, koje je narod sku-
pljao za akademiju. Sudci su tada bili
paše. Narod je drhtao pred njima. Oni
se nisu bojali nikoga, jer su podpoma-
gali vladu. Tako će biti i sada. — Kako
možete zaboravljati, što je bilo kako mo-
žete zaboravljati na onaj plač i na ono
škripanje zuba. Onda smo svi bili stranka
prava, svi smo bili proti nagodbi. Pitam,
tko se usudjuje raditi za volju ovoga
bana, koji hoće da podčini sudstvo. Zar
hoćete i zar možet« osuditi sav jedan
stališ sbog jednoga ili dvojice nevaljanih
članova.
Ovaj zakon ima tri paragrafića, te vi
velite, zašto ga ne prihvatimo. Lahko je
vara to govoriti, al sa ova tri paragrafa
nameti ćete vi veliko zlo narodu. I zato
bih ja, da mogu govoriti, govorio do
sudnjega dana samo da okklonim ovo zlo
od naroda. Da, ja bih govorio 2000 go-
dina (Silan smieh.) Kako će moći u bu-
duće narod ići k sudcim, kad će znati,
da sudci moraju suditi po zapoviedi vlade
i bana* Narod nije za vladu, već vlada
za narod. Vi morate pomisliti onu groznu
bezdan, u koju ćete narod strovaliti. Ova
osnova veća je kuga po naš narod, nego
ona kolera, koja biesni u Tolunu. Ja
preporučam da sabor ne prihvati ove
osnove, jer ona nije samo proti sudcim,
već proti narodu. Da imam 1000 gla-
sova, ja bih glasovao proti osnovi.
K u t u z ov i ć : Visoko predsjedničtvo,
molim pozovite većinu, da malo posluša,
neće joj škoditi.
Predsjednik: Ja ne imam te vlasti.
Pisačić: A kad je glasovanje, pa
kad ih pozovete — onda dodju. (Silan
smieh na ljevici.)
Dr. D. Starčević: Kad ne ima
većine, koja bi mogla što naučiti, odgo-
dite sjednicu do sutra.
Na ljevici: Već su dva sata!
Predsjednik.: Dobro.
Ustanovilo se novo bugarsko ministar-
stvo. Karavelov je imenovan predsje-
dnikom.
Prof. Ko eh izjavio je prije nego je
odputovao, da će u Marsilji trajati epi-
demija do mjeseca studenoga. U Tolunu
je Koch davao njemačkim (!) jezikom na-
putke proti koleri, naglašujući, da se o-
sobito pazi na vodu i izparivanje.
Francezka vlada dala je 2 milijuna
fran. kano glavnicu za podpomaganje
onih, koji su povodom kolere nastradali.
Iz Toluna, 11 srpnja : Od jutros umrlo
je 13 osoba od kolere. U Marsilji umrlo
je od jutros do podne 12 osoba.
Talijanska je vlada zabranila broda-
renje na Velom jezeru, medju švajcarskim
i talijanskim mjestima.
Iz Marsilje, 14 srpnja: Od sinoć do
jutros bila su tridest i dva smrtna slu-
čaja od kratelja; u Tolunu ih j« bilo
jedanaest.
Iz Cetinja pišu „Pol. Corresp.", da
namjerava' knez Nikola uvesti mnoge
važne stvari. U svim gradovim i glavnim
mjestim imaju se ustrojiti podrune pu-
čke i gradjanske škole. Još tečajem ove
godine ustrojiti će se jičiteljište, a ka-
snije tri niže realke. Što se tiče uprave,
ima se izraditi poseban statut, kojim će
se zakonito urediti djelokrug oblasti;
one će se razdieliti u pravosudne, admi-
nistrativne i financijalne. Ima se napokon
ustrojiti redovita četa od tri ili četiri
tabora s primjernim topničtvom i konja-
ničtvom, koja bi bila posadom u Nikšiću,
Baru i D alci nju.
Za izvođenje poreznih zakona, koje je
tu "koro srbska skupština prihvatila, mo-
rati će se imenovati do 150 povjeren-
stva, koja će procjenjivati zemljište. Vlada
nastoji đa ta povjerenstva čim prije za-
počmu svoje djelovanje, a ujedno hoće,
da se do skora uvedu ostali porezni
zakoni, a naročito obćinski porez.
„Polit. Corresp." prima iz Beograda,
da slabo napreduje posredovanje triju
carskih vlasti u srbsko-ugarskom suko-
bu, a to ponajviše radi ministarske krize,
koja je nastala u Sofiji.
Što ima nova po svietu.
U ministarstvu rata počelo se na 13
tek. viećati o budgetu za rat; no konačni
zaključci stvorit će se poslie velikih voj-
ničkih vježba mjeseca rujna. Glasa se,
da je proračun rata za malo veći od
prošlogodišnjega, no mornarica da ima
mnogo veće potrebe.
„Independauce" sutra dan po izborim
u Belgiji doniela je sliedeče statističke
podatke:
Masunske lože dobile su bez borbe u
šest izbornih kotara, katolici u tride-
set i tri.
Imaju dva balotaža, u prvom od kojih
lože imaju 48 glasova većine, a u dru-
gom 89.
Od izabranih odlučno pripadaju ma-
slinskim ložam sedamnaesterica, dočim
katolici imaju 43 svoja.
Ukupno katolici su odnieli 101.421
glas, a lože 58.111.
Englezka misli umanjit vojsku koju
drži u Irskoj sa 45,000*na 24.000.
ISTACI DOPISI.
Iz kotara Benkovačkoga, 14 srpnja.
Moralno stanje 11 kotaru Benkovačkom
spalo je HE Zauiije grane. "
Suložništvo, koje je ušlo u običaj kod
ovoga naroda, danomice sve to veće širi
grane svoje zloće. To ne samo po selima
kod prostoga nfroda, dali u istom va-
rošu Benkovcu pred vratim Poglavarstva
i obćine. Više puta župnici pismeno su
vlastima dojavili, đa bi to zlo tamnieam,
globom i drugim sredstvima pedepsali,
ali došle malo odziva.
Namjestništvo je dalo stroge naredbe
Poglavarstvima za izkorenuće suložništva,
ali Benkovačko kao da nije te naredbe
niti vidjelo, ter je kod istoga naredba
ostala kao glas vapijućega u pustinji.
Da je ta naredba od Preuzviš. Na-
injestnistva data Poglavarstvima, budi
nam zadosta niže dodata opazka. *)
Ovdje danom svečanim kavana, du-
ćani i sve krčme raztvorene. Činovnici,
barem neki, skitaju se, a služba se božja
obavlja! Vlast vidi i čuje nerede koji se
sgadjaju, a ona ? !.
Neka vidi Vlada, kako se njezine na-
redbe i zakoni od činovnik;! izvršivaju.
Perast, 6 srpnja.
Jutros zorom naviešćivala je tutnjava
mužara uz slavljenje zvona svečanost
za novu Misu velečastnoga g. Marka
Marčinka Peraštanina, ^obrečena sveće-
nika za Barsku biskupiju, koji je stigao
s onih strana na 1 tek. i bio dočekan
od prepoštovanoga g. župnika, dekana-
opata, od zastupnika gradskih vlasti i
množtva puka, slavljenjem zvona, gru-
vanjem mužara i zastavami.
Neobična vreva puka radostno se pri-
pravljala na sjajnu današnju svečanost.
