sam dan pako dodjoše križevi sa po-
božnim pukom iz dvaju sela Prožura i
Korita UB pratnju mužara u Maranoviće
gdje je Matica, tu ih dočeka slavljenje
zvona i pucanje mužara, Svakome na
licu vidio si blagi posmieh, znak vjere
od koje proiztječe veselje onoga što je
na slavu Crkve i njezina glavara, jedi-
nog nepogrešivog pohranitelja neoskvr-
njene Krstove nauke. U 10 sati bi sve-
čana Misa, preko koje vlč. g. kaplan
drža prigodnu rieč. Nakon sv. Mise bi
pjevan „Tebe Boga" te se zaključio
s blagosovom Presvetoga. Po podne ktjela
se je i akademička zabava. Ali ne si-
gurno onakva kakva se čini po građo*
vima te imadu programe duge do arak
hartije, nego prosto narodno IJZ naro-
dnu »liericu*, dopustom dakako starešina.
Posije svak u svoje selo križem uz pu-
canje. Tako svrsi taliepa svečanost koja
Će ostati za dugo duboko usadjena u
srcu ovog pobožnog puka-na skrajnom
ovom hrvatskom otoku,' zaboravljenu
skoro od svakoga, ali ne od Boga. Če-
tiri dana kašnje, hvala brzim komuni-
kacijam, dobi vlč. kaplan odgovor na
brzojavku upravljenu u ime puka Sv.
Oteu, te podpisanu od glavnih u selu,
a prvom mjestu od posjednika g. L.
Peša i drugih.
Gjl.
Domaće ViestL
Danas je držan u Dubrovnika spro-
vod biskupu Vodopiću blage uspo-
mene. U isti čas kad su pjevane za
plemenitu pokojnikovu dušu svečane
zadušnice u Dubrovniku, ovdje je ta-
kodjer bila svečana sv. Misa, pon-
tifikalno odpjevana oda strane preuzv,
prag. Nadbiskupa Rajčevića.
muzeja dne 4 travnja sa sliedećim dnev-
nim redom :
1. Otvor družtvenoga muzeja. 2. Izvješ-
šća Upraviteljstva ; a) govor predsjednika;
b) izvješće tajnika; c) izvješće blagaj-
nika ; 3 Promjena družtvenoga imena;
4. Sto se ima učiniti »a sabranim rim-
skim spomenieim ; 5. Slučajni predloži,
koji treba da budu dostavljeni Upra-
viteljstvu dan prije skupštine pismeno.
* * «
Osnova za uredjenje bujice „Makoše*
u dubrovačkom postranjskom području,
koja se namjerava podnieti dalmatin-
skom pokrajinskom saboru, bi već zgo-
tovljena i podastrta ministarstvu za po-
ljodjelstvo. Proračunani troškovi za ure-
djenje iznose 15.8000 for.
proslavu sjedinjenja hrvatske opozicije
pozdravljamo mladoče&ki klub, koji nam
svima prednjači u borbi za državno pra-
vo te je svim Slavenim, a nam Hrvatim
napose, moćno uporište sa svojim ra-
dom, u kojem f»e zrcale duboka uče-
nost, prostrana kultura, čvrst značaj,
duboka narodna sviest i žarki nesebični
patriotizam. Odbor.
« * $
U isto doba, kad su se odpravljale gori
rečene zanosne brzojavke otišla je depu-
tacija neodvisnih gradjana, da pozdravi
đra. A. Starčevima. Deputaciju je vodio g.
Franjo Sollar, a uz njeg su bili gg. Milan
Slavna Kotorska mornarica čestitala
je ovako Papi:
II Nobile unillenario Corpo di marina
raccolto šotto le armi, 6ssequi&mente
prega Vostra Eminenza a volare urni-
liare al trono di Sua Santita augurii
e felicitazioni unifi a protesta di filiale
inalterabile attaccamento e devozione.
*
* •
Izašlo je drugo izdanje „ Devetnice
presv. D ivici Rozarija u Pompejuu sa
prilogom devetnice zahvalnice i Prošnjom.
Knjižica zaprema 64 stranice a ne za-
pada, nego samih 6 (Šest) novčića. Pre-
peručan>o ju vlč. gg. župnicim i ev&ko-
* * *
Brzojavka što ju je dubrovačka obći-
na poslala Papi glasi;
Civitas Ragusa, qUam olim Romana
Sedes valida arce ad tuendam libertatem
suis expensis munivit, singularibus pri-
vilegiis in mercatura apud turcas ad
augendas opes adiuvit, difficillimis tem-
poribus terremotu collapsa urbe, muni-
ficentissime opus reaedificationis Sua au-
ctoritate impulit, imo honoribus augen-
dis tot suos meritos cives protexit: be-
neficiorum non oblita in auspicatisaimo
Episcopali lubilaeo tanti succesaoris suo-
rum immortalium Patronorum, pruden-
tissimo christianitatis moderatori ac u-
niversalium gentium lumini, pauperum
patri pientissirao longiorem aevum plau-
denB auspicatur.
Franciscus Baro Gondola,
Urbis praetectus.
* * *
Nosaan, Mavrc Hiršl, Rosenbachor, lVlos- mu pobožnomu kršćaninu.
N. V. naš kralj dao je 80 f crkvi
u Zastiažišću na Hvaru za nabavu no-
ve slike sv. Nikole.
Na komersu u Zagrebu od 12 tek,
prisustvovalo je preko 1.000 duša. U-
pravljao je komersom g. Crnadak.
*
* *
Siećat će se naši čitatelji, da smo pro-
šle godine bili donieli nešto na uhar
istini, i prigovarali koješta našoj u osta-
lom vriednoj i zaslužnoj dubrovačkoj
drugarici „Crvenoj Hrvatskoju.
Ostasmo s onim na po puta, a to
jer smo bili upozoreni, da bi pri koncu
godine mogla polemika naniet štete je-
dinomu čisto hrvatakomu Listu južne
Dalmacije, a tu štetu mi nemožemo že-
ijet patriotičnu Listu. Stoga smo odgo-
dili bili tiskanjem. Medjutim nadošli po-
znati dogodjaji u krugu opozicija a Za-
grebu, a tim nova nam dužnost, da ni-
komu ne smetamo ako tko zazbilj želi
slogu u dobru. Radje dakle motrismo i
iutismo. budućnost će pak dokazat ni-
jesmo li dobro uradili što smo onu pole-
miku svojevojno odgodili, pa opet ju
tvojovoljno sasvim obustavili, a medju-
tim što amo u novim mienam postrance
»tali i samo gledali. Intelligenti sat.
«
« •
Javljaju 8 ižieke, da se je ondje o-
snovao odbor, koji rukovodi poslove za
put od zabave u dalmatinsku Hrvatsku.
Glavna je svrha, da se pregleda veli-
čanstveni slap Krke, a uz to će putnici
pohoditi i Zvonimirov Spljet, Šibenik i
Zadar. Putovati će se „Hungariom" u-
garsko-hrvatskoga parobrodarskoga druž-
tva i to polovicom travnja, a cieli će
put trajati tamo i natrag 48 sati.
*
• *
Veleuč. preČ. naš domorodac Drag.
A. ParčiĆ, koji no je u poslu glag. mi-
sala neizrečenih i nezaboravnih zasluga
steko, šalje nam sliedeće na žalost ne
vele ugodne redke, a čitatelji neka im
smiso podpune:
Sunce je granulo, al nije još doprlo
do pred naša vrata. Pučka je rieč (sgoljno
po fonetici): Biće gaće, ali neznam kaće.
Evo odgovara mnogobrojnoj gospodi
svećenikom, koji BU se svojim piarnom
ili porukom na me obratili.
Na stari Cirilj-dan u Rimu 1893,
Dragutin A. Parćii kanonik.
*
* *
Slavno predsjedništvo Starinarskog
družtva u Kninu pozivlje gg. članove
na glavnu Bkupfitinu, koja će se držati
u Kninu, u prostorijama družtvenoga
* * *
Namjestnlštvo je odobrilo pogodbu za
zidanje rimo-katoličke crkvice u Kista
njima, za koju će bogoštovna zaklada
potrošiti 4755 for., župljani 137 for., a
crkovno imanje 100 fur.; i naredjeno je
poduzetniku da gradnju zgotavi, mjesto
u tri, u dvije godine, Nikud boljo!
*
* *
Kako „Smotra" dozuaje, namjestništvo
je prihvatilo osnovu za popravljanje
stolne crkve u Makarskoj, i naredilo
kotarskom poglavaratvu da što prije mo-
guće izvede dogovore o antjecaju. Cjelo-
kupni će troškovi iznositi 4307 for., od
kojih spada na župljane 728 for.
*
* *
Po zaključku komersa n Zagrebu od-
pravljene su na 13 tek. sliedeće brzojavke:
nPreuzvišeni biskup Strosmajer u Djo.'
kovu. Na sinoćnom komersu u proslava
sjedinjenja hrvatske opozicije, mnogo-
brojno neodvisno gradjanstvo i sveuči-
lištna mladež najvećim se oduševljenjem
odazvaše zdravici, kojom je Vašoj Pre-
uzvišenosti nazdravio gosp. Folnegović,
te je jednodušno i uz najuzhitnije uz
klike zaključeno, da se na ime sastanka
brzojavno pošalje smjeran pozdrav Vama
koji ste 8rdce domovine naše, koji ste
cieli svoj život posvetili sjaju, slavi i
veličini Hrvatske, koji ste najplemenitije
cieli svoj viek služiti geslu: Prosvjetom
k slobodi ! te cieloj Hrvatskoj utrli put
da se slobode dovine a Zagrebu pribavili
uvjete, da bude kulturno središte i pro-
svjetno ognjište, koji ate, kako reče go-
vornik, danas jedini Hrvat, koga cieli
civilizovani sviet poznaje i š\uje. Zivili !*
Klubu neodvisnih krvatskih i sloven-
skih zastupnika u Beču. — Dične, odu-
ševljene i odrješite pobornike hrvatsko-
ga prava i hrvatskih pravica od svega
srdca pozdravljamo po jednodušnom i
oduševljenom zaključka mnogobrojnoga
sastanka pri sinoćnjem komersu u pro-
slavu sjedinjenja hrvatske opozicije. —
Odbor.
„Slovenski Narod", Ljubljana. Pri si-
noćnjem komersu na proslavu sjedinje-
nja hrvatske opozicije oćazvasmo se du-
bokoj potrebi i iskrenom ćustvu hrvat-
skoga srca, siećajući se braće ^Slovenaca
te im na ime i po zaključku komersu
šaljemo iskreni bratski pozdrav želeći
im najsjajniji uspjeh u požrtvovnoj
neustrašivoj borbi za domovinske sveti-
nje. Odbor.
Predsjedništvo mladoČeškoga kluba Beč.
Vršeći radostna srca zaključak, koji
prihvaćen na sinoćnjem komersu u
ković, Irgolić, Egidiie Rornitzer, Evge-
nije KumiČić, dr. Josip Frank, Stjepan
Radić, od ureduičtva „Obora" Vilim pi
Dorotka, a od uredničtva „Hrvatske"
Ivan Miličević. Dra Antu Starčevića
pozdravi gradjanin g. Franjo Sollar ovim
riečim (na žalost dosta kratkim i suho-
parnim, nu mi se ne čudimo Ur.)
„Veleučeni gospodine ! Dolazimo, da vam
u ime neodvisnoga građanstva glavnoga
grada zahvalimo na trudu, koji ste ulo-
žili za sjedinjenje opozicije. Žalimo što
vas nije bilo sinoć na sastanku, ali i
po ovome, što dolazimo, možete se u-
vjeriti, kakvim je oduševljenjem hrvat-
sko gradjanstvo primilo sjedinjenje opo-
zicija i slogu boljih sinova hrvatskoga
naroda. Pa vama, koji ste uviek isti bili
u ljubavi prema domovini, oduševljeno
ovim časom kličemo vam : Bog vas po-
živio !a Dr. Ante Starčević zahvali veoma
mudro: „Štovana gospodo I Ja sam u
Zagrebu odrasao i ostario i poznam sve
prilike našega grada, i vrlo sam Žalio
sto je nepdvisno gradjanstvo više puta
zalutalo. Evo nam sad prilike i nade,
da će doći na pravi put, da budu do-
stojni gradjani glavnoga grada Hrvatske.
Naša obćina mnogo troši, a nezna se
zašto : a to je s toga, što dom ći gra-
djani ne mare za obćinake i domaće
poalov« i da se s njimi ne bave. Ovako
ide sve na gore i bivati će gore,, dok
se Hrvati nezauzmu za domaću narodnu
stvar. Od, nas nema nisla, dok narod trpi
a o napredku nema govora, dok ne po
dignemo siromašnoga obrtnika -zanatliju.
Dao Bog, da .v-, složimo u dobru Ja sam
već star, a m vjerujem u ruci, niti u
moje, čini moramo dokazati, Što rekosmo
o slozi, Ako to bude tako, onda ću o-
staviti narod boljoj budućnosti. Hvala
vam, gospodo, i pozdravite sve vriedne
svoje gradjane".
Za naručbe treba se obraćat na preč,
kanonika D. 7'etra Spanića u Zadru.
* * «
Ovih dana krenuči će put Zagreba dr.
Gajo Bulat, načelnik spljetski, da ugo
vori konačno s hrv. vladom glede go-
stovanja hrvatskoga kazalištnoga dru-
žtva u novom spljetskom kazalištu.
ra, što danas u upravnom vieća
LIoyde nema ni jednog primorskog
Hrvata, kl Što ih je prije bilo. Ni
brodarski nadzornici nisu već Hrvati,
pa stvari LIoyda moraju hoditi naopako
kako i idju. Nekidan tri pata valjalo
je promienit parobrod, koji je imao
odputovati put Alesandrije i tri puta
prekrcati teret. To dokažuje koliko
su dobre i prištednje učinjene prošle
godine n arsenalu, koje je ministar
trgovine nekidan pohvalno spomenuo.
Govornik osvrće se pak na sramotnu
borbu, koju Lloyd tjera po Dalma-
ciji proti malim parobrodarskim druž-
tvim; kaže zašto ju LIoyd vodi, i
kako nije moguće da joj dalmatinska
parobrodarska družtva odole. Žali
što ministar u godinu danU nije znao
uznastojati, da ta sramotna borba pre-
stane, prije nego propadnu mala pa-
robrodarska družtva dalmatinska. Sta-
vlja mu na dušu da to odmah uči-
ni, ili da barem podade dalmatinskim
družtvim istu pripomoć za prenos
pošle, k6 što ju podaje Lloydu.
# #
Veleč. opuzenski žup. upravitelj Sta-
ničić poslao je Sv. O. Papi prigodom
jubileja sliedeću radovanku :
Occurrente Episcopali lubilaeo Tuae
Sanctitatia, humillioaus Parocbus, aucto-
ritates, popuiuaque Oppidi Fortopus
Dalmatife, in Špiritu cum peregrinis
Romae coniuncti, pereleetis sensibns fi-
lialis obedientiae amorisque exultantes,
corde auimoque Omnipotenti Deo fervi-
das fundunt prečeg pro diuturna inco-
umitate et prosperitate Sanctitatis Tuae
ad Dei Ecclesiaeque gloriam, animarum
Balutem, Romanique Pontificatus deco«
rem. Ad haec adiungunt vota ut Beatitudo
Tua desideria pro unitate christianorum
populorom videat espleta.
#
* •
Iz Milne obćina je ovako brzojavila
Sv. O. Papi:
Fedele alla religione dei Padri suoi
che a rivi sparsero il sangue per la
fede di Cristo, questa popolazione, me-
diante la propria comunale rappreBen-
tanza, si ritiene felice umiliarvi, Santo
Padre, per la circostanza del Vostro
Giubileo Epiacopale le piii cordiali fe-
licitazioni, innalzando le sue fervide
preghiere all'Onnipotente perehe i raggi
di codesta celeste Luce a lungo riscal-
dino i vostri figli fedeli.
* * *
Prekojučer bi podpi^ana pogodba iz
medju Trapista i vlade. Sad ne ostaje
nego kraljeva sankcija i gotovo je.
*
* *
Slavno obćinsko opraviteljstvo u Sel-
cima primilo je od Sv. O. Pape preko
atož. Rampotle sliedeći odgovor na br-
zojavni pozdrav:
Opraviteljstvo
Selca.
Giunse gradito Santo Padre affettuoso
telegramma inviatogli. Sua /Santitk rin-
grazia di cuore, benedicendo cotesta citik,
popolo croato.
Cardinale Rampolla
* * *
Najnovije viesti.
Na 14 tek. zast. Bjankini govo-
rio je na dugo pod naslovom prora-
čuna „Subventionen und Dotationen".
tužeć se što ni novčića podpore nije
opredieljeno pod ovim naslovom za
trgovačku mornaricu na jedra, dočim
se Lloydu doznačuje rnal ue četiri
miljuna. Propašću trgovačke morna-
rice, osobito Dalmacija, Istra i Hr-
vatsko Primorje zadobiše težak uda-
rac. Oh ovom predmeta govornik je
htio obširno razlugati pod centralnim
naslovom ministarstva trgoviue, ali
nije mogo doć do rieči. Tuži se što
se nedopiišla svakomu govoriti barem
o ekonomićkim pitanjim, za koje su
zastupnici prije dužni zauzimati se, a
ne za kojekakove šuplje vla dine pro-
grame Stanje trgovačke mornarice
na jedra tako je žaloslno, da govornik
nezna koce u bit na vriome drugi put
o njoj govorili, ako joj se nepruži
)rza i izdašna pomoć, te predočuje
ovdje statističke podatke o njezi-
nom propadanju kroz zadnjih 10 go-
dina, i kori vladu što i danas ra-
vnodušno gleda kako nestaje i tog
sredstva življenja primorskim Hrva-
tim. Navadja pak lučke, konsularne
porezne terete, k-akvih nema u ni-
jednoj drugoj državi, a koji upropaŠ-
ćuju mornaricu, te poleiniza s mini-
strom trgovine glede propasti pomor-
skih družtva na Pelješcu i u Dubro-
vniku, glede lučkih radja u Dalma-
ciji, uredjenja Neretve, namješćenju
oficira po lučkim službam, podpore
parobrodarskim družtvim dalmatinskim
za prenos pošte, niemećnja i talijan-
čenja u zdravstveno-lučkoj struci itd.
Za tim prolazi na Lloyd, i čudi se
kako ministar nije našao ni jedne
same rieći da žigoše postupanje u-
pravnog vieća Lloydova, koje je
povratilo tu nedavno trgovačkoj ko-
mori Spljetskoj službeni spis, jer na-
pisan hrvatski. Govornik stavlja ovaj
čin u odnošaj sa poznatom okružni-
com Stremayera, koja Slavene austrij-
ske poglasuje tudjincim. Ali ako sla-
venske mase dodju do uvjerenja
da su doisto tudjinke u Austriji, ovoj
mornarkiji ružna će se pisati. Manjak
u Lloydovu proračunu za godiri!i;1892,
dokazuje da nevriedi ni njegova
nova uprava* Dok su pomorci iz
Dalmacije, Istre i hrvatskog Primor
ja imali glasa na Lloydu, on je bio
u cvatu. Propast Lloyda počimljeod-
kad su naši ljudi dobrim odstranjeni,
i od kad se je i na Lleydu počelo
niemčiti i birokratizati. Da naši po-
morci dodju danas do Llydove služ-
be, hoće se ruka božja, a od kape-
tana zahtieva se se i poznavanje nje-
mačkog jezika. Za Niemce nezahtieva
se ni izpit kapetana. Navadja slučaj
nekog Niemca tu nedavno imenova-
na oficirom Lloyda, bez kapetanskih
izpita. Primorske Hrvate danas Lloyd
baca u kut, premda ih ponosni En-
glezi zovu prvim mornarim na širo-
kom gviein. Govornik na dalje zamie-
* « «
Odbor o nepovredivosti zastupnika
odiuči da dopusti da se Bjankinia
sudbeno progoni radi uvrede poštenja,
tiskom nanešene oružuicima; ali i da
izjavi da je povriedjena nepovredi-
vost zastupnička tim, što je Bjan-
kini bio izpitan kod pokrajinskog
sudišta u Beču.
» « #
Francezki ministar pravdo dao je
ostavku, uslied izjava gospodje Cot-
tu-cve i Soinoury-n o panamskoj
parnici. I Soinoury je dao ostavku;
redarstveni je povjerenik Nicole ski-
nut. sa službe. Carnot je prihvatio o-
stavku ministra pravde, a do imeno-
vanja drugega, povjeri listnicu pravde
Develle-u.
Bugarski knez boluje. Pozvao je
profesora Pollitzera iz Beča, koji je
našo da je knezu kostobolna olalgi-
ja, te mu propisa uštrcavanje i po-
čitak za 14 dana.
« #
Beogradske „Malo novine" tvrde
da liberalna većina nove Skupštine
iznosi 7 do 8 glasova. Skupština će
biti otvorena na 6 travnja. Za pred-
sjednika je odredjen Božidar Tu-
ćaković. Radikalci će glasovati sa
Paši ća.
* * *
Radi bolesti Gladstone-a vie-
ćanje o Homeruli biti će odgodjeno
do po Uzkrs.
Odpini „Kat. 1K,(.
Č. g. M. i. — Ervenik — Naručbe pod-
mirene u podpunu redu.
Č. g. M. Š. — Pag - Takodjer.
Č. g. I). P. B. - Velaluka —' Takodjer.
č. g. 0. B. D. — Drašnice - Takodjer.
0. g. M. M. Staukovac —Takodjer.
0. g. I). F I. — Nunić — Takodjer.
Č g. N. K. — Tučepi Takodjer.
0. g. N. M. — Blaca — Takodjer.
Č. g- I. N. S. — Tiesno — Takodjer.
Č. g. A. D. — Pučišće - Takodjer.
Živjeli!
č. g. O. V. P. - Martinšćica — Pi«at
ćemo Vam sto prije, ali uztrpite se
malko, jer nam na stotine spisa mora
dnevno proć preko ruku.
č. g. A. P. — V. Lušinj — Stiglo a
redu.
Č. obć. oprav. — Biograd — Brišemo
Vas, na Vašu želju iz adrese naših
predbrojuika.
6. g. J. V. — Starigrad — Uvrstba
podmirena u redu.
Č. tf. Braća D. — Jelša — I Vaša.
Živjeli!
O. M. M. Ružići — Preina-
čismo odmah današnjim brojem. Brat-
ski odpozdrav!
č. g. Gj. M. — Mljet - Za lani 1.4:50
itd.
Uvrstisnio dragovoljno odmah danas.
Srdačno odpozdravljamo 1
č. g. L. — Ložisće — Maticu rodjenih,
dadosmo danas na ves.
Na 27 svibnja bio je kod Sv. O.
Pape major Filose kao odaslanik
Indijskog kneza (Gvaliorskog Ma-
haradja), koji je poslao Sv, 0. Papi
pismo i raznih darova u znak što-
vanja prigodom Pap. Jubileja.
