nome di Toorki e se ne trova un certo numero ira
le truppe inglesi di Pengjab.
Le altre razze di cui si compone la popola-
zione dell' Afganistan sono i Hazilbas, i Moghulli ed
i Razaras. I primi sono d' origine turca e sono in
opinione di valorosi soldati, rimarchevoli nella ca-
valleria dell' India e formano 1' elemeuto principale
della cavalleria ed altiglieria dell' Emiro.
Gli Hazaras sono d' origine tartara, e fra questi
si reclutano gli schiavi. Quelli che sono indipendenti
portano un accanito odio agli Afgani, i quali giammai
hanno potuto penetrare nelle montagne ove essi si
sono riíagiati.
Questi dettagli, incompleti é vero, bastano per
dimostrare che la popolazione dell' Afganistan non
riunisce alcun elemento necessario per farne una
nazione compatta e che al contrario vi si trovano
tutti i principi di discordia e di guerre intestine.
Una sola parola basta per fare che gli Afgani si preci-
Ííitino sui Moghuli ed i Kazaras, e nell' istessa maniera e indigene tribu sparse nel paese non desiderano
che la speranza di un buon bottino per combattere
gli Afgani e Moghuli. S. V.
Još nešto o kan. Voršak.
Profesor D.r Iveković piše u „Katoličkom
Listu" br. 47:
Voršak i opet kaže, da je svoj rad začeo i
dočeo povodom mojeg evangjelistara. Ja znam za
drugi početak bavljenju njegovu biblijom. Britansko
i inostrano biblijsko družtvo htjede Novi Zavjet za
hrvatski narod izdati veóma udešen po Vulgati i po
Zagrebačkoj slovnici nego-li je prievod Vukov. Ne
znam, kako se je ono družtvo namjerilo na Voršaka;
nu znam, da je taj Rimski kanonik, premda je mogao
znati, kako se je sv. Rimska stolica već više puti
izjavila o družtvu onom, bio odmah pripravan za
dobre novce poslužiti družtvo. Rimski kanonik lati
se zbilja prevodjenja i posije prievod družtvenim
censorom, nu ovi — ponajbolji poznavači našega
jezika — zabace mu rad kao ruglo na bibliju i na
jezik hrvatski. Po tom bih ja pozvan, ne bih li hotio
preuzeti posao? Ja odgovorih, da kao katolik a još
vise kao katolički svećenik ne mogu za nikakovu
plaću da stupim u službu družtvu protestantskomu,
antikatoličkomu, od svih papa, počamši od Pija VII.
do Pija IX. osudjenu. Od onoga vremena počima
Voršakovo bavljenje biblijom; da nije bilo onoga
poziva, ne bi bilo ni njegove kritike o mojem evan-
gjelistaru ni njegova evangjelistara. I maj u ć već
prevedenih čitanja i evangjelja, nije hotio da ih baci
u koš, nego prenapravivši ih morda što god, usreći
njimi biskupiju Djakovačku, — prievodom kao ruglo
na bibliju i na jezik hrvatski već zabačenim. Odatle
možete razabrati, kako Voršak istinu govori veleć,
da je moj evangjelistar povod njegovu radu. Nu
ovom crticom zajedno se popunja ona istinita slika
o Rimskom kanoniku Voršaku, koju je ljetos Kato-
lička Dalmacija doniela u br. 37.
Dopisi.
iz okolice Zadarske, početkom listopada.
Čestokrat je naš puk usilovan zapjevati: ,,ne-
pravico od Boga prokleta". Tko žive u puku zna i
vidi mora li, jali nemora biedan da ovako pjeva.
Ovo zna tko s pukom žive. Oni pak koji malo dalje
stoji od njega, dat će svoje mnienje kad pročita ovo
što ću mu ovdje navesti.
Tu nedavno uputi se nekoliko čeljadi iz Med-
vidje put Zadra. Putujuć sustignu pod Dubinom (3
milje puta dalečine od Zadra) jednoga svećenika.
Uljudno ga pozdraviše rekuć hvaljen Isus i Marija.
Pa odmah zauzeše: otče, oprostite, dali recite nam:
misli li Bog za nas? Zapanjen ostade svećenik čuvši
ovi nečuveni upit; pa im reče: a što vam braćo
fali? A oni: a kako što otče, ako znadete što je
muka!? Mi živemo kao živine, umiremo kao živine,
radjamo se kao živine; ma Bože moj ti vidiš kako
nam je! A to jer nema u našem selu popovske kuće,
pa nemamo župnika svoga kao ostala braća naša.
Nadoda im svećenik: imate popa Rodaljičkoga? Na
ovo Medvidjanci: istina je otče, da njegovu revnost
sam Bog more platiti; ali gdje su Rodaljice, gdje li
Medvidja? On more po zimskoj čiči izgubiti glavu,
a po ljetnjoj pustoj žegi crknuti, dokle dodje do
nekih kuća u Medvidjoj; da je on dva put oro ne-
more doseći na sve strane. To vam more svjedočiti
onaj tko poznaje mjesta bučanska. Dodade im sve-
ćenik: ustrpite se, pa more biti da i vaš dan dodje.
Medjutim upravljajte molbenice. Odvrnuše mu Med-
vidjanci: eto smo čuli: da još odavna se upravljaju
na vladu za tu svrhu; ali do sad još ništa nevidimo.
— S ovom prišimo ovu drugu. Ovih dana đočuh da
će Žegarci steći sebi novu crkvu (to se razumije da
ovdje govorim o grko-iztočnjacim). Kistanjčani da-
kako, Erveničani takodjer, koj će, kako sam čuo,
od vlade primiti za svoju crkvu 18,OCX) fior. Nije tu
šale. U Medvidjoj ima katolika 1177, nu ipak nji-
hove molbenice nemogu biti uslišane, a braća grko-
iztočnjaci dosta da reku: „a", odmah im se odgo-
vara: „na". Očeviđnice gledamo da polača kod S.
Šime postaje sve to više za nekoga otac i majka,
a za nekoga gore nego očuh i maćeha.
Metković, 16 listopada.
Milozvučni glas zvonova, pucanje mužara, ba-
rjaci, vrva pučaustva, što veselo idjaše k Pristupku,
bili su znaci da se približuju mjestu dične osobe. I
doisto dne 14 tek. na 2 po podne prispje parobro
dom ovamo N. P. Baron Rodić i Baron Jovanović.
Mjestne vlasti bile su im na susret. 8 gromovitim
Živio Metković primi one častne goste, sine otačbi-
ne NN. PP. obašli su vojničku hranu, i nove sagra-
djene drvene kuće, na drugoj strani rieke, pak se
uputiše u Varoš gdje ih čekaše blizu mosta jedna
satnija domobranstva. Na 5 pak po podne s N. P.
Baronom Rodićem i $aronom Jovanovićem biše na
objedu svi vojnički častnici, poglavar Budisaljević i
grof Pavlović; načelnik Glušćević i sudac Bolis.
Premda kiša ko iz kabla točila, ipak množtvo svieta
slušaše vojničku glazbu koja je za njekoliko vrie-
mena udarala pod Platanom, gdje bi i objed. Tu ve-
čer bi obćenita rasvieta.
Jutrošnji je pak prizor divan Naši domobran-
ci odoše put Sinja, da odonle budu razpuštani svojim
kućam. Tom im prigodom Bar. Rodić reče nekoliko
jezgrovitih rieči, da je mnogim suza miljenica pala.
N. P. pohvali jih u velike, pa jih izprati s glazbom
vojničkom. Vikalo se je tom prigodom, Živio Kralju,
Rodicu i Jovanoviću. Da ste mi zdravo ! Do prigode
opet ću ako Bog da.
Mostar, 17 ottobre.
S. E. il generale Jovanović ritornava qui ieri
dopo aver valorosamente dispersi i ribelli e sotto-
messa tutt'intera l'Erzegovina. Vi assicuro le feste
in onore di S. E. erano grandiose. La città era in
vera esultanza. Una moltitudine di persone d'ogni
ceto e religione aveva mosso incontro al generale,
per prestargli il proprio omaggio. L'aspetto della
città si presentava magnifico. Tanto le case dei Cri-
stiani che dei Turchi erano elegantemente addobbate
con bandiere e festoni. Da ogni finestra pendevano
finissimi strati. Un immenso arco trionfale si ergeva
dinanzi l'abitazione di S. E. È impossibile ch'io vi
descriva tutto quanto si fece in quest'occasione. Vi
diro solo che le spese pella festa ascesero a quanto
generalmente si ritiene a centinaia di zecchini.
Anche 1' illuminazione della sera riesci stu-
penda.
NOTIZlfvARIE.
Dagli elenchi fino ad ora pubblicati sulle di-
stinzioni aggiudicate dalla Commissione deH'Esposi-
zione di Parigi rileviamo che dalla Dalmazia furono
premiati colla medaglia di argento il sig, G. A. Ta-
mino per la fabbricazione dell'olio, le ditte Girola-
mo Luxardo e M. Magazin per quella del rosolio,
ed il sig. Luigi Serragli per prodotti economici. (D.)
Un dispaccio da Vienna 22 corr. annunzia: In
un ordine del giorno all'armata 1'Imperatore esprime
pell' occasione dell' effettuata occupazione e dell'im-
minente parziale demobilitazione della seconda ar-
mata ai comandanti, ai generali, agli utfiziali ed alie
truppe il suo ringraziamento pel fedele adempimento
dei loro doveri, pel coraggio, pella perseveranza e
pella concorde attività di tutti nel fornire un com-
pito tanto difficile. Con speciali autografi 1' Impera-
tore conferí al ministro della guerra Bylandt la
grancroce dell' ordine di Leopoldo, al comandante
generale in Zagabria, gen. d' artiglieria bar. Fran-
cesco Filipović la grancroce dell' ordine di Leopoldo
colla decorazione di guerra della croce di cavaliere,
al tenente maresciallo Beck 1' ordine della corona di
ferro di prima classe colla decorazione di guerra di
terza classe, ed espresse al luogotenente bar. de
Rodić in modo il più lusinghiero la sua piena rico-
gnizione ed i Suoi ringraziamenti.
L! Imperatore nominö inoltre il generale d'ar-
tiglieria Packeny a sostituto del comandante in capo
della Landwehr cisleitana, il generale di artiglieria
duca di Wurtemberg a sostituto del comandante in
capo della seconda armata, il tenente maresciallo
Ringelsheim a comandante a Brünn, il tenente ma
resciallo Szapary a comandante militare a Temesvar,
Bienert a comandante della seconda divisione delle
truppe, Ramberg a comandante militare di Presburgo.
L'Imperatore confer! in ricognizione delle loro
eminenti, eroiche, meritevoii prestazioni al generale
di artiglieria duca di Wurtemberg 1'ordine della co-
rona di ferro di prima classe colla decorazione di
guerra, ai tenenti marescialli Szapary e Tegetoff la
croce di eomendatore dell' ordine di Leopoldo colla
decorazione di guerra, ed inoltre a 12 ufficiali, fra
i quali al generale Sametz ed ai colonnelli Lemaić,
Pittel, Kinnart, Frank, Villdicz e Popp la croce di
cavaliere dell'ordine di Leopoldo colla decorazione
di guerra ; e poi a 38 ufficiali 1' ordine della corona
di ferro di terza classe colla decorazione di guerra,
ed a 148 uffiziali la croce del mérito militare colla
decorazione di guerra.