U 9 sata iz jutra, u pratnji g. dekana-
*) Al Reverendissimo Ordinariato Ve-
scovile.
NOTA
In seguito a participazioni pervenu-
temi particolarraeute da alcune au-
torita ecclesiastiche che il concubinate
vada sempre piu estendendosi special-
mente nelle campagne, lio incaricato
gli ii. rr. capitanati distrettuali di
adoperare efficacemente tutta la loro
influenza ed autorita affinche le Co-
muni del rispettivo distretto nell' e-
sercizio đelle proprie attribuzioni in
base al §. 30 punto 7 del regola-
mento comunale combattano vigoro-
samente si grave causa di demora-
lizzazione, di scandalo pubblieo e di
perturbazione dell1 ordine sociale.
njegova umirovljenja, zlatni krst za za
sluge R krunom.
* *
Jučer su bili izbori novoi
Opraviteljstva u Ninu. obćinskog
* * *
Šibenik, na Vodokršće:
U sriedu po podne zasuo snieg s mora
kao iz koša. 1 danas van ima traga i
po gradskim ulicuuj, pa i okolici.
* * *
U prosincu prošle godine imao je za-
grebački telefon 78 postaja, koje su bile
3611 pute spojene. Prošle godine otvo-
rilo se je 14 novih postaja. Na svim
postajam bilo je tečajem prošle godine
45.650 spojitaba. Ovoga mjeseca otvoriti
će se telefonska postaja na kolodvoru.
* * *
•a *
Na proslavljenje pravoslavno, nekomu
Sekuliću u Šibeniku, kad je puskarao,
razkine se kubura, te mu je odniela
četri prsta s desne ruke.
* * *
Dne 2, 3 i 4 obavljeni su u Novi-
gradu izbori tamošnjeg novog obćinskog
vieća.
* * *
Poglavaru Tončiću, šibenski narod-
njaci priredit će na odlazku sjajnu ve-
čeru l * * *
,,L' illustration'', jedan od najčuveni-
jih francezkih beletrisiičkih Listova, do-
noseći aforizme velikih umova, priobćuje
na odličnu mjestu ovu izreku vladike
Strossmayera: „Ni V komine, ni V ha-
manite ne peuvent esperer d'achever leur
oeuvre/4. (Niti čovjek niti se čovječan-
stvo može nadati, da će ikada dovršiti
svoje djelo.)
* * *
Na 4 tek. teretni vlak, koji je kre-
nuo iz Zagreba put Rieke, izmaknuo
se je iz tračnica, te se prevalio izmedju
postaja Plaše i Meja. Srušila ga je bura.
Od ljudi, koji su pratili taj vlak, trojica
su ostala mrtva.
* * *
O pok. Ivanu Musiću, koji je nazad
dana umro u Beogradu, »Glaa Herceg."
opaža:
Ciele Hercegovine stanovništvo dobro
siećati će se Ivanu Mušica, koji je za
ustanka hercegovačkog stekao naslov
vojvoda, naslov koji je svaki seoski gla-
var u ono doba »vini pravom mogao
štedi i kao takovim bvalisat se, jer
Hercegovina za ciele tri godine naime
od 25 srpnja i875 do ulazka c k. austro
ugarske vojske u Bosnu i Hercegovinu
bila je plodonosna takovim naslovim, te
ga je lasno mogao svak zadobiti, koji
je iole imao srca i naklonosti za do-
brobit svoje mile domovine. Tom pri-
godom i Musić je »tekao taj naslov,
ali na žalost nije se znao s njim oko-
ristiti, te je nesviestno ostavio svoju
milu domovinu i posegao za tudjim
savjetimf koji su ga u tudjinstvu do o-
čajnosti doveli, da je bio prisiljen za-
dovoljit se prostom činovničkom služ-
bom poštara biogradikog, gdje i dovrši
svoj žalostni život na 23. pr. m. u Bio-
gradu u žalosenoj kući prizrenske u-
lice br 15.
* * *
Došle se je dobar kamen za lito
grafiju nalazio samo u Solnhofenu u
Bavarskoj, odkle ga se svake g. razpošilje
na sve strane svieta za 4,000.000 ma-
raka. Manje valjana našlo se je nešto
u Englezkoj, Francezkoj i Italiji. Taj
skupocieni kamen našao je i u Hrvat
skoj g. Petar Dumičić, koji ga i pro-
daje. U Zagrebu rabi ga već odjel za
pravosudje, vojno zapovjedničtvo 13
sbora, oružničko zapovjedničtvo i die-
lom litografija g. Drag. Albrechta mladj.,
te su svi s njim skroz zadovoljni.
* * *
Primamo : »Smotra Dalmatinska"
svaki predlog ministarstva koji ono hoće
da prikaže zastupnicim na pretresanje,
ona ga već obrazloži i obćinstvu pri
kaže koristnim. Nu, toj se nečudimo:
valja vezat konja gdje gospodar hoće.
Alt se čudimo Smotri, što ona mnogo
puta baca pred obćinstvo neke stvari
stalne, a stalne nisu. Baveć se o faksi-
jam kat. dušobrižnika, „Smotra" nesmo-
treno tvrdi da u Dalmaciji biše dosad
riešene sve faksije kat. dušobrižnika.
Nije dobro obavieštena, jer ja znadem
da u prostoru od sama tri kilometara
još nisu rieaene faksije za dvie župe.
Ergo...
Kad bi Dalmatinskoj Smotri bila na
srcu dobrobit našeg dušobrižništva, i-
mala bi se obaviestit kod visokih vlasti,
da vidi kako nekim župnicim iz zaslu-
žene plaće od vise godina još nisu jim
rieaene predane imenice o dužnicim
poreštine, molbenice o konjarini, o naj-
mu kuća i ost., pak bi se osvjedočila
da joj često veoma dobro pristaje ona:
Si tacuisses...
* * *
Vranjic, tri siečnja: Na prvi godine
imali smo sreću uživati u društvu našeg
seljanina veleučenog don Frane Bulića,
koji je taj dan amo stigo, da ga spro-
vede medju svojom braćom, rodbinom
i prijateljim. Kod njega se je okupilo,
sve što bijaše odličnijeg u mjestu i na-
sladjivalo se je njegovu mudru govoru,
te u srce primalo njegove, ako i oštre,
opet mudre i koristne opomene. Bog
nam ga poživio, na korist Hrvatske, a
na ponos malog Vranjica.
Juče nas je pohodio strašan jug sa
»utegom, a danas oštri sjevernjak. JC
Duhovit Muhamedanac iz Sarajeva
priposlao je „Obzoru" sliedeći popis
rieči, koje je zaposjednuče donielo me-
dju pučanstvo Bosne i Hercegovine i
koje na žalost rabe i preko Velebita i
preko Drine: Situacija. Civilizacija.
Diplomacija. Korespondencija. Interven-
cija. Inteligencija. Konferencija. Kon-
vencija. Proklamacija. Okupacija. Sim-
patija. Dinastija. Amnestija, Deputacija.
Aristokracija. Instrukcija. Audijencija.
Interpelacija. Organizacija. Birokracija.
Procedura. Reforma. Protekcija. Konce
sija. Privilegija. Statut. Dekret. Prezi-
dent. šef. Ekselencija. Adlatus, Direk-
tor. Hofrat. Regirungsrat. Sekreter. Kon-
cept. Kanceiist. Koncepist. Diurnist. Dra-
gomanat. Agjutant. Kataster. Presidium.