« * *
Na 29 svibnja novi nuncij u Ma-
dridu mr. Serafin Cretoni prikazao
je svoje vjerodajnice kraljici Regen-
tici, koja, ga je vanredno Ijuhezno
primila. Čitala je i važan govor.
Journal de Debals ima dopis iz
glavnog grada Holnndije, gdje se sn
zanosom pripovieda o velikom kato-
ličkom sastanku što su ga ondje imali
sve sami radnici.
Svaka skupština zaključila se uz
uzklik, da živio radnički Papal
* *
Neka crnkinja dala je nekomu
francezkomu misijonaru Misu za pok.
Viktor Huga. Svećenik se začudio
kako to da crnkinja daje Mise za
dušu Viktora Huga te upita pobožnu
crnkinju o stvari, Ona onda kaza da
je jednom pratila kćer glasovitoga
pjesuika u Francezku, a kad se po
tom vraćala u zavičaj, Viktor joj
Hugo reče; „Kad čuješ da sam u~
mro, dini mi izree tri Mise".
Crnkinja je istom sad doznala za
Hugovu smrt, te je počela izpunjat
njegovu preporuku.
Ovdje ne treba komenata, Dobro
kaže neka francezka poslovica:
„ L komine s agite et Dieu le mene,
ili ti što latinci vrlo liepo kažu: nEsl
Deus in nobis: agitante calescimus
illo
Na 25 svibnja bilo je pred Sv.
O. Papom i treće ugarsko hodoča-
šće. Ukupno 250 osoba. Pridružili
su im se neki Australijanci. Saslu-
šaj je trajao sat i po. Hodocastoike
je predvodio primat Vaszary.
Rad je Sv. 0. Papa ušo u dvo-
ranu sa svih strana zaori gromovito
i dugotrajno eljen.
Isto i pri odlazku Sv. 0. Pape.
Na adresu, Sv. 0. Papa odgovorio
je sliedećim iznimno drugim i veoma
zanimivim govorom koji je višekrat
pretrgnut oduševljenim uzklicima:
Adfuit Nobis non ita pridetn piuai
ex Hungaria peregrioantiuiu agmen,
Csanadensi Antistite duca. I? a Nobis
discedens certam spem ostendit alios
subinde adfore Nobis ex eadem regio-
no fidales, quos excitura esset civium
regredientium vox et pariš erga Nos
pietatis aemnlatio. Neque nos egregii
Praesulšs promissio fefellit: ecce enim
ipso praeeunte Hungariae Primate, alios
atque alios indidem profectos hic cer-
nimus eo studio eaque frequentia,
quae vix Nobis speranda fuerat
ai primum atque utium agmen ve-
stram hoc anno gratulatum Nobis
Hungaria misisset. Neque absiualiis ab
ea qaam in fratribus ve3tris dileximus
enitunt in vobis filialis erga Nos pietas
et observatia. Q,uippe hane dilacide te-
stataui feeit, dileete Pili Noster, nobiiis
oratio tua, qua complesus ea quae ge-
renda censuimus in commune bonum,
ceu ratio poscebat ministerii Nostri, pia
nuncupabas vota ut Deus adhuc Nos
sospitet diu et certamini quod obimes
pro Domo Dei laetos det exitus et fru-
ctus vitoriae. Equidem dum tecum me-
ritaš summo Deo gratias agimus pro ii3
quibus gerendis lumen praebuit Nobis
»uffecitque vires, aequum esse intelligi
mus ut votis vestris quae filialis expre?-
sit amor, paria hine a Nobis vota re-
spondeant paterno nomine et caritate
digna. Itaque illustri nationi vestrae so-
Jidatn ominamur prosperitatem et glo-
riam: hane vero optante3 ex animo,
quiđ praeatabilius i 11 i adprecari possu-
mus, quam ut integrum servet et in~
commutabile studium cathoheae fidei.
optimarum, tot illi parta sunt belli de-
eora et ornamenta pacis? Per eam feri
cultus depulsa barbaria, induetae ac
provectae humanitatis artes, emendati
mores atque expoliti. Qiae maxime
effecta novimus duetu et auspiciis Ste-
phani primi, a quo saneto conditore
est profeetum regni Hungarici initium.
Haerent memoriae posteritatis exempla
virtutum eius resque ab eo domi rnili-
tiaeque praeelare gestae : manent eius
salutaria instituta, quarum ope benefi-
fiea mirifice iuvantur eives. Imo ne
quando apud vos languesceret viva
evangelii lux uede tantus manaverat
splendor humanitatis et g'oriae, studuit
excellens providentia Regis fidem gen-
tis vestrae iirmis munire praesidiis.
Atque eo speetavit pia conseeratio qua
regrmm satu« dicavit Reginae Superum
quam illius patronat« eiegit rogans ut
receptum in tutelam suam perpetuo fo-
veret ac tegeret, Ntque alio curae in-
tedebant quas eontulit uč arclior eoniun-
ctio fieret regni srii cum Apostoliea Sede,
a qua insignia est adeptus privilegia,
gratias, honores. Quae quidem studia
et officia inter Decessores No3tros et
Hungariae Reges ne morie quidem eius
defecere« Nam quae in lucem quotidie
prodeuut e vaticanis pluteis monumenta
vetustatis, edita doctorum virorum in-
(iusttia, luculeatius in clies ostenduut
nuoaquam romanorum Pontiiicum vigi-
lantiaru Hungariae lemporibus, nec
studia geutiij vestrae Sanctae huiusce
5edis honori defuiase. — Atqi<e ut ad
ilium redeumua, quem uicminimus 8an-
ctum vestri condiiorem regni, abs re non
erit studium attsngere, quo suorum a-
nimos curavit iacendi ui aaeras inirent
peiegrationcs ad t'ana religiossima,
niaxiuie ad sepulcrum Apostoiorum
Principi^, tolius orbis veneražione ce-
lebratum. Morem hunc fovende firman-
daeque tidei apprime accommodum pro-
vexit ili« exemplo suo, et paratia op-
portune .hospstiis quae pios advenas
excipereut. Cuius rei recordatio per-
grata vobis obtingat aecesse est *} mo-
net enim vestrum hoc ad urbem iter
veatiia congruere tašti s et gloriae vo-
bis a maioribus traditae. — Qu od vero
ab lllis aecepistia sauctnm tidei depo-
aituiii et, verae humanitatis decus, boo
ineorruptum a vobis tradi par est li-
beris vestris 5 uul a e.dt enim herediias
inagis ab us expetenda. Plane in ea
tempora iucidimus, quae misera et di-
scrinjine plena ease nostis, eademque
quum m reg onibua eeteris, tuni in pa-
tria. vesira Ecciesiae reique catholicae
imprimis infensa. id vero magis ad e-
figeodos cutifirmandosque quam ad
deiiciendos auimos vestros valeat opor-
tet. Constantes itaque retinete ac tue-
mini quaus ab Ecclesia Matre didici-
stis veritatis docirinam; cumqae in ea
post mandatum primum iliud emineat
quod uiutuam caritaiein praecipit, vir-
žutem hane praeprimia ddigite et eo-
lite: ex hac eui;n vera pax coastat et
ansmorum concordia, unde omnis oritur
commodi(a3 proaperitasque rei quum
privatae tum publicae, Quae bona ut
affluant Hungariae vestrae, primum Regi
Apostoiico Eiusq(ie Domui augustae,
tum omnibus Regtii Ordinibua uberta-
tem adprecamur caelestium munerum,
quorutu Huspicem esse cupimua Apo-
sioiicam benedictionem, quaca iliia, ac
vobis, iamiliis c!vibusque vestris uni-
versis et singubs peramanter in Domino
impertimus.
Benedictio eto.
skoga kluba pozdravio ga je predsje-
dnik Blažek. Dr. $amanek u svojoj za-
hvalnici leče, da taj svečani doček ne
prima za se, već za junačke Češke ma
njine u t. zv. zatvorenom jezičnom pod-
ručju. Na ove rieči nastalo je neopi-
sivo veselo klicanje i mahanje v seširim.
Sa kolodvora odpraćen je g. Šamanek
u silnoj povorci privatnih kočija u grad,
a množtvo je sliedilo pjevajuć pjesme.
Pred njemačkim kazalištem nastalo je
silno psikanje i zviždanje, dočim je po-
vorka pred zgradom „Narodnih Listih"
pozdravila srdačno izdavatelja Gregra,
a tako je pozdravljeno družtvo „Slavia"
kano i dr. Herold, pred čijim se sta-
nom klicalo „slava!" Tuj se je možtvo
porazdielilo, te je jedan dio krenuo u
gradski predjel Vinohradi, a drugi na
Sofijski otok.
Ovdje je u 8 šuti u velikoj dvorani
bio urečen sastanak tev je dvorana bila
dubkom puna. Medju Oeaim bili su iz-
medju inih dr. Eduard Gregr, profesor
Blažek, Vašaty, Sokol te gotovo svi tnla-
dočeški gradski zastupnici i neki pro-
fesori češke visoke škole. Kad se je
pojavio dr. Šamanek nastalo je oduše-
vljeno klicanje. Prvi je uzeo rieč g.
Šamanek. On se je najprije izpričao, što
je prije sliedio staročešku politiku. Do-
šao je sada do uvjerenja, da staročeška
politika škodi češkomu narodu. Sada
stoji podpunoma na mladočeškom stano-
vištu, te će u buduće raditi za oživo-
tvorenje češkoga državnoga prava, za
obće izborno pravo i za to, da se u
mirno doba odstrani stojeća vojska. Na
to je podvrgao oštroj kritici sadašnji
vladajući sistem i stao dokazivati, kako
će raiadočeška stranka konačno pobiedšfi.
Za njio^ govorio je dr. Gregr., koji
je slavio $amaneka radi njegove uztraj-
nosti u prkošenju proti fanatizaooj nje-
mačkoj svjetini u Libercu. Nieaiei su
nametnici u Češkoj, te su samo trplje-
ni. Žali, što Česi itnadu blagu narav
poput janjaca. Sacbanek je pravi čovjek
koji će muževno nastupati češke ma
Djine, a za njegovo mučeničtvo, da ti će
mu narod zadovoljštinu time, što će ga
izabrati za zastupnika, a to je više
vriedno, nego težnja za najvećim služ-
"bam. (Tu su nastali burni poviti:
Pereat Pienerl Dolje sEiegeroml) Go-
vornik je za tim slavio češki naraštaj,
koji je uza mladoeešku stranku hva-
lio i češku svieat. Po tom je je osudio
pražko gradsko zastupstvo, čija se ve-
ćina drži, kano da su kramari. Mlado-
čeai da sa ne srame za one prizore
u češkom saboru, oni će ih ponoviti u
cesarevinskom vieeu, kad se bude ra-
dilo proti češkomu narodu.
Na to je predsjednik zamolio, da se
glasuje za kandidaturu Šamanekovu,
koja je uz bučno odobravanje primljena
jednoglasno.
Po tom je govorio aveučilištni gra-
djanin Sokol, sin zastupnika, koji je
naglasio, da treba tražiti nezavisnost
Češke. Hvalio je zatim ustrajnost če-
škoga naroda i izjavio u ime omladine,
da ona stoji sa mladočešlsim zastupni-
cim te odobrava njihov rad. Još su go-
vorili zastupnici Crnohorsky i dr. Vasatj,
a onda se je skupština razišla pjevajuć
narodno pjesme.
Ugarski ja sabor odgodjen do 25. rujna
Na 30. svibnja počeli sa novi izbori
u Srbiji. R. diki Ina stranka sudjeluje u
izborima izvanredno živo.
Parižki .,Temps" je zadovoljan, što
N. V. naš kralj nije spomenno u svom
govoru u delegacijara ni trojni savez
ni Balkan.
Veliko bugarsko sobranje u Trnovi
bi zatvoreno, nakon što je usvojilo sve
predložene- preinake u bugarskom ustavu.
Knez je u svotn govoru pohvalio takt
zastupnika, jer da su oni tim svojim ra-
dom puno doprinieli sreći i slavi Bu-
garske.
Morning Post ima iz Berlina, da se
u novom Reiehstagu predvidja 40 50
glasova većine proti vladi.
' Kod primanja austrijske delegacije
bili su mladočeški poslauici posve za-
nemareni. Kad je ministar predsjednik
Taaffe predstavio delegate Masaryka i
Adameka, vladar je samo primietio;
ovdje u delegaciji?" A kad je grof
Taaffe upozorio na Herolda i Pacaka,
kralj je rekao: „Znadem!" i obratio se
drugim delegatim.
Srbski kralj Aleksander imenovao je
posebnim ukazom Garašanina za puko-
vnika.
Na 28 pr. mj. sukobili su se stano-
vnici Skadra sa Miriditim, Ostalo 5 o-
soba mrtvih.
Na 28. pr. mj. otvorena je tunižka
luka. Pri otvorenju prisustvovali su bey
i francezki ministar pravosudja. Ovaj
je držao govor, u kojem je kazao, da
Francezka nije došla u Tunis, da ra-
tuje i osvaja, već da pospješuje mir i
uljudjjp i da zajamči sigurnost izvanj-
skim 1 francezkim radnicim i glavniča-
rim.
I.
Biograd, 31 svibnja
Danas ostavi nas, jer na vlastitu že-
lju premješten u Makarsku, čestiti gosp.
Cesar Rubčić c. k. Prijamnik Poreznog
Ureda. On je cielih 10 god. boravio
s nama kao prijatelj i drug, pomagajuć
biednom narodu na svaku ruku, zauzi-
majuć se za naše interese riefju i dje-
lom mnogo više negii kojekakovi naši
predstavnici, hrvat, koji je i djecu s ple-
menitom svojom gospedjom uzgajao i
uzgojio u strahu božjem i čisto hrvat-
skom duhu, da je milota. Mi žalimo
odlazak čestite one obitelji koliko se
ž«li dobro kog je nestalo i želimo joj
svaku sreću.
Ostavlja nas isto gosp. Dr. Lubin
sudb. prist. koji bijaše dodieljen ovom
sudu da dovrši neke zemlj. knjige jur
od više godina započete. Šesti je ovo
Činovnik što nam se u tri godine u i-
stu svrhu šalje i oduži ml je. ZiTako se
vidi, sudb. činovnici putuju kao kakvi
trgovački agenti a posao im kod nas
ma ni pedalj napried; oni tako i bie-
dan narod troši i dangubi rupajuć ba
dava u Biograd za uredjenje grunto
vuika. Bi.
Sinj, 27 svibnja.
Jučer na 3'/
Sto ima nova po svietu?
Izkaze u zlatnom Pragu, kad je do*
šao mladočeški zastupnik dr, Samanek
iz Liberca, opisuje novinstvo ovako; Oba
predsjednika mladoćeškoga gradjanskoga
kluba te mladočeški gradski zastupnici
otišli su mu na susret nekoliko postaja.
Na peronu željeznice Franje Josipa do-
čekali su dra. Šamaneka zastupnici ce-
sarevitiskoga vieća gg. Blažek i Sokol.
Na kolodvor došle su tisuće ljudstva, a
modju njima mnogo djaka. Kad je sti-
go vlak, zaorili su burni uzklici u po-
zdrav g. Samaneku, koji je došao iz
Liberca (Reichenberg) da primi kandi-
daturu u pražkom Novom Mjestu, jer je
tuj položio zastupnički mandat Staročeb
unde tanta in eam fluxit copia rerum I Matuš, U ime mladočeškoga gradjan
U razgovoru sa ugarskom delegacijom,
pitao je naš kralj zastupnika Batthya'
nia o razvitku Rieke. S Hrvatom Niko-
lom pl. Crnkovićem govorio je 0 zad
njim naknadnim izborim u Hrvatskoj
Službene novine još ne javljaju, što je
Ornković odgovorio. Sa Francisciem
razgovarao se o radu hrvatskoga sabora.
Gosp. Kuševiću govorio je kralj magjar-
ski, nu ovaj je odvratio, da ne zna taj
jezik, našto je kralj nastavio njemački,
te pitao dotičnoga delegirca o strana
čkim prilikam u Hrvatskoj.
Milanežk a „Perseveranza" piše, da
je Giolitti nov Faust, za kratkotrajni
užitak upisao dušu djavlu,
ure posle ponoći usnu
ovdje nadobudni mladić, pitomac ovomje-
stnog franovačkog Sjemeništa, učenik
četvrtog gimnazijalnog razreda, Bože
Ljubić. Zenuo na Brnjici selcu župe
Konjevrata kotara šibenskoga. Početne
učione dovršio sto u Obrovcu, što u
Kninu. — Bio mezimče dobrog strica
O. Mate, koji se s njim ponosio, k6 cviet
bosiljkom za kapom. Miran bio k6
anje, tih i krotak k& grlica: sa 3voje
prirodjene milote i blagosti, svakom
drag. Resila ga dobrota duše, krotkost
srdea. Cvao ko ružica 5 miloduh njegove
skromnosti sudrugovima ga činio dragim
' milim, a mlad uvehnu ko struk liljana,
prelomljen burom. Zaražen pošalinom,
nakon treće sedmice, pokriepljen svima
utjeham sv. vjere, u zagrljaju Isusa
Propetog, dvoren od duhovnih otaca, iz-
dahnu dobru dušu. Sprovod mu bio sja-
jan, uz pratnju glazbe, mnogih prijate-
lja i štovatelja, konšija, svih učenika i
učenica ovomjestnih početnih učiona sa
učiteljim i učiteljicam. Lies okićen vien-
cima i pjesmieam nošen od gimnazija
laća, bi unesen u crkvu Svetog Frane
u groblju. Danas posle podne pokopan
je u istom grobu, gdje je pokopan otrag
33 godine jedini pitomac ovomjestnog
sjemeništa što je umro, odkad je ovdje
bilo proglašeno javno gimnazije, I. Braj-
ković s Dubravica. Po nekom slučaju
obojica rodjeni na obalam rieke Krke,
na domak jedan drugomu, položajem
rodnog mjesta, oba pitomci istog zavoda,
oba snivaju vječni sanak u istoj gro-
bnici. — Dobri, Bože Ljubiču, pokoj ti
nevinoj duši. —
Iss Rogoznice Šibenske, 2 lipnja.
Na Bi svibnja odputovah parobrodi-
ćem iz Šibenika u Rogoznicu, da oba-
vim neki posao. Tu sam ostao i slie-
dećeg dana. jSudući na 1. lipnja bio
veliki blagdan „Tiela Gospodinova" htje-
doh se odazvati kršćanskoj dužnosti, da
odem u crkvu, jer bi me inače bila pe-
kla duša. Prisustvovao sam bas zadnjoj
svečanoj misi, koju je odpjevao mjes-
tni m» p. župnik Dn. Dinko J3uči6. Ne-
što mi tu pade u oko, što doista nemogu
premučati. Dobro mi je poanatos da
|e ovaj blagdan istodobno^ blagdan
kraljske kuće: te da svi činovnici i-
maju pravo bit pozvani k BV. misi i
obhodu. Zaćudih se vrlo, kad pri ovome
činu nisam opazio nit ciglu od mjestnih
vlasti. Nu upravo sam se križao, kad
sam od istih činovnika čuo, da oni nisu
službeno prisustvovali, pošto ih crkovna
vlast nije pozvala. Nikako doista čudo,
što u taku slučaja činovnici ne udioni-
štvovaČe svetkovini, jer doista nisu
smjeli sami o sebi uredovno doći (nama
se čini, da su mogli, jer je crkva za
svakoga. Ur.), Što je zar mjesmi g. žu-
pnik sbog silnih posala (!) zaboravio
pozvati mjestne vlasti ? On, komu mora
da stoji na srcu sjaj svečanosti, Što spa-
da na slavu božju, tako se za to brine?
Stvar me je upravo preaenetila, da žu-
pnik nije izvršio svoju dužnost, jer se
osobno dobro ne gleda s Petrom ili Pa-
vlom (ovdje je sliedilo nekoliko re-
daka o uzgrednoj ličnoj stvari, te izo-
stavljamo. TJr.)
Putnik
Solin, 30 svibnja.
Velecienjeni Gospodine uredniče, dične
nam „Kat. Dalm.", dozvolite mi maio
prostora u Listu, da se izjadam nad tu-
žnim i zapuštenim stanjem miloga mi
rodiioga mjesta.
Ćutim sa pjesnikom i uzdisem:
,,Pusta 1'polja, moja majko mila,
„To rimljanš hrabneh su dvori,
„To je Petra Krešimira sila,
„To je Solin o kom sviet zbori!" itd.
Jest, ti si to milo mjesto postalo gla-
sovito i u tudjem svietu tako, da se za
te svietski nauČnjaci zanimaju i da tebe
odabiru kao središte i vrelo dokaza, koji
oe koristiti podlozi svietske izobrazbe,
U tebi će 8e početkom rujna sakupiti
prvi veliki sastanak kršćanskih arheo-
loga. U tvomu će se krilu pretresati
gorostasna i velevažna tvoja prošlost,
razgledati romantična sadašnjost i pro-
ricati velika budućnost.... što rekoh:
velika budućnost! Tužna se, zalostna i
čemerna prikazuje, tvoja budućnost, vi-
linski moj kraju. Tvoji te rodjeni sinovi
zanemariše, uzrokom osobnih mržnja i
zadjevica. Bližnje Vlasti nehajtaju za
tvoj boljak, gledajuć te maćuhinskim
okom, gdje gineš; gdje se upropašćujes
i oris, ko što se te tvoje starodrevne zi-
dine ore i ruše.
Sad, kad je došo čas, da ti se pomo-
gne; nitko se nemiče, nitko neradi, ko
sto i do sada nitko nije radio, da te od
najgroznije nesreće obraui, da ti mar-
ljivu radilicu ruku očuva od nemani —
groznice. Užasno, strašno!
Ali ne, ako ti tvoji neće pomoći, hoće
stranci. Stranac je za tebe čaatni zastu
pnik Juraj Biankini, koji je prvi odrie-
Šito digo glas u saborim na tvoj spas.
Stranci su svi oni, koje ti svaki dan vi-
diš u svomu krilu i koji, vrativ se 0
domovinu, pripo?iedaju tvoje veličine. A
taj stranski glas neće se Ije ugušiti,
neće zamnieti, on će s vremenom tebe
spasiti, jer nezaboravi onu: vrieme gradi
po kotarim kule, vrieme gradi, vrieme
razgradjuje. Gospodo na upravi, zgoda
je da odvratite solinjanim rn-lo za dra-
go, da im pomognete, da im život spa-
site, a oni će vam biti harni sve do
groba i neće žaliti niti truda niti tro-
ška, eda vam budu pri ruci.
Doznalo sih od vjerodostojne osobe,
da na ministarskoj stolici leže tri plana
za novoustanovljenu željezničku postaju,
izmedj kojih je i onaj, koji prolazi pre-
ko sela kraj staroga rimskoga mosta, te
bi se u tomu slučaju morala i stara po-
staja premjestiti k novoj. S druge je
strane Ministarstvo preporučilo željezni-
čkoj upravi, da dobro prouči stvar glede
solinske bolesti (blata) dotično koje mjere
da se poduzmu i kako da se radi želje-
znica, eda se nepoveća, već umanji bo-
lest u selu.