La Wiener Zeitung pubblica un' ordinanza im-
periale che abolisce le disposizioni delle ordinanze
dei 25 luglio e dei G agosto sull'impicgo temporario
oltre i coufini della Landwehr dalmata.
Nel mese di novembre p. v. saranno tenuti
presso la lócale Luogotenenza gli esami forestali di
categoría inferiore, prescritti dall' ordinanza ministe-
riale IG gennaio 1850.
Col 19 corr. fu attivata una corsa postale gior-
naliera fra Travnik, Livno e Sinj. Quanto prima ver-
ranno stabilité fra Livno e Sinj tre corse settimanali
di diligenza.
L'Avv. apprende da buona fonte che fra non
molto giungerà a Spalato una compagnia del genio
çoU'incarico di recarsi al Prolog per restaurarvi la
strada che da Sinj va per Livno, e che si fà già ri-
cerca di alcuni cavalli necessarí all' attiraglio di varí
veicoli, che la suddetta compagnia conduce seco.
Movimeitlo della marina austro-ungarica.
Amburg-o: a. 9 o. Jona, Ivančić. /tu versa:
a. 10 o. Sulin, Bakarčić. Bordeaux: a. 12 o.
Nettuno, Florio. Cardiff: p. 12 o. XII Dubrovač-
ki, Podić, Singapore. Cette: a. 11 o. Darinka, Co-
la. Corfu: a. 3 o. Ruben, Savoldelli. Costanti-
nopoli: a. 4 o. Cam, Matković; — p. 5o.B. Ar-
monia, Glasar e Istria, Sbutega, Odessa; Henoch,
Pasinović, Gibilterra; Cviet, Kristićević, Taganrog;
Matteo L., Schneditz, Nikolajev; 7 Ida P., Persić,
Odessa; Mare, Fabiani, Trieste; Sela, Alesić, Mes-
sina o Castellamare; 8 Italo, Jovanović, Genova; Pa-
dre Figli, Stuk, Nikolajev; 9 Elena Kovaćević, Kop-
sić, Cork J Desković A., Glavan, Lussinpiccolo; -10
Pelesac, Stuk, Nikolajev; Vodja, Katarinić, Odessa
o Nikolajev. Deal: p. 12 o. Achille F., Perčić, Car-
diff. Dunherqne: a. 11 o. Draga D., Bakarčić;
12 Vincenza, Kosović e Marietta B., Turina. Fal-
mouth: a. 11 o. Faran, Ragusin; 13 Ivo B., Do-
brila; 14 Giordano, Buić e Panlus, Gottardi; — p.
12 o. Trino, Premuda, Liverpool; Eolus I, Thian, Du-
blino; 11 Giano, Soppa, Bristol. Fortress Mon-
roe: a. 1 o. Mercurius, Thian. Havre: a. 12 o.
Ezio, Premuda. Lewes : a. 1 o. Irene, Tomašić,
Lynn: a. 11 o. Figlio, Ferlan. Malta: a. 17 o.
Pola, P. Begna; 10 Vesta, Bronzan, Brema; Elena D.,
Dabćević, Costantinopoli. Marsigfia: a. 12 o. Zia
Maria, Gerolimić; 14 Lina, Benussi e Giacomina,
Petranić; — p. 12 o. Cristoforo Romano, Thian, A-
lessandria; 13 Carla, Kiselić, Costantinopoli. liapo-
li; p. 7 o. Tolomeo, Kosulić, N. York. Newport:
a. 11 o. Ennio, Sigović. HI. York: a. Dio Fi-
li, D. Bernetić; — p. 1 o. Crono, Sterk, St. Nazai-
re; Osojnak A., Osojnak, Falmouth; Dante, Vidulić,
Marsiglia; Euro, Hreljić, Havre; Plymouth: a.
13 o. Emidio, Randić. Portland: 11 o. B. Mažu-
ranić, Medanić. Queenstowii: a. 11 o. III Du-
brovački, Turčinović; 13 Sansone, Capponi; — p,
13 o. Osmi Dubrovački, Marinović, Newry. Stock-
ton: p. 11 o. Lauro, Mikletić, Shields.
Ultiitii dispacci.
Vieil lia, 25 ottobre. Il nuovo ministero
non è ancora formato.
Bllda-Pest, 24 ottobre. Si prevede
il trionfo della política del Gabinetto Tisza.
La maggior parte del Parlamento è contraria
alla dimissione del ministero.
IComa, 24 ottobre. Jeri mattina par-
tirono i pellegrini.
— La crisi ministeriale non è stata pe-
ranco risolta.
Berlilio, 24 ottobre. Fu pubblicata
la legge contro i socialisti.
— 25. Si parla d'un controprogetto al
trattato di Berliuo.
Costantiviopoli, 24 ottobre. Si nota
un movimento dalle truppe russe verso Adria-
nopoli a Cataldja.
— 25. Creta fu pacificata.
— Il Goveruo è disposto ad eseguire il
trattato relativamente alla Serbia ed al Mon-
tenegro verso scambio di Vranja.
Bucarest, 25 ottobre. Il Governo
rifiuta il passaggio aile truppe russe.
Pielroblir^o, 25 ottobre. Sofia fu
fatta capitale della Bulgaria.
P. Giovanni Prodan, imprenditore editore e redattore responsabile. Tipografía di Giovanni Woditzka.
„Apostolato fra le genti Slave. Ove knjige
„po svem našem nastojanju, nismo mogli
„nikojim načinom dobiti. Ona je reservirana
„valjda za posvećene, a profani nisu do-
stojni ni da je vide, — tako se mora su-
„diti, kad je nemogućno kroz nikakvu knji-
žaru, pak ni rimske, imati je. O njoj mi
„znamo iz citata, što smo u drugim knji-
„gama istoga sadržaja našli, a znamo i iz
„ocjene, što je u Osservatore Romano (Anno
,,XXI n. 279) o istoj pisao arcibiskup ka-
„puanski Alfonso. Čujemo da je i gd. Ivan
„pop Danilo ocjenu o istoj štampao, ali te
„ocjene nismo mogli vidjeti." Ovdje mi je
pretrgnuti navodak, jer što za ovim o meni
sliedi, nosi na sebi drugčiji značaj nego ovo
dovle, gdje je moje ime dalje spomenuto;
ali je ovo osobito po dr. Milaša značajno i
po štioce može biti zanimivo.
Ostavimo što se dr. Milaš čudi, a on kao
književnik nebi se imao čuditi i na to ko-
jekakva nagovieštanja nadovezivati, što nije
mogo kroz nikakvu knjižaru dobiti knjigu
stožernika Bartolina, jer je to često, što vi-
soki dostojanstvenici ne turaju u trgovinu
svoje knjige; a potanje izpitajmo što je on
u svojoj želji za njom uradio. On je tu
knjigu po svim knjižarama rimskim tražio,
pa je jedva našo o njoj ocjenu u Osservatore
Romano: On je čuo i za moju Štampanu o-
cjenu, ali je nije mogo vidjeti. Čuda! —
Dr- Milaš u svom predgovoru navadja, kao
njemu poznate ove novine: Deutscher Mercur,
Germania, Vaterland, Stimmen aus Maria-
Laach, Zeitschrift fiir katholische Uieologie,
koje se tiskaju u raznim njemačkim grado-
vima; Osservatore Romano i Civilta Catto-
lica, tiskane u Taliji; La Defense, tiskane
u Franci; 'A^vps'.a u Carigradu, 'AvaTOAfj u
Grčkoj; XpamhaHCKH BectiHK u Srbiji; Ka-
tolički List u Hrvatskoj; a moja ocjena ove
knjige izišla je u Katoličkoj Dalmaciji, u
Zadru gdje je on profesor, u onoj istoj ti-
skarnici, u kojoj je njegova knjiga tiskana,
i on moje ocjene nije mogo vidjeti! Moja je
ocjena iz Katoličke Dalmacije u Osservatore
Romano (Anno XXI n. 252) pretiskana, dr.
Milaš Osservatore Romano listao, a nje nije
mogo vidjeti!! — Kakvim je obrazom on to
uztvrdio, takvim je i ono malo više napisao,
da knjigu stožernika Bartolina po svem svom
nastojanju nije mogo nikakvim načinom
dobiti.
Ima tomu četiri, pet li godina, da sam ja
u nekim novinama štio ocjenu jedne ruske
knjige, pa sretivši se s dr. Milašom, zapi-
tam ga, zna li za tu ocjenu; a on će meni:
„Ocjene nisam vidio, ali imam knjigu." —
Ja ga zamolim da mi je pozajmi, i on mi
je zajme, i pokle je prostijem ja mu je vra-
tim. Od onda, dok je knjiga dr. Milaša i-
zišla, naši se medjusobni lični odnošaji u
ničem promienili nisu. On je Čuo za moju
ocjenu stožernika Bartolina knjige, on je
dakle čuo da ja tu knjigu imam, jer se ne
ocjenjuju knjige koje se pred sobom ne i-
maju; gdje je bilo to njegovo sve nastojanje
da tu knjigu dobije, kad je u mene nije
zapitao ? — Kako je od svih načina da je
dobavi, ti jedini zaboravio, da je u mene
pita? — A ja, tele za tele, morao bih je
dati, da mu se odužim. — A kad je za moju
ocjenu Čuo a vidjeti nije mogo, zašto je u
mene nije zapitao ? — Da je on to učinio,
bio bi iz nje vidio, da se ja obetam knjigu
stožernika Bartolina prevesti, pa bi bio do-
znao da nije po ništa reservirana kako on
kaže, nego svakomu pristupačna, kako će
on i kako će se na skoro svak uvjeriti, kad
prevedena iz tiska izadje. — Iz svega ovo-
ga ja neću nego jedan mali po sve prosti
zaključak izvesti: kada dr. Milaš štogod
tvrdi, neka mu vjeruje ko može.
Dr. Nikodim Milaš napokon na strani ZVI
svoga predgovora nado vezuje o meni ovako :
„On je sigurno to (ocjenu) uradio po du-
žnosti svojoj publicističkoj, a imajući pred
„očima onu pohvalu, koje je udostojen bio
„u Moskvi, kad je ono 1867 tamo išao.
„„^aHHjio HBani. npHHajLZiejKHTT. ict qnc.ziy
„„BecMa nonyjiHpHLir& jiioAeft MeiK#y flajiaia-
„„THHCK0MH CJiaBHHaMII HKT> TIHCJiy .^11111X1.
„„MejK KttKHocjiaBflHCKniHH ny6jnmHcra-
,,„mh"". „čitamo o gd. Danilu u prigodnoj
„knjizi „„BcepocciftcKaii 9THorpa<t>aHecKaii
„„BbiCTaBKa h CjiaBflHCKiii Ci>,b3la;'B bt> Mat
„„1867 rofla«" (MocKBa, 1867. str. 122).