Iiegistratura. Arhiva. Ekspedicija. Ad-
ministracija. Penzija. Financija. Garan-
cija. Kaucija. Ekonomija. Ekspropria-
cija. Limitacija. Likvidacija. Kolaudacija.
Kvita. Paušal. Culag. v Foršus. Profit.
Eksekucija. Konfuzija. Skandal. Mobili-
zacija. Intendancija. Licitacija. Lifera-
cija. Špekulacija. Komunikacija. Vadiuui.
Akcija. Kultura. Industrija. Literatura.
Akademija. Preparandija. Realka. Gi
mnazija, Knaben penzionat Stipendija.
Student. Profesor. Justicija. Kombinacija.
Apelacija. Debata. Auskultant. Intabu-
lacija. Advokat. Profil. Ekstra. Proku-
ratura. Provizorium. Specijalitet. Demo-
kracija. Magistrat. Inžinir. Architekt.
Central. Teritorium. Kanalizacija. Re-
miza. Tratuar. Vagun. Kondukter. Sta-
cija, Policija. Denuncija. Peršup. Filo
zofija. Fantazija. Fizikus. Analizacija.
Demoliranje. Konzistorium. Instalacija.
Ceremonija. Triumpf. Propaganda. Ger-
manizam. Magjarizam. Despotizam. Ap-
solutizam. Feudalizam. Turkofil. Karak-
ter. Ferdehter. Lojalitet. Material. Ori-
ginal. Definitivum. Transport. Transe
nal. Urlaub. Konzorcija. Restauracija.
Koncert. Tribuna. Tombola. Rezerva.
Revizija- Rekurirati. Režija. Deložirati
Fakelzug. Testzug. Arsenal. Artilenja,
Infanterija. Kavalerija. Asentirung. Že-
nija. Fortifikacija. Inspekcija. Adresa.
Element. Nihilist. Panslavizam. Socija-
list Komunist. Atentat. Dinamit. Bomba.
Idea. Konstitucija. Liberacija. Antono
mija. Monarhija. Anarkija. Elaborat.
Rezultat. Memorandum. Aneksija. Opo-
zicija. Demonštracija. Konferencija. Ul-
timatum. Agitacija. Revolucija. Natirhh.
Festzug. Rtikzug. Servus. Fertik. Et-
cetera. •—
Neke od ovih rieči i nam kadkad
šmignu pod pero, ali poznato je da smo
mi slične izreke višekrat osudili i da
ih u obće mi nerabimo. Sada pak pokle
ih je zagrebačko novinstvo donielo pod
naslovom novih rieči, nadamo se, da će
se redoljubno i izobraženo hrvatsko no-
vinstvo kanit već jednom sličnih novina.
Bože daj.
* * *
Zagrebačka nadbiskupija. Uzoriti go-
spodin kardino nadbiskup imenovao je
g. Gjuru Leskovara župnika u Selim
namjestnim podarcidjakonom kotara Tu-
heljskoga. G. Gjuro Novak dosadanji
upravitelj župe postao je župnikom u
Desiniću.
Dne 27 prosinca umro je Mato Kova
čević zač. prisj. duh. stola i župnik
pleternički.
Tečajem god. 1888 umrla su u za-
grebačkoj nadbiskupiji 23 i to većim
dielom mlada svećenika.
Književne viesti i ocjene,
Današnja naša poezija.
(Piše za ,,/C D « F. A. P.)
II.
Sad pitamo, pa sad i ne bile naše
većinom pjesme nepristojne i neče-
dne, što se postizava pjevanjem o
samoj isključivo ljubavi, kojim pre-
obiluje naša novija poezija. Možemo
li iz njih isto, pročitavši ih, naučit?
Za stalno neće nam nitko tko ih
čita, znat odgovorit, što je iz njih
naučio, samo jedino to može nam
reći, da u dotičnoj pjesmi vidi se
gladkoća, vsvježost, milina, loplota
ćustva mladog pjesnika. Što dalje?
Ništa! pročitaj pa ostavi! — He!
lako ti je pjevat o ljubavi; i nero-
djen pjesnik može o njoj stihove
praviti. Ta svi ljubavni listovi i nisu
drugo no neka vrst poezije u prozi,
koju upleti u stihove — eio ti pje-
sme! — Ništa dakle nije ni začudno
što naše pjesme, kojim je inače
produktivna naša književnost, nemadu
ozbiljne kritike. Naravski, tko da se
osvrne na pjesme u kojim nenalaziš
išta do ljubavnih ćustva. Mi takove
pjesnike možemo nazvati diletantima,
no pjesnicima nikad.
Nama se hoće, a to je naše o~
pravdano očekivanje, da nas pjesma
poduči, kori, svjetuje, dušom po-
tresa, veseli, uzbndjuje u nama
krepostna ćustva, ganjiva volj u. A
može li to sve proizvesti ljubavna
pjesma? Kakva je to, duševna hrana,
kad nas pjesma uljulja u sanke gu-
bavnog ćustvovanja? Na kakvo nas
duševno preganje oduševljiva sna-
trenje o razkošnoj ljubavi? Nek
zdrav razum sudi. Koliko napokon
trajnosti imadu takove pjesme? Za-
stalno ko i efemerički List, koji se
danas pojavio a sutra se na nj za-
boravilo ! A i sami pjesnik kakvih
misli može razviti u ljubavnoj pje-
smi? Može samo maštovat, svoja
ćustva u liepu izražaju izniet; o-
milit samo dragoj svojoj Ijubovei
nu to je malo pjesmi.
U obće mučno je ljubavnom pje-
smom štogod originalna izvest. Pje-
snik ako misli zapjevat i svomu i-
dealu — ljubovci, on nipošto ne
smije gubit se u ćustva jedino u
koliko se zanosi za svojim idealom,
koji se njemu prikazuje liep, u ko-
liko ga zatravljuje rad vanjske i
prividne ljepote, koja je časovita,
jer bi to bilo slično junaku koga
nam predstavlja kakav portrait, te
mu se mi divimo u koliko ima lie-
pe crne oči, rudastu kosu, u koliko
je bieioputan, dok mu se inače ne
bi divili s pobjeda što je izvojevao
i koje je kadar izvojevat, i u koliko
je svojoj domovini koristio. Pjesnik
dakle ne smije se no jedva nuzgredno
Osvrnut na vanjsku ljepotu. Njemu
je dakle u toliko zapjevat svojoj
ljubovci u koliko gleda pred sobom
buduću svoju vriednu Penelopu,
koja će mu odgojit hrvatskog Tele-
maka, i t. d. Takve pjesme odgo-
vorile bi svojoj, svrsi, a čitateljstvo
rado bi ih čitalo, kojem bi opet
bilo i na uhar. Što će pak cjelovi,
sjećanja kad ju je ogrlio....? Svak
će reći, a ima i pravo, što je meni
stalo za ljepotom tvoje drage, za
tvojim grlenjim, pozdravim i t. d.
Nu mladež neće tako, ona čita i ne
pazeć da je to i nepristojno, te se
lako za tim povadja. Mi se čudimo,
kako sn naši neki tobožnji pjesnici
imali srca navesti na čelo svojih
pjesama kao motto Stecchetti-ev
stih.... morir sul tuo petto! Nije li
to očevidno kvarit našu mladež.
Zar je to zaslužila pjesma, da bude
sredstvom najviših podlosti!? Pa to
nije jedan slučaj, tomu slična mi srno
više puta opazili. Da je pak takva
većim dielom naša novija pjesma, to
je svakomu poznato, to je svakoga,
koji zdravo misli, ozlogrstilo.