Eto, gospodo, i Visoka vam je Vlada
naklona pomoći, nesamo pogledom na
željeznicu, dali i novcem. Dela dakle
složite va£ um i nastojanje sa materi-
jalnom silom naroda, koji će vas u tom
slučaju blagosivati, a u protivnom pro-
klinjati.
Solinjanin,
Tribohunj kod Vodica, 0 Duhovima')
Ovo jadno selašće ko sirotČe u jogu-
uaste majke baš je postalo za priču i
rugo svoj cieloj okolici, a za smieh i-
stoj konšiji Vodicam. Svak se za sebe
bripe, svako i naj manje selo napredu-
je; čujemo da se u onom sela ustano-
vljuju poštarske sveze, u drugome i u-
stav parobrodića, tamo podižu ee škole
za uzgoj djece, u onom mjestancu pu-
tevi se novi otvaraju a stari se uredju«
ju, gdje je pri moru, kao kod nas, lu-
kobrani se prave i fenjeri se dižu, ron«
de se uredjuju, psostim se glasovi ugu-
suju, za župničke stanove radi se, za
obskrbu vode uz rad i kuca se; a ovdi u
Tribohunju kod nas nema od svega toga
ništa. — Imamo glavara ali je na ža
lost našuzasamu korist vremenitu Bame
svoje kese, a na našu vjekovitu propast«
'.} Pod odgovornost g. dopisnika. Dr.
bi poslanstva, te sa iste bile foto-
grafane po Morćs-u i onda povraeene.
LieČnici Charcot i Brojiardel i-
zasiati tz Pariza u London, izvje-
šćuju, da se Hertza nemože prenieti.
Berlinski „Reichsanzeiger" javlja,
da je Reichstag sazvat za 4 srpnja.
^Norddeutsehe Zeitung" javlja,
da će Car lično otvoriti Reichsćag.
Millevoye pita glede Hertza, te
uz prosvjed predsjednika i ministra
vanjskih posala čita ulomke iz to-
bože ukradenih pism&, izmedju kojih
izpravu englezkog poslanstva, po
kojoj su Burdeau, Clemenceaui 2?o-
cheiOrt dobili 500 do 20,000 lira
šlerlina (smieh i prosvjedovanja).
Develle misli da je Millevoye žrtva
grdna zavedenja. Predsjednik mi-
nistarstva izjavljuje, da viada dini
sve moguće da dostigne izručenje
Hertza; stvar o ukradenim izprava-
ma bila je predata sudu, koji je za-
veo iztragu. Komora odobri sa
382 proti 4 glasa dnevni red,
kojim se žigošu strastvene i smie-
šne osvade. (Povladjivanje komore).
Millevoye i Deroulćde polažu man-
date.
U Toulonn, na 22 tek. umrlo je u
gradu jedno čeljade od kratelja, a u
području grada troje čeljadi.
f
NAŠI DOPISI.
Iz šibenske Rogossnice, 18 listopada.
Viersko je ćustvo u našem hrvatskom
narodu, hvala Bogu, duboko uvrieženo;
te je narod uviek pripravan, da iskaže
dostojnu čast različitim svetkovinam
preko godine. Nu doista izmedju mno-
gih svetaca, on na osobit način štuje
neke, koji bolje cdgavaraju njegovoj
ćudi. Medju ovima sigurno spada i /Sla-
vni Paduanski Čudotvorac Sv. Ante.
I naša varoš štuje blagdan Sv. Ante
osobitim načinom. Odam dana prije ju-
trom, o podne i u večer slavi se na-
stajućem blagdanu, a po podne u oči
svetkovine uz slavljenje zvona iznese
se na sred Crkve preliepi kip Sv. Ante
pjevanjem pjesmice: „Ako išteš čudno-
vata" i izmolenjem 13 Otče naša na
čast trinaest milosti Sv. Ante. Od o-
voga časa pak do kasne noći vidjet
ćeš kako bogoijubni ovaj puk vrvi u
Crkvu, da se pokloni i pomoli pred
kipom božjeg Ugodnika. Jutrom na
vrieme redaju se tihe Sv. Mise uz mno-
gobrojno saučešće pravovjernika, a ka-
šnje okd 9 sati uputi se veličanstveni
obhod s imenovanim kipom Sv. Ante
uz pjevanje preliepe pjesmice: „Srcem
užganim i glasi sladkimi*. Ovomu ob-
hodu po mjestnom običaju učestvuje
sva Školska mladež, od koje nekoliko
djevojčica u bielo obučenih siplje pred
kipom cvieče; dočim je povorka pobo-
žno stupajućih ljudi takova, da ju ne-
možeš okom pregledati. Osim naime i-
stih mješćana grmi amo onog dana i
svi dvorani, a suviše je vidjeti i mnogo
nostranog svieta iz Primoštena, Marine,
pa čak i iz Vlaškog. Obhod se usta-
vlja Četri puta na Četri različita mje-
stu, gdje se pred Svetčavim kipom
izmoii kratka molitva. Došavši obhod
u Crkvu, odmah se pjeva život Sv.
Ante, koji je od bogoljubnih slušatelja
pomno i osobitim zanimanjem slušan, a
zatim odmah nastane svečana velika
Misa.
Nu ova se svetkovina time nije za-
vršila, već po običaju mjesta na 15 i«
stog mjeseca župnički pomoćnik uz ve-
liko saučešće pobožnog puka, odvezao
se do podnožja brda Movra, preko je-
dnog kilometra izvan luke, gdje je u
kapeli Sv. Ante izpjfevao svečanu Misu.
Raduje se upravo svako kršćansko
srce, videći da dobri puk na ovaj na-
čin štuje svoje nebeske odvjetnike, koji
jim neće uzkratiti svoju pouioć u nji-
hovim potrebam.
V.
Umro je dobri i čedni plovanvi nad-
župnik kolegijalne crkve sv. 5imuna
u ovom gradu, u 73. god. života,
preč.
i> Josip Milin.
Župnikovao je dugo vremena na 0-
toku Ugljanu gdje je ostavio naj-
ljepšu uspomenu.
Prekojučer bio mu sprovod s ve-
likim učešćem svećenstva i gra-
djanstva. Preuzv. pragosp. Nadbiskup
dao je zadnje odriešenje.
Mrtvi ostanci preneseni su na U-
gljan-
Bog mu dao vječni pokoj!
Predjučer je bilo ovdje na prolazku 170
Hrvata iz prekovelebitske. Medju njima
i Dr. Frank i književnik Kumičić s go-
spodjom i mnogo drugih odličnih lica,
do 30 Doktora, kao 27 svećenika, i li epa
kita veleposjednika i t. d, i
Kad je stupio na obalu parobrod
„Austrija"') odpjevalo je zagrebačko
kolo narodno himnu „Liepa naša domo-
vino". Desila se na obali šaka deran-
čadi koja, govori la rama, la šćaffa, i
drugim takim „talijanskim" (I) riečima,
i izpod još dobro ne ostavljene crven-
kape stali pronosit talijanačku uljudnost
sa »vizdanjem i revanjem!! Nemo dat
quod non habet.
Naravno, Hrvati nijesu mogli nego
sažuljivat takav dokaz talijanaškog na-
predka, pa prema onoj Danteovoj: „non
ti curar di lor, ma guarda e passa" iz-
krcali se da mirno i dostojanstveno, ko
što dolikuje naobraženu narodu, posie-
te grad.
Bili su i u narodnoj Čitaonici, (čuje-
mo da na predlog Dra. Franka! U So-
kolu ne!) i tu su liepo biii dočekani
i pogošćeni.
Izpjevav rodoljubnu pjesmu opet su
nastavjli razgledanje grada.
Talijanaši ne mogli podniet videć ko-
liko su niže niže izpod „varvara" Hr-
vata, pa odkrili ponovno ljepote svoga
italskoga odgoja, bacanjem jaja i povi-
cim; „. . avronazni de Croatiu 2) i sli
čna.
Pa da slika talijanske uljudnosti i u-
gladjenosti i svoj okvir dobije, njih sto-
tinjak stadoše na obali opet revat i zviž
dati (moderna glazba!) u više navrataka
dok se parobrod odalečio od obale.
Da su ovdjesnji Hrvači jednaka po
odgoju pasmina, moglo je doć do ozbilj-
nih nereda, ali u neku bolje je bilo pu
stit proste, kS što se i pustilo, talija-
naške izkaze, neka se vidi što vrieie
naši protivnici i neka naša braća uzmo-
gnu odniet sobom uspomenu talijanaške
finoće i gostoljubivosti.*)
*
* *
Jučer je i gosp. namjestnik podmar-
šal pl. David odputovao na slavlje u
Dubrovnik, sa glazbom.
* * *
Nakon što smo odpremili bilo proša«
sli broj, bilo nam je javljeno iz Zagreba
da ide u Dubrovnik k odkriću Gundu-
lićeva spomenika i pjevački zbor hrv.
trgov- družtva „Merkur". Taj zbor je
poznat po svuda sa svoje „patriotičnosti
a imade i najbolje pjevačke sile".
* « *
Predjućer je izašo 12 svečani broj
„Hrvatske" i „Hrv. Krune" za sliede-
ćim sadržajem:
Slava Gunduliću (sa pjesnikovom sli-
kom). —• Istri, Sonetni vienac. Spjevao
') Jedan od najvećih LIoydovih paro-
broda. Unajmljen je za 8.0(J0 f.
*) Intonaciju ovom« krasnomu talijana-
škomu ritornellu čujemo da je dao
sin Hof'raiha gosp. B.! Jadan otče, ako
je istina, da si takav porod odnjibao!
3) Doznajemo, da je i nekoliko rišćan-
sitih klerika pomagalo ili poticalo na
revanje i zviždanje. Hoće ti i ovdje
gosp. Glavinić k6 u Spljetu proti hrv.
omladini zametnut iztragu? Čekamo,
da vidimo!
I. Ž. K. — Za čistoću hrvatskoga jezika.
— Prva pjesma (spjevala Dobroslava
Hrvatić). — Atala „ (pripov. Chateau-
brianda. Preveo Z. Š). — O Domovini
(rečenice). — Stogodišnjica Gjurinove
latinske slovnice sa hrvatskim tekstom
(uspomeni pisca posvetio F. Radić). —
Haramija Dos (pripoviest iz naroda.
Piše Radomir Hrvat Bošnjak). — Sje-
ver (pjesma Dobroslave Hrvatić). Knji-
ževne viesti i ocjene: 'Modrićeva „ La
Dalmazia" (ocienio 'F. Radić) — O zna-
čaju (rečenice). —Bibliografija. — /Šala
i satira. — Odgonetke zagonetkam proš.
broja. — Odgonetke umjetnim zagone-
tkam proš, broja. — Hrvatske narodne
zagonetke. — Različite viesti. Vrieme
u Zadru.
U Prilogu „Hrvatska Kruna" : Hr-
vatsko državno pravo pravo VIII —
Hrvaču (pjesma samouka Hrvata iz A-
merike). — Statističke viestf. — Ovi-
dijeve tužne pjesme preveo za „Hrvat-
sku" F. F. Belamarić) IX — Znanstve-
ni i umjetnički napredak. — U podlis-
tku ; Lav ili pobjeda nevinosti (konac).
* • #
N. V. naš kralj odielio je vlastniku
tiskarne g. S. Artale zlatni zaslužni
krst s krunem na priznanje njegove
„prospielne djelatnosti*'.
*
* *
Jutros se dogodila velika nesreća na
vojničkoj poljani kod Zadra.
Nekoliko domobranaca kopalo zemlju
izpod trošnog zida stare vojničke utvrde
i jer gornja strana ne bila ničim podu-
prta sruši se na nesretne vojnike i sasu
ih. Jedan je osčao mrtav, a četiri , su
čežko ranjena.
Gdje je oprez?
* * «
Jučer u jutro k nama došo poglavar-
stvom činovnik, da nam prijavi, da je
poučno zabavni časopis „Hrvatska" za
plienjen.
Ovo je druga zapljena ovog tromjeseca.
Cieoimo, da se nigdje na svietu nije
dogodilo, da poučno zabavni časopis
bude na 12 brojeva dva puta zaplienjen.
.SThueo Hedervarv na pr. dade nemi-
lice plienit političke Listove, ali nikad
nijedan poučno-zabaveni časopis nije
pečate ugledaa razmierno ta sreća
oli nesreća riedko zapade i šaljivi sa-
tirični List Trn, premda on draču pod
nokte podbada,
* - ^ 'j*
O junaštvim zadarskih Hotentota proti
mirnim hrvatskim građjanim doznajemo
razne epizode. Jednoga Doktora udarili
su štapom po glavi samo zato što je
nosio trobojnu vrpcu. Da je nosio ta-
lijansku ko nekad Riečani i Jakinjani,
ne M mu bilo ništa. A drugoga izlu-
pali pestima, jer i on nosio trobojnu
vrpcu. Dakako to nije dopušteni u Za-
dru, a kitit se margaritam, iztscat talija-
naške trobojnice, željet Italiju, to je sve
dopušteno u ov< j nesretnoj zemlji iz-
nimaka.
Medju Hrvatim nahodi se i dopisnik
talijanskih novina. Borme ima šta da
opisuje o dalmatinskim Kairim, tobož-
njoj braći prekomorske zemlje.
Doznajemo takodjer, da su liepi „Dan-
teovi" sinovi bili ua zidinam pokraj o-
bale sabrali kamenja. Srećom oružnici
to opazili i prepriečill opaki i sramotni
naum. Meminisse javabit.
» * *
Na 21. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva metkovske
obćine. Odabrani ostadoše g. Antun
Glušćevič p. Ivana načelnikom, a pri-
sjednicima gg. Marko Veraja, Antu,
Nikolac, Pavao Fabrić, Ivan Jerići
M&to BabiĆ i Mihovio Jeramac,
*
* «
Vlada je naredila Popravak rim. kat.
crkve ua Viru (Puntadura) uz potrošak
od 1305 for Popravak župničke kuće u
Dragovim u zadarskom kotaru, i zida-
nje, bunara za župnika, uz potro&ak od
1650. for. Popravak župničke kuće u
Slandm u dubrovačkom kotaru, uz po-
irosak od 1160 fior.; i popravak r. k.
crkve u Novigradu u zadarskom kotaru
uz potrošak od 542 fior.
*
* *
Vlada je odlučila sagradit gvozdeni
most preko potoka Bjeluštice kod Budve.
* *
„Smotra" od 21 tekućega spominje
u članku nLe elezioni in Germania" i
nabraja tri demagogije. Prva je po redu
„klerikalna" demagogija („demagogia
clericaleli) i svrštena je u isti red sa de-
magogia „progressista « sooiulistaw.
Jeli to promišljeno ? Nije li to uvrje-
dljivo?
6'to bi „Smotra" kad bi katolici (ona
voli reći po protestantska „klerikalci")
vladine zastupnike krstili „demagogia
governialeu ? Valjda ne bi begenala !
* * *
Znancim i prijateljima, koji su
me se vanredno brojno, a cienim,
radi svetih načela, koja imam čast.
da zastupam, blagohotno štetili pri-
godom imendana, najsrdačnije skup-
no blagodarim, jer bi mi cjeć po-
sala bilo nemoguće izvršit dužnost,
zahvaljujuć svakomu na po se.
Don Ivo Prodan Ured.
* * *
Tuže nam se i opet s Bolu sto se
nediele milodari za postradale. Ima već
5.000 f. (?emn se barem ne iznese stvar
na pretres, da prestanu već jednom o-
pravdane tužbe ojadjela pučanstva i
da se zna na čem je stvar.
# *
# *
Namjestništvo je potvrdilo ustano-
vljenje novog društva: Seljatko gospo-
darstvo društvo Dalmacije, sa sjedištem
u Zadru. Svrha je društvu: ćudoredno
i gospodarstveno poboljšanje naroda i
promican/e poljodjelstva, član je dru-
štva svaki punoljetni, koji od godine
do godine plaća 2 fior. taj prima dru-
štveni list mukte.
* # *
Na 19. o. mj. obavio se izbor novog
obćinskog opraviteljstva u Korčuli; te
ostadoše izabrani: Slavić Frano načel-
nikom, a Nikola Cvilićević, d.r Roko
Arneri, Joso Fazinić, Antun Gatti, Petar
Depolo Beor i Pavao Vlašić priajedni-
cima.
* *
Predjučer i jučer grad (Sisak slavio
je najsvečanijim načinom 300 godišnju
uspomenu slavne pobjede nad Turcima.
Vriedno je zapamtit da slavni onda-
šnji hrvatski ban Bogu i njegovoj Majci
pripisivno je sjajnu pobjedu, radi koje
je cielo kršćanstvo odahnulc.
U Sisku još se čuva slika Majke božje
koju su ondašnji junaci nosili uoči bitke
da Gospinu pomoć izprose.
U Bogu pobiedifi bio je poklik bana
Bakača nakon pobjede.
BakaČ je bio viernik, s toga i junak.
Slava neumrla palim braniteljim vjere
i doma !
* # #
Javljaju iz biogradske okolice, da su se
ovih dana opet počeli ponavljat slu-
čajevi kradje. Tako dvama težac. ru iz
Pakoštana ukradena su bila s večera
dva ovna. Lupeži poslužili su se iste
večeri kolima Mate Bačka i su njegova
dva paripa, da brže odvezu ovnove u
Biograd, gdje su kušali iste večeri pro-
dat ih, ali ne mogli, te trkli su se i do
Turnja i tu su ih prodali, kako se glasa
za 6 fiorina oba
* * *
N. V. potvrdilo je ugovor izmedju
zaklade Fontanella i Banjalučkih trapisla,
c •
Slavlje u Dubrovniku.
Primismo danas sliedeće brzojavke:
Dubrovnik, 29 lipnja u 6 sata
15 časa:
„ Sinoć skupno prispieše izletnici
Hrvati parobrodom „Austrija". Oso-
bita ovacija Hrvatim iz banovine.
Sinoć predstava i rasvjeta izpala di-
vno. Zagrebačkim se Kolašim odu-
ševljeno pleskalo. Zaoriše himnu: ži-
vjela Hrvatska! Obćinstvo burnim, o-
duševljenim živjela! prihvatilo. Kaplja
srba izčezla u moru hrvatskih izle-
tnika. Vlada podpun mir.
*
Darovnik, 26 lipnja u 3 sata po podne.
Proslava mirna, dostojanstvena, tfvuda o-
ružnici. Veliko slavlje uz učešće ciele o-
kolice dubrovačke. Stara republika o-
svanula sva pod hrvat, zastavam. Jutrom
i kašnje silno pucanje i gromorni uzklic5,
da živio hrvat.Dubrovnik. Viencim, zastup-
stvim hrvatskim iz baDOviae, Dalmacije,
Istre, uezna se broja. Spljetaki „Sokol"
začarao obćinstvo i najzad obkolio spo-
menik. /Srbski kralj poslao vienac „pje-
sniku Gunduliću". Dalmatinski namje-
stnik David: „neumrlom pjesniku". Od-
kriće izgledalo kao ponešto službeno.
Harambašićeva himua uglazbena od
Vilhara burno primljena. Nakon od-
krića opet veličanjne hrvatske ovacije.
Najljepši položeni vienac jest onaj če-
škog naroda, kojim zasvjedočio hr-
vatstvo Dubrovnika i Gundulića. Ne-
dospitni uzklici: življeli Česi, Živjela
Hrvatska. I Srbi prisutvovaše ovomu
pravomu hrvatskomu slavlju.
Dubrovnik, 26 lipnja u 6 sata po
podne:
Vasiono srbstvo slavi Kosovo, Gjuniš,
Slivnicu. Danas proslavilo Dubrovnik.
Odpisi „Kat. Di liu
C. g. Motrilac — Brač — Boj{BK>
da bi branjeniku više škodilo nego
koristilo, stavljajuć odpust u one od-
nošaje! Znate i po činu kojim se ba-
vite kakav vjetar pu$e,
0. g. D. M. — y Bol -— Iz dna srca
blagodarimo. Živjeli!
C. g. S. T. - č. g. A. D. — č. g. M. Č.
i čč. gg. N. B , J. B.. I. B., B. B., A.
J., M. J., R. K.,I. K.,H. L.,M. I.,A.
M., P. S., N. T. T.; J. B., L. B., J.
D,. M. F., F. P , T. K., V. K., F L.,
A. M., A. P., G. L., F. V., i I. V.
Možemo po istini kazat, da nijesmo
čitali, nego učili Vaša cienj. pisma,
e da bismo se primakli onomu Sto Vaša
blagohotnost plemenito predočuje. Kad
u doba tolika truhleža u zadruzi niču
cvjetovi koji onolikim mirisom pa-
triotizma i dobrote napunjaju hrvat-
ski zrak, stariji nemogu nego Bogu
hvalit, što u novu pokolenju boljih
sila Vjeri i Hrvatskoj priprema, boljih
nego su kukavne današnje. Da Vas
Bog poživi, gg. i mila braćo, jer bu-
dućnost nije izvjestna i trebat će
svietlih umova, junačkih racžiša, da se
ni u tminam narod ne smete, ni u
p itežkoćama duhom ne klone dok do-
bri Bog pusti sunce i na naša vrata i
narod dočeka svoj pir. Hoće!
v Excelsiores ! Živjeli!
C. g. G. L. — Mljet — Prijateljsko sje-
ćanje i nakon od'eljenja, milo je, a
osobito kad je iskreno i kad iz
otačbeničkih uzroka niče. Što se nas
tiče, bratska hvala !
& g. D. - Komiža - Takodjer. Bla-
godarimo unapried na obećanoj brz.
obaviesti. Da je češće takovih!
Ć. g. I B. — Komiža — Vieran drug!
Žalimo što ne doprieamo da pismeno
na one upite odgovorimo. Nu bit će
na vrieme i kašnje Živio, hrvatski
sokole 1
ČC. gg. R, i K. — Nerežišće — Znani
ste i prokušani ste te i u pismu i brz',
čest. mili ste. Živjeli !
ČČ. gg. Dr.M. St., K., L., P.— Zagreb -
Brz. čest. onakve a od takovih od'i-
čnih otačbenika čast su nam i na-
grada. Smierno blagodarimo. Živio
Vas Bog!
č. g. O. K. B. — Pir»matovci — Na-
ručene tiskanice odaslasmo Vam na
22 tek.
Onaj sast. red izpustit, jer Vas drugi
predteko, u istom žalobnom predmeta.
Da ne, uvrstili bismo rado i radi ple-
menitog cilja i liepe pjes. forme. Ne-
zaboravite nas!
Zdravo!
Č. g. D. P. Z. - Rab - Bit ćete već
primili. Ciena f. 1:30.
ČČ. gg. Rogoznica, Komiža, i t. d. -
U dojdućem broju.
Č. g* D. D. — Imotski — Srdačna
hvala!
0. g- P. M. — Igrane — Odpremljeno
jučer.
ć. g. D. P. Z. — Lubenice — 1 Vama.
0. g. M. Ž. - Šibenik — 1 Vama 5.
izt. pr. broja.
0. g. 1. B. — Benkovac — Primismo
predplatu i ugodne bratske rieči na
v bodrenje i čest. Liepa hvala!