„Ljubopitno bi nam bilo znati, kako on sugla-
„suje dogodjaj 1867 i dogadjaj 1881 godine! Ili
„po njegovu mnenju nikakve sveze ne može
„se naći izmedju ta dva dogadjaja? Može i
„to biti, — ali gd. Strosmajer u svojoj po-
slanici kaže: „„slaveni su pozvani da preo-
„„braze zapadni sviet, koji je ostario i pao
„„na najniži stupanj egojizma."" Ovo je
„misao slavenofilska, ili kao što se to na
„modni jezik kaže, panslavistička; pak zar
„nije ista misao glavnom rukovodećom misli
sviju učestnika na „„CjiaBeHCKOM'L Ci>,fe3#'fcft"
„1867 godine bila, dakle i gd. Danila ?..."
Vele ti je dr. Milašu moje pntovanje u
Moskvu na pameti! — Ovo se po drugi put
nanj povraća; ali ima pravo da to učini:
prvi je put o njem u crkovnom smislu pi-
sao, sada u političnom; pa u ovom drugom
smislu postavlja dva pitanja. Prvo ću pitanje
na čas riešiti, pozivljući se na ono što sam
već reko o svom putovanju u Moskvu; onim
je već podpuno zadovoljeno Ijubopitnosti dr.
Milaša o onoj svezi, koj u on traži medju
dogadjajem 1867 i dogadjajem 1881 godine.
Drugo je pitanje nešto torazno, ne po meni
kroza me, nego po dr. Milašu, pa molim do-
brostive štioce da mi dopuste nešto ga ob-
sire razjasniti.
Najprvo mi je štioce opomenuti, da nebi
oni pomislili, što one dvie rieči dr. Milaša,
slavenofilstvo i panslavisam, na prosto znače
ono što pokazuju grčke rieči iz kojih su
složene, to jest slavenoljubje i sveslaven-
stvo. Ima franceza slavenoljuba, ima ta-
lijanaca, i t. d.: to su svi oni ljudi, bili
kogarnudrago poriekla, koji ne mrze na
slavene, nego prijateljskim okom paze po-
voljan razvoj narodnosti slavenske, naprotiva
slavo/obima (slavožderima) koji bi i slaven-
sko ime zatrli da mogu. Šlavenofili u pred-
govoru dr. Milaša sve su nešto drugo: oni
su jedna politična stranka u Rusiji, koju ću
do časa pobliže označiti. Panslavisam, obće-
niti naziv, koji nikakva opredieljena pojma
ne predstavlja, svak može uzeti pod zna-
čenjem, koje njemu drago: sveslavenska
srodnost u jeziku, u obliku, u ćudi, u obi-
čajima itd. može se uzeti pod imenom pan-
slavisma. Ali slavožderi pod imenom pansfia-
visma prišivaju slavenima težnju, da sve
slavene okupe u jednu jedinu političnu dr-
žavu : u ovom je smislu i dr. Milaš rabi u
gore navedenim redcima, što će kašnje biti
dokazano.
Da je zapadni sviet veoma pokvaren, to
nije vlastita miso ni Strosmajerova ni Sla-
venofilska; nego je misao svakoga poštenoga
i mišljenoga čovjeka bez razlike, je li isto-
čnjaka ili zapadnjaka. Što na tu mis<3 Stros
majer nadovezuje, to je iz njegove poslanice
jasno, a evo što šlavenofili. Oni kažu: Za-
padnomu kvaru kriva je Rimska Crkva;
ko neće da u tom zapadnom kvaru propane,
taj se mora uhititi istočnoga raskola; pa
napisavši na svoju zastavu: Raskol, slavenski
spasi vojuju pod njom protiva Rimskoj Cr-
kvi. Ove misli u Rusiji zastupa javno društvo,
sa svojim novinama, svojom blagajnom i
svojim odborom na glavi. Na podlogi ovih
misli politična slavenofilska stranka u Rusiji
od starih država snuje nove^ i po raskolu
uredjuje. Da s ovim 3novkama Strosmajerova
poslanica nema posla, vidi svaki koji je nju
prostio; ali da nema ni sami oni politični
panslavisam, koji dr. Milaš sa slavenofilstvom
mieša, to zna kogod štije one novine, u
kojima su slaveni češki, slovenski, slovački,
hrvatski panslavistama nazvani ; ta nijedan
od njih nije iz panslavisma udario na Rim-
sku Crkvu, ni raskol zagrlio, niti po raskolu
države i državne uredbe krojio. Sve ono o
slavenofilstvu znade i dr. Milaš; ako ne iz
boljega izvora, to doisto iz one ruske knjige,
koju je meni on s ovu stranu četiri, pet li
godina pozajmio, iz koje sam i ja sve ovo
doznao; a o pauslavismu znadu i djeca, koja
politične novine štiju.
On znade jošte sve potanko iz one druge
knjige o putovanju u Moskvu, koju na me
navadja, što su slaveni g. 1867 u Rusiji ra-
dili, kuda su hodili, s kim su se sastavali.
Sve njihove besjede, kojih brž stotina ima,
kao i besjede ruskih odličnjaka, koje su go-
vorene u raznim prigodama, u onoj su knjizi
po cielo tiskane, kano i ona moja iz koje
sam nešto naveo iz počela. Dr. Milaš doisto
je te besjede štio, pa nije ni u jednoj je-
dinoj našo izloženu i razvijenu onu slave
nofilsku ili panslavističku miso, za koju kaže
daje slavenima bila glavnom rukovodiljicom;
ipak je on njima prišiva u onom smislu u
kom sam pi'ikazao. On dakle o svima u obće,
0 meni osobito kaže, da smo tamo išli tra-
žiti spasa u raskolu od kvara Rimske crkve,
stare države rastvarati, a nove na raskolu
osnivati po slavenofilsku ; a svoju je miso
već iz počela, otvorio, kada je mene prekorio
da sam sagriesio Rimu političnim hodoča-
šćem u Moskvu. Evo kako dr. Milaš znade
poštenim državljanima podmećati buntovne
1 prevratne namjere, svojoj pođmeti krijući
sramotu smokovim listom upitne piknje !
Pokle sam ovim dokazao, da sve što dr.
Nikodim Milaš u svom predgovoru o meni
iz svoje glave piše, da onako nije, i da on
sam pišući znade da nije onako; biti će mi
dopušteno zaključiti, da istina u dr. Nikodi-
ma Milaš ni šuplja boba ne vrieđi, i da on
sam istinu ni šuplja boba ne cieni. — Ovo sam
odlučio na vrieme izjaviti, ako bi se igda
navratio na njegovu knjigu, da mi ne bude
potreba osvrćati se na stvari, koje se mene
lično tiču; a neka bude opomenom onima,
koji bi se prie mene njegovom knjigom
bavili. Pop Ivan Danilov.
Iz Oclaslanslva.
Cislitavsko odaslanstvo imalo je plenarnu
sjednica dne 22 tek. Izvjestitelj dr. Russ
čita odborovo izvješće, a za tim uzimlje
rieč zast. Heilsberg i opaža, da je jedina
svjetla točka a ovom poslu držanje vojske,
sve ostalo pomrŠeno i nedpodpuno, ko što
je bilo početkom zapreme. Zemaljska upra-
va oije pokazala da je vješta u ablaženju po-
stojećih zaprieka.
Za njim govori dalm. zast. dr. Klaić:
Nekoliko rieči, koje sam progovorio u po-
sljednjem zasjedanju, bile su tumačene na-
čiuom, koji nije odgovarao duha mojih iz-
java, i ne samo u protivnom novinstvu, od
kojeg se nemogu nadati povoljnom tumaču
mojih rieči, već i u ovoj visokoj skupštini.
Zalit mi je, da naše stranačke protivštine
oslabiše medjusobno povjerenje u poštenje
i otvoritost namjera. U mojim posljednjim
izjavama nije mi ni na kraj pameti bilo
posumnjati, da ma bio koji odiel vojske
neće podpuno izvršiti svoju dužnost. Moje
su rieči bile izgovoreue samo iz obzira prama
sdušnosti i čovječtvn; nalazio sam da je
pravo, da bude učuvana pukovnija koja je
toliko pretrpila u Bosni. Moje su rieči bile
naperene prama vojniekome zaposjednietvn
i prama vojničkoj upravi, i radostno opažam
da su bile uvažene, jer po izdanim izkazima
dosad nije bilo ni mrtvih ni ranjenih Ve
berovaca. Na posljedku pita popečitelja
skupnih financija, dali je i on pristao uz
novi carinarski cienik, koji ima vriediti i
za zaposjednute zemlje ili se je ogradio
proti nekim ustanovama, jer ima nekih fi-
nancijalnih carina u novome cieniku koje
će škoditi Bosni i Hercegovini.
Dr. Magg nemože pristati uz svoga ze-
mljaka Heilsberga, jer će on glasovati za
zajam. Jer i ako je većim dielom uništem
ustanak ipak je od potrebe još držati
vojsku pod oružjem. Samo tad bi štogod
značila uzkrata zajma, kad bi se htjelo iz-
raziti nepovjerenje popečitelj a izvanjskih
posala. Uzroka za to on nema, jer sve ve-
like pogreške 'u istočnom pitanju, a naosob
priznanje tudjeg suverenstva u zaposjednutim
zemljama, metnuti je u račun prijašnjem po-
pečitelju. Za njim govori Plener i predbaea
vladi sve upravne pogreške, koje mi na dugo
nedonašamo, jer se bojimo da nam državno
odvjestničtvo ne zaplieni list, ko tunekidan kad
nerekosmo već samo dio onog što je reko Ple-
ner, pai isti popečitelj Szlavy. Budi nam satno
dopušteno iztaknuti, da je Plener zaželio
da se jednom uredi agrarno pitanje i po-
boljša uprava, koja da je rdjava....
Popečitelj Szlavy odgovara pojedinim go
vornicima, al sasviem neizvjestuo. Priznaje
Pleneru da je bila gdjekoja pogreška u u-
pravi, a dr. Klaicu glede carinarskog cieni-
ka odgovara: da cienik spada u vlasti dva-
ju carevinskih zastupstva, te da skupni po-
pečitelj po ustanovama nagodbe g. 1867 ne-
ma tu posla; to da je poso obadviju vlada,
koje će se u tom dogovoriti.
Statističko brojenje u Ugarskoj i
narodnost magjarska ili fikcija
prema realnosti.
(Konac, v. br. 31.)
Ad 6. Rusa ili Rušnjaka, kako se sami
zovu, ili Ruthena (Rothrussen, Crvenorusa)
bijaše 1870 god. 470.000, a 1880 deset go-
dina kašnje 342.000 ili za 128.000 manje.
Da su se morali sbog velike plodovitosti
svoje od 470.000 u 10 godina barem za
30.000 pomnožati, te da ih danas ima si-
gurno pol milijuna, vrlo je vjerojatno i po
magjarskom računu, makar da su mnogi od
tih Rusa ili Rušnjaka naučili magjftrski, pa
ih za to drže za Magjare, što je onako smie-
šno, kao kada bi Francezi držali Bismarka,
GorČakova i svu diplomaciju za Franceze
za to, što im je „umgangsprache" francezki!
Evo kuda bi vodile teorije i šovinizam
Magjara. Toga nebi Magjarom za volju htjeli
ni turski diplomati priznati, o tom smo svi
uvjereni.