A1 evo nas da stvar obrazložimo,
protivno opovrgnemo i prilično do-
kažemo što zdravim razumom, što
izkustvom, a štošta primjerima.
vojvodkinjom Margaretom, drugom kće-
rju nadvojvode Josipa. Knezu Albertu
ima sada 21, vjerenici 18 godina. Knez
posjednje u našoj monarkiji silna ima-
nja, medju kojim i jedno od najvećih
u Hrvatskoj, Brod-Grobnik zvano, koje
zaprema ogromnu površinu od Kupe
do mora i koje tamošnjemu siromašno
mu hrvatskom pučanstvu pruža obilno
vrelo privrjede.
* *
Književni natječaji. „Matica Hrvatska"
kao upraviteljica zaklade grota Ivana
N. Draškovića za nagradjivanje valjanih
hrvatskih knjiga razpisuje ovim natje-
čaj, za nagradu god. 1889, koja će iz-
nositi preko 850 fior. a. vr.
U smislu oporuke zakladateljeve od
10 decembra godine 1885 točke C,
imade se kod dopitivanja nagrade oso-
bito na to paziti: „da se od natjecajućih
se rukopisa prednost dade onomu, koji
je kadar najviše doprinieti k pravoj
poduči puka o praktičnih prodmetih, te
time unaprediti njegovo duševno i ma-
terijalno stanje. Kod dopitivanja nagrade
neće se ipak gledati samo na absolutnu
vrstnoću spisa, nego se nagrada može
dopitati i onomu spisu, koji prema sa
dainjemu stanju hrvatske književnosti
zaslužuje u njoj odlično mjesto, i vrstan
ju je podići".
Ciela nagrada dopitati će se rukopisu
samo takovu, koji uz svoju absolutnu
vrstnoću iznaša bar petnaest tiskanih
araka; — ako iznosi manje, dopitat će
se razmjerno manja nagrada. Ako nebi
bilo valjana izvornika, tad će se i pre-
vodi vrstnih proizvoda stranih literatura
razmierno nagraditi.
Rukopisi imadu se najkašnje do 31
decembra god. 1889 podnieti „Matici
Hrvatskoj" na ruke njezina tajnika.
Piscu, komu bude nagrada dopitana,
neće se ona izplatiti u smislu oporuke
točke H. odmah, nego tekar onda, kad
djelo svoje „Matici Hrvatskoj" podastre
tiskano.
U Zagrebu, 1 januara 1889.
Odbor „Matice Hrvatske
„Matica Hrvatska" razpisuje u smislu
zakladnice iz zaklade Dušana Kotura
književnu nagradu za god. 1889, od
tristo (300) fior. a. vr. „za jednu izvornu
pripoviest (novelu ili roman), koja ob
siže barem deset tiskanih araka ili dra-
matski proizvod bez obzira na obseg".
Natječaj traje do konca mjeseca de-
cembra god. 1889, do kojega roka imadu
se rukopisi u običnoj formi podnieti
„Matici Hrvatskoj" na ruke njezina taj
nika.
Po odboru „Matice" nagradjeno djelo
postaje vlastničtvou „Matice Hrvatske",
koia ga je u smislu zakladnice dužna
tiskati tečajem godine dana, pošto je
nagrada dopitana.
U Zagrebu, 1 januara 1889.
Odbor nMalice Hrvatske
Najnovije viesti.
Po izkazu lista Wiener Abendpost
cjelokupna svota uložena u dobro-
tvorne svrhe prigodom četrdesete
godišnjice vladanja N. V. iznaša f.
HajsXloite> viesti.
Knez Albert Thurn i Taxis, nećak
Njezina Veličanstva naše kraljice Jeli
save, zaručiti će se, kako javlja
Fr. Preaae", sa Njezinom Visosti^ nad«
16,180.244.
*
*
Njemački ratni brod Olga izkrcao
je 120 momaka na otok Samoa, da
pomogne kralju Tomasese, koji (kako
javismo tu skoro) stoji pod pokro-
viteljstvom Njemačke; ali nezavisni
kralj Mataafa potuko je njemačku
četu, koja bi prisiljena uteć na brod.
Poginulo je 20 niemaca. a 30 je
ranjenih.
* * *
Na Panamskom prokopu danomice
je sve to manje radnja i bojati se
je da bi mogle sasvim prestati.
Kahvala.
Raztaženim srcem zahvaljujemo svim
onim prijateljima i znancima, koji su
na ikoji način učestvovali našoj ža-
losti pri smrti naše Ijubezne majke
Margarite.
Napose blagodatimo M. P. Kan.
i Dekanu Don Josipu Milinu, M. P.
župniku Bakiji, MM. PP. Redovnicima
Samostana Ugljanskog i Galovačkog,
eastnim gjendarima postaje Preške i
Pašmanske, velecienjenoj obitelji Braj-
ko vića. Naša hvala učenim učiteljima
Sulumištice i Preka, poštenim gla-
varima Sutumiškom i Poljanskom,
revnim fabricijerim i svemu bogo-
Ijubnomu pučanstvu ove župe.
Najviše biti nam je zahvalnim MM.
PP. župnicima Don Srećku Matušiću
i Don Josipu Dunatovu, koji su se
potrudili popratiti mrtvo tielo naše
mile pokojnice do Pašmana, da tu
sa svojim drugom čeka dan uzkr-
snuća.
Don Luka i Paško Krasić
sinovi — Petrica ud. To-
lić, Marija Molner, Jelina
ud. Vigato, Jakica ud. Sti-
panović kćeri.
Odpisi „Kat. Dalni."
Platili:
do konca g. 1891: vlč. g. D. Apolonij
Zanela;
na račun g. 1890: vlč. g. D. Franjo
Danko f. 3 ;
do konca g. 1889: presv. gosp. Josip
Fosco biskup, presv. gosp. Juraj Posi
lović biskup 5 vlč. gg.: D. IStjepan Kra-
tanić, D. Vicko Palunko, D. Antun Le-
bedina, D. Niko Skrivanić, D. Antun
Dobronić, D. V. Kraljić, D. Stjepan
Pavić i Dr. Franjo Jerkunica, č. gosp.
Mate Grgićević, vlč. Samostan OO. Kon
ventualaca u Spljetu, preč. biskupska
Kurija u Dubrovniku, vlč. Sjemenište u
Travniku, slavna Čitaonica u Vrbniku,
veleuč. Dr. Aurelij Zlatarović, slavna
hrv. Čitaonica u Omišlju;
do konca rujna g. 1889: vlč. g. D.
Franjo Ivanković;
do konca lipnja g. 1889: vlč. gg.:
D. Ivan Rukavina, D; Frane Gjurgjina,
D. Ivan Miletić, D. Šime Anzelinović,
D. Srećko Vulović, D. Vicko Juraj
Škarpa, D. Ivo Valetić, slavna Čitaonica
u Spljetu, vlč. gg.: D. Mate Ivanković,
D. Šime Semelić, D. Andro Lovrinčević,
D. Leodold Ivančić, D. Petar Studenac,
D. Niko Mekinić, D. Antun Petris, č.
gosp. Ive Marčelić, preč. D. Andrija
Matešan, preč. Gjuro Malachowski, sla-
vna Dvorana u Varaždinu, slavna Či-
taonica u Sen|u;
do konca ožujka g. 1889: vlč. gg.:
D. Dinko Hladaček, slavna Čitaonica u
Ogulinu, slavna knjižnica Algarotti na
Krku, vlč. g. D. August Ožegović;
na račun g. 1889: vlč. gg.: 0. Luka
Begić f. 5, D. Božo Macanović f. 1,
do konca g. 1888: vlč. fgg. : D. E-
dvard^ Jelosić, D. Toma Bogović, D.