C. g. x. — Sinjska krajina — S naše
strane nepristranost u mjestnim pi-
tanjim, u koliko takvo stanovište nije
očito zlo. S toga će i vaš dopis u sviet.
Ono Što velite, da budite svakoga
iz mrtvila, e da se bore u čisto hrv.
smislu, veoma je hvalevriedno, jer
bez čista pravca, nema ni čista rada.
& g. B. i ost. biogr. pravaši — Biograd
Takodjer, sokolovi l Živjeli!
U. g. P. i I. B. -r Benkovac — Liepa
hvala!
Imamo da objelodanimo liep broj
predplatnih odpisa. Priobditi ćemo
ih dojdući put.
Uz to} da je toplo preporučeno
onoj gg. predbrojnicim boji otežu
s izplatom, da ne dulje dalje.
D. Ivo Plodan, vlaitnik, izdavatelj i odgovorni urednik. Brsotukom katoličke hrvatske tiskarne
pročišćenja luke neodgodljivo i da je
pravo i nuždno, da se za te radnje u
nastajni državni predračun unesu* odno-
Bne svote i da se jedared osnove udje-
lotvore.
To hoće pravica: to traži potreba, i
nada i državna, da i ovaj puk, — za ko-
ji se pored drugoga, valja izpoviedit,
sveosve malo, prema zaslugana i pre-
ma nuždi, sa strane visoke vlade u-
radilo, — uvidi, da ad radnih po-
reza i nameta ima i on u blizini
neke koristi, i da mu se srećom nijesu
na nadležnomu mjestu zaboravila toliko
hvaljena hrabra i požrtvovna pregnuća
sa Kralja i za Domovinu od godine
1666.
Boka Kotorska, dne 30 lipnja. —
Molim Vas veleuć. gospodine Ure-
dniče, da biste izvoljeli uvrstiti u dičnu
nadu „K. D.M aliedeći dopis, po komu
moći će se uvjeriti štov. čitaoci, da još
u Boki živi rod Hrvata. — Pri veli-
kom hrvatskom slavlju u Dubrovniku,
kod odkrića Gundulićeva spomenika
katolička hrvatska Boka biia je liepo
zastupanu. »Sve naše obćine, devet ih
na broju, položiše lovor vience sa hr-
vatskom vrpcom, Kotorska pak obćina
srebrni vienac, Mornarica, Slavjanaki
Dom, Dobrotska čitaonica, Budvanska
mladež itd. svoje lovor vience. Srbske
obćine pošto neuiogahu naše obćine za-
vesti, da zajednički postave srebrni vie-
nac i da korporativno učestvuju slav-
lju, podigoše masu te naročitim dubro-
vač. parobrodom odputovaše u Dubro-
vnik pod vodstvom zastupnika Vukoti-
ća. Troškove namirile obćinske blagaj-
ne, a dosta je doprinio t dubrovački
odbor. Ovoui prigodom, kao uviek, naša
bratija posluiiae ae svojim bizantinstvom
nebi li lahkovjernenaliepak svoj uhvatili,
nu hvala Bogu, 3ad ih pozoade svak amo.
Srbski zastup. Vukotić (poznata je, ona
njegova: nema krata do tri prsta!), budući
naš kotorski ekol. nadzornik pokušao
je, da bi mogao naše obćine zavesti,
prije ustrneno kod kotorske obćine. Ni-
jeau se mogli sporazumjeti pošto je za-
stupnik V. izjavio da bi vrpca morala
biti srbske boje (možda ona, koja je na
križu u srbskom svetištu na Savini!) a
pismo ćirilsko. Uzalud mu jedan od
Upraviteljstva reče, da su hrvatske bo-
je i njihove pozvav se na obćinski bar-
jak u Kotoru od 1871 i na barjak srb-
ske pravoslavne kot. garde, i da je
sramota »a tako zv. Srbe što se sada
tih boja odriču. Vukotić, ovim zastidjen,
»ije znao što odgovoriti, već samo reče,
da se on neBpominje (!) kakav barjak
ima srbaka garda i nepostiguv ništa
ode. Zatim se obrati na naše obćine
piauiom načelnika Grblja podpisano od
ostalih šest erbskih načelnika, da pri-
stana na trošak, a u toliko f'gura samo
srbska Boka. Na taj poziv njeke odgo-
voriše kako treba a njeke i neodgovo-
rne, što najpametnje učiniše. i tako vas
mu se trud izjalovio. Hrišćanske, tako
zv. srbske obćine na ponase bjehu za-
stupane, a naše takodjer na ponase. —
Na 27 lipnja stigoše u Kotor izletnici (Z
Banovine i Istre „Auatriom" oko 7 ure
jutra i bjehu pozdravljeni od obćine
mužarima. Obala je bila puna svieta,
koje neustrpljivo gledaše, da što prije
zagrli braću Hrvate. Obćinsko zastup-
stvo prvo stupi na parobrod i izletni-
ke, u ime Kotora, pozdravi prvi pri-
ajednik gosp. A. Lui. Odvrati mu g.
Arnold. Izkrcaše se odmah i pozdravlje-
ni od prisutnih sa: „Živjeli Hrvati" o~
tidjoše u bašću „Frana Jozipa". Tu IZ-
pjevaše: „Liepa nasa domovino," pak
pogostivši se obadjoše znamenitosti
grada, svukud oduševljeno pozdravlje-
ni. Kašnje opet se aakupise u bašei na
obali, da opet pjesmom pozdrave grad,
nu bjehu prekinuti zabranom c. k. po-
glavara Ragazzini — i tako otidjoše
na „Auatriu" i tu izpjevaše „U boj u
boj!" Sa obule htjedoše odvratiti sa
„Živjela Hrvatska", nu poglavar zabrani,
na svačije iznenadjenje. Tad se pozdra-
vise, parobrod se uput;; a klicanju ne
bi kraja sa „Austrije* „živio hrvat. Ko-
tor"" „živjela hrv. Boka" itd, a sa o-
bale: živjeli Hrvati! živio Starčević i
Strosmajer itd. Mužari pak opet izpu-
niše svoju. Uz to parobrod izpratiše
ladje, u kojima mladež pjevaše rodolju-
bne pjesme. Okolna pad mjesta tako-
djer izvršiše svoju. U .Boki dakle još
živi rod Hrvata, a i živjet ako će Bog
da ! -
— Starina Bokelj * —
Domaće Viesti.
Br. 5068. kazn: t. g.
M. P. Don Ivi Prodanu uredniku
u Mjestu
ODLUKA
U Ime Njegova Veličanstva Cesara
0. K. Pokrajinski Sud u Zadru, kao
tiskarni Sud, riješavajući o predlogu
28. Juuija 1893. Br. 8703. 0, K. Dr-
žavnog Odvjetništva u Zadru.*
Odlučio je:
Da sadržaj članka pod naslovom „Za
hrvatsko državno » narodno pravo"* u-
vrstenog u petom stupcu druge strane
i u prvome i drugome stupcu treće
strane Oasopiaa „Katolička Dalmacija14
izaalog u Zadru dne 26. Junija 1893.
Br. 44, pod uredniltvom popa Iva Pro-
dana sačinjava prestupak naznačen u
§. 305 K. Z. i prestupak naznačen u
§. 302 K. Z. kao i zločinstvo veleiz-
daje naznačeno u §. 58 c) K. Z,;
te s' toga potvrgjuje zapljenu rečenog
članka, naredjuje zabranu svakog dalj-
njeg razsirivanja zapljenjenog ćianka,
uništenje zapljenjenih primjeraka i onih
koji bi unapried zaustavljeni bih i raz-
štavljenje dotične sprave. —
To se, sa dotičnim razlozima, dosta-
vlja uredniku Don Ivi Prodanu i pri
obćuje so C. K. Državnom Odvjetništvu
u Zadru. —
Razlozi:
Uvaživši da se u onoj točki zaplje
nenog ćianka gdje se odobrava postu
panje učenika kod Bečkog Sveučilištu
proti Hrvatskom Zastupniku Crnkoviću
poradi koga bijahu osudjeni od Politi
čke Vlasti i gdje ae na taj način hvali
i opravda dielo zabranjeno po zakonu,
sadržava sva obilježja prestupka pred
vtgjen u §. 305 K, Z.;
Uvaživši da uporabom uvriedljivog
izraza Huni, u savezu sa ostalim izra
zima koji se nabodu u cjelom tiskopisu
nastaja se poticati na neprijateljstvu
protiv jedno] narodnosti cjelokupne Au
strijanske Države, dielo ovo kažnjivo
po §. 302 K. Z.;
Uvaživ da, tim što se cjelim sadrža
jem tiskopisa a napose osobitim izrazim
probugju je misao ustanka i gragjan
Bkog unutrnjeg rata u Austrougarskom
Državi, svrhom odtrgnuća jednog djela
od jedinstvenog državnog saveza, na-
staju obilježja zločina naznačena u §
58 c) K. Z.;
»bilja o poviest", učiteljici života, a ne
o romanima; o činim istinitim, a ne o
ipotetičnim, ili još gore o klevetama.
De Maistre kaže o poviesti zadnjih vie-
kova, počam od proteatanake reforme,
da je ona urota proti istini; a mi se
uaudjujemo pridodati o današnjoj po-
viesti, od kada vlade hoće da sebi pri-
svoje javnu pouku, da je da tako re-
čem ako mi dopušteno, monopol vladin.
Dakako, da je Protestantizmu bilo po
trebito ocrniti Crkvu, da tako prividno
prikaže istinu avojih novih teorija 5
a isto je ne manje potrebito naj-
novijim političkim pristašam, slied-
benicim Machiavella i Voltaira. Odatle
»toga sliede besmislene klevete proti
božanskoj ustanovi papinstva, u kojem
bi se htjelo nazrieti jedino civilnu usta
faovu, i odatle potreba, da se reagira
proti zlosretnoj bujici.
Lav XIII u tomu smislu osokolivaše
učenjake, nabrajaše mnogobrojnih i zna-
menitih dokumenata, i Ijubiteljim istih
^vara&e ono preveliko historično,
Bi osudjeno kao što u današnjoj od-
uči. —
Od C. K. Pokrajinskoga Suda
Zadar 3. Julija 1893.
C. K. Predsjednik
Bena.
#
» «
f Umro je na 6 tek. preč. kanonik
Andrija Matešan. Rodom bio iz Srinjina
tod Omiša. Uživao je u biskupiji veo-
ma liep ugled, radi svoga znanja i do-
bra ponašanja. Kao ravnatelj bivšeg sje-
meništa Priko odgojio je liepu kitu sve-
ćenika, koji se sa čašću spominju svoga
ravnatelja. Bog mu dao vječni pokoji
#
* «
Presv. bokokot. biskup Dr. Jos. Mar-
čelić odputovao je jutros u Spljet. On-
dje će se zadržat koji dan pa će pro-
aliedit dalje.
*
* *
Jučer dva sata nakon što je odputo-
valo iz Zadra družtvo talijanskih pred-
stavljača Galiina, pojavila ae u skladištu
novoga kazališta vatra. Skladište je iz
gorjelo. (Štete je do 4.000 f. Pretrpjeli
su i paiki, ali većina ih bila osigurana
za 2.400 f. Izgorjela je i bližnja konju-
šnica g. Mestrovića, ali i njegovo bilo
osigurano.
•
* «
Do desetak dana doći će u Zemunik,
da se definitivno nastane, dva tri sveće-
nika i nekoliko laika trapista iz Banja-
luke i da preuzmu upravu dobara Fon
tanella. Odmah će započet gradnjom po-
trebitih stanova. Prisutnost trapista u
Zemuniku biti će za tvarno i moralno
dobro Zadra i okolice od velike blago-
dati. Dakle dobro došli i bilo u sto do-
brih časal
*
* #
Na 9, ov. mj. novo utemeljeno „Selja-
čko gospodarsko dražtvo Dalmacije"
držalo je u dvornici „Grand Hotel" pr-
vu skupštinu, u kojoj bi imenovano O-
praviteljstvo. Izabrani su : predsjednikom
E. M Vuzio; pod-predsjedkom A.
prof. Nimira; viećnicima u gradu:
Alačević činovnik, N. Batistić profesor,
M. Pavišić posjednik i R. Vlahov obrtnik;
viećnicima u pokrajini; S. Coschina po-
sjednik; 11 Pagu, T. Gamulin posjednik
u Jelai, I. Jaramac posjednik u Metko-
vićima, J. Miović posjednik u Drnišu*
Radman obrtnik u Omišu, I. Ramada-
nović posjednik u Kotoru, J. Vučemi-
lović posjednik u Imoakome, I. Zanki
župnik u Trogiru. Tajnik-blagajnib : I.
K. Novak. Kao sodci: J. Alačević sa-
vjetnik, N. Krpetić kanonik i d.r Petar
Klaić odvjetnik.
* * «
Ministarstvo dozvolilo, uslied hitnih
molba namjestništva, d« se vjeresija za
uzdržanje bogoštovih zgrada, dotično
redovita ukupna vjeresija dalmatinske
bogoštovne zaklade, za godinu 1893,
prekorači do iznosa 20.900 tor.
*
* *
Sudbinom pristavu Milanoviću u Za-
dru podieljen je naslov i značaj savje*
tnog tajnika.
* * *
Gosp. nadzornik mljekarija Charoušek
u pratnji učitelja gospodarstva Mat. J.
Dudana i g. Plažonića nastaviše na 6.
o mj. svoja putovanja kroz dalmatin-
ske Zagorje.
* * *
Izmedju Janjine i sela Putnikovići u-
stanoviti će se prvim kolovoza nedjeljni
poštarski prenos, a tako, i izmedju O*
puzena i sela: Slivuo, Komin, Rogatin,
Plina, Desne, Bagalovići, Podrujnica,
Borovci, Novasela i Struge.
t. j. Vatikansku Knjižnicu, n kojoj bija
še sahrajeno toliko istinitih dokumenata,
koji sveosve pobijaju klevete nadriuče
niaka, i koji sipljuteće sipat uviek naj
sjajnije istinp, pri kojima će se sve nji-
hove šuplje teorije, sve insinuacije, sve
izmišljotine razpršati kao magla na vje-
tru. Stanovito je, da će ae i na tom
polju protivnici morat vidjet pobiedjeni,
samo ako uzhtjednu priznati, da i pape,
akoprem vrhunavskom moći obdareni,
jesu zbilja ljudi, da se zakoni ne usa-
vršivaju u jedan dan, i da se prošlost
ne sudi kriterijima današnjeg dneva,
koji ako su dobri, to je tek zato, jer
će bit možda imali zahvaliti svoj poče«
tak ili bar razvoj božanskoj ustanovi
papinstva.
I nije moglo biti drugčije, a da ne*
bude dotjerano kraju divno djelo za*
četo u misli velikog pape, t. j. da se
potakne i razvije liepa knjiga, koja bi-
jaše shvaćena u najužem smislu. I tako
je imalo biti, jer je liepa knjiga kao
sadnji potezi kiBta, k6 sjena, što oži-
* • *
Primamo iz Šibenika, 5 srpnja: Tko
Što čini, sebi čini! Tako i našem vitezu
pri dolazku braće Hrvata odvratilo ae
po njegovim zaslugam : nehrvatu budi
daleko kuća od poštena hrvatskog srca.
I mi i Banovci držasmose one Staroga ;
SSL Slovosrbima, sa narodnjacima po
mogućnosti ni u crkvu. Da se poslužim
ovom pučkom:. Ostade vitez kd bra-
bonjak na sjedilu! —
Kako se približuju obćinski izbori
hoće ae Šupukovcima izgreda praviti.
Spremaju izlete u razne odlomke ove
obćine, da strahovanjim dodju do cilja.
Prvi izlet čujemo namienjen je Vodi-
čanom — da ne pane u oči stano-
vitim krugovima, kane početi sa vanj-
skom obćinom. — Sprema ih se desetak
brodici Ko da je malo strahovlade nad
hfvatima u šibenikn, hoće se kamarilli
izazvati mirne i kremen-hrvate Vodičke;
te na njima ponoviti žalostne dogodjaje
od 15 godina nazad i ako u Vodicam
ondašnji vodiČki hrvati oa obranu Šu-
pukovaca svoju krv lievali. Vodice su
rak-rana na narodnjačkom srcu od za
dojih izbora za pokrajinski Sabor i ce-
sarevinsko Vieće. Poznavajuć plemenita
čestita i neustrašiva hrvatska srca Vo-
dičana, stalni amo : da će oni znati pa-
metno i razborito priteći svaki naro-
djački izgred, ma aa koje strane ovaj
bio preporu&m. U vatri se zlato kuša
*
« *
Vodice, 8 srpnja: Valjda ualjed naše
podavne jadikovke u ,,K. D.w: da voj-
nička vlasti rabe „sazivnice" momčadi
u njemačkom jeziku, ovih ih dana po-
SIHSO djelomično na hrvatskom'). Pravo
rekoše: pitaj i dat će ti «e! Nu ova
rečenica ne vriedi za narodnjačku
družbu. —
U prošlu nedjelju parobrodić zadar-
skog družtva ne htjeo se, ko po obi-
čaju, svrnuti u našu luku; ostao ua
„ždrielu". Novotarija, koja nam se ni-
malo ne hvata ušiju! Čujemo da su šta
takova gg. družinari zabranili kapetanu
parobrodića, jer pošto plitčina, da im se
kvari parobrod. Da je u istinu naša
luka plitka, to je nepobitna Činjenica.
Ali na „glavi" luke tomu je dobričak
mjeseci, parobrod „Nehaj" ukrcao je
preko 500 hektolitara vina, a nosi 70
tonelata. Pa ako se ovaj mogao krcat iz
luke izvući, čemu ne bi „Airone" i
„Rondine" koji su 21 tonelate ; za s/4
manji? Mjesto gdje je „Nehaj" krcao
neka za pristanište odaberu; pa tako iz-
bjeći <fe se pogibelji, da ae čeljad u
brodicam za dlaku ne potopi k6 u pro-
* »j nedjelji, jer bili prekrcati robe za
Zadar. Ili nek nam se dade redovit pa<
robrod; ili nek nam se „neredovit"
digne, — barem bit ćemo na čistu, da
nas se hoće oBamiti, ko i dalmatinsku
krnj«;?djeznicu.
* *
') Ugodno nam je to čut. Kad bi vlasti
svugdje ovako se pravici odazivale,
koliko bi bolje i po nje bilo! Ur.)
Pišu nam is Šibenika, 8 srpnja: Ve-
liki $upukov privrženik, da mjernik
Maizner, ima više godina, da je zgoto-
vio i držao kupalište u ljetno doba, ne
doisto na najboljem mjestu, blizu crkve
sv. Dinka u Šibeniku. — Koristi odatle
nije mogao vaditi, jerbo je bilo malo
kupalaca. Nego ove godine nije viditi,
da se sprema kupalište. Nije nam žao,
što ga nema; dapače se svak ima uzra-
dovati, što je ponestalo doata sablazni.
Sada pak zli jezici hoće da kažu, da je
Maiznera obćina podpomagala za uzdr-
žanje kupališta, nećemo reći sa koliko
forinta, jer se i nam čini odviše i ne-
vjerojatno. Uz to je istina, da je Maiz-
ner došao u $ benik bes dobrih gaća,
a sad nakon dvadeset godina jedan je
od prvih imućuika. Svakako znao je
što radi, i kako radi.
vljuje sliku, k6 akupocieni okvir, što
nadmašuje naris. Liepa je knjiga po-
atignuvši svoje savršenstvo, uviek ukra-
sila velike uspjehe, zlatnu doba moral-
nog i materijalnog dobra svih naroda.
Lav XIII kao izvrstan pjesnik i proza-
ista, koji posjeduje podpuno svu dražest
Horacija i Ciceronake forme, snabdje-
vene dubokom naukom, morao je iz same
nužde, da obći s drugima, koja nužda
napokon je i svojstvo znanja, nastojati
da prosije u svećenstvu i katoličkom
svjetovnjačtvu svoju veliku ljubav za
liepom knjigom. Svojim primjerom zbi-
lja pozivlje na natjecanje, pišući formom
punom gizde i života enciklike i breve-e
koja će ostati potomstvu kao uzori lie-
pa pisanja, i darujući Ijubiteljim poezije
elegij&, od& i himn& u tri klasična je-
zika, koje se odlikuju nad sve ine kit*
nošću, elegancijam, i izvofnošću. Oso«-
koljuje književnike nagradama po svo-
jim silama i otvara mladeži uzda*
nici vjere, palestru za književno u-
•avršivanje u® posebnu katedru sa po«
» « •
Primamo od prijatelja s Visa: „Jur je
svakomu poznato kako 11 Dalmata piše
odurnim načinom o veličajnoj Gundu-
lićevoj svečanosti, koja je onako divno
izpala u hrvatskom duhu. U Visu odlu-
Čiše s toga odbit do cigloga broja talija-
naškog Lista, (Najrječitiji odgovor. Urt)
Oemu da svojim novcem, iz puke znati-
željnosti, podupiremo List koji grdi i
psuje Boga, vjeru, pa i nas i naše naj-
veće svetinje. Dolje B izrodima Listovima
*
* •
Izišla je VIII. ovogod. knjižica Pučke
knjige: »Kamenčić ćudorednoj prosvjeti
naroda obćem boljku posvećuje Mladen
Barbarić." U Zadru Nagradj. kamo-tisk.
Vitaliani. Str. 62.
» • •
Na 4 tek. žandarski poštovodja u E)r-
veniku Josip Šutaji iz kranjske, pokle
je u vrh kreveta nad glavom metnuo
sliku Gospe Sinjske i užegao 6 svje-
ćica, legao na krevet, izpali iz puške
sam sebi u giavu. Nakon pd sata pre-
minuo.
* *
Biograd, 7 srpnja: Svaka tamnica
mora da ima svoga čuvara. Tamničar
snuje kako da pribavi svjedoka, koji bi
za nj svjedočili, traži zgodu da se do-
govori sa rodbinom, znancima itd , a ako
je pak zatvoren zbog velika zločina,
zdvojan, mogao bi i snovati, da pobje-
gne ili da tamnica zapali, il da se u-
bije. Takova se šta i u istoj biograd-
skoj tamnici možda kadgod dogodilo. A
ipak, rek' bi, da starija vlast boće, da
odstrani iz sudbene zgrade tamnice ču-
vara. Ako je moguće, da i sa čuvarom
tamničari pokušavaju štogod, što bi istom
bilo kad bi znali da nema nikoga koji
ih nadzire? Svi smo podložni bolesti,
pak i tamničari. A da se noću koji raz-
boli, koga da dozove na pomoć? —
Odstranjenje čuvara, vele da je zahtiev
nužde, jer da se tim misli tobože pri-
skrbit mjesto za uredjivanje zemljištnih
knjiga. Sudac imade svoju sobu, pisar
je imade, a soba za arkiv takodjer ob-
stoji. Jo* su dvie sobe koje mogu biti
dostatne za taj posao. Dakako, da bi
bolje bilo, imati prostranijih soba i više
njih; no kad to nemože biti valja se
zadovoljiti s onim sto se imade, bolje
nego štetonosne korake poprimat.