Ad 7. „Drugih" narodnosti ima po Klette-
Keletiu 203.000. Znamenito je pri tom i to,
što magjarska statistika nepozna židovske
narodnosti, niti ciganske. Zidova ima dobar
pol milijuna, a cigana 150 - 200.00, a k tomu
Bugara bijaše 1870 godine 26.000, a Slove-
naca ima sigurno toliko i po magjarskom
računu u susjedstvu Medjumurja i Štajerske
do Kiseka. Oba ova slavenska plemena broje
svakako preko 50.000 duša.
Prema tomu možemo smjelo kao correctiv
magjarskoj tabeli po istih magjarskih pre-
misah postaviti sliedeću tabelu narodnosti u
Ugarskoj i Erdelju:
1. Hrvata i Srba . . . 7—800.000
proti 650.000 po magj.
računu.
2. Bugara i Slovenaca . 50.000 što u
Magjari negiraj.
3. Rusa (Rušnjaka) . . 500.000
proti 470.000 po magj.
računu.
4. Slovaka .... (3)-2,000.000
proti 1,817.000 po
magj. računu.
Slavena u Ugarskoj . . 3,250.000
(3,500.000)
proti 2,937.000 po
magj. računu.
K tomu treba od 500.000 djece uračunati
ovamo barem 150. - 200.000, što smo gore
učinili samo kod Hrvata i Srba, te bi Sla-
vena bilo po našem računu u Ugarskoj
3,500.000 dotično 3,400.000 naproti magjar-
skom računu od 3,088.000 dotično 3,137.000.
Slavena ima dakle i po magjarskom šovi-
nističkom računu preko 3 milijuna i oko 1
stotina, a po našem za 400 tisuća više; da-
kle tri i pol milijuna.
S toga obćenita tablica ima biti ovako
rektificirana s dodatkom djece.
1. Hrvata i Srba . . . 7 -840.000
proti 650.000 po magj.
računu.
2. Bugara i Slovenaca .
3. Rusa (Rušnjaka) . .
proti 470.000 (bez djece)
4. Slovaka
- proti 1,817.000
5. Rumunja
proti 2,470.000.
6. Niemaca
proti 1,021.000.
7. Židova
proti 203.000 (?)
8. Cigana
proti 500.000 „negovo-
rećih".
Nemagjara
proti 7,728.000 (7,600.000)
magjarskom računu.
Kada se ovih 8,840.000 nemagjarskih na-
rodnosti odbije od ukupnoga broja žitelja
13.728.000, preostaje za magjarsku narodnost
4,888.000; ili ako narodnosti uzmemo sa
8,740.000, tada ima Magjara 100.000 više,
to jest 4,990.000 okruglim brojem.
Naš correctiv ili razlika iznosi jedan mi-
lijun, a to nije pretjerano, ako uzmemo samo
300.000 Židova, koji figuriraju nolens volens
kao Magjari, 300.000 Niemaca, 200.000 Ru-
munja, 200.000 Slovaka, 50.000 Rusa, a
k tomu uzmimo samo 100.000 južnih Sla-
vena, uz 50.000 Cigana; a to već čini
1,200.000, koji se drže za Magjare, a Ma-
gjari nisu. S toga, kada Magjari nabroje
svoje narodnosti 6,165.000, a ne 4.880.000,
ili budi okruglo najviše pet (5) milijuna,
dade se s navedenih razloga lahko protu-
mačiti. — Natezalo se s ove ili one strane,
to Magjari sačinjavaju tek trećinu pučan-
stva Ugarske s Erdeljem, ili 33—34 °/0 (°d
prilike onako, kako Cislitavi plaćaju za za-
jedničke dugove i poslove). —
Kada Magjari govore ili pišu, da ih ima
preko šest, dapače i preko sedam milijuna,
tada je to fikcija, ili umjetni kalkul, svakako
veća fikcija, nego li je Hrvatska i po sa-
mom Peštiu, a slaba im je i ta utjeha, kada
znadu na žalost svoju, da ima svake godine,
bio rat ili ne, bila kolera ili ne, bila nero-
dica ili ne; za čitav milijun i preko Rusa
i ruskoga žiteljstva više; što na zemlju o-
bara i uništuje svaku orientalno-magjarsku
imaginaciju i fikciju. — Ukratko: 1,000.000
žitelja u Rusiji godimice više, a po magjar-
skih učen jačih oko 100.000 Magjara manje,
kojih ima najviše sve u svem uzeto okru-
glo 5,000.000 naproti ruskomu carstvu sa
95,000.000 žitelja, što nije ni u očima Ma-
gjara fikcija više. Quod est demonstratum.
L« scisma Grcco-Serviano
i u Dalmazia.
Introduzione.
La Dalmazia, fin dalla sua prima conver-
sione al cristianesimo, tu sempre soggetta
al Patriarcato occidentale e governata da
Vescovi cattolici, di rito latino.
E ben vero ehe la purezza della fede dei
Dalmati, e la fedelti loro al Romano Pon-
tefice, piu volte, e particolarmente ai tempi
di Fozio vennero poste a duro cimento; ma
non e men vero che i Dalmati mercč la vi-
gilanza dei lor Vescovi, e talvolta dei loro
stessi civili reggitori, riuscirono trionfanti
dell' eresia e dello scisma..
Tuttavolta nei dl che corrono il Serbismo
vorrebbe provare il contrario, asserendo come
nei primordj dei Cristianesimo, e particolar-
mente poi alla comparsa degli Slavi nell'Il-
lirio, in Dalmazia fosse stato in pien vigore
il rito greco-orientale.
Nella Danica Hrv. dell' anno 1847 N. 22.
la prima volta per quanto mi pare, venne
fatta pubblica questa pretesa.
La riprodusse in parte lo Srpski Magazin
dell' anno 1848 alla pag. 25 e 41.
In questo periodico si afferma, che i Ra
gusei sieno stati seguaci una volta della
60.000
530.000
2,200.000
2,550.000
2,050.000
500.000
150.000
8,740.000
(8,400.000)
lja, da su pače englezke čete otele Mah-
dievim četam četiri krupova topa. Pogi-
nulo je 24 engleza ; 142 bila su ranjena.
Neprijatelja da je poginulo do 900.
DOMAĆE VTESTI.
jstj^Bt dopisi.
Sa Velebita, na Kažimirovu.
Eto i sela ležeča na podnožju Velebita
dobiše poštu! Vele, ako nas ne varaju:
da „poštarskog ureda" neće biti, nego
da će u svakomu selu župnik prodavati
biljege — pred čijom kućom bit će po-
stavljena i skrinjica za listove — a li-
stonoša iz Obrovca ići će dva puta na
sedmicu dizati ih; te će prolaziti kroz:
Jasenice, Seline, Starigrad, Šibuljnu, Tri-
banj do Lisarice!
Neka! To je nami drago; ali bismo
voljeli, da nam je vlada, mjesto pošte,
poslala nekoliko vagana žita, ne bi li se
kako ove zime pf ehranili: da nepomremo
od gladi. Mi ne pitamo iz vrstna žita, k6 :
pšenice, raži, ječma, kukuruza, zadovoljili
bismo se i sa prostim, ma bilo ono i
sirkovo samo, da nam bude pun želudac.
Možda će se mnogi od štovanih čitatelja
ovome i začuditi, a i nasmijati, ali aa
im je biti u našoj koži, pak viditi: kako
se u Velebitu žive, suze bi ih oblile.
Što ćete ?! Vinograda neimamo ; oranice
ne posjedujemo, a livade nit za liek. U
stoki nazadica; u polju nerodica. Ono
malo kupusa, krumpira i repe, što na-
djemo: ili je gusjenica izjela, ilijepako
odrvenilo. Do sad smo se koristili i ne-
kako krpali gorom, a danas, blaženi lu-
gari nedadu. Uz to „porezi" i „prirezi"
našoj nezasitnoj obćini *) Obrovačkoj; pro-
sudite dakle kakvo ima bit naše stanje.
Nu nije nit ovdje sve. Imade još ne-
što: lugarija i kamatničtvo naš je zator
— ono nas je na prosjački štap šćeralo
tako, da su se neki već i seliti počeli.
Smiri obćinu, podmiri lugariju, plati
kamatnike: njima pune torbe, a nami
prazni džepi, deru nas na pasji opanak.
Ne obstoje uzalud one dvio pučke reče-
nice: „Dug ko postav Desničin" i „Da
nije nad Tulom <i) bure i u Obrovcu
Gjide 9) za nas bi dobro bilo". 4)
Ne priskoči li nam u pomoć onaj, koji
mora, mi propadosrno materijalno u pra-
vom smislu, a za materijalnim dolazi i
moralno; jer nas lupaju, štono je rieč:
i po samaru i izpod samara. Ej, jaoh
ti ga se magare tu, preko koga se konji
biju! Pravo je rekao veleučni d.r David
Starčević u sjednici od 22 prosinca p. g,
u Hrvatskom saboru: „ Iskreno vam ka-
žem, kad dodje sudnji dan, kad će Hr-
vati upoznati one, koji su ovo stanje
doveli nastati će škripanje zubi i jecanje
kakovog niti u Jeruzolimu nije bilo."
(vidi govor u „K. D." broj. 4.)
— jeka —
lzpod Svetog Brda, 27 veljače.
Mili Prijatelji, Silba.
Rado dočuh da tamo se radi o ustro-
jenju hrvatskog družtva. Evala vam ! Pri-
mili i družvena pravila. Citajuć ih uvje-
rili se da pravom tom družtvu bi nadje-
veno ime Bog i Domovina. Kad taj slav-
ni naslov pročitah, sietih se pograma
mile nam ,,K. D." Prijatelji neklonite
duhom, ter kako ona se bori za sveta
katolička i hrvatska prava borite se i vi
proti talijanštini koja je bila svladala Sil-
bom. Branite i njegujte hrvatski jezik;
da to družtvo vremenom nepostane koji
talijanski „Casino"; nek uvjek u dvora-
nah istog čuje se jedino milozvučni naš
jezik. Tebi brate, koji jedino radiš za
Boga i Hrvatsku, to na srdce stavljam.
Napried mladi sokole. Hvala Bogu nisi
osamljen. Premda vaš beg gleda širit
mržnju na sve što hrvatsko se zove, ipak
njegova zviezda je već na zapadu a sva
Silba je s tobom. Dosta bi ti bila ona
dva kremen poštenjaka Antona, koji sta-
lan sam da mnogo su prinesli za ustro-
jenje istog družtva. Vrlo mi je žao, da
nemogu sudjelovat svečanom otvoru istog
družtva, ali premda rad službe tielom
bit ću odsutan, duhom barem biti ću
prisutan. Prijatelji, izrazite i moju har-
nost vriednomu kapetanu Bogdaniću koji
badava poklanja njekoliko soba svoje kra-
sne kuće za prostorije istog družtva. Od
Boga mu nagrada, a od svih pravih Sil-
bljana vjekovječna uspomena. Napried da-
kle prijatelji, sa geslom Bog i Domovina.
K.
1) Čuo um govoriti od našega župnika: da
bi mogla biti naša većina u obćini; ali
fali rada.
2) Tulove grede nad Obroveem.
3) Neki vele, da je bio ovaj Gjula krčmar; a
neki, da je bio kamatnik; a n«ki, borme. da
je bio sudac. Tko bio da bio; derao je puk,
pak dosta.
4) Oru rečenicu, vele, da je isustio neki Ja-
seničanac pok. namjestniku Lazi Mamuli, kad ga
je ovaj, pri svomu dolazku u Jasenice, upitao:
„Kako stari ?u Tad da je u istiau živio u O-
brovcu napomenuti Gjule.