Ivan Simunković, 0. Antun Pisturić, I).
Stjepan Viđali, D. Ivan Zanchi, D. Šime
Sorić, D. Ilija Ujević, 0. Jerolim Balić,
slavno Uredništvo „Vaterlanda" u Beču,
preč. D. Stjepan Vučetie, vlč. D. Lovro
Vidas;
do konca rujna g. 1888: post. g. M.
Stojić;
na račun g. 1888: vlč. D. Stjepan
Siminiati f. 7.
Pred stepenicam kraljskog dvora
u Madridu pukla je petarda i razbila
stakla na nekoliko prozora.
* *
Havas dobila je viest iz Kaira, da
su Misirci pretrpjeli od ustaša teških
gubitaka.
* * *
Srbski kralj je zadržao sebi pravo,
da kasnije primi ostavku gabineta,
i uzda se da će ministarstvo do tad
upravljati poslovima u nepristranu
dnhu kao i do sada.
Vaši su C. g. D.r A. — Z. Šibenik
računi podpuno u redu.
SI. čitaonica u Omišlju — I prave
dno je bilo da ni ta rodoljubna čitao-
nica ne izostane u podpori svoga vier-
skoga i hrvatskoga glasila. Šaljemo
Vam i br. 1-2 pa unapried redovito.
Č. g. x. — Vranjic — U velike nam
je žao što je dopis o preuzv. Carevu
stigo kasno za današnji broj. Da je
kraći, bili bismo mu nastojali naći mje-
sta, ali je odulji, te red je ostavit ga
za dojdući broj. Da Vam je preporučeno
vršit i nadalje rodoljubno djelo.
Č. g. x. — Hvar — Moguće jedino
kao priobćeno, jer u mjestne stvari gdje
je prepirke a nije čisto načelna ili je nam
nejasna borba, u to se mi rado neupli-
ćemo.
Č. g. Hrvat - OmiS — U dojdućem
broju.
79. ZARA, Sabbio 4 Ottobre 1902. Anno XXXVII.
ASSOCIAZIOI«^
l*dr Zara 16 antioipatamente, semestre e trimestre in propornone
Per i'iiiptir AotlrO-URiarlOO Cor. 18, semestre Cor. 9, trimestre Cor. 5.
Per appartenenti all' Unione pattale Cor. 24 all' anno, semeòtre e
trim^ in y ropondone. Per gii STYTT BM «pparttaenti all'Unione postale
Cor. IS è (U piti r aumento delle «peae pos^^* semestre e trimestre i»
propotjdone. Un nnmoro separato eeeta Cent tt. Un numero arr. Cent. 82.
numeri del giornale si Tendono ttélla liÌMreria intemazionale di £. SohSnfeld.
Giornale politicoy eco^micoy tettepamo
Esce il merooledl é il mmhmta.
1NS£RZ10N1.
Ije assoeiasioni e jfli importi di denaro, in aiit|ii pattali, ei dlcigtno
aU* Aaiariaittraxlaaa del DALMATA in Zara. Ohi non reeiiage il foglio dopo
seadnia l'assooiaBione, t'intende OkMIfat« P«' il trimeekre «aaeeganrte.
Le oorrispondenie devono dirigersi afEranoate e»ol udramento i»U« le
oaaione. Le lettere non »tfraneate saranno respinte. I oomn^Uoatl li iaeecfaeoao
al preieo di Cent » la linea, oarattero testino. At»ì»ì ed itfeniM • P*»»«
moderato d«, eosTenind. — I manoacritti non li reetltui«« o.
D congresso degli studenti italiani della Dalmazia
La lieta giornata.
Seppure cielo sia tutto grigio e
dispoato «ila pioggia» è uell' animo di
tutti i cittadini un' esultanza nel vedere
un' ottantina di studenti italiani, delle
Università e del Politecnico, qui con-
venuti, con r adesione di oltre quaran-
ta colleghi assenti, a celebrare una
loro solennità civile: la costituzione,
cioè, della Società degli Studenti Ita-
liani della Dalmaxia^ tale che, come
abbiam detto, renderà più compatte le
foro file, meglio determinati i loro vo-
leci. ] voti e gli auguri migliori vanno
flai core e dal labro di tutti a questi
giovani, care speranze della patria, che
inno'continuare le nostre vigilanze
le difese gagliarde.
Arrivati in bel numero gli studenti
italiani dalla provincia, vennero accolti
con schietta effusione dai loro com-
pagni di qui. Al Caffè Centrale, alle
10 e mezzo, i^enne servito un ve/rmoutk^
in onore degli ospiti, ai quali diede il
benvenuto, con calda parola, lo stu-
dente Tamino, ringraziato dallo stu
dente Dudan.
Poi tutti, corporativamente, in co-
lonna, si recarono al municipio.
La visita al podestà.
Li accolse con lietissimo animo il
nostro podestà, dott. Luigi Ziiiotto, cui
11 presidente del comitato promotore
della nuova società, lo studente Marco
Periini di Zara, ebbe a rivolgere in
questo modo la parola:
Permetta, maguilico siguor podestà, che,
nel-giorno m cai s'mizia l'attività, della
nostra associazione, gli studenti italiani Le
Itteeiaiio per mei^o mio nverente omagg:Ì07
e accolga m pari tempo i sensi delia no-
stra riconoscenza per la gentile ospitalità
che Zara offre all'odierna festa, ospitalità
tanto più gradita dopo gli episodi, che ci
impedirono 1' anno scorso di riunirci iu altra
città della provincia, ove pure è nostro
guanto v' ha di piiì civile e di più intelli-
gente.
A Zara italiana, custode gelosa del no-
stro patrimonio nazionale, và la nostra am-
mirazione e la gratitudine nostra, a Lei,
F amato rappresentante, 1' affetto ricono-
scente per l'opera Saa indefessa e la te-
nace e nobile fibra di patriota.
Accolga, signor podestà, ancora una volta,
i nostri salati, che oggi Le sono promessa
virili propositi da parte della gioventù
"aquatica.
^ V podestà, in nobilissimo discorso
^rito d^ cuore, ringraziò sentita-
ir^iL Periini e tutti gli studenti
della Dalmazia. Disse della di
lui soddisfazione nel veder sorgere la
nuova istituzione, che^^ova la ognor
crescente coscienza degli alti doveri
incombenti alla gioventù accademica.
Non si crede autorizzato a dar con-
sigli, ma, ove gli fosse permesso di
darne uno, vorrebbe consigliare agli
studenti di animarsi a vicenda e di
iinimare anco i più giovani tra di loro
allo studio profondo ed indefèsso, es-
sendo importante che anco gli altri
Ltalianl possano valutare la nostra im-
lorlanza, grazie alle manifestazioni del
iosfero intelletto, che ha il compito di
radiare anche su altri la luce del pen
' to italiano. Cosi operando, e nel
;\prvare e nel tramandare ai più
;giovani*l^ loro fede, quella f<;de eh' è
condizione della nostra esistenza, eoo-
j^ereranno'^ far si che gli Italiani, con
la nobiltà dell* animo e la vigoria del-
l' intelletto, possano divenire uno dei
iattori dirigenti della futura umanità.