*
* *
Iz Prvić-Luke: Po primljenim oba-
viestima držasmo da će dneva 29 pr.
lipnja braća hrvati vraćajnć
se sa du-
brovačkog slavlja o sunca zalazu izpod
jedinu granu klasičke literature, a po-
najpače za onu, posvećenu proučavanju
velikog talijanskog pjesnika Alighieri-a,
koje je djelo zaludu kušala oboriti revo-
lucionarna vlada.
Ova i još mnoga druga koristna djela
provedena su od današnjeg Pape, ne izo-
stavlja juć ni napredak liepe knjige n
dobi papinskog sužanjstva.
Pozniji unuci težko će vjerovati o to-
likoj snagi jedne ustanove, jurišane oda
svih strana, za koju mnogi pomisliše,
da joj je kucnuo zadnji časab. Koliko
li bi iz toga mogli naučiti protivnici,
koji imajući na ustnama sveto ime slo-
bode, htjedoše zbilja prostrieti svoju 0*
blast nad stečavinam uma. Oni znadoše
razruiiti svu zgradu, što je najzad vrlo
lako bilo, al je tteznadofie uzpostaviti.
Tu se hoće mnogo više nego lakiA na*
redaba, s kojima se razpravlja i radi
ne samo kroz Listopad, kako reče Dan-
te, već kroz godine, a traju tek do po-
lovice Studenoga. Svrgao se je stari su-
•tav bez poznao ja, i bez poananja po«
tvrdjuju se novi netemeljiti sustavi, iz
kojih potiče kržljavost literature, za-
bluda mladih umova, koji zamagljeni
skepticismom gramze za pokvarljivim
verizmom, naravnom posljedicom bez-
vjerstva, koje je zahvatilo velik dio na-
roda. Pa ipak, to bijahu sustavi sasta-
vljeni od talijanskih velikana.
Oh dao Bog da bi jednom prestala i
na književnom polju ova kobna sliepo-
ća, i da živo nastojanje Velikog Pape
bude zorom predhodničim onog sretnog
dneva, kad će biti sve „u Krstu obno-
vljeno" !
mi
za novac i za časli; unapried će, uz
nove nesretne nazore o jeftinoj re-
habilitaciji,, i još gore.
Zakon je naravi, da je nauka zla
oduka, i da krsti vuka, vuk u goru.
Kuša]te s loga ljude, jer sudbina
cieloga jednoga naroda, nije igračka.
Radi se o moralnim i materijalnim
uvjetima njegova života. Ne budimo
lakoumni. Gojimo slogu, ali tražimo,
da oni koji o njoj najviše viču, a
najmanje u nje smislu rade, djelom
vika posvjedoče. Gojimo slogu, ali
slogu dobrih, prokušanih, slogu u do-
bru i slogu za dobro. Drugčije, vje-
rujte nam* jer svi znaci to bjelodano
kažu: kako što je ume sloge cvalo
iliistvo i jugoslavenstvo {I. edicija),
kako što je u ime sloge trovalo i
smetalo narodu narodnjaštvo i srbo-
hrvatstvo (II. edicija); cočekati ćemo
u ime te blažene sloge i treću e-
diciju, kroz sjedinjenu opoziciju. A
što bi mogla bit ta treća edicija ako
ne nadgrobna pl<>ča:
Prijatelju, koji ovuda prolaziš,
kaži svietu, da je ovdje bio narod
koji se nije nikada nikomu podlo-
žio, ali se je u ime sloge sam pod
ovu ploču zakopao.
Dixi. A Bože daj da se ne obi-
stini.
A obistinit se neće: 1) ako se
vratimo na čisto hrvatsko državno
pravo, koje hoće, da sve šio je hrvat-
sko, bude zajedno; i da bude
sve, prema pravu, neodvisno, uz
gospodstvo jednog imena čisto hr-
vatskoga i jedne vlasti, vlasti ćisto
hrvatske: hrvatske u naziru i hr-
vatske u djelu. Obistinit se neće,
oko budemo uz to rabili sva dopu-
štena') sredstva u tu svrhu.
2) ako na oltaru domovine svak
svoje slučajne posebne ciljeve, inte-
rese, inftde, lak me, taštine žrtvujemo.
3) ako duh našega rada bude kr-
šćanski, duh koji sa svakim u soci-
jalnim odnošajim postupa po načelu
pravice i ljubavi, a u političkim od-
nošajim ne zaboravlja, da nijesmo
vlaslni prava treć h, kao što su pra-
va naroda, ni krnjit ni mienjat ih,
nego smo vlaslni i dužni samo ljubit
ih i branit ih, bilo kad naui to
prđdi, bilo kad nam to donosi
poruge, poniženja i šlete, ili nam
lak i žrtvu života zahtieva.
4) ako se kanimo u politici mode
i strasti, a sietimo se, da ljubav
domovine, nije eroličua ljubav, nego
neprestana junačka i plemenita šrtva
za dobro iskrnjega.
vatskom izkazu nije bilo vidjeti; ni
na „komersu" u svralištu „Laoroma"
nije prisutvovao, a kamo li učestvo-
vao. Kod „Male Braće" pako od
svojih sumješćana Konavljana dr.
Miho duo ih: odstupi sa političkog
mezeva; preživio si se! Jedino na
povratku put Zadra, pri ukrcavanja
u parobrod njekoličak — pod uvjet
da se pokori „sestorici" {Šestorici ili
Šestnaestoricif — Upit f7r. (kliknulo
mu „živio!" I ovaj cigli narodnja
cima „živio" bio britki mač u srcu
njihova prvaka.
Odkriće Kačičeva spomenika u
Makarsko] dalmatinskim narodjaci-
ma zadalo prvi težki udarac. Tu
narodnjačka ranu pozledio doček
Dalmatinaca u hrvatskoj preslolnici,
divnom Zagrebu u vrieme izložbe,
za odkrića Kačićeva spomenika, a i
„Obzoraštvu" želudac pozlilo. U Du-
brovniku za odkrića Gundulićeva spo-
menika i „narodjačtvo" i ^Obzoraš
tvo" i „Slavosrbstvo" u pepeo se
pretvorilo — sa hrvatske ujive laj
korov izčeznuo. Za njima hrvatski
narod ne suzi; ali suzi: što strrnka
prava, što Siarćevićanizam i u Du-
brovniku ne okitio se lovor — vien-
cem ko 1890 u Makarskoj i 1891
u Zagrebu. Svoj Iriumf slavile neiz-
vjesne i još lamue „opozicije", da
lačnije — „ujedinjena opozicija".
Sačuvaj Bog, da bih ovim htjeo
mjeslo „sloge" neslogu podpirivati.
| Ali, ako je sloga, ta samo u dobru
I mora biti. Ako je u dobru, tad ne-
naravni i hrvatskom narodu neshva-
tljivi, nepojmljivi naziv „ujedinjene"
ili „ujedinjena opozic.ja" morao bi
pak grieše. Rad'štn, po dobru i o•
pasniji sa.
Pri sadašnjim nebuloznim obsloj-
nostima „ujedinjenih opozicija"; i-
pak tješi nas: da, što slavlje u Ma-
karskoj, što slavlje u Zagrebu, što
nedavno slavlje u Dubrovniku —
bude li stranka prava držeći se strogo
svog* programa, oprezna, te sa reser-
vom primala; i to samo stanovite obra-
ćenike - pospješili će se čas jtkad
će u čitavom hrvatskom; narodu, u
svim hrvatskim pokrajinam biti je-
dno stado — stranka prava;t
jedan nje pastir div Ante Sthr-
čević.
Pavao Roea.
-~WVWV \f\f\fw
Crkvene viest.i.
Prigodom izložbe u čikagu ka-
tolici sjeverne Amerike držati će
katohčki sastanak.
Program je sastanku u glavnom
sliedeći :
1. Socijalno pitanje sa gledišta
koje zauzimlje Sv. 0. Papa u okruž-
nici De cond\t<one opificum.
2. Pitanje o uzgoju.
3. Neodvisnost Svele Stolice.
di, najbolje evala. Nu kad je dolao du-
šmanin pa preko noći posijao sjeme
razdora i nemira po našoj oblini, na-
ravno, da ne ostade ni Biogradsko tlo
čisto od takva korova, dapače ono, kao
glavno sielo njegovo, bilo je i preobil-
no urodilo dosljedni.u plodom. Poslje-
dica razdora bi uništenje svega, što se
slogom postiglo, dakle i hrvatske či-
taonice. Njez no rassulo težko se doj-
milo svib obćmskih rodoljuba, a osobi-
more, napravi od vodenoga i morskoga
taloga brieg (banco). Uzrok je tomu
briegu sudaranje vodene sile ?a mor
skom plimom, te je na tomu mjestu
najplitčija rieka. Ovo je opomena da se
nedogodi kao sa presušenjem dotično
čišćenjem Neretve. Pri razvidim neka
se nezaboravi upitati izkusnije seljane:
odakle izvor bolesti i kt>ko da joj se
dod e haka.
Imamo još jedno životno pitanje na
to nas Biogradjana, te odmah stadosmo I,dnevnomu redu (na bartji), naime dio-
Sto ima nova po svieti» ?
Ugarski primas Vaszary izjavio t>e
je kr. savjetniku Robozu, da o svom
putovanju u Rim nije primao od kralja
nikakovih uputa, već jednostavno dobio
je nalog, da izruči kraljev pozdrav Sv.
se ipso facto u naziv stranke prava I Otcu. Ni od ugarske vlade nije primio
pretočiti, i svojim političkim vodjom | "ikakovih "alJut.aka- Kad gaJ8 Primio
dr. Antu Starčevića — tog uzor-
hrvata — priznati. Ne, nije dosta
priznali se hrvatom; tim nazivom
krste se i magjaroni, pa i pokojni
naši narodnjaci; a ipak ostaju, ono
što jesu — tudjinske prirepine. Ne,
nije dosta razmećati se: pravaš sam!
Treba i udesiti svoj rad u duhu
programa Staroga. B ti za sjedi-
njenje samo Dalmacije sa užom Hr-
vatskom., to je veleizdaja na svom
narodu. Pravaš, Starčevićanac
puklo kud puklo — iztiče, zago-
vara, zahtieva ujedinjenje, slobodu,
samostalnost svih hrvatskih pokra-
jina. A izliču li to naša „šestorica";
zahlievaju li to „ujedinjene opozi-
cije" ? Zastupnik Ljubić za vrieme
izložbe u Zagrebu nasjekao je:
Hljednu li združenje Dalmacije sa
5) ako budemo primjerom vojsku 1 Banovinom,^ Bosne, Hercegovine,
- dobre vojnike nadarivali | jglre. svih hrvatskih pokrajina,
recimo da nećemo l A to je pro-
gram Htarčevića i Slarčevićanizma.
Sve ih ništa. HrugČije, na staroj srno:
pod „obieljeiim grobovina", zauda-
rat će slavosrbština i narodnjačtvo.
Stari i iskreni njegovi pristaše
ne drže do bro)a pristaša; oni bro-
je na značaj pristaši. Nek se trie
bi guba iz lorine! DoČun, sa novim
preokretom, stupit će u Ntranku prava
svakog smeća, i — vukova u ovčijoj
koži Nakon dubrovačkog slavlja i
spljetski „Narod" izmolio djelo skru-
šenja pred „šestoricom"; struja ga
povukla, pa joj se ne može da otme.
A koliko će taj prisilni preokret
tobož in melius čistoj hrvatskoj stvari
koristovali? Stran a prava, ako se
ne misli iznevjeriti programu Sta-
roga, sa reservom imali bi primati
stare grešnike; njekoje pako po-
podnipošlo ne smije da primi — bu-
dući se preživjeli; a ovim, ako je
u istinu do sreće, ujednjenja, slobo-
de i samostalnosti hrvatskog naro-
da, morali bi i sami povući se sa
političkog poprišta u — Ijupinu za-
boravi; inčije služit će za smetnju
i smutnju: oni su toliko zla dopri-
nieli svom hrvatskom narodu, da se
podnipošto nemože preko njih, je-
dnostavno „spužvom prek", a da se
preporode ko Feniks ptica
opake korili i pedepsavaii, pa bude-
mo Sa poštenjacim u slozi i spora-
zumu radili, i oprezno postupali.
6) ako napokon budemo uztrajni,
jer qui perseveraverit coronabitur,
uztrajni u obrani svih narodnih sve-
tinja, da one ostanu vazda u skladu,
po onom redu i stepenu, kako saviest
zahtieva, ili ti kako no hoće: Bog
i Hrvati.
.—.—^'^rK^A.K*^
8a Dubrovačkog slavlja. )
VIII
Vodja narodnjaka g. zastupnik i
poslanik dr. M»ho Klaić, osokoljen
slučajnom mu ovačijom čeških (a ne
-— hrvatskih) djaka - pošto bio
sa SJasarikom (nakon svog krnj od-
govora Crnkoviću u delegacijam o
hrvatskom državnom pravu na te-
melju „nagode" !!) došao prisustvo-
vati hrvatskomu slavlju u Dubrovnik,
e da sebe i svoju družbu — na-
rodnjake od rasula spasi. A kad ta-
mo, Dubrovačko slavlje „narodjačlvu"
dalo zadnji i to smrtni udarao: —
narodnjaci prošli gore od samih „sr-
baVPr. Klaića, pri nijednom hr-
Papa u audjenciju razgovarali su se o
crkvenoj politici, al od Sv. Otca nije dobio
naloga, kako se ima u buduće držali u
tomu pitanju. Činjenica je, da Sv. Otac
pozna izvrstno ugarske odnošaje i da
se za njih vrlo zanima. Ni od kardinala
Rampole nije dobio riikakove upute.
„Bosnisehe Pust" slavi u broju od
subote petnaestgodišnjicu, kad je au-
strijska V« jska unišla u Bosnu. Po spo-
menutom Listu teee sada tamo med i
mlieko, o čemu dragi bas toliko ne zna-
d". Mi znamo tek to, da se u Bosni ni-
je prije znalo z<t „Srbstvo", al u ovih
petnaest godina uciepilo ga se, a sve
na temelju vjere, a nešto pomoću di-
nara iz Beograda i t. d.
Iz Madrida javljaju, da te se £milij
Castelar kaniti politike. U skupštini,
koja bi držana dne 28 pr. mj., izjavio je
da Će vodja posibilista biti u buduće g.
Abaruza. Ujedno se poručuje, da će se
0 iStelar odreći nov ua, te će napustiti
vodstvo svoga Lista „El Globo."
Od 161 zastupnika za bugarsko So-
branje izabrano je samo devet oporbe-
njaka.
Od 1 kolovoza unapried uSla je u Ru-
siji u krepost carina za 50 po sto viška
na trgovinu iz Njemačke i iz njemačkih
naselbina; povišena je takodjer za je-
dan rubalj teretnina na sve njemačke
brodove, koji ulaze u- ruska pristaništa.
Do sada se u Englezkoj dalo u bez-
posl:6enje 250.000 rudara.
U pokrajinama Buenos Airesa, Roza-
rija i Santa Fe u Americi buknuo usta-
nak. Bilo je krvavih okršaja. Do sa-
da ustaše prevladjuju. Ustanak se na-
pried širi po svoj zemlji.
r> C - o rj _
NAŠI DOPISI.
rr islitij kako da ustrojimo novo takovo
hrvatsko družtvo', koje bi nadomjestilo
prvo. — Prvi koji zače tu misao i koji
se najviše žrtvovao, da se ista oživo-
tvori jest vrli rodojjub gosp. Josip Ba-
ran?. Šiikup;o njejžoličak naših mladića,
da ih izvježba na tamburici i tako po-
fkuša, nebi li mogao ostvariti svoju ple-
menitu,iiauuiaj>p, ustiojiti naime pjevačko
tamburaško druž^tvo4. koje bi opisne
njivalo duho e u našoj domaćoj glazbi i
bilo istodobno potipalo na ozbiljan otač-
benički rad. Pokušaj uspjeo da nije mo-
gao bolje. Nema jt>š j)i godina, n ši
tamburaši, većinom seljački ali pošteni
sinovi, svojim uspiehom baš nas iznenadi-
le, jer pokazaše da bu dorasli onoj tež
koj zadaći, koju si predstaviše, skupa
sa svojim učiteljem. Nego uza sve to
ne da se poreći, da ustrojenje ovog
družtva, čista je pobjeda hrvatske svie-
sti, koja se, hvala Bogu, sve to više
uvriežoje i razplodju^e i u ovom puku.
Istina, gno nije pol tićko družtvo, u ko-
jem bi se izkljočivo imali grijati duho-
vi pri (»tačbeničkom planu, istina, ovo
je dom muza umjetnica, ali domaćih, ali
hrvatskih muza, pa se zato i zove „Hr-
vatska Vila'. Društvo je dakle hrvat-
sko, pa kao takvo ne može da izgubi
svoje političko značenje u svomu djelo-
vanju, pošto i svrha mu je širenje hrva'ske
glazbe — Kao što nikakvo ljudsko djelo
ne može se oteti neizbježivoj cenauri
katoličke mrralke, tako i rad svakog
gradjanina, ma bilo na kojem mu dra-
go poljU) mora se podvrći politici dolič-
nog naroda. Jer napukon što je politi-
ka ako ne zauzetnost ili ti briga za ob-
će dobro? Ako je to dakle prava poli-
tika, kao Što smo stalni da jest, može
li nara se predbac't, da će družtvo pro
mašit svoju svrhu, ako se zaodjene po
litićkim plaštem, ako to jest, da razgo-
vjetnije rečemo, ozdrži pri svakom dje-
lovanju svoj hrvatski karakter? Nipo-
što, dapače to je uvjet, bez kojeg bi
družtvo izgubilo svu svoju čarobnost, pa
možemo reći i razlog svog obstanka.
Dobro je dakle i potrebito držati vaz
da na pameti, da družtvo mora biti za-
dahnuto čistim hrvatskim duhom, do
šarenjaka a još manje političkih protiv-
nika u tom družtvo ne može niti smije
biti, jar naši du«mani, kivni na sve što
hrvatskim duhom diše, nemogav uništiti
nas i našu narodnost, kad bi bili u
družtvu, nebi se žacali oskvrnuti i
umjetnost našu, zapriečiti tako nao-
braženost u puku i ugušiti svako liepo
i plemenito ćustvo u narodu, znajuć do-
bro, da naiglavniji uvjet razvitaka i
blagostanja stoji u raolrazbi. Stog po-
gleda samo hrvati rodoljubi nebi se i-
mali pokazati mlitavim prama ovotn
družtvu, nego svaki po mogućnosti do-
prinieti da se širi, oppbito u puku ta-
kvo plemenito djelo Ne kažem proti
vnost neg i sama mlohavost prama ta-
kovu družtvu bio bi indiferentizam za
hrvatsku ideju u na&oj obćini, nebiti
Član »m istoga, bilo bi sramiti se svog
irrena, a ne podđpirati ga po svojim
silam, b'lo bi ne ćutiti plemenito — Bio-
gradjani! Proš i smo ih gorkih, ali
post nubila Phoebus. Bilo je naime tru
da, bilo je poži tvovnosti, ali sve to sto-
truko nam će se naplat'ti i jer smo po-
šteno-mislili i radili Svi složno dakle
prionimo uz „Hrvatsku Vilu" ! Hajdmo,
da se nasladimo medenim zvukom nje-
zine lire; hajmo! liepši je za nas nje-
zin r.eg Arionov zvuk ; hajmo, on će nas
opnjajuć združit bratskom ljubavlju u
n^p mutljivu slogu, slogu poštenaizra-
čajna rada. Tim će prestati abnormal-
nost našega stanja, izjednačit će se o-
sobne razmirice, pa svi jednim duhom,
jednim srcem, pokazat ćemo na skorom
bojnom kreševu što može šaka Hrvata
kad hoće. — Žurimo se! pa ćemo na
skoro vidjet i našu zlatokrilu Vilu za
sjesti za Hrvatskomu Parnasu dostojno
mjesto medju ostalim svojim drugaricam,
što su širom cielonaše domovino —
») Vdli^o ovako, nego ono „zakonita" i
jer je često šire „dopuštene«
kjp ono drugo.
Biograd 25 srpnja,
Post tot diicrimina rerum odobren
nam je pravilnik hrvatskog tamburaškog
družtva „Hrvatska Vilau u Biogradu.
— Koliko su ovdješnji pošteni i izkre-
nj rodoljubi pretrpjeli i materijalno i
moralno, od časa, čim se zametnuta i-
deja da se ustroji takvo družtvo, pia do
današnjega dana, sam* Bog zna ; »1« oni
ne žale svog truda; zaboravili su sve
jedna gnjila jabuka pokvari stotino I muke, pa im ne lebdi sada drugo pred
zdravih! Narodnjaci, obzoraši, Sla očim.a« »egoJedini cilj; uztrajati odva-
») Ojij nam je članak stigo nakon obie- I h> iege ^ uezf)an9tya ; 0ni | • ... „ Rv ^ ,-
lodanjena zadnjefa >roja. Radujemo I Meni a' orem znadu ier 1 , • A ž! J Bnlgrado^-J^sibsmo u ovom proš,članku jednake I gr,es.e oa Prf® znaau^ jer 1 trlotičko drultvo, našu čitaonicu, koj<i je,
" t*m kao Sto i g pisac. Ur. • učeni, razlikovali dobro od zla, i- * dok je bila |od uplivom poštenih Iju
Boliu, 28 srpnja.
{Blato — Dioba strane — Duhan —
Arkeoložki sastanak).
Da ]0& nješto preporučimo .glede bla*
ta. Akov se bude radilo o presušenju i-
stog^ (rekoh ako, a ne kad, jer u oči
izbora, što' te volja;, a poslie, kd da te
nije ni vidio) upozoriti je vlasti) da do
bro razvide i ispitaju stvar, eda se u
taman netroši. Ta bi se proučavanja i
lzvidi imali poluzi mati na Jiau mjesta
i uprav ok6 uSća r^eie, jer je tu naj-
močvacnije bfato,. tu je. k^ko je u pr-
vim dopisim napomenuto, željeznica, tu
se taman pri u&ću^ gdje voda ulazi u
ba strane (muše). Mjerač, k< ji u tu svr
nu osobito poslan od ^em. Odbora, o-
premio je raavide, na licu mjesta, ima
tomu 3-4 mjeseca, a stvar se još oteže
tako, da se čuju po selu glasovi: „više
će se potrošiti, dok se p^dieli, nego vr!e-
di strana.u «,.
Dozvolila je i * nama Vlada snditb'i
duhana. uTo bi nam upravo dobro došlo,
da je podieljena strana,jer bi narodna
krivini i«ite posadio duhan, tim bi tro-
škove krčevine naknadio, a duhan bi
bio prve vrsti, jer mu je u prilog po-
ložaj i zemljište. O vrsti vina iz strane
i o koristi netreba govoriti, dosta je
samo pogledati na Sućurac. Ugledajte
se u nj. Napried dakle sa diobom.