1 broj od prošastoga ponedjelnika bio
nam je zapljenjen! Ovaj put zapljenjena
je neka viest odnoseća na nekoliko re-
toitf „Kat. Dalmacije", koju smo mi zato
dotičnicim bili i obustavili, a pak nam
stigle tužbe jer retour ne bi napisan
od naših predbrojnika, nego od Po
tom smo nešto primjetili, što nam danas
nije dopušteno ponovit.
* * *
Dalmatinski zastupnici, koji su bili ne-
koliko dana kod kuće, vraćaju se opet u
Boč, da budu po svoj prilici na broju,
kad se bude razpravljao ovogodišnji pro-
račun.
* * *
Kako smo već bili javili u proračun
tek. god. uvršteno je i 210,000 fior. za
gradnju vojarna u Boki Kotorskoj. Pro-
računski je odbor odobrio ovu svotu i
zaključio da se ova svota ima protrošiti
do ožujka dojduće godine.
* * *
Primamo iz Makarske, da je pučanstvo
najvećim oduševljenjem dopratilo do pa-
robroda g. Kažimira Ljubića, koji se
dielio od rodnog grada, da se nastani u
Zadru. Glasba je udarala, a mužari gr-
mili, dočim je mladež pjevala davoriju
stranke prava: Živila Hrvatska i njezina
prava i t. d.
* * *
„ Sloboda" ukinuta. Jučerašnjom po-
štom nijesmo dobili obični broj Slobode.
Ako je vjerovati brzojavnim viestima
riečkih listova, državno odvjetničtvo u
Zagrebu na temelju zakona o tisku za-
branilo je da na dalje izlazi to glasilo
stranke prava. Žalostno bi bilo, da se
ova viest obistini; ali u današnjim okol-
nostima u Banovini mi se ni tomu ne-
bismo čudili. U ostalom uvjereni smo da
takove mjere neće pomoći mladoj vlada-
vini mladog bana Khuen-Hedervarya;
koji bi imao imati uvjek na pameti ono
staro političko načelo: nestvarajmučenika;
tim više što ova mjera nemože da po-
godi stranku prava, jer će se njezini pri-
vrženici, kako nas izkustvo uči, još većma
pomnožiti a vodje stranke znat će dosko-
čiti i ovim nevoljama svojom požrtvov-
nosti i svojim neumornim radom.
*
* *
Primamo sa ušća Zrmanje: Bit će
blizu godina, da sam javio u nekom
broju lanjske ,,K. D." kako ti nas amo
gule kamatnici; te ako se ne poprave,
da ću ih i imenovati. Čekao sam ih i
čekao, ne će li se pokajati svojih grieha
i poboljšati, ali uzalud: „Staro drvo
slomi, ne izpravi." Zao mi je očitovati
ih, ali ću morati, još za ovaj put uztrpit
ću se. Uz to danas evo imena onih
sela naše okolice, koji imaju sreću sa-
držati u sebi kamatnike, a ta su Obrovac,
Vinjerac i Smilčić-Novigrad.
* *
Izpod Velebita: Živili Sibljanski so-
kolovi! Evala; tako i treba! Dakako
nego: Bog i Hrvatska! Uztrajte u borbi,
pa će se Marinića kula i od sebe sru-
šiti. Vidi se, što može sloga. Ugledali
se u vas i ostali Hrvati po kršnoj nam
Dalmaciji!
Pa znati će crnih vrana jata,
Jošte da žive mili rod Hrvata.
mPodvelebitski stekliši"
*
* *
Urednik akademijskog rieČnika g. P.
Budmani premješten je s Dubrovačkog
na Zagrebački gimnazij (poznato je, da
došle g. Budmani imao samo dopust).
Tako će moć stalno radit okd hrvatsko-
srbskog riečnika.
* * *
Is Bosne. Dne 21 pros. povratio se
sa putovanja nadb. Stadler, te je bio o-
duševljeno pozdravljen na kolodvoru —
Družtvo neoskvrnutog Začeća u Beču
darovalo je župi Pećine 200 f., sestrama
presv. krvi u Nazaretu 300 fior., sestram
milosrdnicama u Travniku 400 fior., a
župi Varcar f. 400.
* * *
Napokon se „narodnjaci" u Zagrebu
složili glede novog lista, koji bi imao
zastupati nagodbenjačko-magjarsku poli-
tiku. Listu će biti naslov Ustavnost, a
izaći će prvim putom na 24 tek.
#
# *
Dobila. U Dubrovniku obitelj Puljezi
dobila je na ženevskoj lutriji 50.000 f.
*
# *
Ministar i ravnatelj ministarstva pravde
imenovao je bivšega bilježnika u Šibeniku
Franu Fenzi-a bilježnikom u Drnišu.
* *
Brzojavljaju sa Rieke dne 3 tek.: Ju-
čer nestalo je na pošti 20,000 fior. Novce
prodalo je riečko zastupstvo parobrodskoga
družtva Adrije. Zatvoren je poštarski či-
novnik imenom Mekinda.
*
* *
Ranjen. Na 21 veljače raniše u Sli-
vnici izpod Velebita nekog Mišu Miho-
vilovića: smirivši ga tane u jagodicu,
prodje kroz viliee i^ustavi mu se u vratu.
Vele, da je bio silovit, a i nokat.
* * *
Izvoz vina i idja. Prošastoga mjeseca
izvelo se iz Dalmacije što vina, što ulja,
skoro 40.000 hektolitara.
* * *
Obdaren. Piroteknik g. Rabiš dobio je
rad .svojih umjestnih vatara od crnogor-
skoga kneza bogato izradjenu uru sa
vrlo pohvalnim pismom.
mogu dobiti željeznice, kojima će uprav-
ljati magjarski ministar komunikacija, a
na kojih će se izvažati još preostatak
bogatstva domovine naše.
Na tih željeznicah, kao i na svih
drugih, biti će od predstojnika postaje
do poslednjeg čuvara sami Magjari; a bude
li gdje koji Hrvat i smješten, za nj će
se toliko znati kao da ga i neima, jer
će se jadan bojati i u družtvo med Hr-
vate stupiti, da mu nebude poći prije
dobe — na imanje.
Kakova će dakle korist nastati po naš
narod gradnjom željeznica, za koje Ma-
gjari projekte u svakom pogledu prave,
nije težko dokučiti. Žalostna prošlost i
izkustvo nam moraju već sad oduzeti
svaku nadu, da će gradnjom takovih že-
ljeznica Hrvatska procvasti; da će se u
njoj trgovina i blagostanje podići.
Pišu nam iz Ražanca: Čitamo u
„ Actum ofjicialitmi" broj 2 t. g. Zadarske
nadbiskupije — na talijanskom jeziku —
natječaj za stalnog župnika u ovom mjestu.
Od 2 listopada 1883 neimamo svojega
pastira, nego nas poslužuje iz Ljubca!
* * *
U Spljetu neće se osnovati gradjevno-
obrtn* učiona, jar je bečko središnje povje-
renstvo za obrtnu poduku odbile tu miso.
* * *
Supetar na Braču, 1 ožujka: Do malo
dana ostaviti će nas pristav ovog Suda,
g. Joso Radoničić, koji na vlastitu mol-
bu bi premješten u Spljet. Žalostnim
srdcem javljamo ovu viest, jer u g. Ra-
doničiću Supetar, pa i cieli Brač gube
poštena činovnika, vatrena rodoljuba. Prem
da nam je dakle težak ovaj gubitak, ipak,
budući tako odlučeno, nam ne ostaje
drugo već svim žarom naših srdaca uz-
kliknuti: s Bogom mili Radoničiću, Go-
spod te na dugo poživio i usrećio; sjeti
se kadkad onih Supetrana, s kojimi si ti,
poštenjače, dielio radosti i žalosti njihove.
* * *
Nova Presse doznaje, da će se do ne-
koliko dana sastati u Gorici, na talijan-
ikoj auatrijanskoj međji, mješovito povje-
renstvo u poslu ćozotskog ribarenja na
hrvatskim obalama jadranskoga mora.
Pressin izvjestitelj uvjerava, da su obe
vlade sklone, da treći odluči u poslu,
kad se nebi mogle sporazumjeti.
* * *
* * *
Riečkoj Bilanciji pišu iz Spljeta, da
se govorka o imenovanju sabor, podpred-
sjednika i predsjednika spljetskog sudišta
g. Kapovića na mjesto dvorskog savjetni-
ka. Na to da su pristali i dalm. zastup-
nici samo da odstrane g. Pavića, sada-
šnjega dvorskog savjetnika.
* * *
0 gradnji poznatih novih željeznici u
Hrvatskoj od strane magjarske vlade a
novcem krajiških šuma, „Sr. Hrvat" o-
paža puno pametno: „Nemzet" je pre-
kodravskoj čitalačkoj publici u napred
naviestio, da se po magjarskom mini-
starstvu za kumunikacije projektirane že-
ljeznice već mogu graditi; jer ima dosta
novaca u Hrvatskoj, odnosno ima bogatih
šuma, iz prihoda kojih dale bi se ne
samo željeznice, već nasipi, drumovi,
prokopi ponapraviti, a i u druge kulturne
svrhe bi se investirati dalo.
Krajiški narod zna sad samo to, da će
mu se željeznice njegovim novcem gra-
diti; zna i dobu kad će se gradnjom
započeti; ali koliko se novaca dobilo od
prodanih šuma i koliko će se ga još do-
biti, — to znadu samo Magjari, jer su
iz puke uslužnosti napram Hrvatom, da
ih tog nesnosnog tereta rieše, manipula-
ciju sa šumami u svoje čestite i vriedne
ruke preuzeli. Krajišnici neka veseli budu,
ako im što skorije bude zemljom jurio
vlak, na kom će iz daleka moći čitati
magjarske „Allame" i „Vušutake", —
i, a to je najvažnije, budu mjesto nje-
mačke komande, čuli milozvučnu ma-
gjarsku rieč u broju „poreza" i poma-
gjarenih štacija. Da; Krajišnici neka ve-
seli i radostni budu, što za svoje novce
* * *
Kvarner — II Quarnerći. Primamo
prri broj političkog lista sa Qvim naslo-
vom, koji će izlaziti, tako juV javismo,
dvaput na mjesec u Bakru, a stojati će
4 fior. na godinu. U Programu kaže,
da uslied premještaja „Slobode" u Za-
greb, lišeno je hrvatsko primorje, iztočni
dio Istre i kvarnerski otoci „srčana i
neustrašiva pobornika*, te s toga eto sad
Kvarnera, „da u ovih primorskih kraje-
vih nadomjestimo težki gubitak i nasta-
vimo apostolat Slobode." Mi želimo naj-
bolji uspjeh novomu poborniku hrvatske
misli. *)
* * *
Primamo:
P. N. Katoličkomu kleru Hrvatske!
Mislim, da sam po mogućnosti ure-
djenim I. tečajem koledara za kat. kler
Hrvatske ugodio braći u Gospodinu, nu
zajednička budi nam težnja, da II. tečaj
istoga bude što savršeniji. Želi li tko
od svećenstva počastiti koledar kojim
svojim člankom, to umoljavam članke
priposlati mi najzad do konca svibnja, a
Članci bili bi lih pastoralno-praktičkoga
sadržaja, i što kraći.