Il* apertura del oongresso.
' ^ * ^^ concerti del
Teatri Giuseppe Verdi, sono adupaii
tutti gli studemi, e, invitati, l'ill.mo
signor podestà, i deputati%aliani alla
Dieta, gli assessori del Comune, il
presidente della Camera di Commercio,
signor Periini, e le direzioni dei patri
sodalizi. Sono rappresentati all' adu-
aauza II Dalmata^ Il Piccolo e 1'
di Trieete, e 1' Alto Adige.
il tavolo presidenziale c occupato
dai mtmhti del comitato promotore,
mgente da. direzione provvisoria.
Nelle rappresentanze dell' autorità il
commissario signor Drabek.
Inaugura il congresso il presidente
del comitato, Marco Periini, dicendo:
A nome del comitato promotore salato
il magnifico signor podestà, l'amato rap-
presentante di Zara nostra, felice augurio. {Acclamazioni.)
iSaluto i signori deputati e le rappresen-
tanze dei patri sodalizi, interpreti della
simpatia con cui il paese segue le nostre,
iniziative; ed a voi, carissimi CL»lleghi, che
numerosi siete qui convenuti, rivolgo pure
un caldo salato ; ed esso vi dica tutta la
gratitudine nostra per T entusiastica acco-
glienza che trovò m voi l'idea di unire le
giovani forze italiane in un fascio, fascio
di luce che ci deve guidare alla mèta lu-minosa di un miglior avvenire.
E bisogno imperioso era per noi il dare
un assetto definitivo alla famiglia studen-
tesca della nostra provincia. I fratelli del
Trentino, da oltre un decennio costituiti in
società, ne traggono mirabili risultati mo-
rali ed intellettuali, impiegando tutti i mez-
zi più adatti alla diffusione del pensiero e
della coltura nazionale; e non solamente
nei limiti della loro cerchia universitaria,
ma in ogni guisa ne rendono partecipi le
altre classi, che maggiormente abbisognano
di essere riscaldate al fuoco del progres-
so civile, con la parola che illumina ed
avviva il sentimento italiano. A Trieste
domenica scorsa convennero in gran numero
i colleghi della Venezia Giulia, e là furono
gettate le basi di quella associaziione c.he
metterà a profitto dell'Idea l'energia di
tanti valorosi giovani. 8' imponeva quindi
anche a uoi> la necessità di provedere ac-
chè una simile organizzazione non avesse a
mancarci. Il comit ito promotore compilò
pertanto gli statuòi, che, se pure non per-
fetti, contengono tuttavia quanto deve gui-
dare r attività sociale, cui ora non manca
che il buon volere per divenire feconda. E
cosi oggi noi pure celebriamo il lieto av-
véiiinie*ito, che da ttìtti^ sàW' appreso con
gioia, poiché è felice auspicio il concorde
lavoro dei giovani per un alto fine di li-
bertà, di patria e di progresso. (Vivissimi
applausi.)
Ma anche per un non lontano avvenire
era sentito il bisogno d'una società che
avesse a raccogliere le nostre energie di-
sperse. E' indubitato che per stringere in
un vincolo più stretto gli italiani delle no-
stre Provincie, e dare maggior continuità
all'opera intesa a conseguire tanti vitali
interessi, ai pari di altre istituzioni, sor-
gerà una federazione universitaria; e la
Dalmazia, che fa sempre prima ..1 patrio-
tico tributo di solidarietà nazionale avreb-
be dovuto demeritare dalla fama acqui-
statasi in passato con ben maggiori sacri«
fici? — E se i nostri colleghi adriatici e
del Trentino sentirono la necessità di suo-
nare a raccolta e passar in rassegna le
loro file, quanto maggiormente non lo dob-
biamo noi, cui ogni giorno urgono nuovi
pericoli ?
Ma oggi che il sogno da tanti accarez-
zato è realtà ; oggi che la società nostra
si inaugura — senza programmi magnilo-
quenti, ma pure con le migliori promesse,
perchè accompagnata fin dal suo nascere
dalle simpatie generali — oggi attendiamo
fiduciosi il compito che a lioi sarà riserbato ;
Cosi la gioventù dalmatica offrirà la prova
migliore che qui non è ancora spento lo
spirito di quella coltura nazionale che valse
tanto rispetto e considerazione ai nostri
maggiori; e l'imponenza numerica, poiché
è indubitato che nessuno trascurerà di in-
scriversi alla associazione, sarà una rispo-
sta eloquente a chi vuol svisare le cose
sul conto .nostro, e una gradita sorpresa
per coloro che ci amano, ma, pur amandoci
poco ci conoscono. {Applaml)
Ecco, egregi colleghi, le' principali ra
gioni che ci suggerirono l'opportunità della
costituzione legale ; molte altre potrei ena
merarvi, ma di queste potrà parlarvi me
glio la futura direzione nel prossimo anno,
quando appariranno ai vostri occhi i pra
tici risultati dell' opera che noi abbiamo
modestamente, ma con diligenza iniziata
Oggi pertanto, nell' inaugurare la so
cietà nostra, io formulo T augurio più fer
vido eh' essa possa prosperare e recar quei
vantaggi che i nostri bisogni reclamano ;
eh' essa sia la Scintilla da cui divampi il
fuoco che si confonda in un inno di fra-
tellanza ed accenda quella fede, che sola
pi^ò condurci alla realizzazione di tanti cari
ideali; e che vano non sia l'augurio ci
conforta lo spirito del grande dalmata, ^he
ci apprestiamo di degnamente onorare nel-
l'imminente centenario, di Nicolò Tommaseo,
che (vuoi propiziare al risveglio della gio-
ven|éù italiana della sua teria. {Entusimtici
apnlausi) ^
|Nel %\nie di questo grande di nostra
get } per noi significa: nobilmente Sen;
tir'* iÌÈi^giente pensare e fortemente volere, y
pf' f S e riuscirete! (Applausi) '
E l ora, signori, l'aiiimo mio si rattrista
nel ricordarvi un luttuoso avvenimento, che
ci ha colpiti in quest'anno;;^ an compagno
carissimo, il povero Enrico Smirich, non
siede più fra noi !
La dura morte, che non risparmia alcuno,
lo rapi agl'affetto dei genitori e degli amici
nella primavera della vitaj quando tutto
sembrava sorridergli. ^
E voi, che apprezzaste le rare doti
d'intelletto e di cuore, e l'animo mite, a-
perto ad ogni nobile sentimento, e la rara
modestia del povero Enrico, voi potrete
misurare il grande vuoto cho lasciò fra noi
la sua fine prematura.
In questo giorno, in cui celebriamo la
festa dei giovani, fra i quali egli era dei
migliori e dei più amati, l'animo nostro Io
icorda ancor una volta con l'affezione an-
tica, ed un mesto pensiero vola al povero
amico morto ! (Tutti assorgono in segno di condoglianza.)
Il saluto dalla provincia.