Eto nam se približuje daD, koji će o-
stati neizbris v u poviesti Solina, naime
prvi sastanak kršć arkeologa u Spljetu
Solinu Kako se čuje dohrliti će na isti
množtvo naroda, a osobito naučojakđ, iz
cieloga svieta. Ti će ljudi, kad se po-
vrate k svojim kućam, pripoviedati, pi-
sati, te raznos;ti glas po bielomu svie-
tu: koja je znimenost naših starina,
koji narod sad ovdje pribiva, koji su
mu uvjeti života, koje je naobrazbe,
kojih je osjećaja i koje su mu težnje
(ideali). U tako znamenitoj prigodi, eda
nas nenazovu divljacim, a i u samoj
koristi naroda, držim, da bi bila dužnost
nafiih poglavica, da se zauzmu i da od-
rede, neka se veleučeni gosti što do-
stojnije i svečanije dočekaju. Kad bi se
i na teret odlomka štogod potrošilo, nebi
ništa izgubio, dali bi dobio. Do koga
je neka providi.
Bog i Hrva'i! gospodine uredniče.
Solin)anin.
1% Ninjske krajine, 26 srpnja.
Na 8 t. m. po podne stiže s Voštana
na Tijeric i u ovo zadnje iztočno selo
Sinjske obćine, Presvietli Biskup Nakić
sa radišnim svojim supoh idoicim preČ.
kanonikom Žuvelom i m. p. D.Andrijom
Matasom. Revni župnik Tijerice 0. 1.
Škopljanac pričeka na mejašu Presvie-
tloga sa svojim pukom i doprati ga do
svoga stana. Na dohzku Presvietli Bi-
skup u crkvici navie*ti prisutnicim svrhu
svoga pastirskoga pohoda žHež i nutka-
juć, da, po mogućnosti, pristupajn sveto-
tajstvim i tim udioništvuju milostima i
oproštenjima uključnim u njegovu prvo-
mu pastirskon.a pohodu.
Sutradan svanu sv. nedjelja, dan sreće
i radosti po pravovierne duše. \i raznih
seosk'h zakutaka ranim jutrom osukuje
se tijerički puk hrleć se pomiritii i sje-
diniti sa božanstvenim Odkupiteljem.
Akoprem dan svetačni, kad je svaki žu-
pnik zapačan u svomu selu, ipak dva
obliža susjeda sela Tijerice zarana do-
djoše u pripomoć svomu Starešini Bi-
skupu i kom8 ji fra Ivanu, da im olako-
te trud. Svieta bilo izobila i misnicim
pune ruke posla. Pre^viet'i Biskup pri -
vidio u crkvi, što mu dužnost nalaga,
zatim propi'ivao djreu i tumačio nauk
kršćanski. Kad ie nakon toga započeo
podnevnu s. službu Velečastni Matas,
Presvietli se n je osvrćao na svoje ozno-
jeno Uče. već je pod s'oljetnim hrasto-
vim hladom saslušavao u s. izpoviedi
pravovierne du£e. Preko s. Mise preč.
kanonik propoviedao je onim hiljadama
slušateljstva takom govorničkom vješti-
no«), zanosom i ćutljivošćn, kako to o-
bičaje naš vrli hrvatski propoviedalac.
Uzprkos vrućini i tišmi u crkvi je vla-
dao tvrd mfik ko da je poklano, već bi
se jedino kadikad oćutio duboki uzdisaj
Bogu mile dušice.
Na 11 sliedila je isto sv. izpovied i
krizma kod crkvice tik župskoga stana,
po star omu običaju. Radi tjesnoće cr-
kvice i neprebrojnoga mnoštva naroda,
sveti su se sakramenti pod svodom ne-
beskim vani obavljali kao in partibus
ivfidelium. I Presvietloga Biskupa i mi-
sničtvo i pučanstvo sunčena žestina mje-
seca Ilišnjaka prožigala i žegla, prem-
da se na to nitko nije osvrćao, jer ve-
selo srdee kudjelju prede. Sve je teklo
tiho i mirno na svačiju utjehu i »ado-
vol stvo.
Po podne Presvietli Biskup, obasut
liepiro uspomenam u krugu svoga etada
na vilinskomu Zagorju, prigodom prvo*
jga svoga doUžka, bio je je uprav sjaj*-
mio odpraćen do meja^a Strižirepa, na
komu se je halalio sa Tijeričkim pu*
žaostvom udieljujuć mu postlnski svoj
blagoslov. Harni zagorac siečati će se
svojih duhovnih dobrotvora, te će ih pro
ježoviuovu siromašnu čislu preporučivati
nebeskomu Otcu u vrućim molitvom«
Šio ima nova po sviotu?
Austrijska zastupnička kuca nasta-
vila je na 17 o. m. razpravu o izuzet-
nim naredbama vlade za Prag i oko-
liš. Prvi je govorio Mladi čeh dr.
Pacak, koji je vrlo žestoko napao
na ćfeškog namjesnika grofa Thuna.
Za tim je ministar pravde, grof
Schonborn, obrekao, da će vlada u
odboru predložiti uzroke, koji su je
sklonuli na to, da proglasi izuzetno
stanje u Pragu, — jer nije svaka
zgodna za javnu razpravu. Ministar
se je osvrnuo i na govore Eima,
Bareuthera, Luegera i Pacaka, te ih
nastojao oprovrći. Treći govornik
bio je opet mladočeški zastupnik dr.
Herold, koji je dao budnih očitovanja
o tako zvanim nagents provoca-
teurskoji su u Pragu izkaze iza-
zivali i skrivili današnje stanje. Na-
pokon je bio zadnji govornik anti-
semit Schneider, koji je predložio,
da se iiuzelno stanje u Pragu uki-
ne za čehe i Niemce, a pridrži za
zidove, koji da su svojim huškanjem
po novinama doveli do sadanjeg
stanja.
Doček ruskih častnika na lyonskoj
stanici u Parizu, 17. listopada, bio
je besprimjerno zanosit. Busi i Fran-
cuzi i svi ljudi na ulicama stali su
se grliti. Na boulevardima stajale su
tisuće i tisuće puka. Klicanju nije
bilo ui kraja nt konca. Avelane je
skinuo adiniralski šešir, častnici di-
goše kape u zrak kličući: „Vive
la France !u Sohe častničkog kluba,
u kojim admiral Avelane stanuje, sjaj-
no su uredjene. Na dolazku admi-
ralovu pružila mu je klubska uprava
kruha i soli na srebrnu tanjuru.
Kod primanja ruskih ćastnike u
Eliseu reko je presjednik Carnot,
da osjećaji prijateljstva, koji su od
dvije godine izmedju Rusije iFra-
cuzke ganutljivim načinom u Kron-
sladtu ulvrdjeni, bivaju danomice
sve srdačniji, a vjernost francuskih
prijateljskih osjećaja da mora svako
srce umiriti, koje u istinu teži za
mirom. „Veliki Car, koji je Vas po-
slao ovamo, i koga ja od srca po-
zdravljam, dao Vam je visok zadatak,
a Vi ga dostojno ispunjavate. Dobro
nam došli lft
Admiral Avelane odgovorio je,
da donosi izjavu najdubljih osjeća-
ja svakoga s brodovlja i ciele ruske
mornariee.
Ruski poslanik, barun Mohrenheim,
obaviestio je nanyski odbor, da će
admiral Avelane primiti najavljenih
20 lotrinških odaslanika u ruskom
postaništvu. Ovi donose darove triju
lotrinških departemenla, a predvoditi
će ih akademik Mćaieres.
Er •
Prigodom
Prve Nekrvave Žrtve
Koju
jBogu Prikaza
Don ANTEPALEKA
0 Zemuniku Svome Rodnom Mjestu
Na 15 Listopada 1893
Pjesma.
Kao dvori kao bieli
Koje sretne nevjestiee,
Zemunik je danas cieti;
Bistre suze radostnice
Na očima cakle sviju,
Mile pjesme ore svudi,
Zastave se svudi viju,
Svim veselje puni grudi!
Na Sto radost ta tolika
I to slavlje Zemunika?..
Vilin na to glas zaori
Pa se gora javi gori:
j,....Slavu slavi,
Da proslavi
Milog sinka svog,
Admiral Avelane dao je na 21. o.
mj. svim vojnim i gradjanskim o~
blastima u Cafe de la Paix oproštaj-
ni sobet.
Pariš, 19. listopada. Prigodom do-
lazka ruske mornarice u Toulon, u-
pravio je Carnot na ruskoga cara
ovu brzojavku: „Na srdeu mi je da
zahvalim i iskrenu radost izjavim
Vašemu Veličanstvu nad novim do-
dokazim duboke simpatije, koja sje-
dinjuje Rusiju i Francezku".
Car je odgovorio: „Odgovarajuć
na vašu Ijubeznu brzojavku osobito
cienim to, što mogu izraziti zado-
voljnost, koju osiećam, da ?je naša
mornarica mogla uzvratiti, posjet hra-
broj francezkoj floti."
Pariz, 20. listopada. Prošlo je bi-
lo po noći, kada je bakljada stigla
na veliki boulevard, gdje su od 9
sati čekale stotine lisuća-svieta. Ćo-
vjek se morao diviti ljubeznom po-
našanju dobro odgojenoga parjžko-
ka svieta, Nigdje nije došlo do sva-
dje, nigdje do psovke, ma da ih je malo
moglo viditi bakljadu, na koju su
toli dugo čekali. NajveliČanstveniji
prizor bio je pred gradskom viećni-
com, gje je bila večera priredjerm
u čast gostovim. Viećnica se odra-
zivala u čarobnom svietlu, a kad su
odličnjaci poja\ili se na prozoru,
nastalo je neopisivo oduševljenje,
Odatle je krenula bakljada gradom.
Mirozov priredili su vatrogasci i voj-
nici. No trgu Place de la Concorde
bila je tolika stiska, da su neki o-
zledjeni. Puslie večere u viećnici,
pošao je barun Morenheim, Avela-
ne i njegovi častnici u prostorije
„Figaro", gdje im je bio učastpri-
redjen koncerat; tu su ostali do 3
sata u jutro.
Pariš, 19. listopada. Listovi pišu
zanosno o svedanostim te se radu-
ju, što je do sad bilo sve bez igre-
da. Cassagnac piše u svom Listu:
„Može se kazati, da je Busija u po-
litičkom stranačkom životu za vrieme
uzpostavila mir".
Beč, 19 listopada. Sinoć je pri-
spio u Beč Nadvojvoda Frano Fer-
dinand, najsrdačnije od naroda po-
zdravljen.
Beč, 19 listopada. Razposiani;e<i-
noglasno zaključeni saopštaj njemač-
kih ujedinjenih ljevica, najodlučnije
odbacuje predlog izborne preinake,
izrazujući gnjiev nad postupanjem
vlade, koje je zadnji proslov obeta-
vao uzdrzavanje narodnoga posjeda,
a koja je skupštinski običaj zapustila,
predlažući „prevratnu* preinaku, bez
Koga dikom,
Svećenikom
Odabrao Bog i "
# * *
Da si zdravo, naša slavo!
Naša diko, opet zdravo!
Rod ti, Ante, klice tvoj ;
Pa svesrdnim i ja tima
Združujem se uzldicima,
Prijatelju mili moj !
Hrli božjem žrtveniku
Sve na uhar i na diku
Svete crkve, roda tvog!
Ođtle svlači Boga doli
Pa se za nju i zanj moli,
Uslišit de tebe Bog /
A i mene na oltaru
U molitve daj se žaru,
Sjeti uz moj porod sav.
U to ime, Antej živi
U Krstovoj radeć njivi
Sto godina čil i zdravi
U znak neopisive radoBti
B. K,
predbježna saslusaja skupštinskih
stranaka i ovlašćenih narodnih kru-
gova.
Saobštaj poljaćkoga kluba kaže :
Klub, a da se i ne opire namisli pro-
širivanja izbornoga prava, izjavlja,
obzirom na državne i politične koristi
kano i na samosvojstvena načela, da
se ne slaže sa sadržajem, vladina
predlog a izbe me preinake.
Jednoglasno zaključeni saobšlaj
Hohe»wahrtova kluba kaže, da je
klub spravan sudjelovati u pra-
vednom usavršivanju djelatnoga izbor-
noga prava,uzpričuvu samostojstvenih
naćela ; ali izjavlja da izborna prei-
naka u prikazanom slogu zbog kori-
sti carevine i prokrajinh ne može
biti primljena.
Beč, 19. listopada. Mladočeški
klub birao je parlamentarno povje-
renstvo, te su [sabrani Herold, Engl,
Kaizl, Blažek, Tucek i Brzorad. CJ
tom, Što je Kaizl izabran u povje-
renstvo iztiče se pomirba, koja se
je opet zbila ovih dana izmedju
Mladočeha i realista.
Pariš, 21 listopada. Novintsvo piše,
kada su se ruski častnici povraćali
s plesa iz općinskoga doma, da je
neki Čovjek izpalio na mnoiinu na-
roda hitac iz brzokresa, ali nije ni-
koga ranio. Taj je, kada su ga uhiti-
li, izjavio da je prevratni socialista.
Vjerojatno je ludj»»k.
Pariš, 20 listopada. Austrougar-
ski poklisar Hoyua žalovao se fran-
cezkoj vladi u ime Austrije-Ugarske
na smrti Mac Mahona. Mac Mahon
će biti sahranjen o državnom tro-
šku, jer ruska vlada želi da na spro-
vod podju Avelan i častnici. U mi-
nistarstvu vanjskih posala bio je
ručak u počast ruskih častnika, na
kom je napijano Carevoj obitelji,
Carnoto, Francezkoj. U večer je bio
sobet u gradskom . domu. Nadošč
Carnot živo bi pozdravljen.
Cetinje, 21. listopada. Crnogorska
viada izručila je bosanskoj tri bje-
gunca, koji su bili pobjegli u Cr-
nu goru da se sakriju, jer su u Bo-
sni počinili neke nepodobštine.
Predsjednik republike Carnot po-
slao je udovici maršalici Mac Ma-
hon sliedeću brzojavku sažalnicu:
Doznajem s dubokom žalošću, da
je Francezka izgubila jednoga od
svojih najslavnijih sinova, u Času
koji bi njegovu patrioličnu srcu bio
ugodan. Dopustite, da pridružim
moje iskreno žalovnnje k vašoj ve-
likoj tuzi. Carnot.
Don NIKOLI SIR0TK0V1ĆU
Prigodom Mlade Miae
U Ninu XJUII Listopada MDCCCKCIH
Pjesma
Drevni Nine digni ćelo
Iz užasnih ruševina,
Ter radostno i veselo
Vrlog sretaj svoga sina
Koji u svom rodnom gradu
Slavi danas Misu mladu.
Nema blizu pametara
Širom, diljem okolice,
GVasitoga vrh oltara
Te biskupske udovice
Slična slavja da proslavi
Tvojih grudi sinak pravi
Tim će življim danas žarom
On zaprosit Stvorca svieta,
Kad ne može »lavom starom
Da prosine Nin opeta,
Bar da ustane iz mrtvila
Sto mu zada kob nemi'a.
On će, Nine, molit za te,
Krjepostima pradjedova
Vrieme duše da procvate,
Tvojih kćeri i sinova 5
Iz Madrida javljaju da su gene-
rali Sanchez i Castro stigli u Me-
lillu. Vlada šilje onamo 15.000 mo-
maka, le će od Sultana inarokaiir
skog tražiti ne samo zadovoljštinu,
već i troškove za odašiljanje voj-
ske.
Pariz, 21 listopada. Sutra će bi-
ti Mac Mahonov sprovod. Poslanič-
tvo rusko dobilo je viest iz Petro-
grada, u kojoj se kaže da car želi,
neka Avelane sa svojim častnicim
prisustvuje MacMahonovu sprovodu.
Ova viest ovdje ae je vrlo ugodno
dojmila.
Iz Beograda javljaju, da je bo-
lest ministra predsjednika Dakića
vrlo teška, ali da za čas nije po-
gibli.
Beograd, 21. listopada. „Videlo"
piše da se je u Beču sastao Pa-
šić se Ristićem, te su se podulje raz-
govarali.
Berlin, 21. listopada. „Kolnische
Zeitung" piše, da je ruski poslanik
Persiani iirazio negodovanje beo-
gradskoj vladi radi i/.azivnoga drža-
nja nekih novina napram Austriji.
Braziljska vlada pristala je na
zahtiev ustaša, da iznese lopove iz
tvrdjava glavnog grada, uz uvjet,
da inozemske ratne mornarice ne
dopuste iuinhardanje graca.
Ustaše nastavljaju medjutim pu-
canje proti Ničeroju.
Rim 21. listopada. Jučer je kre-
nula englezka mornarica izpred Ta-
renta. Na obalu došlo je vojske i
nešto znatiželjnog obćinstva. Na po-
zdrav načelnika odvratio je englezki
admiral na večeri ovo : ponosin se
što upravljam mornaricom, koja je
prva ušla pod Tarent, te ću ponieti
ugodnu uspomenu 0 iiepom dočeku.
Želim, da prijateljstvo dvaju naroda
ostane onako jako, kano i dosad.
Pariz. 21. listopada Jučer po po-
dne raspravljalo je ministarstvo 0
tom, kako da se priredi sprovod
Mac Mahonu. Tielo pokojnikovo bla-
goslovit će se najprije u crkvi sv.
Mandaleue, a odavle krenut će po-
vorka do Invalidskog hrama. U ime
vlade govorit će ministar Dupuy, u
ime vojske ratni ministar Loizillon.
— Ministarsko je vieće zaključilo,
da se Charles Gounod pokopa na
državne troškove.
Beč, 21. listopada. Jučerašnja sje~
čudotvorna tvoje Gospe
Svakim darom da te ospe.
Vapiti će, od tog kraja
Gdje nam sjali kralji i bani,
Kralj svemožoi svietLog raja
Kužne boli da odstrani;
Da te minu. narazi s gora
I poplave silna mora.
Da već jednom Bog premili
Skrati kuStije tužnom Ninu ;
Da s njim štiti i zakrili
Svu hrvatsku domovinu
Ter da i nam Hrvatima
Jednom svane pred vratima.
Prijatelj
Prigodom
Prve Nekrvne Žrtve Koju Bogu Prikaza
Don NIKO SIROTKOV1Ć
U Ninu
Dne XXIII listopada MDGCCXC1II
Pjesma
Da mi pjevat znade vila
Preradova ko umila,
Oj, sudruže moj,
dnica cesarevinskoga -vieća svršila
se mirno. Zastupnik bil pitao je
vladu, kojim pravom drži sud u
Pragu do sedamdeset mladih ljudi u
zatvoru, koji su pohvatani na puku
denuncijac ju. Ima ih u »atvoru, koji
mogu dokazati svoj alibi.
Petrograd, 19. listopada. „Novo-
sti" pišu, da prirast austrijskoga ko-
njaničtva u Gsliciji pokazuje, kako
se Austrija najviše bpji navale od
Kieva. S druge strane može se u-
zeti, da je osnova Austrije ta, da
najprije provali u Kijevsku gubernjju,
da razruši željezničku mrežu izme-
dju Buga i Volhinije.
Rim, 20. listopada. „Don Chi-
sciotte" piše, da je Giolitti svojim
najnovijim govorom pokazao, kako
je velik licemjerac. On hoće pomoću
parlamerlarne umišljotine da do-
bije od zemlje, koja je sva izer-
pljena, četrdeset milijuna novoga
poreza i da uništi trgovce Čineć jla
se plaća carinu u zlatu. Pozivlje
birače neka učine kraj toj vladi.
Biograd, 20. listopada. Jučer se
je ovamo povratio Ristić sa obite-
lju. On kaže, da se neće baviti
politikom, nu vladino novinstvo piše,
kuko je on došo samo zato, da
s Piroćancem skuje novu, konser-
vativnu stranku od naprednjaka i
liberala.
Budimpešta, 19. listopada. Jutros
je kralj stigao iz Godftla.
Rim, 18. listopada. Sve noyjne
donose ganutljive članke nad smrću
maršala Mac il/uhona, te ističu nje-
gove zasluge za ujedinjenje Italije,
Kodanj, 19. listopada. Jučer je
odavle krenula ruska carska obitelj
u Petrograd.
Taranat, 20 listopada. Na odlazili
engleskoga brodovlja zamienjeni su
pozdravi iz topova, llzhit je neopi-
siv.
Petrograd, 21 listopada. Sinoć je
Car sa Carskom obitelji stig6 u Ga-
cinu.
• • 'V i >
Sredec, 21 listopada. Prašaste je
noći bila velika, kijavica sniega ;,JJO:
je se da će, biti prekinuti aaopšiaji.
Ovom bi se zgodom svudi
Kud hrvatski žive ljudi
Moj orio poj !
Uz bok bih ti sjeo vile
Posestrime svoje mile,
Da opjevam dar,
Kog ni tebi Bog ne skrati,
Pa ti more zavidjati
Prvi svieta car!
Zar car *amo? . , - na nebesib
Neima »tvora koga resi
Oblast velja tol;
Da čudesa takva tvara.
U raj pravi te pretvara
Ovu suznu dol!
Ali na to sama želja
Smjelost bi mi bila velj«
Smjelost velja da;
Jer takovih do visini
Riedko koga vilin sina
Vila poniet zna.
Hvali Bogu, majčin sine!
Svega srdea iz dubine
Bogu hvale daj;
Jer te uprav nadario!
Nad tobom je raztvorio
Vir svih sreća — raj I .
Novi španjolski poklisar kod Sv.
Stolice, Don Jozip Ruiz de Arana y
$aavedra, »luka od Baene bio je na
28 pr. mj u svečanoj udjenci kod
pupe i predao mu svoje vjerodajnice.
*
Nadbiskup Lime i biskupi Are-
guipe, Trujilla i Ponoa u Peruviji
poslali su adresu odanosti Sv. 0.
Papi, branee potrebu vremenitog Pa-
pina posjeda.
* *
„Pol. Corr." prima iz Rima, da
je pobudilo osobitu pažnju u va-
tik. krugovima držanje bavarske vla-
de napram zahtievim „klerikalne"
stranke. Položaj nuncija u Bavarskoj
u tim okoJnostim, da je vrlo težak.
Pronose se dapače glasovi, da je Sv.
Otac nakan upraviti vlastoručno pi-
smo na princa regenta glede te stvari.
Ovu viest valja uzeti sa reservom.
*
* *
Rimski dopisnik „Miinchener Frem-
denblalla" veli, da je iz „pouzdana
izvora" doznao, da će sv. stolica u
irskom pitanju preuzeti službu sudca
pomiritelja samo u onom slučaju, kad
bi ju Englezka vlada i Irci istodobno
zaprosili. Ako ju samo Irci pozovu,
svjetovati će im konstitucijonalan boj,
ali bea nasilja; ako pako samo En-
glezi, zahtievati će od njih, da čim
prije zadovolje pravdi. Ovo se na-
ravski tiče samo političkog boja.
?>
Što ima nova po svieto?