Ladjevac (Slunj), 1. ožujka 1884.
Gruber.
* * *
Kvarner pišuć o plienjenju hrvatskih
opozicijonalnih listova, zaključuje : „Neka
pliene tisak, nek pečate slog, neka gaz®
jasno slovo zakona, sve zaludu. Hrvatsku
miso neće moći zaplieniti i pečatiti, niti
orijaški njezin razvitak obustaviti."
* * *
SI. hrv. ak. zab. lit. Družtvo „Hrvat-
ska" u Gradcu slavit će na 8 tek. sve-
čanom sjednicom petnaestgodišnjicu svoga
obstanka sa sliedećim programom:
1. Proslov.
2. Gj. Eisenhut: Hrvati, pjeva zbor.
3. Osvrt na petuaestgodišnji rad i ži-
vot družtveni, čita g. Ivan Živić.
4. F. Herold: Ouverture iz opere „Zam-
pa" udaraju na glasoviru gg. M. Brever
i D. Bakarčić.
5. Vj. Klaić: Svraćafije, pjeva solo-
quartet.
6. J. Meyerbeer: Potpouris iz opere
„Hugonotti" gudi g. M. Neuberger, uz
pratnju glasovira.
7. Iv. pl. Zajc: „Pojmo pjesmu", pje-
va zbor.
Iz naklonosti prama družtvu sudjeluje
g. M. Neuberger.
* * *
Tiskarski jubilej. Dne 1 tek. slavio je
Tomo Žemlja,, tiskar u|tiskari „Narodnih
Novina" u Zagrebu petdesetogodišnjicu
svoga tipografskoga rada.
Tomo Žemlja rodio se godine 1814.
mjeseca prosinca od otca Josipa, posjed-
nika u Breznici, kotaru Radolcu u Kranj-
skoj. 5. veljače god. 1834. stupio je u
nauk u Novom-mjestu. Nu usljed zavla-
davše tamo pošasti umre njegov gospo-
dar prije nego li je mogo naš Tomo svoj
nauk dovršiti, te je bio prisiljen ili po-
svetiti se drugom zvanju ili otići u drugo
koje mjesto, da nastavi svoj nauk. On
odabere posljednje. Godine 1836 podje u
Ljubljanu u tiskaru Kleinmayerovu te na-
stavi svoj započeti nauk, gdje je i ostao
sve do godine 1844. Iz Ljubljane krene
u Grac, Beč, Opavu, Maribor pa opet u
Ljubljanu, gdje je svigdje više vremena
poslovao. God. 1855 dodje u Zagreb, gdje
je i ostao sve do danas.
prof. 0. Budmani. U odličnom književ-
nom listu njemačkom „Magazin fiir die
Litteratur des In- und Auslandes" napi-
sao je u zadnja dva broja dobro poznati
prevodilac jugo slovenskih narodnih priča,
Friedrich S. Krauss, članak o prvoj knjizi
Akademijskoga ili Daničićt va riečnika, u
kojem rad Daničićev prispodiblja sa rad-
njom svjetskih leksikografa, kao što su
Hinko Estienne, otac znanstvene leksi-
kografije, braća Griinmi, stvorci njema-
čkoga jezika, Littre, nenadkriljivi fran-
ceski leksikograf, te Bftthlingh i Roth,
pisci velikog sanskritskog riečnika. „Svima
tima, veli Krauss, dostojno se pridružuje
i Gj. Daničić. Radovi, kao jih proizva-
djaše ti veliki dusi, imadu istu onu ne-
izmjernu važnost i isti značaj na polju
jezikoslovja, što ga ima primjerice St. Got-
thardski prokop na polju tehnike. Naš viek
nije samo viek odkrića i iznašašća, nego
je u najboljem smislu rieči takodjer viek je-
zikoslovlja." Za tim pripovjeda pisac u
svom članku u kratko život i ostali rad Da-
ničićev, a onda je radilo oko njega, dok
se je došlo do toga, da se da ciela prva
knjiga. Na jednom mjestu veli: „Ono, što
je u Daničićevu riečniku, nije mrtva masa,
mrtav kapital, nego je bistra i jasna struja
svjetla, koja nam dopušta, te možemo
razgledati sve djelove i sve strane pro-
šloga života jugoslavenskoga (t.j. hrvatsko-
ga ili srbskoga), koji je neobično obilan i
bogat svojim nastojanjem i svojim raz-
vitkom „•
* * *
Ovdješnje znanstveno družtvo vojničko
imenovalo je, piše „0. D.u, svojim začast-
nim članom gosp. dvorskoga savjetnika
Alfonsa Pavića plemića Pfauenthalskoga.
* * *
Uredovni list dalmatinske vlade piše:
Obzirom na to, da su mnoga mjesta po
Dalmaciji oskudna pitnom vodom, što
štetno djeluje na zdravlje stanovnik! i o-
tegotuje odgojivanje marve, preuzvišeno
ministarstvo, ima tomu nekoliko godišta,
podjeljuje državne podpore obćinama koje
ih zapitaju, da grade po primierku mini-
starstvom potvrdjenu lokve uz pridružena
čistilišta za vodu i studence po onim
mjestima njihove okolice, koja su loše
oskrbljena pitnom vodom.
Takove su lokve već zgradjene u Ru-
dinam, Novoselim, Slivnom, Šalim, Po-
poviću, Zapujanim i inim mjestima, i sada
se još nekoje grade, na pr. u Božavi,
Drinovcim i Selcima. Od skora je mini-
starstvo udielilo za lokve koje se imaju
još graditi ove podpore: u Dugopolju f.
1000, u Krstaticam f. 800, u Banićim
f. 800, u Ljubavcu f. 800, u Stanim f.
800, u}s. Nedjelji f. 800, u Žednom fior.
350. Zapitane su od preuzvišenoga mi-
nistarstva podpore za gradnju lokava u
Lečevici, Mirilovićim, Miln >j, Silbi, Bio-
gradu i Zaglavi. Još se čine predbježni
izvidi u Barbadn na Rabu, Kalim, Lu-
koranu, Supetru, Kliševu, Lastovu, Dr-
veniku, Mljetu, Velompolju, Vinjevu, itd.
U ostalom scienimo našim dugom dodati,
da Zttmaljski Odbor pomaže obćinama grad-
nju rečenih lokva doznačujući i ono pod-
pore iz zemaljske zaklade.
Po mjestima gdje bi se po zemljoslov-
nom sastavu podanka imala naći vodene
žice u nekoj dubini pod zemljom, poku-
šati će se unapred izdubljivanje stude-
naca, kojih je voda doisto bolja nego ona
iz Čatrnja.
Lunedi 3 corrente, ricorrendo il sesto
compleanno delF ineoronazione di Sua
Santita Leone XIII a Sommo Pontefice,
la locale Societa Cattolica, in quella mat-
tina alle ore 7 i/2, fece celebrare nella
Chiesa della Beata Vergine del Castello
nna santa Messa solenne, a cui i suoi
membri si accostarono alla santa Comu-
nione ; indi segui 1' luno Ambrosiano col-
1' esposizione e benedizione del Santissimo
Sacramento, in rendimento di grazie a
Dio per si segnalato beneficio, e pella
ulteriore lunga conservazione d'un Pon-
tefice quanto sapiente altrettauto strenuo
difensore della Chiesa Cattolica.
Dopo la funzione fu poi spedito al
Santo Padre il seguente telegramma:
* • *
Akademiski rječnik hrvatskoga ili srb-
skoga jemika. Izašo je peti svezak ovog
monumentalnoga djela, koje sad uredjuje
i) U programu „Kvarnera" imaju sliedeće rieči,
koje nemožemo smatrat nego k6 lapsus ca-
lami. Kaže se naime: „stranka prava smatra
Ražu granicom izmedju Italije i Hrvatske"!!!
Po tom stranka bi prava priznavala k& dio
Italije skor* svu Istru! onu Istru koja je naša
koliko god sami kvarnerski otoci! N«. Istra
nit je nit će ikad bit po pravu talijanska. Uredništvo.
Papa Leone XIII.
Roma.
Stamane con Messa e Comunione que-
sta Societa Cattolica ringrazio Dio pel
sesto compleanno del Vost.ro Pontificato,
pregandoLo conservarVi lungamente per
difendere la Sua Chiesa. — Implora be-
nedizione
Buzzolich Presidente.
A cui la sera del 4 corrente pervenne
la seguente risposta telegrafica:
Signor Buzzolich.
Zara.
II Santo Padre, ringraziando cotesta
Societa Cattolica per la testimonianza di
filiale ossequio, ne benedice tutti i com-
ponenti.
L. Cardinale Iacobini.
Pila 0»m iz građa, 26 sviboja: ')
ItakoHUOOĆ, $fiidje jedan otočanin u
magazin j. ^prjinia o kom se kuknraz
oahodi, s.n«d»j«rom da ukrade koju vreću
kukuruza, za koju svrhu bijaše i njeko-
liko praznih vreća donio i njekejur na-
punio. Srećom, buduć još nebilo 10 sata,
opazi ga a prozora jedna djevojčica, koja
•tade na pomoć vikati. Na viku djevoj-
čice priskoči njekoiiko trhonoša ijedan
oružnik koji se slučajno u jednoj go
stioni u blizini nahodio. U taj čas ne
bija&e vidit nijednog obćinakog redara,
premda budu vazda po dva u onoj bli-
zini za službu odredjeni, jedan naime
kod vrata stare obale, a drugi na tako-
zvanoj „piazzetta marina." Oružnik uz
pripomoć trhonoša uapsi lupeža, stavi
ga preda se i pošalje jednog trhonošu
po svoje drugove. Uz to eto ti jednog
redara, kucne lupeža po ramenu govo-
reć Inu da je uapšen i da idje s njime.
Oružnik iznenadjen, pogleda redara i
odvrati mu, kako nema pravo da ae mie-
H »njegove posle. Kroz to banu drugi
oružnik, primi lupeža htijući ga u tam-
nica odvesti, doćim drogi oružnik ostane
da fiuva kukuruz što zaplienio bio. Kad
gle! oružnika koji je lupeža vodio obu-
stavi redarstveni povjerenik Valenti,
koji naredjuje oružniku da vodi lupeža
za njim u obćinsku tamnicu. Oružnik
odvrati povjereniku, da sliedi svojim pu-
tem jer da on š njime neimade posla. Naš ti
ga povjerenik uhvati lupeža za ruku,
nagoneć ga da njega sliedi, ali oružnik
otrgne povjerenikovu ruku i opet ali nje-
Sto ozbiljnije opomene povjerenika, da
se odaleči, što ovaj i učini, ali zagrozi
se oruži i^u, da će mu činiti viditi. Zar
nezaa obćm&ki povjerenik, da bi oružnik
prije glavu izgubio negoli drugom, ko-
mu ne »pada, uapšenika predao? Ovaj
•am prizor svojim očima gledao i pra-
tio ga dok je oružnik predao uapšenika
u buturnicu. Mislim da nebi s gorega
bilo, kad biste izvolili dati na javnost
Radi prepunosti gradiva izostalo iz
predjaftnjeg broja. ( Ur).
u Vašem cienjžnom Listu, neka se znade
koliko su izučene naše obćinske straže
i njihovi povjerenici.