Presa la parola, lo studente Selem,
di Spalato, dice :
Quella voce che deve trovare eco degna
in ogni petto italiano giunse anche sino a
noi, nella martire patria del glorioso Ba-
amonti {fragorosissimi applausi) e ci chiamò
nella gentile città di Zara, qui, d'onde più
a lungo apparve gagliardo, alle altre dal-
matiche città, il veneto leone {fragorosis-simi applausi) qui ove conservate più de-
g-namente la impronta e la tradizione ita-
iche. Di qualche collega che per ragione
privata non potè, con suo dispiacere, cor-
rispondere all' invito, io vi reco anco il sa-
luto affettuoso. Noi soddisfammo all' impulfjo
del cuore, e, soddisfando a un dovere, ci
riunimmo qui a far sentire aticora una volta
la nostra voce, forte e vigorosa, in difesa
dei nostri santi ed intangibili diritti; ci
riunimmo allo scopo di aprire, ora che sia-
]paio legalmente costituiti, sempre più larghe
vie alla causa italiana;ci riunimmo a strin-
gere sull'altare della patria il nodo di
queir amicizia che è tanto necessaria alla
lotta e che deve rimanere, imperitura. plausi.) )
"Con vt>i, cari eoileghi,' ^afa tutta, questa
gemma di Dalmazia ed onore di noi ita-
liani {fragorosi applausi) manifestò la sua
ingenita italica gentilezza nell' accoglierci
in questo solenne giorno, porgendoci la più
sincera, la più gradita ospitalità. E' un atto
generoso, è un atto nobile, che cancellerà
il triste ricordo dei fatti dolorosi occorsi
nel dì, che Spalato ci dovea vedere riuaiti.
E mentre vi esprimiamo per ciò, anche a
nome dei colleghi, i sensi della più pro-
fonda gratitudine, che nutriamo e nutriremo
per voi e per Zara, mi auguro dalla con-
cordia, che ci terrà sempre uniti, i migliori
auspici per la giovine società. {Calorosi ap-plausi.)
Indi parla lo studente Damiani di Ra-
gusa: «Colleghi! Profondamente commosso
della festosa, simpatica accoglienza, che
voi, colleghi carissimi di Zara, ci voleste
prodigare, mancherei ad un imperioso do-
vere di collegialità e di patriottismo, se
non Vi esprimessi un grazie vigoroso dal
profondo dell'anima mia italiana. {Applausi )
Quindi a voi. colleghi cortesi della du-
cale ed italianissima Zara {fragorosi ap-plausi) a voi, che ognora brillaste per ab-
negazione e per patriottismo, a voi, cui le
nostre volontà e le nostre energie inten-
dono con sublime entusia^imo, il saluto fer-
vidissimo a nome dei colle^bi di ìiagusa. ( Vivissimi applausi.)
Iia relazione virtuale.
Indi lo studente Fiircich, segretario
del comitato promotore, dà la seguente
relazione virtuale:
Amid e colleghi,
Tre anni or sono in questa istessa sala
s' elevava la voce di un gruppo di animosi
studenti, voce, che prorompeva franca e
impetuosa dal loro petto, piena di nobili
propositi, a organizzare le loro giovani
forze a vantaggio della pati-ia : s'inaugu-
rava il Lo Congresso degli studenti dalmati
italiani. Un nembo di belle speranze ac-
compagnò il loro operato e lasciò intrave-
dere che v'erano ancara delle giovani e-
nergie d'una schiera, se pur limitata, la
quale offriva alla patria il fuoco del suo
entusiasmo, il contributo della sua mente,
la forza del suo braccio, schiera, che aveva
stretto un tacito patto di la\orare e di
lottai-e per i comuni ideali, per la cau«a
comune {applausi)
I congressi adunque furono ritenuti att
a trattare e risolvere le nostre que.^^tioni;
a tener viva e a sviluppavi vienvaggior-
mente 1' attività degli stiidenti^'^ Però
congressi ornai non erano saffij^enti. Altre
circostanze sopraggiunsero, le' quali lè^i^i
posero la necessità di unircili in un vincolo
più stretto e che fosse riconosciuto dalla
autorità, per ottenere anchel con mezzi le
gali l'approvazione del nost|-o• operato.
I motivi risalgono al fatto« accennato an
che dal signor presidente, èhe i trentini
erano costituiti già da un decennio e che
tastò l'Innominata accoglievà nel suo grem
bo gli studenti dell' Istria, del Friuli e di
Trieste. Ora era decoroso, anzi doveroso
che gli studenti della Dalmazia, la provin-
cia sorella, pur essi si organizzassero e si
raci/ogliessero sotto un solo vessillo; e
tanto più in quanto che aleggia l'idea, va-
gheggiata e accarezzata da tanto tempo, di
formare una federazione la quale comprenda
gli studenti italiani dell' Austria tutta. Or
come vi potevano partecipare i dalmati, i
quali formavano bensì un' unione morale,
ma da nessuno erano riconosciuti come so-
dalizio legale?
I fatti d'Innsbrack poi ci determinarono.
In quello slancio di fraternità, in quella
unione cosi ìntima di cuori, che battevano
air unisono, di fronte alla lotta degli av-
versari, cosi diversi e così numerosi, ognu-
no comprese la necessità di costituirci.
Queste adunque sono le tonti, da cui
scaturì l'idea discussa e poi approvata.
II comitato promotore intavolò le prati-
che necessarie, lavorò intorno alla compi-
lazione degli statuti, non trascurando di
occuparsi in pari tempo degli interessi e
delle questioni della nostra studentesca.
Procurò di mantenere un saldo legame
spirituale fra tutti gli studenti italiani della
Dalmazia, di disciplinare ed organizzare a
vantaggio della nostra causa le nostre gio-
vani e libere forze, di associare il nome
degli studenti dalmati italiani a tu^te le
manifestazioni nazionali.
Egli è perciò che la nostra coscienza si
ribellava contro di chi voleva opporsi o
imitare la nostra attività, credendo forse
di ravvisare un fantasima uscito «dalla terra
de'morti,» (come ovunque ne veggono dis-
seminati) terra che pur ancora abbastanza
palpita di vita rigogliosa e che noi cer-
cheremo di far vieppiù prosperare con tutte
e nostre forze.
Laonde addolorato rimase 1' animo nostro
in apprendere che due righe di decretc ci
privavano della gioia di porgere ai nostri
fratelli e colleghi il saluto nella latina Spa-
ato, che avevamo scelta a sede del nostro
III Congresso. Abbiamo inviato un tele-
gramma di protesta a S. E. il presidente
dei ministri dott. KOrber ; abbiamo ricorso
contro il decreto dell'inclito i. r. capitanato,
alla eccelsa luogotenenza, e poi al mini-
stero dttgli interni! ed abbiamo ottenuto?
Attendiamo ancora l'evasione.
Dove però possiamo con soddisfazione
registrare 1' attività de* nostri studenti per
la larga partecipazione ai fatti, che allora
ebbero luogo, si è nella questione univer-
sitaria. N
Quando dall' uDÌ%^mtà enopuntina sorse
1 grido dei nostri fmelli contro i soprusi
degli studenti tedeschi, i colleghi di Graz e di
Vienna, rispondendo numerosi all' appello
dei fratelli e alla voce del dovere, sorsero
subito a difendere i comuni conculcati di-
ritti. A tener desta l'agitazione universi-
taria, furono indetti vari comizi: quelio di
Innsbruck, di Trieste, dei Trentini, ove con
dotta e nobile parola si reclamava la uni-
versità italiana a Trieste. E noi pure ci
siamo associati a quelle manifestazioni na-
zionali, perchè uniti da stessi ideali ed in
teressi, perchè il nostro cuore batteva
all' unìsono col loro, perchè tutti egual-
mente italiani. {Vivissimi am-ausi)
Fuvvì alcuno, che sì preW a cuore gli
interessi di questa nostra'cara e pur sven-
turata patria, che rivolse il suo amoroso
pensiero alle nostre condizioni I GratD ^li
si rivolse 1' animo nostro, come ai membri
dell' Unione Parlamentare, al bar. Malfatti
ed all' on. Bennati per le sue generose pa-
role pronunciate a favore de' fratelli dal-
mati. Qui va pure menzionato il voto di
biasimo a Tito Allacevich, al quale, come
già in principio della questione di San Gi-
rolamo, gli studenti dalmati italiani ave-
vano inviato un voto di plauso, cosi i me
desimi, dopocchè dal losco affare ne
poteva ridondare onta al nome degli ita-
liani tutti della Dalmazia, disapprovarono
il di lui operato ed il contegno nella so-
luzione di detto affare. {Approvazioni)
L' ultima cosa poi che occupò la nostra
attività, sì fa la compii zione degli statuti,
impresa non scevra dì difficoltà, per chi,
come noi, è inesperto in queste faccende e
che d'altro canto pur si voleva ottenessero
r approvazione dell' autorità.