Viest o grabežu u manastiru Dečani
nepotvrdjuje se. Nu arhimandrita Rafail
zaista je uhićen i kalugjeri su morali
O tursko srbskoj razmirici javlja nN
Fr. Presse" iz Beograda: Turski pod
konsuo u Vranji kažu, da je pokušao
mitom da se dočepa nacrta najnovijih
vojnih osnova i utvrda oko Vranje, a i
inače da izpipa službene tajne, u obće
da činovnike zavede na zloporabe. Su
mnjivi Činovnik odpušten, te bi bio od
mah i zatvoren, ali je utekao u turski
konsulat. Medjutim, i ovdje ga uprkos
prosvjedu turskoga podkonsula uapsiše,
jer nije turski podanik. Srbska je vlada
oštru notu upravila na portu, apodkon
suo nasuprot pritužio se proti srbskoj
vladi svome poslaniku Zia Beyu u Beo-
gradu.
Bugarska vlada digla je u Londonu
zajam od 10 milijuna franaka.
Na 30 pr. i opet je stiglo u Srbiju
novih crnogorskih iseljenika U sve je
došle 6360 Crnogoraca iselilo u Srbiju.
Na glasu bečka tvrdka Kendler et
Comp. posve je propala. Pasiva iznose tri
i p6 milijuna; chef tvrdke, Alfred Ken
dler, vlastnik golemih pakračkih šuma u
Slavoniji računa aktiva na 3.35 milijuna.
Pakračke šume vriede 2,883.000 for. Nu
ove aktivne stavke smatraju se pretje
ranima u iznosu. Gotova je novca u bla-
gajni nadjeno samo 1.700 for. Medju
vjerovnicima tvrdke ima mnogo vrlo od
ličnih ličnosti.
Dosadašnji članovi staročeskoga kluba,
zastupnici Adamek, Hajek, Niza, Mokry,
Seemann i Pipich sazvati će birače u
sastanak, te će od njih zahtjevati ovlast,
da predju u mladoćeski klub, a nebudu
li birači to odobrili,položiti će svoje man
date.
VAŠ! DOPISI.
Olib, na 24 studenoga.
Pošlo je istina svakom mila a laž
mora biti od svakog poštenog čovjeka
prezirana, pišemo ove dvije na odgovor
dopisu uvrštenom u br. 92 „Dalmate",
a naperenom proti velezaslužnomu na-
grnu župniku.
Dopis iz Oliba s nadnevkom 10 t. m.
je i u isto doba veoma karakteri-
stičan za ,,Dalmatutt. Za najprije nije
istinito da nam je gospodin župnik pre-
poručivao da otidjemo glasovati za hr-
vatsku obćinu, jer nek znade dopisnik,
da naš župnik nije imenovao ni Hrvate
nit- te blažene Talijane, već umoljen
<m našeg glavara proglasio je po obi-
čaju^ Oltara, da od onoga dneva iz
borni imenik je izložen na svačije vi-
djelo i da svaki od nas ima pravo gla
sovati za desetoricu. Nadodajuć uz to,
da do nas stoji poći ili ne i da nas
nitko zato nemože silovati, preporu
čajuć nam kao pravi pastir mir i ljubav,
koj u moramo uzdržati u ovim izborim,
da se tako nebudu ponoviti one razmi-
rice, zadirke i mržnje kao u prošastim
izborim. Na ovo zadnje upravo ciljao
je govor našeg župnika, a ne kako tvrdi
mutikaša B.
Nije istinito da je gospodin župnik
izrekao i drugi govor poslije blagoslova.
To će za stalno biti zlo obaviešten do-
pisnik B., koji je možebit uzeo što no
se reče... za svieću. Nije niti istinito da
su pobožni jednodušno rekli: „Nećemo
mienjati našu vjeru", jer smo mi bili
prisutni, a gospodin dopisnik nije ! Oli-
bjani takodjer nijesu rekli: „Nijesmo
Hrvati, nego Dalmatinci", jer akoprem
mi Olibjani analfabete, kako „Dalmata"
više puta zove sve one poštene, koji
nijesu njegova mišljenja; do jedan od
nas kad nas tko pita, odgovorit će: „Ja
govorim hrvatski a Htanujem u Dalma-
ciji", pa tako isto će odgovoriti i ona
trublja, koju je čuo gosp. dopisnik isti-
nović B. Neka znade još malcštovani
dopisnik B., da nami nije ni potreba da
nas nijedan nagovara da idjemo glaso-
vati za hrvatsku obćinu, jer Hrvati svie
stni su u njihovoj kući.... Vas samo
svjetujemo.... proroci, patvoreni talijani,
koji idjete šetati iz Silbe do Oliba,
Premude, Ista i Mulata, pod izlikom da
ćete kupiti vina, a kad tamo idjete pre-
pisivati listine, plašeć kojekakovim prie
tnjam naše mirne težake, misleć da su
vam to rangutani u šumi; držite se
daleko od nas. Ovoliko glede same stvari.
Glede pako uvrjeda nanesenih našemu
župniku, stalni smo da ono nije pisao
nijedan olibjanin, jer za najprije nijedan
od nas nezna govoriti drugim jezikom
do hrvatskim, a kamo li pisati talijan-
ske dopise u tako ozbiljnom listu, kao
što je „Dalmata"! S druge strane opeta
uvjereni smo, da niti nijedan od nas
nebi bio kadar onako bezobrazno uvrie
diti našega župnika. Mi nemože njemu
nego biti punim srcem harni radi tiele
snih i duševnih dobara što nam je učinio
u ovo dvadeset i devetgodišnjem boravku
medju nama. Naše crkve, crkovna dobra
i u obće sve naše selo, bilo bi sasvim
propalo, da milostivi Bog nije medju
nas poslao našeg Dun Matu Znajte još
vele....ni gospodine dopisniče B., da u-
vrjede nanesene proti našem župniku
neće niti najmanje biti na uštrb ljubavi
i štovanju koju mi gojimo prama njemu.
Njegovo uzorno ponašanje dobro nam
je poznato, kao što jest svim njegovim
starešinam, pa i svim njegovim prija-
teljem, Rdja zlata se ne hvaća. Kroz
svih ovih 29 godina nije stekao nijednog
očitog protivnika, do dneva 10 t. m.
njekoga koji se krije pod krinkom B.,
služeći se imenom našega mjesta. Čini
li se pak deliji B., da je liepo služiti
se u nadnevku imenom tudjega mjesta,
komu on ne pripada? Na taj način može
on svega i svačesa pisati, pa reći da je to
iz Oliba. Ako ima štogod osobita da
nam reče, neka slobodno skine krinku
sa očiju, pa ćemo se razgovarati oči a
oči Izmedju zadnjih izreka rečenog do
pisa, čitaju se ove rieči: „dagli ammi
nistratori deducesi quali siano gli am-
minisfrati", a mi istom logikom odgo-
varamo „Dalmati" — da po dopisim vidi
se koji su dopisnici, a po dopisnicim
kakav je List. Skup Olibjana.
Kaštel Sućurac, 25 studenog.
Mi ovu godinu imadjasruo dobru lje-
tinu, vina su kao crkavica, ta borme
ona su dobro poznata i van pokrajine,
a i van carevine, rad snage, boje, te
trajnosti; naša vina bez straha, da će
se pokvariti mogu čekati ljeto, a prilje
tjena budu kao likvor, te nam nije
stalo, što još neima trgovaca. Siroma
šniji puk može naći za dvie kvarte
kruha i bez kamate; u nas hvala Bogu
u tom pogledu nije zlo; suviše ono o
goreg mašta, sto je bilo prodalo se je,
i to pod skupe novce, a ovo jednu 10,15
hiljada barila vina, što je za prodaju
sama je prva vrst, te nesumnjamo, da
neće doći kupci. Braća Puovići i Ma-
dirace osobito izvažaju naša vina, a da
i negovorimo o spljetskim i o vanjskim
trgovcim, koji nas često pohadjaju, zna-
jući, kako je u nas dobra kapljica, koja
služi za začinu drugih vina. Nu pitat
će me tkogod: kad su vaša vina tako
vrstna, što će reči, da ih neprodajete,
tomu valjda bit će razloga; a borme i
jest tako. Sućuraško vino u istinu kao
stolno piće neima premca, a ipak ove
godine, još ga se nije ni samo barilo
prodalo, a evo zašto.
Ove godine trgovci, a osobito spljet-
aki, sa svojim mešetarim, dali su se na
ciganski posao. Najprvo digli su cienu
maštu, i tim zavarali prosti puk, a od
bili vanjske trgovce, koji su pošli u
Grčku Pokle su to opremili, onda su
stali kupovati vino, gadnijom pogodbom,
no se kupuju strace i košćice, kao da
su po bosanskim pazarim mestarluk od
cigan i učili. Ta kako ne? Dojdu u ko
nobu, obajdu vino, a nenude ciene, a
ako su ju i ponudili, ta je neizvjestna,
kao n. p.: pošto bude u svietu, ili pet
banovaca skuplje neg u tom selu; a
ako im nijesi dao vino, na tu cigansku
pogodbu, onda kažu petomu i šestomu
nevalja mu vino. Na taj način kupilo
se je nešto vina u spljetskoj okolici, ali
u Sućurcu nije borme ni barila, jer ci-
ganska trgovina našim ljudim neprija.
Trgovao u vino obašav vino, ponudi
cienu, a narod onda zna na čem je, ne,
nagoni niko trgovca, da on plati po ovo
ili po ono, on nek plaća kako može, a
puk ako će dati, nek dade. U nas do-
sad se je tako i postupalo, a tako valja
i odsle, jer inčije bane li vanjski trgo-
vac, odniet će vino petdeset novčića
niže, no naši trgovci, a tomu su u pr-
vom rodu krivi sansiri, koji samo znadu
poticat narod na mržnju prot njima, a
često puta i prot trgovcu, koji tog i
nezaslužuje. Spljetski trgovci mogli bi
i sami doći, kako dojdu braća Puovići
i Madirace, a sa sobom povesti jednog
poštenog mušteriju.
Dobro je „Dalmata" u počelu jematve
opazio, da skupe ciene maštu, igra je
naših trgovaca. Eh i „Dalmata" gdje-
god, ako i nehote, reče istinu.
Ljub.
Domaće Viesti.
Bogoljubstvo prema BI. Gospi od Pom
peia, najvećom radošću opažamo, da se
u našim stranam veoma širi. Poznato
je. kako su već o ovoj čudotvornoj Dje-
vici izašle na našem jeziku dvie knji-
žice. Sada pak čitamo u časopisu II
Rosario e la nuova Pompei raznih vie
sti o napredovanju ovoga bogoljubstva,
a to osobito i odnosno najviše u našim
stranam. U samom zadnjem svezku spo-
menutoga časopisa skoro trećina ukupnih
viesti i dopisa pripada ovomu primorju.
Bog naplatio trud onih revnika koji oko
ovoga svetoga djela nastoje.
* * *
Propoviedi sv. Došašća u prvostolnoj
bazilici u Zadru drži vlć. Isusovac O.
Comelli.
» * *
Sutra preuzv. g. nadbiskup biskup
Carev odilazi iz Zadra put svoje bisku
pije. Prsv. biskup Fosco nije bio odpu-
tovao, kako unapried bijasmo javili, u
proš. utorak, jer se medjutim dogodila
poznata žalostna zgoda u palači pre-
uzv. gosp. nadbiskupa, te je uslied toga
bio obustavio za dva dana svoj odlazak.
Na dan sprovoda pače prisustvovao je
pontifikalno zadušnicam.
* * *
Na 5 tek. mj. u Sinju držat će se
definitorijalni redovnički zbor za izbor
ili potvrdu Samostanskih starješina itd.;
a polovinom mjeseca biti će u Šibeniku
obično potvrdjivanje župnika za Šibe-
ničku Biskupiju. Sretno!
* *
U proš. petak stigle su pod Vis četiri
njemačke oklopnjače.
*
* *
U Kninu pokazale se crne ospice do
sad samo dva slučaja; uzdati se je da
će tim i prestati.
* * *
Namje8tništvo udielilo je bezplatno
obćini rabskoj iz državnog rasadišta u
Spljetu 1.000 borića u loncima, a iz
Gruža 150 eucaliptusa.
#
* *
Primismo sa zahvalnošću sliedeće nove
knjige:
Obrtni prirodopis, pomoćna knjiga
za šegrtske škole. Sastavio Dragutin
Jovan uč. dolnjogradske pučke i šeg.
škole u Zagrebu. U Zagrebu 1889. Na
klada knjižare Mučnjaka i Senflebena.
Tiskara Scholza i Kralja. Strana 150,
ciena novČ. 60.
Pobjeda ljubavi, dvie slike iz života
1. Ljuba i Dorica, 2. Obilna naknada.
Napisala Ana Bachofner Bukstorf. Po-
hrvatio Pajo Krempler župnik kutjeva
čki. Zagreb 1889. Ista naklada i tisak.
Str. 35. Ciena n. 20.
Uzgojne pripovjedke (F. Soave). Pre-
veo i priredio Petar Kuničić uč. puč.
škola. U Zagrebu i t. d. kao gori. Str.
63. Ciena novč. 30.
Zagrebaćki koledar ili tako zvani „Pu
čki zagrebački šoštar" za g. 1890. Na-
klada knj. Muć. i Seinfl. Tisak Jg. Gra-
nitza. Ciena n. 15.
Vojna i mir od L. Tolstoja. S ru
skoga preveo August Harambašić. Svez.
19 i 20. Naklada i tisak Scholza i Kra-
lja u Zagrebn.
* *
Molimo onu gg. dopisnike, koji su nam
ovo dana poslali u obilju dopisa, viesti
i t. d., da se strpe.
* * *
Dne 24 pr. bi našasto mrtvo diete
zakopano u gaju „Dubrava" selo Ro
štane, obćine Biograd.
*
* *
Čujemo, da je obćina tiešnjanska
(odlomak Tiesno) izgubila pravdu, koju
je zametnula šibenskom biskupu zbog
njegovog beneficija : ovi su htjeli prisi
liti prepoštovanog Fosca da im dotične
zemlje prodade, što on niti može niti
smiede, jer nije njegovo osobito vla-
stništvo. — X —
#
* *
Primamo i istini na čast uvršćujemo:
Nikad nisam bio dopisnikom „N. L.tt
a jesam li išta — ma i jednu rieč —
obielodanio u „K. D." od početka srpnja
ov. g. do danas, molim Vas g. uredniče,
da očito izjavite.
Tugare, 30 studenoga.
Pop Miho Tomasović.
* *
Javljaju nam iz Zagreba, 1 tek.: „Ma-
tica Hrvatska" držat će svoju ovogodi-
šnju glavnu skupštinu u nedjelju 15
prosinca 1889. Dnevni red je sliedeći:
1. Govor predsjednika.
2. Izvješće tajnika i blagajnika.
3. Razprava o raznih predložili.
4. Izbor u smislu §§. 15 i 18 druž
tvenih pravila: predsjednika i šestorice
odbornika.
* * *
Gosp. Ivan Širola uč. viših puč. škola
u Senju javlja nam, da je preveo na
hrvatski jezik i priredio za tisak knjigu
Nekoje misli ob uzgoju, što ju je napisao
17. vieka englezki filozof John Locke.
Knjiga nositi će 15 ar. i zapadati će
1 fior.
* * *
U sabiranju obrtnoga nazivoslovja
hrvatskoga naroda steko je velike za-
sluga gradjanski učitelj g. Ferdo Hefele
u Sisku Njegovom mnogo godišnjem
nastojanju imamo zahvaliti, što se i u
tom pravcu pokazao u nas njeki napre-
dak. Kako vrieme teče a sve jače uaara
na naša vrata duh napredka i preokreta
u obrtnom pravcu, pobojahu se mnogi,
da će i posebni nazivi domaćih obrtnih
grana u našoj domovini tudjim nazivom
podleći ili da će se uvući stalni barba-
rizam u naš jezik. Da se to nedogodi i
da se uzčuvaju što više izvorni nazivi,
bilježi naš pregalac Hefele po svem
narodu po Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni,
Hercegovini, Crnojgori i Dalmaciji, pu
tujuć tako rekav od mjesta do mjesta,
narodne nazive U Opančar i Opančarija
obnarodovao je revni pisac liepu gr.tdju
za obrtno nazivoslovje ove ruke. Cielo
dielce obsiže 72 strane a stoji samo 30
novčića.
*
* *
Dopisnik „Glasa crnogorskoga" piše
ovo: U Petrogradu, blizu iztoka rieke
fontanke iz rieke Neve razprostrla se
groraatna ni kuća ni palača, no cieli
mali gradić namienjen nauci, prosvjeti
i umjetnostj .... možeš ući u gradić i
sa svake strane naći ćeš razne učene
srbske škole i muzeje! (sćaše reći hri-
šćanske ! Ur. „ K. D.u)
Različite viesti
U Petrogradu pojavio se tif. Broje
ćak do 150.000 slučajeva!
*
* *
Nova brazilijanska zastava pridržala
je prijašnje boje sa 21 zviezdom, koje
predstavljaju razne države u republici.
Nosi napis: Red i napredak.
*
* *
Nazad dana opisasmo novo izumljenu
pušku, koja u jedan čas daje 300 bi
taca. Razmotrimo, je li u obće moguće,
da
se u vodu pretvorenim zrakom ili
plinom može proizvesti onolika sila.
Poznato je, da litar vode važe jedan
kilogram, a zrak, koji se razprostire u
praznoj posudi od jedne litre važe 1.3
grama. Pomislimo si dakle litru zraka
stlaČenu tako, da se zrak pretvori u
vodu, to će onda Jitar zraka (sada vodaj
biti stiačen u 1.3 ćetvor. cnt. prostora.
Ta sila dakle izbaci vat će u novoj pu-
ški hitac. Litar zraka stiačen u četvorni
centimetar u tren se razširi tisuću puta,
da obuzme naravni svoj objam. Toliko
je jasno, ali nitko ne zna i to je strogo
čuvana tajna Giffarda, kako on zrak
ili koji drugi plin brzo i jeftino pretvara
u vodu. Dosele je pošlo za rukom ne-
koliko plinova pretvoriti u vodu, ali jo
to spojeno s težkim trudom i velikim tro-
škom. Giffard je dakle epokalni izumi-
lac ne samo na polju oružja nego još
više u lučbi i naravoslovu. Zaista ovo
je triumf francezkog veleumja I
»
• *
Novi rječnik englezkoga jezika počeo
je izlaziti u New-Yorku i u Londonu
pod naslovom nThe Century lJiotionarrj".
Svaki mjesec izlazi po jedan svezik, a
u dvie godine će izaći podpuno. Ci<li
rječnik obhvaćati će 6500 strana u če-
tvrtini sa tri stupca, a biti će u njemu
oko 200.000 rieči, i preko 200.000 ci
tacija iz najboljih amerikanskih i cn
glezkih pisaca. Radnjom upravlja Whit-
ney, profesor filozofije u Jali, sa 39 su-
radnika.
Priol>c;eiio. ')
Poštovanome Don Pavlu B.
podžupniku PODGRADJE.
Na mnoga vrata kucnuli iste, do-
klen ste nas, prije vremena, izbacili
iz crkoviuarstva. To \ aše postupa-
nje osvrće se na ova dva glavna
uzroka: ili smo mi uredovno osu-
mnjičeni i razglašeni za nesposobne
i nepoštene; ili prohtjelo se Vami
potepati Vašu upravu crkovnu, i jer
smo se protivili dvama starim čla-
novima crkovinarstvn za zlu upravu,
i koji su dužnici crkvi i zlo vidjeni
u selu? Ako prvo: dokažite nam
javno faktima, ako drugo, dokazati
ćemo mi isti dokaznicam pri ruci, da
su zavarani nadležni starešine.
Podgradje, 22 studenoga 1889.
•j- Pere Katušića p. Joze,
Loi>re Marušić p. Ivana.
') Za pisma pod ovim naslovom Ure
dništvo neuzimlje na se nikakvo od-
govornosti.
Odpisi „Kat. Dalm."
Č. g. X. — Sarajevo — Odveć je
post festum bavit se istom sada onim
pitanjem. Nadamo we, moć Vam ić na
ruku kojom zgodnijom prigodom. Srda-
čan odpozdrav!
0. g. Mil. — Zagreb - Primismo
predplatu. Primiste li već izišle brojeve?
Bratski zahvaljujemo na usrdnom bo-
drenju /
0. g. V. Povije •— Prve reklama-
cije mi ne primismo. Odpremamo Vam
odmah, a sumnjamo, ova istom sinoć sti-
gavši nam reklamacija, da to prva,
jer nosi nadnevak devet pr mj. Druga
reklamaciju, kad će ona stić, kad je ova
hodala od Brača do Zadra punih 20 dana!
C. g. Kgo 11 — Umjchtno NU Vam
opazke, te ćemo ili uvrntit dragovoljno.
Bratski odpozdrav !
C. l>. M. T. — Tugare - Ni mi
se nesiećamo, da NIIIO uvrstili (a jesmo
primili) išta Vašega od srpnja dn danas.
C. g Putnik — Središnja Dalmacija
— Prvi dio dopisa zgodan je, da ne u
pozori starije vlasti, kako bi se, u mnogo
slučajeva, moglo koristit nevoljnomu uči-
teljskomu stališu i bez novih tronaka.
Nu drugi dio dopisa treba malo preina
čit, jer zagriza u osobnosti.
0. g. P. — Silbanjska obćina — Ni-
jesmo bili ni opazili, ali da i jesmo, cio
nimo, bila bi ludost osvrćat se na ona-
kove dopise. Izbora g. 1882 nije ni bilo,
niti je te godine Silba našega urednika
vidjela. Glede dieljenja parft, da je isti-
na što nepoznati delija bunca, valjda ne
bi on i njegovi bili ćekali g. 1881) da o
onoj stvari progovore. Ako se njemu
snjelo, mi mu nijesmo krivi. Nek spava
sladje pa mu se neće snievat.
Ć. g. M. Z. — ovdje — Ubrajamo
Vas od 1 tek. Srdačan odpozdrav!
C. g. Z. - Dubrovnik — Taman jo
po godine odkad nam je onaj gosp.
obećao odgovor „Obračunu". Kad ćc?
Samo da nebude: parturiunt montea ...
sa onim što aliedi.
i ugarski Rusi, za tim i Hrvati posto-
jano za njim težili, tada nebi Slovencim
pomoglo, da se suprotive ili da se krate
državopravno sdružiti sa Hrvatim. Jer
ovi potonji imadu u istinu poviestno
državno pravo i za Slovence, i
to državno pravo imade najčvršću pod
logu, koju se može naći u Aastro U-
garskoj, naime pragmatičku sankciju,
specijalno hrvatsku pragmatičku sankci ju
od g. 1712. Po ovoj sankciji imadu Hr
vati državno pravo za Slovmce svih ze
malja, gdjegod oni još danas pribivaju.