*"WVWV\ /VWVW»
Različite vlestl.
S novim jesenskim tromjesečjem ulazi
u krepost jkod bečkog sveučilišta na-
redba usljed koje oni koji žele bit u-
pisani medi u siušaoce, uz ostale svje-
dočbe primorani su priložit i svoju fo-
tografiju u malom obliku. Ovom foto-
grafijom, po zaključku akademičkog se-
nata, moraju bit providjene knjige koje
svjedoče da je dotičnik polazio sveuči-
lište i slušao predavanja. Tim se cie-
nilo najbolje doskočit potrebi koja se
češće ponavlja, kad treba dokazat oso-
bnu istovjetnost.
Najveća bilina nas£fvis$a je tako zvaua
„Amorphophallus ®l]rlttmt', koja raste
na otoku Sumatri, ^^pdkrio je god. 1878
Odoard Beccaro na ^¡podnožju vulkana
Singalanga, 364 iaetfa nad morskom
površinom Ova bftjj^i ima samo jedan
list sve dotle, dofejpfr procvati. Takav
list ima po 15 metaka promjera. Stapka
toga lista ima od 3.5 metra i
90 centimetara ppgigijera. Vanjski list
cvieta savija se poput lievka te je u
promjeru 1.20 metra Jtrok. Taj vanjski
list je baršunast I i&mno crven. Cviet
sam je žut 'te jtf^SO metra visok.
Sjeme te biline dorgjšeno je u talijanski
kraljevski vrt u Cifrao kod Florencije,
te se je 11 godina ,fpTzvijala i sada cvate.
Cvate u vodi, e uviek grije.
- * * * )
U Njemačkoj izlazi sada najviše ča-
sopisa i to 5500, od kojih ima 800 dnev-
nika; u Engleskoj 3000, a dnevnika 809 ;
u Italiji 1400, a dnevnika 170, u Austro-
ugarskoj 1200, a izmedju tih 150 dnev-
nika; u Španjolskoj 850, u Rusiji 800,
u Svajcarskoj 450. U cieloj Europi iz-
lazi 20 000 časopisa, u Aziji 3000, u
u Združenim amerikanskim državama
12 500, u Kanadi 700, u Australiji 700.
Dakle prema tomu odpada u cielom
svietu jedan časopis na 82.600 osoba.
« * #
Belgijski ministar pravde izradio je
na predlog liečničke akademije zakon-
ski predlog, kojim se hipnotizam ogra-
ničava. Javue hipnotičke predstave sa-
svim su zabranjene. Osim toga zabranje-
no je hipnotizati osobe izpod 18 godina.
* * «
Evo osude kojom je na 31 pr. do-
vršila razprava proti urotnicim u Bu-
garskoj: „Panica radi urote proti ži-
votu kneza i ministara, da se tim,
uz vanjsku pripomoć, sruši sadašnja
vlada, tek bi se naumljena umorstva
obršila — osudjen je na smrt strie-
Ijanjem, no ipak od sudaca prepo-
ručen za pomilovanje; Kalubkov o-
sudjen je na devet godina tamnice,
poručnik Rizov, i Arnudov na šest
godina, eastnici Tatev, Šardarov, Mo-
lov i Kisimov na pet godina uraču-
nav i dva mjeseca što su prije osude
u tamnici probavili.
Obtuženici Ablanski, Nojarov, Sta-
menov, Matejev, Kisimov i (civilist)
Rizov bili su rieše«i od obtužbe."
„Novoe Vremji
Sofije, da je bug!
kovu strahu pred
stvom, da je stavi
pazku sva tri mitr
im polaziti dieceze
stantin odazvao se
je pošao da razvid
nu domala dala ga
riti jer da buni narot
* * *
Redarstvo u Parizu zí
ruskih nihilista, izmedju k
spodjice i jednu gospodju i
vilo je brojne spise iprskavihi>
drži se da je naumljen bio pokušaj
proti životu ruskoga cara.
* *
• Zastupnička komora u Budimpešti
odbili, su 219 proti 80 glasovn Ira-
ngevu zakonsku osnovu glede prei-
nake zakona o domovnom pravu.
* #
* #
U razpravama s crnogorskom vla-
dom, da se Bojana učini sposobna
zu piovitbu do Skadra, koja razprave
vodijaše crnogorski ministar Vuković,
sultan se je pokazao jako susretlji-
vim. Vojničko Portino povjerenstvo
izrazilo se je iz strategićnih razloga,
protiv predlogu. Sultan je ipak negle-
deć na ove obzire potvrdio osnove.
Vukotić je zahvalio u imo kneza
Nikole.
* * *
,,Corr. do 1' Est" javlja, da je ne-
temeljita viest, da je nadvojvoda Karlo
Ljudevit dobio poziv k ruskim voj-
nim vježbama i da ćo austro-ugarska
mornarica poći u Kronštadt.
Č. g.
v Hvala!
Č. g. I. V. — Silu* —
0. g. F. B. — Dolac Donji — 1 od
0. g. M. G. — Pokrajina — Ubrojieuio
vle. F. prvim tekućega. Obojici srda-
čan odpozdrav!
0. g. A. K. — Zavalje - Primismo.
. Hvala!
Č. g. J. K trg. -- Mošćenico — Ta-
kodjer.
O. g. D. Rad. — Bol — Vaše bi pri-
obćeno po svoj prilici izazvalo protu-
odgovor i razplela bi se možda pole-
mika, te bismo vas svjetovali, da o-
dustanete. Javite nam za ravnanje.
C. g. a. — Spljet — Preporučili ste
nam bili, da Vam ništa neodgovaramo
u odpisim, a na pisanje posebnih obšir-
nijih pisma mučno dospievamo, odatle
muk. Prvi dio uiogo bi bit skraćen, ali
drugi koji načelno razpravlja i teme-
ljito pobija krive nazore, krasan je.
Nego. nije li, na žalost, post festumf
Kad bismo mogli od Vas primat
češće i kraće sastavke, koje bismo
mogli odjednom doniet u Listu, Vi
već znate, kolikom bismo harnošću i
zadovoljstvom primali. Preporučamo.
Da ste nam zdravo i veselo !
í ti Ï 11 il
Ima u shrani već sgotovljene sve potrebitije tiskanice m naše župnike, kao i tiskanica zn naše učitelje a
neke i za obćine; a to sve uredjeno po svjetu osoba vještih rufcovndjenju dotičnih pnsaln, i po najnovijim pro-
pisim i zahtievim Tiskanice kojih se slučajno nebi našlo na raspoloživost, liskama se do potrebe zauzimlje da
th sgotovi kroz 24 sata od naručbe, osim ako to pada 11 svetce. Tako i nabave posjetnica, lislovna papira sa
obvojim i omanje radje 11 najkraći se rok izvršuju.
Tiskarna poduzimlje i tiskanje velikih djela, hrvatskim slovima (ćirilicu ne rabi). Ciena najumjerenija, ra-
dia veoma solidna i točna.
IIpo%or«ijciiio si. obéi u sivo ine«! os la 11 ni m i slieđeće iisk^nïce.
Za vic. gg. župnike:
7 II. Svjedočba siromaštva za oprost biljegovine
8 Popis osoba sastavljajućih obitelj (Stanje duša)
9 Za bilježenje sv. Misa :
12 Ceduljice za sv. Pričest
13 „ „ sv. Krizmu
14 Ukupni Izvadak (Estratto Sommario) (Točno po
15 Prikaz računa (Resoconto) (propisu
Za sudbenu struku: f
10 Postupak u sitnicam | 11 TJ sudu i Récépissé
1 Matica Rodjenih
2 „ Vjenčanih
ti „ Mrtvih
4 Svjedočba krštenja
5 „ vjenčanja
6 „ smrti
7 I. Svjedoèba siromastva
17 Dnevnik blagajne
18 Zapisnik
19 Kratki „pregled" crkv. imovine
30 Izvješće o smrti
35 Obaviesti izcrpljene
36 Izvod iz Matica krštenih
Za urede:
20 Zapisnik za uč.
21 Ljetopis
22 Izvadak o pohadjaajn
23 U*ion8ka opomena
Za ggr^uÔitelje :
24 Popisak djece ï|:*
25 Knjiga o produzetoiu uće^ gradivti
26 Odpustua svjedoćba
27 Dopis mjestnomu uč. vieéi|
Za privatnike :
\ :W
29 Ućionska obaviest
31 Učionsko izvješće
32 Matica učione
34 Upisnik knjiga, i opomena za prikaz, djece
28 Ovlastnica za pred sudom
Zemlja na kmetstvo
Ciene raznih vrsta teku od novčića, do 3 novč., naime nema nijedne tiskanice skuplje od 3, ni cienje od % novčića.
33 Ovlast za izbore
39 Obveznice dužnika obće.
Svi pravi prijatelji svetih, spasonosnih načela, zastupanih djelom i programom, od „Katoličke Dalmacijeu i „Katoličke hrvatske tiska,mei!, moljeni su, da, svak
u svom krugu, nastoje za svestrani podpuni razcvat ovoga vjero-i rodoljulma-'-mvoda, kojemu je najprva misao i poglavita zelja: koristit katoličkoj vjeri i hr-
vatskoj domovini, jedinim zviedam pr$dhodnieam ovoga Lista i ove tiskarne.
essere una piena verità per il resto. Indarno, fi-
nora, si tentò di metter mano al Concordato, che
inceppa la libertà religiosa dei popoli d' un Im»
pero, che, in altri temp^, era stato tra i primi a
goderla in larga misura. Nella quistioiìe capitale.,
eh' è quella della reale unità dell' Impero, non si
fece nulla.
Ed è quij dove il fìdch^rnlfi si mostrò impo-
tente in ogui iniziativa. Esso si limitò a fare voti,
perchè l'Ungheria venisse conciliata colle altre Pro-
vincie ; ma, per ottenere questo importante risul-
tato, non emise un'idea, non additò al governo
ima via qualsiasi. Perciò il voto del lìeichsraih ri-
mase sterile affatto, e d'una sterilità che minaccia
ia futura esistenza della stessa Costituzione del
febbraio, a cui esso si attenne come ad un' àncora
di salute per 1' unità dell' Impero.
Taluno fa un torto all'Ungheria della sua re-
sistenza passiva e di avere risposto a chi vorrebbe
farla rinunziare alle sue istituzioni nazionali , al
diritto storico ungherese ; l'Ungheria ha tempo
di attendere. Ma ancor maggiore fu il torto del
Heichsrath di attribuire a sè stesso il detto un-
gherese, aspettando che gli ungheresi e gli altri
popoli, non rappresentati finora nel suo seno,
vengano quando vorranno, e decidendo frattanto
delle loro sorti anche contro la loro volontà.
Gli austrO'tedeschi, i quali si dicono liberali,
dovrebbero comprendere eh' è impossibile fondare la
propria libertà, non rispettando l'altrui, e eh' è me-
gho acconsentire al Regno d'Ungheria nell'Impero
una esistenza separata, con legami meno stretti col
resto , che non forzarlo ad una unità artificiale,
con cui gli Ungheresi non si sentono liberi. 0
tutti liberi, o nessuno : questo è il destino dei
popoli dell'Impero austiiaco. Sulle rive della Vienna
^i deve sentire troppo quello che avviene oltre
alla Leitha, per poter fare i sordi.