Abbiamo noi ottenuto pienamente lo sco-
po, presentando cioè un'opera perfetta? A
voi spetta il decidere. In quanto a '.oi ab-
biamo procurato di fare il nostro meglio
ed in questo riguardo la coscienza non ci
rimorde.
Però pensate, e voi tutti spero sarete
pienamente d'accordo, che non gli statut^
0 i paragrafi devono tracciare i limiti della
nostra attività. Abbiamo la società costi
tuita : ebbene : lavoriamo ; lavoriam<» ìndefes
samente, tutti concordi pel bene della no-
stra patria. Questo sarà l'unico mezzo di
far prosperare Va nostra società e di far
risentirne i vantaggi. Ma ho detto: tutti
devono cooperare secondo le loro forjje ; è
neeessai'io quindi scuoterci da quella fatale
apatia, che pur regna, tra noi sebbene in pie
coli termiùi ; è necessario che scompalìano in
nanzi all' alitare della patria certe spanda
lose invidiuzze da scolaretti o certét que-
stioni personali, che produr potrebbero e-
siziali conseguenze. {Vivisdtme approvano-ni.) Non illudiamoci: in labore virtus ei vita. Ed ampio può essere il campo della
nostra attività. Abbiamo la nostra Lega Nazionale, questo palladio della nostra col-
tura e dei nostri diritti (apptou«): orbene,
lavoriamo per essa, non la dimentichiamo
in nessuna occorrenza, lieta o luttuosa,
procuriamole dei soci. Perchè noi dobbiamo
sostenerla a costo di sacrifizi: essa man-
tiene tre scuole popolari e due asili infan-
tili, educando i nostri fratelli nel nostro
dolce idioma ed iniziandoli nella nostra
coltura: essa produce messe di copiosi frutjti
e prova ne sia la lotta continua e violenta
che le vien mossa dagli avversari.
Abbiamo il ceto operaio. Procuriamo un
riavvicinamento, un contatto maggiore: noi
ne abbiamo bisogno. Noi lo possiamo per la
posizione in cui ci troviamo e quindi dob-
biamo inculcargli l'entusiasmo del senti-
mento nazionale e porgergli il germe fe-
condo della civiltà e della coltura intellet-
tuale e morale. Invitiamolo a delle confe-
renze facili, tenute da studenti, facciamo
una specie di università popolare. Il con-
ferenziere, che presenta al pubblico la sin-
tesi di studi maturati nel silenzio e nella
meditazione, e coloiisce :1 suo dire con voce
esperta, fa percorrere al pensiero oWlo
ascolta una via assai più rapw^^
che non facciano o un corso di lez^olai si-
stematiche 0 la lettura di un libro. Sì po-
trà più o meno approvare l'autore ; ad o-
gni modo la nostra mente rimane aperta
a un nuovo corso di pensieri che, elevan-
doci, ci rende più forti e sereni contro le
piccole miserie della vita. Uno solo sia a-
duuque il nostro intento, uno solo il nostro
mezzo, uno solo il nostro motto: il lavoro,
u questa guisa ci possiamo ripromettere
dei veri vantaggi, così corrisponderemo nel
modo migliore e più degno all' augurio dì
questo fausto giorno. Attiugeremo energia
nella bellezza stessa de' nostri ideali, nella
santità della nostra causa; 1' attingeremo
nello sguardo corrusco di queir animoso
! jeone, vinto ma non domo, il quale ci ispi-
rerà il coraggio e la forza nella lotta e
o sprone e la costanza nel lavoro e che
sarà per noi sempre il miglior simbob per
l'avvenire. Eipetiamo col poeta:
«Non sbigottir, eh' io vincerò la prova.» V
Le adesioni. — I dispsooi.
Dopo approvato lo statuto della So-
detà degli studenti dalmatì italiani ^
viene comunicata questa lettera, diretta
dair on. Gbiglianovicb, impedito da
obblighi professionali, al presidente del
comitato promotore, signor Periini; e
la lettera desta, col plauso, vivo ep^
tusiasmo.
Egregio Signore ! La prego di accog
assieme ai iiuoj. -^Jolìfcghi del Comit'
miei ringraziamenti per il gt-ntile inv , ov
l'odierno congresso, e di scusare ì 1
assenza, dovuta ad indilazionabili oècupa-
zìoni professionali.
Faccio fervidissimi voti che la Società,
che si costituisce, affratelli sempre più i
nostri giovani universitari, e lì ponga con
noi, che abbiamo 1' arduo mandato di di-
rigere e rappresentare il Partito, in ognor
maggior contatto, a vantaggio della causa
comune.
Forse non mai, come oggi, fu grave il
momento per gli Italiani della Dalmazia,
e non fu mai, per ciò, come oggi, tanto
necessario, per noi, il pieno accordo in un
sistema unico di azione, che possa racco-
gliere ogni età ed ogni forza, per'la difes^"
dei nostri diritti. Il Partito, come abbisogna
dì calma e talvolta perfino di dolorosa pru- '
denza — ciò che ì più anziani tra noi per
l'esperienza del passato spesso reclamano
— il Partito sarebbe anemico e scialbo
senza 1' entusiasmo dei giovani ; e specie
di giovani quali sono gli universitari nostri.
Ardenti di patriottismo, studiosi e colti,
tutti degni della gentilezza italiana, in essi
è la prova più bnllante della vitalità del
Partito. Agli avv ersari nostri possiamo bene
obbiettare, infatti, che quando un Partito,
come il nostro, può non indarno chiamare
a pronta raccolta delle varie dalmatiche
città, e borgate, e ville, cento e più stu-
denti universitari, fieri d'italianità, non è
esso, no, la • compagine magra e morente
che si vorrebbe. Un Partito, che ha in sè
cotanto tesoro di bontà, d'ingegno e di
rinovellata energia, è pronto ad ogni du-
rissima prova.
È per ciò che dal voto che si eleverà
oggi in seno al congresso da tante anime
frementi dì sacro ardore nazionale, noi tutti,
che soffriamo pel nostro diritto, trarremo
ancora un lietissimo auspicio per la sua
magnifica vittoria.
Golia massima stima e considerazione,
ho l'onore di protestarmi
Di Lei Devotmo avv. Bob. GhigìM ^
Tamino dà poi lettura dei dispac^ ^
adesione: dei deputati italiani alla Dieta
dalmata, on.i Salvi e Smercbinich ; del-
l' od^ Bennati, presidente della Sodeth
ITL