A to pravo se podpuno slaže sa težnjam,
koje su konačni cilj takodjer narodne
autonomije. Slovenci po tom, nisu niti
toliko na slabom temelju, ako obnemognu
u boju za narodnu autonomiju, kojim
je moguće pospješivati poviestno državno
pravo Čeha, austrijskih Rusa i osobito
Hrćata. Istina je, da je postignuće toga
prava neugodnije za narode slovenske i
to iz raznih razloga. Nu bolje i te po-
težkoće nego li da nebi bilo puta, po
kojem bi se dalo postići, što je i tako u
austrijskom ustavu utvrdjeno, ali nije
dosele izvršeno. Oa znadu kako se je
Slovencim ravnati gledom na državo
pravne stranke, neka čitaju nadi čitatelji
oba članka ovoga broja, a zatim još
napose „Hrvatsku u prošlosti u 12 br.
t. g. u „Slovenskom svietu".
Fr. Podgornik.
Iz hrvatske narodne dina-
stije. *
U Jugoslavenskoj akademiji dne 21.
t- mj. akademik dr. Fr. Rački nastavio
je čitanje razprave o nutarnjem drža-
vnom uredjenju Hrvatske za vladanja na-
rodne dinastije. U prvom odsjeku već
je prije razpravljao o vlasti samoga vla-
daoca, prije kneza, poslije kralja, te je
jada nadovezao o njegovu odnošaju na-
prama obranbenoj sili. Tim povodom
progovori o vojsci i mornarici hrvat-
skoj, za tim ob oružju, koje se u su
vremenim izpravam spominje, o četam i
o načinu njihova skupljanja, vodjenja i
uvjerenja; dokaza, da je i vojena sila
bila osnovana na plemenskoj podlozi o
nako od prilike kano što u Crnoj Gori.
Župani bijahu vojvode četa župe, glavari
rodova četa pojedinih rodova, a satnici
manjih odjela, kralj pako vrhovni vodja
ciele vojske. Župne i rođake čete nisu
bile pomiešane, već se sastavljale pose-
bne skupine u cielokupnoj vojsci. Na-
pokon prispodobi oboružanje hrvatske
vojske s oboružanjem suvremenih susje-
dnih vojska. Zaključivši tim ovaj odsjek
o vlasti vladaoca, pred je na crtanje u-
redjenja župa i gradova. Uredjenje župa
počivalo je na spomenutoj plemenskoj
podlozi, koja je sav javan i obiteljski
život ne samo Hrvata, nego i svih Sla-
vena u starijem razdoblju njihova ra
zvitka proniknula.
Zemlja bijaše naseljena po plemenim,
a svako pleme sačinjavalo jednu župu,
ko)« dolazi u trostrukom značenju, na
ime genetičnom, teritorijalnom i admini
strativnom. Odavle onolika množina župa,
kojih je samo izmedju Gvozdja i Nere-
tve do 30 bilo. Središte župe bijaše grad
t. j. jedno utvrdjeno mjesto, kojega je
neposredna briga bila „gradščiku" (ca-
stellanu) povjerena. Nješto dalje od gra-
da, ili pod ili pred njim, spominje se
podgradje i predgradje (suburbium),
mjesto trgovine, sastanaka, skupštine itd.
Rodovi i porodice plemena življahu ra-
sipani po župi u selim, koja u izpravam
dolaze pod imenom hrv. „selo, vesu, lat.
„villa". Uprava i sudstvo župe bijaše u
rukama župana i „satnika", a o boku
gtojahu im „dobri ljudi" (boni homines,
takodjer „dobri muži"), njekim načinom
kano zastupnici plemena. Izvršujući or-
gan bijaše „pristav". Sve je ove uredbe
akademik razjasnio jednakim ili sličnim
uredbam kod drugih Slovena, koje se
2a čudo slažu; a donjekle i srodnim u
redbam na zapadu. O uredjenju gradova
nije mogao radi kratkoće vremena čitati;
nu spomenuo je, da valja razlikovati
gradove, boje su Hrvati na obali jadran-
skoj i otocim našli, od gradova, koje su
oni podigli' Prvi razviše se od rimskih
kolonija i municipija, te su prošli sve
one miene, koje su u iztočnoj rimskoj
carevini prošli gradovi pod uplivom on-
dje uvedenih reforma; jer su dalmatinski
gradovi prije njihova sdruženja s Hrvat-
skom pripadali bizantinskoj pokrajini
dalmatinskoj. Drugi, kojih je malo bilo,
usvojili su slično uredjenje- S toga je
razvoj gradova u Hrvatskoj sasvim dru-
gačiji nego li onih gradova, koji su u
Njemačkoj i pod uplivom njemačkih u-
redaba postali, kano što je to kašnje u
Posavini bilo. Ovi su gradovi postali na
temelju posebnih povlastica krune.
(Poslije ovoga čitanja predani su prof.
1. Milčetića prilozi iz stare hrvatske gla
golske literature, crpljeni iz zbornika
XIV. vieka; sadržina im je religijozno
moralna, a medju njima i dvie apokri
fne poslanice o sv. Jerolimu).
Crkvene viesti.
Oporuka pok. stožernika Ganglbaura
posve je kratka i bez ikakovih for-
malnosti, a napisana je koncem stu-
dena ove godine, dakle istom posije
toga, što je pokojni kardinal bio
težko obolio. Sva kardinalova osta-
vina iznosi samo 45.000 fior., i to
35.000 fior. u gotovini i 10.000 u
raznim dragocienostim. Obćim bašti-
nikom imenovana je zaklada za zi-
danje katoličkih crkava u Beču, što
ju je sam pokojnik prošle godine
utemeljio. Pokojnik imao je osam
rodjaka, te je svakomu od njih o-
stavio po 2.000 fior., a siromasim
grada Beča zapisao je 3000 fior.
Svojim slugam doznačio je podpunu
polgodišnju plaću, a svoje dragocje-
nosti poklonio je na uspomenu svo-
jim najboljim prijateljim.
*
* *
Na Božić sastala se u Santiagu
(Kili, Amerika) katolička skupština
pod predsjedanjem g. Edwarda. Bi
predložen i sa zanosom prihvaćen
prosvjed radi tlačenja kojemu je
podvrgnuta Sv. Stolica.
*
* *
Na 27 tek. poklisari Francezke i
Španije vanredni odaslanici i puno-
moćnici Prusije, Englezke, i oda-
slanik Rusije bili su kod Sv. 0.
Pape, da mu podastru čestitanja za
nastajuće mlado ljeto.
Što ima nova po svietu ?
U Budimpešti na 20. prosinca izgorilo
je njemačko kazalište. Četiri kuće, zgra
djene tik kazališta, velikim su naporom
jedva spašene. Razne kojekakve spreme
proti požaru, koje bijahu u pripravi u
kazalištnoj sgradi, bijahu sasvim bez
vriednosti, jer nebijaše moguće ni do
njih doći. — Kako je požar nastao, još
je zagonetno. Vatrogasci, koji su prvi
došli na garište, tvrde, da je vatra po
svoj prilici podmetnuta, jer je plamen
srkljao na glavnu fasadu. Službenici
pako, namješteni kod kazališta, kažu,
da je vatra morala nastati ili zbog pre-
već naložene peći jedne ključarice u
drugom spratu, ili iz naložena foyera u
prvom spratu. Ljudski život srećom nije
ničiji nastradao. Dva su vatrogasca od
padajućih greda ranjena, nu ne težko.
Pošlo je za rukom spasiti i zgradu ra-
vnateljstva, koja je u savezu sa kazali-
štnom sgradom i u kojoj su osim kaza
lištnih pisarna smještene djelomice i
garderobe. U jednoj od susjednih kuća
survao se svod od pivnice, te je plamen
zahvatio robu, ondje naskladanu.
Redarstveni izvidi glede postanka po
žara dosele su iznieli na vidjelo sliedeće:
Čuvar, komu je zadaća pripaziti, da se
nedogodi požar, bio je nekoliko časaka
pred 3 sata u prizemnim blagajničkim
prostorijam i u foyeru prvoga sprata;
no ni taj, ni tamo nije našao traga Va-
tri. Zatim je pošao na pozornicu i 15
časaka kasnije osjetio vonj od paleža.
Brže podje u prednje prostorije i opazi
gusti dim, koji se talasaše iz foyera u
hodnike, što vode u lože. 8 mjesta skoči
do spreme za vatrogasni znak, nu već
dok je davao znakove, plamen je tako
srkljao, da se je i sa ulice dao vidjeti.
Drugi blagajnik kazališta, koji bijaše
dužan u 3 sata blagajnu otvoriti, još u
3'/, nije bio na svom mjestu; da se je
tu desio, on bi bio morao opaziti prve
znakove požara. Taj je blagajnik na-
došao tek kad je požar već preoteo maha.
Izgorjelo kazalište bilo je osigurano
do svote od 245.000 for. kod dolojo au-
strijske eskomptne banke, kod družtva
„Franeo-Hongroise", kod „Fon ci ere" i
kod „Phonixa", i to kod prvoga družtva
sa 37 7„ postotka u svoti od 92.000
for., isto tako kod „Fonciere", a kod
„Phonixaw sa 25 postotaka. — Dru
žtvo „Franco Hongrois" osiguralo je na
povratak (Riickversicherung") 80.000
for., pa će tako šteto vati samo 12.000
for. Jednako su na povratak osigurala i
oba druga osiguravajuća družtva.
Upravo je na 20 prosinca bilo 20
godina, Što je ono kazalište bilo otvo
reno, i to Straussovom operetom „An
der schonen blauen Donau". Obća su
ćut se obraća spram glumaca, koji o-
staše bez kruha. Listovi su zaveli saku
pljanja darova za glumce.
Sutra dan imao je u izgorjelom kaza-
lištu gostovati Sonnenthal iz Beča; u to
je ime bilo već za 5000 for. sjedala
razprodano.**
U Beogradu kola brošura, za koju
kažu, da ju je napisao neki bivši arhi-
mandrit, u kojoj se pozivlje narod, da
sruši monarkički sustav.
Brazilijanski poslanik u Parizu dobio
je nalog, da povodom viesti o nakna-
dnom ustanku u Rio di Janeiro izjavi,
da su se samo neki pijani (?) vojnici
ogriešili o neposluh (?), ali i ovi se opet
pokorili. Mir je posve uzpostavljen.
„Tagblatt" javlja, da je ruska vlada
zabranila žiteljstvu na granici, da svoju
djecu šalje u njemačke škole onkraj
granice.
Beogradski dopisnik „Daily NeWsa"
javlja iz Beograda: Ruski poslanik gosp.
Persiani predao je prije četiri tjedna srb-
skoj vladi memorandum, u kom se na-
glasuje dobrohotnost Rusije prema sada-
šnjemu sustavu u Srbiji, te se crtaju ci-
ljevi srbske politike, kano i njezino dr-
žanje u slučaju, da nastupe ozbiljne pri
like. Srbsko ministarsko vieće potanko
se je bavilo tim momorandumom, te na
nj odgovorilo, zahvaljujući za dobroho-
tnost Rusije, a ujedno upozorujuć na
težki financijalni položaj Srbije, usljed
koga narod i vlada nisu gospogari si-
tnacije. Na izvještaj Persianiev o tom
odgovoru srbske vlade, zaključio je pe-
trogradski gabinet, da će dojdućega pro
Ijeća poduprieti jinancijalnu akciju Sr-
bije sa parižkim novčarima.
Trojica glavnih pristaša arabskoga
vodje Buširia smaknuti su u Bagamoyu.
Iz Pojica, u prosincu.
„Poljica napiju put". (Molbenica pri-
kazana Rodiću). Stvar je čudna, a ipak
istinita, da sami Poljičani su dužni sami
po sebi put graditi; ili o njem neraditi,
pak nikad ga imati. Poljičanim nije žao
da se drugovdje putevi grade, pa bilo
kroz same pustare, kao i do sada na
neka mjesta. Put poljički, ako i neima
smisla, kako hoće jedna mudra, imao
j bi bar taj: da bi poljički stanovnici, vi-
deć komad puta i zeru prosvjete de-
vetnaestog vieka, odahnuli, i uživali ba-
rem korist od nov. 1/100.000 od onoga
što prinose svojim danjkom državi.
Reći će kogod, a što nerade?!!! LJ tri
obćine Poljičani podieljeni, pod vlastju
gospodara, kojim nije do Poljica, neg
do poljičkog novca, pa kako da bude
dobro! Dvajest malo više kilometara
puta preko Poljica nebi državu preko-
vratilo; ali da država koliko toliko u-
pre, pomože, i same stanovnike na za-
konitih 5 nadnica podigne, i prisili; pak
što na lugare troši, što s lugarskih o-
svada narod globi, da to u pute troši,
bolje bi bilo; jer bi putem ljudi pro-
meta imali. Sada kada nije koze, ljudi
nemogu grabovine jesti, komu je pro-
dati, kakvo pivo, ili hranu iz nje izve-
sti ? Nu neka lugovi i lugar«, ali će
brto nestati narodu i luga na kominu,
s lugova i lugara, a vukovi će i ovce
harati, goveđa klati, pak onda, onda, i
opet onda? Hoće se narodu kruha, vina,
odjeće, i novca da danjke podmiri i
ostale na tisuće svoje potrebe
Dajte nam komad puta, pošljite inži-
nire, neka ga obilježe, narod će raditi,
samo ga dovedite na put da radi, a gdje
nemože ondje mu njegovim znojem pod
pomozite.
I druga je: Pošta u Poljicim. Eno je
u Donjemdocu, pak ondje počela i svr-
šila, bila ona na glavi, bila oni« na dno
pete, uviek je s kraja, pa i onu netko,
krčtk
mož
bož ta
i saruk, k§|.
služiti; a šio
kapljici vina
nepije, nebi se ni
Onu poštu svak može opremarWSd joj
je ondje svrha i početak. Evala dopi-
sniku s Bartulovića glavice, koji kaže,
da pošta prosliedi preko Mosora na Gata
u Omiš. Gata s poštom bilo bi za sre-
dnja Poljica, Srinjin za donja, a Dolac
za gornja. Tim bi Poljica progledala.
Poljičani nepitaju milijuna, nego malo
stotin forinta, dobre obćinske i pokrajin
ske uprave, dostojne pravice, da i oni
lažnu malo prosvjete, jer kad budu bo-
lje znati, više imati; bolje će pomagati,
više davati, manje pitati. Ja rekoh i
neporekoh.
Az, bukvi, vidi, glagolje, dobro, jest,
živit, itd.
,\naStiSno družtvo „Sokol*, prva
•°\nja hrvatska mladenačka zadruga,
a~ Je prekosinoć javnu zabavu u dru-ez
Sa otoka Pašmana, 19 prosinca
Dobro je opazio dopisnik sa ovog o
toka u broju 75 vašeg cienjenog Lista,
radi našeg poštarskog ureda, ali isto
izpustio je jednu točku koju ćemo mi
ovdje nadopuniti. — Istina je što je on
ondje naveo, ali nije naveo, kako mi
odavle put Zadra nemamo pošte od petka
pa sve do sriede, koja pošta dan kašnje
put Biograda krene, t. j subotom i če
tvrtkom, te odanle u Zadar, kamo sti
gne na 6 sati o večer. Dakako, u Zadru
potla 6 sati nerazdiele već samo nepre-
poručena pisma, a ostalo leži na pošti
do sutrašnjeg dana. Reći ćete, kako to,
kad tri put sedmično pošta iz Tkona
odlazi ? Evo kako. U nedjelju krene
knjigonoša po otoku da dieli poštu od
subote i novu da primi. Onu što primi,
ostane u Tkonu do utorka 10 sati p. p.,
a onda tekar krene u Biograd. Iz Bio-
grada krene paroDrod u Zadar oko 9
sati p. p. i tako naša pošta stigne ona
mo po odlazku parobroda, radi česa o-
stane na poštarskom uredu u Biogradu,
sve do četvrtka.
Dakle naša pisma i ostalo, počivaju
u Tkonu i Biogradu, od nedjelje do
četvrtka. Pet dana! Vi pare poco ? Na
ovi način mi nemamo poste za Zadar
već samo dva puta sedmično. Nebili se
mogla pošta iz Tkona utorkom na 7
sati mjesto na 10 odpremati ? Bi, i bez
ikakove tegote. — Mi se za to stalno
nadamo, da će se zadovoljiti našoj želji,
pošto se netiče ničesa drugo, već da se
pošta utorkom 3 sata ranije odpremi, i
da se po otoku dieli čim u Tkon stigne,
na način navedeni u broju 75 vašeg
Lista, jer kada imamo poštarski ured,
neka imamo barem koristi od njega više
nego li je do sada imasmo. — Mi ne
krivimo ovdašnji poštarski ured, dapače
gospodična upraviteljica zaslužuje svake
hvale, jer bili ili nebili uredovni satovi;
bilo rano ili kasno, ona dragovoljno
prima i izručuje, bilo zamotke, prepo
ručena pisma itd., te se nadamo od nje
i unaprvo ovakove blage susretljivosti.
Njekoliko otočana.
Domaće Viesti.
Dojdućim brojem naš List ulazi u dva
deset i prvu godinu života, i u jedanae"
stu od kada je sasvim uredovno pohrvaćen.
*
* *
Pred malo dana u Rimu vlč. G. De
Nunzio profesor staroslovenštine na pa
pinom sveučilištu držao je krasan go-
vor, usljed poziva Rimske Akademije
biblijskih nauka, o Sv. Cirilu i Metodu,
i prvim staro«l. knjigama. Govornik je
osobitom vještinom ocrtao rad svetih
apoštola i vidilo se, da je duboko pro-
učio staru našu crkvenu, književnost, i
da je pratio uviek pomno i marljivo sve
što su naši i tudji učenjaci o tom pi-
sali i razpravljali. Prisustvovalo je go
voru birano obćinstvo, bilo je i Visokih
crkvenih dostojanstvenika: Biskupa: Pre
lata, profesora, arheologa i egiptologa.
Zaslužnomu talijancu posije njegova
učenog i zanimivog govora, odobravalo
se, čestitalo se, i pleskalo sa svih strana.
* * *
Sutra izlazi „Hrvatska" br. 16 17 sa
prilogom i sa šestnaest strana Kačićeve
pjesmarice. Uredništvo javlja, da će
predbrojnici dobiti, kao naknadni prilog,
ktijigu, koja se već štampava.
* *
Namjestništveni podpredsjednik pl.
Pavić dobio je poveliteljni krst papinskog
reda sv. Grgura i dozvolu da ga može
primit i nosit.
# * *
_ ,itn prostorijam; a to u pjevanju, i
gudalicam, ali osobito na divnim
našim tamburicam. Znajuć da se je dru
štvena mladež počela vježbat na tam-
buricam istom od veoma kratka vreme
na, da pravo kažemo, bojali smo se skoro
neuspieha, ali se srećom prevarismo, jer
je spomenuta zabava plemenito i sjajno
dokazala, da, i ako je kratko vrieme, ruje
kratka hrvatska mladenačka sposobnost,
te je uspieh uadkrilio svačije očekivanje.
U 7Va sata društvene prostorije, kra-
sno narešene trobojnicam i rodoljubnim
slikama (kao Zrinski i Frankopan,
Gundulić Preradović i t. d.), bile su
pune obćinstva. Medju ostalim opazismo
plemen. obitelj Blažeković, obitelj knez.
Borelli, obitelj Klaić, savj^Budisavlje
vića i cielu kitu drugih otmenijih lica.
U opredieljeno doba, uz napeta pozornost
slušateljstva, započe izvadjanje sliede
ćega obilnoga programa:
I. Dio.
1. Koračnica „Sokola" — Izvadja
društveni tamburaški zbor.
2. Lisinski V. — „Tam gdj« stoji".—
Popievka. — Tamburaš, zbor,
3. Zajc pl. 1. - „U boj !a - (Iz o
pere Zrinski) — Izvadja pjevački dru-
štveni zbor.
4. Mendelsohn
vačka pjesma —
5. Zajc pl. I. —
vatska himna
— „Pramaljetna i lo-
Dueti na gudalicama.
,Bože živi!" — Hr
Tamburaški zbor.
U. Dio.
6.
dan'
7.
M. .Sretan imen-
sma
Farkaš pl.
, Mazurka — Tamburaš, zbor.
* „Santa Lucia" — mornarska pje-
— Tambur kvintet.
8. Klaić V. — „Svraćanje" — Hvartet
pjevačkog zbora,
9. Mendelsohn — Mletačka mornar
sk a pjesma — Duet na gudalicama.
10. Sviglin V. — „Ne psuj me majko"
i „U tebe je dragulja i bisera" — Tam
buraški kvinteti.
11. Farkaš pl. M. — Karišik — Tam-
buraški zbor.
Da je divno program bio izveden
najbolje je zasvjedočilo prisutno obćin-
stvo, koje je na sve komade živo ple-
skalo i vatreno odobravalo, pače činilo
ponovit dojedan komad. Zadnja pak dva
tako su se dopala, da su oba, uz burno
pleskanje, po tri puta bila izvedena.
Slavno upraviteljstvo i dična naša mla-
dež mogu se dakle pravom ponosit na o-
vom prvom pokusu i ujedno prvom sjaj
nom uspiehu i u njem naći potaknuće, da
ne sustanu na plemenito započetoj stazi,
nego to većma razviju svoju zaslužnu
rodoljubnu djelatnost u ovom domovini
našoj otudjenom gradu.
*
* *
Nakon više dana liepih vremena pre
kosinoć okrenulo na kišu. Bilo je izo-
bila, k6 i grmljavine. Jučer u jutro pro
gledalo sunce pa opet kiša, a tako i
danas,
* £ * •
Poradi rdjava vremena, parobrod
„Smirne" koji je imao stić iz Trsta u
Zadar u subotu u jutro, stigo je istom
sinoć. Zakasnio je jučer i rieČki paro-
brod, nu samo malo sata.
* * *
U posjednjoj sjednici zagrebačke tr-
govačko-obrtničke komore povela se je
rieč i o ugradnji željeznice, koja bi gornju f
Krajinu spojila sa Dalmacijom. Komora
je zaključila, da će posebnom predstav-
kom zamoliti vladu, nek se zauzme za
ovu važnu željezničku prugu. Ujedno je
odlučeno, da se senjska trgovačko-obr-
tnička komora pozove, nek se i ona ovo
mu koraku zagrebačke komore priključi.
Važnost ove željezničke pruge, o ko-
joj se tu radi, tako je poznata, da bi
bilo suvišno ovdje te razloge ponavljati.
Iztičemo samo, da bi ovom željeznicom
Dalmacija bila spojena sa svietskom že-
ljezničkom mrežom, a naročito bi spljet
ska luka, jedna od najljepših na jadran-
skom moru, dobila veliku znamenitost.
O svezi, koja bi bila s tom prugom u
vedena izmedju Hrvatske i Dalmacije,
ne ćemo ni govoriti.
Iztaknute okolnosti, koje čine izgrad
nju pruge Knin-Novi životnim pitanjem
za Dalmaciju i bivšu gornju Krajinu, do
voljne BU, a da ju Magjari ne podupiru.
* * *
Ministar trgovine imenovao je poštan-
ske pomoćuike Mata Giupanovića u Si-
nju, Josipa Crociani i Ermana Sikor-
skoga u Zadru poštanskim uredovnicima
u Dalmaciji.
*
* *
U Zadru ima nekoliko slučajeva ru-
ske nazebe (influenza). Obolio je od nje,
kako čujemo,i saborski predsjednik knez
(Sliedi Dodatak).