È ben vero che i liberali austro-tedeschi te-
mono quella eh' essi chiamano la forza centrifuga
^elle nazionalità deli' Impero. Ma se queste nazio-
nalità non possono stare assieme colla hbertà e
con quel largo federalismo, eh' è una necessità
dove r una di esse non prevale grandemente so-
pra tutte le altre, la compressione neppure le farà
concorrere ad una seria e benefica unità. La com-
pressione non potrà tener luogo, per questa na-
zionalità, della forza centripeta, di cui, nel loro
frasario, si mostrano i liberali austriaci tanto
teneri.
Durante l'assenza del saranno con-
vocate alcune delle Diete provinciah. Sembra che
quella della Gallizia e quella della Boemia, dove
prevalgono le idee federaliste, sieno per dare qual-
che briga al Governo austriaco. Ciò non pertanto
vuoisi, che Schmeriing pensi alle Diete della Tran-
silvania e del Veneto, e che per questo abbia in-
trapreso testé un viaggio a Venezia, Si tratterebbe
di dare finalmente ai Veneziani lo Statuto pro-
vinciale. (Pers.)
tria sul suo labbro suona quasi vuota di senso
e di fede; è la voce di una spada che miete a
caso le teste ! V ha F elemento sovranaturale, il
meraviglioso in questa tragedia, ma innestato
così forzatamente, che lo spettatore da principio
non se ne accorge, e poscia non ne sente ve-
run effetto ; il meraviglioso, quando c' è, deve do-
minare tutto il dramma e insieme ehi lo ascolta;
in Amleto e in Macbeth, dall'apparizione dello
spettro e delle streghe alla fine, Io spettatore di-
vide col protagonista le allucinazioni del dubbio
in Amleto e della sfrenata ambizione in Macbeth.
Il signor DairOngaro innestò l'apparizione della
Viia nel suo dramma per obbedire al carattere
leggendario e tradizionale dell' eroe e del fatto,
quale ce lo tramandarono i canti popolari della
Serbia. Ma chi si accorge che quella pallida donna,
vestita quasi da odalisca, che la prima volta com-
pare dinnanzi a Biijazet, al più dabbene dei Sul-
tani, e canta strofe accompagnate dal liuto, sia
la misera giovinetta a cui Marco, nell' ebbrezza
del vino, ha reciso il capo, e che poi, divenuta
v/7a, viene di quando in quando nel mondo a sor-
vegliare e proteggere il suo uccisore. Lo si ap-
prende nel tC'r/,0 atto, t]u;iado Marco racconta a
Magazin srbsko-dalmatinski.
Batlaro 18G2.
Con questo titolo, viene, da qualche tempo, pub-
blicato annualmente un libro in lingua slava con
caratteri ciriOiani, che sembra destinato ad uso
di strenna, contenendo articoh storici, brani di
letteratura e poesie. Una volta usciva alla luce
per cura del reverendo Nikolajevich, ed al pre-
sente viene pubblicato a nome dell' Archimandrita
Gerossimo Petranovich, entrambi sacerdoti del rito
orientale. Troviamo conveniente far cenno del-
l' articolo contenuto nel Magazin del 1862, e com-
pilato da un terzo sacerdote ortodosso, il proto
Cristoforo Lombardich parroco, di Popla, del cir-
colo di Cattare.
L'autore pubbhca in quell'articolo la biogra-
fia di tre individui della nostra patria, cioè di
Giovanni Boscovich, Giorgio Giurovich ed Eufro-
sina vedova Lachetich, tanto a noi benemiriti p^r
legati lasciati allo scopo d'istituire a Castelnuovo
una scuola di hngue e di nautica; ed in ciò noi
Io lodiamo assai, e facciamo eco alle sue parale
di gratitudine e di riconoscenza verso i benefat-
tori, perchè siamo convinti essere atto di dovere
e di giustizia il rammentare ai presenti e con-
servare nella memoria dei posteri le magnanime
azioni dei trapassati.
Non possiamo però egualmente lodarlo nel modo
suo d'interpretare la volontà dei testatori; nò
possiamo lasciargli correre il motivo, da lui im-
maginato, per cui la sola scuola di nautica venne
attivata finora, e non quella delle lingue ; poiché
non è vero C/IG la parte per sfortuna italianiz-
zata, non pensando alV utile della popolazione e
del luogo^ dov' è puro P elemento scrviano, ma
tendendo al particolare proprio interesse , vi ab-
bia posto impedimento; mentre non si sa com-
prendere come i cattolici, dei quah certamente
r autore intende parlare, nò con quaU mezzi ab-
biano essi potuto interporvi ritardo,]nè quale par-
ticolare loro interesse avesse potuto indurli ad
impedire 1'aprimento d'un istituto che ai loro tì-
gli riuscir doveva pure di grande utihtà.
In data 2 maggio 1825, Giovanni Boscovich
testava, in Smirne, a favore della scuola con queste
parole:
"Pure lascio nella mia cara patria per fare
"una scuola per la educazione dei poveri figli in
"idioma illirico e taliano e per la navigazione,
"lo stabile che mi è stato ceduto da capitan An-
" drea Jancovich, e dalla sua consorte perchè mi
"doveano piastre 26129„ (fiorini 2613 circa).
Da queste parole si desume che il benefizio
doveva essere per tutti senza distinzione di cre-
denze rehgiose, e che doveano parteciparne i cat-
tolici al pari dei greci.
In data 27 aprile 1838 Trieste all' articolo
XVII. del suo testamento, Giorgio Giurovich cosi
si esprime :
sua madre, in mirabili versi, la miseranda storia
di quello sfrenato assassinio; lo si apprende quando
si scopre la Vila ornata il collo di un monile di
sangue, e ancora più allorché la si vede sparire
fra la corteccia di un albero.
Ma anche qui l'autore commise uno sbaglio
quasi grossolano: tutti i poeti, e lo Shakspeare
in capo a tutti, compresero le apparizioni quali
forme subbiettive dell'umana fantasia, in modo
che, sparito l'attore, sparisce anche l'apparizione:
tanto è vero che Banco non è veduto che da Mac-
betto, Com' è possibile che un' allucinazione, un
riflesso dell'anima e della fantasia altrui, acquisti
coscienza di sè, e, partito 1' ente umano, rimanga
sulla scena a far soliloqui e a discorrere col pub-
blico ? Eppure ciò avviene nell' Ercole slavo : il
quale vede, paria colla sua Vila, e la fortunata
apparizione gli ispira il coraggio di correre ad
affrontare il terribile Moza, incettatore di vergini.
Ma lui partito, perchè rimane in iscena quella
pallida figura, e ohi le dona la facoltà del pen-
siero, della parola, della coscienza? Questo grave
anacronismo psicologico nuoce anch' esso ai linea-
menti del protagonista, offuscati ancora più da
questa seconda i radivi dualità cke Io persegaita i-
^Lascio, per una volta tanto, le due case se
«gnate col n. 99 e 157; queste case lascio per
"formare una scuola nella lingua illirica, tedesca
"e itahana., e questa scuola si dovrà fare alle
"Bocche diCattaro, a Castelnuovo, a Popla, o'nel
«borgo di Castelnuovo, e cogh affitti di queste
"due case si dovrà pagare maestro e altre spese
"per detta scuola : in quest'oggi rendono fiorini "1260„.
Nè queste parole fanno eccezioni, e non esclu-
dono veruno dal benefizio che sorger deve dal-
l' attivazione della scuola.
In data 18 ma,ggio 1847 Castelnuovo, all'arti-
colo XII del testamento di Eufrosina vedova La-
chetich, si leggono le seguenti parole :
"Questa mia casa d'abitazione, ed il terreno
"intorno la stessa, desidero che sia a manteni-
" mento della scuola, l'erezione della quale si at-
tende dai legati Boscovich e Giurovich in dia-
" letto serviano, con caratteri cirilliani ed eccle-
"siastici. Se però non venisse eretta la suddetta
"scuola, do piena facoltà e libertà (ai miei pro-
"curatori) d'impiegare, secondo il miglior loro
"avviso, e la rendita della casa, od il denaro ri-
"cavatone, e ciò che avranno fatto, sarà ben fatto,
"senza che alcuno li possa menomamente con-
"trariare„.
Anche questa benemerita donna, legò a favore
della scuola senza eccezioni. E come si scorge
dall'ultimo periodo del citato articolo del di lei
testamento, è falso che abbia ordinato di devol-
vere il fondo a qualche altro utile della patria,
qualora air adempimento della sna volontà fos-
sero posti degli o^tdicòli, ed il governo vi si me-
scolasse contrariando le di lei intenzioni, ciò che
pure non avvenne. La pia femmina voleva che i
suoi beni servissero o in un modo o nell'altro
all'utile della patria e non fossero altrimenti spre-
cati ; ma non intendeva limitare 1' azione di chi
poteva con equità e con intelligenza regolare l'i-
stituto di educazione : circostanza che 1' autore ha
letto nel testamento, e che non doveva parafra-
sare in modo da far credere che egli ed i fab-
bricieri della chiesa di Topla siano idonei ed in-
caricati a creare l'organismo di una scuola di
tanta importanza.
Riepilogando il vero senso delle particelle dei
testamenti, ognuno scorge che la volontà dei te-
statori era quella che, coi loro legati, sia istituita
una scuola in cui insegnar si dovessero le lingue
slava, italiana, tedesca è la nautica, e che potes-
sero trarre profitto da questa istruzione indistin-
tamente greci e cattohci.
Fuse le tre fondazioni in una sola, si pensò
all' attivazione delia scuola, e 1' emerito Ispettof e
nautico in capo signor Zamara, incaricato della
compilazionè d' uno statuto, lo propose diviso in
due sezioni, tecnica e nautica. La sezione di nau-
tica, avendo lo stesso organamento delle altre
scuole nautiche secondarie dell'Impero, fu accolta
nutilmente. Ed è peccato; perchè, se il Dall'On-
garo, svincolandosi dalle oscure pastoie della tra-
dizione, avesse cercato di chiarire i caratteri, di
ordinare l'intreccio, e di trar partito dall'attrito
delle passioni, il dramma sarebbe riescito, come
riescirono tutte le situazioni chiare e palpitanti.
Invece V ordito è confuso, stiracchiato ; tradisce
una strana imperizia della scena, specialmente per
un continuo andirivieni delle persone, e per quella
comparsa della madre al terzo atto, e per aver
voluto dar rihevo a tutti i personaggi anche se-
condari, e specialmente per aver trascurata 1' a-
zione, la quale per quattro atti si svolge a furia
di racconti, bellissimi se si vuole, ma uggiosi al
pubblico, che preferisce il vedere al sentir rac-
contare. La vera situazione drammatica è nel quinto
atto, che, preso isolatamente, sarebbe benissimo,
se non arrivasse così tardi ; bello, ad onta di quello
strano, improvviso innamoramento di Marco, e della
solita apparizione del Das ex machina. Orosio,
che si credeva morto, incenerito, ed era vivo. —-
Abbiamo detto schiettamente la nostra e la im-
pressione del pubblico intorno questo lavoro, per-
chè è tale da imporre alla critica il penoso do-
vere'della censura per i gravi difetti QIIS DUUC-